Htadnikia 12-13: 23-29 (2001 )
23
Stjepan Horvatič i Gabrijel Tomažič - pioniri fitocenoloških istraživanja travnjaka u Sloveniji
Stjepan Horvatič i Gabrijel Tomažič • the pioneers of phytosociological investigations of grasslands in Slovenia
Ivo Trinajstič
Prilaz Gjure Deželica 44, HR-10000 Zagreb, Hrvatska
Izvleček: Uradu su prikazana fitocenološka istraživanja travnjaka u Sloveniji u vremenu od 1939-1941, lijekom razdoblja kad je Stjepan Horvatič od 1933. do 1941. bio predstojnik Botaničkog instituta i Botaničkog vrta Filozofskog fakulteta Univerze u Ljubljani. U torn je razdoblju Horvatičev asistent bio Gabrijel Tomažič i oni su bilo zajedno, bilo svaki posebno provodili pionirska fitocenološka istraživanja vcgctacije travnjaka Slovenije.
Abstract: In the work the phytosociological investigations of grasslands in Slovenia in the period from 1939 to 1941, during the time when Stjepan Horvatič from 1933 to 1941 was Head of the Botanical Department and of the Botanical Garden at the Faculty of Philosophy of the University in Ljubljana, are presented. At that time Horvatic's assistant was Gabrijel Tomažič and either jointly or separately, they were making the pioneer of plantsoeiological investigations of the grassland-vegetation of Slovenia.
l.Uvod
Kad se o počecima modernih fitocenoloških (fitosocioloških) istraživanja na florističkom principu govori u povjesnom smislu, misli se obično na ona istraživanja koja je započeo Josias Braun početkom 20. stolječa i prve rezultate objavio u svojoj dok-torskoj disertaciji "Les Cévennes méridionales", obranjenoj 1914. u Montpellieru i tiskanoj 1915. godine u Genèvi (usp. J. BRAUN 1915). Temelji navedene nove znanosti postavljeni su nešto ranije, na Medunarodnom botaničkom kongresu u Bruxellesu 1910 (usp. FLAHAULT i SCHROETER 1910). Kako to navodi ILI-JANIČ (1981), J. Braun se u Montpellieru ženi s Gabrielle Blanquet, dodaje svome prezimenu suprugino prezime i otada je u svijetu opčenito poznat kao Josias Braun-Blanquet. Braun-Blanquet iz Montpelliera odlazi u Zürich i posvečuje se intenzivnim fitocenološkim istraživanjima, naročito sis-tematici biljnih zajednica na forističkom principu (usp. BRAUN-BLANQUET 1921).
U meduvremenu se Braun-Blanquet vrača u Montpellier, te osniva poznatu fito-cenološku postaju "Station Internationale Geobotanique Mediterrannee et Alpine" ili skračeno SIGMA, koja je odigrala značajnu ulogu u razvitku fitocenološke znanosti, prvenstveno u Europi. Fitocenološka škola koja se u sistematici biljnih zajednica bazira na florističkom principu tijekom je vremena označena kao "Florističko-fitocenološka škola Zürich-Montpellier", a njenim se osnivačem opčenito smatra Josiasa Braun-Blanqueta.
Kad se, pak, govori o počecima fitocenoloških istraživanja na onom prostoru u kojem žive različiti južnoslavenski narodi, često označavanom kao "slavenski jug", pa i mnogo šire na prostoru pod geografskim pojmom "Jugoistočna Europa", počeci takvih istraživanja vezani su za Hrvatsku, točnije za Zagreb. U razlčičitim povijesnim prikazima početaka fitocenoloških istraživanja u nas, obično se kao pionirski rad spominje "Vegetacija Pij ešivice u Lici" hrvatskoga bota-ničara IVE HORVATA iz 1925. godine. Me-dutim, prvim "klasičnim" fitocenološkim ra-
24
I. Trinajstic": Stjepan Hrvatic i Gabrijel Tomažič - pioniri ftlocenoloSkih istraživanja.
dom s obilnom dokumentacijom pomoču analitičkih fitocenološkhi tablica o flornom sastavu pojedinih fitocenoloških jedinica (asocijacija, sveža) treba smatrati Horvatov rad "Vegetacijske študije o hrvatskim planinama" i to onaj iz 1930. godine označen kao "I. Zadruge na planinskim goletima" (usp. I HORVAT 1930), te usporedno rad Stjepana Horvatiča, takoiler iz 1930. godine, objavljen pod naslovom "Soziologische Einheiten der Niederungsvviesen in Kroatien und Slavonien" (usp. HORVATIČ 1930). Od ta-da, pa sve do naših dana teku praktički neprekinuta, sustavna fitocenološka istraživanja biljnoga pokrova Hrvatske i susjednih zemalja.
2. Početak fitocenoloških istraživanja u Sloveniji
Kako na jednom mjestu navodi ZUPANČIČ (1994: 152) "Po nenadni smrti botanika Jesenka je Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani povabila Horvatiča, da sprejme docenturo in kasneje izredno pro-fesuro za botaniko in predstojništvo Bota-ničkega inštituta in Botaničnega vrta.". Profesor Jesenko umro je, naime 1932. godine, a Stjepan Horvatič prelazi na Filozofski fakultet Sveučilištau Ljubljani 1933. godine, kako je netom iznijeto "najprije kao docent, a zatim kao izvanredni profesor i predstojnik Botaničkog instituta i vrta." (ILIJANIČ i LJ. MARKOVIČ 1976: 11). S. Horvatič je u Ljubljani obnašao dužnost "Predstojnika Botaničnog inštituta" od 1933-1941 (usp. T. WRABER 1995).
O razlozima prijelaza Stjepana Horvatiča iz Zagreba u Ljubljanu, u više smo navrata u razgovorima raspravljali s prof. Horvatičem. Jedan od značaj nih razloga bile su prilike koje su pod kraj 20-tih i početkom 30-tih godina 20. stolječa vladale u Bota-ničkom zavodu Mudroslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Preduvjeti Horva-
tičeva odlaska u Ljubljanu bili su dobrim di-jelom odredeni i političkim zbivanjima u ta-dašnjoj kraljevini Jugoslaviji. U Zagrebu su se sukobljavale "jugoslavenska" i "hrvatska" struja. U sklopu Botaničkog zavoda ju-goslavensku struju zastupao je prof. Valentin Vouk, a hrvatsku Ivo Horvat i Stjepan Horvatič, a za obojicu prigodom napredovanja nije bilo mjesta u Zagrebu. Kako je Horvat prvotno bio Voukov asistent, a Horvatič Gju-rašinov, moraoje 1923. godine, po završetku študija napustiti Botanički zavod, te prihvača mjesto profesora prirodopisa na gimnaziji u Krku. Profesor Horvatič je napuštanje Botaničkog zavoda u više navrata znao komentirati, kao "izvršenje pokore" zbog toga što je svojevremeno u odredenim okolnosti-ma stao na stranu svoga profesora Gjurašina. Kako u mnogo slučajeva "ništa nije onako cmo, kako to na prvi pogled izgledalo" Horvatič je boravak u Krku iskoristio za izradu svoje doktorske disertacije "Flora i vegetacija otoka Plavnika", koja je doduše u jednom svom dijelu fitocenološka študija, ali još nije izradena po principima uvodno spome-nute škole "Zürich-Montpellier" (usp. HORVATIČ 1927). Odradivši "pokoru" Horvatič se vrača u Zagreb, ali na mjesto asistenta, pa mu se tek nakon iznenadne smrti profesora Jesenka pruža mogučnost napredovanja, ali na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.
Nije na odmet spomenuti, da su i Horvat i Horvatič svoje hrvatsko rodoljublje unijeli i u svoja znanstvena istraživanja. Tako Horvat opisuje asocijacije "Fagetum croaticum ", "Querco-Carpinetum croaticum", Piceetum croaticum", "Firmetum croaticum" itd., Horvatič opisuje Leucanthemum croaticum, Aristolochia croatica. Horvatič je imao bolju sreču od Horvata. Zahvaljujuči, opet, političkim prilikama, Horvatove asocijacije s epitetom "croaticum" naknadno su preimenovane u "illyricum", a opet prema važečem sintaksonomskom kodeksu i epitet "croaticum" i epitet "illyricum" postali su invalidni. Ipak, i Horvat je trajno ušao u taksonomi-
Hladiiikia 12-13: 23-29 (2001)
25
ju epitelom "croaticum" - opisavši vrste ¡ris croatica i Berberis croatica. Napokon, kao što jepoznato, kad je profesor Horvatic 1956. godine odlaskom profesora Vouka u mirov-inu, postao glavnim urednikom časopisa Acta Botanica Zagrabiensis, preimenovao ga je on u"Acta Botanica Croatica", a to ime navedeni časopis nosi i danas.
Kao što je dobro poznato, Horvatic je do prijelaza na Filozofski fakultet u Ljubljani, u sklopu fitocenoloških istraživanja intenzivno proučavao dva vegetacijska kompleksa. Je-dan kompeks obuhvačao je vegetaciju otoka Plavnika i otoka Paga (usp. HORVATIC
1927,	1934), a drugi kompleks bile su dolinske livade, te vodenjarska i barska vegetacija nižinskih dijelova Hrvatske (usp. HORVATIC 1930, 1931). Upravo fitoceno-loška analiza vegetacije dolinskih livada u nizinskom pojasu Slovenije (HORVATIC 1939), mogli bismo reči, prva, su pionirska fitoccnološka istraživanja biljnoga pokrova Slovenije.
Horvatic i za svoga boravka u Ljubljani ne napušta fitocenološka istraživanja u Kvam-erskom primorju, na otocima Krku i Rabu (usp. HORVATIC 1937, 1939a, 1939b), a za terenska istraživanja koristi djelomično i ekskurzije sa slovenskim studentima u Kvarner-sko primorje. Tako je prigodom jedne takve studentske ekskurzije na otok Krk (usp, HORVATIC 1938) olkrivena podno Vrbnika za hrvatsku floru značajna reliktna paprat Phyl-litis sagittata (= Ph. hemioniris).
Gabijel Tomažič, kao Stoje, takoder, poznato (usp. ROBIČ i T. WRABER 2001), po završetku študija na Filozofskom fakulteta,
1928.	godine postaje najprije asistentom profesora lesenka, a po dolasku u Ljubljanu S. Horvatiča postaje njegov asistent. Tomažič u početku svoje znanstvene aktivnosti, kao asistent genetičara Jesenka radi na genetičkoj problematici, ali se, kako to spominje ZUPANČIČ (1997), navodeči jedan zapis PETKOVŠEKA iz 1934 godine, koji je nažalost ostao u rukopisu, Tomažič ved od
1930. godine počinje zanimati i za fitoce-nologiju. " 'Univerzitetni asistent G. Tomažič že od 1. 1930 raziskuje po novih načelih Golovec in sosedne gričevje ter bo njegova rasprava prva te vrsti pri nas.' je napisal V. Petkovšek." (ZUPANČIČ 1997: 5), Tomažič je 1932. izradio vcgetacijsku kartu Golovca, ali je ona ostala u rukopisu. (usp. ZUPANČIČ 1997, ROBIČ i T. WRABER 2001).
Kao asistent docenta, odnosno profesora Horvatiča, Tomažič se potpuno posvečuje fi-tocenološkim istraživanjima, te pristupa radu nu svojoj doktorskoj discratciji o fitoccno-loškim značajkama šuma običnoga bora (Pi-nus sylvestris). Tomažič, dakle, tijekom fitocenoloških istraživanja posvečuje pozornost s jedne strane šumama običnoga bora {Pinus sylvestris), a s druge strane vegetaciji travn-jaka diljem Slovenije. Samo kao "prethodnu objavu" daje Tomažič "Splošen pregled gozdne vegetacije iz razreda Querceto-Fage-tales v Sloveniji" (usp. TOMAŽIČ 1939).
Fitocenološka istraživanja šuma običnoga bora mogu se smatrati kao uopce prva sustvana istraživanja borovih šuma u tom di-jelu Europe i tu ga se može smatrati pionirom rješavanja sintaksonomske problematike borovih šuma u Sloveniji (usp. TOMAŽIČ 1940, 1942), bez obzira na to što se u sklopu analize reliktnih borovih šuma u Alpama, podari E. SCHMIDA (1936) dijelom odnose i na Sloveniju. Nomenklaturnu reviziju acid-ofilnih šuma običnog bora koje je u Sloveniji opisao Tomažič nedavno je izvršio ZUPANČIČ (1996), u skladu s važecim pravil-ima sintaksonomskoga kodeksa.
Livadnu vegetaciju Tomažič djelomično istražuje sam, djelomično zajedno s Hor-vaticem. U sklopu te problematike objavljena su tri rada. Jcdan, več prije spomenuti rad objavio je sam Horvatic pod naslovom "Splošna premerjava vegetacije nižinskih travnikov Slovenije z ono Hrvatske i Slavonije" (usp. HORVATIČ 1939), drugi su rad zajedno objavili HORVATIČ i TOMAŽIČ pod naslovom "Travniška vegetacija reda Ar-
24
I. Trinajstic": Stjepan Hrvatic i Gabrijel Tomažič - pioniri ftlocenoloSkih istraživanja.
rhenatheretalia v nižinskem pasu Slovenije" (usp. HORVATIČ i TOMAŽIČ 1941), a treči rad ponovno objavljuje Tomažič sam, pod naslovom "Senožeti in pašniki na plitvih, pustih in suhih tleh Slovenije (usp. TOMAŽIČ 1941). I jedan i drugi i treči rad predstavljaju prve objavljene znanstvene radove s fitocenološkom problematikom ko-ja se odnosi na travnjačku vegetaciju Slovenije, a Tomažičevi radovi o šumama obič-noga bora, sve objavljeno u razdoblju izme-du 1939 i 1942. godine iznose rezultate pionirskih fitocenoloških istraživanja ne samo vegetacije travnjaka i šuma, več i rezultate pionirskih fitocenoloških istraživanja na po-dručju Slovenije. Činjenica daje nešto rani-je AICHINGER (1933) u svom opsežnom djelu o vegetaciji Karavanki obuhvatio i slovenski dio tih Alpa, gdje je uglavnom proučavao vegetaciju planinskog i pret-planinskog pojasa, ne bi trebalo umanjiti za to vrijeme praktički sustavna istraživanja li-vadne i šumske vegetacije Slovenije koja su provodili Horvatič i Tomažič. Isto tako moramo nažalost naglasiti, da oni Tomažičevi rezultati znanstvenih istraživanja iz 1932. godine koji su ostali u rukopisu i nisu javno objavljeni, te nisu dostupni Široj znanstvenoj javnosti imaju samo lokalno ili regionalno značenje i obično se ne citiraju (usp. Čarni 1993, 1993a).
3. Fitocenološka istraživanja travnjaka u Sloveniji
Buduči da profesor Horvatič za svoga boravka i rada u Sloveniji nije istraživao ta-mošnju šumsku vegetaciju, ovom če nas prigodom zanimati pionirski radovi Horva-tiča i Tomažiča na istraživanjima travnjačke vegetacije.
Netom je spomenuto da su o fitoceno-loškim istraživanjima travnjačke vegetacije u Sloveniji, u razdoblju izmedu 1939 i 1941. objavljena tri rada (usp. HORVATIČ
1939, HORVATIČ i TOMAŽIČ 1941, TOMAŽIČ 1941).Svaki od navedenih rado-va ističe se nekom svojom posebnošču, pa neče biti na odmet iznijeti osnovne značajke svakog od njih.
U svojem radu "Splošna primerjava vegetacije nižinskih travnjakov Slovenije z ono Hrvatske i Slavonije" HORVATIČ (1939) proširuje istraživanja dolinskih livada u sm-jeru prema zapadu. Na temelju florističke analize područne livadne vegetacije dolazi do značajnog zaključka, da istočnim, nižinskim dijelom Slovenije i krajnjim sjeveroza-padnim dijelom Hrvatske prolazi fito-geografska granica izmedu srednjoeurop-skog kompleksa vegetacijskih redova Caric-etalia fuscae-Molinietalia s jedne strane, te subpanonskog reda Deschampsietalia s druge. Zanimljivo je naglasiti da te osnovne - pionirske postavke HORVATIČA kasnije više nitko nije podvrgao detaljnijoj fitoceno-loško-sintaksonomskoj analizi.
HORVATIČ i TOMAŽIČ (1941) u radu 'Travniška vegetacija reda Arrhenatheretalia v nižinskem pasu Slovenije", u najkračim črtama, na samo jednoj stranici iznose rezultate svojih komparativnih istraživanja dolinskih livada, ali zato na vrlo detaljno razradenoj sin-tetskoj fitocenološkoj tablici komparativno prikazuju florni sastav asocijacijä "Arrhen-atheretum var. geogr. medioeuropaea i Orientale" i "Cynosuretum cristati" iz Slovenije, Njemačke i Hrvatske. Kao posebnu zani-mljivost možemo istaknuti da stupanj stalnosti nije prikazan skalom Braun-Blanqueta od I-V, več u postotnoj zastupljenosti poje-dinih vrsta u snimkama u odnosu na ukupni broj snimaka. Takav način prikaza stupnja stalnosti nije bio uobičajen u to vrijeme. Siru primjenu našaoje npr. u tablicama drugoga iz-danja "Süddeutsche Pflanzengesellschaften" E. Oberdorfera i suradnika (usp. OBERDORFER 1977-1992).
Napokon, TOMAŽIČ (1941) u radu "Senožeti in pašniki na plitvih in suhih tleh Slovenije" proučava zajednice reda Bromet-
Wadmkm 12-13: 23-29 (2001)
27
alia erecti. Iz raznih dijelova Slovenije provizorno opisuje dvije asocijacije - "Festuca pseudovina-Centaurea rhenana (Carex humilis-Centaurea rhenana Tomažič 1939 prov.)" i "Carex humilis-Scabiosa Hladniki-ana (asocij. Carex humilis-Centaurea Tri-umfetti Tomažič 1939 prov.)" (usp. TOMAŽIČ 1941: 77-79). Osimtoga ootkri-va i jedan kompleks koji je floristički blizak asocijaciji "Carex humilis-Centaurea ru-pestris Horvat 1931", ali mu nije dovoljno jasan, "seže pa v posebni obuboženi geografski varijanti, ki kaže v fitoccnološko-sistematskom oziru precejšno samostojnost (asocijacija Plantago carinata-Satureia sub-spicata ?)" (TOMAŽIČ: 1941: 80).
Neka nam na kraju ovoga prikaza plodne suradnje Horvatiča i Tomažiča na fitoceno-loškim istraživanjima travnjaka u Sloveniji, bude dopušteno spomenuti još jedan rad koji su zajedno objavili Horvatič i Tomažič. Taj se rad odnosi na floru i nosi naslov "Donos k poznavanju flore Slovenije" (Horvatič i Tomažič 1939). Iako je riječ o florističkom radu, "donosi" florističke nalaze nekih ri-jctkih biljaka slovenske flore do kojih su au-tori došli tijekom fitocenoloških istraživan-ja. U svemu se navodi 9 vrsta, od kojih su vrste Gaudinia fragilis i Sisyrinchium bermudiana ("Sisyrinchium angustifolium") bile nove za slovensku floru. Zanimljivo je da Čakni (1993) u vrlo iscrpnom bibili-ografskom pregledu slovenske fitocenološke literature ne navodi taj podatak, iako u mnogo navrata u popisu "Bibliographia phytoso-ciologica: Slovenica", osim čisto fitocenoloških radova navodi i mnogobrojne florističke priloge.
4. Zaključak
Kako se iz sadržaja rada može razabrati, daje se povijesni pregled početaka fitoceno-
loških istraživanja u Sloveniji s težištem na fitocenološka istraživanja travnjaka u vremenu kad je dužnost predstojnika Botaničkog instituta i Botaničkog vrta Filo-zofskog fakulteta u Ljubljani obnašao prof. Stjepan Horvatič.
U razdoblju izmedu 1933. i 1941. godine Horvaticev asistent bio je Gabrijel Tomažič i oni su dijelom samostalno, dijelom zajedno objavili tri fitocanološka rada o vegetaciji travnjaka u Sloveniji, te jedan floristički rad.
FitocenoloŠki radovi predstavljaj u prve objavljene fitocenološke radove o travnjač-koj vcgetaciji u Sloveniji, pa Horvatiča i Tomažiča možemo smatrati prionirima fitocenoloških istraživanja travnjaka Slovenije.
5. Summary
In the work the history of the very beginning of plantsociological research in Slovenia is given, with the stress on the grassland plantsociological research in the time during which prof. Stjepan Horvatič hold the post of Head of the Botanical Department and the Botanical Garden at the Faculty of Philosophy in Ljubljana.
In the period between 1933 and 1941, the assistant to Prof. Horvartič in Ljubljana was Gabrijel Tomažič, and they published, partly individually and partly jointly, tree plantsociological works (Horvatič 1939, Tomažič 1941, Horvatič & Tomažič 1941) on the grassland vegetation in Slovenia, as well as one floristic work (Horvatič & Tomažič 1939).
These plantsociological works present the first published plantsociological works on the grassland vegetation in Slovenia (cf. also Čarni 1993), so Horvatič and Tomažič can be justly considered as pioneers of the grassland phytosociological reseaech in Slovenia.
24
i. Trinajstic": Stjepan Hrvatic i Gabrijel Tomažič - pioniri ftlocenoloSkih istraživanja.
6. Literatura
Aichinger, E., 1933: Vegetation der Karawanken Gustav Fischer Verlag. Jena.
braun, J., 1915: Les Cévennes méridionales (Massif de l'Aigoual). Etude Phytogéo graphique. Société Generale d'Imprimerie. Genève.
Braun-Blanquet, J., 1921: Prinzipien einer Systematik der Pflanzengesellschaften auf floristischcr Grundlage. Jahrb. St. Gallischen Naturwiss. Ges. 57(2): 305-351.
Čarni, A„ 1993: BibliographiaPhytosociologica: Slovcnica 1. Excerpta Bot. B, 29(4): 281-320. Stuttgart-New York.
čarn1, A., 1993a: Bibliographia Phytosociologica Slovenica , Continuation. Excerpta Bot. B, 30: 1-44. Stuttgart-New York.
Flahault, C„ schroeter, C., 1910: Rapport sur la nomenclature phytogéo-graphique. III. Kongr. Internat. Bol. Extrait des Actes 1: 131-142.
Horvat, I., 1930: Vegetacijske študije o Hrvatskim planinama. I. Zadruge na planinskim goletima. Rad Ju gosi. akad. 238: 1-96.
Horvatič, S., 1927: Flora i vegetacija otoka Plavnika. Acta Bot. Univ. Zagreb 2: 1-56.
Horvatîc, S., 1930: Soziologische Einheiten der Niederungswiesen in Kroatien und Slavonien. Acta Bot. Univ. Zagreb 5: 57-116.
Horvatič, S., 1931: Die verbreitesten Pflanzengesellschaften der Wasser- und Ufervegetation in Kroatien und Slavonien. Acta Bot. Univ. Zagreb 6: 91-108.
HoKVATid, S., 1934: Flora i vegetacija otoka Paga. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 19: 116-372.
Horvatič, S., 1937: Istraživanje vegetacije otoka Raba i Krka u godinama 1935. i 1936. Ljelopis Jugosl. akad. 49: 180-185.
Horvatič, S., 1938: Ein wichtiger neuer Fundort von Phyllitis hemionitis (Lag.) O. Kuntze im Quarnero-gebiet. Oesterr. Bot. Zeitschr. 87(2): 134-139.
Horvatič, S.. 1939: Splošna primeijava vegetacije nižinskih travnikov Slovenije z ono Hrvatske i Slavonije. Zborn. Prir. Dr. Slovenije 1: 40-43.
horvatič, S., 1939a: Nastavak istraživanja vegetacije otoka Krka. Ljetopis Jugosl. Akad. 51: 153-157.
Horvatič, S„ 1939b: Pregled vegetacije otoka Raba s gledišta biljne sociologije. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 22: 1-96.
Horvatič, S.. Tomažič, G., 1939: Donos k poznavanju flore Slovenije. Hrv. Geogr. Glasnik 8-10: 80-84.
Horvatič, S.. Tomažič, G., 19 41 Travniška vegetacija reda Arrhenatheretalia v nižinskem pasu Slovenije. Zborn. Prir. dr. Slovenije 2: 68-75.
Ilijanič, Lj., 1981: Josias Braun-Blanquet (1884-1980). Acta Bot. Croat. 40: 283-286.
Ilijanič, Li., Markovič, Li., 1976: Akademik Stjepan Horvatič - In memoriam. Acta Bot. Croat. 35: 9-16.
Oberdorfer, E., 1977-1992: Süddeutsche Pflanzengesellschaften. 2. Aufl. 1-4. Pflanzensoziologie 10. Gustav Fischer Verlag. Jena.
Ronič, D.,Wraber, T., 2001: Življenje in delo botanika Gabrijela Tomažiča (1899-1977). Simpozij Flora in vegetacija Slovenije 1999. Hladnikia (u tisku).
Schmid, E., 1936: Die Reliktföhrenwälder der Alpen. Verlag Hans Huber. Bern.
Tomažič, G., 1939: Splošen pregled vegetacije iz razreda Querco-Fagetales v Sloveniji. Zborn. Prir. dr. Slovenije I: 43-49.
Tomažič, G., 1940: Asocijacije borovih gozdov v Sloveniji. I. Bazifiini borovi gozdovi. Razprave mat,-prir. razr. AZU 1: 77-120. Ljubljana.
Tomažič, G.. 1941: Senožeti in pašniki na plitvih, pustih in suhih tleh Slovenije. Zborn. Prir. dr. Slovenije 2: 76-82.
Tomažič, G., 1942: Asocijacije borovih gozdov v Sloveniji. II. Acidofilni borovi gozdovi. Rasprave mat,-prir. razr. 2: 161-240. Ljubljana.
Wrabkr, T., 1995 : 75 let botanike na ljubljanski univerzi. Simpozij Flora in vegetacija Slovenije 1995. Zbornik povzetkov referatov ", Appendix" 4 p. Ljubljana.
Hladnikia 12-13: 23-29 (2001)
29
ZurANčič, M., 1995: Pregled in razvoj fuocenologije v Sloveniji. Simpozij Flora in vegetacija Slovenije 1995. Zbornik povzetkov referatov: 5-6. Ljubljana.
zupančič, M., 1996: Pineto-Vaccinieium austroalpinum Tomažič 1942 v luči novega kodeksa. Hladnikia 129-31.
Zupančič, M., 1997: Pregled fitocenoloških raziskav v Sloveniji. Acta Eiol. Slovenica 41(2-3)- 5-17 Zupančič, M., Seuškar, A., 1994: Fitocenoze hmSkih avtorjev v Sloveniji. Simpozij Pevalek (Zagreb):