FIRENTINČEV SEBASTIJAN U TROGIRU C v i to Fiskovič, Split Na trogirskom trgu, tik do gradske lože i viječnice, stajala je nekoč crkva sv. Sebastijana. N jena se vanjština ne ističe, jer se nalazila u pri- zemlju zvonika gradskog sata. Čvrsti urbanistički sklop uskog i zbijenog grada nije joj dozvolio posebni prostor i povezana s tim glomaznim tornjcm ta kapela je vrlo ukusno i diskretno smještena. O značavaše je tek Siri podanak tornja, koji se suzuje u zvonik sa dvije kosine, pojačane dvjem a nategm itim volutam a iznad izžlijebanili ngaonih pilastriča. Tini zapravo pročelje kapele prelazi u toranj. koji ima široku kazalku grad­ skog sata, a n atk rit je kubetom, vrli kojega je na akroteriju zvono (sl 171). C rkvu jače označava svečev kip, nagi Sebastijan, u punoj oblini nad renesansnim portalom . Iznad njega je Kristov kip u plaštu sa knji- goni u rnci, na čijoj konzoli je grb trogirskog kneza Nikole Pisanija koji je kneževao od 1480. do 1482. godine. 1 Pod njim je okrngli prozor, oculus, okičen reljefnim lovor-vijencem. Moglo bi se pomisliti da je to otvor za loptu mjesečevili m ijena, kojn je T.nka Znrgovic več 1444. godine bio nčinio na dubrovačkom gradskom zvoniku , 2 a koju je imao i zvonik kor- čnlanske katedrale , 3 ali nam se čini da je ovde odveč ndaljen od stroja sata. Sa jedne strane tog otvora dva reljefna aiutela drže grb trogirskog biskupa Jakova Torlona koji je biskupovao od 1452. do 1483.,4 a s druge strane druga dva grb trogirskog kneza Troila M alipiera, koji je kneževao od 1477. do 1480. godine.5 Sva tri grba označuju vrijem e gradnje ove kapele i tornja nad njom, koje se može prem a tome svesti u razdoblje iz medu 1477.—1483. godine. O tprilike u to vrijeme u veljači 1476. godine trogirski knez i gradski suci odrediše da se sv. Sebastijan posebno štuje, navodilo zbog toga što je oslobodio grad od kuge, proti koje je bio zaštitnik, te izdadoše od­ redbi!. da njegov dan bilde blagdan, u kojemu je zabranjeno raditi pod prijetnjom globe.6 U povodu toga bit če odlučeno da mu se posveti posebna kapela, koju sagradiše sred grada, kako to, kao što čemo vid jeti, piše i povjes- ničar Pavao Andreis. Zidanje till crkvica zaštitnicim a proti pošasti u središtu Splita, K or­ čule, D ubrovnika i Trogira pokazuje kako se bojazan od tih pošasti tokom prve polovice 15. i početkom 16. stolječa pojačala uslijed turskog prodiranja na Balkan. Splicani sn na Peristilu sagradili kapclice sv. Roku i Sebastijanu, Korčulani su Rokovom kapelom proširili svoju katedralu, čija je vanjština tim okrnjena, ali je unutrašnjost postala slikovitija, a D ubrovčani podigoše sv. Roku posebnu crkvu. Zidanjem Sebastijanove kapele i tornja za sat uz gradsku ložu, koja je vec ranije bila podignuta ,7 urbanistički se zaokružio središnji trogirski Sl. 171. Toranj gradskog sata i Sebastijanova kapela 11 Trogiru trg i k atedrala je uz Vijecnicu i Cipikovu palaču dobila skladni okvir. Njezin zvonik je gradnjom gradskog tornja dobio protutežu i trg je u svojim obrisim a uravnotežen. Na njem u, gdje je podignuta kapela sv. Sebastijana, stajalo je nekoč predvorje slikovite prerom aničke crkve sv. M arije de Platea. la crkva se spom inje u spisim a 13. stolječa ,8 ali njen šesterolisni središnji oblik otkriva da je zidana ranije i da spada u niz sličnih prerom aničkih crkava, kao što su splitska sv. T rojica ,9 srušene crkve u P ridrazi, i u O šlju, zadarska crkva sv. Uršule koja je nedavno ponovo otkrivena u juogistočnom dijelu sudbenog dvorišta i crkve u Brnazam a i u Kašicu kraj Benkovca, koje još nisu objelodanjene.1 0 Nažalost, trogirska rotunda sv. Marije je srušena sredinom prošlog stoljeca i Trogir je tim lišen jednog značajnog sredovječnog spomenika. Vjerojatno je to učinjeno da se poravna linija južnog pročelja trga prema pogrešnom klasističkom ukusu prošlog stoljeca, koji nije dozvoljavao da se rustična sredovječna gradevina ističe na trgu, ili pak zato da se izbjegne njen popravak, kao što to bijaše slučaj u Splitu, gdje je sa Narodnog trga srušen slikoviti gotički sklop Kneževe palače i starog kazališta, jer je doista bio trošan. U A rhivu m apa D alm acije u Splitu i to u popisu trogirskili zgrada iz 1850. godine (Protocollo delle particelle degli edifizi) za sv. M ariju več il i P I ' i Sl. 172. N arodni trg u Trogiru sa srušenom crkvom sv. M arije i c rk vi com sv. Sebastijana (črte/ iz 1. pol. XIX. stoljeca) piše da je trošna (sdrusciata), a zatim je označeno da je pretvorena u slagalište (inagazzino), kao i crkva sv. Sebastijana, što nije bilo izuzeino nakon Napoleonskih ratova, kada su mnoge dalmatinske crkve služile kao skladišta. Temelji sv. Marije če se nači, ali je njen lijepi oblik zauvijek nestao. Ostalo je tek nekoliko podataka, koje ču usput spomenuti i radi crkve sv. Sebastijana. Istaknuti trogirski povjesničar Ivan Lučič piše o njoj u svom djelu »Memorie istoriche di Tragurio« tiskanom 1674. godine u Mlecima: »La chiesa della Madonna della Piazza, se bene dal modo della fabrica si conosce, ehe non e tanto antica, quanto quella di San Martino; tuttavia haveva il suo portico da ponente, die doveva riuscir nella Loggia, ehe Sl. 17’. Nikola Firentinae, A psida crkvc sv. Sebastijana u Trogiru posteriorinente e stato convertito nella chiesa di S. Bastiano, e fatta a quella della M adonna la porticclla laterale per la qual s’entra.« Cini se (lakle da je sv. M arija na Trgu prem a zapadu iniala dugoljasto predvorje poput šestorokružne crkve n O šlju, sv. U ršule u Zadru i srušenik crkva u Brnazaina, u P ridrazi i u Kašicu. D rugi trogirski povjesničar Pavao A ndreis veli za ovu crkvu da je okrugla i p rastara." Slično piše o 11 joj i trogirski biskup Spličanin D idak Manola u opisu svog biskupskog pohoda, najbolje naše biskupske vizi- tacije , 12 koja nam je dragoejena zbog svojih povijesnih podataka: »Ma- ■v* » ” f c SI. 174. Nikola Firentinac, kip sv. Sebastijana u Trogiru SI. 175. Sebastijan na pročelju sveeeve kapele sred Trogira (radionica Nikole Fi renti nca) donn ina. Die 6 A ugusti 1756. Proseguens visitationem suam Illustrissim us et Reverendissimus Dominus Episcopus . . . accessit ad ecclesiam Beatae Ma riae Virginis de P latea . . . ecclesia liec est antiqua, rotunde struc­ ture . . . Duo habet altaria . . .« M edutim ti nam podaci o prastaroj i okrugloj crkvi sv. M arije ne razjašnjavaju njen šestorolisni oblik, koji se vidi tek na starom tlorisu grada Trogira iz 1830. godine u A rhivu m apa D alm acije u S plitu , 13 pa i na jedilom sličnom gradskoni tlorisu, koji se na lazi u Konservatorskoni zavodu za D alm aciju, sa kojega smo snim ili objelodanjeni ulom ak (sl. 172). Tu se pored ostalog vide još dvije pojedinosti kojih više nema na trogirskom trgu, predvorje odnosno stražarnica kneževa dvora pred nje­ govim ulazom i okrugli stup sred trga, koji je u opisu trga označen kao »standardo« za stijeg. 1. Jackson je krajem prošlog stolječa svratio pozornost na sv. M ariju na Trgu i u svoni djelu opetuje Lucičevu vijest, nadodavajuči da je crkva prem a pričanju njenog vlasnika srušena u siječnju 1851. godine. 14 U crkvi sv. Sebastijana, koja se sačuvala, vidio se dio starijeg zida koji je bio u sklopu sv. M arije. P rim ječuje se njegov ugao i v rata sa tragovim a limete i pleternini nadvratnikom spolij, koji je ranije bio dio oltarne ograde, a uz njih je i gotička kropionica. D a bi se taj stariji dio uklopio u novogradnji! postaviše u sjeveroistočnom uglu i luk pod svodom. C rkva sv. Sebastijana je 'inače u svojoj unutrašnjosti vrlo jedno- stavna. Ističe se tek njena široka polukružna, ali niška apsida, koju iz urbanističkih razloga protiv starog crkvenog propisa okrenuše k jugu, u p rav zbog toga što je na istočnoj strani zauzim ala prostor prerom a- nička rotunda. Njen trium falni luk je uokviren renesansnim okvirom, a njegove poluglavice su iskičene gotičkim »užetom« i renesansnim n i­ zom lišča. Uz luk je okrugli ociilus koji se, vjerojatno. nalazio i na drugoj strani dok ga ne razbiše da tu otvore vrata za uzlaz k satu na toranj. Sa strane oltara, koji je davno uklonjen, uz trium falni luk je u zidu izdubena niša (sl. 173, 177). O Sebastijanovoj crkvici spom enuti trogirski povjesničar Andreis piše: »La chiesiola di S. Sebastiano e antica di doicento anni fabbricata a volto 1’anno 1476 fatta per voto della citta, liberata por intercessione di quel santo dal mal contagioso. La sopra dell’altare scolpito in marino S. Sebastiano con un angelo per lato di tutto rilievo. £ beneficio semplice iuspatronato de’Rettori et ha la sua dote dai pubblici dazi, obbligati a corrispondere per ogni mio la summa d ’uii ducato . « 15 S tim se slaže i M anolin opis ove crkvice: »S. Sebastian: Ipsa die (6 . V III. 1756) Ab hec ecclesia ßcatae M ariae Virginis tie Platea tran si­ tuni fecit Illustrissim us et Reverendissimus Dominus Episcopus cum suis convisitatoribus ad illam Sancti Sebastiani super quam erecta est turris horraria. Vidit in ipsa unicum altariorum cum superposita lapidea im a­ gine S. Sebastiani aliquibus in locis fracta, duobusque lapideis angelis hie inde a lateribus positis. E xtat quasi m ensa alterius altaris ex lapide eform ata sed super ipsam non celebratur. Ecclesia haec est beneficialis juris patronatus serenissimi dominii ipsiusque collatio et nominatio be- lieficiati spectat ad rectorem civitatis pro tem p o re C elebratur in liec ecclesia semel in anno in die festo sancti Sebastiani, ipsoque die ca- n itur messa cum vita ejusdem Sancti illyrico idiomate.« Iako je dakle ova crkvica bila pod neposrednim patronatom grad- skog kneza, predstavnika m letačke vlasti, u njoj se pjevao kao i u m no­ gim našim crkvam a »život svetaca« na lirvatskom jeziku, da bi bio bolje razum ljiv u okupiranim dalm atinskim gradovim a, čiji su plem iči tada službeno izjavljivali, da im je rodeni jezik lirvatski i da ga govore u obitelji. 10 m m m Sl. 176. N ikola F irentinac, Ulomci girlande sa ancteliina u T rogiru Nas posebno zanim a opis njenog glavnog oltara. A ndreis i M anola spomenuše, kako navedosmo, na njem u kip sv. Se­ bastijana izm edu dva andela. Zastalno je to onaj svečev kip, koji se sada čuva u gradskom lap id ariju sm ještenom u klaustru trogirskog domini- kanskog sam ostana (sl. 174,178). T aj kip nije objelodanjen niti spom injali u povijesti dalm atinske um jetnosti, iako to zaslužuje, jer je djelo, kako cemo pokušati dokazati, istaknutog k ip ara i graditelja Nikole F irentinca, koji je osobito zaslužan za procvat dalm atinske renesanse. Kip je visok 1 , 2 0 m. D ioklecijanov m učenik privezan je uz deblo koje raste iz četverouglastog postolja, na kojemu je natpis u slovima renesansne k ap itale SEBASTIANV (S). Nago tijelo je uspravno, a uvis okrenuta glava je nagnuta prem a lijevom ram enu. Svetac je opasan dugim pojasom, a glava mu je okružena svetokrugom. O be noge su mu od stopala pa do iznad koljena razbijene, a bile su ostecene, kao što je spomenuo M anola, več sredinom 18. stol ječa. Po izražajnosti i oblikovanju sviju clijelova Sebastijanova tijela i po njegovom pojasu može se kip sm atrati djelom Nikole Firentinca, Dona- tellovog claka, graditelja trogirske kapele bi. Ivana i šibenske katedrale, koji je, kao što je poznato, baš u doba gradnje ove crkvice boravio u Trogiru. Mršavo t i jelo, glava, kosa i pojas jasno otkrivaju Firentinčev način izražavanja. Tako široko, košeato lice i čupave kose im aju Firentinčevi likovi na njegovim trogirskim dijelim a: reljefni sveči u O plakivanju, sv. P etar u katedralinoj kapeli i vrli portala Petrove crkve, pa i andeo na sjevernoj strani Pravdinog reljefa u gradskoj loži. Duboko raščljanjen i čvrsto omotan pojas oko tijela pokazuje takoder um jetnikovo obliko­ vanje draperija. Slova svečeva imena sliče na pism ena natpisa ostalih njegovih kipova. Vrsnoča oblikovanja takoder predstavlja ovaj kip kao djelo Nikole Firentinca. Krepko i čvrsto t i jelo oblikovano je dosljedno u svim svojim dijelo- vima, a njegov stav u ekstazi pred vizijom je prirodan i neusiljen. Otvo- renih očiju i ustiju gleda u vis, snoseči stoički svoje mučenje. A kt djeluje samo čvrstocom i čistocom oblika bez ikakovih suvišnosti, pa su mu i deblo iza njega i svetokrug oko glave podredeni, jedva vidljivi i ne na- meču se oblicima tijela, koje odskače 11 prostoru. F irentinac je svoje kipove često omatao u teške plašteve usiljenih i neprirodnih nabora, tako da su oni glomazni. U ovom aktu 011 se oslo- bodio tih suvišnosti i Sebastijanov pojas je lijepo kom poniran uz tijelo, nategnut je uz uzdignuti desni bok. a spusta se lagano i slobodno uz spuštenu lijevu nogu. Iako je m anjih omjera, ovaj kip se, dakle, može ubrojiti u bolja m ajstorova djela. On je iskoristio ovu narudžbu i poput mnogih rene- sansnih um jetnika prikazao nago ljudsko tijelo, koje se tek poslije dugog vremena otkada je izvedeno na Radovanovom portalu, opet pojavilo u trogirskom kiparstvu u punoj zaobljenosti. U Sebastijanovi! stavu ugledao se Nikola na renesansne majstore, koje je on mogao vidjeti u svojoj domovini, osobito na m ram orni kip A ntonia Rossellina, jedan od najljepših nuda toskanskog kiparstva 15. stol ječa, podignut nešto poslije 1457. godine u Em poliju .17 Tri slično postavljena kipa, onaj drveni koji je u Akvili izdjelao k ip ar Silvestro dell’A quilla , 18 onaj m ram orni M attea C ivitali u katedrali Lucce, 10 kao ni onaj koji se pripisuje Michelu M ariniju u Rim u 20 nisu mogli djelovati na Firentinca, jer su izdjelani kasnije nego što on bijaše napustio Italiju; D eirA quillin 1478. godine, C ivitalijev poslije 1481. godine, a M arinijev početkom 16. stolječa. P a ipak njegov trogirski kip potpuno je isklesan u svečevoj rene- sansnoj ikonografiji. T akav se vidi na slikam a 1 ' oppe, K arla C rivellija, Polaiola, Perugina, Liberala da Verona i ostalih renesansnih slikara iz druge polovine 15. stolječa, od kojili su neke kasnije naslikane 21 nego što je isklesan Firentinčev kip. Nikola Firentinac je, dakle, pokazao da je ikonografski suvremeu sa m ajstorim a, koji su ostali u večini središtim a njegove domovine, koju je on napustio da u malom Trogiru, a zatim i u Šibeniku, naide 11a puno razum ijevanje svojili um jetničkih koncepcija i u graditeljstvu i u k ip ar­ stvu. Činjenica da se 011 nije zapustio u našoj maloj sredini pokazuje njegov um jetnieki tem peram ent koji nije malaksao nakon rastanka sa velikim Donatellom, a ujedno i svjedoči visoku kulturm i razinu te sre­ dine, koja je slivatila novi stil i N ikolinu darovitost, te 11111 omogucila da je razvije i ostvari u svojim djelima. Sl. 177. Poluglavica iz radionice Nikole Firentinca na apsidi crkve sv. Sebastijana 11 Trogiru Andreis i Manola spom inju i kipove andela na oltaru sa obe strane Sebastijanovoga kipa. Buduči da je oltar davno razbijen, danas se ne može znati kako je izgledao. Vjerojatno su se uz kip nalazili reljefni andeli sa bakljam a, od kojih je jedan sačuvan u trogirskom lapidariju i ranije objelodanjen kao Firentinčevo djelo . 22 Možda je pak oltar, što je m anje vjerojatno, bio iskičen kamenom girlandom , koja se spuštala sa vaze, a podržavalm je dva andela. Njeni se dosada neuočeni ulomci sačuvaše takoder u gradskom lapidariju. Oba andelka punanih oblika, lijepa renesansna vaza i slikoviti vijenac sa vočem i liscem prepleten vijugavom vrpcom može se pripisati Firentin- čevoj radionici, kojoj treba pribrojiti kao novost i ovaj lijepi i rijetki motiv u dalm atinskoin kiparstvu (sl. 176). Taj motiv girlande, koja se svija iz amfore i koju drže dječaci ili andeli, poznat je umjetničkom krugu, u kojem je odgojen Nikola Firen- tinac, njegov učitelj Donatello okitio je s njim svoj lijepi reljef Navje- štenja u firentinskoj crkvi Santa Croce,2 3 Giovani della Robbia postavio ga je, ali kasnije od Firentinca, vrh svoj tabernakula u firentinskoj crkvi sv. Apostola,2 4 Desiderio da Setignano vrli svog Marzuppinijeva groba,2 5 a Nikola d’ Arca, koji vjerojatno bijaše porijeklom iz Dubrovnika,2 6 na svoju čuvenu raku sv. Dominika u Bologni, po kojoj je i dobio svoj nad- iinak. Dječaci i andeli su držali dakle takve vijence voča, lišča i cviječa vrli renesansnik oltara, grobova i svetohraništa tokom 15. stolječa, pa ih je upotrebio i Nikola skupa sa vitkom renesansnom vazom svinutih drški. koju je takoder preuzeo od D onatella , 27 a koju su upotrebljavali mnogi talijanski renesansni kipari, pa i sam Nikola u sličnom produženom obliku sviječnjaka u kapeli bi. Ivana, na Sobotinu grobu i u reljefu Pravde u Trogiru , 28 a u m anjem obliku vaze na vijencu u apsidi šibenske stolne crkve. Svakako, bez obzira da li je ta j polomljeni, ili slikovito komponirani ulomak bio na oltaru sv. Sebastijana, može se reči, da je svečeva kapela u svojoj unutrašnjosti i pročelju djelo Nikole Firentinca i njegovih pomočnika. Osvijetljena je malim okrugliin prozorima kao i Firentinčeva kapela bi. Ivana u trogirskoj katedrali, a triumfalni luk njene apside ima gla­ vice sa izmjenično poredanim naboranim i ravnim listovima, poput lišča na njegovim sviječnjacima na reljefu Pravde i na Sobotinom spomeniku u dominikanski crkvi. Još više se ističe stil njegove radionice na vanjskom pročelju kapele sagradenom u čistoči renesansnog rasporeda. Več davno je Adolfo Ven­ turi pripisao Nikoli dva andela, koja drže na tom pročelju M alipierov grb . 20 O ni bi po svojim oblicima i čvrstoj kom poziciji sa neobičnim gren­ čicam a vrh štita mogli biti m ajstorov rad, dok su andeli koji drže Tor- lonov grb sa m itrom zastalno rad njegovih učenika. Njegovi su pomočnici isklesali, kako tačno opaža Venturi, i Kristov kip, koji još u plaštu pod lijevicom ima gotički stilizirane nabore, pa i kip sv. Sebastijana iznad samih vrata (sl. 175).3 0 Da je taj Sebastijanov kip doista rad jednog njegovih pomagača, može se jasno vidjeti, uporedi li ga se sa opisanim Firentinčevim sv. Se­ bastijanom sa oltara, koji Venturi nije poznavao. Pače može se kazati, da je po njemu i izraden kip na pročelju. Razlike medu njima jasno označuju razliku izmedu majstora i po­ močnika. Firentinčev Sebastijan je mlad, vitak i krepak, čvrsto oblikovana i gipka ti jela sa živo pokrenutom glavom, koju prožima bol i čije su oči ispunjene vizijom, u kojoj još odsjeva izraz njegova učitelja Donatella. Učenikov kip je mlohav i zdepast, on ne proživljava svoje mučenje, nje­ gove su noge kratke, stopala široka, a glava okrenuta bezizrazno prema gledaocu. Majstorov je odijeljen vješto od debla, koje je zapostavljeno, kao i vezane ruke, da odskoči obris trupa, njegov je pojas slikovito svi- Sl. 178. Nikola Firentinac, Sv. Sebastijan (detajl) nut. Pomočnikov svetac je pričvrščen uz deblo, koje se nameče svojim polomljenim granam a oblini tijela, pa su i ruke vidljive, a pojas nije raščlanjen, več težak i m rtvo visi, njegova kosa je lošije oblikovana. Postolja su im p ak drugcija, jer je Firentinčev stajao na oltaru, a pomoč­ nikov uzidan visoko nad vratim a, pa završava sa hridinom , koja je i odozdo oblikovana, kao i postolja visoko uzidanih andela koji drže spo- m enute grbove. Iz ovoga se vidi da um jetnik nije izradivao slična djela, niti volio da opetuje varijante, več ih prepuštao svojim pomočnicima. Slično je postupao i kod ostalih narudžbi. Na Cipikovu portalu, na reljefu Lože, u kapeli bi. Ivana 31 011 je izradio samo jednog andela, a drugog koji mu je sličan povjerio je svom pomočniku, što je i karakteristično za um jet- nika koji je preuzim ao velike radove, koje nije mogao sam svladati. BILJEŠKE 1 I. Strohal, S tatuti i reform acije grada Trogira. 370. Zagreb 1915. 2 C. Fiskovič, Naši graditelji i kipari XV—XVI stolječa u D ubrovniku. 107. Zagreb 1947. s C. Fiskovič, K orčulanska katedrala. 4". Zagreb 1939. 4 D. Farlati, Illyrici sacri tom us IV, 411. Mleci 1769; I. Strohal. o. c., 369. ■ r > Ibid. 570. 6 Ibid. 261. 7 Na njoj je uz relief Pravde uklesan najstariji liatpis: 1 4 7 1 DIE-15 NOVE(mbris) koji je pogrešilo objelodanio, kao i mnoge druge natpise, T. G. Jackson, D alm a­ tia The Q uarnero and Istria II, 145. O xford 1887. 8 M. Barada, Trogirski spomenici 1/1, 14. Zagreb 1948. 8 Nedavno sam, pored več objelodanjenog natpisa (Historijski zbornik II, 201, Zagreb 1949) našao tik do sv. Trojice m ram orui ulom ak luka oltarne pre­ grade sa prerom aničkim klikam a i natpisom (D)EO E T . S... koji ie sličan trim a uloincim a nadenim tu 1891.godine sa natpisim a M ICHAHELI ARC(angelo) i RI C O N ..., te CI SEI... koji se čuvaju u Arheološkom m uzeju u Splitu (Katalog A br. 1652, 1655, 2812). Treba podsjetiti, da se i na P oljudu čuva natpis koji spom inje arhandela M ihajla. 1 0 O tim crkvam a E. D y g g v e , D alm atinske central bvgninger i plan og op opbygniug. T idskrift für K onstvetenskap A rgängX V II, H afte I-11. Lund 1955; S. Gunjača, R ad m uzeja H rvatskih starina 11 1951. godine, si. 12. Starohrvat- ska Prosvjeta III sv. 5, Zagreb 1954. G unjača je otkrio i dvije posljednje, ali ill još nije objelodanio. 1 1 P. Andreis, Storia della cittä di Trau, 508. Split 1908. 1 2 C. Fiskovič, Opis trogirske katedrale iz XVIII. stolječa. Split 1940. 1 3 V. sl. C. M. I veko vic, D alm atiens A rchitektur und P lastik I, T ext 15. Wien 1910. — E. D y g g v e , o.e. 1 4 O. c. 144. 1 5 O. c. 1 6 Na raspravi proti književniku, tragičnoin fra F ilipu Grabovcu zadarski plemič F rane Fanfogna, čiji su potom ci prešli u Trogir, izjavio je službeno u Mleeima 1747. godine: »illirico lingua a me nativa e familiare«. K. E t e r o vic, F ra Filip G rabovac, 83. Split 1927. Vidi o uporabi hrvatskog jezika u crkvi u T rogiru u »Trogir«, vodič, 19. Split 1937. od J. Delalle. C . Fiskovič, Trogir, m apa u izdanju »Jugoslavije«, Beograd 1938. 1 7 A. Venturi, Storia dell’arte italiana VI, 610 sl. 413. Milan 1908. 1 8 G. de Nicola, Silvestro dell’Aquilla. L’A rte XI, br. 1. Rim 1908. 1 9 A. Venturi o.e. sl. 477. 2 0 P. Schubring, Italienische P lastik des Q uattrocento, sl. 363. Berlin-Neu- babelsberg 1913. Folnesicsova pretpostavka da je autor ovog sv. Sebastijana u Rimu kao i sv. Tome u Trogiru isti um jetnik nije dokazana (Studien zur E nt­ wicklungsgeschichte der A rchitektur und Plastik des XV Jhs in Dalm atien. Jahrbuch des kunsthistorischen Institutes der Zentralkomiuission für D enkm al­ pflege 1—IV, 144. Wien 1914). niti se može prihvatiti nakon što se utvrdilo da je Tomin kip Duknovičev. C. Fiskovič, o.e. (8) 61. 2 1 S. Ricci, S. Sebastiano. Rim 1924. 2 2 C. Fiskovič, Tri andela Nikole Firentinca. K alendar »Napredak* za 1941. godinu. Sarajevo 1940. 2 3 E. Bertaux, Donatello, tabla VI. Pariz 1910. 2 4 1 ’. Schubring, o. c. sl. 115. 2 5 Ibid. sl. 149. 2 6 V. Foretič, Porijeklo Nikole dell’Arca. Priloži povijesti um jetnosti D al­ m acije VIII. Split 1954. 2 7 E. Bertaux, o.e. tabla X, X II; R. Buscaroli, L’arte di Donatello sl. LII1. Firenze 1942. 2 8 I ova vaza je prošupljena na vrhu, pa je inožda vrh nje bio plamen. Pored toga u trogirskom lapidariju je ulom ak renesansne volute kojom je inožda završavala ova kompozicija. 2 0 O. c. 446. Vidi o tome i opasku II. Folnesicsa o. c. 184. 3 0 V. sl. C. M. I veko vi č, o.e. tubla 55. 3 1 C. Fiskovič, o. c. (22). Na portalu Cipikove palače u T rogiru uspjeliji je istočni nego zapadni andeo, a na reljefu Pravde ljepši je sjeverni od iužnog andela u m edaljonim a. Na Sobotičevoj grobnici slična je razlika izmedu dva lava. koja se pogrešno pokušalo pripisati D uknoviču; zapadni. Firentičev lični rad, je uspjeliji od istočnog. O tome pišem u drugoj raspravi. Kasnogotičke gla­ vice Cipikovo portala izradene su u stilu Ju rja D alm atinca, glavice sred njih podsječaju na Jurjeve dječje glavice šibenskih apsida, ali ipak če Nikola Firen- tinac biti sudjelovao pri izradhi ovog portala, jer i u njegovom radu ima tragova gotike. Na pr. gotičko uže na opisanim glavicam a trium falnog luka erkvice sv. Sebastijana i ponešto gotički savinuti luk u niši Gospe u Ivanovoj kapeli katedrale. Napomena: Kad je ovaj članak več bio otisnut, otkriveni su ostatci šesteroapsidne sv. M arije na trogirskom trgu, koji im aju onakav izgled, kakav u kratko navode gornji dokum enti. LA STATUE DE ST SeBASTIEN PAR NICCOLO FIORENTINO Ä TROGIR Niccolö Fiorentiiio, eleve de Donatello, a beaucoup contribue an developpe- inent de la Renaissance en D alm atie oü il s’etait etabli. Ses oeuvres prineipales, la chapelle du b. Jean dans la cathedrale de Trogir et la partie superieure de la cathedrale de Šibenik sont dejä connues et l’histoire de l’art s’en est occupe, mais toute l’oeuvre de ce sculpteur et architecte n ’est pas encore etudiee. Ici, on publie une statue jusqu’alors inconnue de St. Sebastien que l’auteur, apres analyse du style et com paraison avec les autres statues de Niccolö Fioren- tino, attribue ä celui-ci. La statue se trouve dans la chapelle de ce saint, construite ä la fin du 15e siecle ä Trogir, justem ent quand Fiorentino y sejournait. Au-dessus de cette chapelle s’eleve la tour avec l’horloge de la ville, ä cöte d’elle etait l’eglise de Notre Dame, rotonde hexagonale du debut du moyen-äge. La statue de St. Se­ bastien est une oeuvre bien reussie de Niccolö Fiorentino. A Trogir, il y a encore une autre statue de St. Sebastien, execute, d’apres celle de Fiorentino, p ar l'un de ses eleves, sur la facade de la chapelle du saint. Dans l’atelier de Niccolö Fiorentino, ont ete executes encore deux anges, avec guirlande et vase, motif de la Renaissance, importe comme d’ autres par ce sculpteur en Dalmatie.