KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Razred 20 (1) INDUSTRISKE SVOJINI! Izdan 1 novembra 1934. PATENTNI SPIS BR. 11179 Nuhanović Zulfikar, bravar, Sarajevo i Harazim L. Lujo, direktor banke, Beograd, Jugoslavija. Cevna spojnica z i parne i vazdušne vodove železničkili vagona . Prij iva od 2 septembra 1933. Važi od 1 aprila 1934. Poznate nezgode gumenih čreva, u upotrebi kod parnih vodova železničkili vagona, da se iznutra brzo raspadaju i da komadići otpadnute gume dospevaju u razvodne organe, usled čega nastaju neispravnosti kod po menutih vodova, izazvale su želju da se gumena čreva zamene gvozdenim cevima. U ovom cilju do sada činijeni predloži nisu se mogli održati u praksi, iz razloga često veoma komplikovanih i skupih cevnih spojnica, koje su pored toga bile veoma osetljive prema mehaničkim uticajima, tako da se moralo ipak u praksi ostati pri upo trebi gumenih creva i pored svih njihovih nedostataka i skupog održavanja. Ovim pronalaskom se gore navedene nezgode otklanjaju na jednostavan i dovoljno jeftin način, naročito kad se uzme u obzir da trajašnost spojnica po pronalasku može u neprekidnom radu izdržati 10 12 godina,pri čemu su potrebne samo vrlo neznatne izmene zapćivača u unutrašnjosti zglohnih čla nova spojnice, što se pak uvek može izvoditi na licu mesta, bez potrebe za radionicom. Cevna spojnica po ovom pronalasku sastoji se iz većeg broja, komada kolenastjh eevi koje su međusobno vezane pomoćuj zglobnih članova, koji su izvedeni na veoma jednostavan način. Na priloženom nacrtu je pokazan jedan oblik izvođenja spojnice po pronalasku. SI. 1 pokazuje u preseku jednostavan zglobni član kojim se omogućuje potpuna pokret- ljivost spojnice, a si. 2 pokazuje u odlom cima izgled spojnice odozgo. Na kraju cevi 1 se slobodno navlači kutija 2 i prsten 3. Zatim se na istu navlače prstenovi 11 iz zaptivajućeg materijala na primer azbesta, natopljeni lojeni i grafitom, bosle ovih prstenova se takođe slobodno navlači prsten 10, a posle ovoga se na kraju cevi 1 našrafljuje prsten 8 koji se utvrđuje na svome mestu pomoću čivije 7. Na kraj cevi l’, se na proizvoljan podesan način zaptiveno utvrđuje kutija 6, na primer zavarivanjem, tako, da se njen prvi rinuti ašnji ispad 14 nalazi u istoj visini sa krajem cevi l’. Razdaljina između ispada 14 i ispada 13 u ovoj kutiji je predviđena veća od debljine prstena 8, tako, da pri naleganju prstena 10 na ispad 13 prsten 8 ne dobija nikakav pritisak i ne može da nastupi zaglavljivanje prstena 8, a time ni cevi 1. Pošto su na kraj cevi 1 navučeni svi prethodno pomenuti delovi, cev 1 se svojim krajem i prstenom 8 uvlači u kutiju 6, po sle čega se pomoću kutije 2, koja se na šrafljuje na kutiju 6, vrši preko prstena 3 sabljanje zaptivača II i naleganje prstena 10 na njegovo ležište 13. Po završenom dovoljnom za postizanje zaptivenosti pritezanju kutije 2, uz kutiju 2 se priteže protiv-navrtka 5, pomoću koje se sprečava neželjeno samo od sebe odvrtanje kutije 2. Ovako izvedenim zglobnim članom se postiže potpuna zaptivenost između cevi 1 i l’, a pri tome se cev 1 može u odnosu Din. 20.— prema cevi 1’ slobodno obrtati oko svoje ose. Da bi se sad pomoću napred opisanih /globnih članova izvela složena cevna spojnica koja ćc moći da odgovori zadatku da se održi zavitljivost spojnice pri svima međusobnim kretanjima susednih vagona neophodno je da se predvidi na spojnici veći broj zglobnih članova koji će zauzimajući različite položaje u prostoru omogućiti da u svakom međusobnom položaju vagona može raditi bar jedan /globni član. Tako je na pri mer u primeru iz sl. 2, polazeći s leve strane predviđeno, da prvi. treći i četvrti /globni član zauzmu približno poprečan horizontalan položaj u odnosu na podužnu osu vagona, čime se omogućuje rad zglobnih članova pri uzajamnom približavanju i udaljavanju spojenih vagona. Pomoću drugog zglobnog člana, koji je postavljen koso na niže Ipo-stiže se rad spojnice pri kretanju vagona u krivinama a pomoću petog zglobnog člana koji se nalazi približno horizontalno i u pravcu podužne ose vagona postiže se rad spojnice pri poprečnom njihanju vagona u kretanju, dakle izbegava se uvijanje spojnice. Ovako u raznim položajima u prostoru postavljeni zglobih članovi 2,fi spojeni su međusobno kolenastim cevima 1 i 1’ i krajevi spojnice su snabdeveni odgovarajućim po- znatim uređajima za pritvrđivanje na otvore vagonskih cevi. Izvedenim ogledima na železnicama u-skog i normalnog koloseka prijavilac je našao da je za dobro funkiconisanje spojnice po pronalasku potrebno da na istoj bude predviđeno bar četiri ili pet zglobnih članova, ali je po sebi razumljivo da broj zglobnih članova može biti i veći, što ni u koliko ne menja suštinu ovog pronalaska. Patentni zahtevi: 1) Metalna cevna spojnica za parne i vazdušne vodove železnićkih vagona naznačena time, što se sastoji iz većeg broja komada kolenastih cevi (1) čiji su krajevi uzajamno spojeni pomoću zglobnih članova koji se sastoje iz zaptivajućih kutija (2, 6), u kojima se samo kraj jedne cevi (1) može slobodno obrtati, dok je kraj druge cevi (l’) zaptiveho i čvrsto utvrđen u donjem delu (6) kutije. 2) Cevna spojnica po zahtevu 1, naznačena time, što je donji deo (6) kutije izveden stepenasto, tako, da usled oslanjanja prstena (10) na njegovo ležište (13), ne biva vršen nikakav pritisak na prsten (8) koji je pomoću čivije (7) utvrđen na kraju cevi (I). Ad patent broj 11179 K Ad patent broj 11179 ' / ' ii f ■ «