СОКОЛСКИ SOKOLSKI шснпк шшг ВВАНИЧАН ОРГАН СОКОЛСКОГ САВЕВА ЈСРВА, ХРВАТА И СЛОВЕНАЦА. ZVANIOAN ORGAN SOKOLSKOG SAVEZA SRBA, HRVATA I SLOVENAOA. ВАГРЕБ 1919 Г. ZAGREB 1919 G. KPOJ *Z BROJ s-/ • ГОДИНА I GODINA 1 Оадржај 3-ег броја: Sadržaj 3-eg broja: Соколство и школа.............................. стр. 6i. Соколство u интелигенција ..................... стр. 67. Novo Sokolstvo................................. str. 71. Jugoslavenski Sokoli (Brat dr. Lazar Car) . . str. 75. K ustroju Sokolske Zveze Srha, Hrvata in Slovenaca................................. str. 83. Велешке........................................ стр. 87. Glasnik Hrvatskog Sokolstva .................. str. 93. РЕДАКЦИЈА: ДР. Л. 110П0ВИТ1,' СУДНИЧКА УЛИЦА 7. II. REDAKCIJA: DR. L. POPOVIČ, SUDNIČKA ULICA 7. II. АДМИНИСТРАЦИЈА: T. ЈАЊАНИН, ШЕНОИНА УЛ. 17/11. ADMINISTRACIJA: T. JANJANIN, ŠENOINA ULICA 17/11. Лист излази свакв месец, стоји годииш.е 24.— Круне, поједини број К 2.50. List izlazi svaki mesec, stoji godišnje 24.— Krune, pojedini broj K 2.50. Tisak Dioničke tiskare u Zagrebu. Соколство n ппсола. Проблом заједничког рада Поколства и школе формулпоали рмо половином 1911 г. овако: У борби за допуном школекога образовања до армоничне цо-лине и савршенства десила се npc ноколико година једна промена. На стерплно резоновање прошлости о јрдностраностл и неуспсш-ности званпчнога образовања школске омладине, којс је обухва-тало само дух, донекле и душу, а сасвлм занрмаривало тело, одго-ворио је развој народне нницијативе приватним оснивањем друш-тава за телесну веџбу, Српских Сокола. Када су та друштва за телесну веџбу основаиа већ негде л у онш местлма, где су огњишта старога образоваља, када та друштва могу бити основана у свлма местлма где сс вршл прпзнато образовање, л када приступу школскр омладине у та друштва нема нлкаквлх сметњи, лего л погодноетл, — онда је јасно, да је то влдла л знатна промена у размеру делујућлх спага заузетлх око образован.а школске смладлне. Поррд теоретске важностл те прсмрне нс може се потцоллтл ли практлчна важност. У компонрнте успсха л ефркта пшлскога образовања уведена јв једна нова. Та лова компонента је позл-тнвиа, свежа л јако агреепвла. Ако за доказ тога данас joni не бисмо моглл да лзнесемо податке и поематран.а на матерлјалу лаптом, нвго блсмо се морали поолужлтл резултатлма лсллтлвања у томр правцу код народа туђлх, где је већ одавна поред духовнога л ду-л1евнога дошло до гласне речл п образованл' флзлчко, — то нс бл ллмало ометало лстиллтостл тврдл.р, да Iip л код нас препорлђепо ибразован.е довестл до друкчпјега л бољсга успеха. јер у упоро-i;pn.y лас л других немамо разлога да будгмо малрдушни. A bito се народна лнлцлјатива у рппоп.у ллтан.а образовања лослужлла баш оснлвал>РМ сокрлрклх друштава, рлрдочл само о томо; да јс употррбл.рло јрдно практлчно, зајамчрно рррдство, којр јр улитррбљлво л за школску омладлну, а л за образовање ширлх маса лароднлх, тако рсћи л пре и порлр школр, л за вррмр шкрлр. Ако лак знамо да соколека друпггва по свпме прбграму имају рмл-иентиу важност за подизап»о иацијонално културр л за нацијоналлу 6 Ј> мисао, ако знамо да соколска друштва имају да служе етпчном образовању својнх чланова и околипе, и тсме додамо гореспоменути соколски рад на физичкој културп народној иа јачап.у здравља, снаге, отпорности, плодности народне, — онда видимо, 'да се по закону нужде народна шшцнјатива послужила еокелским друш-твима зато, да бн са најмања потрошка постигла највећо учинко. Колико јо то добро, шта то вреди, уопће дубл>а оцона тога средства за допуну образовања школске смладине, — свв то за-хтева извесно трајаље. Пре свега јо јасно, да he од енергије упо-требе it дугч.трајности спровађаља завигитл послрднцр. Зато fce <т прве последице показати у Србпји, јер je v Србији Ооколство најјаче, најчвршће осигурано и најбољо епроведено. Послс ('рбпјо доћи iio ток остали Срби и Југгславсни. А онда је јасноиово: соколскамисао јо дељива у оенови на двоје, на телесно образовап»е в на нацијо-нално образовање (мпсао јрдннства). Зато ће одношај школскс омладине и Соколства донетн и две врсте плодова, поеледице у два правца: физички здравије, јаче, отпорнијс коиваријаћтс тииа. одакле се интелигенција допуњава (за сада гледамо само средњу и велику школу), — и јачање народнс мисли (јединмва). Па со молсс n то ирорсћи, да lio нагласак успоха соколскога у Србији бпти блилсе физичкој странн, а код осталих Срба и Југгславона битп ближе идеалној страни. Конструкцију будућности није могуће израдпти до ситнице. Но физичка страна и идејална страна соколскога образован,а школске пмладине чнне заједно, као два једина, јоднака и равноправна дола. оно потребно цело, што до сада у томе образовању (школеком) нијс јасно и дефинитивно изражено било. Потреба и прилике доводиће до јачсга развоја час једну час другу страну те образовне цолиие, али lie сс обе стране увек саме допуњавати до потпуне јединице. II у таквом одношају са Соколством ступа школска омладина отво-роно у активну улогу рада на народној будућности, спремајућн и гомилајући у ссби потребне физичке и идејалие капитале. (0 тако образованој бмладини причају речито историја ослобођења и уједи-п.ења Италије и Немачке, и лспше наде и вере не може бити за нас, него да се то, што се десило еИталијом и Немачком, деси и с нама Србима n Југославенима). A како све то ? Гдс соколскога дрЈтптва има, треба да је u пгколека омладииа уиу^трп. Како ? Као чета подмлатка и као чота веџбачка. Но осим тога, може школека омладина бити и активнија. Oiiii c i ередњих вдаша може даватп ирииравиике, иомоћшше ii проходиике друштвоне ; ona ca шшшх шксла можо бити заступљеиа 11 У у) равном одбору друштвеном. Детаљн се дају сами од себс. Н«, да oii бнло реалнога успеха, не сме (младииа бити гостсм, него нравим радсником и равноправннм чланс м друштва. Где соколскоЈа Друштва joiti нема, мора га омладина провоцирати. Како ? Агита-Цијом. Но ако омладина нс ваља ? . .. На таквим питањима ми во-лимо да сс умртвимо. Омладмна не ваља; u нема се даклсшта од цс тражити ! Обично овако бнва: од омладине, скупљсне из најхстср«,-гснијпх елс.чената. преоптерсћене настраном наставом, половне no богат тву културе од куће, запуштене, промеиљиве, несталсжеш*, недовол.но упознате са сокслеком етвари, — од такве смладине и У таквом стању тралси се да буде челична, озбиљна, трезвена, ив-држљива, покрхане воље, униформисана скрсз и скрсз... И то ci е иајоданиут, и то свс бсз уложенога труда, без уложене љубави, ул<-женога нрнјатељства, поштовања, поверљнвоети, у задибијаие омладине за ту нову ствар, соколску ствар. И онда со кажс : не ваља омладина, — јер није могуће да сс опсрира са чудесима ! Када сс каже : омладпна нс ваља, јср нијс п нсће да јс сокслска, -— омда Bajta додати то, да то .,невал>алство” < младинс мора 1.мати својс узроке. Таквих узрока нма у (младши п ван <.\:ладине. Мсђу тнм сн<»љашљим узроцима мора лежатн исмар, неепоссбниет, леиост, „неваљалство” оних, којн би хтели да имају смладнну у Соколу, .а m> могу то да постигну. Такав спољашњи узрок јестс врло чссто Tiij, да сс од омладине тражи у Соколу само оно, што великавећина чланова нсћс: — телесно веџбање, дисциилина, труд и рад. И то ju најгорн узрок !. . . Рад на образовању омладине у соколском смнслу — као ваљда н сваки рад с омладином — захтсва идсалис људо, људо по нарави п образовашу богате, искусне, у којима лежн Muoro проповсдничкога, апостолскога, учитељскога. II зато јс тај рад тежак ! Па кад тако размислнмо, онда вндимо како су увск оиаснс ii глупе тс оиће тврдње о неваљаџетву, та сумњичења дру-гих, тај јаловн песимизам ннактивитета. Соколовати значи волети, веровати, надати се; и само тако радитл. Соколовати са школском омладшшм, учити љу еоколовати, јачати је толесно, креннти је п освсжавати душсвно, задобијати та млада n неммрна срца за једну велику н свету мисао народнога јс-Динсгва, слободе, културе, 1шнитп све то са потпуним убсђењем о небројеннм жртвама, које са наше стране у борби за ту свету мисоа морају пастн,— а бс:! љубави, без веро, 61*3 наде. без онога дубокога оптнмизма што и најгоре мучењс чини слатким, — без свега тога ji’ нсмогуће... А да би та нова снага, та соколска снага, која и хоће п мора it треба да ради на образовању школске омладине, довсла до поја-чања успеха, мора бнти једиоимена са осталим снагама' које зва-нично и по дужности врше образовање школско. Могућс јс, даклс, да се снага соколска по образовној вредности сумира, споји н 110-миожи ca оним снагама, којс „од старина” испуњавају мнсију, да обоје раде у једном правцу. И то је онда срећан случај ! Но исто јс тако могуће, да настану сукоби и сударн новога н старога, незва-иичнога и званичиога. Ширнна соколске акомодације је велнка. Но ii највећа ширнна може да постанс уском. И онда више акомо-дацијс нема. Снагс једу једна другу. А диференцнју плаћа школска о.чладина својим назатком . . . Па ни ту још није све пропало. Немн тога „времсна”, што га неће победити издржљивост. Највећа из-држљивост јо рад. Воља чини рад. А нај јачн основи воље јесу љубав, вера н нада — оптимизам. — Осам јс година од тада прошло, и све је другачије, свс јс iiobo. Што јс ново ? Нова је наша школа, п ново јс Соколство. И једно и друго стојс пред задаћама велпким. Имају да се у битности mcii ajv. Да сс споје са животом народа нашег, да му служе. Да буду стспс-нице, преко K(ijnx ћемо да уђемо у рад чиниоца светске и човечанскс културе. Задаће су огромне, и снс способности, и сва снага наша, најбоље способности и најбоља снага наша, ммају да уђу у јарам. Увск треба да имамо на уму, да можемо да се угледамо, да се послу-жимо пршерима н искуствима, али да данас смемо и можемо да потпуно слободно, до крајности самостално, и у најјачој мери нама својствено, заоремо браздс, које још нису оране. Тако he и бпти ! Створићемо нову школу, не само нову да буде другачија од старе, туђинске, него да буде нова од најновијнх п најбољих. Биће то лепа наша школа, на којој ћемо сви да радимо н сви да учимо. ЗаСо-колство јо главно то, да се више никада неможе да иоврати случај ii3 ирошлостп, па да народна тежња и народни рад дођу у сукоб са шк 'Лом. Народ одређује главан правац свему. И тај he бити један за све, како за школу, тако за Соколство ! Школа и Соколство морају да буду у вези, јер се радн о образов;ш.у народа; а образо-вање можс да буде многостраио, алп мора да буде потпуно, н мора да буде уједпњено. Пре је шксла била установа туђе државе и туђ културно-етичие мислн, - осим Србије, — сад јс са порастом зсмље и броја, дошло слемената цових с јодие страие, с друге је судар-на* рода и школе природно исстао. Ваља све установе народног обра-зовања прнближити, упозиатн, изједначити, на нм повезаиГи ио-мешати рад, да буде зајсднички п један ! Соколство и школа имају засебно интимне везе, и морају да их имају. Нова школа обравује новог човека нашег, алп га образује целокупног. Ту дакле спада и физичко образовање. Разуме се да под школом узимамо сву школу народну, од почетне до највише. Свугдс мора физичко образовањс Да буде главним делом образовања у опће. Како и ла који начин да т<> буде, — то је питање icojo може да не буде данас неодложно, али јс већ данас неизбежно и еминентно важно. Физичко образовање у школи је делом целокупног физичког образовања и телеснс иро-овете народне. То јо друга страна посматрања. Донскле готови тиме Како и шта треба да буде, долазп питање : ко т« да практично спро-веде, дакле питање учитеља, и учења за учитеље телесног образо-иаља. Приблшкујемо се средишљој и великој школи телесног обра-зовања. Као сталну установу то немамо и нисмо имали, досад се аа-1’ушивало све у дилстантшму, а то вшис нећемо. Онда иаше Сокол-ство, ono јс ту; да ли оно треба да се мсша са школом, или да буде мсђусобно иопомагање једног и другога ? То нису стварн одмах 'гако готове, како то на први поглед изгледа. У часу где све почиње, 1'дс се све зида и подиже, где још ништа није до краја изграђено, liocToje прелазни системн испомагања, Соколство помаже школу у Цнљу телесног образовања, директно преувима и веџба ученикс, У сиоразуму са учитељима п бсз реметења обуке и наставе. Дотле школа расте, рађа сс, иастаје и постајо новом и великом. Ila и онда, када школа буде могла самостално и својим средствима да спроводи телесно образовање, нс може да се одмакно од Соколства, јор након престанка школе улази се у редове соколске. Два начина телесног "бразовања не могу да буду. Но нс само за то, него и за то што није могуће терати раскош са два ндеална система, — зато један одпада, а један остаје. Тај један има да се нађе. На тражен.у шсговом могу и школа и Соколство да радо заједнички, сложно, договорно и споразумно, Другчије не може ни да буде. Од фраза смо са ослобођењем и уједи-шењем престали да живимо. Бјшо би опасно узпоставити старе методе нацијонализма, који испушта душу. Љубав према народу, синовирода, децанасмоле да дижемошколе, љубимо те наша дикг, православна школа, n pita, наша гимназија, и т. д. свс тс фргие cv ее упокојиле. сшшуо је даи реалне и озбиљне јасноће, и ми сс морамо да растансмо са ко-ристима минималних развпћа и мравијих постепености; него ако нешто хоћемо, и налазимо то за потребно, ми можемо поставпти сне на главу боз икаква зазора, јер имамо да савладамо и унутрашњег неприја-тсља наше слободе н нашег једннства. а тај је нопријател, она при-шггомљеност на околности, оно повијањо према одношајима, оно клањање пред углађеношћу, они убијонн ннстинкти слсбоднш' крстања и слободног подузимања, чега свега у Србијн нема. а чега mii из Несрбије yr тако огромној количини доносимо. Морамо vmcth ii хтсти одлучно рушитн, н одлучно зидати ! Што је једно друпм близу, н креће се на iictom терону, има да се уш зна, сблнжн и сл< л и. Толесна просвота народа н фнзичко образован.с целе гарсднс смла-днне су бодемн срећс ваше. Боз тога ће нам буду1и:о<т битп нсч-.д-брањеиа. Школа јс установа државна n званична шшцијатнва. Соколство јс установа незванична, слибоднпја, глћа. Обсје јс у ствари јсдно, н мора бити једно. Актуолни наслгви носжва кији прсдстоје јесу: спрема учитеља, вођа и предњака за тел. всџбу, — учитељ школе може да будс срсдиштсм сокслеког друштва. (•<;-колеки вођа мпже да буде учитол>см тол. всџбе v школи,— нзградља 'литоратуре и матернјгша за телесно образовање парода. — израда снстема основног, уџбеннка, упутиика v рад н зашшаље, нарпдне игрс n песме, облицн воџби, команде. т. з. простс н шведскс веџбе. свс то пма да се створи, — сталан контакт и заједнпчкн припремнн рад цросветних и соколских стручњака. — анкете, покушаји, иза-сланицн у иностранство, ит. д. Све то, и јпшмноготога штоће врсме собом да донесе,— предстоји као брсг, јодан велики н огргман брсг послова n брнга, што вал.а обрадити, расветлптп. раскопати, пробитн n испитати. На челу мшшстарства просветс v Београду је човек, у кога имамо потпуно поуздањс, он је и сокелац, брат наш. И досада нас je помогао, и прс рата ишао jo с нама, па inijo могуће да ће сад бнтн обратно. Обратно јс у тшшко, штк смо црс рата гурали како смо могли, а сада можсмо како јс нама воља. Имамо дакле да ндеми наиред — н шкала и соколи ! Сокоелство и интедигеиција. Досадања нрзгода, да јс интслигенција <кретала лсђа Соколству, "ило цод обликом пррзира, било под облшсом непоимања, долазила ■I1' °туда, што је Соколство било т. з. мала ствар. Да разумсмо што го значн : мала ствар ! Гамо Соколство бгло јо сталко v повојима, рдабо н нејако, било јо прееађено и пренссено, копија, равиало сс по идрјама епоља, са врло мало трндрнцнјр да постанр оригиналним, Д<1 се сродн н стопи t-a окрлипом п потрсбама кгд ку} р, па дг.богме 11 fa врло мало агшшосгн за себе, неборбено, догматично, гстово, слупано n екалупл,р] о, без дгзволр да ико у то дира, или да мрња ■ито. lin да јР Соколетво пррдратно Сило тако јалово и штуро, крива ,1(* н И1,т('лпг(Ч1Ц]1Ја, кгја јо Соколству окренула лгђа, јер да јр она •^локупна, са најбољпм и иајјачнм заступницима рвојпм, ушла у * околство, било би ii предратно Сгкглство другачије, ii бол.е н јач . ^фнцијелан еоколаш, код нае, говорио би овако: интелигснција не иал.а, јор да Соколство ваља видимо код Чеха, иренссено је исто К0Д нас, дакле ваља, а слабо ј('; дакле ш/грлигрнција не ваља; иро-°купирана је политиком и политичком непомирљивошћу, то је специјална махна, а онда делазр друге махцр родом, алн је соколска "Дрја јрдна врлика и моћна идеја, н тако даље. Питање је да лн Со-кодотво пал.а, одговорило бн ее, под вал.аношћу јрднр идсј глр-Да-мо ц.опу моћ да предобије и да победи, стално упсзоррње на до-броту лдрје ]i бајке о љозиној слави код других то јр досадно, ко-лико досртнна годпна iraa тој соколској идеји код нас, срм апрла, Дскларација, свечапих н стереотипних фраза ништа друго. прогон 11 нонаклоност туђе државр, но то јо ваљало да доврдр до отпора u јачег развоја, упоррђене са идојама која хиљаду годнпа буду за-трпане и онда ђипе и ш;6рдр, но Соколство је одкриврно, има својр °*>риоцр, носноце, радрникр, и место да нас понеср, оио иас просто гн.ави, колнко евртотпћу којој ср нр смр ни приближити, т('лпко укочрном формом организације, која бијр у главу, и тако дал>р. !>а Mftite jo јасио, да би овака дрбата била занимљива, али прршност Со-колства imje у томе, оно мора да задобијр и побрдн интелигенцију, као ндрја ваља Соколство живо, окрртно, снажно, да уђр у борбу за своје одржашр. Врховна начрла су јасиа : трлрсно васпитап.р u трлрсна просврта црлог народа,— томр нико живн ир противррчи. Двр црстр снага радр па томе задатку: државна п приватна ш ици-јатнва. Јрдан дро овр је Соколство ! Да ли да будр само један део, лли да je сакупп, и сабере, и уррди црлокупну и уједињрну ? У тсме логично долази до група интолигекцнје, као иечега природно бо-љега, врснијега; способнлјега. Т<> ео пе даје мшиоићи ! А ако рр ми-моиђе, онда имамо воду; место крви ! Т<> је трајало десетина годшта про рата. Дакле обилажрња нећемо, ного правац: напрод ! Сабп-рањс целокупне приватне иницијативе народне, провокација штр, неговаљр, одржањр, јачање тога, у велику и сјајну сврху: телесно васпитање и телесна просвета наррда, — п за све то ангажовати п народну интелигенцију. Интелнгендија мсра унутра у Соколство, бсз тога не иде ! Са еентимоиталмпшћу, тужиим иогледом и упира и>ом прста у nanio добре ламерр са добром ствари, лешшо се на мртву ништицу ! „Зашто nanie Соколство слабо напррдујр ? ВрЈшм дрлом приписује се кривња интелпгршшји дстичнога меета, да она тобоже н(4и‘ скупа еа обртницима да веџба, ноће са малим човеком да стојн у једном ррду, и недаје рр заповрдати од којекога. Но то баш нрће бнти тако ! Да се интелигенција либи од Соколства, крив јо често начин веџбања у соколани, јер ни е у стању, д код свнх веџбача пробуди li одржи вол»у за рад. Без весрља, без интореса. нома на-продног веџбања 1 Менн н. пр. многи интслигрнтни људи рркошр, да би они врло радо долазили иа врџбр, алн јрр су елабијег састава трла од другах, јер нсмају срчаности за акробатскс bpi,i6p; iip могу нпкако да напредују, uimi упоредо, нити појединцр, па одустају од веџби n изгубе се из сокола". (Дитат из писма јрдног одличног учитрља трл. веџбе, од 20. III. о. г.). То niijp решрн.р црлог иитан.а, алп указује на једну велику махну нашег Соколства: нрстручиост n крајњи дилетантизам соколских учитрља и вођа. Можс ли таково Сокнлетво да задобијр пнтелигрнцију,— iip. Постоји у пгкин друш-твима mera п шала са т. з. здравственим одрлрњима за врџбр, im 11 то нијр увек физијолошко прнлагођршр и нијанснран>е система за веџбе, оеповано на стручном гледању, ррм тога пије одлика за младог адвоката, доктора. попа, инжпн.ера, чиновнлка, и т. д. да одпочиње еа завршетком. Соколска идеја јр јасиа п врлика ! Вал.а јс спровести једним усавршењем начнна ! За трорију ср црмамо бо-јати ! P а м л» е н а м о н о ш т o j р г л а в н o, а т o j р у п р в о м p е д у : недостатак у ч н т р љ а и в o 1) а ! Ми смо ее напросто играли с tump : ко јр најмлађн, рвентуално најјачи, и прија му гпм-настнка, негда је и некада нршто чуо, учио о томе, запамтио од сгога капларства у војски. тај да буде вп1ја. И томе добром човску јр сада пррдана судбнпа друштва ! Особито иа оннм i.'pajir.o критичиим мр- стима, гдс се о интелигеицији ради ! Без телеснс веџбе нема соколо-ваша! И то што ;'е одсудно, што је најваасније, од чега зависи све, « томе со апсолутно нс води брпга. Ако Ооколство хоће да задобијс нитслигенцију, мора учење телесне веџбо дати у стручне руке. То "ије прнлагођ: н>е и попуштање, него је то одлучно, како у одношају прсма интелигенцији, тако и према остал<ј већитш друштвених чла-нова. Од т лесне веџбе ваља створити користан н угодан предмст занимања чланова ! С друге слрат.г цма се водити брига о омл динн. 11 То о "младини на богословијама, учитељским школама, тргсвач-КИм школама, гимназијама и реалкама, те особито о омладини на т- з. великим школама. То су доиунски кадрови иителигенције. 11 неопходно јс и акутно потребно, да С колство лрсузмс у свсју за-Даћу телесно образовање и телесну прссвету целскупне омлгдигс. II то нпје нити тешко, јер свугде где се такове шкеле налазе, овугде СУ n сок лска друштва. Само је нешто новога, на што окдо треба Добро обратити пажњу. До сада јс телесно ебразовање било прсд-метом, којн се могао, али није морао учити, — а махну нестручних учитеља тсл. веџбе већ смо споменули. Т е л e с н а в е џ б а, к a о н а ч н н телесног образовања и тслесн е ii p o с в с т е, 11 м а д a n d с т а н e о б а в е з н и м у ч е в н и м ii p е д м с т n м Ц o л о к у ii н e о м л а д и н е, те се чак ради tora мпра заеебно рс-формнеати сва настава. Телесна веџба има да дође v псзвано руке, нма да се разврста, пма да сс умножи, пма да сс прнмени свугдр, како цр ма телесним способностима појединаца, тако према опћим физијслошким нормама, што омладином владају. У прв<м рсду ради се овде о тел. обрааоваљу, о јачању, крспљењу, сздрављен.у и рљ-B1|jaiby гмладине, тек у други ред долази Соколство, као таковг. ЈеР je јаено, да Сокелство нема патеит на тел. веџбу. Тек у другом Р°ДУ долази дакле Соколство код тол. образоване омладине. Алп и т" је доета, п то можс да буде много, ако се обзирно и суставно по-Дузима n ради, па те везе, што омладину из почетка всжу за Сокол-ство, нотрајаће и одржаће сс u за после. 0 амладншг са внших шксла лако је погодити, питање је, да ли да ђаци гимназије буду чланови с,,К"л. друштва, или нс ? За посљсдна дпаразреда гимназија и peturne могу н ђаци бити чланови сокола, управо морају битн, да сс упознају са унутрашшим радом и жнвотом друштва. То се даје лс*по УДссити без великих узакоњења, па да нс шкоди нити наставп, нити Друштву. Нижн разреди, деца, то су чланови дечијих оделења и чета соколских. Јасно јс да телесна способност нс идс но ра-реду, него по годинама и тел. развоју, па сс при томе подп и о томо рачуи. Ја бих дечијим оделењима дао извесну самосталност у соколској самоуправи и заиимању, дозволио бих неку врсту дечије органп-зације соколеке, тако да то буде поучно, занимљиво и корисно. Ho о томс други пут. Да Соколство задобије интелигенцију има прво да задобнје омладпну са школе ! Tn нпје потребно много до-казиватп ! Вратпмо с' садашем стању. Друштва се соколска об-нављају п могу да пођу иутевима hobiim. Сама тел. веџба је огроман н важан и едмет у Соколству, — без тел. веџбе, како јо впшс пута с правом речено, нема Соколства. Алн нити је тел. веџба искључиво право Соколетва, нити је сама тол. веџба све оно, од чега живи n чпмс се бави Соколство, како у црлини, тако и у појединсм друштву соколском, нити јс тсл. воџба све ono, чнме ће интелигенција да буде у соколском друштву забављена. Сгкглска друштва су друштва на-родна. друиггва свпх сталежа, свпх д« ба и свих поло а. У првсм реду нису соколска друштва само друпггва одраслих, шш само друштва мушкараца. Од тога смо много боловали пре рата, и ново Соколство мора бити другачије. Али не само то; него је соколско друштво, друштво што ради на моралном јачању п снааксњу на-рода. Шта бисмо имали од физичкп јаких, а глупих и неваљалпх појединаца ? ! Дужност ннтелигепцпјс јо, да у сокол. друштвима радн на моралном обра овању народа, иа моралној вросвсти исто тако, као на интелек уалној. Жвш.т друштва захтева то; жив(>т народа захтева то ! Не у сврху нодјаруљивања, затупљивања; него у оврху нотпунс и велпке слободе пашог мишљен.а, нашег гледаша у свст, li нашег рада, кретања и лодузимаља у свмма опћпм и ве-ликпм питањима нашег живота. Соколско друштво како несме Гити досадно и неугодно на веџби, тако несмо бнти само пуста обавеза. допринос новчанн и патријотско милосрђе чланова. И нс друштво ради друштва. него друштво ради користи чланова ! Здравље јо како физичко, тако иителоктуално и морално ! Чланови сок. друш-тва тако морају бити здрави ! 11 то је брига n дужност друштава ! Ту започнње велика и важна улога интелигепције у Соколству. II изглрди у будуКиост тако су лепи и богатп, да се човек са радошћу мора овде да задржн. Само слОбодно иапред, само слободно, ,пишта то, ако до сада таково шта у Соколству нпје бпло^ ако то не спада у стари, званичан ирограм соколовања ! Шта сс то нас тнчс ! Со-колство не може да живо apn; то јс глуио, бол.е да ra иема < нда. Гоколство Јгреба "слободно; снажно и поносито да развијс крила u Да полети напред. 'Гу нема, нс може и не смс бити прописаи формула како да се ради ! Има да се ради са љубављу, са веровањем, са крајње могућом снагом ! Колико задаћа, колико послова ! Узмимо само јодну задаћу : стварање јединства и ујединења народног, или : ублажеље, олакшање, помоћ с оцијалној бодн и патњи, или: органи-зација морала преко добровољних радничких чета, побратима, Добровољаца за војску, или : јуршп на пороке и махне друштвене, или: борба против туђина, нли: грађење историје и вечног спомена јунака наших, iuto нам својом смрћу и мукама дароваше све што сад имамо. .. Соколство не може да животари, оно није могло шггл смело да животари ни прс рата, ни за рата, алн данас; данас боље да га нема ако ће укочено, јалово, нејако, мртво, да се вучо, да тавори, Да траје, као нека сиротињска оставина п наслсђе од генерација, игго су била слаба н слспа. Ооим телесних има и моралних веџби, и и »p пних ј mn,a, интглигенција наша има у соколским друштвима нашпм да буде учитељима и вођама у томе правцу ! Да то све про-Цвета, да ожш и, да сс промене, да се макне из застоја, да буде свежо ново, младо. Novo Sokolstvo, н. Što je to novo Sokolstvo, da li je ono obnova staroga ili stvaranje čisto novoga ? — Novo Sokolstvo je drugačije od predratnoga. Sokolska se ideologija izmenula, otvoren je, pu-kao je i raširio se nov pogled. To stoji u vezi sa ideologijorn nacionalizma. Kako se izmenula ova, tako i ona. Jer sokolska ideologija je deo ideologije nac'jomalne, sokolska misao je deo narodne misli. U uskom predratnom shvaitanju Sokolstvo je na slavenskom jugu bilo podeljeno na tri grane, i svaka je bila samostalna. Sad su se tri grane splele u nerazdeljiv i nerazdeljen splet. Nova ideologija nacijonalna cbuhvatila je slo* bodu, simostalnost i ujedinjenje celog slavenskog juga pod ime nom i oblikom: narod Srba, Hrvata i Slovenaca. Istoga se časa promenuo razlog opstanka st arom Sokolstvu. Izdeljivanje u troje je nestalo i pojam slobode, samostalnosti i ujedimjenja postao je večim i visim. Odnošaj nacionalizma i Sokolstva ostao je isti. Istina, da je to sve još stvaranje i postajamje, ali je početak iza ledja. Osim toga tu je nešto močno i skroz novo. bar pri vidno, a to je država. I ona se stvara i postaje, ali to silno gradjenje prožima sve deliče ! Da li če se država pokriti sa tota'nošću novog naroda, to se nežna, verovatno, ne če ! Ideologija novog nacijnalizma imače po tome dva glavna momenta : izgradjivanje, sprovodjenje, stvaranje jednog naroda, drugi je živ i snažan rad na dobitku celine naroda, tako da se država, kao oblik naroda, tačno pokrije u budučnosti sa po-slednjom kučom i njivom našom. Nacijonalizam če radi toga kod nas još dugo živeti. Njemu če Sokolstvo da služi, pa če i ta služba biti duga. Lepota toga, kao i svakoga nacijonalizma leži i ležače u težnji. Ostvaren nacijonalizam biče sigurno jedrna trula daska. U nemoči momentanog, potpunog, gotovog i lakog ostvarenja nacijonalizma, leži mu i životna snaga. Koliko ta snaga bude trajala, trajače i Sokolstvo, i prestane li ona, ne može više biti ni Sokolstva, — Je li to novo Sokolstvo ? — Nije, novo je po povečanju uloge, staro je po korenu. Ali novina Sokolstva leži u nečem drugome. Dok se društvo bori s jedne strame za oblik, — nacijonalizam, država, itd. — deša-vaju se strahovite promene u tom samom društvu. Zabavljeni oblikom spolja, imamo abnormalnu unutrašnjost, Abnormalnu? Ne, — jer tolika i takova reakcija unutrašnjosti da je abnormalna, za naše oči samo, za naše stare, slabe i nepripravne oči, nastala je gomilanjem uzroka, koji su po žestini i po jačini prešli meru. Društvo se brine o odelu, što ima da ga obuče, ali je bolesno, — izgovaramo tu reč sa potpunom svešču o možda nepotpunom poimanju našem, možda je to samo redji i teži slučaj jednog ozdravljenja, jednog snaženja, čiščenja. Naprosto dakle, društvo je našeg naroda uzbunjeno, uskomešano, grozni-čavo.Hoče li rastroj da postane delom, ili če samo ostati pomi-šlju ! Da li če požar, što gori oko nas, na svome sudbonosnom putu zahvaliti i nas, ili ne ? Koliko god je lepo i strašno hteti se postaviti po mogučstvu na objektivno stanovište i biti po-smatraeem, toliko je uzvišeno, plemenito i krajnje potrebno poduzeti sve, da se rastroj dočeka, da se bije i sudara s njime, i da se bez observacija baci u taj boj sve ono, šta je kod nas najbolje, najplemenitije i najjače, Sprema i pripravnost za taj odlučajn boj, — došao ili ne došao, — jeste jedno od največih dela, koje stari i novi narod naš u opče može da poduzme. Vezano sa narodom novo Sokolstvo ima u toj spremi da svima mogučim sredstvima posluži, da bude pomagačem, da bude vodjom, začetnikom ili slugom. Prvi izrazi niovoga Sokolstva odnosili su se ovamo i izbačena je jedna zanimljiva idejica : moralna organizacija naroda, podeljenja u č e tiri velika odele-nja, organizacija rada, organizacija seljaka, organizacija dobro-v °ljaca, i organizacija dece ! Nije važno, da li je to kompletno i potpuno, nego je važno radi jasnoče shvatanja položaja, u kome se nalazimo, i razume se, da je potpunost još veča, lepša 1 sira, od celog iznesenog plana. Za odlučan boj se rastrojem sprema se sve što imamo, i narod, i država, i društvo, i nije moguče zamisliti, da se u tome času Sokolstvo izdeljuje. Ne da se izdeljuje, nego da ide napred, — to hoče i to jeste novo Sokolstvo. No je li to novo Sokolstvo ? Novo je po novom slučaju, ali je narod,koji odredjuje uloge,narod če se boriti za opstanak, njegovo Sokolstvo ide s njim, ostaje ili pada. Šta je tu novoga? ' Odelivši pitanje gradjenja nove narodne individualnosti i svesti, odelivši sprernu za borbu sa rastrojem sveta, novo je Sokolstvo, izlažuči temelje svoga gledanja u svet, označilo jednom svojom velikom zadačom reformu Sokolstva, osobito obzirom na sistem telovežbi. Naše je Sokolstvo malo i slabo, i ono če prema tome moči na reformi Sokolstva da deluje ostat-kom moči, što nakon rešenja prešnijih problema preostaju. Osim toga ovaj posao našeg Sokolstva ima dva dela, jedan je opci čovečanski i slavenski, u njemu sudeluju svi narodi i sva društva na velikom kretamju i potrazi za najboljim i za naj-istinitijim. Drugi, manji deo je specifično naš, jugoslavenski, i Iraži najbolj oblk i sadržimu za novo Sokolstvo obzirom na prilike i na potrebe naše. Ta reforma je teška stvar ! Ona ima trajanje, i tu se ne smeši odmah niti novost, niti čar! Svaka reforma je kao kalamljenje, pa je nov plod produkat i starog dr-veta i mlade stabljike. Najposlije reforma je uvek posljedica jednog prethodnog teoretskog razčiščevanja. Gde leži novina današnjeg Sokolstva? Dodajmo u ovom skračenom posmatra-niu, da novoSokolstvo stavlja štar naglasak na Slavenstvo.čega )e samo jedan deo, i u čiju se šilu zaklinje i veruje, pa čemo i u toj težnji nači nastavak i podmladak stare majke težnja, kojom smo se uspavljivali i kojom se kroz čitave vekove budili. Šta jo novo Sokolstvo? — Kada bi novo Sokolstvo sprovelo orga-nizaciju morala, kako je gore kratko spomenuto.to bi bio danas slučaj, razlog borbe sa rastrojem, ali sa prestankom razloga organizacija bi ostala. I tu leži velika dubljina cele zamisli. Rastroj ima dva oblika. Jedan je akutan, — i sad ga vidimo, l znamo, i bojimo ga se svi. To je prirodna posljedica plitkoće obrazovanja našeg i divljačke zapuštenosti naše. Ako će naše društvo da napreduje, i prebolevši ovo stanje danas, podje sta-zama sreče, slobode i blagostanja, imače da se vodi duga i tvrda borba sa rastrojem, koji je skriven kao klica, koja je raši-rena svugdje,koji deluju postepeno i stalno obarajuči napredak. To su socijalne prilike našeg društva ! Počevši danas odluono, ozbiljno i stvarno, postavivši svcje težnje na osnove realne i tvrde, sudelujući u momentu, kako može i koliko može, pa svršivši to, o s t a j e Sokolstvo j e d n o m d r u š t v e-nom u s t a n o v o m, i ne napušta svoga tesnog dodira sa kretanjem društva, sa pitanjem društva, sa tegobama i pat-njama društva, nikada ! Jednom reči : strese sa sebe staJnu i pogrdnu slabost, da je ustanova raskoša, ustanova presi-panja, ustanova jedne klase, jedne klike, jednog staleža, jednog režima, i oslobadja se za uvek, tako da može slobodno, nesmetano, snažno i visoko da poleti. I tu leži novina Sokolstva 1 To pročiščenje od tesnogrudnosti principa, od zagušlji-vosti jednog opasnog dogmatizma, od slepog služenja lokalnim ili ličnim čefovima, to oslobodjenje Sokolstva od stalnoga igranja jedne slabe i skroz sekundarne društvene uloge. Dabogme da i tu nije sve kazano,i više vredi dan borbe i rada jedan,nego godina govorenja. Ali ima još nešta, što spada u oznaku novoga Sokolstva. U opče, da budemo na čistu, možemo na pitanje, što je to novo Sokolstvo?, — odgovoriti tako, da novo Sokolstvo nema ničeg apsolutno iznenadnog i drečečeg na sebi, nečega što ljude mora da stavi u čudo i zadovolji im ljubo-pitstvo do dna, nego je novo Sokolstvo novo po celom kompleksu zadača, koje imaju da se ispune, kao i načina, po kojima treba da se radi ! U tom celom, u tome zajedno, su bitne oznake novoga Sokolstva. Sve to zajedno čini danas jednu ideju. Ta ideja je borbena i sveža. Ona ima da se okuša i sudari. Jer i ideje po-bedjuju po odabiranju, a ne samo po lepoti. I u toj borbenosti je to nešto, što u oznake novoga Sokolstva spada. Predratno Sokolstvo imalo je dva odredjena tipa, i tako je i dve ideje sokolske bilo. Jedna je ideja čista nacijonalna, usko nacijonalna, srdita i oružana proliv svega i svačega, što tome stoji na putu, služi se Sokolstvom kao sredstvom, — druga je ideja čisto dogmatična ideja neprikosnovenosti, nepromenljivosti, upravo svetosti sokolske, koja je savršena i do kraja gotova, i gde nema nista drugo da se učini, nego prikloniti glavu i primiti blagoslov ! U obojima ima nečeg lepog, divinog i velikog, i nečeg, što zaslužuje potpuno poštivanje. Da sudimo samo po efektima, — npr. češko sokolstvo u svome piramidalnom radii, iii srpsko sokolstvo u svom munjevitom kretanju od pobede do pobede, i t. d,, — moramo priznati, da su uloge divno igrane. Ali su doigrane ! Niti se može ostati stalno u dogma-t zmu, niti se može gušiti stalno u tesnogrudosti, i vreme je, da se kaže : lepo je bilo i dosta je bilo ! Eto tu če da se sudari, grune i tresne novo Sokolstvo sa ove dve preživele ideje. Ne preživele, nego koje imaju da se prežive, i koje su još dosta jake i snažne ! Ulazeči u tu borbu kao ideja, novo Sokolstvo ulazi u tu odluku bez predomišljanja i bez sakrivenih namera, tražeči da pobedi ono, samo ono, što je najkorisnije i najbolje. . ugoslavenski Kokoli. BRAT LAZAR CAR, Kada se za poslednjih 15 godma govorilo o Hrvatskom Sokolstvu, moralo se govoriti o br. dru. L- Caru, jer bez njega za to vreme ničega velikoga sokolskoga nije bilo. Ne samo što se tiče čisto Hrvatskoga, nego i u opče celokupnoga Slaven-skoga u Sokolstvu ličnost je njegova središnja. I ta je ličnost uvek bila, kao što i danas jeste, idealna, čista, mirna i dobra. Dosljednost, tvrdoča i jasnoča njegovih ubedenja, spojena sa nečim lično ugodnim, blagim i trpljivim, stavljalo ga je stalno u prvi red sokolski i davalo mu sposobnost, da bude represen-tativnim vodjom. Dugi niz godina proveo je u radu na Hrvatskom Sokolstvu, pišuči članke, govoreči govore, putujuči na sokolske sa-stanke, uvek iduči napred, uvek jednako vredam, nebučan, skroman i uvek jasan, uvek vidan do dna uverenja, i uvek bez mahne, kao i bez ukrasa spoljašnih. Za vreme rata, sada, kao sokolaš i kao čestit čovek, dva-Put je optuživan i progonjen, i spašen jedrno time, da je zva-nično proglašen »ludim«, te bačen kao profesor velike škole u mir- Za karakteristiku njegovu, koji nikad nije liteo ni malo da se gura, te za karakteristiku današnjeg vremena, koje tako lako zaboravlja glavno, a misli o sporednom, neka važi to, da još ni danas nije popravljena nepravda, što je br. dru. L. Caru učinjena. Doživeo je i to, da nakan 25-godišnjeg rada na svom .odjenom Sokolstvu, izgubi povjerenje, te ne bude više pred-sedn kom Hrvatskog Sokolskog Saveza, nego bude izguran u t- zv. »počasno« mesto. No dvoje je i pri tome, što br. dra. Cara čini ipak zadovoljnim i umirenim, prvo, da je objektivna ocena čovečjeg rada danas tako retka, a drugo, da je sadanji nemir, i sve to što je tako neverojatno prevrtljivo i nestalno, ipak samo jedan trenutak nečega, što mora kroz sve to čudo da se razvija u budučnost, u lepu, jaku i sigmnu budučnost. Imade nešto kod br. dra. L- Cara, što moramo za uvek zabeležiti i upamtiti, od kada za sebe zna, taj je brat naš bio uvereni pristaša narodnog jedinstva Srba i Hrvata, propoved-nik i bcrac za to jedinstvo, bez računa, bez predomišljanja i bez sakrivenih namera, čovek, u kome je ta misao postala osnovnim i nepromjenljivim moralnim stanjem. To je veliko i retko ! A vredno je baš danas, kako do sada nikada nije bilo. Sa te baze počinjao je i završavao njegov pogled na svet, i odatle je grijano i obasjavano njegovo raspoloženje, i sav njegov rad oslanjao se na to, — a osobito u Sokolstvu. Izpred -njačio daleko ispred večine svoje okoline i svoga vremena, ostajao je pojedmac, koga se nije uvek razumevalo. Zato je nepravdi prema njemu moralo da bude, ali zato je on te ne-oravde lako podnoslo. Ideja novoga i jednoga Sokolstva Srba, Hrvata i Slove-naca, stara je ideja njegova, i on je zastupao čak onda, kad su svi oko njega spavali. Dok je danas ta ideja od strane Hrval-skoga Sokolstva »načelno primljena«, a inače sve ostaje po starom, br. dr. L. Car je opeit ispred sviju, daleko napred, pa jer mu je uverenje istina, a istina uverenje, ne ostaje za njega baš ništa po starom, nego odjedncm sve ima da bude novim, i potpuno jednim. To novo i jedno za njega je svršeno delo i po razvoju i po potrebi, i ako se neko brine i pribojava jedinstva, jer u tome može odeljenost plemenska da se ne održi, onda on kaže, da se u ujedinjenju baš čuva i održava osobitost plemenska, da se najbolje i za uvek očuva, ako je po vrlinama vredna ! Čoveku, ko ji ne ume da moli, isto tako kao što ne ume, da se gura, idealisti, čistuncu i Jugoslavenu, br. dru. L. Caru, znamo, da neće biti pravo ovo govorenje o njemu. Zašto to фак činimo? Zato, što u njemu cenimo, volimo i poštujemo našu moč i našu sposobnost napredovanja, pa pozdravljajući njega, govorimo samo u ime naše vere u napredovanje IZdravo! * Životopis br. dr. L. Cara. Rodio se 3. jula 1860- u Sv. Ivanu Zelina, gdje mu je tada otac, Janko Car, bio kotarskim predstojnikom. Pučke škole polazio je najprije u Zlataru (Hrvatskom Zagorju, gdje imade i posjed), zatim u Varaždinu, a neko vrijeme i u Budimpešti, doik mu je otac tamo bio od-siečni savjetnik u hrvatskom ministarstvu (takodjer narodni zastupnik na hrvatskom saboru, zajedničkom saboru i u delegacijama). Gimnaziju polazio je sedam godina u Zagrebu (kao pitomac kr. plem. konvikta) Dočim je zadinju godinu bio na Varaždinskoj gimnaziji, te je tamo god. 1878. položio i maturu-Na univerzi se je posvetio prirodnim naukama, napose zoologiji. Polazio je sveučilište najprije u Zagrebu, zatim u Beču i konačno u Jeni, u Njemačkoj, gdje je i god. 1881. položio doktorat filozofije sa oznako m »magna cum laude«. Bilo je to u njegovoj 21. godini. Odmah na to bude imenovan za adjunkta na zoološkom odjelu narod, muzeja u Zagrebu- Kao takav imao je ali od prvog dana zamjenjivati profesora zoologije (svojega chefa Brusinu) najprije samo kod praktičnih vježba, a kada se je god. 1888. habilitirao kao privatni docent za zoologiju, bila mu je povjerena od semestra do semestra zadača, da su-plira uopče zoologiju na sveučilištu- I to je bivalo tako sve do god. 1900. Kad je napokon iste godine prof. Brusina bio umi-rovljen, nije ga nasljedio Car, koji ga je kroz devetnaest godina suplirao, nego je postao profesorom zoologije i time dakako ujedno Carevim chefom na zoološkom muzeju mladji od njega i bivši njegov učenik na sveučilištu dr. August Langhoffer. Ključ za razumijevanje leži u Carevom političkom držanju. Odkad je počeo politicki misliti, a to je bilo bar od prvog njegovog glasovanja (več godine 1882.) za saborskoga zastup-nika, nalazio se ije Car na strani opozicije, napose u stranki prava. Bio je radi toga i dosta progonjen, nu ipak nije nikada drukčije glasovao,nego uvijek samo za opoziciju,i to za vrijeme strahovlade grofa Khuena, kad se nijedan činovnik nije takova šta usudio- Car je imao radi toga više disciplinarnih istraga. Tako je bila jedna i radi spalenja magjarske zastave 1895. za boravka Franje Josipa u Zagrebu. Ipak se ,je uvijek pomoču močnih zagovornika (dvojice hrvatskih ministara) na toliko iskopao, da nije bio baš iz službe otpušten- Ali avancirati nije mogao kroz 26 godina. Jednom mu je jedan uplivni gospodin, koji je radi njega posredovao, rekao, da bi mu Khuen sve oprostio i da glasuje za opoziciju, da govori na javnim političkim skupštinama, samo kada ne bi u javnosti isticao, da je prijatelj sporazumka sa Sr-bima ; što je naime Car, makar pravaš, uvijek činio. Napokon bude Car za tako zvane »narodne vlade« god. 1906. ipak imenovan za izvanrednoga sveučilišnoga profesora iz komparativne anatomije. Poslije je postao i redovitim profesorom, dok nije god. 1915. umirovljen. U »Sokol« je stupio kao izvršuj uči član tamo negdje pod konac osamdesetih g odi na prošloga stolječa. God- 1892. bude prvi put izabran i kao član upravnoga odbora, te bude ujedno na predlog dra. Šime Mazzure izabran i taijnikom, koju čast je uz malo prekidanje od jedne godine obavljao kroz dvanaest godina Nekada su bili tajnici u društvima »duša« društva, pak je tako i Car živo sudjelovao kod svih sokolskih podhvata i redovito baš uvijek svuda kod javnih nastupa morao i društvo reprezentirati. Prilike su bile takove, da su se starešine toga žacali. O njegovom sokolskom radu govore medjutim zapisnici tolikih sjednica i skupština. A i osnutak »Hrvatskog Sokol-skog Saveza« je u glavnom Carevo dojelo. I taj Savez mu je oso-bito na brizi ležao. Da samo bude sve čim bolje, nastojao je oko toga, da Savezu pribavi čim dostojniiju glavu. Kada dr. Sime Mazzura nije hotio primiti starješinstva, pridobio je Car, pomoču dra. Vrbaniča i dra. Bošnjakoviča, dra. Stjepana pl. Miletiča za prvog starješinu. Sve za osnutak Saveza morao je °P£t u prvom redu Car pripraviti, te i prvu skupštinu na Sušaku otvoriti. Sam Car nije bio ni izabran u prvo starje-šinstvo Saveza, nego je bio na višini svoje sreče, da mu je uspjelo sve, kako je želio, napose predobiti Miletiča za Sokolstvo, u kojega su se polagale tolike nade. Miletič se je i dao velikim zanosom na posao i neima sumnje, da bi on bio sa poznatom svojom energiijom Sokolstvo silno podigao, nu na žalost, več na početku oboli (udarila ga kap). Prve godine vodio je poslove starješinstva Saveza podstarješina dr. Vinko-vič, kod slijedeče skupštine bude naredjeno, da se biraju dva podstarješine. Prvi bude Car, a drugi Cezar Akačič. I tako spade glavni posao oko vodjenja mladoga sokolskog Saveza na Cara, koji bude kasnije izabran i za starješinu. Ideju o narodnom jedinstvu prigrlio je Car, dok je još bio študentom u Njemačkoj. Kako je živio u sredini naroda, koji le teške nutarnje borbe, koje su išle za partikularističkim težnjama, kakove zapravo takodjer proizviru iz čistog, samo po-uzko shvačenog, patriotizma, sretno prebrodio i došao do svoga jedinstva i moči, uvjerio se je Car, da je to naravna evolucija svakoga naroda. Samo da jedan narod, t- j. napredniji to prije postizava, a drugi kasnije. I tako je za njega postao životni princip, da radi na ujedinjenju svoga naroda. U Jeni našao se je i sa drugim študentima, Srbima Ljubomirom Mil- * fel) kovičem, Ljubomirom Nedičem, Pajo n Marinkovičem (koji st* je tamo samo na prolazu iz Pariza zadržavao), Bugarinom Petrom Dantscheffom i dr- Svi su ovi mladi ljudi, proučavajuči i njemačke pril ke i razgovarajuči o svoiem narodu, prigrliii ideju jedinstva i za nju radili. I kako je Car poslije došao u Zagreb i stupio u »Sokol«, našao je u njemu več gotovu organi-zaciju, koja ide za istim ciljem, i kakovu bi si sam bio stvorio, te se je tako upravo posvetio torne, da sa Sokolstvom nastoji postiči najviši narodni cilj. To je bio evo razlog, da sc je Sokolstvu toliko žrtvo-vao. A kad se je j edino m jedan njegov prijatelj, dakako brat »Sokol«, čudio tome, kako se je mogao tago dugo u starješin-stvu Sokola održati, uz sve teške borbe i zapreke i uz tolike promjene vodija i ostalih funkcionara, odgovorio mu je Car : »Prije svega če mi se priznati, da u mene neima ni tra£a ka-kove tašti-ne, nu osim toga uvijek budno pazim, da nikada nigdje ni za jedan milimetar ne dodjem pred nikoga bez naj-veče nužde. Jer to je karakter našega naroda, da ne trpi ni-koga, koji se ističe. Svaki jaki individualitet je našemu narodu zazoran, pak gdje vlada zbilja prava demokracija i potpuna sloboda i jednakost, kao u Sokolu, tamo se takovoga nikako ne bi na dulje moglo podnositi. Nije dakle da bi meni manjkala energija, nu ja je ho-tice ne ču upotrebiti.« Pak su to zamjetili i drugi, napose na burnim skupštinama, kako Car nije zapravo toliko nesposoban i nemočan, nego da je baš njegovo neogra-ničeno slobodoumlje razlog, da svatko govori, što hoče, pak makar da se i po deset puta u jeduom predmetu diže.I baš kada su skupštine bile najburnije, kad se je kakav predlog i zaklju-čak po nekoliko puta posve promjenio, ponovno za-bacio i opet drugačije formuliirao, i kad je tako ispalo nešto posve desetoga, bio je Car najzadovoljniji, jer je na taij način bio taj zaključak doista prava rezultanta svihkolikih mnijenja, kako bi to i svuda trebalo da bude, barem što se formalne strane tiče. Odmah na početku rata dopao se Car i tamnice. Evo kako je to bilo. Vozio se on u željeznici na svoj posjed u Zlatar a u coupeu, nalazila se je jedna mlada gospoja (Vjera Bošnja-kovič) upravo provokaterka i denuncijantica. Ona stade pri-povijedati i ovo i ono, i naročito kako je bivajo u Bosni i ka-kove zulume su ovdje Srbi počinjali. Car je ali rekao : »Pak kakova korist od toga, ako sad i Austrija pobjedi Srbe i cijelu Srbiju sebi podvrgne, nama Hrvatima ne če ipak biti bolje ; nas če Madjari i Nijemci i nadalje ugnjetavati, kako su nas i dosele ugnjetavali«. A kad je ta gospoja još pitala : »Molim Vas a što bi Vi učinili, da ste kralj, pak da Vam je narod, kojemu iskazujete sve blagodati i milosti, tako nezahvalian?« A Car joj je odgovorio : »Milostiva, ja bi se, da sam kralj, odrekao vladanja nad takovim narodom, koiji me ne če, ni kad sam mu dobar,« Sve to i još kcješta drugoga, tako da je Car ponizivao Austriju, a uzvisivao Srbiju itd., prijavila je ista gospoja još isti dan na večer u Varaždinu. Nu tek za osam dana kasnije (na 15. augusta 1914.), kad se je Car opet vratio u Zlatar, dodjoše odmah poslije objeda na kolima po njega oružnici. Proglasili mu sa naperenim bodovima, da je »u ime zakona« uapšen, i to radi veleizdaje. I tako ga strpale na kola i odvukoše u mjesto Zlatar.Putem mu je još stražmeštar,koji do njega sjedio, rekao, da če još danas u noči biti odvežen u Varaždin, a sutra ustri-jeljen. Car nije ni časka o lome podvojio, da to ne bude tako, te je ovako u smrtnom strahu i u največoj razdraženosti bio podveden pred kotarskog suca (pokojnoga Paunkoviča). Tu je u skrajnoj razdraženosti, kako je sa životom i onako obra-čunao, izkalio svoje srce do dna ; izgrdio je i monarhiju i Franju Josipa i sve. Nu sudac, pošteni Srbin, nije ni pravo slušao Cara, nego je sam nješto izmislio, što je u Carevo ime dao u zapisnik. I na to ga strpale u zatvor, u kojemu je čamio dva-naest dana. Na to dodje odluka, da se iz zatvora izpušta, ali da se ima pridržati i nadalje na svojem imanju interniran i pod pazkom kotarskoga predstojnika i oružnika. I tako je bilo skoro godinu dana. Medjutim su bile provedene i u njegovom stanu u Zagrebu i u Zlataru premetačine, kod kojih je u svemu zaplijenjeno 32 spisa, dakako ništa osobitoga, več skroz ne-dužne stvari. Osim toga je bio iza nekog vremena ponovno preslušan radi jedne nove prijave od strane vojničkih oblasti. Iste je naime godine 1914. primio Car u mjesecu još aprilu od »Družestva za slavensku uzajamnost« u Petrogradu poziv, da dodje na konlerenciju, u mjesecu maju, u Petrograd, gdje se ima o torne raspravljati, kako da se Rusi i Poljaci s jedne strane, a Srbi i Bugari s druge izmire. Car na tu konferenciju nije išao, jer nije imao novaca. Nu napisao je svoje mišljenje, n to je glasilo : Odnošaji su danas, kako je meni dobro poznato izmedju Rusa i Poljaka tako napeti, da momentano nije mo-guče izmirenije. Isto tako i izmedju Srba i Bugara. Nu ako se na to ozbiljno misli, da se jednom ti sla venski narodi ipak imadu izmiriti, neima druge, nego da onaj slavenski narod koji pod svojom vlašču drži koji drugi slavenski narod proti njegovoj volji, da mu povrati slobodu ili bar dade čim širju autonomiju. Ujedno se ali savjetuje onomu potlačenomu narodu, da proti svojim slavenskim gospodarima ne ustaje oru-žjem u ruci, jer oružje je opasni dvostrani mač, pak bi se moglo oslobodjenje izjaloviti, a time bi se stanje potlačenog još i pogoršalo. S druge pak strane ne bi dolični narod bio pravi Slaven, kad bi dvojio o tome, da če ikoji Slaven na svijetu do vijeka ugnjetavati svoju braču, još k tome slavensku. Treba vjerovati u pravdoljublje Slavena uopče. Samo to je pravo Slavensko. — Taj gore spomenuti poziv podpisao je Sto-lipin, a uz poziv bio je još i popis svih onih drugih, koji su pozvani na dogovor, u svemu kojih 24 ; predstavnici svih slaven-skih naroda. Od Hrvata su bili pozvani Car i dr. Ante Tresić-Pavičić. Isto takav poziv, i uz isti popis pozvanika, nadjen je kod br. Atanasije Šole prigodom premetačine, pak su iz toga popisa doznali, da je medju ostalim i Car pozvan, te je poradi toga evo proslijedilo i njegovo preslušavanje. Sudac Paunković je to, razumijeva se, proveo tako, kako je najbolje moglo ispa-sti za Cara, pak i nije glede toga daljnje ništa slijedilo. No medjutim je Car, kao sveučilišni profesor bio več iza koja dva mjeseca suspendiran. Nekojim njegovim prijateljima pošlo je za rukom, da kod bana Škrlca ipak toliko isposlovaše za Cara, da su ga »iz milosti« sudbeno-liječnički pregledali i proglasili za »ludog«. Na temelju toga bio je riješen krivnje, ali je več 14 dana iza toga bio — penzioniran. Kod nastupa ponovnog djelovanja »Sokola« iza rata, u listopadu prošle godine, bila je Caru prva briga, da nastavi tamo, gdje se je započelo tik ispred rata, da se naime sva tri jugoslavenska sokolska saveza, srpski, hrvatski i slovenski što užje spoje. U tu svrhu pozvani su srpski, hrvatski i slovenski sokolski Savezi na dogovor u Zagreb. Do toga sastanka je poglavitim nastojanjem brata dra. Laze Popoviča dne 26. siječnja o. g. i došlo, i tu je uglavljeno sve ono, kako je to iz prvog broja »Sokolskog Glasnika« pznato. Na redovitoj glavnoj skupštini »Hrvatskog Sokolskog Sa- veza«, dne 9. ožujka o. g., na kojoij su se sva ta utanačenja od strane »Hrvatskog Sokolskog Saveza« imala ratificirati, nije medjutim zakljnčak o osnutku jedinstvenog »Sokolskog Saveza Srba, Hrvata i Slovenaca« prihvačen, a ni Car više za starješinu izabran. K ustroju Sokolske Zveze Srba, Hrvata in Slovenca. Na poti svojega razvoj in napredka je storila organizacija Sokolstva daljši, nad vse važni ker dalekosežni korak, ki ga pozdravlja tako vsa naša res narodno čuteča javnost, kakor in zlasti celo jugoslovansko Sokolstvo z navdušenjem, zahvaljujoč se ob enem iz globočin svojega srca vsem onim faktorjem, kojim gre kakoršnakoli zasluga za udejstitev ujedinjenja vsega jugoslovanskega Sokolstva v »Sokolski zvezi Srba, Hrvata in Slovenca«. Bratje Sokoli ! Smo ujedinjeni, ujedinjeni popolnoma, izginjajo razlike plemen, razlike vere, in nesmislene meje »dežela«, ki jih nam je potegnil v teku časa smrtni sovražnik, črna usoda v neizmerno našo škodo.In tako koraka zopet Sokolstvo prvo na čelu vsem, kot sijajni vzor narodno čutečih boriteljev, kazajoč, kako naj se vjedini tudi ves narod, vse ljudstvo našega Juga, kako naj tvorimo vsi skupaj eno celoto z istimi pravicami in istimi dolžnostmi, trije sinovi ene družine, enega očeta, ene majke, sinovi ene krvi : Sava, Jovo in Janez. Na tem trdnem, nepremakljivom temelju, ki je edini naš spas, naj gradimo naprej vsi skupaj in vsak zase čilo in z vso vnemo, temu jasnemu cilju posvetimo vse svoje najboljše moči in ne odnehajmo preje, dokler ne bo v naših vrstah dejanski ves narod Srbov, Hrvatov in Slovencev, dokler se ne udejstvi naše staro geslo : »Kdor Slovan, ta Sokol !« Sem popolnoma uverjen, da smatramo vsi do zadnjega brata predlog o ujedinjenju vsega Sokolstva SHS ter o organizaciji in obnovi Sokolstva za v principu neizpremljivi temelj bodočega podrobnega dela, a smatram ob enem za svojo sokolsko dolžnost — in sicer izključno le iz ljubezni do naše stvari — da opozorim takoj v prvem štadiju gradenja Zveze na predlagano določbo glede števila društev v enem mestu, ozi- roma, da navedem svoje skromne misli o tem vprašanju, ki se mi zdi velike važnosti in je vredno temeljitega, vsestranskega uvaževanja, o kojem naj bi slišali mnenje čim večjega jtevila bratov. Omenjena temeljna določba se glasi : naj bo v enem mestu le eno društvo Sokol. Namen, ki je vodil predlagatelja te določbe, ni meni sicer znam, tudi ne vem, kako si predstavlja predlog izvedbo zadevne misli v podrobnostih, zlasti v velikih mestih iz ozira na fizične težkoče, a vendar mislim, da ne bo niti v škodo niti odveč, ako omogočimo splošno — recimo — posvetovanje o tem vprašanju že danes- Diferencirajmo ustroj Sokolstva : Zveza, župe, društva, vrste, člani- Na uspehih celote je vdeležen več ali manj, neposredno ali posredno vsaki pojedinec primerno svojim telesnim in duševnim zmožnostim, primerno svojemu naziranju in pridnosti t. j. primerno svojemu individualnemu stremljenju, Individium je ravno tako član kakor vrsta, kakor društva in župa, kakor Zveza le s tem razločkom, da ima vsak svoj strogo začrtan delokrog, vsak svojo stopnjo možnosti vpliva na pot in način sokolskoga delovanja. Nikar ne podcenjujmo individualnosti, nasprotno, pozdravimo jo z veseljem. Vsaj mora biti naše največje veselje, ako vidimo zanimanje ne le na vodilnih mestih, temveč pri vseh članih brez razlike, ako moremo slišati mnenje vsacega in ako moremo pred vsem drugim tudi videti delo, vspeh truda in napora vsacega individua. Še le tako in še le potem zamoremo presoditi prednost načina tega ili onega- postopanja, ako imamo čimvečjo izbero, kajti s tem, da omogočimo po možnosti kar najintenzivnejše sodelovanje takorekoč vsacega krata, ni še nikakor rečeno, naj pride misel in volja vsacega individua tudi dejansko in brezpogojno v veljavo. Tudi pišče, da včasih celo slepo, pišče najde boljše zrno, kakor petelin sam. Začnimo z vrsto kot z najmanjšo skupino individujev : Niti v eni vrsti niso vsi bratje niti enaki telovadci, niti niso onakega naziranja o vseh strokovnih zadevah. In vendar vspeva vrsta leto za letom, vspeva kot taka, ker ima kot celota iste cilje in isto stremljenje, če tudi pravzaprav hodi vsak pojedinec po svojih lastnih individualnh potih, Pridnejšemu ne za- dostuje obligatna telovadna ura, vežba se temveč v vsaki prosti minuti, kjer le more, njemu ne zadostuje le ono čtivo, ki se mu priporoča in ki ga dobi v društveni knjižnici. Isto razmerje obstoji tudi med vrstami enega društva-Vsaka vrsta je sicer celota zase, a le do gotove meje ; kajti sastoji iz članov, pojedincev, individujev, ki vsi uveljavljajo več ali manj svoje individualne lasnosti — bodisi že dobre ali slabe — tudi v vrsti- Torej je tudi vrsta zopet le individium, če tudi nekoliko kompliciranejši, dejstvo, ki je povsem naravno tedaj zdravo in nikakor ne vškodo celote, dejstvo, ki ga ne izpremenimo nikdar, ker je kakor rečeno naravno in s tem neizogibno. Da bi zamogla individualnost vrste ali društva imeti v tem ali onom oziru nekakšne slabe posledice za naš ustroj ? Nasprotno : Kajti vkljuh vsej individualnosti veže člane v eno vrsto, veže vrste v eno društvo itd. isti telovadni zistem, ista, za vse enote enakoveljavna organizacija, ista ljubezen do ko-necnih ciljev sokolskega dela, vez, ki je sveta vsem pravim Sokolom in le takim so predležeče vrstice namenjene. Za polovičaste ljudi, za bojazljive kompromisnike ni itak prostora med našimi vrstami in boljše bo za našo stvar, če nas bo »Sokolov« le peščica celih mož, vsak na svojem prostoru, kakor pa šuma razdiralcev, kojim so oziri na vse strani vse, stvar pa nič. Pod navedenimi vidiki se razvija organizem Sokolstva t]a do vrhovne »oblasti«, do Zveze, ki naj bo rezultanta, pravi izraz celokupnega mišljenja in čuvstvovanja vseh sodelujočih komponent, tja do posameznika, člana. Ta ideal pa dosežemo le, ako omogočimo, da si ohrani oziroma da uveljavi vsako tudi najmanjše delce našega organizma po možnosti svoj individualizem, ki zamora biti kot celota le takrat popolnoma zdrav, če bo zdrav t. j. če se zamore popolno razvijati vsak njigov sestavni del po svojih posameznih, njegovim živjenskim pogojem odgovarjajočih potrebah. Za to naj bo naš prvi namen : odstraniti v pozameznih skupinah kolikor le mogoče nasilno skupnost t. j. naj sastoji vsaka skupina, zlasti vrsta in društvo kot temeljne skupine, na kojih sloni cela zgradba, po možnosti iz sorodnih individu-)ev, sorodnih v strogo in izključno le v sokolskih ozirih. To pa omogočimo s tem, da damo vsakemu pojedincu na prosto voljo, da si izbere eventualno tudi ustvari ono, oziroma tako društvo, kjer pridejo njegove vrline vsled možnosti skupnega sodelovanja z enako mislečemi in čutečemi v popolno veljavo. Mimogrede bodi omenjeno, da pride v tem ozira pri vrstah, kaj pa da, pred vsem drugim v poštev stopnja strokovnfe popolnosti, pri društvu pa, ki ne sostoja samo iz telovadcev, tudi vsi drugi društveni oziri, izuzemši ozire stanovske, plemenske in verske Iz vsakdanjih izkušenj vidimo zanesljivo, da se dejanski druže v enem društvu le najsorodnejša individua in, da le ta napredujejo v vsakem društvu sicer »po svojem« a vendar v korist skupnosti če tudi prav neodobravajoč po gostoma delovanje sosednega bratskega društva. Tudi v bodoče se bo po mojem mnenju mogoče — zlasti v večjih mestih — zahtevati toliko sorodnosti pri vseh slojih vseh mestnih delov, kolikor je te potreba za vsestransiko uspešno delovanje in napredovanje, da bi se zamogli združiti vsi ti sloji v enem edinom društvu, kojega vsi deli naj so r e s sokolski. Kako naj dela ta ali ona vrsta, ta ali oni član z veseljem in z vso vnemo, ako mu ni iz strogo stvarnih razlogov to ali ono všeč, ako je prepričan, da bi v drugem društvu hodilo vse popolnoma drugače« ? Ali ne bi bilo tako postopanje uničevanje dobrih, da najboljših moči ? — Prav gotovo ! Za čim več samostojnih društev govori dalje tudi zdrava, bratska tekma, ki pa je mogoča in ki pride v veljavo le med samostojnimi skupinami recimo »sovražnih« ctlot t. j. med vrstami dveh ali ve: samostojnih društev. Prvi pogoj za vspehe ie čvrsto čilo življenje, je borba, in borba bo tem živahnejša čim več bo nasprotnikov. Bori se ne samo vrsta proti vrsti, bori se tudi društvo proti društvu v krasni plemeniti tekmi za prvenstvo pri narodnem delu. Naj bo torej čim več društev isto-tako, kakor težimo za tem, da ima vsako društvo čim več vrst.. Ako naj bomo odkritosrčni, moramo si priznati, da vodi do ustanovitve novih društev v večjih mestih — če so dani tudi vsi drugi predpogoji, razen prevelikega števila članov po-gostoma tudi nujnost ali vsaj potreba »omlajenja«. Omlajenje pa je povsem enostavnejše in brez neprijetnih bojev izvedljivo, če si ustanove sorodni bratje — »nezadovoljneži« — novo društvo, kakor pa če bi zanesli v obstoječe društvo volilno agitacijo, ki provzroča vselej, doma i zunaj, le grenkosti. K takomu koraku se itak odločijo resni Sokoli gotovo le po žrelom uvažovanju in še le potem, ko so ostali vsi poskusi za zboljšanje razmer brezuspešni v svesti, da jim bo polagati račune za svoje dejanje celi sokolski javnosti, račune v obliki vspehov. Ne pozabimo, da hiti mladina naprej, da se hitro modernizira in če se čuti v obstoječem društvu stisnjena, iz strogo stvarnih vzrokov nezadovoljna, ter če ima zadosti dobre trdne volje, navdušenja in tudi zadosti sposobnih moči za novo, »svoje« društvo, pozdravimo je z veseljem na tej poti do za-željene lastne, popolne sreče ravno tako, kakor pozdravljamo pomladi vsaki novi cvet, vsako novo vejico- Zakaj bi zapirali tem navdušencem pot do samostojnega dela, zakaj bi silili pojedinca v filologijo, če vidi on sam najbolje svojo srečo v matematiki, zakaj bi branili razvoju in uveljavljenju vsakega individua, če je to uveljavljanje v polni meri mogoče le tam, kamor pojedinca vleče srce ? Pravih in celih vspehov moremo pričakovati le od naravnega razvoja, le od dela, ki se vrši z ljubeznijo in veseljem, toda brez nasilja, vsaj je ravno naš posebni ponos, da vsaki pravi Sokol hoče ne pa mora, kajti če prostovoljno hočem, storim veliko več in storim veliko bolje, storim vse veliko bolje, kakor pa če moram. Bodimo Sokoli ! a nič manj in tudi n*č več, kakor Sokoli. Inž. Lev Bloudek, kot I. podstarosta Sokola I v Ljubljani. Белешкс. Један Српсни Соко. За комалданта IV. армијске областн, са еедиштем v Загребу. постављен је г. ђенерал Божа Јанковић. То је тај Божа Јанковић. за чнје сс пме етално питало ва почетку с*о-колских велеиздајннчкпх процеса у годшш .1914. н 1915. Бивша Аустрнја га се бпјала и мрзила га. док емо га ми вслели n поштовали како онда, тако н данас, кад га ево у нашем белом Загребу иоздрав-л,амо ! Наш во' а и пријатељ. у борби за рушење Аустрије, данас je 4110, жив n здрав међу нама, кад јуримо да градимо нашу државу. Мнсао народно одбране везана је за његово нме н његову личност. Једап перијод рада народне одбрано је пза нас. Алл пародна од-"рана не може да престане зато. Вал.а је обновити. Зато јо r. ђенерал Вожа Јанковић н еоко ту међу нама ! Здраво ! Glasnik Hrvatskog Sokolskog Saveza. Od ovog broja počam dao sam Hrvatskom Sokolskom Savezu zasebni odeljak u ovome listu, gde če pod uredništvom brata dr. Fr. Bučara izlaziti oficijelne vesti Hrvatskog Sokolskog Saveza. Ja razumem i potpisujem stanovište, da likvidacija — polagano prestajanje plemenskih, starih sokolskih saveza, ima da ide svojim putem, da izvesno vreme traje, da se izvrši mimo, lepo i na korist svega Sokolstva. Dotle i za to neka ureduju još stari ti savezi! I kada več imaju nešto da ureduju, evo im slobodnog i javnog polja ! Ja se radujem ovom posrednom načinu, i uve-ren sam, da če dovesti do uspeha. Približimo se, da se bolje vidimo i spoznamo, pa demo brzo postati jedno. Hvala bratski Hrvat. Sokolskom Savezu, što je predloži« ovaj oblik zajed-ničkog nam rada, čast mu i poštenje ! I neka ovaj glasnik bude zaista glasnikom novoga nam Sokolstva, jednoga Sokolstva, i Srba i Hrvata i Slovenaca 1 Zdravo ! Dr. Laza Popovič. Sokol, glasilo Slov. Sok. Zveze. Pre nekoliko dana dobili smo dvobroj ovoga sokolskog lista brače Slovenaca. Geslo je : ostani, živi, bori se, ne kloni. Uredjuje ga jedan uredjivački odbor od preko 12 lica. Izlazi u Ljubljani, svakog meseca na 32 strane. Cena mu je 12 kruna gcdišnje. Sadržaj dvobroja je ovaj : 1) Zmaga — svoboda, članak br. E. Gangla. 2) Mrtvim bratom, nekrolog i spisak palih sokola slovenačkih, od br. Jože Bohinjeca. 3) Izvesta j sa informativnog sastanka zastupnika slovenačkog Sokolstva, održanog dne 6./I. o. g. u Narodnom Domu, u Ljubljani, koji se sastojd iz najpre afoiističkih, a posle opšimije obradjenih ovih tema : a) združenje Sokolstva u ju-goslavensko Sokolstvo (E. Gangl), b) Sokolstvo i politika (dr. R. Fux), c) Sokolstvo i vera (dr. R. Fux), d) Sokolstvo i žena (Jr. M. Ambrožič), e) Sokolstvo i omladina (dr. M. Ambrožič), f) Sokolstvo i šport (dr. M. Ambrožič), g) Sokolstvo i alkohol, jana Drenika). 5) Vežbačima (članak od dr. R. Fuxa). 6) Teter nikotin (dr. M. Ambrožič), h) Prosvetni rad (E. Gangl), i) Sokolstvo i štampa (V. Švaigar), j) List za omladinu (dr. I. Lah). 4) Tehnički rad S. S. Z. (izveštaj na gornjem sastanku od Bo-lesna vežba u sokol, društvu (članak od Janka Kovačiča), 7) Vežbe na spravama (nastavak priloga iz starog predratnog lista). 8) Važnije odluke SSZ tičuče se t. zv. javnih nastupa (o svečanom sok. odelu i njegovom jedinstvu, o znakovima sokolskih funkcijonara, o pogrebima). 9) Beleške (na 11.5 strana, o Sokolstvu, o Sokolstvu SHS, itd., kulturne vesti, poruke ured-ništva, poziv na sokol, proslavu slobode). Izdanje je lista lepo, oprema ukusna, cena jeftina, — pa se več zato samo po sebi preporučuje svima sokolima SHS, da taj list pretplate. O sadržaju, i značenju sadržaja lista, teško je u kratko izreči. U glavnom je parafraza onoga, što su Česi u svojim velikim sokol, listovima pre nekoliko godina obradili, sastavili i paragrafirali. Pa je dobro da sada to imamo i na našem jeziku Slovenački je bliži nama od češkoga, no i tu bi trebalo izbjegavati sve ono, što se jedino dobrim rečnikom daje razumeti. List je pretežno za braću Slovence, pa je razumljivo, ako se za sada na ovo ne uzima obzira, ali bi za bu-dučnost trebalo o tome promisliti. U zbliženju i izjednačenju govora na slavenskom jugu mogu i Sokoli sudjeiovati i pre-uzimati inicijativu ! Inače ne bi imali što da zamerimo iistu, jedino da ga pohvalimo. No nalazi se još jedna sitnica, koja se očevidno nehotice desila. Vrlo se mnogo i opširno govori o ‘lovenačkom sokoskom saslamku od 6./I. o. g., a rad i za-ključci sokolskog sastanka od 26./I. o. g. u Zagrebu, došli su medju beleške sasvim sporedne vrednosti, — što nikako ne može da ima pravega smisla. Zakon o obvezatnom tjelesnom uzgoju u Francuskoj. Francuski parlamenat u najskorije če vrijeme raspravljati o definitivnom uredenju pitanja ob vezat nog tjelesnog uzgoja, ko-jega je neizmjerno značenje tek u vrijeme rata priznato i dostojno ocijenjeno. Francuska je krvarila više, nego ikoiji narod s toga sad nastoji, da preostale dragoejene živote ušćuva čim zdravije i snažnije. Poduzeti če sve i sva, da u buduče budu kako tjelesni uzgoij, tćiko i vojnička priprava harmonički sljub-ljeni za očuvamje naroda i rodjene im grude. Dosadainje uredjenje tjelesnog uzgoja bilo je uslijed uko-rijenjenih preclrasuda vrloi manjkavo. Glavna riječ bila je pre-puštena roditeljima, a ovi — osim rijetkih iznimaka — vrlo potcijenjivahu tjelesni uzgoj. Školski tjelesni uzgoj bio je u Francuskoj na vrlo niskom stepenu, naročito zbog nedostataiih prostorija seoskih škola, a društva za tjelovježbu veoma su se cesto upuštala u poliitičke propagande, umje sto da rade na polju tjelesnog uzgoja. U vrijeme rata, naročito uplivom njemačkog primjera u vojničkoj uvježbanosti mladeži, dolazilo se sve više i više do uvidjavnosti, da treba tjelesni uzgoj urediti upravo tako, kao i duševni uzgoj — zakonom. Taj če zakon biti za svakog dužnost i obveza. Veoma važan dokumenat, kako se u Francuskoj počinje najozbiljnije uvažavati tjelesni uzgoj, svakako je predlog zakona, koji je u parlamentu god. 1906. iznio poslanik M. La-chaud sa potankim hiistorijskim i stvarnim argumentima. Taj predlog onda još doduše nije bio prihvačen, nu bio je upučen posebnoj komisiji. Pošto se je radilo i o vojničkim vježbama, to je odredjena i vojnička komisija. Radilo se zajednički i vrlo marljivo, i to ne samo anketama, nego i praktično. D. Š. Ispit iz gimnastike za učitelje na srednjim školama obdr-žavao se je dne 20. ožujka o. g. pred posebnom komisi'om u УО Zagrebu, kojemu su pristupila tri kandidata : Ivo Oblak, pri-vremeni učitelj gimnastike na realci u Splitu, Šimun Pavličevic privremeni učitelj gimnastike na I. realnoj gimnaziji u Zagrebu i Ante Tadič, srednjoškolski kandidat, dočim je jedan kandidat odstupio. Zadaci su klaiusurne radnje bili slijedeči : Iz povijesti gimnastike : Grčke gimnastičke svečanosti ; iz anatomije i hi-gijene : a) koji zglobovi i koje mišice dolaze u glavnome u obzir kod skoka u vis i kako rade isti ? b) koja nam korist za zdrav-lje od gimnastike ? ; c) iz teorije gimnastike : zadača školske .gimnastike, njezina uzgojna vrijednost i kako utječe na raz-vitak duševnih sposobnosti. Predsjednikom komisije bio je zemaljski srednjoškolski inšpektor Franjo Krema, a ispitači bili su za povijest gimnastike, športova i igre prof. dr. Franjo Bučar, za anatomiju, higijenu i prvu pomoč Dr. Franjo Vitauš, a za teoretdčnu i prak-tičnu gimnastiku prof. Ivan Trstenjak. Teoretični ispiti obdržavali su se u muškoj učiteljskoj školi, a praktični u Hrvatskom Sokolu, a sva tri kandidata načinila su ispit s dobrim uspjehom. Ova komisija postoji još od god. 1910., te je dosada načinilo ispit oko 15 kandidata. Ispiti se obdržavaiju, čim se prijavi bar nekolicina kandidata. Reflektanti za ispit imadu se obratiti na kralj. zem. vladu u Zagrebu, a preduvjet za molbu jest srednjoškolska ili učiteljska matura, te gimnastička vještina. Molbi valja priložiti opis života, liječmčku svjedodžbu, svjedodžbu zrelosti i krsni lisi. U osobito obzira vrijednim slučajevima podijeljuje vlada oprosi od doprinosa svjedodžbe zrelosti. Za ispit mogu se prijaviti i kandidatkinje prema istima propisima, a i kandidati mogu steči posebno osposobljenje i za djevojačku gimnastiku. Ovam pravom su se dosada i neki kandidati poslužili, dočim kandidatkinje se do sada još nijedna nije prijavila za ispit. Dr. F. Српскч Соколска Жупа Крајишка. — Гвасудруштва овезкупе цозвана, да отпочну са соколским радсм. да одрже главне скуп-1ПТ1Ш0 н нзаберу ново одборе. Од већпне друштава (тигли cv воћ извјештаји, а пека со друпггва још не јављају. Потто ће главна скупштнна жупе бити сазвана најкаснијо за мјесецдана (ско поло-виде априла^ то је прва п света дужност братских сокелских друш-тава све жупе, да се одазову цозиву етарјешинства жупе. На скуп-штини ii.'vne претросаће сс питања од особите важности. па је no-тррбно. да свако друпггво бозувјетно изашаљо евоје легалне нза-оланике. Српски C о к о у Загребу ради највећом ревнопНп-. Осим бројног мушког чланства вјеџба знатан број чланица.те бр. друпггво има већ сада око 100 чла-нова и чланица. Српски Соко у Цакрацу изаорао је 19.1. нови <>дбо]> ii то : За ст. Др. Јована Ивковића, з. ст. Стеву Зукавовића, з. Tajnima Бранка Селаковића, з. благ. Косту Пинпелића, з. одборнике Перу Цвнјановића, Гавру Ражова, Перу Јавковића, гБуру Ради-чевића, 'ЈЗоку Зукановића. Име вође још јавилп нису. Бројп 80 ■чланова, а међу и.нма 8 чланица. C p п с к n G о ко у Дво p v јавио је, да је (»држао дне 15.fl. <“Boj главну скупштину н пвабрао нови одбор. Друпггво броји 20 извршујућнх n 15 потпомажућих чланова. Ово друштво има своју Ђластиту Соколану. Соко у Плашком. У Плашком jt‘ основано ново друштво под именом „Соко у Плашком". Ово ново друштно си је предузело осим осталих дужнсетл још 11 ширење трезвености п борбу против тјелесних и душевних по-рока n недостагака. те оеновало клуб за побијање аналфабетизма. На ковституирајућој скупштини изабран је одбор: Старјешина Др. Вацлав Лауфка. Замјеник Дане Мандић. Тајнгас Сава Н. Коса-новић. В'|ђд М. Ст. Косановић. Благајник Милан Алагић. Одбор-ницм Нико Алатаћ, Спасо Узелац, Мићо Седлар, Дано Томљеновић Илија Трбојевић. Милован Момчиловнћ, Бошко Нојхолд. Замјенпди : Милан Докмановић, Никола Комадпна ii Симо Вукелић. * * * Ота.ла друиггва овс Жуне пкшвају се, да одмах одржо главио скупштине li сачпшто Жупн нмена новнх одбора. У Врховинама n Дрежницн бнће noli у најкраће време основанн ..(’околн''г i! изгледн су у напредак наших нових друштава засада оеобити. јрр се је нашло л.удтт, који схваћају еоколскн рад п сокслску миоао ii који ho се својски заузетн. Треба н ос-тала мјеста Баше Крајине из сна тргпути. jop еамо устрајшш еоколскнм радом постнћи ћомо оно, чега се непријатол.ц наше нове отаџблно толико боје. Жупски Здраво ! Из управе Примамо од брата Б. Т. : Шаљем нам прртплату за лпст n за овај iivt К 16.— као добровол>нп прилог, јер знам са как-вим је потешкоћама екопчано издавањс овог врло важног Соколског гласнла у данашљој скупоћн. Осим тога ji1 прнложио брат ( тево Торбица, Загреб К 6.—. Лист lio у будућо нзлазитн сваког првог у мјеееиу, у колико т*Г>и који пут какве техничке цотешкоће настале, то ћс бити одмах mif-ле увеза разаслан. Ко ш* добнје листа нока ra одмах рекламира па једном комаду чпста иапира. Рекламацнје пс треба Лранкирати. Bt-fe се на наелшлмј с-трами на aiiuc : ..Рекламацпја листа” „L'n-K-'UfKH Глас-нкк C. X. (Загрсб, а на другој страци наведе број n тачна адррса претплатника. Здраво ! Т. Јаааннн. Glasnik Hrvatskog Sokolstva službeno glasilo Hrvatskog Sokolskog Saveza Uredjuje dr. i' r a u j o Bučar. OKRUŽNICA SVIM HRVATSKIM SOKOLSKIM ŽUPAMA- I. Na glavnoj skupštini H. S. S. držanoj dne 9. ožujka 1919. ustanovljeno je, da večina hrvatskih sokolskih organizacija — župa ili društava — nije počela još da funkcijonira, akoprem ie evo več više od četiri mjeseca proteklo od onog časa, od-kako nam je svanuo dan naše državne samostalnosti. Več su i prijc rata neke sokolske organizacije zaspale, još više ih je zaspalo tečajem rata, pa se sada u prvom redu mora ustanoviti, koja sokolska društva još postoje, a koja su šilom prilika usnula, a da se više ne probude- Da to ustanovimo, umoljavamo bratsku sokolsku župu, da mi prije svega izvoli odmah priobčiti, koja su se društva do-S£le konstituisala, a zatim da izvoli smjesta pozvati sva užup-ljena društva, koja to do sada nisu učinila, da u najkračem roku sazovu svoje glavne skupštine, da izaberu upiavni odbor, te da podnesu župi podatke o broju članova i inim prilikama. Društva, koja u roku od mjesec dana tomu pozivu ne-udovolje, imadu se smatrati kao da su prestala opstojati, o čem treba da se i ovo starješinstvo obavijesti. Ovo se ne proteže na društva u okupiranom području. II. Na glavnoj skupštini H- S. S. držanoj dne 9. ožujka 1919. izabrano je na tri godine nakon uloženog prosvjeda protiv logitimiteta skupštine po bratskim župama »Vojvode Hrvoje« i »Bana Paližne«, u prisutnosti zastupnika devet bratskih župa ovo savezno starješinstvo : starješinom dr. Lav Mazzura, prvim zamjenikom starješine Josip Hanuš, a drugim dr. J. Poščič prvim tajnikom Ante Malovič, a drugim Stjepan Benčič, prvim blagajnikom Fran Sušnič, a drugim Hrvoje Harambašič, urednikom dr- Franjo Bučar i arkivarom Ivan Ulčnik. Akoprem su nakon obavljenog izbora neki izabrani članovi starješinstva izjavili, da izbora ne pri m a ju, što medjutim glavna skupština nije uzela na znanje, ipak je novo izabrano starješinstvo primorano' da preuzme vodstvo saveznih po-sala, da bude tako djelovanje Saveza omogučeno do narednc glavne skupštine, koja se prema zaključku skupštine od 9. ožujka 1919. ima sazvati u roku od dva mjeseca, da se u njoj obavi izbor novog starješinstva. Sadanje če starješinstvo nastojati, da provede zaključke prošle glavne skupštine u pogledu predradnje za narednu skup-štinu. Ono če pripremiii materijal, na osnovu kojeg će biti rno-guće glavnoj skupštini stvarati zaključke, štono če biti odraz mišljenju cijeloga hrvatskoga sokolstva. Na prošloj glavnoj skupštini prihvačeno je : Hrvatski sokolstki savez na glavnoj skupštini, obdržavanoj dana 9. ožujka 1919. zaključuje, da načelno potpunoma usvaja misao ujedinjenja srpskog, hrvatskog i slovenačkog sokolstva u jednu jedinstvenu organizaciju- Ovlašćuie se starješinstvo H. S. S., da nakon predhodnog saslušanja župa i društava provede sve predradnje, nužne za ostvarenje ove zajednieke sokolske organizacije, te da na na-rednoj skupštini H. S S. iznese gotovu osnovu na prihvat. Do ožitvorenja jedinstvene organizacije imadu ostati ne-dirnute sve dosadašnje sokolske organizacije. Da ovo provedemo, molimo sve bratske sokolske župe i sva bratska sokolska društva, da ovo provizorno starješinstvo u njegovoj zadači, u njegovom organizatornom i pripremnom radu izdašno podupru. Dr. Lav Mazzura Ivan Malović starješina tajnik ZAPISNIK XI. redovite glavne skupštine »Hrvatskog Sokolskog Saveza« obdržavane dne 9. ožujka 1919. u Zagrebu u dvorani »Hrvatskog Sokola«. — P r i s u t n i : Od starješinstva : starješina dr. Lazar Car, prvi zamjenik starješine Josip Hanuš, prvi tajnik dr. Bogdan Bradaška, drugi tajnik Ivan Ulčnik, prvi blagajnik Ante Malovič, drugi blagajnik Fran Sušnič, zamj. blag. Hrvoj Harambašič, arkivar dr. Lav Mazzura, poslovodja dr. Grga Angjelinović, te vodja Vilko Mahorič. — Nisu prisutni drugi podstarješina dr. Gajo Bulat, te urednik Martin Pilar. — Zastupaju : Župu »Bana Paližne« iz Zadra braća dr. Hugo Werk ,i Šimun Oštrič (bez punomoei) ; župu »Čanieevu« iz Amerike (Oakl. Cal.) : brat Josip Hanuš (bez punomoči) ; župu »Fonovu« iz Zagreba : brat Dragutin Blesk, dr. Mijo Crkvenac, dr. Milan Dečak, Franjo Hrčič, dr. Ferdo Kalabar, te zamjenici : Viktor Heumer i Branko Palčic (svi uz punomoč) ; župa »Ljudevita Posavskog« iz Siska : bra-ča dr. Martin Juranovič i Ivan Grgič (bez punomoči) ; župa »Preradovičevu« iz Bjelovara : brača dr. Juraj Bocak, Tomislav Horvat, Marko Mohaček, dr. Dragam Novak i Milutin Ur-bany (uz punomoč) ; župu »Strossmayerovu« iz Osijeka : brača 1 omislav Beljan, Krsto Dončevič, Pavao Horvat, dr. Franjo Papratovič i Rudolf Vajdi (uz punomoč) ; župu »Ante Starče-vič« iz Gospiča : brat dr. Mile Miškulin (uz punomoč) ; župu »Tomislavovu« iz Amerike : brat dr. Franjo Bučar (bez puno-moći) ; župu »Vojvode Hrvoja« iz Splita : brača Joso Antuno- vić, Mirko Buić, dr. Pavao Marinkovič, Bruno Montio i P e tar Pavičič (uz punomoč) ; župu »Zrinjski« iz Karlovca : brača Vladimir Bogovič i dr. Božo Vinkovič (bez punomoči) ; župu »Zvonimirovu« iz Amerike : brat dr. Franjo Bučar (bez pirno-n oči) ; župu »Imbrišimovič« iz Požege : brat Vilko Mahorič (bez punomoči). — Ne maju zast upnike: Župa »Fran-kopanska« iz Sušaka, župa »Gunduličeva« iz Dubrovnika, župa »Jelačičeva« iz Mitroviče, župa »Krešimirova« iz Šibenika, župa »Tvrtkova« iz Sarajeva, župa »Viševičeva« iz Mostara, i župa »Vitezovičeva« iz Volosko-Opatija. — Nadalje su p r i s u t n i : Od strane »H. S.« u Banjojluci brača Milan Ku-činič i Vjekoslav Grgič ; od Srpskog Sokolstva brača dr. Laza Popovič, Rajič i Gj. Gavrilovič ; od redarstva nije nitko pri-sutan. — Starješina dr. Car otvara u pol 10 šali prije podne glavnu skupštinu, konstatira, da je zastupano 11 župa sa 30 delegata, dakle dovoljan broj, pa se skupština može obdržavati Zatim stavlja upit, da li brat dr. Franjo Bučar može zastupati američke župe »Tomislavovu« i »Zvonimirovu«, a isto tako brat Hanuš »Čaničevu«, makar nemaju za to posebnih punomoči. Jednoglasno se prihvaea. — Brat starješina pozdravlja poduljim govorom članove glavne skupštine i razlaže političke prilike, pod kojirna je Sokolstvo kroz dugo vrijeme, onamo od posljednje savezne skupštine u Karlovcu, moralo da radi. Na-ročito ističe uspjeh pregovora saveznog starješinstva sa za-stupnicima slovenskog i srpskog sokolstva u predmetu ujedi-njenja u sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca. — Napokon predlaže, da se u zapisnik zadnje glavne skupštine, obdržavane 21. lipnja 1914. u Karlovcu ne čita, pošto je bio štampan u 7. broju »Glasnika hrvatskog sokolstva« od mjeseca srpnja 1914. Prima se jednoglasno. — Starješina pita, da li tom zapisniku ima prigovora. Pošto zapisniku prigovora nema, predlaže, da ga brača dr. Mazzura i dr. Papratovič svojim potpisima ovje-rove. Prima se. — Brat starješina pioziva brata tajnika, da pročita tajnički izvještaj. — Tajnički izvještaj čita br. dr. Bra-daška. — Starješina pita, da li tajničkom izvještaju ima prigovora. — Brat dr. Maček prigovara, da u izvještaju nije objaš-njeno, kako je uspjela konferencija za ujedinjenje srpskog, hrvatskog i slovenačkog sokolstva u jedan savez. Nadalje, da se ne vidi, da li su utanačenja na konferenciji bila definitivna ili nisu. Nakon kratkog razjašnjenja brata starješine, da če to p tanje doči danas na dnevni red, odustaje brat dr. Maček od svog prigovora. — Skupština prima tajnički izvještaj na znanje — Starješina poziva brata blagajnika, da pročita blagajnički izvještaj. Čita ga brat Sušnič. — Brat dr. Papratovič pita, što če biti sa svotom od 7986 K, koju duguju društva na članarini. Brat dr. Miškulin predlaže, da se to pitanje uredi do naredne glavne skupštine i to tako, da se od društava, koja mogu pla- titi, utjera, a dug onih društava, koja ga nikako ne mogu upla-titi, kao i od takovih društava, која uopče ne postoje, da se ot-piše. Prihvača se. — Brat starješina pita, da li se blagajniški izvještaj prima na znanje. Prim se jednoglasno. — Brat star-ješina poziva pročelnika nadzornog odbora brata dra. Vinko-viča, da pročita izvještaj nadzornog odbora. — Brat dr, Vinko-vič čita izvještaj i moli, da se na temelju toga podijeli uprav-nom odboru i braći blagajnicima apsolutorij. Prima se jednoglasno. — Brat dr. Vinković predlaže u ime nadzornog odbora, da se molbe H. S. u Gjurgjevcu za otpis dužne članarine od 20 kruna 255 fil., te H. S. u Vukovaru za otpis duga od 171 K 13 fil. odbiju. — Brat dr. Papratovič objašnjava, da H. S. u Vukovaru imade veču imovinu, pa da bi svoj dug mogao pod-miriti. Stoga predlaže, da se taj predmet za sada skine s dnev-nički izvještaj. Nakon toga neka savezno starješinstvo na na-rednoi glavnoj skupštii iznese predlog, ima li se rečena svota noga reda, pa da se društvo pozove, da podnese svoj blagaj-otpisati ili ne. Prima se jednoglasno. — Brat starješina izvješ-čuje, da je starješinstvo bratu dru. Angjelinoviču pomoglo za vrijeme njegovog interniranja s volom od 400 K, pa predlaže, da se ta svota olpiše. Prima se jednoglasno. — Brat starješina poziva brata vodju, da pročita svoj izvještaj. Brat vodja Mahorič javlja, da nije znao za saziv glavne skupštine, uslijed česa nije mogao ni da priredi svoj izvještaj. Kaže, da se skupština saveznog prednjačkog zbora nije mogla obdržavati, pošto nije bio prisutan dovoljan broj župskih vodja. Ističe, da se je po-slije zadnje skupštine u Karlovcu obdržavao savezni prednjač-ki tečaj, koji je medjutim prije svršetka oblast zabranila. Žali, da je izabram novi tehnički odbor, o kojem se izboru nije njega pitalo, a ni obavjestilo. — Brat starješina odgovara bratu Mahoriču, da je izbor privremenog tehničkog odbora uslijedio iz nužde, pa se nije mislilo brata Mahoriča time možda omalo-važiti. Pita, da li se izvještaj brata vodje prima na znanje. Prima se jednoglasno. — Brat starješina predlaže, da se o 7, točci dnevnoga reda, t. j. o predlogu starješinstva glede uje-dinjenja sokolstva povede konferencija i uslijed toga da se prekine skupštinu. Prima se. — Za vrijeme stanke pogostio je H. S. u Zagrebu članove skupštine hladnim doručkom. Sama konferencija trajala je od 11 sati prije podne do 1 sat poslije podne. Brat starješina pozivlje u četvrt na 2 članove na nastavak glavne skupštine. Konstatira, da odbor, koji je izabran u kon-ferenciju u svrhu sastava rezolucije o 7. točci dnevnoga reda, nije tu rezoluciju još dogotovio, pa predlaže, da se predje na narednu točku dnevnoga reda t. j. na izbor starješinstva. Prima se. — Brat starješina imenuje za skrutatore braču dra. Josipa Reberskoga i dra. Vladimira Mačeka. Prigodom skrutinija je ustanovljeno, da je brat dr. Car kao starješina dobio 18 gla- sova, a brat dr. Mazzura 17. Pošto je radi jedne glasovnicc-nastao spor, jer da nije bila kod glasovanja, izjavljuje brat dr. Angjelnovič, da ovaj izbor ne smatra valjanim i da će prot iv njega uložiti protest, pa predlaže u ime župe »Bana Paližne«, da se skupština zaključi, a nakon mjesec dana nova sazove. Ovom se predlogu pridružuju i izaslanici župe »Vojvode Hr-voja«. Nakon rasprave o torn predlogu, u kojoj sudjeluju bract-. dr. Angjelinovič, dr. Papratović i dr. Vinkovič, stavlja starje-šina na glasovanje, ima li se skupština nastaviti ili ne. Sa 11> protiv 7 glasova bude zaključeno, da se skupština nastavi, a izbor starješinstva ponovno obavi. — Brat dr. Angjelinovič izjavljuje u ime župe »Bana Paližne«, da valjanost daljnje skup-štine ne priznaje. Njegovu se predlogu pridružuju i izaslanici župe »Vojvode Hrvoje«. Brat Novak izjavljuje u ime župe »Preradovičeve«, da se izaslanici te župe sa skupštine povlače i predlaže, da se nova skupština što skorije sazove. — Brat starješina zaključuje skupštinu. — Iza toga se je razvila živahna rasprava o nastavku skupštine. Ustanovljeno je, da je zastupano još 9 župa sa dovoljnim brojem delegata, prema to-mu da se skupština može nastaviti. — Br. starješina nastavlja skupštinu, te odredjuje novi izbor sav. starješinstva, a za skru-tatore imenuje braću dra. Bradašku i Dončeviča. — Nakon obavljenog skrutinija proglašuje starješina rezultat izbora. Glasovalo je u svemu 20 članova. Izabrani su starješinom dr. Lav Mazzura, (s 15 glasova), prvim zamjenikom starješine Josip Hanuš (sa 17 glasova), drugim zamjenikom starješine dr. Ivan Poščić (sa 16 glasova), drugim tajnikom brat Benčič (sa 13 glasova), prvim blagajnikom Fran Sušnić (sa 12 glasova), a drugim blagajnikom Hrvoje Harambašič (sa 12 glasova), ar -kivarom dr. Bradaška (si 16 glasova) i urednikom dr. Bučar (sa 19 glasova). Izmedju braće Maloviča i Ulčnika za prvoga tajnika potreban je uži izbor. — Brača dr. Mazzura, Hanuš i dr. Bradaška otklanjaju čast, koja im je izborom dopala. Brat Ulčnik izjavljuje, da ne prima nikakav izbor u starješinstvo, te da svoje glasove ustupa bratu Maloviču. Brat dr. Dečak obrazlaže, da izbor u sokolski odbor nije samo čast, nego i sokolska dužnost, pa pred’aže, da se ni jedan otklon nc primi na znan;e. Ovaj se predlog jednoglas.no prihvaća. — Brat dr. Bradaška izjavljuje, da on mora ostati kod svoje zahvale, ujedno predlaže da se izmedju brače Maloviča i Ulčnika ne obavi uži izbor, nego da ih skupština per aclamationem izabere, i to: brata Maloviča prvim tajnikom, a brata Ulčnika arkivarom. Brat dr. Dečak predlaže, da se brata dra. Cara, radi njegovih vanredn h zasluga za sokolstvo i radi njegovog mnogogodišnjeg rada kao starješina H. S. S. izabere prvim začasnim starješinom H. S. S. Prima se jednoglasno. — Brat dr. Car kaže, da lakove časti ne može primiti, jer da nije pred- vidjeno u pravilima. Iza kratke rasprave o tom, prima dr. Car taj izbor i zahvaljuje se kratkim govorom na podijeljenoj časti. Pošto brat dr. Car ne želi dalje voditi skupštinu, preuzeo je na se tu dužnost prvi zamjenik starješine brat Josip Hanuš. Brat Hanuš pozivlje odbor za sastav rezolucije, da rezoluciju podnese glavnoj skupštini. Brat dr. Miškulin čita odborovu rezoluciju, koja glasi : »H. S. S. na glavnoj skupštini, obdrža-vanoj dne 9. ožujka 1919. zaključuje, da načelno potpuno usvaja misao ujedinjen^a srpskog, hrvatskog i slovenskog sokolstva u jednu jedinstvenu organizaciju. Ovlaščuje se star-ješinstvo H. S. S., da nakon predhodnog saslušanja župa i dru-štava provede sve predradnje nužne za ostvarenje ove zrxjen-ničke sokolske organizacije, te da na budučoj glavnoj skupštini H. S. S. iznese gotovu osnovu na prihvat. Do oživotvo-renja jedinstvene organizacije imadu ostati nedirnute sve do sadašnje sokolske organizacije.« — Brat dr. Maček predlaže na prihvat prijašnju rezoluciju župe »Fonove«, koja glasi : »H. S. S. imade ostati u svoijem dosadanjem djelokrugu i djelo-vanju. H. S. S. spreman je stupili u pregovore s legalnim za-stupnicima ostalih jugoslavenskih sokolskih organizacija glede osnutka zajedničke jugoslavenske sokolske reprezentativne organizacije.« Brat dr. Car predlaže na prihvat stanovište, koje je zaključeno na konferenciji izaslanika sokolskih saveza Hrvata, Srba i Slovenaca dne 26. siječnja 11919., t. j., da se odmah odobri ujedinjenje H. S. S. u jedinstvenu sokolsku organizaciju Srba, Hrvata i Slovenaca sa sjedištem u Beoigradu, a da do-sljedno tomu H. S. S. prestaje odmah djelovati. Predsjedatelj odredjuje glasovanje. Pita, koja su braća za prihvat rezolucije predložene po bratu dru. Miškulinu. Ustaje večina. — Nakon toga pozivlje onu braču, koja su protiv te rezolucije. Ustaje manjina. — Prema tomu proglašuje rezoluciju dra. Miškulina prihvačenom, uslijed česa nema potrebe, da se glasuje o rezo-luciji dra. Mačeka i o predlogu dra. Cara. —■ Brat dr. Vrnkovič predlaže, da novo savezno starješinstvo pripravi sve nužno u smislu prihvaćene rezolucije i da se za 6—8 nedjelja sazove glavnu saveznu skupštinu. — Brača dr. Papratovič i dr. Jura-novič predlažu, da se ponajprije pozovu sve župe, da na temelju izvještaja svojih društava podnesu savezu svoje predloge, iz kojih se može pouzdano zaključiti, kaikvoga je mišljenja članstvo hrvatskog sokolstva, j er da riješenje ovako važnog pitama, kao što je sjedinjenje sokolstva, ima da dodje odozdo, a ne da se dekretira odozgo. Prihvača se jednoglasno. — Pošto je dnevni red bio iscrpljen, a predloga više nije bilo, zaključuje predsjedatelj prvi zamjenik starješine brat Josip Hanuš glavnu skupštinu u pola 5 poslije podne. TAJNIČKI IZVJEŠTAJ HRVATSKOG SOKOLSKOG SAVEZA pročitan na glavnoj skupštini dne 9- ožujka 1919-za godinu 1914.—1919. Posljednja skupština »Hrvatskog Sokolskog Saveza« u Karlovcu dne 21. lipnja 1914. svršila se je time, da se je radi prigovora proti Prednjačkom zboru Saveza i zbog toga uslije-d le demisije vodje brata Mahoriča i cijelo Starješinstvo Hrvatskog Sokolskog Saveza zahvalilo. Pri tom je bilo zaključeno, da se več za mjesec dana ima obdržavati izvanredna glavna skupština, na kaj oj se ima izabrati novo starješinstvo, a dosadanje da vodi dotle poslove i da iznese pred skupštinu bilancu ne samo blagajničku, nego i cjelokupnog Saveznog imutka. — Nu još prije nego se je ta skupština mogla sazvati, na-stupili su sudbonosni dogadjaji u našoj domovini. Austro-Ugarska monarhija navjestila je 26. srpnja 1914. Srbiji rat, a skoro na to razbuktio se je velike svjetski ratni požar, veći no ikada prije što svijet postoji, i koji je trajao preko četiri godine. Več na početku rata obustavljeno bje banskom naredbom djelovanje u svim društvima, zabranjeno svako sastajanje i proglašen prijeki sud ; te je tako i Hrvatsko Soko'stvo moralo zatvoriti svoje gombaone i obustaviti sav svoj društveni rad. Kobne bijahu te godine, kako za cijeli hr-vatski narod, tako i za naše Sokolstvo- Nu ako i nismo mogli golemu tu svjetsku konflagraciju i sve one strahote i krvo-ločtva rata zapriječiti, to smo idejno ostali mi Sokoli kakovi smo i bili, pače smo jače no kada prije osjetili ropski naš položaj u okovima barbarske monarhije, te smo se sa svim silama naše duše želili oteti iz tog očajnog stanja i pouzdano nadali, da čemo iza željno očekivanog sloma naših ugnjetivača doži-viti bolju i sretniju budučnost : našu potpunu slobodu i ujedi-njenje troimenog, a ipak jednog naroda- Medjutim smo prostorije Saveza u Gunduličevoj ulici broj 26 i nadalje zadržali, znajuči dobro, da povoljnije i jefti-nije ne čemo tako lahko dobiti, ako budemo ipak jednom na ponovni život uskrišeni. Na žalost nam je ali naš stanodavac »Hrvatska tiskara«, čiji podstanari smo bili, stan otkazala, jer, da iste prostorije nužno treba za skladište papira. I tako smo se morali sa svim našim inventarom izseliti, ipak samo na tavan iste kuče, gdje nam je »Hrvatska tiskara« ostavila i nadalje besplatnu porabu našega dosadanjega tavana, da u njemu sve naše stvari pohra-nimo. Na toj usluzi neka bude i na ovom mjestu »Hrvatskoj ti-skri« izrečena naša najsrdačmja hvala. Nekoje dragocjenije predmete pohranili smo pako dobrotom brata Martina Pilara kod njega, kojemu takodjer na toj susretljivosti najtoplije zahvaljujemo. , Članovi Starješinstva Saveza, sa još nekojom braćom Zagrebačkog Sokola, sastajali bi se redovito jedanput na tje-dan po raznim gostionama, da sa uzrujanom napetošću prate sve dogadjaje i sve faze i peripetije toga golemoga rata, da se medjusobno u budnoj svjesti uzdrže i tješe, i da nijete onu svetu vatru sokolskih ideala, za koju smo bili uvjereni, da će iz nje ako Bog da, ipak jednom sinuti sunce bolje budučnosti našega naroda. Bila su doista takova vremena, da je več i jedan takav sastanak značio nekakovo junačtvo. U početku bili su ti sastanci bez prisuća našeg starje-šine dra. Cara i to s razloga, što je on oblaisno bio najprije strpan u zatvor kao veleizdajnik, a kasnije doduše pusten, ali interniran na svom pcsjedu u Zlataru. Ovo interniranje trajalo je oko godine dana, a za to vrijeme pohadjala su ga braća od starješinstva, a tim posjetima priključiše se i neki drugi sokoli. Ističemo, da se je na pomenutim sastancima razvilo živo dopi-sivanje sa onom braćom, koja su bila na ratištima i u zarob-ljeničtvu, i željno smo očekivali vijesti sa ratišta, koja su našoj ideji pogodovala, te koje su nam brada: Malović, Schvvarz-wald, Lotzky, Škendrovid, Kubiček i drugi na zgodan način dojavljivali. — Medjutim se je uspjeh rata u godini 1918- naročito zahva-tom Sjedinjen’h Država Sjeverne Amerike odlučno priklonio antanti, i tako su se lanci našega ropstva stali lomiti i prosi-javalo nam je sunce našega oslobodjenja- — Kada več govorimo o našem oslobodjenju iz austro-ugarskog jarma ne mc-žemo, da se kod toga ne sjetimo one brade sokolova, koji su vojnu službu vršili u bivšoj austro-ugarskoj mornarici. Ti junači shvatiše ponajbolje sokolsku misao. Oni su svojom pro-pagandom širili nezadovoljstvo i otpornost 11 mornarici, što je konačno dovelo do mornarske pobune u Puli i Kotoru. Ove pobune mnogo nahudiše austro-ugarskoj bojnoj sna-zi, te pokazaše antanti slabe strane koruptivne, a danas mrtve države. Istina, da su nekoji od ovih junaka platili to i glavama, proliše svoju krv, ali iz te krvi izvinuo se je plamen slobode Srpskog, Hrvatskog i Slovenačkog naroda. Ovaj rezultat nji-hovog mučeničtva najdivnija im je plača, a naša je dužnost, da ih zadržimo u dubokoj uspomeni, pa da njima kliknemo : Vječna im slava ! Napokon, kako je poznato, naš hrvatski sabor 29. listo-pada 1918. proglasio je razriješenje svih veza, koje su nas spajale sa Austro-Ugarskom monarhijom, izrekao našu slo-bodu i nezavisnost. 24. studenoga bude zaključeno jedinstvo države Srba, Hrvata i Slovenaca, a 1. prosinca bude to jedinstvo države pravovaljano proglašeno. Kod proslava svih tih prigoda sudjelovala su hrvatska sokolska društva, te tako doživismo faktično ostvarenje sokolske misli, na koju smo kroz desetlječa teško ali strpljivo čekali. Nješto več i prije toga dignuta je naredba, koja je dru-štvima zabranjivala djelovanje, a starješinstvo Hrvatskog Sokolskog Saveza, moralo se je u prvom redu pobrinuti za pro-storije u kojima da započme sa svojim radom. Posredovanjem brata Martina Pilara, koji je ujedno predsjednik u Društvu Hrvatskih inženjera i arhitekta, dobili smo susretljivošču toga društva jednu sobu na Zrinjskom trgu br. 17, I- kat, kamo smo se preselili početkom studenoga prošle godine- Samo starješinstvo se je ujedno koapcijom popunilo kako slijedi : Starješina dr. Lazar Car, I. psdstarješina Josip Hanuš, II. podstarješina dr. Gajo Bulat. Na mjesto umrvšeg tajnika Josipa Rumbolda bude koaptiran dr. Bogdan Bradaška. Drugi tajnik bi Ivan Ulčnik kao i do sada. Urednik Martin Pilar, kao i do sada. Bla-gajnic' br. Fran Sušnič kao i do sada, samo smo još uzeli no-voga b’agajnika na mjesto brata Ante Maloviča, koji je za onda bio još u vojništvu, brata Hrvoja Harambašiča i nadalje još sa novim članovima bračom dr- Lavom Mazzurom i dr. Fra-njom Bučarom i Grgom Andjelinovičem popunili prazna mjesta iza Eug. Vukiča, koji se medjutim izselio iz Zagreba i br. Vaclava Antona, koji je na žalost medjutim umro- Za privremenog vodja koaptiran je brat Mirko Buič, a u tehnički odbor brača: Radoslav Muževič, dr. Josip Reberški, Branko Palčič, Ferdo Krizmanič i Dragutin Sulce, te Janko Dobričevič i Viktor Škendrovič. Skoro na to povratio se je iz vojništva u Zagreb i dosadanji prvi naš blagajnik brat Ante Malovič, koji je tako n starješinstvu Saveza ponovno zauzeo svoje mjesto. U nastojanju, da udovoljimo najprečoj potrebi u mladoj našo; državi, pozvali smo okružnicom sva naša društva, da ustrajaju mjestne »Hrvatske straže Narodnoga Viječa SHS.< , da se predusretne plačkanju d uzdrži red. »Hrvatski Sokol« u Zagrebu prvi je medjutim i sam nastojanjem starješine brata dra. Lava Mazzure takovu Sokolsko stražu ustrojio, te smo uredjenje iste i ostalim kao uzor preporučili. Sokolske straže su u istinu u nekojim mjestima i po provinciji ustrojene. Nekoja društva su zamolila Starješinstvo Saveza, da posreduje kod vojnih oblasti, da im se dade oružje i municija, nu to starješin-stvu ni ujednom slučaju nije uspjelo, jer nam se je reklo, da su u dotičnim mjestima več izaslana vojna odjeljenja i da ona tamo uzdržavaju mir i poredak. Dne 26. siječnja o, g- sastala su se predstavničtva »Srp-skog Sokolskog Saveza, Sokolske slovenske zveze i Hrvatskog Sokolskog Saveza u Maloj dvorani Narodnog Viječa u Zagrebu, te su tamo zaključili, da se sva tri Sokolska Saveza stope u jedno zajednički pod imenom »Sokolski Savez Srba, Hrvata i Slovenaca«- Izabrano je ujedno privremeno Starješin- stvo kao Akcioni odbor novoga Saveza sa sijelom u Beogradu i prihvačene su još mnoge rezolucije, koje idu za reformom i usavršenjem toga našega novoga zajedničkoga Saveza. Da-kako, da je pridržano glavnim skupštinama, pak po torne'i onoj Hrvatskog Sokolskog Saveza, da ta utanačenja po volji odobri. ! i ; I ! Na pojedine upite pojedinih društava glede nabave gom-balačkog odijela, ne mogosmo na žalost za sada dati drugi odgovor, nego da če trgovinu sa sokolskim potrebštinama vjero-jatno opet nastaviti brat Branko Palčič, kada mu bude to moguče, te se neka stoga na njega obrate. Isto tako nemo-gosmo udovoljiti svim narudžbama glede sokolskih edicija i drugih stvari i to iz čisto tehničkih razloga. — Sve savezne stvari nalaze se, kako bje več spomenuto, na tavanu natrpane, te je gotovo nemoguče sve to potražiti, a uvedenje sokolske kancelarije, gdje bi bilo opet sve u prijašnje svoje pregledno stanje postavljeno, posve je nemoguče, uslijed velikoga pomanjkanja stanova u Zagrebu. Stoga molimo i na ovom mjestu da se to uvaži. Koliko je hrvatskih sokola za vrijeme rata poginulo ; da li na bojnim poljanama, u tamnicama ili kako drugačije, to na žalost ne znamo; nu nemila nam smrt ugrabi iz same sredine Starješinstva Saveza dvojicu. Dne 18. veljače 1917. umre naš vrli i zaslužni, od osnutka »Hrvatskog Sokola« u Zagrebu član širom domovine dobro poznati glumački umjetnik i slavni komik brat Vaclav Anton- On je zadnje svoje godine, kad je bio nepravedno sa hrama naše TaLije, gdje mu je bila duša, maknut, Saveza. I ako njegov zamjerni trud nije bio u javnosti tako po-posvetio sve svoje vrijeme sokolskom radu u Starješinstvu znat, bio je savjestan i požrtvovan, a poticao je iz največe lju-bavi prama ovom našem gojenčetu Sokolu. — Ne dugo iza toga položismo u hladni grob i prvoga našega tajnika, idealnog sokola i zanosnog rodoljuba, brata Josipa Rumbolda- U obim zgodama oprostili su se od pokojnika nadgrobmm slovom brača : dr. Car i Hanuš. Obojici neka bude i na ovom mjestu izrečena na njihovu trudu naša najtoplija hvala, i ostalo im u sokolskim krugovima trajna i svjetla uspomena. — Slava im ! Još da izvjestimo o nečemu, što se je stvorilo, ne doduše zaslugom Hrvatskog Sokolskog Saveza, nego snagom same sokolske ideje, a to je : Nekoliko oduševljenih rodoljuba, veoinom Sokola, na-umiše u ovom velikom narodnom pokretu, da dadu svojim sokolskim idejama time oduška, da formiraju četu, koja če po načinu srpskih komita pohrliti u Medjumurje sa nakanom, da upravo žrtvuju svoje mlade živote za oslobodjenje toga našega čistoga hrvatskoga naroda, koji je tako dugo stenjao u madjar-skom ropstvu. Na čelo tog pokreta staviše se brat Medin, vodja Hrvatskog Sokola u Budvi u Dalmaciji i njegov prijatelj i drug Ljuba Jovanovič. Plamena riječ ovih oduševljenih borioca za slobodu, prikupila je u istinu lijepu kitu samih zanosnih mladiča, koja je krenula u oči Božiča preko Drave. U prostorijama Hrvatskog Sokolskog Saveza sakupljali su se danomice kroz dva mjeseca na dogovore i priprave. — A prije nego odoše, zatražiše od Starješinstva Saveza neku moralnu ovlast, da mogu krenuti u boj pod sokolskim imenom, uz priznanje i u neku ruku blagoslov Hrvatskoga Sokolskoga Saveza. — Šlo smo im i drage volje pismeno izdali. Njihove brojne žrtve služiti če im svakako na čast, ali i na čast sokolskoj ideji, koja ih le na taj junački podhvat potakla i oduševila- Nu na žalost je i ovdje slava i zasluga tražila svoje žrtve,i tako padoše.ovaj puta u istinu na polju slave brača sokoli medjumurski legionaši : Slavko Podešva, Milan Kovačič, Veljko Popovič i Simo Vuja-kovič. U ime Hrvatskog Sokolskog Saveza, a i u ime cijeloga zahvalnoga naroda kličemo im : Vječna slava junacima ! U pogledu rada hrvatskih sokolskih društava i župa ne možemo nista opširnijeg izvjestiti. Taj rad je zapravo počeo tekar početkom ove godine- U prvi mah nisu društva imala svojih prostorija, jer su te prostorije svagdje bile sa vojskom zapremljene. Sprave su bile oštečene, odijela nije dostatno bilo. Tako početkom ove godine počeo je rad pjedinih društava i župa, koji se je u glav-n°m sastojao iz okupljivanja članstva, obdržavanja glavnih skupština, a počelo se je i sa tehničkim radom. Neka su društva zaključila ujedinjenje sa istomjesnim srpskim sokolskim društvom. Društva u Zagrebu, Vukovaru i ojelovaru izvjestila su, da do sada na žalost nisu uspjela. Konačno nam je izreči našu najusrdniju hvalu i svem našem zagrebačkom patriotičkom novinstvu, napose »Obzoru« »Hrvatu«, »Jutarnjem Listu«, »Narodnoij Politici«, »Novosti-ma«, »Novom Vremenu«, koje su naše pozive i objave uvijek sa največom pripravnošču objelodanivale. Isto tako moramo istaknuti, da su nam uprave novina »Primorske Novine« iz Sušaka, »Narodni List« iz Zadra, »Ne-zavisnost« iz Bjelovara, »Novo Doba« iz Splita, »Banovac« iz brinje, »Jug« i »Hrvatska Obrana« iz Osijeka, »Volja Naroda« iz Varaždina, redovito i bezplatno šiljali svoje brojeve, akoprem nismo mogli, da im to uzvračamo našim listom, koji za sada ne izlazi, Stoga ovim upravama izrazujemo našu najtopliju zahvalu. Završujuči ovo tajničko izvješče, molimo bratsku glavnu skupštinu, da ga izvoli do znanja primiti. Ivan Ulčnik, II- tajnik H. S. S, BLAGAJNIČKI IZVJEŠTAJ. Neka mi bude dopušteno, da Vas ukratko izvjestim o našem imućstvcnom stanju. Velim u kratko s razloga loga, šlo le Rod posljednje glavne skupštine, koja se obdržavala u Karlovcu dne 21. lipnja 1914. primljen blagajnički izvještaj, no 'uz jednu opasku. No medjutim,kako nam je svima poznalo, bi proklamirano ratno stanje i time bi sokolski rad obustavljen, potisnut u po-zad’nu. Prvi blagajnik, brat Malovič, bijaše mobilizovan, a ja sam tada preuzeo od njega blagajničke agende, koje sam tako-djer morao več isti dan na večer predati podstarješini bratu Hanušu, pošto sam ja morao otputovati na dulje vrijeme službeno u provinciju. Kad se nakon cca. 2 mjeseca vratih u Zagreb, preuzeh ponovno blagajničke agende od br. Hanuša- Tad se odmah bacih na posao. Molio sam svog druga i prijatelja, brata Harambašiča, da mi pomogne oko sastavljanja naše sve-ukupne inventure, kojem se pozivu on kao dobar Sokolaš i od srca odazvao. Radili smo dnevno poslije naših službenih ure-dovnih satova i to od 8 s- na večer pa do 11—12 sati noču, kroz cca. 2 mjeseca, pa smo tad, hvala Bogu, svršili taj upravo ogroman posao. Napravili smo naime temeljitu inventuru, ka-kovu H. S. S. nije valjda još nikada posjedovao. Uslijed toga sam slobodan umoliti slavnu skupštinu, da izrazi zapisnički hvalu br. Harambašiču, koji me je upravo svojski potpomagao u tom radu. Nadalje primječujem, da mi je i br- Pilar išao lom prilikom na ruku, pripomogavši me kod proejenjivanja pojedi-nih predmeta, u čem je on bio svakako bolje informiran, nego ja. Hvala mu ! Na temelju gore spomenute inventure, sastavi-o sam konačnu razmjeru, t. j. prema stanju od 31- prosinca 1914., nadajuč se, da če ratno stanje nabrzo prestati, pa čemo moči ponovno pristupiti k ozbiljnom radu. No nade me prevariše. Rat još uvijek nije prestao, pa je tako moja ra z m j era imala više informativni i interni karakter. Tako sam poslije toga pravio svake godine novu razmjeru, kao i račun porasta i sniženja imovine uz neke male pro-mjene, pa predmjevam, da če slavna skupština dopustiti, da joj pročitam račun razmjere, kao i račun porasta i sniženja imovine samo od 31. prosinca 1918., (dok si prijašnje razmjere može svaki ovdje kod mene po volji pregledati, kao i specificiranu inventuru, te račun dužnika i vje-rovnika). — Fran Sušni č, II. blagajnik H. S S. AKTJVA Rdzmjera od 31./ХН. t918. PASIVA 1- 00 O j'- 1 fr- n — — r > CO o d IN CO Tj- iO ■N! »O O C4 ЗД •- '-fT*-O o a§ £ g БЛчл _ 3 rt c -a сл -M > si S s o 'C iS СЛ Оц >g cu H ta , Z tNj hCOCOH BLAGAJNA Hrvatskog Sokolskog Saveza u Zagrebu. ZAPISNIK redovite glavne skupštine Hrv. Sokol, župe »Vojvode Hrvoje« obdržavane u prostorijama »Hrvatskoga Sokola« u Splitu dne 16. marta 1919. — Prisutni: Od strane starješinstva župe brača : starješina dr. Gaj o Bulat, blagajnik Marko Mikačič, a mjesto odsutnog tajnika dra. Grge Andjeli-noviča, kooDtirani tajnik, zamjenik Marin Šegvič. Zastupana su društva : Split po starješini bratu dru. Vjekoslavu Ilaušu, tajniku dru. Grgi Novaku i odborniku Marku Mikačiču. — Solin po starješini bratu dru. Mati Pctrašiču i odbornicima brači Josipu Grgiču i Josipu Špercu. — V r a n j i c po star-ješimi bratu Andriji Grgiču i odborniku Blažu Mikeliču. — S i n j po starješini br. dru. Silviji Bulatu i vodji Nikoli Videku, — Makarska po podstarješinl bratu Živku Alačeviou. — K. S u č u r a c po starješini Špiru Stipulinu i vodji Ivanu Alfi-reviću. — KI. Stari po vodji bratu Ljubi Manoli. — S t o-breč po podstarješini bratu Mati Plosni i odborniku Tomi Perasoviču. — O miš po starješini bratu dru. Gjuiri Mimici i vodji Šimunu Jagodiču. — Zapriječeoa su da pristupe, jer u okupiranom području, bratska društva u Jelši, Stari-gradu, Hvaru i Visu. — Prisutan je i brat župski vodja Juraj Vrcan. — Predsjedatelj starješina brat dr. Gajo Bulat ustanovljuje, da je zakonit broj prisutnih članova, pozdravlja prisutnu braču skupštinare, sakupljene danas za prvi put po-slije skoro pet teških i krvavih godina rata i izrazujuč nadu, da če na dojdučoj skupštini pozdraviti i onu braču iz okupiranih krajeva, kojima sila jače od njihove volje, ne dopušta da danas budu medju nama, otvara skupštinu na lO1/^ sati prije podne. Prelazi se na pretresanje dnevnoga reda. — I. Izvješća središ-njeg odbora. Predsjedatelj, brat starješina dr. Gajo Bulat ističe, kako se sadašnji odbor nalazi u nemogučnosti, da prikaže iscrpivo izvješče o društvenom radu poslije zadnje skupštine, jer su svi podaci, iz kojih bi se moglo izvješče iscr-piti, na početku rata bili dijelom zaplijenjeni od političke oblasti, dijelom izgubljeni, uslijed uapšenja brata tajnika dra. An-gjelinoviča. Uslijed toga nije mogao biti pročitan ni zapisnik zadnje skupštine, jer je i njega nestalo. — Pošto je pak društveni rad za vrijeme rata bio sasvim obustavljen, ne bi se imalo za to cijelo vrijeme ni šta izvjestiti. — Ne može ipak da ne spomene jedhu važnu okolnost. — U svoje vrijeme bilo je odlučeno, da se god. 1914. obdrži svesokolski slet u Ljubljani, na kojemu se imala oživotvoriti misao ujedinjenja Srpskih, Hr-vatskih i Slovenskih Sokola, iz kojih se imao ustrojiti Jugosla-venski Sokol. — Za taj su slet bile učinjene sve pripreme, ali su ga ondašnje oblasti u zadnji čas zabranile. — Ističe tu okolnost jedrno da dokaže kako misao o Jugoslavenskom Sokolstvu nije nikla tek sada nakon sloma Austrije, nego je bila po- krenuta još prije rala. — U savezu s time i obzirom na otkol-npst, da su se u zaidmje doba sokolski krugovi počeli živi j e ba-viti pitanjem ostvaranja Jugoslavenskog Sokolstva, kao na-ravnom posljedicom nar o dno g ujedinjenja, predlaže bratskoj skupštini na prihvat slijedeči z a k 1 j u č a k : 1) Sva Hrvatska, orpska i Slovenska sokolska društva, kojima je vrhovna meta bila postignuče slobode i ujedinjemija troimenog naroda, čim je stvorena država S. H, S. ipso facto postaju J u g o s 1 a v e n-ska sokolskadruštva. — 2) Dosljedno tomu Hrvalske, ^rpske i Slovenske Župe postaju Jugoslavenske sokolske župe, dok dosadašnji Hrvatski, Srpski i Slovenski sokolski Savezi postaju Jugoslavenski sokolski savez. — 3) Sjedište Jugoslavenskog sokolskog saveza ima biti Zagreb, do konačne od-luke Jugoslavenskog sokolskog Saveza. — 4) Povjerava se starješmstvu Hrvatskog sokolskog Saveza, da obavi formalno stopljenje saveza, te da sporazumno sa starješin.stvom Srpskog i Slovenskog sokolskog Saveza, sazove u Zagrebu prvu svečanu skupštinu Jugoslavenskog sokolskog Saveza. — 5) Pri-hvačajuć ovo stanovište, glavna skupština hrvatske sokolske župe »Vojvoda Hrvoje«, obdržavana u Splitu dne 116. marta 1919., jednodušno preinačuje dosadašnji naziv Hrvatske sokol ske župe »Vojvode Hrvoje« u Jugoslaveniska sokolska župa »Vojvode Hrvoje«, — 6) Pozivlju se Hrvatske, Srpske i Slovenske sokolske župe, da se pridruže ovomu zaključku. — Skupština prihvača oduševljenjem jednoglasno gornji zaključak H. Odobrenje godišnjeg prinosa za pojedina društva. Nakon kratke rasprave jednoglasno se zaključuje, da do konaonoga uredjenja današnjih prilika i uredjenja valute, ostane dosadašnji prinos od K 20.— za svak o društvo. — Na predlog brata dra. Petrašića odlučuje se oprostiti stobrečki sokol, obzirom na njegove nepovoljne financijalne prilike, od plaeanja godišnjeg prinosa. — III. Biranje novoga odbora. Jednoglasno bivaju birani brat dr. Gajo Bulat starješninom, brača dr. Gjuro Mimica i Petar Dančevič podstarješinama, brat Marin Šegvić tajnikom, i brat Marko Mikačič blagajnikom. — Na predlog pred-njačkog zbora, potvrdjuje se imenovanje brala Jure Vrcana župskim vodjom i braču Šimuna Jagodiča i Ljuba Manolu njegovim zamjenicima. — IV. Biranje trojice revizora, Revizorima bivaku jednoglasno birani brača Dujam Mikačič, Vjekoslav Fulgosi i Josip Baumuller. — V. Eventualija. Brait dr. Petrašič predlaže, da centralna oveča sokolska društva u podesnim mjestima svoga okoliša putem izlela malih odjela (desetak so-kolaša) pripomognu kod obnove prijašnjih sokolskih društava i osnovanja novih, da provedu najmtenzivniju agitaciju za so-kolsku misao i za Jugoslavemstvo, đa tom zgodom upučuju narod o položaju i izgledima za našu državu te uznastoje oko osnovanja štionica (pretplatom na novine i nabavom knjiga) u sokolskim društvima na ustuk opčenite zaraze krčama, što skupština prihvača jednoglasno. — Prednjački zbor predlaže, da se starješkistvo župe obrati nadležnim oblastima, neka na-rede, da u svim pučkim školama bude uvedena sokolska gimnastika u čemu če pojedina sokolska društva prama raspolo-živim silama dolaziti u susret školama, napose pak neka se preporuči ravnateljstvima škola, da se školska mladež muškog i ženskog spola u što večem broju upiše u sokolski podmladak. Skupština prihvača jednoglasno. Pošto se nitko više ne javlja za riječ, predsjedatelj diže skupšfcinu na 12 sati. — Starješina : dr. Gaj o B u 1 a t, v. r. — Tajnik-zamjenik : Š e g v i č, v. r. Hrvatskom sokolstvu! Izabran na posljednjoj glavnoj skupštini Hrvatskog Sokolskog Saveza ponovno redaktorom saveznih sokolskih edicija, preuzeo sam ovu čast i dužnost provizorno do naredne glavne skupštine Hrvatskog Sokolskog Saveza, koja če urediti konačno i definitivno pitanje opstanka Hrvatskog Sokolskog Saveza, a prema torne i saveznog sokolskog glasila. Prema zaključku odbora Hrvatskog Sokolskog Saveza, izlaziti če savezno glasilo »Glaisnik hrvatskog sokolskog saveza« zajedno sa »Sokolskim glasnikom«, zvaničnim organom sokolskog saveza Srba, Hrvata i Slovenaca. U jednu ruku naše materijalne prilike ne dozvoljavaju, da izdajemo posebni časopis u ovo teško vrijeme izdavanja edicija, a u drugu ruku bit če u ovaikovom zajedničkom radu što više prilika, da se što bolje upoznamo sa sokolskim radom brače Srba i Slovenaca, i da se što više složimo u sveopčem našem cilju oko sje-d njenja sveukupnog jugoslavenskog sokolstva. Umoljavaju se sva ona brača, koja su dosada svojim literarnim sokolskim prinosima kitila nekadanji naš časopis »Hrvatski Sokol« i kas-nije »Glasnik Hrvatskog Sokolskog Saveza«, da i sada podupru ovaj naš zajednički sokolski časopis raznim aktuelnim i sokolskim člancima. Posebni članci izilazit če u opčenitom dijelu »Glasnika«, dok če službeni i društveni izvještaji doči pod posebnu rubriku »Glasnika Hrvatskog Sokolskog Saveza«. — Ujedno molimo i ovim putem sve sokolske i druge redakcije, da nam pošalju svoje časopise i novine,da uzmognemo opčenito pratiti i iz novina rad hrvatskog i ostalog slavenskog sokolstva. Sve dopise i članke, te novine i časopise, koji se tiču Hrvatskog Sokolskog Saveza i uopče hrvatskog sokolstva, molim, da se pošalju na redakciju »Glasnika Hrvatskog Sokolskog Saveza«, Zagreb, Josipovac 19, I. kat. Zdravo ! Dr. Franjo Bučar, redaktor »Glasnika Hrvatskog Sokolskog Saveza«,