KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 12 (5) INDUSTR1SKE SVOJINE Izdan 1. Septembra 1931. PATENTNI SPIS BR. 8505 Kunstdimger-Patent-Ver\vertungs-Aktiengesellschaft, Glarus, Švajcarska. Postupak za luženje sirovog fosfata. Dopunski patent uz osnovni patent broj 6683. Prijava od 30. septembra 1930. Važi od 1. januara 1931. Pravo prvenstva od 5. oktobra 1929. (Švedska). Najduže vreme trajanja do 31. jula 1944. U osnovnom je patentu opisan postupak ža luženje sirovog fosfata, prema kojem se na sirovi fosfat postupa sa sumpornom kiselinom ili drugim rastvorom, koji sadrži kiseli alkalijski sulfat, radi proizvodnje fo-storne kiseline ili rastvorljivog fosfata, pri čem se vapno iz sirovog fosfata prevodi u nerastvorijivi kalcijski Suifat, dočim se fosforna kiselina rastvori. Luženje se pri tom izvodi tako, d « se kalcijski sulfat izlučuje kao semihidrtf ili nakon izlučenja grijanjem na visoku temperaturu pretvara u stmihidrat i za lim rashlađenjem ili raz-vodnjenjem rastopine ili kroz ova oba postupka zajedno pratvara u dihidret kalcij-skog sulfata. Ovim prekristaliziranjem kal-cijskog sulfata rastvori se m ,žcla još ne-rastvoreni sirovi fosfat potpuno u rastvoru fosforne kiseline, tako da se može postići dobitak rastvorene fosforne kiseline, koji iznosi više nego 970/0 cjelokupne količine fosforne kiseline u sirovom fosfatu. Ispostavilo se je međutim, da se rečeni visoki dobitak ne postizava uvijek. To je n. pr. slučaj, ako se kalcijski sulfat taloži najprije kao dihidrat pri niskoj temperaturi i onda grijanjem pretvara u semihidrat. U tom se slučaju istina postizava vrlo dobra ekstrakcija fosforne ki-eline, prije nego što se je semihidrat prekristalizirao u dihidrat, ali se kod slijedećeg prekristaliziranja o-pet izgubi jedan dio dobivene fosforne kiseline, što se vjerovatno ima pripisati tomu, da se u đihidratkristalima zatvori fosforna kiselina, koja se ne da isprati. Prema tomu dihidrat nakon prekristaliziranja sadrži više nerastvorljive fosforne kiseline od najprije priređenog semihi-dreta. Prema pronalasku izbjegava se ovom gubitku fosforne kiseline time, što se pre-kristaiiziranje semihidrata u dihidrat obavlja u rastvoru, koji sadrži slobodne sumporne kiseline ili alkalijskog sulfata. Ovakav se rastvor dobiva primjerice tako, da se luženja sirovog fosfata obavlja sa su-viškom sumporne kist Une ili kisele rastopine alkalijskog sulfata u razmjeru prema sirovom fosfatu. Ako se sirovi rosfat luži sa ekvivalentnom količinom sumporne kiseline ili kiselim rastvorom alkalijskog sulfata kod tako visoke temperature, da se kalcijski sulfat izlučuje neposredno kao semihidrat, onda će ekstrakcija fosforne kiseline biti za prvo manje dobra, jer iznosi češto samo 80 do 90°/.. Ovako priređeni rastvor sadrži stoga još stanovitu količinu nepotrošene sumporne kiseline ili nepotrošenog alkalijskog sulfata. Kod prekristaliziranja dje- Din. 10. luje ovaj slučajni suvišak sumporne kiseline ili alkalijskog sulfata otapajuće na o-statak sirovog fosfata, te nazočnost nepo-trošane šumporne kiseline odn. nepotroše-nog alkalijskog sulfata sprječava nadalje gubitak fosforne kiseline kod prekristalizi-vanja semihidrcta u dihidrat, pa se usljed toga dade postići srazmjerno visoki dobitak fosforne kiseline bez naročitih mjera. Upotreba faktičnog suviška sumporne kiseline iii rastvora kiselog alkalijškog sul-,'ata kod luženja ipak je i u ovom slučaju probitačna, jer se dobiva time veća sigurnost protiv gubitaka fosforne kiseline sa izlučenom sadrom. Suvišak sumporne kiseline ili alkalijskog sulfata kod luženja sirovog fosfata prema osnovnom patentu djeluje stoga uvijek povoljno na dobitak fosforne kiseline. Naprotiv nije poželjno, da se u konačnom produktu imade suvišak sulfata, što se primjerice zbiva, kada se sirovi fosfat luži sa suviškom sumporne kiseline, a rasto-pina fosforne kiseline iza izlučenja kalcij-skog sulfata u svrhu izradbe amonijskog fosfata neutralizira sa amonijakom, jer se onda amonijski fosfat dobiva pomiješan sa količinom amonijskog sulfala, koja odgovara suvišku sumporne kiseline. Ovakovoj nepoželjnoj sadržini rastvorlji-vih sulfata u proizvađanom fosfatu dade se izbjeći tim, da se k rastopir.i fosforne kiseline, koja sadrži suvišak sumporne kiseline ili rastvorljivog sulfata, dodaje odgovarajuća količina sirovog fosfata, da se taj pretičak iskoristi za taloženje odgovarajuće količine kalcijskog sulfata. Praktično to znači, da se cijela količina sumporne kiseline odn. cijela količina rastvora kiselog alkalijskog sulfata najprije pomiješa sa većim dijelom ekvivalentne količine sirovog fosfata, i da se zaostatak sirovog fosfata dometne istom iža kako se je najprije tvoreni kalcijski suifat prekristalizirao u dihidrat, iza čega se kalcijski sulfat razluči od rastvora. Drugi način postizavanja istoga rezultata sastoji se u tom, da se u opticaju procesa podržava suvišak alkalijskog sulfata. Ovaj se suvišak kao ledačka ostalina, koja sadrži alkalijskog sulfata, opet dobiva natrag kod isparivanja proizvađanog neutraliziranog rastvora amonijskog fosfata, koja se ledačka ostalina opet dodaje kod na-slavljenog luženja ili kod prekristalizira-nja kod nastavljenog luženja izrađenog semihidrata u sadru. U ostalom se sumporna kiselina odn. rastvor kiselog alkalijskog sulfata za luženje dodaje u sirovom fosfatu ekvivalentnoj količini. Primjer. Na 1000 gr Floridafosfata postupalo se je sa 2050 gr sumporne kiseline sa specifičnom težinom cd 1.71 uz dodavanje tolike količine slabog rastvora fosforne kiseline (ispirna voda od pređa-šnje operacije), da je rezultat luženja bio rastvor fosforne kiseline sa sadržinom od jedno 30'Vo P-A.- Luženje se je izve dalo kod temperature od jedno 60’C, usljed čega je kalcijski sulfat izlučen kao dihidrat. Reakcioni produkti ugrijali su se do 95" C, usljed čega se je dihidrat pretvorio u semihidrat. Jedan dio semihidrat sadržavajućeg rastvora sumporne kiseline onda se je uz rashlnđivanje razvodnio, tako da se je sa-držina PA reducirala na 221/o» pri čem je semihidrat prekristalizirao u sadru. Isprana i osušena sadra sadržala je 1.22 70 P..A u nerastvorljivoj formi. Drugi dio iste rastopine razvodnjio sc je na istu jakost uz dodatak amonijskog sulfata u tolikoj količini, da je razvodnjena rtslopina sadržavala 5°/0 Am.,S04. Kod prekristaliziranja dobivena sadra sadržavala je u tom slučaju 0-65°/,, P Or, u nerastvorljivoj formi. Treći dio rastopine fosforne kiseline sa u njoj sadržanim semi-hidratom razvodnjen je na slični način uz dodavanje natrijskog sulfata u takovoj količini, da je rastopina sadržala 2.5°/o Na.:S04. Kod prekristaliziranja dobivena sadra sadržavala je u tom slučaju samo 0.56°/o P2Oft u nerastvorljivoj formi. Oba potonja slučaja sravnjena sa prvim pokazuju zname-novanje toga, da se kalcijski sulfat iz semihidrata prekristalizira u dihidrat u nazočnosti alkalijskog sulfata. LI svrhu prispodobe odfiltrirao se je jedan dio semihidrata i prao sa jakim rastvorom amonijskog sulfata, da se spriječi njegovo prekristiliziranje u dihidrat. Pogača od filterovanja sadržala je 0.980/o P205 računano na količinu semihidrata. Patentni zahtevi: 1. Postupak za luženje sirovog fosfata prema patentu br. 6683, naznačen time, što se prekristaliziranje semihidrata u sadru obavlja u rastvoru, koji sadrži slobodne sumporne kiseline ili alkalijskog su-flata. 2. Postupak prema zahtjevu 1, naznačen time, što se cjelokupnoj količini sirovoga fosfata odgovarajuća količina sumprrne kiseline ili rastvora kiselog alkalijskog sulfata najprije upotrebljuje ža postupanje na jedan dio sirovoga fosfata i što se ostatak sirovog fosfata dometne istom iza prekristaliziranja najprije razlu- čenog kalcijskog sulfata od semihidrata u sadru. 3. Postupak prema zahtjevu 1, naznačen time, što se u procesu podržava suvišak rastvorljivog sulfata u optoku, koji se suvišak kod isparivanja izrađenog neutralizi- ranog rastvora fosforne kiseline opet dobiva natrag u ledačkoj ostalini, i opet dodaje kod nastavljenog luženja ili kod prekristaliziranja pri tom dobivenog semihidrata u sadru. ’ f '■> i 0 ' . .i -■ ■ ■■