Poštarina pTačena u gotovom Godina VIII. Broj 2. tJ Zagrebu, 10. januara 1936. Pojedini broj stoji dinara I SO , »Talijc bost što bojimo pasti. . idealista (»V e d e tta 3. 1. 1936. $3 fi pb sla- tti t »■"Sama ■'i Rijeit >Ko dobro gleda mora da opazi kako duceova Italija ima proti sebe masu opazicionara. To je novi Aventino ujedinjenih stranih interesa.«: (»Vedetta d’Italia« 3. I. 1936. — Rijeka ) Gl ASILO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EMIGRANATA. IZ JULIJSKE KRAJINE POMETENDST U ISTRI Pula, 4 siječnja 1935. Nova godina nam je došla u znaku iščekivanja. Mnogi ne znadu ni sami što očekuju, ali ipak svi — i mi i Talijani domaći i renjikoli — osjećamo da smo pred velikim dogadjajima. Ovo posljednje prisilno sakupljanje »vitica« i staroga željeza smutilo je svakoga. Svi osjećamo da su to posljednji trzaji. Medjutim raspoloženja su različita. Počevši od prikrivene radosti do očaja. Sada se lijepo opaža sva tajna mišljenja bez da ih ljudi izgovore. Medjutim kod velikog broja Talijana vlada velika pome-tenost. Šire mase domaćih Talijana koji se nisu kompromitirali u progonima našega svijeta prekidaju sve veze sa službe-, nim fašizmom i nastoje da pokažu kako smatraju svaku promjenu mogućom. Padaju i izjave o antitalijanskom raspoloženju medju njima. Jedna mala grupa fašista i ljudi na vlasti nastoji da povrati optimizam, ali se govori da su ti ljudi već spremili prtljagu. Štampa je i nehotice stvorila još veću pometenost. Tako je na primjer rimski »Tevere« donio jedan članak u kojem se napada masone i antifašiste i iznašaju se detalji o akciji proti fašizmu. Spominju se neke sjednice u Parizu na kojima su govorili bivši ministri Nitti i Sforza, kao i još neki istaknuti emigranti (C a m-polonghi. Angelo ni i drugi). Taj je članak odmah prenio »Corriere istriano«. U Puli je taj broj »Corriera« razgrabljen. Nastala je opća konsternacija. »Jer kada je već do toga došlo da štampa douaša rad 1 takovih ljudi’ protiv fašizma, tada je to znak da zbilja stvari stoje zlo». Taj članak u »Tevere« je bio zaplijenjen i odmah je list povučen iz saobraćaja, ali »Corriere» to nije znao. Kasnije je urednik oštro opomenut, ali to nije ništa izmijenilo na stvari. Službenoj štampi se ne vjeruje, a ostala je zabranjena, osim nekih madžarskih i austrijskih listova, koji pišu isto kao fašistička štampa. Tim vještije traže ljudi istinu izmedju redaka. Mussolinijevi članci u »Popolo dT t a 1 i a« koje prenašaju sve ostale novine ljudi čitaju i komentiraju. Tako je 3 o. mj. donio taj list članak »Barbarie« kojega su morali svi prenijeti. U tom članku se protestira protiv toga što su, navodno, Abesinci odrubili glavu potporučniku Minnitiju i podvlači se kako je savjest cijeloga svijeta uzbu-diena tim barbarstvom i svršava se prijetnjom, da će Italija udaviti te crnačke krvnike. Svi listovi su puni jezivih opisa t°g rubljenja glave, ali .... nekoliko dana Prije toga je agencija »Stefani« preko ra. '^a ' Preko svih listova demantirala vijest da su talijanski avijatičari zarob-jem. Cak je bilo na senzacionalan način opisano kako su uspjeli da zapale avion i da pod zaštitom mitraljeza ostalih aeroplana predju talijanske linije. Sada je svima jasno, da je ta kampanja sa rubljenjem glave nastala jedino zato, da se na neki način parira bombardo-vanje švedske bolnice. Medjutim se na svakom koraku čuje - kada 1juđi E0v0re o tom bombardovanju Crvenog križa -izraze koji dokazuju da ljudi smatraju takve napadaje na bolnice ludjačkim. Još jedan članak Mussolinijev je ovdje napravio velik utisak i prouzročio komentare. Članak od 29 decembra pod naslovom: »91 provocazioni«. Tu se točno brojkama iznašaju provokacije Abesi-naca. Tako na pr. »napadaji na život i imetak Talijana u Abesiniji« kojih da ie "d 1928 bilo tačno 15. Osim toga da su esinci u 51 slučaju oružjem napali' talijansku zemlju u Somaliji i Eritreji, pa se zaključuje, da radi toga treba Abesiniju ukrotiti 1 civilizirati, jer »la dove il liberatore avanza, e la civita che avanza« (tamo gdje napreduje osloboditelj, tamo napreduje i civilizacija). To znači, da Abe-sinija nije kvalifikovana da vlada tim krajevima. ZAGONETNA BOŽIČNA DARILA NA KRASU VEČ ŽEN ARETIRANIH Trst, januarja 1936. (Agis) — Kakor smo že poročali v prejšnji številki našega lista, so bili razdeljeni in postavljeni v več krajih na Primorskem zagonetni zavojčki z božičnimi darili. Bili so postavljeni po večini na okna ali na kak drug primeren kraj. Nanje je bil prilepljen listek z bodrilnimi besedami, da naj vztrajajo, ker odrešenje se bliža. Do sedaj je znano, da so te darove do- bili naše ljudje na Krasu in v Istri. Tu so celo bili zaviti v slovenske zastave. Za vso to stvar je kaj hitro zvedela policija in uvedla splošno racijo po slovenskih vaseh, kjer so mnogo teh darov pobrali in zaplenili. Značilno pri tem je, da so oblasti izvršile precej aretacij in to samo žensk, katere so osumili, da so v zvezi z darovi. Slovenska zastava in slovenski letaki v Barkovlfah Trst, januarja 1936. (Agis). — Pred kratkim je bila v Barkovljav razobešena na visokem drogu velika slovenska zastava. Seveda ni visela dolgo časa, ker so jo fašisti hitro odstranili. Toda v okolici so vsi kaj kmalu zvedeli in na vse načine ta dogodek komentirali. Pravijo, da niso mogli nobenega aretirati, ki bi bil osumljen tega dela. Iste dni so bili po Barkovljah raztreseni letaki v slovenskem jeziku in pozivali vse, da naj še malo potrpijo, ker odrešenje mora kmalu priti. VEĆ ARETACIJ V TRSTU. Trst, januarja 1936. (Agis). — Po mestu krožijo govorice, da je bilo izvršenih več aretacij, baje okrog 6. Vzrok teh aretacij ni znan, vendar je gotovo, da so v kaki zvezi s sedanjim nerazpo-loženjem zaradi abesinske vojne. TRI LETA KONFINACIJE, KER JE PRIPOVEDOVAL KAR JE PRINAŠAL RADIO Postojna, januarja 1936. (Agis) — Kot poročajo iz Vipave so baje pred kratkim na Slapu pri Vipavi italijanske politične oblasti aretirale nekega domačega trgovca in ga postavile pred gori-ško konfinacijsko komisijo. Poslali so ga za tri leta v konfinacijo, in sicer zato, ker jc v svoji trgovini pripovedoval od-,. jemalcem da je radio poročal o slabem položaju Italijanov na abesinskih frontah. — Kot zgleda povzroča radio velike preglavice italijanskim političnim oblastem, ki se trudijo na vse načine, da bi skrile pravi položaj italijanske vojske v vzhodni Afriki, čeravno v uradna poročila italijanskih agencij, ki deloma prinašajo pretirane vesti o uspehih, na- sprotno pa pretirano slabe vesti o stanju abesinske vojske nihče ne verjame in vsak pameten človek sluti neizogibno katastrofo, skušajo merodajne oblasti vso resnico prikriti. Zato zažugajo vsakomur, ki je na kakršenkoli način vsaj deloma informiran o položaju ali mu •j' znan kak dogodek s kaznijo, če bi si upal kaj črhniti, pa če tudi o čisto resničnih stvareh. Vendar tega ne morejo preprečiti. Največje težkoče pa jim povzroča - ravno radio. Tu ne morejo tako narediti, da radio naročniki ne bi poslušali dnevna poročila, ki pa so danes skoraj v vseh državah osredotočena na dogodke v Afriki.1 OSUDA U GORICI RADI PUCANJA NA MILICIJONERA Trst, januara 1936. — Vicenc Likar pok. Franca, star 43 god. i Ivana Likar stara 40 god. iz Dola Otlice bili su pred-vedeni pred gorički sud. Vicenc Likar je bio optužen da je pucao iz revolvera na šumskog milicionera Milania i da je posjedovao oružje bez dozvole. Ivana Likar je optužena da je prijetila policijskom komesaru Ruggeriu kada je došao da im izvrši premetačinu u stanu. Vicenc Likar je osudjen na 15 mjeseci robije, dok je Ivana Likar riješena radi pomanjkanja svjedoka. VOJAKI SO OPLJUVALI MUSSOLINIJEVO SLIKO' PREDEN SO ODPOTOVALI V ABESINIJO Trst, januarja 1936 (Agis). — S Krasa poročajo: V nekem trgu, kjer je veliko vojaštva, so odredili, da mora nekaj oddelkov oditi na abesinsko fronto. Vojaki nikakor niso bili veseli tega »povabila«. Večer pred slovesom so kljub nevolji proslavili svoj odhod z vinom. V neki gostilni se jih je zbralo precej. Tu so priredili pravo demonstracijo proti fašizmu in proti vojni. Med vskliki so pričeli obmetavati in oblivati sliko Mussolinija, ki je bila v gostilni. Ko so jo pošteno zdelali so jo na koncu še opljuvali. Gostilničar ni mogel na noben način pomiriti vojakov. Naslednji dan je moral držati gostilno zaprto, da je lahko očistil sliko in prostore, ker bi ga drugače obsodili in mu, kar je najmanj, odvzeli koncesijo. KOLIKO JE DO SAD ITALIJU STAJALA KOLONIZACIJA NJEZINIH KOLONIJA 26.000 mrtvih za 3000 kolona. — Za svakog kolona trošak od 7 milijuna. U decembarskom broju »Rassegna coloniale« piše generai Bollati o talijanskim kolonijama Libiji, Eritreji i Somaliji. Iz toga članka se vidi da je za osvojenje tih kolonija poginulo 700 oficira, 10.000 vojnika Talijana i 15.000 urodjenika-voinika. Tima treba nadodati ranjene kojih je bilo sigurno dvostruko od toga broja. General triumfalno zaključuje: »Prema tome je kroz četrdeset godina prolilo svoju krv za veličinu Italije najmanje 75.000 ljudi. Prema tih 75.000 mrtvih kolonizatora — koliko ima danas u našim trima kolonijama živih kolona? Ne više od 3.000 (tri hiljade). Dakle: 3.000 živih kolona prema 26.000 mrtvih vojnika. To jest: za svakog kolona živoga pet mrtvih Talijana i 4 mrtva uro-djenika. Pogrebna kolonizacija. Ako se sa ljudskog kapitala predje na finansijski kapital vidi se da se za osvajanje tih afričkih kolonija potrošilo 12 mi-; lijardi današnjih lira, a suviše toga još 10 1 do 12 milijardi za radove, birokraciju, vojsku, vojne operacije itd. Ukupno: oko 20 milijardi za 3.000 kolona, što znači oko 7 milijuna za svakoga Talijana koji se naselio u talijanskim afričkim kolonijama. Kako se iz ovoga vidi kolonijalni pothvati su vrlo korisni. »Ali Libija — kažu mnogi na to — bila je siromašna — prava kutija pijeska — dok je Abisinija vrlo bogata.« Može biti. Ali sjetimo se da su u vrijeme libijskog rata ratni bukači govorili Talijanima da u Libiji postoje velika neiskorištena bogatstva ... klasovi sa 400 zrna .. grozdovi od 2--3 kilograma... Libija je bila žitnica Rima... Sve novine su o tome pisale itd. Tako se dogodilo da su u prvim danima rata milijuni Talijana vjerovali u obećanu zemlju. Dok je još rat bio u toku 21.000 Talijana,, naročito iz južne Italije, zatražilo je pasoše za Libiju. Emigranti su se vraćali iz Amerike da se nasele u Libiji. Zemlja je bila u uzbudjenju i jao si ga skepticima. Iza toga je došlo razočaranje i opozicija, a i jedna okružnica Giolitijeva. koja je zabranjilvaa emigraciju u Libiju, gdje je i tako bilo urodjeničke radne snage na pretek. Ali ta lekcija nije služila ničemu. (»Giustizia e Libertà«) VOJNICI U ITALIJI ODRIČU POSLUŠNOST : Hapšenja radnika koji traže povišicu 1 Sovjetska »Večernjaja Kras- naja Gazeta« donosi Izvještaj iz Ba-sela, koji glasi: 1 »Na željezničkoj stanici u Milanu nekoliko vojnika odreklo je poslušnost da putuju u Istočnu Afriku. Oni su bili ; odmah uapšeni. U tvornici automobila j i u drugim poduzećima u Milanu policija je izvršila hapšenja radnika, koji su zahtijevali povišenje nadnice. Po saopćenju iz Eritreje, od 30.000 talijanskih radnika, koji su tamo zauzeti na izgradnji strategijskih puteva 10 hiljada odreklo je da obnovi ugovor, bez obzira na prijetnje vojnih vlasti«. KER JE ŠEL V JUGOSLAVIJO BREZ POTNEGA LISTA Karabinerji so predali sodišču Rudolfa Kogeja iz Idrije, ker je prekoračil mejo brez potnega lista. Ugotovili so, da je šel čez mejo pri Godoviču. Tim povodom mi je kazao jedan domaći Talijan, trgovac i čestit čovjek: »Pa šta i vi ne napravite sličnu bilan-su i ne tučete Mussolinija njegovim argumentima«. Ja sam mu je istoga časa napravio: 56 političkih umorstava, medju kojima Gortan i četiri na Bazovici. 26 slučajeva paleža, medju kojima Narodni dom u Puli, Trstu itd.. a da se posebno ne opisuje paljenje cijelih sela (Krnica, Šegotići, Vareški itd.) 550 zatvorenih škola — popaljene knjižnice, a medju njima ona u puljskom Narodnom domu sa 7.000 svezaka. Preko 1.000 godina tamnice i konfina-cije ... otete zadruge ... potjerani ljudi.. • prebijanje... itd. itd. »Basta« (dosta) napisao je Giovanni Maracchi (Mrak) u »Corriere istriano« jučer. Uvodnik je zaključio riječima: »Smrt potporučnika Minnitija bit će plaćena bez milosti i odlaganja«. Medjutim je riječka »Vedetta d’Italia« pisala istog dana (isto na uvodnom mjestu) kako »Talijani imaju tu nesretnu slabost što su puni obzira«. Pa dalje kaže: »Mi se bojimo nekoga uvrijediti i napasti. Još smo, nažalost, previše idealisti i kavaliri«. Na istoj strani medjutim piše: »Ko dobro gleda mora da opazi kako Duceova Italija ima protiv sebe ogromnu masu opozicionara. To je novi Aventino (talijanska parlamentarna opozicija 1925 op. ur.) ujedinjenih stranih interesa«. I tako pometenost vlada na svakom koraku. Kada se već ta dezorijentiranost opaža u disciplinovanoj štampi, tada je lako shvatiti kakvo raspoloženje vlada medju narodom. Narod postavlja važan problem, I to ne samo naš narod, već i Talijani u Istri, čuju se razna mišljenja i ideologije. Kao da fašizma nije nikada ni bilo, ljudi gra- de na onome što je bilo odmah iza rata. Ideologije se diferenciraju. Stari radnici koji su pred fašizmom izlazili pobjednici u svakom štrajku počeli su da glasnije govore. Za seljaka, opet postoji jedno jednostavno rješenje. Na selu se počinje brisati sve ovo iza dolaska Talijana. Govori se o radikalnim promjenama. Mnogi domaći Talijani koji osjećaju da su oni lično i cijela ova pokrajina od Talijana potpuno zapostavljeni, postavljaju problem na drugu bazu. Oni jednostavno režu ovaj mali poluotočić i od Apenina i od Balkana. Oni govore u ime neke više kulture, civilizacije i zrelosti. I tako vlada u cijeloj ovoj zemlji pometenost — dezorijentacija. Skoro više nego koncem rata. Interesantno je promatrati način, kojim ljudi gledaju na skoru budćunost. Te poglede — i te razne ideologije — nastojat ću da vam opišem slijedeći put *. y. POROKA TALIJANSKIH ANTIFAŠISTA „ISTRI44 NEVREDEN BOŽJI SLUŽABNIK Antifašistička »Idea popolare« do-naša pod naslovom »Due parole al Istra« slijedeći članak: »Istra« je list hrvatskih i slovenskih nacionalista koji su iz Julijske Krajine emigrirali u Jugoslaviju, i koji se bore za oslo-bodjenje svoga kraja ispod talijanskog imperijalizma. Mnogo vremena su nacionalisti oko »Istre« postavljali pitanje oslobodjenja Julijske Krajine kao aneksiju toga kraja Jugoslaviji i prema tome su pretpostavljali rat izmedju Jugoslavije 1 Italije. Mi smo se uvijek borili i borimo se za pravo potlačenih manjina u Julljskoj Krajini na samoodredjenje. ti. za pravo da oni sami odredjuju svoju sudbinu i da se mogu otcijepiti od Italije, kao što priznajemo pravo svima Slavenima da se ujedine. Ta borba ne smije dovesti do rata izmedju našega i njihovog naroda... to je borba naroda Julijske Krajine, saveznika talijanskog naroda i talijanskog proletarijata, proti talijanskog fašističkog i kapitalističkog režima. Ako se na ovaj način ne shvati borba za slobodu Slavena Julijske Krajine, pada se u veliku grešku da se to djelo povjeri svima kombinacijama internacionalne politike kao i monstruoznoj kirurgiji rata od kojega ne dolazi uvijek sloboda, već može da izadje novo ropstvo — kao što to oni od »Istre« znadu vrlo dobro. »Istra« je uvijek mješala fašizam i ugnjetavanje talijanskog imperijalizma sa talijanskim narodom. Da je seljak u Julljskoj Krajini došao do te identifikacije je moguće, ali su antifašisti Talijani i Slaveni u Trstu i okolici uvijek nastojali da se izbjegne tako opasna konfuzija. Da 11 se ne čini nacionalistima oko »Istre« da jedan dio odgovornosti za to pada i na njih? Da, oni su učinili sve što su mogli da povećaju jaz izmedju Slavena i Talijana I time su, objektivno, samo pogodovali namjerama fašizma. Nacionalistima oko »Istre« se činilo (ili im se još čini?) da je to non plus ultra nacionalizam ako se sve Talijane trpa u istu vreću, Talijane ugnjeta-vače i Talijane koji su ugnjetavani. Ta čak su i nas smatrali slavenski nacionalisti više puta rimskim agentlma(!) Jasno je da je taj način postavljanja problema oslobodjenja Julijske Krajine velika pogrješka. Mi smo uvijek gledali u narodu Julijske Krajine, a i u slovenskim nacionalistima, saveznike, a ne neprijatelje. I Gortan i ostali slavenski mučenici imali su u nama saveznike, a ne neprijatelje. Sa naših usta 1 ispod naših pera nije nikada Izlila ni jedna riječ koja nebi bila za potpuno i apsolutno pravo ugnjetavanih Slovenaca i Hrvata na slobodu. Sad je »Istra«, čini se, shvatila da je došao čas da se prizna kako Julijska Krajina ne može da bude slobodna ako se njezino stanovništvo ne veže sa talijanskim narodom 1 talijanskim proletarijatom. Citali smo u njezinu broju od 29 novembra: »Mi moramo da sakupimo argumentć i da ih bacimo na tezulju antifašističkog i proturatnog tabora. Naša je dužnost da Iskoristimo sve kako bi pospješili konac fašizma«. Zadovoljni smo sa ovom prvom afirmacijom »Istre« I želimo da prilazak nacionalista Slavena Iz Julijske Krajine svjetskom pokretu protiv rata i protiv fašizma bude čim prije. , , , Opazili smo u »Istri« već pred nekoliko vremena volju za traženjem puta kako bi se slavenski nacionalisti povezali sa frontom talijanskih antifašista. Ako naši zaključci nisu preuranjeni, mi ne možemo nego da se radujemo toj novoj orijentaciji slavenskih nacionalista oko »Istre«. Slobodni smo da upozorimo kako ie Pf.yo dužnost svih pristalica oslobodjenja Julijske Krajine da udju u nacionalni front Julijske Krajine kojemu su već prišli revolucionarni nacionalisti iz Julijske Krajine. Ograničujemo se, ovog puta, na registriranje ovog čianka kako bi naše čitatelje upozorili na razne probleme koji se danas hitno postavljaju. TALIJANSKI EMIGRANTI O OBERDANKU Mario Širca župnik v Vrhu pri Buzetu V »Istri« od 8. novembra 1935. smo objavili vest, iz katere bi lahko nepoučeni čitatelj sklepau da je zopet nekdo iz Savla postal Pavel, nemreč da je iz fašističnega priganjača in mrkega sovražnika slovenskih vernikov Maria Širce (ali, kakor se on sam piše, Mario Sirza) postal pravičen dušni paštir. Ker utegne biti za tem dopisom docela drugačno ozadje, je umestno, da nekoliko osvetlimo osebnost in značaj Maria Širce. Po očetu je doma iz Dutovelj na Krasu, mati mu je Nemka. Vzgojen je bil v Trstu, docela v italijanskem duhu. Po dovršeni ljudski šoli se je izučil za mehanika, nato je bil nastavljen v trgovini in končno menda v nekem denarnem zavodu. Pri nekem izletu na motociklu se je težje ranil na desni roki. Ko je dosegel 24. leto ga je nenadno prijela želja vstopiti v semenišče in posvetiti se duhovnemu stanu. V resnici pa je bila to samo mahinacija. Domenil se je namreč s fašističnimi voditelji, da bo tako najlažje pomagal pri raznarodovanju slovanskih vernikov. Igral je svojo vlogo tako imenitno, da jc prevaril samega škofa Fogarja, tako da mu je poveril eno najbolj kočljivih župniških mest, namreč v Šmarjah pri Kopru, Pričakoval je pač, da bo mladi duhovnik s svojimi življenjskimi izkušnjami najlažje pomiril duhove v tej župniji, ki so ji koprski fašisti na najbru-talnejši način razburjali«- Toda kmalu se je moral prepričati, da se je varal vosebi, ki jo je izbral. Kajti Širca se je kaj kmalu pokazal kot eksponent fašizma. Bil za dan za dnem gost v karabinjerski stanici, občeval je samo s fašisti in skoro vsak dan so se vršili v župnišču tajni fašistični sestanki. Kadar so se vršili fašistični shodi in zborovanja, je nastopal tudi Širca in pozival domačine, da se vpišejo v fašjo. V cerkvi je odpravil predvsem slovenske pridige. Odredil je, da se morajo napisi na križevem potu v cerkvi poitalijančiti. Ker so se temu protivili cerkvene starešine in mežnarji, češ da so slovenski napisi že iz leta 1764., jih je ovadil politični oblasti, odslovil dotedanje mežnarje in razpustil cerkveno starešinstvo ter sestavil novo starešinstvo izključno iz fašistov. Razpustil je tudi slovensko Marijino družbo in Marijin vrtec, ki ju je z velikim trudom ustanovil in vodil prejšnji župnik Anton Cerar, ki so ga fašisti stalno napadali in končno spravili iz Šmarij v Bazovico, nato pa še pregnali iz Italije v Jugoslavijo. -, Na naravnost zločinski način pa je Sirca odpravil slovensko petje iz cerkve. Neke nedelje je med pridigo naznanil verni-, kom, da so cerkveni pevci sami vložili prošnjo na občino, da naj jim preskrbi italijanski prevod slovenskih in latinskih pesmi, češ da hočejo odslej peti samo italijanski. Verniki, posebno pa pevci so bili presenečeni. Stopili so s kora in čakali župnika pred zakristijo, da bi jim zadevo pojasnil. Širca sc jim je rogal, češ ali niso sami podpisali vlogo, ki jo je on izročil občini. Zaman so se pevci pred Bogom zaklinjali, da oni niso podpisali, nobene take vloge. Enako ogorčeno pa je tudi Sirca pred samim križem prisegoval. da je to, kar on. trdi, resnica. Zgražani nad tako podlostjo dušnega pastirja, so pevci zapustili cerkev. Širca pa jih je ovadil fašistom. Marsikateri izmed pevcev je bil radi tega aretiran in marsikateri je bil izpostavljen raznim šikanam od strani fašistov Širca je pa skupno z italijanskim učiteljem KAKO JE U ISTOČNOJ AFRICI 2 Što o tome veli jedan pomorac . ... najviše naš čude, nas koji se vraćamo iz Istočne Afrike, laži talijanske Štampe. Zamislite: dodjem u Napoli sa 4.000 vojnika na brodu i čitam u štampi da je zdravlje vojske i ljudstva u Africi odlično u svakom pogledu (izjava senatora Castel-lauija), a samo mi smo imali dvanaest sprovoda u našem transportu: svih 12 leži na groblju u Massaui. Druga laž talijanske fašističke štampe je onaj entuziazam vojnika koji putuju za Afriku. Cim se iskrcaju, vojnike šalju u logor 12 km daleko od luke: tu su vojnici podvrgnuti za neko vrijeme aklimatiziranju i raznim preventivnim liječenjima prije nego se upute u unutrašnjost. Naši vojnici, kada dodju u te barake, nemaju više nikakovog entuzijazma. Za hranu im se daje nekakvu mješavinu slabe juhe napravljene od komadića raznovrsnog mesa kao na pr. od deva, bizona i sličnih divljih životinja. Voda je mjerena na kapljice. koji prevozi trupe u Afriku U Massaui sve stvari stoje strahovito skupo. Dosta je da napomenem da oficiri dolaze na brodove da kupe kruha i plaćaju male kruščiće po 1 liru. (Mi im to dademo i besplatno kada možemo.) Ja ne mogu da razumijem kako senator Castellani može da daje izvještaje o odličnom zdravstvenom stanju kada je država bila prisiljena da pretvori sedam velikih parobroda u bolnice. Naše trupe u Africi nisu samo prisiljene da žive paklenim životom već su i prisiljene da čuvaju tajnu o svojem jadnom življenju. Jao si ga onome koji bi pisao svojima da je život užasan... Pošta naših vojnika je strogo cenzurirana, onima u As-mari kao i onima u Somaliji i Massaui, gdje djeluje pravi crni kabinet. čuo sam medju vojnicima šaputanje da je jedan vojnik iz automobilističkog logora, koji je pisao svojima kući stvari nepoćudne vojnim starješinama, bio odveden u Asmaru pred vojni sud i tamo strijeljan.« («L' idea popolare») KAZNOVANI PREKUPČEVALCI S TUJIMI VALUTAMI V TRSTU Trst, januara 1936. — Vsi fašistični listi so po naročilu Iz Rima objavili sledečo vest: Davčna preiskovalna policija je z razumnim postopanjem nadaljevala preiskavo, ki jo je začela na rimskem trgu, da bi zatrla tajno prekupčevanje s tujimi valutami, in je ugotovila, da pade velika krivda na 27 oseb, bivajočih v Trstu, ki so tvorile pod vodstvom gospodov Antonio Rocco in bratov Giuseppe in Renzo Bolaffio obzežno organizacijo, ki je v raznih krajih Italije in v samem Trstu kupovala tuje valute in jih prodajala trgovskim firmam po tečaju, ki je bil neprimerno višji od uradnega. Finančni minister je naložil prekrši- teljem stroge denarne kazni, tako bratom Bolaffio 1,500.000 lir, Antonu Roccu 1.250.000 lir, Nikoli Russu 400.000 lir, Diegu de Nenriquezu 800.000 lir, Hermanu Macerati 500.000 lir, Juriju DTtalia (!!) 400.000 lir, in albanskemu podaniku Kici Čuku 10.000 lir. Razen tega je finančno ministarstvo odredilo zatvorite v menjalnic Rocco in Bolaffio. Minister za notranje zadeve pa je imenovane osebe izročil pokrajinski konfinacijski komisiji za konfinacijo razen Kici Cuka, za katerega je bil predlagan izgon iz države. Vsi drugi sokrivci pa so bili posvarjeni v smislu čl. 16. enotnega besedila zakona o javnoj varnosti. 20 decembra je bila 53 godišnjica od vješanja Oberdanka u Trstu. Toin prilikom donaša pariška »Idea popolare« i slijedeće retke o Oberdanku. — Guglielmo Oberdank je poznavao samo jednog neprijatelja, a taj je bila Austrija. Prema Slovencima i Hrvatima, koji danas vide pogažena od fašizma sva ona prava koja su borbom postigli od Austrije, Oberdank je gojio iskrenu simpatiju. Kroz dvije godine je dijelio svoju sobu sa jednim Slovencem. Vidio je Slovence i Hrvate ugnjetavane i htio ih je vidjeti slobodne. Poticao ih je na borbu za slobodu. Samo ujedinjeni u borbi mogu ugnjetavani narodi da se oslobode jarma koji ih tlači: to je bilo njegovo mišljenje. Kada su, pred koju godinu, četiri mlada Slavena pala pod plotunima zato što su htjeli slobodu svoga naroda, kosti tršćanskog mučenika sigurno su zadrhtale od prezira. Ubijalo se u njegovo ime njegove prijatelje ... Na godišnjicu smrti Oberdankove mi moramo preuzeti te tradicije. Ne smijemo dozvoliti da se blati njegova uspomena. Njegovo ime mora da bude upisano na našim barjacima. Njegova borba je i naša borba: njegova tradicija pripada nama.« ARETACIJA NABURNIKA IZ ZAVRHKA PRI UIVAČI Trst, januarja 1936. (Agis). — v škocijanu pri Divači so aretirali pred božičnimi prazniki nekega fanta iz Zavrhka, ko se je vračal od nabora. Bil je nekoliko vinjen In je v tem stanju razgrajal ter kričal po gostilnah, kar ne bi smel. Povsod so ga opozarjali, a vse je bilo zaman, dokler ga ni ovadil neki domačin iz Skocijana, po imenu Žnida- rič, uuiiia.ee oasopinov. Bil je zar in z avtomobilom so ga odpeljali nezn no kam. Od tedaj že drugi mesec i vedo ničesar o njegovi usodi. Aretira je doma, kot rečeno iz Zavrhka maihi vasice med Divačo in Vremsko dolii in je iz znane hiše po domače m-i Bi cevih. Novo organizirani del milice Protiavion ska milica Reka, januarja 1936 (Agis). Znano je, da je fašistična milica razdeljena na več vrst, kot gozdna, železniška itd.; zlasti v naših krajih je bilo vse do zadnjega enih kot drugih zelo veliko, ki so vršili po največ službo javne varnosti. V mesecu oktobru pretečenega leta pa je bil na novo ustanovljen oddelek milice, in sicer protiavionskì. V naših krajih so organizirali priseljeni Italijani oddelke protiavionske milice, zlasti po večjih vaseh in trgih. Posamezne oddelke vodijo po večini rezervni oficirji milice in drugi taki elementi. Vsak član te organizacije je oborožen s puško, revolverjem, bajonetom, dvema bombama in vsak oddelek ima tudi po nekaj strojnih pušk. Poleg tega vzdržujejo redne vaje in vežbajo člane za slučaj zračnih napadov. K tej organizaciji so pritegnili, in sicer kjer so le mogli, tudi naše fante in može. skrpucal nekak italijanski pevski zbor s šolskimi otroki. Najhuje pa se ja zgrešil Širca na nedeljo rožnega venca. 1. oktobra 1934. ko So se zbrali verniki iz vse bližnje okolice, z Brega in celo iz tržaške okolice, da se po stari navadi udeležijo procesije in cerkvene slavnosti. Pri procesiji so domača dekleta pela slovenske Marijine pesmi. Širco je to tako razkačilo, da je pozval karabinjerje in dal dekleta aretirati. Morale so se radi tega zagovarjati pred sodnikom in štiri od njih: Antonija Glavina. Karolina Glavina. Antonija Hrovatin in Olga Bauder so bile, kakor smo že tedaj poročali v našem listu, obsojene na tri mesece zapora. Širca pa je za tisti dan odpovedal tudi blagoslov in je dal zapreti cerkev, tako da so morali verniki zapustiti Šmarje, ne da bi niti mogli v cerkev. Glas od teh nezaslišanih stvari je prišel tudi do ušes tržaškega škofa, ki je prihitel v Šmarje. Postopanje Širč :■ o je bilo tako. da je smatral škoi za potrebno,- da ga čimprej odstrani iz Šmanj. Premeščen je bil na Vrh pri Buzetu Da bi se na svojem novem službenem mestu tako izpremenil, da bi ga moral prefekt pozvati na odgovornost, češ da se je zavzel za hrvatsko pesem im-molitev, je zelo malo verjetno. Morda pa je spričo sedanjih dogodkov nekoliko popustilo njegovo navdušenje za fašizem in bi se Širca sedaj rad pripravljal teren za morebitne politične ali morda še boli radikalne izpre-membe. V zadnjem primeru naj bo že sedaj prepričan, da se je varal v svojih računih. Takih prisiljenih Pavlov naše zdravo narodno ljudstvo noče in ne mara trpiti v svoji sredi. — Što se dogodilo moj Ali? — Eto, sreo sam se s ctvilisatorimn ■' osloboditeljima.... FAŠISTIČNI HUMOR Znana fašistična revija »Ottobre«, ki izhaja v Rimu, se v zadnji številki silno huduje nad listom »Intrepido*, ki izhaja v Napolju in je namenjen fašistični mladini. Ta list je namreč v eni izmed zadnjih številk objavil šalo na račun znane naivnosti preprostega vojaka, ki jo je pa mogoče razumeli tudi drugače. Pod sliko, let kaže italijansko zastavo na makalski trdnjavi v Abe-siniji, je tale razgovor med italijanskim oficirjem in navadnim vojakom: — Kaj meniš, kaj si predstavljaš, ko vidiš tako-le plapolali zastavo tvoje domovine? — Da močno piha . ,. Revija »Ottobre* dodaja to-h opombo: Ce je to humor, ki naj bo namenjen našim »balillom*, potem moramo takoj pribiti, da bi ne mogel bili bolj absurden in bedast, predvsem pa ne bolj neoportun. V dobi splošne štednje, ko so uradni in resni listi omejili število svojih strani, je pravi zločin, da se na la način krade narodu celuloza, ki mu je danes potrebna za nujnejše naloge ... ZASIU SU SE TALIJANI POVUKLI KOD MARJAMA ? Maršal Badoglio javlja: Talijanslc' odred, produžujući čiščenje terena došli su kod Marjama u sukob s abesinskim trupama Bitka je trajala 13 sati i zamalo je trebalo pa da pobijedimo. Medjutim. kad sam doznao da protivničkim trupama komandu jr jedan fitaorari koji ima svega 12 godina, naredio sam svojoj vojsci da se povuče, jer nisam mogao da dozvolim da se bije s djecom. (»Ošišani jež*) v UHA AKMAU& IN MARŠAL BADOGLIO Ob priliki imenovanja maršala Badagli za vrhovnega poveljnika italijanske armad v Vzhodni Afriki je pariški Ust »Vendi miaire* napisal o Badoglijevi preteklosti ni kaj zanimivih pikantnosti. List pravi me drugim: Ne pozabmo n. pr. da je njem (Badogliu) zaupal Nitti, ko mu je naroči T71 ustavi podvige Gabriela D’Annunzia n Reki. In Badoglio je bil Usti. ki ga je m ulstrski predsednik' Facto dal poklicati rrj’ /'"? so fuiist.ične legije korakale v Bin tedaj je BadogUc jamčil za zvestobo ormi de. ki mit je bila poverjena s temi le besi dami: »Ukažite mi in fašistične organizacij bodo razpršene in razrušene v 48 urahU POVODOM 50 - GODIŠNJICE SMRTI MATKA BASTIJANA Ima mjesec i nešto više da se navršila pedesetgodišnjica smrti Matka Ba-štijana, našeg istarskog pjesnika, rodoljuba i novinara. Pisati zato sada prigodni članak o njemu moglo bi izgledati zakašnjelom stvari — da nema okolnosti koje to opravdavaju i čine potrebnim da se i s ovako malim zakašnjenjem sjetimo Baštijana i njegova zaslužnog rada. Staro je pravilo koje kaže da je bolje i kasno nešto učiniti, nego sasvim propustiti priliku, što bi u ovom potonjem slučaju značilo da smo zanemarili jednu kulturnu dužnost. A zatim: pedesetgodišnjica Bašti-janove smrti prošla je gotovo sasvim nezapaženo — izuzetak čini jedino zagrebački dnevnik Obzor«, u kojem je krajem mjeseca novembra, izašao opširan prikaz o Baštijanovoj ličnosti i njegovom pjesničkom radu. Inače se nigdje nije ništa čulo o ovom — za naše istarske relacije — svakako velikom i zaslužnom čovjeku, koji imade u Zagrebu svoju ulicu, a na rodnoj kući u seocetu Baštijani kraj Sv. Mateja na Kastavštini mramornu spomen ploču, koju je narod toga kraja, u slavu njegovu i brata mu blizanca Ivana, podigao o stogodišnjici rodjenja. Nije se o Baštijanu u našim emigrantskim društvima ništa čulo, niti u onima u kojima se okupljaju mladji. Ali što nije do sada učinjeno, može se učiniti doskora, kasno nije nikad, da barem medju nama oživi, makar i u skromnoj slici, naš istarski preporodjeni pjesnik, novinar, narodni prvak — jedan medju prvima koji su se dali na rad oko narodnog pridizanja istarskih Hrvata. Tom sjećanju posvećeni su i ovi naši retci. se sami toliko pozivaju) zbog nasilja koja fašizam vrši nad slabijima. Ali Baštijan nam je po nekim svojim karakteristikama i inače još bliži. Ima u njegovoj patriotskoj poeziji još značajnih stihova, značajnih ne po artističkoj njihovoj vrijednosti — jer je u tome Bištijan bio prilično slab — već po smislu. Dovoljno je upozoriti na poznatu pjesmu »Latinom«, da se vidi kakvu je i za današnje vrijeme još naprednu misao u njima izrekao, a kamo li ne za svoje vrijeme osamdesetih godina. Moderno načelo nacionali-teta i nacionalne pripadnosti, osobito pak s obzirom na naš karakter Istre, jedva se dade bolje i jednostavnije izreći, nego što je učinio Baštijan u ona, možemo reći, glasovita četiri stiha, koja ne valja smetnuti s uma: Zemlja koju svojim Tko natapa znojem Božja je i njeg’va On je svoj na svojem. Baštijanova patriotska poezija usko je vezana uz ondašnje istarske prilike i život našeg seljaka. Nacionalna i socijalna nota glavne su značajke ove poezije. Poučni momenat izbija takodjer iz nje — jer je Baštijanu stalo, ne možda da moralizira, a niti deklamira, nego da istinski posluži napretku narodne stvari. Predmet njegove poezije su veća i manja pitanja koja je život našem čovjeku donosio; Baštijan ne pjeva o prošlosti, ne zanosi se historicizmom, već imajući oštar pogled u realnost i razvijen sluh za narodne potrebe pretvara u stihove ono što bi možda napisao u uvodnom članku kao urednik »Naše Sloge«. I premda su mu mnogi takvi stihovi danas i zastarjeli, po onima koje smo usput spomenuli vidi se, da ima i takvih dosta, kojima vrijednost nije bila od kratkog efemernog značenja. Trebalo bi nešto reći i o drugoj vrsti njegove poezije, o onoj gdje ispoljuje svoju individualnost. Pjevao je pjesme refleksivne u kojima se očituje njegovo gledanje na neka opća pitanja, koja interesiraju misaonog čovjeka. U drugim pak pjesmama, koje nose biljeg njegove osjećajne melankolične naravi, Baštijan dodiruje pitanja, koja nekako nisu sasvim u skladu sa strogim svećeničkim zvanjem — ali se mogu razumijeti kod čuvstvenog pjesnika. To su Baštijanove ljubavne pjesme, u kojima je, na nježan i diskretan način, sažeo u stihove svoje — valjda — neutažene čežnje i uzdahe. Po toj strani svoje poezije, Baštijan je u neku ruku sličan »goriškom slavčku« Gregorčiču, koji će dakako mnogo jače izraziti u svojoj poeziji ovaj sukob dviju ličnosti — svećeničke i pjesničke — u jednoj osobi. Ovu uspo- redbu činimo i zato, jer je Gorica inspirirala i Baštijana, kao i Gregorčiča, dok je polazio goričko sjemenište, da se pripravi za svećenika. To je samo nekoliko momenata koje smo smatrali potrebnim istaknuti o Matku Baštijanu. Moglo bi se o njemu još više reći, kad bi se htjelo potpunije iznijeti njegov lik i njegove zasluge. Njegova poezija nije sva objelodanjena; ono što je objelodanjeno nalazi se u »V i e n c u« iz godine 1889. i 1895. ili pak na stranicama »Naše Sloge« — gdje su prije Baštijanove smrti, izlazile njegove patriotske pjesme. A sve zacijelo i nije štampano, tako da su Baštijanove pjesme nekako van dohvata. O Bašti-janovom pjesničkom radu pisao je hrvatski kritičar Marin Sabić (u spomenutim godištima »Vienca«) no i pored toga preostaje da se o Baštijanu iznese pred našu javnost, nakon detaljnijeg studija ispravan sud ne samo o poeziji, nego uopće o čitavom njegovom narodnom (novinarskom) radu, da mu se tako po zasluzi, odredi pravo mjesto. * Matko Baštijan rodio se, zajedno s bratom blizancem Ivanom (koji se kasnije istakao kao slikar) 5. septembra 1828., u Baitijanima kod Sv. Mateja. Gimnaziju je polazio na Rijeci (tu je i prvi put propjevao — u latinskom jeziku), i u Zagrebu (7. i 8. razred) upravo u vrijeme najvećeg ilirskog zanosa, 1847. i 1848. godine. Bogosloviju je, zajedno s bratom svršio u Gorici, pa je službovao kao kapelan najprije po sjevernoj Istri, a zatim kao vjeroučitelj u Trstu. Godine 1870. kad je izašla »Naša Sloga« postao je njenim prvim urednikom. Nije se potpisivao kao urednik, premda je stvarno to bio — kao urednik je bio označen pop Ante Karabaić, koji je, kako kaže Spinčić, bio upravitelj lista. Vrijedilo bi malo pozabaviti se i ovom njegovom djelatnosti. To dakako nije moguće u kratkom prigodnom prikazu, pa ćemo samo istaknuti da zasluge ovog prvog našeg novinara u Istri moraju biti svakako znatne, kad se uzme u obzir uloga koju je izvršila »Naša Sloga« u istarskom narodnom životu. Baštijan ju je uredjivao od početka, skoro punih deset godina, pa je već sama ta činjenica dovoljna, da se prosudi koliki je njegov udio u čitavom onom kompleksu izvršenog posla u »Našoj Slogi« i oko nje. Baštijan je suradjivao u »Našoj Slogi«, tom prvom hrvatskom listu u Istri i onda kad mu je prestao biti urednikom. Umro je, siromašan, u Trstu, 24. XI. 1885., a domala je umro za njim i brat mu Ivan. — (ar) Ima Matko Baštijan u svojem pjesničkom radu i kao pojava, dosta toga što ga približuje našem vremenu, ili nam ga, barem, čini nekako bliskim i zanimljivim. Ne moramo u njemu gledati samo prošlost koja je daleko odmakla. Pa da Baštijan upravo i označuje samo prošlost, još bi po našem mišljenju, zavrijedio pažnju. Jer — a to i jest tragični paradoks — ta se Baštijanova prošlost, t. j. stanje koje je bilo u Istri u vrijeme, u koje je on djelovao, može povratiti. Moguće i u naše skore dane. Stanje, u kojemu će trebati opet iznova mnogo toga graditi i stvarati, što je tokom vremena bilo izgra-djeno, ali čega je nasilno nestalo. Prilike u kojima je Baštijan djelovao možemo si predstaviti njegovim stihovima, koji — kad ih čitamo danas pristaju po svom značenju u mno-današnjem jadnom stanju u ott Ubijte onu starinsku, zaprašenu patinu (koju je nagomilalo vrijeme proteklo od časa kada su pjesme Bašti-janove naastale) sa nekoliko njegovih stihova, pa ste — po prilici — dobili sliku današnje istarske realnosti. Na pr. u pjesmi »I s tarski Hrvat i su-sjed mu« kad kaže ovako: Talijanu, Nijemcu, Grku i Englezu - Španjolcu, Francuzu — I samom Kinezu — Najveća je slava, — najveća je dika — ma-terinskog ljubit _ slatki glas jezika -itđ., Baštijan nije dao samo sliku ovog vremena i tadašnjih nastojanja istarskih Hrvata da izvojšte pravo svog jezika — već je dao stihove koji i danas odrazuju sličnu borbu. Samo je onda naša narodnost bila u ofenzivi a danas se mora grčevito braniti. A brani se i danas kao i onda — od istog ugnje-tavaca. To su, da se opet poslužimo Baštijan ovom karakterizacij om stihovima u istoj pjesmi: istarska gospoda — svati samozvani — slobode i pravde — o pravi tirani. Sve dakle kad bi Baštijan i bio od-truSt,0. t^liko u prošlosti — njegovi pa-stihovi, kako se i po ovom jed-ža°WPrlm3eru vldi, nisu izgubili — na rmcH mn°go, na stanovitoj aktuel-"fv*- .Da se pokaže kako Baštijan nije zastarjeo niti u stanovitoj frazeologiji možemo citirati još dva stiha iz prije spomenute pjesme na adresu istarske gospode: Zar Vas i to uči — djedovska kultura, dovikuje im Baštijan, baš kao ®t0 ®e i danas Talijanima redovno predbacuje njihova kultura (na koju NAŠA KULTURNA KRONIKA USPJESI NAŠIH KNJIŽEVNIKA Tine Debeljak piše u »Slovencu« prikaz slovenske literature u godini 1935. Medju ostalima spominje i naše slovenske književnike iz Julijske Krajine (Bničića, Široka, Kosmača, Faturja, Velikonju itd.). Spomin ju jući Širokovu »Kapelicu« kaže: Saj je zanimivo, da je izšlo samo par izrazito liričnih književnih zbirk, med katerimi sta za razvoj pesniškega sloga značilni samo široko v a »Kapelica« ter Jarčeve »Novemberske pesfni«. Kapelica je najlepša prav takrat, ko je najtesneje naslonjena na slovensko narodno pesem, na našo narodno religiozno ornamentiko, dočim je v nacionalnih pesmih okorna in brez toplote. Izpričuje pa zbirka, da moderno pesniško doživljanje gre v preprostost, primitivno nekompliciranost ter v stvarno realistično življensko gledanje tudi na religiozne stvari, ne več na notranjo problematiko, kot so jo doživljali ekspresionisti ... * Če se ozremo na pesem v lanskih revijah, moramo dati prvenstvo Faturju, katerega naturajizem, oz. vitalizem je v tem letu dal morda najuspeleiše pesmi, dočim so zavedno programsko proletarsko zapete pesmi ostale v deklamatorstvu, v prozi, v anekdoti. * Sicer pa predstavljajo umetnostno najboljši pridelek tega leta: Velikonjeva novela »Na kliniki« (Dom in svet), Jalenova črtica »Previsi« (DS), Kosmačeva »Hiša št. 14«. VODILNI ČEŠKI- GLEDALIŠKI KRITIK O ŠORLI.IEVIH »BLODNIH OGNJIH« Ob priliki praške vprizoritve znane drame dr. Ivo Šorlija »Blodni ognji« je napisa! Jindrich Vodak, ki ga smatrajo za vodilnega praškega gledališkega kritika, v »Češkem slovu« daljšo oceno, v kateri izreka piscu lepo priznanje. V njegovi kritiki ni nič negativnega. Sodba kritika J. Voda-ka je tem pomembnejša, ker je znano njegovo ostro pero, ki včasi neizprosno »trga tudi najbolj močne francoske in druge repertoarne igre. Rojaku dru Šorliju je treba čestitati k praškemu uspehu! JADRAN V SOUDOBE JIH OSLOV ANS KE LYRICE »Jadran u savremenoj jugoslovenskoj lirici«. Pod gornjim naslovom izišla je u Pragu antologija prevoda pjesama o nioru iz 26 srpsko-hrvatskih i slovenač-kih pjesnika, sa vrlo lijepim px-edgovo-rom. Knjigu je uredio Adolf V e s e 1 y, a Pjesme su preveli F. čuberka, Ad. Vesely i Fr. Hrbek. Od naših pjesnika iz Julijske Krajine zastupani su u toj antologiji sa po jednom, pjesmom Alojzij Gradnik, Dragotin Kette, Igo Gruden, R. Katalinič-Jere-tov i Drago žerve (Gervais), a s Krka Antun B o n i f a ć i ć i Ivo Ž i c-K 1 a č i č. O našem Kataliniču kaže se u predgovoru, da je najvjerniji pjesnik Jadrana, koji miluje svoj Jadran ljubavlju barda i koji ne napušta nijednu zgodu da ne progovori u njegovo ime. UČITELJSKI TOVARIŠ O ŠIROKOVOJ »KAPELICI« U »Učiteljskom tovarišu« je J. Ribičič napisao topao prikaz Širokove »Kapelice«. Ribičič podvlači da ga nijedna knjiga iza Župančičevog »Cicibana« nije tako oduševila kao ova lijepa i ukusna zbirka Ka-rela Široka ISTARSKA NARODNA NOŠNJA U N.IE- . MAČKOM ILUSTROVANOM LISTU Veliki njemački list »Ilustrirte Zeitung« od 19 decembra donosi slike sa Festivala narodnih plesova i nošnja u Ljubljani. — Jedna slika prikazuje i naša dva svirača (članove »Istre« iz Zagreba) na roženice u narodnim nošnjama koji su sudjelovah na tom Festivalu.____ PRIKAZ NAŠEG KALENDARA U »PRAGER PRESSE«. U »Prager Presse« od 31 decembra nalazi se prikaz »Jadranskog koledara«. Ističe se da je to reprezentativna publikacija sa dobrim i bogatim štivom. * Beogradska »Politika« je takodjer pisala o našem kalendaru s pohvalom i istakla je da je taj kalendar zapravo odličan almanah Hrvata i Slovenaca iz Italije. ČEHOSLOVAČKO ODLIKOVANJE Andrej Gabršček odlikovan s češkoslovaškim redom Belega leva III. vrste Ljubljana, 7 januarja 1936. (Agis.) — Ta teden bo čehoslovaški konzul v Ljubljani izročil našemu rojaku g. Andreju Gabrščku visoko odlikovanje reda Belega leva III. stopnje, katerega je podelil prezident dr. Tomaž Masaryk našemu rojaku za njegovo petdesetletno delovanje na kulturnem polju med obema narodoma. Ob tej priliki moramo pripomniti, da g. Gabršček ni v nikaki državni službi, nikak dostojanstvenik, kakršnim običajno podelujejo visoka odlikovanja, zato moramo to zadnje odlikovanje predsednika Masaryka vse drugače ceniti. G. Gabršček je bil, kot rečeno odlikovan za petdesetletnico delovanja na kulturnem polju med obema narodoma In to je v resnici tudi zaslužil. Gabrščka je seznanil, tako beremo v knjigi »Goriški Slovenci« leta 1885 z Janom Legom senator Hribar, še tisto leto je izšla na češkem knjižica o obmejnih in beneških Slovencih, ki jo je spisal A. Gabršček. Kmalu je postal tudi dopisnik vseh slovansko usmerjenih listov, kar je doprineslo, da je bil mladi dopisnik postavljen pod policijsko nadzorstvo in leta 1889. je imel celo kazensko preiskavo, ki je bila pretrgana potem, ko je Gabršček postal urednik goriške »Soče« v kateri je takoj pričel priobčevati živahne članke o češko-slovenskem pobratimstvu in slovanski vzajemnosti. S tem je odlikovana tudi vsa naša emigracija in naše ljudstvo. Mi mu k temu najiskrenejše čestitamo v imenu vse emigracije. — Pripominjamo še, da ima Gabršček že tri jugoslovanska odlikovanja, in sicer odlikovanja Sv. Save IV. in V. reda in kočno letos visok red III. vrste. »SELJACI U IMPERIJALISTIČKOM METEŽU« Mijo Mirkovič je u reviji »Savremeni pogledi« (br. 11—12) objavio članak pod naslovom »Seljaci u imperijalističnom metežu«. Članak je, uglavnom, pisan obzirom na današnje političko stanje nastalo uslijed talijanskog napada na Abesinijtt. Govoreči 0 eventualnom osvojenju Abesinije Mirkovič podvlači da bi se okupiranom zemljištu eksploatacija vršila u obliku velikih posjeda i sa urodeničkim jeftinim radnicima, a promatrajući eventualni rat u Evropi kaže: »Ako bi došlo do oružanog sukoba između Britanske Imperije i Rimske Imperije, koja treba da se stvara i stvori baš u današnjem Afričkom ratu, borba bi se vjerojatno prenijela na onaj evropski sektor gdje seljaci sačinjavaju većinu stanovništva 1 glavni borci, i ako ne bi znali zašto se bore, bili bi opet seljaci, kao i u svima prijašnjim epohama. Ako rat ostane samo ekonomsk,. srazrnjerno najteži tereti padaju opet na teret evropskih seljaka — —« KATJA DELAKOVA Naša znana plesna umetnica Katja Delakova ki nastopi s svojo plesno skupino v ponedeljek, 13. t. m. v ljubljanski operi, v torek, 14. t. m. v Zagrebu v gledališču v Frankopanski ulici in v sredo, 15. t; m. v mariborskem Narodnem gledališču. Na te plesne večere opozarjamo naše čitatelje DOBITNICI NAGRADA DOBITNICI NAGRADA U »JADRANSKOM KOLEDARU«. Za omladinski dio »Jadranskoga koledara« bili smo odredili nagrade u iznosi od 400.— Din, i to tako da svaka nagrada iznosi po 100.— Din. Medjutim je žiri odredio da se nagrade rasporede ovako: Nabergoj Stefan za novelu »Tri korake« Klavora Milenko za crticu Din 100— »Danes malo, jutri malo« Zora Rupena za crticu »Ma- » 50— ti, na svidenje« .... Marija Crnobori za crticu » 50— »Meštrica Mara« .... Petar Pribetić za pjesmu » 50— »Jesen« » 50— Srdan Flego za pjesmu »Noć« Marica Ribarić za crticu » 50— "Poklade« » 50— Ukupno Din 400.— U slijedećem broju ćemo se opširnije osvrnuti na te nagrade. Molimo nagra-djene da pošalju svoje tačne adrese kako bi im mogli poslati novac. UREDNIŠTVO »JADRANSKOGA KOLEDARA« I SEDAMNAESTGODISNJI ĆE BRZO U RAT — STAVNUA ' RODJENLH 1918 GODINE! Rijeka, januara 1936. — Svi načelnici općina u Julijskoj Krajini su preko oglasa i novina pozvali mladiće, rodjene u toku 1918 god. da se moraju do konca ovog mjeseca upisati u knjige stavnje. Ko to ne učini, prijeti mu se velikim kaznama. POSLJEDICE SANKCIJA SE OSJEĆAJU U TVORNICAM RATNOG MATERIJALA Posljedice sankcija se u Italiji već osjećaju, naročito u tvornicama ratnog materijala. U mnogim tvornicama oružja moralo se obustaviti izradu nekih predmeta, u drugim odjeljenjima se radi uz smanjeni broj sati radi pomanjkanja sirovina koje više ne dolaze radi sankcija. Sirovine koje su potrebne naročito za fabrikaciju oružja su bakar, specijalni čelik za avijonske motore i neke posebne sirovine za topionice. U tvornici Bronw-Boveri, u Milanu moralo je 200 žena napustiti posao radi pomanjkanja bakra. U tvornicama Caproni Bianchi, Breda i drugima moralo se napustiti posao koji je bio deklariran kao hitan radi toga što nije bilo sirovina. Z UTRJEVANJEM MEJE SO ZAČASNO PRENEHALI. Idrija, januarja 1936. (Agls). — Ni dolgo tega, kar smo poročali, da so se v obmejni pas okrog Godoviča vrnili delavci in vojaki, ki so bili priteklo poletje poslani na tirolsko mejo, a so se s pričetkom jeseni vrnili v Godovič. Pred Božičem pa so radi nastopajoče zime prekinili z delom in spet je vse vojaštvo in delavstvo odšlo, tokrat pa domov v Italijo. OVRA NA RATNIM BRODOVIMA policija i bi došlo Na talijanskim trgovačkim brodovima odavna je bila postavljena tajna da motri na ljudstvo kako ne do organizovanih pobuna protiv fašizma, jer su mornari, koji dolaze po svom pozivu u kontakt sa stranim svijetom, uvijek prvi u pobunama protiv tiranije! Medjutim se sada uspostavilo da je Ovra postavila svoje agente i na ratne brodove. Tako je prošlog mjeseca uhapšen u Speciji komandant jednog ratnog broda. On je pri večeri na brodu govorio svojim oficirima kako je engleska mornarica jača od talijanske. Jedan mornar poslužitelj u oficirskoj menzi, koji je bio član Ovre, prijavio je to i komandant Je bio u roku od 24 sata smjenjen i zatvoren. RANUEr AFRICI 20.000 BOLESNIH I MH VOJNIKA U Pred Božić, prije zadnjih velikih bitaka, računalo se da ima 20.000 bolesnih i ranjenih talijanskih vojnika. To iznaša skoro deset postotaka na 300.000 vojnika poslatih u Afriku. A to rat nije zapravo bio ni započeo, a u bitkama su bili skoro jedino Askarl. Sada je medjutim Badoglio naredio da bijeli vojnici idu u prve linije. O tome piše »Daily Herald«: »Najgore za Talijane je to što njihove urodjeničke trupe, koje su do sada nosile sav teret rata, pokazuju znake ' malodušnosti. Maršal Badoglio je, kao i njegov prethodnik, držao trupe iz Italije u rezervi, ili da ih ne bi izlagao opasnosti, ili sumnjajući u njihovu vjernost. Ah on je sada izdao naredjenje da bijele trupe pod ju u prve borbene redove. Ovo je znak da ga je obuzelo nestrpljenje. DIZENTERIJA HARA U TALIJANSKOJ VOJSCI Iz Lugana u švajcarskoj javljaju da je fašistička vlada tamo naručila 8 milijuna tableta protiv dizenterije za vojničke potrebe. Ta fabrika u Luganu je osnovana pred malo vremena sa njemačkim kapitalom. MISEL IN DELO U poslednjem broju revije »Misel ih delo« objavio je dr. Branko V e rč o n članak o talijansko-abesinskoni sporu pod naslovom »Posljednji pokus«. FINANCIJSKA, KATASTROFA V RESKI POKRAJINI Nova občinska posolila. Te dni se ie sestala na Reki posebna komisiia ood predsedstvom prefekta in razpravljala o posojilih, ki jih zahtevajo posamezne občinske uprave in njim podrejene javne ustanove. Na seji je bilo sklenjeno dovoliti posolila 8 občinam. Posolija so razdelili takole: Opatija 1,100.000, Podgrad 290.000. Klana 150.000, Knežak 195.000, Lovran 80.000. Materija 295.000, Prem 125.000. Ilirska Bistrica pa 370.000 lir. Reška občinska uprava Pa namerava izvršiti konverzijo 3 milijonskega posojila, ki ga ie leta 1925 naiela pri zavodu »Banco di Napoli.« _______ OTROŠKI VRTEC NA OSLAVJU DOBIL ZASTAVO Gorica, decembra 1935. (Agis). — Te dni so na svečan način izročili otroškemu vrtcu na Oslavju, ki ga upravlja znano raznarodovalno društvo »Italia Redenta«, italijansko zastavo. Zastavo je daroval odsek omenjenega društva iz Luke (Toskana). Otroški vrtec je dobil zato tudi novo ime. Imanoval se bo »Asilo ala città di Lucca«. Slavnosti so se udeležili razni šolski oblastniki in drugi fašistični mogotci Otroci so izvajali pred gosti nekaj točk programa seveda v raznarodovalnem duhu. ŽIVOT U ITALIJI STRAŠNO POSKUPLJUJE A NADNICE OSTAJU ISTE. Odmah iza početka rata u Africi n-vežne namirnice su silno skočile usprkos administrativnih mjera vlade koja je kažnjavala trgovce. Cijene skaču svakim danom, a naročito iza objava sankcija. Narod kupuje zalihe hrane usprkos tome, da je to kažnjivo i da je hrana skupa. Tako ie u Torinu tuce jaja 5.50 lira kruh 2.20, vino obično 3 lire, ali nadnice su ostale iste kao i prije rata, pa tako nadnice gradjevnih radnika iznašaju od 1.50 do 3.50 lira na sat. JEDNA GORIČKA VELETRGOVINA ZATVORENA ZA KAZNU Tvrtka A. Delpin, poznata veletrgovina s kolonijalnom robom, koja ima u Gorici tri dućana, bila je po naredjeniu prefekta zatvorena za mjesec dana, jer se nije pokoravala odredbama u vezi s novim stanjem u Italiji TRŠĆANSKI PRODAVAČI NOVINA BOJKOTIRAJU »POPOLO DI TRIESTE,« To iznosi sam »Popolo di Trieste« u jednom svom broju prošlih dana, u jed-nom članku u kojem napada i oporni-nje najstrože sve prodavače novina i trafikante da prestanu. Oni, kako kaže list, veoma sprečavaju svaku akciju za rasirenje lista. »Popelo« nazivlje prodavače novina i trafikante podlacima te im prijeti progonom. Ova je pojava veoma karakteristična upravo sada u ovom momentu, kad se u talijanskim listovima piše, da je čitavo talijansko pučanstvo fašističko u najvećoj mjeri, što bi dakle značila ta sabotaža »Popola«? Taj list nije nikada bio voljen i štampao se je svega u nekih sedamstotina primjeraka ali ni smo vjerovali, da bi se moglo ’doeoditi da čak i trafikanti ustanu protiv njega Da nisu tu pomalo i prsti Majerovog »Piccola«... DR. ALOJZU REMEC, NOVI NAČELNIK U PTUJU. JDr. Alojzij Remec, rodom iz Trsta 1 nas pjesnik, koji je napisao i jednu lijepu pjesmu o čiču (u Slovenskoi so-dobnoj lirici) »Mož iz Ćičarife« nostao je načelnikom gradatu ja. čestitamo® NOVI RAVNATELJ GIMNAZIJE U MURSKOJ SOBOTL Naš sunarodnjak iz Julijske Kraiine g. R. Pregelj, profesor Iz Maribora ™ stao je direktorom gimnazije u Murskni Suboti, čestitamo! urskoj DROBNE VESTI i ,PrÌ"]? Camera, znani ita- lijanski boksač, ki ga je fašizem predvsem kot svojo propagando telesne sile in ki ie bil v mozemstu klaverno premagan, je bil sedaj poklican k vojakom. Poslan bo z alpinskimi oddelki v Afriko. Dvomimo, da bi se ga Abesinci kaj preveč ustrašili. % Te dni je sveti oče imenoval za svoja taqna kaplana mons. Venceslava Beleta iz Kanala pri Gorici in mons. Jakoba Ciana iz Cervignana. IZ DRUŠTVA „ISTRA” U ZAGREBU Pjevački zbor nru Za«lchu Počinio nakon božičnih praznika opol svojini redovitim lađom Pjevački PWkSuTto n fi it k/° 'o nriJe Ponedeljkom i potkom , to Počevši od polka 10. 0. mj. Pozivaju v?duViioPd1arČniae!auap.rtdt,Vi,° "°1-° jer jo opol ODBOR. Omladinska sekcija dneJastasUnal,n sdi':li" a2 °- u 9 Prijo po. Peruškn !tak >Perernel«! Ostale na- čltatem TahiY,1 manj uml3ive in si jih čitatelji lahko sami popravijo. P. P, ZAPLIJENA ,,ISTRE“ luknm lužioštvo U Zagrebu je od- iaSen^l« »m’ 41'36 od 4 janua^ *• zaplijenilo »Istru« br. 1 od 4 o. mj. u FONO „ISTRE” »Istra« izlazi svakog tjodna u patak. Druiina Podgornik iz Ptuja v počastitev spomina gospe Mokole Marije, daruje za sklad »Istre* .... /) Kafol Ljudmila, Ptuj . ... D 50.- 10,- prošlorn broju objavljeno . D 38.009.10 Ukupno D 38.069.10 dinara; za inozamsTvo’ dvostruko: za Ameriku 2 dolara na gocHnu SB— o'gtasf'se računajuYIo Mionlk8 ^ VI ?0.k?vn°s inčuna 36.780. — Pretplata. Za ciipl a ' ivo Mihovilovtó, Jukičev, ut. 30. - Z. „rodni,,v„ „d|tovar8i Dr. Pia„ ^ nagovara Hudott Polanović, Zagreb, Hica broj 131, » um po d. d., Zagreb, Masarjko: za po godine 2b 67-80. _ Urednik: iva 28a. _ Za tlakam