KRALJEVINA SRBA, HRVATA 1 SLOVENACA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 23 (3) INDUSTRIJSKE SVOJINE IZDAN 15. AVGUSTA 1924. PATENTNI SPIS BR. 2056. Walter Edwin Trent, inžinjer; Washington, U. S. A. Postupak za tretiranje materijala, koji sadrži isparljive sastojke i aparati za isto. Prijava od 20. marta 1922. Važi od 1. avgusta 1923. Ovaj se pronalazak odnosi na tretiranje materijala, koji sadrži kakav isparljivi sastojak, kao na primer, ulja, smeše uglja i ulja, ruda, i t. d. U ovom tretiranju is tnjenog materijala, kao na primer uglja, najistaknutija činjenica ovog postupka jeste ne samo da poveća dobijanje ulja, već i da se dobije sasvim drugi jedan produkat a i da dobijana ulja imaju« bitno veći procenat ulja sa niskom tačkom ključanja, nižom, nego što bi se to drugojačije moglo dobiti, pomoću današnjih procesa, gde se upotrebljava manje usitnjeni materijal i viša temperatura. Ovi se poboljšani rezultali do-bijaju time, što se ugalj ili takav sličan materijal tretira, kad je u vrlo sitnom razdrobljenom stanju, održavajući materijal u pokretu i stalnom mešanju za vreme toplotnog tretiranja, upotrebljavajući takve temperature, koje su taman dovoljne, da ispare ulja na njihovim respektivnim tačkama ključanja iz ugljenih delića, koji su tako sitni, da potrebuju minimalno toplotno prodiranje, čime se izbe-gavaju suvišne temperature, koje bi bile potrebne pri tretiranju grubljeg materijala, i koje suvišne temperature prouzrokuju dve opšte promene u uljanoj pari, od kojih je jedna ta, što se para pretvara u postojane gasove, a druga je pretvaranje jednog dela uljane pare sa niskom tačkom ključanja, u paru sa višim tačkom ključanja. Ugalj i svaki drugi materijal, kada se tretira u grubom stanju, recimo približno Vi sola, potrebuje dosta niske temperature za tretiranje svojih spoljašnjih slojeva, dok je, medjutim.za tretiranje unutrašnjih slojeva potrebna mnogo veća temperatura za toplotno prodiranje. Prema tome, usled ovih potrebnih a nenormalnih temperatura, i ako isparljivi sastojci izlaze kada de-lići materijala dostignu tu nisku temperaturu, oni se preinačuju u svome karakteru na višim temperaturama, koje su potrebne za prodiranje u grublje deliće, što ima još jedan dalji otežavajući rezultat, na-ime, prouzroko-vanje stapanja delića pod tretiranjem i njihove aglomeracije, što se sve sprečava našim procesom. Da bi se irbegle ove promene u uljanim parama, mi usitnjavamo ugalj ili koji drugi materijal sve do ekonomske granice finoće, tako da, u istini, delići su sama površina bes ikakve unutrašnjosti, usled čega je potrebno primenjivati minimum temperature za izvodjenje isparavanja, čime se izbegava pretvaranje para u postojane gasove i ulja sa niskom tačkom ključanja u ulja sa visokom tačkom ključanja, a takodje i pretvaranje, stapanje ili aglomeracija karbonisanih delića. Materijal, po unošenju u retorte, putuje jedno za drugim a i naizmenično, preko gor-nih površina pokretnih i nepokretnih ognjišta, i za sve vreme tog putovanja, izložen je toploti, koja se prenosi iz unutrašnjosti p ikret-nih i nepokretnih ognjišta, čije se unutrašnjosti zagrevaju vrelim gasovima, koji kroz njih prolazi. Kada se želi velika ušteda u toploti i kada se želi da se gasovi dobijeni na različitim temperaturama zc.sebno skupljaju, onda se materijal šalje da putuje protiv struje toplih gasova u ognjištima, tako da se isparljivi sastojci destilovani na temperaturi koja se postupno povećava mogu ukloniti po svome redu isparavanja, i to u odvojenim klasama prema odgovarajućim temperaturama U koliko mate- Din. IO*— rijal, za vreme putovanja svojom putanjom, dostiže kakvu zonu temperature koja odgovara tački ključanja svake klase ulja, takvo se ulje jedno za drugim isparava i potom se i zasebno skuplja, tako da se ona ulja sa najnižom tačkom ključanja skupljaju prva, pa zatim ona, sa višom tačkom ključanja, tako da se poslednje ulje, to jest ono sa najvišom tačkom ključanja, skuplja iz zone najviše temperature. Prema tome ovaj pronalazak omogućava stalno tretiranje materijala kao što je ugalj. ulja, škriljci, uljani pesak, ili smeše uglja i ulja za dobijanje njihovih isparljivih sastojaka na minimalnoj temperaturi, i omogućava ta-kodje da se gasovi, koji izlaze iz materijala na raznim temperaturama, mogu zasebno skupljati. Kao primer ovog procesa, ako se tretira sitno usitnjen ugalj, isti će proći kroz retortu u protivnom pravcu putanje ulaznih toplih gasova i održava se u stalno pokretnom stanju i mešanju za sve vreme ovog toplotnog tretiranja, tako, da kad se ovaj materijal izloži temperaturi od prilike blizu 360° C., isparljivi će sastojci biti vrlo brzo ispareni pa ipak se ostatak neće aglomerirati, već će biti sakupljen u obliku ugljenisanih delića u bitno istom stanju podele, u kome je materijal bio unesen u retortu, i samo će biti oslobodjen svih svojih isparljivih sastojaka, ili pak samo od onih, koji se žele. Ovako dobiveni isparljivi sastojci jesu u obliku vrlo skupocenih ulja sa niskim tačkama ključanja, koji sadrže minimum posiojanih gasova. 1 ako se proces i aparati opisuju kao naročito primenljivi na tretiranje usitnjenog materijala, razumeće se da se isto može prime-niti i na destilaciju tečnih ulja, u kojem slučaju se ulje unosi u retortu i prolazi kroz zone temperature, koja se postupno povećava, kada se i pare uzimaju iz tih zona kroz nezavisne ispusne sprevodnike, omogućavajući nezavisno skupljanje tih para bez medjusobnog mešanja. Obraćajući se na pretpostavljeni oblik aparata ilustrovanog u priloženim crtežima. Figura 1 prestavlja vertikalan poprečan presek, a Figura 2 i 3 prestavljaju detalje. Jedan aparat za destilaciju ili retorta 1, sa podesnim zidovuma, namesti se negde na ma koji zgodan način, kao rečimo na osnovici 2. U samoj retorti održavaju se na unutrašnjem izlivku 3’ više kružnih šupljih i nepokretnih ognjišta sa duplim zidovima 3, i koja ognjišta mogu biti načinjena od metala; svako od ovih ognjišta udešeno je sa svojim gornjim i donjim površinama da sačinjavaju uglove, tako da se unutrašnji krajevi ovih površina seku u jednom krugu, a u preseku bi taj krug izgledao kao tačka. Unutrašnji oklop 3’ i spo-Ijašni zid ognjišta, načineni su tako. da obrazuju kao neku vrstu dimnjaka 3' na suprotnim stranama retorte (fig. 2), koji služe kao prolaz za tople gasove. U ovim dimnjacima razmeštene su i aročite pregrade 4, koje služe za skretanje zagrcvajućih gasova, koji time skreću u otvorene delove ognjšta. Opaziće se, da su nepokretna ognjišta 3 prazna odnosno, šuplja u svome sastavu, čime se daje prolaz za zagrevajuće gasove i čime se površine snabdevaju sa potrebnom toplotom za tretiranje materijala. Zagrevajći se gasovi mogu uvesti u retortu kroz jednu uvodnu cev 5, koja se snabdeva sa ograncima 5’ i 52 za odvodjenje i uvodjenje zagrcvajućih gasova u pokretna i nepokretna ognjišta koja će sada biti opisana. U sredini retorte nalazi se jedan šupalj stub 6, !