Poštarina plačena u gotovom Poiedinl broj Din I.— Uredništvo i uprava ZAGREB MASAH Y KOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a — God. XII. Broj 24. U Zagrebu, 13. lipnja 1940. . . — - - Narod, koji se odreče tna i ledne stope krvlju i znojem otaca svo¬ jih natopljene zemlje nije dosto- jan da se nazivtie nabodom _ STJEPAN RADIČ U ISTRI Brača Radiči, čiji rodjendan 11. lipnja slavi narod diljem hrvatskih zemalja, sva¬ ke godine sve svečanije, često su se u svom javnorn radu i publicističkom djelovanju ba- vili Istrom. Ante Radič u svojim člancima u »Domu« na dvadesetak mjesta pisao je krače i podulje članke o Istri. Tako več ti prvom godištu »Doma* nalazimo na str. 7, 31, 79, 111 i 191 prikaze o životu hrvatsko- ga naroda u Istri. Ni u kasnijim godištima *Doma« nigdje ne propušta donijeti ma ka kovu vijest koja se odnosi na naš narod torno. Piše o »Istarskoj vinarskoj zadruzi«. 0 »Istarskoj posujilnici u Puli«, o školama u Istri, o Istri pred 200 godina, o »starim« 1 mladima u Istri, o istarskom Sokolu, o Seljaku u Istri, o Istri i iredenti i t. d. Stjepan Radič pak, taj veliki pučki tri¬ bun, koji je poznavao svaki kucaj srca hrvatskoga seljačkog naroda pošao je i da¬ lje. Na svom apostolskom putu zalazeči u svaku seljačku kolibu, svrnuo je — sasvim razumljivo — i u Istru. To je bilo godine 1904. U knjiži »Uspomene i sječanja na vodju i učitelja« opisao je prof. Franjo Novljan taj pohod Stjepana Radiča Istri. Jednoga vručeg Ijetnog dana godine 1904 — piše prof. Novljan — oko 11 sati prije podne dočekah ga na slanici Lupoglav. Bio sam onda kao djak bečkog sveučilišta kod kuče na praznicima. Javna skupština bila je zakazana za dva sata poslije podne na Boljunskom polju, cestom dva sata hoda Opčinskom tajniku Josipu Vidošiču bio se rodio sin, pa je živo želio da mu na krsti- tke dodje Stjepan Radič. To mu saopčih, a on odmah i veselo prihvati. Stoga ne kre- nusmo cestom nego podjosmo prijekim pu tem ravno v Boljun. Istarski su putevi kameniti i naporni. T rebulo se spustiti u kotlinu. a onda iči pzbrdo. Doskora se pokajah, što sam mt- loga gosta poveo tim putem On je rodjen i odrastao u ravnici, gdje kamena nema, pa mu je bilo teško verati se Krasom. Strašno mu je smetala kratkovidnost: bio je tako slaboga vida, da nije vidio kamenja piod no¬ gama, pa mu se nije mogao ugibati, nego se je svaki čas spoticao Pobojah se da ne čemo moči stiči k cilju. Vratiti se na cestu bilo je teško, stoga ga uzeh pod ruku, pa mu kazivah, kako treba da stupa, upozorih ga na svaki kamen koji mu bijaše na putu. Ta muka, još na onoj žezi, trajala je jedan puni sat. Na krstitkama bilo je vrlo veselo, Stje¬ pan Radič vodio je glavnu riječ i zabavljao čitavo društvo Sve što je govorio bilo je poučavanje prisutnih, ali toga nitko nije opazio nego su svi mislili da ih zabavlja. Izrekao je više zdravica. Ona krasnom spo¬ lu bila je ne samo iznenadjenje nego i neka nova objava. Govorio je o odnošaju muža prema ženi, pa tražio iskrenost, poštenje i ravnopravnost muža i žene. Svoje misli potkrepljivao je primjerima iz života. Pobudio je neopisivo oduševlje- nje, a naročilo su prisutne žene i djevojke bile izvan sebe od zanosa ... Sve nas je bio osvojio — piše dalje prof. Novljan — tako da je čitavo društvo bilo vrlo veselo i oduševljeno, a k tomu jedno¬ ga duha Teško nam bijaše tu vanrednu ra¬ dost prekinuti, ali morali smo, da narod na nas ne čeka. Imali smo opet pol sata hoda po strašnem strmom i kamenitom putu. Skupština je bila na velikoj livadi. V sredini bila je velika govornica, a oko nje nekoliko provizomih klupa od dasaka. Lju¬ di je oko govornice bilo oko pet stotino, ali oko ograde ih je stojalo možda dvaput toliko. Stjepan Radič naglasio je u svome govo¬ ru to, kako seljaci moraju vodjenje narod¬ nih poslova uzeti sami u svoje ruke ... lza Radiča javio se je za riječ jedan Se¬ ljak, koji je kazao. da je govornik vrlo lije- po govorio, ali da. se s njime ne slaže u svemu. ali uza sve to da mu je i on, a i čitav ovaj narod zahva,lan što je iz Zagre¬ ba. došao u Istru, jer do sada. su samo Istra¬ ni išli. u Zagreb, a iz Zagreba u Istru ni¬ tko nije dolazio lza skupštine pozvali smo narodne prva¬ ke da, dodju na sastanak bivšem načelniku .lakom. Bure tiču. na čijoj smo livadi odr- žali skupštinu i koji je m,nogo radio za organizacija, čitave skupštine. On je svoja dvorana lije po uredio. u nju metnuo stolove u oblika potkove tako da. je bilo mjesta za preko pedeset ljudi. Radič je sjeo u sredinu na čelo stola, a do njega mjesna inteligencija, pa redom se- lja.čki prvaci. Pretsjedavao je načelnik se Ijak Tomo Ilijašič. Budnči da nijesam mo gao govoriti na javnoj skupštini, jer bi se bila. odviše otegla dobio sam. sada, prvi riječ. Iza toga, dignuo se Radič i govorio o ITALIJA UŠLA U RAT Kako je Mussolini proglasi© stupanje Italije u rat protiv Francuske i Engleske Italija je ušla u rat. Ono što se u posljednje vrijeme gotovo svakoga dana navij eštalo, što se opčenito očekivalo — uslijedilo je u ponedjeljak 10. VI.: Ita¬ lija je na usta fašističkoga vodje i pred- sjednika vlade Mussolinija objavila Ta¬ lij anima i svijetu, da je nastupio čas, kad prekida sa svojom nezaračenošču i kad se oružjem u ruci pridružuje Hitle- rovoj Njemačkoj da sebi izvojšii ona prava na Mediteranu, koja označuje svojom životnom potrebom. Stupanjem Italije u rat područje za- hvadeno ratnim plamenom proširuje se time na južnu Evropu i na Mediteran, a možda če se — vidjet de se to — prosi- riti i na sire područje, s obzirom na to, da Italija i Saveznici imaju svoje po- sjede i u Sjevernoj Africi, na Crvenome moru, a i na istodnome Mediteranu, u ko jem mogu biti tangirani pored egipat- skih još i turski interesi (zavisi to od njihova shvačanja i oejene) premda su i jedna i druga država dobile u riječi- ma Ducea, kao i švicarska, Jugoslavija i Grčka, garanciju, da ih Italija ne na- mjerava uvuči u borbu. Medjutim s obzirom na sam položaj a i zbog okol- nosti, da se dogadjaji i onako razvijaju velikom brzinom, nije potrebno praviti nikakve prognoze jer činjenice, kako se I redaju jedna za drugom najbolje i naj- sigurnije odredjuju nove situacije. Zato je najbolje ostavljajudi po strani pro¬ gnoze i komentare ostati kod činjenica', koje demo u kratko registrirati, da do¬ bi jemo preglednu sliku o torne, kako su posljednjih dana tekli dogadjaji, i da možda na temelju toga lakše pratimo tok daljnjih dogadjaja. Kardinalna činjenica u toku posljed¬ njih dana je govor predsjednika tali- janske vlade Mussolinija, što ga je u ponedjeljak u 6 sati popodne održao s balkona palače Venezia sakupljenomu mnoštvu, kojim je govorom objavio stu¬ panje Italije u rat-protiv Sa veznika. GOVOR MUSSOLINIJA Mussolini je rekao: »Borci, vojnici, kopnenih, pomorskih i zračnih snaga! Črne košulje revolucije, muževi i žene cijele Italije, talijanskog imperija i Albanije, čujte! Čas koji je sudbina odredila, kucnuo je za našu otadžbinu. To je čas velikih i neopozivih odluka. Objava rata več je predana po- klisarima Velike Britanije i Francuske. Mi ulazimo u rat protiv plutokratskih i reakcionarnih demokracija zapada, ko¬ je su spriječavale naš napredak i čak ugrožavale egzistenciju talijanskog na¬ roda. Ovih nekoliko godina u najnovijoj historiji potvrdjuju, da su se one slu¬ žile obecanjima, prevarama i uejenama, pa čak i nedostojnim sankcijama, koji- ma je Liga Naroda provela opsadu Ita¬ lije prisilivši na ovu akciju 52 države. Naša savjest je potpuno mirna. Na¬ ma je čitav svijet svjedok, da je Italija sve učinila da se spriječi oluja, koja sa¬ da bijesni u svijetu, ali sve je bilo uza- ludno. Da se htjelo, moglo se to izb ječi. Do- voljno je bilo udovoljiti potrebama svih onih, koji nisu povlašteni, priznati da se neke situacije ne mogu vječno odr- žavati. seljaštvu. Govor mu je bio mnogo Uši nego na skupštini, a glas u neku ruku nježniji i mekaniji od prilike kao ono na krstitka, ma. Odmah je osvojio sve prisutne tako da ih je obuhvatio jedan duh. Na tom sastanku dogodilo se nešto vrlo zanimljivo. Domačina Buretič je za, vrije¬ me moga govora stao donositi na stol vino Za vrijeme Radičeva govora več su po svim stolovima bile čaše. i dovoljno vina,. Medju tim ljudi su kao zanijemili. pa se nitko nije vina ni dotaknuo, premda smo svi u ono Ijetno popodne bili žedni. a Istranin rado popije čašicu dobroga vina. Iza Radiča govorilo je još nekoliko go¬ vornika, gospode i seljaka, a čitavo to vri¬ jeme vino je ostalo netaknuto. čaše prazne To je trajalo jedan sat. Kad su se i.zredali govornici onda je Radič veselo rekao: »Sad smo svršili svoj posao, pa, se možemo krije piti i poveseliti«. Na to mu natočismo čašu, pa naslade sveopče veselo _ kucanje s našm učiteljem Stjepanom Radičem, koji je naša srca 'i naše duše potpuno osvojio... Dovoljno je bilo ne odbiti 6. listopa- da Fiihrerovu ponudu za mir, koju je on stavio poslije pobjedonosno zavržene oružane akcije u Poljskoj. Sad sve to pripada prošlosti. Mi smo danas odločni da se iztožimo svima opa- snostima i naporima rata. Čast, interesi i bududnost jednog ve- likog naroda kao što je naš, iziskuje da se sveta obečanja u cijelosti ispune. I mi to činimo i time krečemo putem koji nam je historija odredila. Mi se lačamo oružja da nakon što smo riješili pitanje naših kopnenih gra- nica, pristupimo riješenju naših pomor¬ skih granica i tako raskinemo lance, koji sputavaju slobodu našega mora. Narod od 45 milijuna duša ne može biti Slobodan ako nema Slobodan pristup na Oceane. Ova gigantska borba, u koju ulazimo, nije ništa drugo nego jedna faza u logičnom razvoju naše revolucije. U ovoj borbi siromašni narodi ustaju protiv onih, koji su htjeli druge izglad- njivati, i koji drže sva bogatstva i blaga svijeta. Ovo je borba mladih i zdravih naro¬ da, koji se množe protiv sterilnih na¬ roda, koji idu ka svome zaiasku. Ovo je borba izmedju dviju vjera, izmedju dviju ideja. Sada kad je kocka bačena, ja sve¬ čano izjavijujem. da Italija ne na- mjerava uvuči u borbu druge narode a osobito susjedne. Neka Švicarska, Jugoslavija, Grčka, Turska i Egipat uzmu do znanja ove riječi, od njih ovisi i samo od njih, da li če se te riječi tako potvrditi ili ne če. Ja sam za vrijeme boravka u Berlinu kazao, da kad imaš jednog prijatelja, treba s njim do kraja iči. Tako mi ide¬ jno sa savezničkom Njemačkom, sa nje- zinim narodom i sa njezinom pobjedono- snom vojskom. U predvečerje ovog historijskog do¬ gadjaja neka naše misli budu upučene Njegovom Veličanstvu Kralju i Čaru koji je sada kao i uvijek bio vjeran tumač potreba i interesa domovine. Na¬ ši pogledi neka budu upučeni takodjer vodji savezničke i prijateljske Njemačke. Proleterska i fašistička Italija evo po treči put je na oružju jaka i kompaktna kao nikad do sada. Lozinka je samo jed¬ na i kategorična, obavezna za svakoga, koja več odjekuje od Alpa do Indijskog Oceana i usad ju je se u sva naša srca: Treba da pobijedimo i pobijedit čemo! Tako čemo postaviti jedan dug period pravednog mira za Italiju, Evropu i ci- jeli svijet. Talijanski narode, podigni oružje i pokaži svoju odvažnost, juna¬ štvo i izdržljivost!« Mussolinijev govor potrajao je 15 i pol minuta. Nakon što je Mussolini svr- šio, mnoštvo svijeta priredilo je Duceu velike ovacije na koje su se nadovezale manifestacije. Mase su otišle pred kra¬ ljevski dvor, gdje su aklamirale kralja, koji se nekoliko puta pojavio na balko¬ nu, zahvaljujudi na ovacijama. Sat i pol prije Mussolinijeva govora grof Ciano je primio francuskog amba- sadora i izjavio mu slijedeče: Opazio sam da on ima neobično jako djelovanje na sve ljude okupljene u uskorn krugu. Tome nije uzrok samo njegova ri¬ ječ, nego i neka tajna duševna snaga kojom ljude osvaja. Na nočištu je oslao kod Buretiča. Tako smo imali, kad. se ljudi razidjoše, dosta vremena da razgovaramo. Mnogo se je za- nimao za istarske prilike. Sve. sam mu. mo- rao ispripovijediti Napose je htio znati imena ljudi. koji. se u javnorn radu ističu Kad sam mu spomenuo Frana Flega iz Bu¬ zeta. koji je bio seljak pa postao narodnim zastupnikom na istarskom zemaljskom sa¬ boru, bio je veoma razveseljen, pa mi reče da če ga sutradan posjetiti u Buzetu. Drugog dana rano ujutro odpratih ga pješice na kolodvor. Tu se srdačno oprosti- smo. a onda se vratih kuri pun novih mi¬ sli i pun uvjerenja, da je velik č.ovjek po- hodio Istru, velik več na, početku svoga djelovanja, a odonda. je neprestano rasao, pa postao največi čovjek od sviju što se je ikada u hrvatskom narodu rodio ... Nj. Veličanstvo Kralj i Imperator proglasio je da se Italija smatra u ratu s Francuskom od sutra, 11. lipnja. Četvrt sata kasnije grof Ciano je pri¬ mio engleskoga ambasadora i dao mu sličnu izjavu u pogledu Velike Britanije. ZADOVOLJSTVO U NJEMAČKOJ U Njemačkoj je odluka Italije o stu- panju u rat izazvala veliko zadovoljstvo. Kancelar Hitler uputio je talijanskom Suverenu pozdravni brzojav, u kome veli, da je Providnost htjela da su Italija i Njemačka protiv svojih vlastitih na- mjera prisiljene braniti slobodu i bu- dučnost svojih naroda u borbi protiv Francuske i Velike Britanije. Hitler veli na koncu, da je čvrsto uvjeren, da če snaga Italije i Njemačke održati pobje- du nad neprijateljima i da če životna prava obih naroda, t. j. njemačkoga i talij anskoga biti osigurana za sva vre¬ mena. Kancelar Hitler uputio je i Mussoli¬ niju brzojav, u kome veli, da Nijemci i Talijani, koji su ideološki na temelju dviju revolucija kao i političkim ugovo- rima natjesnije povezani, stoje sada ra¬ me uz rame. DOJAM U FRANCUSKOJ I ENGLESKOJ Dojam, što ga je talijanska odluka izazvala u Francuskoj karakterizira go¬ vor predsjednika vlade Reynauda, koji je obračaj uči se preko radija Francuzi- ma med ju ostalim rekao: »Iskušenja, koja nas čekaju teška su, ali mi smo na njih spremni. Ne čemo pognuti glave. U ovom času okrvavljena srca Francuska je ustala na noge i bori se za nezavisnost kako svoju tako i švih ostalih naroda. I baš, eto, taj čas Musso¬ lini je izabrao da nam objavi rat. Što se tiče Francuske ona nema šta da ka¬ že. Svijet, koji nas promatra, imat če da prosudjuje. Vi vrlo dobro znate ka- kve smo sve napore činili i koliko je bilo naše strpljenje prema talijanskoj vladi. Svi dobro znate, da sam ja više puta javno izjavio, nakon izjava mojih pred¬ hodnika, da izmedju Italije i nas nema problema koji se ne bi mogao riješitl putem miroljubivih pregovora. Največi autoriteti svijeta Sveti Otac Papa i predsjednik Roosevelt u nekoliko na- vrata pokušali su da spriječe ovaj rat, koji osim svega zpači i prkos krščan- skoj ideologiji, kao i osječajima solidar¬ nosti čovječanstva. Sve je to bilo uza- lud. Mussolini je odlučio da se krv ima preliti i poteči. Kakav je izgovor za objavu rata? Kada je danas u 16.30 sati naš poklisar u Rimu postavio to pitanje grofu Cianu, ovaj mu je odgovorio, da Mussolini samo vrši obveze koje ilna prema Hitleru. Ista objava rata upučena je i Velikoj Britaniji. Neprijateljstva če početi danas u ponoč. Sada oružana sila ima riječ. U Sredozemnom moru kao i drugdje saveznici su jaki. Francuska u ovaj rat ulazi čiste savjesti, a ovo za nju ne znači praznu riječ. Svijet če možda uskoro vidjeti šta znači moralna sloga. Tokom duge i slavne historije Francuska je prolazila kroz naj teža iskušenja i ona je tada uvijek iznena- djivala svijet. Francuska ne može umri- jeti.« Engleski ministar propagande Duff Cooper govorio je par sati nakon Musso¬ linijeva govora i u ime engleske vlade ovako putem radija objasnio englesko stanovište: »Važan i tragičan dogadjaj u evrop- skoj historiji desio se danas. Mussolini, objavio je rat saveznicima na čijoj strani se je Italija borila u svjetskom ratu, onim saveznicima, koji su tada svojim naporima spasili Italiju preduni- štenjem. Više nego devet mjeseci Musso¬ lini je oklijevao, dok nije došla Fran¬ cuska u borbu protiv nadmočnijeg oru¬ žja. Napokon u največoj nesreči, u ko- joj se našao prijatelj, bilo je iskušenje za Mussolinija prejako, a da bi mu se mogao oduprijeti. Mi se zaista najviše čudimo Italiji i talijanskom narodu. Da¬ nas je talijanski narod sukrivac Musso¬ linija. Da li je ona masa mladih fašista koji su večeras klicali Mussoliniju znala za sudbinu, koja čeka Italiju? U po- (Nastavak na 3. str. 1. stupac) ISTRA BROJ 24. STRANA ž. _ _ 25 godina je prošlo MATKO MANDIČ od dana, kada je u Trstu, zauvijek zaklo- pio oči prvi i najborbeniji član istarskog trolista, Matko Mandič. Bilo je to 13. maja 1915. u jeku svjet- skoga rala, tek 'nekoliko dana prije ulaska Italije u rat. »Žalim što sada umirem, a da ne ču vi- djeti sudbinu moga miloga naroda u Istri« govorio je, a kad su mu se dan prije smrti našli okupljeni oko uzglavlja nečaci i rod¬ bina, reče im glasom duboko tronutim: »Siromak sam se rodio, kao siromak sam živio i kao siromak umirem, tako da vam ništa ne ostavljam. Jedno me jako za- brinjuje, što če biti od Istre. Molim vas zato i zaklinjem: svome se narodu ne otudite nikada, ni pod kojim prilikama ■..* Malo iza toga, u 8 i po sati uveče iz- dahnuo je švoju plemenitu dušu. Sva je hrvatska i slovenska javnost bila potresena tim velikim i nenadoknadivim gu- bitkom. »Naša Sloga* napisala je medju ostalim: »Iza smrti velikog biskupa Dobrile, teško da je smrt pokosila dragocjeniji život od našega Mandiča ...* a »Slovenski Narod* kaže: »S profesorom Mandičem legao je u grob jedan od naj- idealnijih, najnesebičnijih, najpožrtvovnijih i najradinijih rodoljuba. Zagrebačke »Novosti* pisale su: »Tužna ova vijest ražalostit te sav hrvatski narod, jer je izgubio rodoljuba, kakvih je malo u prvim njegovim redovima.. .* U istom su smislu pisali i »Obzor* i »Hrvatska*, koja je u posljednje vrijeme bila došla u neho- tičnu suprotnost s njegovim naziranjem, a posvetili su mu svoje stupce i svi ostali hrvatski, slovenski, te češki listovi. Matko Mandič bio je zaista velik muž, rodoljub i borac kakovih se malo nadje. Tvrd kao iz kremena isklesan. Udarci su ga boljeli, ali ga srušili nijesu nikada. Stajao je kao stoljetan hrast u buri, koja ga nije mogla skrčiti. 1 baš radi svoje od- lučnosti i žestine kad se radilo o zaštiti na¬ rodnih pravica bio je bjesomučno napadan od narodnih protivnika. Ali im ni on nije ostajao dužan. Upuštao se u borbu sa sva- kim, koji je radio o glavi naroda njegovog, sjedio on na biskupskoj stolici ili u palači kraljevskog namjesnika. I nije birao rije- či. Kada je za izbora 1891 kraljevski na- mjesnik Rinaldini zadao svoju riješ, da če izbori biti slobodni i da se našima ne če ništa zla dogoditi a kasnije poduzeo sve da se naše odvrati od izbora, Mandič daje iz¬ java u kojoj kaže: »Tako čvrstoj i odlut- noj riječi, zadatoj mi od g. c. kr. namje¬ snika morao sam vjerovati; a da sam i u snu mogao predvidjeti, da če doti do raz- bojničkog napadaja na naše mirno prola- zete fiducijare u glasovitom Višnjanu, upo- zorio bih bio ne samo fiducijare nego i sve njihove prijatelje, da se dobro priprave t oboružaju protiv lupeža i razbojnika .. .* U tim je riječima sav Mandič: otvoren, jasan i neustrašiv! Ali ni crkvenim poglavarima nije pra štao, iako je i sam bio svečenik, ako su radili protiv interesa hrvatskoga naroda. Kad se porečko-puljski biskup Flapp po- stavio na stranu naših protivnika, Mandič je podigao dobačenu rukavicu i protiv bi¬ skupa poveo najbezobzirniju vatru. Biskup ga je tužio sudu, ali sve io nije ni na čas smelo požrtvovnog i neustrašivog borca... Koliko je proti narodnim neprijatelji- ma bio neumoljiv i žestok, toliko je za naš puk bio dobar i blag. Gdje bi se god on u Trstu pojavio medju našim narodom, na za¬ bavi. na priredbi, na sastanku, zboru ili veselici, sve je hrlilo za njim: gospod pro¬ fesor, gospod profesor! A on je za svakog imao dobru riješ i nikada nije ni govorom ni kretnjom pokazao nikakve razlike, sta¬ jao pred njim kakav odličnik ili radnik iz naj siromašni jih pučkih slojeva. »Velik, požrtvovan i skromen narodni radnik«, tako ga je u jednom svom pismu okarakterizirao Dr. Trinajstič. I bio je zaista skroman. Kada je svršio bogosloviju, pošao je na sveutili.šte u Prag i poslao profesor. Nastupio je svoje prvo mjesto u Zagrebu na gimnaziji, ali je na poziv naroda ostavio sve: i lijepv. buduč- nost i eventualnu bogatu poziciju. Na poziv iz Trsta da preuzme uredništvo »Naše Slo- » VIJE S TI IZ E ODNOG KRAJA BLAGOSLOVITEV NOVEGA POKOPALIŠČA V IDRIJI Idrija, junija 1940 (***) V nedeljo je idrijski dekan Carlet blagoslovil novo po¬ kopališče in ga izročil svojemu namenu. S tem je bila združena primerna sveča¬ nost, pri kateri je sodeloval domači cer¬ kveni zbor, udeležili pa so se je tudi za¬ stopniki vseh oblasti našega mesta in ve¬ lika množica meščanov. Nova pokopali- ščna cerkev je posvečena Materi božji. Prvi, ki je našel zadnji počitek na no¬ vem pokopališču je rudar Koler Matevž, cerkovnik pri sv. Antonu, ki je umrl po kratki bolezni 2. junija in bil pokopan 4 junija. Poteklo je več ko leto dni, odkar je bilo dograjeno v Idriji novo pokopališče nad nekdanjim Likarčnim mlinom pod Žagodovim vrhom. , . Po stari navadi so dosedaj nri nas umrle nosili na pokopališče; ker na je novo oddaljeno od mesta skoraj pol ure, je uprava rudnika nabavila mr¬ liški voz in konje in bodo odslej orlice vozili, čeprav ta novost, ki je ze od da¬ vna uvedena po drugih mestih, me kaj ne prija Idrijčanom in se bodo morali nanjo šele privaditi. Da se je ta, sicer naj lepši in najčastnejši način pokopa pn nas toliko časa držal je gotovo vzrok v tem, da jede glavni del mesta v kotlini, večina hiš pa leži v bregu, odkjer je bil bkn ali tako Dotreben prenos do ceste. OPATIJA - ISTARSKI RUŽIČNJAK Opatija — Poznato je, da je Opatija kraj, koji ima jednu od najblažih klima u Evropi. Zato je i postala svjetskim ku- palištem i stjecištem gospodskoga svija- ta iz svih sjevernih evropskih država, čitava opatijska okolica počevši od Kan- tride pa sve do Moščenica nalik je na jedan perivoj s bujnom južnjačkom ve¬ getacij om. Prirodan položaj i prirodne ljepote li- bumijske obale bogato su iskoriščene. Ima još jedno područje na kom bi se Li- burnija mogla pročuti, a koje do sada još nije iskorišteno. To je cvječarstvo Podneblje u Liburniji naročito je pogo- dno za gajenje svake vrsti cviječa, koje bi se moglo unovčiti, a osim toga dalo bi i cijelom kraju posebnu draž. U ostalo j se Italiji cvječarstvo mnogo gaji, te sačinjava lijep prihod. Računa se da se iz Italije izveze u inozemstvo svake godine za 100 milijuna lira cviječa. Pokrajine u kojima se gaji cviječe ugla- vnom su daleko od sjevernih tržišta. Naj¬ bolje je tržište Francuska i Njemačka, pa Švicarska, Velika Britanija i Belgija, no za njima ništa ne zaostaju ni Jugo¬ slavija i Madžarska, koje same uvoze svake godine do 5 tisuča kvintala cviječa iz Italije. Libumijska rivijera je kao stvorena zato da gaji cviječe i da njime opskrb- ljuje bivšu Austriju, Madžarsku i Jugo- slaviju. Gorička pokrajina koja se tako- djer mnogo bavi cvjetarstvom zabilieži- la je osjetljiv porast izvoza cviječa. Iako libumijska zemlja nije možda tako po- desna kaošto je na pr. zemlja u drugim talijanskim pokrajinama, blago podne¬ blje nadoknadjuje sve nedostatke plod¬ nosti zemlje, nema cvijeta koji se ovdje ne bi najbolje razvio, u svoj svojoj buj- nosti i ljepoti. Nadvojvoda Josip gaji o je svojedobno na Rijeci u svom perivoju na jednom hektaru zemlje kulturu ruža. Najljepši egzemplari razvijali su se tu kao malo gdje. Isto tako bilo je i u vrtu Vile Alma u Opatiji, koja je bila pravi ružičnjak, i to ne u stakleniku nego na otvorenom, sa nekoliko hiljada komada najljepših ruža. Na Rijeci je samoj jedan seljak, koji se je bavio cvječarstvom ot- premao svakog dana u Zagreb i Budim¬ peški jedna kola cviječa. Druge neke cvjetame slale su otprilike 4 kvintala cviječa dnevno u Prag, Beč, Berlin i Budimpeštu. Početkom rata taj je izvoz cviječa iz Liburnije, uglavnom Rijeke i Opatije, sasvim prestao. A bio je dosta jak i iznosio je do 15 kvintala dnevno. Ima još i danas u Liburniji ljudi, ko¬ ji se zanose mišlju da cijeli onaj kraj pretvore u veliki ružičnjak, koji bi pola sjeveme Evrope opskrbljivao cviječem. Svi su preduvjeti tu. Poteškoča je tek u teškirn prilikama u kojima se danas Ev¬ ropa nalazi. Krvari iz stotina rana, grči se u mukama, ratujuči na svim poljima. pa joj čini se nije stalo do cviječa i ruža. čekat čemo dakle bolja vremena, pa da i Opatija opet procvate i zamiriše i pretvori se u divan ružičnjak. NOVA MASA V IDRIJI Idrija, junija 1940. — (***) — Idrija je v zadnjem desetletju dala že lepo šte¬ vilo novomašnikov, ki so doma ali dru¬ god svečano darovali prvo mašo. Naše skromno mesto, ki je dalo svoj čas, pred¬ vsem v letih delovanja znane idrijske realke, toliko predvsem rudarskih stro¬ kovnjakov, ki so se uvel j avali v svetu, je v zadnjem času razmeram in potrebam primemo poslala med narod duhovnike, katerih delovanje ni nič manj koristno, nič manj važno, posvečeno molitvi in de¬ lu, Bogu in narodu. Tako naj beležimo le imena novomašnikov iz zadnjih let: Mo¬ čnik, Rejc, Hvala, Jereb, Kušman, Biz¬ jak, Gnezda, katerim se je sedaj pridru¬ žil še okoličan Franc Felc, po domače Zagrebenški, iz znane in poštene kmečke družine Felcov v Čekovniku nad Belo. Čekovnik je krasna planotica pod Hleviškimi planinami, raztegnjena od obronkov idrijskih gora nad Idrijco prav do njenega izvira pod Mrzlo rupo. Po njej se raztezajo močne kmetije klenih zavednih kmetov, ki so znani po svoji ži- lavosti in značaju utrjenem v napornem delu v hribovitem terenu; na taki kme¬ tiji ki visi prav na obronku tega prele¬ pega gorskega kotička nad Belo. je tekla mladost našemu novomašniku. Z njim je Čekovnik dal sedaj svojega prvega du¬ hovnika. Novomašnik je daroval novo mašo 2. junija v župni cerkvi sv. Barbare v Id¬ riji. Za to redko svečanost so čekovni- karji storili vse, kar je bilo v njih moči, da jo čim bolj povzdignejo. Okrasili so slavljencu vso pot skozi romantično Belo prav do Idrije, dekleta idrijske Marijine družbe pa so pohitala z delom in z le¬ pimi venci okrasile župno cerkev, ki je izgledala res nad vse svečano. Redki sla¬ vnosti je prisostvovalo izredno mnogo ljudi iz mesta in okolice tako, da je bi¬ la cerkev nabito polna. Domači cerkveni zbor se je pod vodstvom kaplana Mazore Mirka dobro pripravil in je med opra¬ vilom zelo lepo prepeval. Cerkveni govor je držal domačin dr. France Močnik, pro¬ fesor in stolni vikar v Gorici, ki je v je¬ drnatem govoru podal vernikom sliko in pomen duhovnika za narod. Po cerkve¬ nem opravilu se je pri Didiču razvila pri¬ jetna domača proslava, katere se je ude¬ ležil širok krog sorodnikov, znancev in povabljencev, prisotni pa so bili tudi vsi cerkveni pevci. Novomašnik je bil imenovan za žup¬ nega upravitelja v Stražišču, mali gorski vasici pod Črno prstjo. • Novomašniku želimo veliko uspehov na težki življenski poti, njemu v zado¬ voljstvo, narodu v korist! STARI AUSTRIJSKI SPOMEN-STUPOVIIDU U MUZEJ Trst, — Na dvjem glavnim trgovima u Trstu koče se još i danas spomenstu- povi carevima Leopoldu I. i Karlu VL Več su ih nekoliko puta tokom godina prenosih s jednoga mjesta na drugo, bi¬ lo je čak i namjera da ih se baci, no uvi- jek bi komisija za umjetnost i spomeni¬ ke to spriječila, želeči sačuvati na trš- čanskom trgu spomenike trščanskog »settecenta«. Ovih dana upravilo je društvo bivših boraca trščanskom načelniku pitanje, što rade zapravo još na trščanskim trgovima spomenici austrijskim carevima. Mogao bi netko možda i pomisliti, da oni u Trs¬ tu ima ju i danas neko političko znače- nje, pa traže da se spomenici otpreme u muzej, što če vjerojatno biti konačno i učinjeno. SADIO JE DUHAN Poreč — Ivan šegon pokojnoga An- tuna, koji radi na polovinu na Vergot- tinovoj stanciji u Maju, došao je do za¬ ključka da je monopolski duhan pre- skup, a ni kvalitetno da nije mnogo vri- jedan. Odlučio je stoga da duhan za švoju potrebu, a eventualno i za potrebe kog svog znanca i dobrog prijatelja sam sadi. I zasadio ga je i lijepo mu je uspi- jevao, pa je narezao lišča za blizu 20 ki¬ la. Lišče je posušio i sakrio u jedan stog kukuruzovine nedaleko svoje kuče. Netko je to medjutim dojavio financima, koji su došli prevrnuli kopu »jarike« i zapli- jenili duhan. šegon se je opravdavao, da to nije njegov duhan, nego da mu ga je netko podmetnuo htijuči mu podvaliti, no Vlasti mu nijesu povjerovale. Tužen je i osudjen na 45 dana zatvora i 1250 lira globe, a uz to i na plačan j e svih sud- skih troškova. Nije mu pomogla ni žalba na riječku apelaci.iu. Skupo je dakle pla- tic taj duhan, koji osim toga nije ni pu- šio. PRIJAVA METALNIH OGRADA Rijeka — Prijava metalnih ograda ima se izvršiti u opčini najkasnije do 22. o. mj. Tiskanice za ispunjenje prijava mogu se dobiti u opčinskom uredu. ŽENSKI KONDUKTERJI NA TRAMVAJIH Trst, junija 1940. — Te dni so se pojavile na tržaškem tramvaju prve ženske sprevodnice. Na podlagi civilne mobilizacije so bile nekatere ženske sprejete v tramvajsko službo. Pod nad¬ zorstvom uradnikov, so se te dni začele vaditi v prodaji voznih listkov. POBEGNILA OD DOMA Idrija, junija 1940. — Od doma je ne¬ znano kam odšla 18 letna Marica Vonči- nova, hči rudarja. Sumijo, da je pobeg¬ nila z nekocirkuško družino, ki se je pred dnevi nudila, v našem mestu. Dose¬ danja poizvedovanja za njo so bila brez¬ uspešna, vendar domači upajo, da se bo končno le vrnila domov. (***} SKUPA ŠALA Sv. Juraj kod Knežaka. - T. Zadel i G. žužek živjele su same u kuči. Jedne noči oko 3 sata ujutro začuju strašno udara- nje na kučnim vratima. Zadelica kao od- važnija ode da vidi tko je to. Nije stigla pravo ni odškrinuti vrata, a u kuču pre¬ vali onako u polumraku neki mladič, ode u kuhinju i pokuša dohvatiti komad pršuta, koji je visio pod gredama, žene su se oprle, ah im odalami svakoj po 1e- dnu pljusku, a Zadelicu udari šakom ta¬ ko po nosu, da ju je krv oblila. žene su sutradan podnijele prijavu karabinlerima, pa je mladič, koji nije bio drugi nego 21 godišn.ii Rudolf žužek iz Svetoga Jur j a, izveden pred sud Pred sudom je bio miran kao janje. Izjavio je da je samo došao u kuču. da zapali u ku- hinji cigaretu. Osudjen je na godinu dana zatvora, ali je imao sreču da ga je obuhvatila amnestija. fao V st -i™ija 1940 (**•) Dijaki in pr« resorji italijanskih visokih šol pošilja. Mussoliniju vdanostne izjave, v kateri izražajo željo za vstop Italije v vojn Tržaška univerza je zahtevala v svoji pc slanici oboroženo intervencijo proti »vei sajski krivici«, neapeljska pa je izjavil: da »pričakuje signale«. ge* nije oklijevao ni časa, nego je pohrlio u Trst i postao novinar sa 20, slovom dva- deset forinti mjesečno. Kad su ga se htjeli neki viši riješiti, mislili su ga kupiti dobrim položajem. Po- nudjeno mu je mjesto dekana u Kastvu Odbio je i oslao je radije siromašni novi¬ nar na bojištu. Kako mu je išlo, najbolje ilustrira jed¬ no njegovo pismo iz 1905. kada je trebao prisustvovati sveslavenskom novinarskom kongresu u Pragu. Trebalo je poslati sre- dišnjem odobru za troškove 15 kruna. Nije išao, jer još ni na 13. u mjesecu nije bio dobio svoju skromnu plaču. »Vama mogu kazati kao prijatelju — piše u tom pismu V-iktoru Čaru Eminu — a nije me sram, ako i drugi saznaju, da se danas nalazi u mom gospodskom žepu 1 kruna, a time bih došao tek do prve po¬ staje t. j. do Miramara .. .* Tko se ne sporni nje burnih napadaja na hrvatsko-slovensku manjinu u istarskom saboru u Poreču. Mandič je bio najborbp niji i najodlučniji medu svojim drugovima: snagom svoga znanja, darom vanredne go vorničke vještine i gromornim glasom on je kao lav odbijao sve napadaje na prava svoga proganjanoga i zapostavljanoga na¬ roda. Borbe u pokrajinskom saboru u Po retu nerazdruživo su povezane s imenom Matka Mandiča. Treba prelistati izv ješča o djelovanju istarskoga sabora da se vidi što je sve uradio Matko Mandič kao za- stupnik. No sva snaga Mandičeve duševne spo¬ sobnosti. došla je do potpunoga izražajo istom kada je postao vodja političkoga ži¬ vota trščanskih i istarskih Slovenaca i Hr vata, kada je preuzeo vodstvo političkoga društva »Edinost* u Trstu. Njegovom inicijativom i njegovom po¬ moči osnovan je u Trstu cijeli niz društa- va kao »Slovensko pevsko društvo*, »Pje vaško društvo Kolo*, »Tržaška posujilni- ea m hranilnica*, »Kmetijska zadruga*. »Uamatinski skup*, »Podružnica Sv. Čir! ta i Metoda«, »Otročje zabavište Sv. Jako- a pri Trstu«, a da »Delavsko potporno rustvo« koje se je pod njegovom npravom gl ° d ° žamjerne višine ni ne spominie Golem je njegov rad kao urednika »Na¬ še Sloge*, koju je svojim duhovitim, vje- štim i nadasve inteligentnim, a opet popu¬ larnim pisanjem učinio najdražim i jedinim Ustom našega hrvatskoga puha u Istri. Taj je list, kao da je sudbina htjela, prestao izlaziti onim brojem, u kom je obja- vio smrt svoga dugogodišnjega urednika,, Matka Mandiča dne 25. svibnja 1915. Dvadeset i pet je godina otada prošlo. Matko Mandič nije doživio da vidi sud¬ binu svoga naroda, kako je to želio. Mo¬ žda je samo nebo tako htjelo. I bolje! Kako bi se on. nesmiljeni bo¬ rac, bio mogao snači u današnjim vreme- nima ? Mandič je bio jedna od najdivnijih i najpopularniji.h pojava u doba hrvatskoga narodno ga preporoda u Istri. Svi važni ji dogadjaji onoga doba usko su povezani s njegovim imenom. Zato mu je sav narod i Hrvati i Slovenci sačuvao u svojim srcima Ira.jan spomen Čiiav život Matka Mandiča, dnde se označiti sa, tri riječi: bio je rodo¬ ljub, bio je pošten, bio je siromaki 6R0J 24, ITALIJA UŠLA U KAT (Nastavak s 1. strane) sljednjem stolječu Italiju su opetovano podupirali Englezi i Francuzi. Francu¬ ski vojnici, a ne talijanski, protjerali su Austrijance iz Italije, a sam Garibaldi odužio se Engleskoj riječima: »Neka bude prokleta svaka vlada, koja bi ušla u rat protiv države, koj'a je spasila Ita¬ liju!« Ako se desi da Njemačka ipak pobijedi, sudbina Italije bit če još i go¬ ra. Ako pobij edimo mi, onda čemo po svojim načelima dopustiti da Italija očuva svoju nezavisnost. Treba se samo sjetiti, da su prilikom poraza kod Ca- poretta morali Englezi i Francuzi po¬ slati Italiji pomoč i ako su sami bili u nezgodnom položaju, samo da bi spasiii Italiju. Danas ove bojazni više nema Sa izvjesnog stanovišta ulaz Italije u rat znači za nas i stanovitu neposrednu korist. Italija je bila dosada jedna rupa u savezničkoj blokadi Njemačke. Kroz ovu rupu stizale su Njemačkoj velike dobave. Od večeras ova rupa je zatvo- rena. i saveznička blokada je u veliko j mjeri postala uspješnija. Ni jedan rat nije započet sa tako malo provokacije kao ovaj sa Italijom. Italija nije imala nikakvih sporova sa Engleskom ni Fran- cuskom. Nije bilo nikakvih zahtjeva, koji bi bili odbijeni, ni jedne stvari o kojoj mi ne bi bili htjeli diskutirati i ni jednog problema, koji mi ne bi htjeli riješiti. čak i u kratko j optužbi, koju je jučer na večer iznio Mussolini, nije spo- menuo ni jedan razlog za ulaz Italije u rat osim jednoga, što su saveznici bo¬ gatiji od Italije.« Samo britansko ministarstvo infor¬ macija saopčilo je na vijest o predaji talijanske objave da su priprave Savez- ničkih vlada, obzirom na Italiju zavr¬ žene i da če obje vlade znati na mač odgovoriti mačem. »ISTRA« KDO JE IZUMIL TOTALITARNO VOJNO General Douhet in njegova doktrina v °j na zadobiva čim dalje bolj obliko tako zvane »totalitarne« voj¬ ne, to je_ vojne, ki se ne vodi samo pro¬ ti sovražnim oboroženim silam, ampak proti sovražnemu narodu v celosti! Od¬ tod njeno ime. Po njenih načelih naj se vojne strahote razširijo na vse sovra¬ žno ozemlje, z uničujočimi napadi bom- mu se jekmalu potem umaknil v za¬ sebno življenje in se posvetil pisatelje¬ vanju. „ . General Douhet je napisal več voja¬ ških strokovnih del, med katerimi sta najbolj pomenbni njegovi knjigi »La guerra integrale« in »La guerra nel hnih lPtai'no ' IS..«. Ta dva spisa sta postala priroč- Dni n letal na mesta in naselja, naj se nika nemških vniaških krno-mr ki nn moralno in motcriidno