62 Književna poročila.
pia anima
Književna poročila.
Das Verfahren vor den Civilgerichten des tiifkischen Reiches. (Konec.) Kao pravna sredstva služe: prigovor (Opposition, itiraz alel hiikm) protiv osuda iz ogluhe, prigovor trečega (Drittopposition, itirazel gajr) protiv riješidaba, a koliko parnica medju strankama može imati upliva i na treču osobu izvan parbe stoječu (str. 128.); obnova postupka (Restitu-tion, Wiederaufnahme des Verfahrens, iadei muhakjeme) zbog formalnih razloga ništetnosti (str. 136., 159.). U svim tim slučajevima ima o pravnom sredstvu rieševati sud prve molbe. Sud druge molbe riešava o p r i z i v u (Appellation, intinaf), dočim sud treče molbe izdaje riješitbu na žaobu ništovnu {Nichtigkeitsbeschwerde) u revizionom postupku (temjiz). Kao pravno sredstvo navedena je u parb. post. takodjer syndikatna tužba protiv sudaca zbog njihovog doloznog postupanja ili za to, što uskračuje sud strar>ci put pravde (str. 136., 179.).
U parnicama, u kojima se radi o nekojim državnim interesima, igraju ulogu državna odvjetničtva
Parnice te vrste (osim trgovačkih stvari) stoje pod nadzorom državnih odvjetnika. Odvjetnici jmaju pravo priziva i ništovne žaobe, te riešenje tih pravnih sredstava veže i privatne parbene stranke (str. 47.-49.). Takogjer nova institucija pravosudnih nadzornika bila je neko vrieme povjerena državnem nadodvjetničtvu (str. 4.).
Ovršni postupak normira posebni ovršni zakon, koji je izašao nekoliko dana prije gradj. parb. postupka od 9 Hazirana 1295 (1878). Zakon taj štiti u znatnoj mjeri ovršenika, jer ga ne žrtvuje posve zahtjevanju vjerovnika, nego mu ostavija minimum existentiae. Ovrha se ne smije voditi ne samo na pokučtvo, što je ovršeniku neobhodno potrebno, nego niti na
Književna poročila. 63
plaču stalno namještenih činovnika (uključivo privatnih činovnika) niti na mirovinu. Plača je samo u jednoj četvrtini podvržena ovrsi, mirovina nikako. Ugovor stranaka protivnoga sadržaja jest bez krieposti (str. 197.). Znatno je ograničena ovrha nekretnina, što ne stoje u slobodnom raspolaganju posjed-nika (t. zv. erazi mirie), kojih je alijenacija odvisna od privole države kao vrhovnog vlastnika.
Nekretnine te vrste mogu se ovršnim putem tek onda prodati, ako se trogodišnjim čistim prihodom ne može pokriti tražbina vjerovnika (anal. § 545. bos. gr. pp.). Zemljište mirijsko odgovara za dug ostavitelja samo onda, ako je bilo za života dužnika dragovoljno založeno i ako ne ima pokriča iz drugoga ostavinskoga imetka (str. 1%., 201., 202.). Dužniku seljaku i njegovim nasliednicima mora se ostaviti slobodan komad zemlje za obradjivanje i kuču za stanovanje (ibid.). — Ovršna procjenba nije posebna vrsta ovršnoga čina, nego integralni dio pljenitbe, koji ima obaviti činovnik, što provede ovrhu (str. 211.). Za dražbu mora ovrhovoditelj posebno zamoliti (drugčije § 16. austr. ovr. post. i § 531. bos. gr. pp.), ovršna prodaja nekretnina može tek onda nastupiti, ako nije imala uspjeha ovrha pokretnih stvari (str. 195., 212.). Kod pokretnosti stiče dostalac pravo vlast-ničtva predajom, kod nepokretnina upisom u knjige. Za taj je upis potrebno očitovanje ovršenika pred gruntovnom oblasti.
Ako ovršenik uskrati to očitovanje, može ga nadomjestiti predsjednik suda jednostavnim pismom na gruntovnu oblast. To je pako isključeno po praksi vrhovnog sudišta, ako ovršenik medjutim umre.
U tom slučaju cieli je ovršni postupak ništetan (str. 214.), te ga valja očevidno ponoviti protiv nasliednika.
Niti je stečenje prava vlastničtva kupom na dražbi toliko osigurano koliko drugo koje.
Proti dostalcu dopusta se evikciona tužba trečih osoba i vlastnička tužba sa strane ovršenika, dapače zbog nezakonitog postupanja tečajem ovrhe (str. 215.).
To su očevidno posliedice stanovišta, da za dozvolu ovrhe ne treba da bude osnov ovrhe (Executionstitel) pravomočan, a s druge strane stanovišta, po kojem ne ima posebnog pravnog sredstva proti ovršnim zaključ-cima tečajem ovršnoga postupka: samo predsjednik suda odgovara za svoje odredbe u smislu syndikatnog postupka (str. 192., 204., 215.). Za to se ob-ustavlja naprosto cieli ovršni postupak, ako dužnik izjavi, da 'je uložio ili kani uložiti pravno sredstvo proti onoj ispravi, što je podlogom dozvoljene ovrhe (str. 205.).
Kako se iz te črtice vidi, gradivo je ovog djela obsežno i zanimljivo. Pisac ga je sakupio savjestno i znanstvenim načinom, akoprem radnja izgleda kao da ja samo priobčenje zakonskih ustanova. Ali ovako je pisac i bolje učinio, nego kad bi bio natrpao množinu priepornih pitanja iz zapadno-europske procesualne literature-i tim možda načinom dao svome dielu vanjski oblik učenosti. U nekojim prepornim pitanjima poziva se pisac na autoritet vrhovnog sudišta u Carigradu te nam time daje priliku zaviriti u judikaturu
64 Razne vesti.
toga, pred nekoliko godina novo organiziranoga suda (str. 9.). Poteškoče pisca bile su ogromne s obzirom na to, da osim izvornih zakona nije imao skoro nikakvih pripomočnih sredstava (str. 1.). Tim veče ga ide za to priznanje sa strane onih, kojima če njegova radnja u ruke doči. z.
Dr. H. Miick: Die Execution zur Sichersteliung nach der oesterr. Executionsordnung vom 57. Mai 1896 No. 79 R. G. Bi. — Wien, M. Frisch, 1900.
Dr. H. Miick: Die einstweiligen Verfugungen. Wien, M. Frisch, 1900.
R. v. Kcndler: Die gerichtliche Geldbuchfuhrung. — Wien, Manz, 1900.
Dr. St. Landauer: Erbloser Nachlass und Grenzen des Verwandten-erbrechtes. Ein Beitrag zur Geschichte und Lehre des oesterr. Priwatrechtes. Wien, Holder, 1900.
Dr. VI. Pappafava: Der Streit um das Jus Novorum in Berufungs-verfahren nach der oesterr. Civilprocessordnung. — Innsbruck, Wagner.
Dr. E. Lovrič: Študija iz ženidbenoga prava. 11. Ženidba i njezini bitni momenti. — Zagreb. 1900.
Dr. E. Lovrič i dr. J. Nudrovčič: Gradjanski sudovnik od 16. ve-Ijače 1853 i zakon o nutarnjoj uredbi i poslovnom redu vlasti sudbenik od 3. svibnja 1853 s naknadnim zakonima i uz to prvi tumačen najnovijimi rješidbama vrh. suda u Beču. — Drugo popunjeno izdanje. — Zagreb, L. Hartman, 1899, Str. 318. Cena 1 gld. 80 n. '