Poštarina plaćena u gotovom 23. Zagreb, 9. juna 1933. Pojedini broj stoji 1.50 Dinara llUw. 'XX 4 „ Vi (Italijani) lahko zahtevate od Slovencev in Hrvatov Julijske Krajine, da ko pošteni državljani, poslušni zakonom države, in v tem boste uspeli. Nikdar pa no boste uspeli, da bi istrebili naš jezik in našo slovansko zavost. Poslanec Besednjak v rimskem parlamentu 13. maja 192G. r s Ko bodo naše šole vse odpravljene in učitelji odstavljeni, se bo spremenila sleherna slovanska družina v šolo in vse matere in vsi očetje bodo postali učitelji, ki bodo prenašali iz roda v rod naš jezik in našo narodnost. — Poslanec Besednjak v rimskem parlamentu 13. maja 1926. ^ - . - -....................................- GLASI IO SAVEZA JUGOSlOVENSKm EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE UPOREDJENJA Narodnim manjinama nije nikada iako labro kao što je slobodnim narodima u svojim nacionalnim državama. Pretjerano je i neumjesno govoriti za neku manjinu, da joj je bolje, nego kad bi bila u svojoj nacionalnoj državi. Manjine su u svakom slušaju u više ili manje podredjenom položaju, čak i onda, kad su im sva prava garantovana •akonima i ugovorima. Medjutim istina je, da je nekoj manjini bolje, nego drugoj, da se u nekim državama manjine ne mogu mnogo da tuže zbog svog položaja. Ima država i narodnih većina, koje s manjinama postupaju doista obzirno i ljudski. Mnogo tome doprinose ugovori, koji garantuju manjinama zaštitu, ali pored tih ugovora utječu na postupak s manjinama i mnoge druge okolnosti. U prvom redu etičko osjećanje većinskog naroda, a zatim i politički duh, koji u državi dominira. Ima naroda, koje svi ugovori ovoga svijeta nebi mogli da prisile, da poštuju manjinska prava, jer im je u krvi uvriježeno to, da gaze druge narode, naročito male i nemoćne. A isto tako ne bi nikakvi ugovori mogli da prisile jednu fašističku državu da poštuje manjinska pra-va, jer fašistički sistem sam po sebi isključuje postojanje i zaštitu manjina već svojom doktrinarskom sadržinom. Historijska iskustva i etičko shvaćanje slavenskih naroda čini, da slavenske države sa svojim manjinama postupaju doista s obzirima. Jugoslavija to najbolje dokazuje i -ne treba da iznosimo primjere da bi to potkrijepili. Svi dobro znamo kako je Nijemcima i Madžarima u granicama Jugoslavije i kako je onim malobrojnim Talijanima u Dalmaciji. Istina je, zaštićuju ih i mirovni ugovori, ali i Nijemce u Austriji zaštićuju mirovni ugovori, pa kako je njima? Kad Jugoslavija ne bi imala moralnog shvaćanja, kad bi naš narod bio drugačiji, zar ne bi i mimo ugovora i našim Nijemcima bilo gore nego što im je? Na shvaćanje manjinskog problema u Jugoslaviji i na odnos Jugoslavena prama manjinama djeluju jjk.« sumnje mnogo i historijska iskustva. Jugoslaveni, koji su stoljećima bili u tu-djim državama podjarmljeni, znadu, kako je asimilacija i ugnjetavanje tudjih narodnosti zločin, i kako se taj zločin osvećuje onome, koji .ga počinju. Čehoslovačka je takodjer u odnosu prema manjinama u znaku slavenskog morala i primjenjenih historijskih iskustava. I prema Madžarima i prama Nijemcima, koji su Slavene kroz stoljeća ugnjetavali, Čehoslo-vaci i Jugoslaveni ne nastupaju nimalo o-svetljivo ma da je tek nekoliko godina prošlo do oslobodjenja i od propasti austro-ma-džarskog krvavog antislavenskog sistema. Nijemci i Madžari u Čehoslovaćkoj nalaze se u položaju, koji mogu da im, zavide sve ostale manjine. U našem smo listu o tom njihovom položaju već više puta pisali. Ne kanimo da iznosimo u ovom članku u tančine odnos izmedju države i manjina u čeho-slovačkoj. Želimo samo, da iznesemo još jedan interesantan detalj, koji za sebe sam mnogo govori i koji najbolje karakteriše laj odnos U jednom pedagoškom listu naišli smo na *N a r e d b u, kojom se izvodi zakon o javnim općinskim knjižnicama od 5 novembra 1919 b r. 607 u Čehoslovaćkoj republici*. Ta naredba interesantan je dokumenat, ne samo s obzirom, na opću brigu države za pučku Prosvjetu, nego naročito s obzirom na odnos države prama manjinama. U prvom paragrafa te naredbe kaže se, da svaka politička općina u Čehoslovaćkoj ima da izdržava javnu knjižnicu, koja mora biti pristupačna svim stanovnicima. Zadaća tih knjižnica je Produbljivanje i usavršavanje izobrazbe poučnim. i zabavnim štivom, koje ima istinsku unutarnju vrijednost. To je uglavnom sadržaj prvog paragrafa te naredbe. Ma da je naredba dosta opširna i ima mnogo para-9rafa, ipak već se u drugom para-9 r a f u govori o tome, kako se iza narodne manjine imaju da osnivaju te javne knjižnice po općinama. Prvi paragraf glasi »Zadaća i vr-s,a javnih knjižnica*, a drugi »M anji n-*k a knjižnica*. Taj interesantan paragraf donosimo u doslovnom prevodu: »Politička općina, gdje postoji narodna Janjina i broji bar 400 ljudi, ili gdje posto- javna manjinska škola, dužna je da usta-navi za manjinu posebnu javnu knjižnicu u leziku te manjine. Broj pripadnika manjine adredjuje se prema posljednjem popisu pučanstva. Gdje nije bilo službenog popisa, od-nadjuje se broj pripadnika manjine prema Posljednjim općinskim izborima. . »Ako je u općini manjinska škola općina J®. Prisiljena da priskrbi manjinskoj knjiž-n!fi posebne prostorije. Gdje nema manjin-'s Ce škole a manjina ipak broji 400 ljudi, lredi se u skupnoj javnoj knjižnici poseb- odjeljenje s knjigama u jeziku maline. Taj otsjek ured ju j u č l a-f.° vi manjine. Javne knjižnice ili odje-narodnosnih skupina u istoj općini Po sud ju ju knjige svakome pripadniku op-n* bez obzira na narodnost FAŠISTIČKA BEZGRANIČNA INFAMIJA ŠKOLA U SLUŽBI TAJNE POLICIJE „0VRA“ kroz školske zadaće djece doznaje, što roditelji govore u svojim domovima Trst, juna 1933. — Da je fašizam infaman, to smo znali odavna, jer ima o tome mnogo dokaza, ali da ta infam-nost može da ide ovako daleko, to ipak nismo mogli da zamislimo. Dobili smo u ruke školsku zadaćnicu jednog djeteta, koje polazi treći razred osnovne škole, pa smo medju ostalim zadaćama o dragom Duceu, o fašizmu, pa opet o Duceu, i opet o fašizmu, naišli i na zadaću pod ovim naslovom »Cosa dice il papà quando siede a tavola« (što kaže tata, kad sjedne za stol). U toj zadaći dijete priča naivno i iskreno sve ono, što otac govori u svom domu, u intimnom krugu svojih dragih, kad uvečer poslije posla sjedne za stol da malo otpočine. Ova zadaća se izradjuje u školi, a ne kod kuće, i to je najznačajnije! Kod kuće bi roditelji mogli da opaze što dijete piše i da korigiraju kakvu nezgodnu misao. , Ove zadaće zadaju se u policijske svrhe. Učitelji su u službi tajne policije »Ovre«, i kroz naivna opažanja djeteta može da se sasvim lijepo kontroliše mišljenje njegovih roditelja. Dijete nije još toliko svjesno, da bi znalo što je politički oportuno, a što ne, i u zadaći kaže i takve stvari, koje »Ovra« inače ne bi doznala. Ovo je još jedan dokaz kakvim se sve perfidnim sredstvima fašistička policija služi u nadziranju talijanskih državljana i kako su fašističke metode rafinovane. Ali u isto vrijeme u tome je još jedan dokaz, da je fašizam nemoralan, jer je već i školu počeo da iskorištava u gadne špijunske svrhe, i to ne samo školu kao ustanovu, nego i malu djecu kao nesvjesno orudje protiv svojih rodjenih očeva. To je infamno, in-famno, infamno! EKSPLOZIJA PAKLENE MAŠINE NA RIJECI Rijeka, 29 maja 1933. — U noći iz-mediu subote i nedjelje, to jest 27 i 28 o. mj., na Rijeci je odjeknula jaka eksplozija, koja se je čula daleko izvan grada i koja je uzbunila čitav grad. To je eksplodirala paklena mašina, koju je neko nepoznati postavio na vrata prostorija Dopoiavora u Via Gelsi (Rione di Mlaka, Piazza della Redenzione). Eksplozijom ie paklena mašina raznijela vi ata, u zidu napravila ogromnu rupu, a stakla na svim kućama naokolo bila su razbijena. Na kući. koja se nalazi pred Dopolavorom, ima ništa manje nego 200 stakala razbitih. Oko 4 i pol sata u jutro čitav onaj rajon bio je blokiran od policije i bio je zabranjen prolaz gradjanstvu. Kvesturini su obilazili sve kuće u okolici, s izlikom da pregledavaju štetu. Tražili su medjutim nešto drugo. Za štetu su i onako svagdje rekli, da je neće vlada platiti, nego neko drugi, Koga su time mislili teško je pogoditi. Nadaju se valjda, da će krivca pronaći, pa će on da plah. Žrtava nije bilo. Žrtve su jedino oni, koji su morali da odu. zbog ove eksplozije, u zatvor kao sumnjivi, a mnogi koji i nisu stvarno sumnjivi zatvoreni su. Dogodjaj je izazvao mnoge komentare na Rijeci, jer je to za Rijeku prava senzacija. Stanje je na Rijeci danas takvo, da je ova paklena mašina najbolji izražaj raspoloženja u narodu. Ima ih medjutim, koji kažu, da su paklenu mašinu postavili sami fašisti, da bi mogli pljačkati i optužiti radnike, koji se nisu pokorili fašizmu. Sad se opet govori o eksploziji, koja je nastala 21 apula na Piazza Oberdan pred školom, pa se kaže, da je ova sadašnja eksplozija bila sigurno od paklene mašine, dok je ona prva bila bomba. Interesantno je, da riječka »Vedetta d’ Italia«, koja obično o bombama i o izmišljenim bombama u Jugoslaviji zna da piše s velikim slovima, sada šuti ko zalivena i nikako ne spominje ovu eksploziju, koja joj ipak ne da da mirno spava ni otja. Ko zna, što bi se jednog dana moglo dogoditi starome Micelliju... OSUDE ZBOG BIJEGA PREKO GRANICE Rijeka, juna 193.3 — U posljednje vrijem ese je opet na Riieci vršilo nekoliko procesa protiv naših ljudi, koji su bili optuženi, da su pokušali da prebjegnu preko granice u Jugoslaviju. Skoro su svi optuženi osudjeni običajnim kaznama od 3 mjeseca zatvora i 2000 lira globe. Isto tako više se je takvih procesa vršilo pred sudom u Gorici protiv onih, koji bježe ili pokušavaju bježati preko sjeverne granice. Gorica, juna 1933. — Zbog bijega pre- ko granice osudjeni su pored ostalih i ovi: Josip Bolhar, star 23 godine iz Prelesja pn Anhovem, osudjen ie u Kanalu na 6 mjeseci zatvora, 4000 lira globe i plaćanje sudskih troškova. Osudjen ie bio kontuma-POb Julija B r e n iz Duplega pri Vipavi osudjena je na sudu u Ajdovčini na 6 mje-sem zatvora, takodjer u kontumaciji. Sud 5+ nrici osu^'c> ie Augusta Martinucija iz • i ‘„etra Gorice na 9 mjeseci zatvora i 4500 lira globe. VELIKE SKRBI LAŠKIH OBLASTI Trst, 20. maja 1933. (Agi s). — Kot smo že poročali, je bilo prvega maja rastresenih po raznih krajih vse polno letakov, pisanih baje v slovenščini, s protifašistično vsebino. Zlasti mnogo je bilo teh letakov v P o st o j n i, Št. Petru na Krasu, Sežani, Tomaju, Sv. Križu in v Trstu. pa tudi drugod. Oblasti so mnenja, da so prišli ti letaki preko meje. Ne morejo »Tamo gdje narodna manjina ne odgovara zahtjevima, to jest gdje nema 400 pripadnika i gdje nema manjinske škole, ali manjina broji 10 posto stanovništva, knjižnični odbor manjine osniva okružnu društvenu knjižnicu i ta knjižnica ima funkciju javne manjinske knjižnice a općina po dl. 26 plača obaveznu svotu iz općinskog fonda za knjižnice toj knjižnici. A može manjinski knjižnički odbor da prenese svoju knjižnicu u susjednu općinu, ako ta nije udaljena više od 4 km.. Općina i u ovom slučaju mora da doprinosi obaveznu svotu za manjinsku knjižnicu, makar je ona u drugoj općini. Svota,' koju općina daje za manjinske knjižnice, ako se ta knjižnica ne može nikako ostvariti može da se upotrebi l na taj način, da se u svrhu čitanja za ta sredstva dobavljaju knjige iz drugih javnih knjižnica. »Sreski manjinski prosvjetni odbor može da za općine priskrbi u smislu člana 6 i prenosne knjižnice. Svaka općina, koja ima barem 50 stanovnika pripadnika manjina, može da se prijavi za prenosnu knjižnicu, ali je dužna, da u smislu čl. 6 c. plača za nju sreskom prosvjetnom odsjeku odredjenu Pa razumeti, kako se je moglo to izvršiti Pn vsej obmejni, finančni, faš. straži, Ovri m raznim železniškim policijam. Ni čuda, ce ie padel takoj sum na razne službujoče ljudi, v prvi vrsti na miličnike. Postavili so zato na noge celo novo organizacijo, da iz-slede od kje so prišli letaki. — Pač značilno za velikansko zaupljivost, ki jo imajo v svoje ljudi in v svojo organizacijo! svotu iz partije, koja je namjenjena knjižnicama. »Ako općina ne uredi javne knjižnice za manjinu, kako to zahtjeva zakon, uredit će je ministarstvo prosvjete na troškove općine*. r Ovaj je paragraf iz Naredbe o kjnižnica-ma u čehoslovaćkoj bez sumnje veoma karakterističan Vporedjenja se spontano nameću. Najprije nam se nameće uporedje-nje s fašističkim postupkom s našom knjigom u Julijskoj Krajini. A zatim i s postupkom Hitlerove Njemačke prama Lužič-kim Srbima, kojima se u posljednje vrijeme uništavaju knjižnice i novine. U Julijskoj Krajini ne samo da Italija ne naredju-je općinama, da izdržavaju za Slavene posebne knjižnice, nego se i privatne knjižnice uništavaju i plijene. U Julijskoj Krajini gorjele su prvih godina fašizma knjige'na lomačama po selima i gradovima. Danas mo*e fašistički sud da osudi na zatvor i novčanu kaznu našeg Čovjeka, koji prenosi in samo čita najnedužniju slavensku knji-gu. Bilo je već mnogo takvih slučajeva. Abog obične Školske početnice ljudi su bili konjinirani, a zbog raspačavanja knjiga, ko- KONFINACIJA ERŽENA MIHAELA Poglavje o »amnestiji« se nadaljuje. Nakojca pri Bukovem, maja 1933. — Marsikaj se je že pisalo o amnestiji ob priliki desetletnice obstoja fašizma. Sedaj smo izvedeli za par novih slučajev. V Nakojco pri Bukovem, okraj Cerkno, se je vrnil iz Jugoslavije domačin Eržen Mihael, po domače jim pravijo »Na ravni njivi«. Kakor mnogo drugih, se je vrnil tudi on v trdni veri, da bo deležen amnestije in da ga zaradi bega čez mejo ne bodo kaznovali. Zgodilo pa se je drugače. Ko se je vrnil domov, so ga italijanske oblasti aretirale in konfinirale za dobo pet let (rob.) ZARADI ZARJAVELEGA NOŽA 11 MESECI ZAPORA Ročinj, maja 1933. — Pri nas se je zgodil slučaj, ki daje značilno obeležje laški »pravicoljubnosti«. V jeseni leta 1930. je bila izvršena pri kmetovalcu Hermanu Tomšiču, preiskava, tekom katere so našli na podstrešju star zarjavel vojaški nož. Posledica tega je bila, da je moral Tomšič odsedeti 11 mesecev v goriških zaporih. To Pa se je zdelo »kulturonoscem« premalo. Zato so ga še konfinirali v Bazilikato za dobo treh let. Ob priliki amnestije pa je bil pomiloščen. Toda navzlic temu, da je edini sin brez starišev, ki mora vzdrževati s svojim delom starega očeta, pohabljeno sestro in že staro teto. je bil pozvan takoj k vojakom, ne da bi mogel priti preje niti na obisk domov. (rob.) FAŠISTIČKA ITALIJA BOJI SE STAROG RDJAVOG ORUŽJA Hapšenje na Slapu ob Idrijci. Trst, juna 1933. — Jedan polidjsM konfident denuncirao ie vlastima seljaka Franca Kofola iz Slapa ob Idrijci, da u svojoj kući ima sakriveno oružje. Prilikom premetačine, koja je odmah izvedena, u dvorištu su doista našli stari zardjali magazin za naboje, kakve su rabili za stare austrijske puške. Možda su mu to podmetnuli, ali i ako nisu. stvarje od tako neznatnog značenja, da zato nije bio potreban proces. Medjutim Kofol je predan sudu i doskora će mu biti sudjeno zbog sakrivanja oružja... _____ PROCESI ZBOG DEZERTERSTVA Trst, juna 1933. — U posljednje vrijeme opet su na redu procesi zbog dezerterstva. Tako je ovih dana izručen od karabinjera sudu u Ajdovščini 23 godišnji Viktor Krek iz Rihemberka. koji je bio aretiran, jer se nije odazvao pozivu za stavnju. Aretacija v Sv. Križu pri Trstu Sv. Križ, maja 1933. —• (Agis). — V vojaških zaporih v Trstu se nahaja Ferdo Sedmak, 23-letni mladenič, doma iz Sv. Križa pri Trstu. Sel je preko meje v Jugoslavijo malo predno bi moral k vojakom in so ga prijeli in zaprli. Čaka ga gotovo parletno službovanje v Libiji alj drugod. Roditelji, čija djeca ne polaze redovito fašističku školu, pred sudom . ,T,rsti 1933. — Didaktičko ravna^ *-j * .u. Rihcmberku prijavilo je sudu u Ajdovščini deset seljaka, koji su navodno svoju djecu »otkidali od asimilacijskog procesa« fašističke škole. Optuženi su Leopold Kavčič, France Hmelak. Ivan Ščuka. Ivan Birsa, Anton Čebron. Josip Mihele, France Vodopivec. Andrej Škrt. Anton Birsa I Jakov Cebron. -------, “ jeeutu u granicama Italije, redovito cenzurirane, vršili su se procesi i pale su osude. U školama se djeca tuku do krvi, nadje U se kod njih i sama jedna stranica iz slovenske ili hrvatske knjige. Zabranjeni su čak i molitvenici i nabožni listovi ženski listovi i gospodarski listovi, koji dolaze iz Jugoslavije. I ko bi sve ono, šio je »zločin* i »zabranjeno* u Julijskoj Krajini nabrojio. Uporedjenje izmedju postupka Italije i Cehoslovačke s manjinama nije medjutim bez nekog dubljeg unutarnjeg značenja. U tom uporedjenju iskače najbolje teška stvarnost i krvava sudbina naše manjine, ali u tome je i osuda onog sistema, koji praktiku-je Italija. A osim toga u ovoj je uporedbi i jedan dalekosežniji znak: po vječnim zakonima evolucije u svijetu pravda uvijek po-bjedjuje a u ovom slučaju budućnost je na našoj strani, na strani Slavena, koji u svojim dušama nose tragove prirodjenog morala i plemenitosti. A politički razvoj svijeta mora već jednom da se postavi na te osno-ve, jer je u tome spas civilizacije i čovječanstva, dok je u načelima južnog i sjevernog fašizma opasnost sloma i katastrofe. STRANA 2 CRKVA I FAŠIZAM U JULIJSKOJ KRAJINI TT •_ . . U drugoj polovici mjeseca maja posjetila je Rim velika grupa hodočasnika iz Jugoslavije. Na čelu tih hodočasnika bio je zagrebački nadbiskup preuzvišeni gospodin dr Bauer i još nekoji biskupi. Sv. Otac Papa primio je hodočasnike i održao im je govor, u kojem je naročito naglašena briga za Hrvate, koji stradaju. Na koncu je Papa rekao, da se moli Bogu, da ova godina donese slobodh svim narodima, a naročito dragoj Hrvatskoj, koja toliko trpi. SITNA PRIČA ZA VELIKU DJECU. Ivan Ivanić, dobar i čestit naš čovjek, ali i odan Petrovoj crkvi u Rimu, pridružio se romarima do svetog Oca u Rimu. I naš Ivanić pao je skrušen pred Svetim Ocem i čuo svete riječi i zapamtio dobro kako je Sveti Otac Pio XI kazao stadu svome, svojim dragim Hr-i vatima: »Neka Gospodin usliši Našu molitvu i neka ove godine oslobodi cijeli svijet, a osobito one krajeve koji su najviše iskušavani i najviše trpe, kao što je na~ ša draga Hrvatska«. Ivan Ivanić nije mogao razumjeti kako to da je naša draga Hrvatska (sada slobodna u velikoj Jugoslaviji) najviše iskušavana i najviše trpi, tako da treba moliti za njezinu slobodu. Sigurno su to — pomisli u sebi Ivanić — neke sibilinske riječi i sveti je Otac zacijelo mislio na dragu hrvatsku, slovenačku i slovjensku Istru, koju tre-ba osloboditi, jer ta mila naša Istra najviše je iskušana i najviše trpi. Ivanić, čestit naš čovjek, ponavljao je zato skrušeno svete riječi: »Neka vam to oživi dušu nadom i utjehom, i neka ova Naša vjera (Ivaničeva i svih poštenih hrvatskih romara) bude i vaša«. R. Katalinić Jeretov. ITALIJANSKI DUHOVNIKI NA DELU ZA ASIMILACIJO Italija sprema rat. FAŠISTIČKA ITALIJA s dojučerašnjim neprijateljima protiv jučerašnjih saveznika V Ajdovščini na Vipavskem so letos vpeljali vrh slovenskih še laške šmarnice, ki jih ima laški katehet vsak dan ob 7 zvečer Ljudje ne marajo za to, a učitelji silijo šolske otroke, naj bi hodili zraven pet. Sploh si italijanski duhovnik veliko prizadeva za poitalijančevanje mladine. Ustanovil je nekako »Azione Cattolica« za mladino, katere se pa boljši elementi ogibljejo. Naravno, da ta vsiljeni duhovnik s takšnim delom ruši ugled Cerkve med Slovenci. Laške oblasti močno pritiskajo na domačine, da bi hodili k laški nedeljski maši. Grozili so jim celo, da jim bodo odvzeli »zimsko pomoč« (prosto kosilo za brezposelne) če ne bodo ubogali; vendar grožnje niso izvajali. Pri tem pa je značilno, da pravi avtentični Lahi nič kaj ne ljubijo maše. Sodnika n. pr. so prosili, naj bi vodil petje pri tej maši, pa ni maral. Italija pač smatra laško bogoslužje le za kavdinski jarem za slovenske sužnje, svobodnemu dediču imperija ni treba teh reči. — (»Slovenec«), LATINSKA PJESMA MORA IZ CRKVE SASVIM DA POTISNE SLAVENSKU PJESMU Trst, 7 juna 1933. — Posljednjih dana maja priredili su u Gorici u zgradi Balille na Piazza Caterina nastup školske djece, koja se podučavaju u takozvanom gregorijanskom crkvenom pjevanju po Wardinoj metodi. Justina Ward je sastavila nacrt za tu poduku. Njenu ideju podupire »Italia Redenta«, koja ima za svrhu što bržu asimilaciju djece u Julijskoj Krajini. To se društvo brine za novo crkveno pjevanje, ne radi crkve, nego radi toga, da se i na tom polju provodi asimilacija. Nastup djece u Gorici imao je da pokaže učiteljima, kako je moguće djecu naučiti teško gre-eorijansko pjevanje. Priredbi je prisu- stvovao i gorički prefekt Trotta, a štampa je o tome pisala kao o važnom dogo-djajU. Sirotti s velikim interesom prati ovu akciju »Italie Redente«, koja je uperena protiv našeg jezika u crkvi. PETJE V CERKVI IN FAŠIZEM O p č i n e, maja 1933. — Fašizem skrbi ne jsmemo peti slovenski niti v zasebni družbi. Sedaj govore, da nam bodo prepovedali peti v našem jeziku tudi na koru, kjer se sliši naša pesem itak samo pri službi ob 10 uri. To so posledice odredb človeka, ki ga je poslala božja previdnost, da posveti svoje delo Bogu v čast in ljudem v korist. FAŠISTOVSKI PREFEKT BOU TAKTEN KAKOR SIROTTI V Lokavcu pri Ajdovščini zidajo novo cerkev. Na belo nedeljo so blagoslovili temeljni kamen. Lepo in pomenljivo to cerkveno slovesnost so vernemu ljudstvu Lahi zagrenili. Preko domačega duhovnika so povabili na lastno pest škofijskega upravitelja S1 r o 11 i j a in prefekta iz Gorice. Sirotti le napravil laški govor, slovenske pridige pa ni bilo nič. Tako se je vse izmaličilo v režimsko laško ekshibicijo, ki se je končala z laškim »rinfresco« v šoli. Narod, ki cerkve zida v čast božjo in v svojo dušno tolažbo, je v dno srca užaljen nad neokusno kome- dijo. Izobraženci so opažali, da je bil prefektov nagovor boli takten kakor Sirottijev. (»Slovenec«) SIROTTI BLAGOSLIVL.IE FAŠISTIČKE PODMORNICE I MOLI ZA PROGONJENE KATOLIKE U JUGOSLAVIJI. Trst, juna 1933. — Nedavno je Sirotti, nedostojni administrator Sedejeve nadbiskupije, raspisao molitve za katolike, koji u Jugoslaviji teško stradaju. Sad pak čitamo u novinama, da je dne 24 maja blagoslovio podmornicu »Nereide« (nosivost 640 tona...), koja je rinuta u more u Tržiču. AVENANTI 0 SLOBODI NAŠEGA JEZIKA V CERKVI Na poslednjem zborovanju fašističnih oblastnikov na Goriškem, ki se Je pred kratkim vršilo v Gorici, je znani pokrajinski tajnik Avenanti podal daljše poročilo o položaju fašistične stranke na Goriškem. Med drugim je uvodoma cinično poudaril, da »ljudem in tudi duhovnikom v nobeni deželi ni dana tolika svoboda kot baš v Italiji, pa da so minili veseli časi, ko je v neki tuji in bližnji državi neki prelat skušal sprožiti proti fašizmu politično kampanjo zaradi dozdevnih krivic, ki naj bi se bi,le zgodile goriške-mu ljudstvu in duhovščini slovenskega pokoljenja. Dotični prelat je moral celo prl-poznati, da se je zmotil, ko je krivdo pripisal fašistični Italiji«. S tem je menil pastirski list iz leta 1931. in zagrebškega nadškofa dr. Bauerja. ŽUPNIK I. REJEC NE SME NA SVOJO FARO Iz Sv. Križa vipavskega doznavamo, da oblasti delajo težave župniku Ivanu Rejcu, da se ne sme povrniti na faro, čeprav se je že davno vrnil iz konfinacije. On je sedaj za provizorja v izpraznjeni fari Opatjem selu na Krasu. Križki podeštat Caliva. ki je istočasno učitelj in politični tajnik, dela največ proti župniku. Nabral je^ celo nekaj podpisov pri mani zavednih Križanih za neko vlogo na prefekta, češ da ne marajo za svojega župnika. (»Slovenec«). MALI SUKOB IZMEDJU VATIKANA I FAŠISTIČKE VLADE zbog popusta na željeznicama Trst maja 1933. Ovih dana. u vezi sa Svetom Godinom, došlo je do male nesuglasice izmedju Vatikana i fašističke vlade, koja se, doduše, ne smije uzeti previse tragično. ali, eto... Došlo je to u vezi s popustima' na talijanskim željeznicama. Poznato je, da je za veliku fašističku izložbu u Rimu bila ođređjena za posjetnike olakšica na željeznicama tako, da su posjetnici izložbe plaćali samo četvrtinu redovite vožnje. Za hodočasnike, koji posjećuju Papu za Svetu Godinu popust je medjutim samo 50 posto. Iz Vatikana su protestovali. Vlada je odgovorila, da nije moguće praviti uporedbe, jer je jedno Sveta Godina, a drugo izložba fašistićke revolucije, a uostalom izložba će biti i zatvorena prije negò počne da važi popust za Svetu Godinu. Vatikan je morao da primi ono, što su mu dali. Ali izložba fašističke revolucije, u zadnji mome-nat, produžena je. 1 sad b'jepo hodočasnici, koji putuju da se poklone Papi. iskorištavaju koincidenciju i uzimlju karte za posjet fašističke izložbe i putuju uz četvrt cijene. Time dobiva i fašizam nešto: svi hodočasnici prisiljeni su tako da posjete ne samo Svetog Oca nego i izložbu, jer na izložbi moraju svoje karte potvrditi. I fašistička vlada može da u svoje statistike unese veliki broj posietnika, koji inače ne bi bili došli na izložbu. Izgleda, da je ovo sa popustima i udešeno u tu svrhu... Trst, maja 1933. — Fašistički listovi objavili su predgovor, koji je Mussolini napisao knjizi generala Adriana Alberti, u kojoj su prikupljena strana svjedočanstva o hrabrosti talijanske vojske i njezinoj ulozi u velikom svjetskom ratu. U predgovoru ovoj knjizi Mussolini kaže da je ona napisana na adresu svih onih, koji su iz političkih razloga nastojali obezvrijediti žrtve u krvi koje je Italija pridonijela pobjedi saveznika. Ova strana svjedočanstva o akciji talijanske vojske dolaze sa njemačke i austrijske strane i medju njima se nalaze izvještaji austrijskog generalnog štaba za vrijeme rata, izjave generala Ludendorfa i austrijskog nadvojvode Josipa. U kakvom je duhu sastavljen ovaj predgovor a i čitava knjiga vidi se najbolje po tom, što se tvrdi, da se talijanska vojska i kod Caporetta heroj-ski_ borila. Najveći dio ovih stranih svjedočanstva pripada nadvojvodi Josipu, koji je glorifikovao talijansku vojsku s kojom je ratovao kao komandant sedme austrijske armije i pred ovim njegovim svjedočanstvima stoji naslov: skinite šešir pred talijanskim vojnicima. I ova knjiga, kao i sve dosadanje talijanske edicije, ima 1 za zadatak da uvjeri Talijane o njihovoj hrabrosti za vrijeme rata i da ih ojača u uvjerenju da su oni odlučili svjetski rat pobjedom kod Vittoria Veneta. No važniji od same knjige je Mussolinijev predgovor, u kojem on iznosi najprije najvažnije od tih stranih svjedočanstva a onda kaže: Ovo spominjanje talijanskog rata 1 herojizma Talijana za vrijeme rata pripada historiji i časti talijanskog naroda, koji već odavno ne smatra neprijateljima, pa ni bivšim neprijateljima, narode protiv kojih se je borio, nego ih smatra prijateljima, sa kojima vodi politiku mira, pravde i saradnje. Ovo spominjanje upravljeno je onima, koji su nastojali da zaborave ili umanje žrtvu dragovoljno prinesenu od strane Italije, nakon što su bili spaseni i na svaki način snažno pomognuti. Ta publikacija nema zadatak da pobudjuje ratoborno raspoloženje: crne košulje znaju — iz govora u Littoriji — kakav rat pretpostavlja fašistička revolucija. Pred tom vojskom i njezinim junačkim djelima treba da skinu šešir neprijatelji do juče a da ova strana svjedočanstva prime na znanje bivši saveznici! I ovaj predgovor i ova knjiga poslu-čit će kao dokumenat ne toliko za hero-jizam talijanske vojske koliko za osvjetljenje fašističke politike, koja se sve izraziti je ocrtava na putu sa dojučerašnjim neprijateljima protiv jučerašnjih saveznika. NAPISNE TABLICE OKOLI VOJAŠKIH UTRDB V — SLOVENSKEM JEZIKU! V maju 1933. — (Ag is.) — Gospod ki se je vrnil iz potovanja po Italiji, nam je med drugim poročal o napisih na tablicah pred vojaškimi deli in drugim. Nikjer ne vidiš napisa v slovenskem, hrvaškem ali drugem jeziku, tu pa, kar v treh: italijanskem, nemškem in slovenskem. Tu so torej, nehote in nevede priznali, da živijo ljudje, ki ni znajo niti besedice italijanskega jezika in da so Slovenci! STAVBE OPUŠČENIH PODJETIJ SO DANES VOJAŠKE KASARNE. Vremska dolina, v maju 1933. — (A g i s). Znano je, kako so končali vsi načrti, ki so jih izvršili v Famljah za obnovo nekdanjega premogokopa. Podjetje ni uspelo, je propadlo iri pustilo na mestu par lepih novih zgradb, prepuščenih samim sebi in razsulu. Par let je vsaj kazalo tako. Zdai pa so se spomnili na te stavbe vojaški krogi — kot jih običajno imenujemo. — Tako se zdaj vrstijo razni vojaški oddelki eden za drugim, ki se nastanijo v teh stavbah. Pravijo, da so to takozvani oddelki »Genia« in so se prišli učiti delati mostove in slično čez reko Reko. Tu se pa ne bodo preveč naučili. Tudi brez mosta greš lahko skoro povsod čez Reko, zato dvomimo, da bi imeli tu posebno priliko za vaie. Po novih cestah, ki so j ili zgradili in deloma popravili ni skoro nikakega prometa, kaj šele, da bi se kaj dvignil. Ubog kmetič sempatja pelje v Trst malo sena ali pa peščico drv. Le včasih pripelje po cesti kak avto. Z mirno vestjo pa lahko trdimo, da je vsak treti! avtomobil vojaški, ali vsaj vojaški oblastniki se vozijo v njem. Sejmi v Divači in Sežani so postali strašno revni tako, da se sploh sejmi ne morejo več imenovati, v primeri s tem, ker je bilo v prejšnjih časih. Vse pa čaka na to, kar šele pride! \ EL1KA GENERAL&TABNA KOMISIJA U i TOLMINU. Trst, juna 1933. —- Ved nekoliko dana jjalazi se u Tolminu velika vojnička komisija sastavljena od cirka 150 talijanskih generalštabnih oficira medin kojima su tri generala i mnogo pukovnika, Oficiri pripadaju svim rodovima vojske, a najviše ih ima od brd'-ke i poljske artiljerije. Komisija je razdijeljena u više odsjeka. Oficiri stalno obilaze brda oko granice, gdje pro- učavaju strateške pozicije, pregledavaju ceste, mostove i razne druge vojničke naprave. U prostorijama tolminske općine imali su plenarnu sjednicu, na kojoj su pretresli sabran materijal i savjetovali se o daljnjem radu. I u Svetoj Luciji kod Tolmina ima nastanjenih nekoliko od tih oficira. Imaju na raspolaganje 25 automobila. Naročito se često voze na šentvišku goru f na Cerkljansko. STRATEGIČNE NAPRAVE Št. Peter na Krasu, maja 1933. (Agis) — Civilni promet, osebni in tovorni, ki je bil na naši postaji celo med svetovno vojno zelo velik, je padel danes pod ničlo. Po postaji se kretajo sami železniški uslužbenci, poleg varnostnih organov, ka-rabinerjev, miličnikov in civil, agentov. Zadnje čase posebno, pa se je povečal vo- • jaški promet. Nič čudnega, saj na stotine in stotine delavcev gradi, vrta, prepeljuje in razklada, a vse samo vojaške zadeve. Vse od Postojne, ob meji preko Javornika, tja do Snežnika delajo kaj vztrajno in zlasti ponoči, tako da včasih ni moči niti zaspati. Slišijo se močne detonacije, ko razstreljujejo skalovje in večno ropotanje vrtalnih in drugih strojev. Baje so pričeli z gradnjo smodnišnice in vojaških skladišč tik pod Javornikom. Drugače tudi ne more biti, kajti čemu naj bi rabili tolike količine gradbenega materiala, zlasti cementa, železnih oklepov itd. Pri vseh teh delih, pa so zaposleni izključno le Italijani, da se lažje vzdrži vse tajno napram civilistom io zlasti domačinom. MIROLJUBNA ITALIJA Bane pri Trstu, maja. 1933. — Pri nas so zgradili z mrzlično naglico velike vojašnice. Ti objekti nudijo prostora za 9.000 mož. Istočasno so zgradili veliko vojaško bolnico. Ogromna, semkaj spadajoča skladišča za municijo in orožje, so tudi že zgrajena. Kdo je naročil te gradnje, ne vemo. Vlada v Rimu prav gotovo ne. ker drugače bi ne mogla dnevno povdarjati. da je »miroljubna«. (rob.) VOJNIČKE AUTOMOBILSKE UTAKMICE. Trst, juna 1933. — Talijanske vojne vlasti priredile su koncem maja veliku vojničku automobilsku utakmicu, da bi pokušale Rako bi se automobilska služba4 iskazala u slučaju mobilizacije. U utakmici učestvovalo je 166 teretnih vojničkih automobila iz automobilskih, centara u Torinu, Alessandriji, Milanu. Veroni. Trstu, Bologni. Firenzi itd. Cilj je bio Tržič. Svaki automobil morao je s punom opremom da predje 1000 kilometara. Rezultati su bili slabi. Jer su mnogi automobili morali napustiti utakmicu, a ostali su u Tržič došli sa 24 sata zakašnjenja... NE ZNAJO ŠE DOVOLJ STRELJATI! O p čl n e pri Trstu, maja 1933. — 24. maja pride k nam, kot vsi govore, prestolonaslednik Humbert. Prisostvoval bo svečani otvoritvi in blagoslovitvi novega strelišča. Strelišče, ki se nahaja »Na pikalcu« Je velikansko in je po razsežnosti drugo v Italiji. »A noj«, princ Humbert! Pridi k nam v vas! Pokazali ti bomo svobodo, ki nam jo je obljubil tvoj kratki oče. Kako bo svečanost potekla bo-mo še poročali. (rolb.) Jajnine zlato naših hranil // SVIM NAŠIM DUŽNICIMA DO ZNANJA ! Vec smo nebrojeno puta o po* minjali naše dužnike, da plate svoj dug, ali ima još mnogo ne* savjesnih, koji već nekoliko godina dobivaju list, a da nisu nikada ništa platili. — Apeliramo1 posljednji put na ove naše duž-J1. e* jer. ćemo biti inače prisiljeni da ih sudbenim putem tjeramo. Radi nemara i nesavjesnosti onm koji primaju list a ne pl»' čaju ga, prijeti listu opasnost obustave. List savjesno vrši svoju duž; nost spram svojih čitatelja „1 naše porobljene braće, zato treba da mu i pretplatnici jednako u*' vrate — savjesnim plaćanjem pretplate. Nadamo se. da će osjećaj đnžncsti i savjesti naših pret; platnik* ‘pak prevladati i spasit1 ovaj toliko potreban list. KDOR PO DOLGEM ČASU OBIŠČE GORICO Vtisi s pota In ti Gorica, solnčna sestra bele Liub-jane, kdo te je odel v črnino, kakor ža-«ostilo zapuščeno uđovo, katere otroci so se razpršili križen sveta. Žalostno je tvoje življenje pod sekiro. Kdor po dolgem času obišče Gorico, bo zaman iskal predvojne živahnosti in domačnosti obenem, ki je delala mesto tako ljubko, da si ga moral ljubiti. Ob prebodu preko državne meje sprejmejo vsakega došleca budni zastopniki javnega reda v svoje varstvo. Tako miličniki, karabinjerji, cariniki, detektivi i. t. d. Varen si kakor dete v materinem naročju. Niti las na glavi se ti ne more skriviti, pa če bi bil med samimi zlodeji. Pa ne samo ob meji. Ti .bdeči organi te sploh povsod spremljajo, tudi v notranjost države. Va- | ren si kjerkoli. Mislim, da je s tem dobro rešen vsaj del perečega socialnega problema brezposelnosti. Kdor ne dela niti z roko, niti z glavo, more vsaj paziti na druge. Zagotoviti si je treba seveda na vsak način svojo eksistenco in opravičiti obstoj teh organov. Vendar pa pri pičlem številu potujočih iz tujine ni delo tako zelo težko imeti vsakega pod natančnim nadzorstvom. Pred kvesturo te daleč pred poslopjem vpraša neuniformiran uradnik kam, da si namenjen; pokaže poslopje in pove nad-stropje, kjer odpraviš prijavne formalnosti. Tu govore seveda le italijanski. Ne pa tako po trgovinah. Tukaj postrežejo radi tudi v slovenskem jeziku Marsikateri privan-1 »ranec iz juga lomi slovenščino, ali ima vsaj kakšnega nastavljenca ki jo zna. Ko i vsaj bilo mnogo slovenskogovorečih odjemalcev! Pa jih je le malo in trgovine so bolj prazne in marsikatera izgine po kratkem obstoju ali pa vegetira v obupnem fa- ' jalizmu. Značilno za življenske prilike in stanja prebivalstva v mestu je. da so mo-1 rali ograjo mosta nad Kornjem povišati za bar metrov s prav gosto mrežo. Preko mznje ograje je bilo le preveč samomorov. Nad mestom štrlijo v zrak razvaline grada ki polagoma razpadajo. Privatna poslopja se prenovljena, le nekaj jih se spominja na vojno razdejanje. Tudi samostan na Kostanjevici je obnovljen. Nevem pa. ali se | moreš tam spovedati v slov. jeziku; nisem Vprašal. Le kaj bi rekel danes naš skromni °ce Škrabec in drugi njegovi sobratje? • vM.9b jutranjih urah srečaš na ulici ali I vidiš v cerkvi več družb v črnih ali sivih “formah. Prej ni bilo v Gorici tega v 'miki meri. Tipično za Italijo. Ljudje, ki nikakor nemorejo strinjati s svojo okorno ali, ki ne najdejo sebi primernega razdana, vstopijo v razne verske družbe vredove), ženske in moške. Vsa ta udružena so seveda silno vneta za sveto narod-stvar. Kar ne opravijo puške, meč in in i k’ ricinovo olje, ječe posebno sodišče n konfinucjje, opravijo ti po svoje. Tudi ta j ai nam odnaša marsikaterega našega člo-kn i bod‘si otroka, bodisi odraslega. Ta-j , v neki vdovec oddal svoje 3 otroke obnm ljudem sam pa se ponudil v tak lin*-’ ker se ne more vnč drugače preživ-i®11- — Ponižni Slovenec bo dober za po-/‘nanje, za pomivanje posode in druga lczka dela. z P?k.raiina ie Precei dobro preprežana & avtobusnim prometom. Tako v Tolmin, j. .Veu. Idrijo, Vipavo, v Brda, v Furlanijo ra» •? Najbolj so ti avtobusi zaposleni ob i krat11 Ureditvah in obletnicah zmag. Ta-žai morai° vsa vozila v akcijo, da preva-1 no udeležence iz vse države na oglede nanj» trofej zmagovalcev — vojnih poko-t J^sČ. — Kosti, čemu trohnite?! — Ker je kram ve čeprav tudi ona zelo trpi Ho v,a dlani!* Vidiš"KojTkoT Medano Biija- ARIJE ČOKA NA ZBORU U BEOGRADU mm-. ai Éi§È r - -Ji ai \ t;-, - ; JEDAN DIO VELIKOG ANTIREVIZIO NISTICKOG ZBORA U BEOGRADE. Naši su čitatelji u dnevnim novinama čitali o velikom antirevizionistič-kom zboru, koji je održan u Beogradu i na kojem je učestvovalo 30 hiljada ljudi. Na tom je zboru medju ostalim, jugoslovenskim, rumunjskim i čehoslo-vačkim govornicima govorio i dr. Ivan Marija Cok, pretsjednik Saveza emigranata i'z Julijske Krajine. Njegov je govor bio vrlo zapažen u našoj štampi, a i u stranoj. Fašistička štamjja sva od reda citira njegov govor : donosi op širne žučljive komentare. Nema sum nje, da je govor dra Čoka dogadjaj od velikog značenja baš radi toga odjeka, koji je imao u samoj Italiji. Komentare tom govoru naručila je službena Italija. Mussolinijev presbiro je sam naredio, da se donesu komentari, koji su u svakom listu drugačiji, ali s istim sadržajem i gotovo jednakim brojem redaka. Donosimo danas sliku jednog dijela tog neviđjenog velikog zbora u Beogradu. Čitav zbor nije bilo moguće fotografskim aparatom uhvatiti. Prema izvještajima u denvnoj štampi donosimo sadržaj govora, koji je izrekao dr. Ivan Marija Čok: fa5isatnÌTa™.raVNasdzanimaio nS DR; ,VAN MAR,JA C0R Brd» IaMst- Jarmom. Nas zanimajo naša Wa' Raz vrba Sabotina imaš vse to ka-ti0r dlani. Vidiš Kojsko, Medano Bilja-tia J1.50'26- Višnjevik, Dolenje, Kormin in bas -• e na zaPadu đo Vidma kjer živi i'na že od davnil1 časov. Cela pokra-tii 'č aaKor en sam lep, cvetoč sadni in trt-Prhn-- Ali ljudstvo strada kljub vsemu, to »* P° is se izseljavati, v kolikor že ni' 'brilo tekom zadnjih let. Zadolženo je. Vinn5^meea sadja se ne more preživljati, kiorai * v k,eti’ sbdib- z'asti črešnje je Zastn .Ve2krat oddati na trgu prav čisto Zato nj’ ?amo da jih ni vozil zopet domov. silca*pPa ie morala kravica iz hleva in mar-in da/? družina izpod strehe, radi dolgov ki ili, °v- Polagoma pa prihajalo južnjaki, ska J P°dpirajo razna njihova gospodar-biove - Va in se usedajo v naše tople do-faje« ln Prevzemajo našo obdelano in na-•iudi i prepojeno z potom naših D0t ^črpani sin te zemlje pa vzemi po-sko si??bco v roke ali pa vstopi v suženj-“zoo k gospodarju, ki te je uničil. v^ar»lte ,nam, kar ste nam vzeli. To je kbjetg oboja ! In izpremenil se bo obraz-ob,-rp'na 'n delavca poštenjaka v ve-sVoj “raz človeka, ki je na svojem sam J Gospodar * " A. Hostnik. Oduševljenje je sve jače kad pretsjednik nik g. Trifunovič daje riječ dru Ivanu Čoku, članu središnjeg odbora Narodne Odbrane i pretsjedniku Saveza emigrantskih udruženja. Veliki trg pred Narodnim kazalištem prolama se od klicanja: Živjela jugoslovanska Istra! Živjela Julijska krajina! Živjeli naši neoslobodjeni krajevi! Dr. Čok tek nakon dugog vremena dolazi do riječi, te kaže: Na ovom sjajnom zboru treba da se čuje i glas naše Istre, naše Julijske Krajine. (Ponovno ogromno oduševljenje i’ klicanje). 600.000 naše braće, svijesnih i odlučnih Jugoslovana na nas upire svoje oči, na ovo mjesto sred ponosnog i slavom ovjenčanog Beograda. Jer, treba da se zna, iako Julijska Krajina politički ne pripada Jugoslaviji, ona je po narodnosti i osjećanju njenih žitelja jugoslovenska zemlja. (Opet burno i ogromno oduševljenje poklici: Živjela Istra! Dolje ugnjetači! živjeli neoslobodjeni krajevi! Hoćemo ovu reviziju ugovora!) — Trinaest stoljeća je otkako naš narod u Ju-lijskoj Krajini obradjuje svoju zemlju, ljubi je i brani, te je u hiljadugodišnjoj neprekidnoj zajedničkoj sudbini vezan sa braćom koja danas žive u slobodnoj Jugoslaviji. Kulturni, geografski i ekonomski razvoj traže nepovredivost novih granica) i daju ju-goslovenskom narodu sveto i neotudjivo pravo na tu zemlju. Zato treba da se zna da Jugoslavija za nas ne svršava tamo gdje je nasilje i gramzljivost neprijatelja postavilo neprirodne državne granice, nego se Jugoslavija prostire svuda, gdje kucaju jugoslovenska srca. Zato mj Istrani a s nama i svih 14 milijuna Jugoslovena u slobodnoj domovini izjavljujemo, da nema potpune Jugoslavije bez Istre, Trsta i Gorice, Rijeke i Zadra. (Urnebesno klicanje: Tako je! Hoćemo reviziju sa Italijom! Živjeli neoslobodjeni krajevi!) Mi Jugosloveni ne plašimo se revizioni-stičke kampanje. Baš obratno, neka znaju naši neprijatelji, da ćemo mi tražiti od njih neka ispune ono, čime su mislili da nama zaprijete. Jer mi Jugosloveni pravednom revizijom ne ćemo ništa izgubiti, nego samo dobiti. Oni koji vode revizionističku kampanju traže nasilnu i nepravičnu i neopravdanu reviziju granica na štetu Jugoslavije, ali su šutke prešli preko naših ne samo pravednih nego i najsvetijih prava, da tražimo mi reviziju u našu korist. Ali neka znadu, da od sada ne ćemo više da šutirao, nego ćemo tražiti da nam se vrati sve što je naše i što nam je oduzeto silom, nepravdom i prevarom. Naša je pravedna granica na Jadranu, na Soči i na Gosposvetskem polju. Mi se pravedne revizije ne bojimo. Ali dok oni koji je danas traže, drže u svojim šakama ono, što je naše i traže od nas ono što nije njihovo, mi takovu reviziju osudjujemo, jer je nemoralna i nepoštena. Današnji revizioniste sliče na lopove koji drže u svojim rukama plijen, pa još traže da dalje kradu. Ako oni hoće da im svijet povjeruje, da su njihove namjere poštene i iskrene, neka povuku svoje granice na Soču, neka se odreknu Južnog Ti-rola, neka vrate Dodekanez, neka vrate nama našu Korušku. Dok toga nema mi znamo da zahtjev današnjih revizionista nije glas pravde koji ima da donese mir i sppkojstvo medju narode, nego je to izliv nenasitnog imperijalizma, koji' ugrožava ne samo mir, nego i same temelje ljudske civilizacije i kulture. Mi Istrani, sa vjerom u srcu da duhovi naših velikana Vjekoslava Spinčića i Matka Lagmje lebde nad nama i našom sudbinom, gledamo sa pouzdanjem u budućnost: mi se pravedne revizije ne bojimo. Završne riječi dra Coka izazvale su delirij oduševljenja. GLASOVI ŠTAMPE FAŠIZAM, KORRZIKA, NIZZA I JULIJSKA KRAJINA Trst, maja 1933. Kao što fašizam izdaje mnoge listove i revije, koje se bave propagandom za Dalmaciju, tako izdaje i jednu naročito luksuznu reviju, koja se bavi propagandom iredentizma za Korziku, a zove se »Corsica Antica e Moderna«, i ta revija, koja je bila svim svojim sadr-zajem oduvijek protiv interesa Francuske, nro!?1 Pripao Korzika), smjela je sve do nekoliko dana da dolazi na Korziku. Međjutim. sad je francuska vlada zabranila ulazak toj reviji. I u Italiji je nastala uzbuna i zgrazenje. U reviji »Corsica Antica e Moderna« piše redakcija, da je to sramotno i da će se poduzeti koraci, da bi poništio ovaj korak francuske vlade, koji da je — protuzakonit... Ovaj se čin prikazuje kao najveće nasilje, kao čin. koji je protiv clvi. izacue i koji bi morao svijet osuditi kao barbarstvo... Ali kulmen je fašistička revija ^postigla time, što upozorava svijet na nepoštivanje slobode štampe od strane bra.I,lcHske: »Historija će suditi te galske nasilnike nad slobodom štampe.« Interesantno je. kako baš iz Italije, gdje le sloboda štampe sasvim ukinuta, na način, koji znade čitav svijet, dolazi protest protiv francuskog nepoštivanja slobode štampe. kad znamo, da u tom pogledu nema na svijetu slobodnije zemlje od Francuske. A osim toga, nameće se sama od sebe upored-. 'zmedju ove fašističke prepotencije, kan je riječ o Korzici, i one situacije u kojoj se nalazi danas naš narod u I u 1 i ] s k o i Krajini. Dok se za Korziku traži sloboda izazovne, iredentističke štampe, u Julijskoj Krajini ne dozvoljavaju se ni najnedužniji gospodarski listovi, ni molitvenici, ni jedna riječ štampana na našem jeziku. na JPlilsku Kra- nLm.,? T 0 Ce*kl đan čita!i u torinskem dnevniku »La Štampa« članak, u kojem se veliča talijanski karakter francuske Z01*1 ,e članku, rečeno, da se ta- sahnSniVkurakter t?,Ka erada ne raože 'zbrisati nikakvim nasiljem, da se Nizza dece- nijama opire asimilaciji i da će se i dalje winn11’ jer )ezik 1 nac'onaIno obilježje jednog naroda ne može silom mijenjati. ip mph?°Y40n *La StamPa« za Nizzu. koja u faškt,Tki°m?*Pripa a Francusk°l- tako se u tasistickoj štampi govori o Korzici, koja je s pravom prepuštena Francuskoj tako nfucira ° ,Sa.v°ji> koia niie nikada bila tali-janska, a kad je riječ o slavenskoj Julijskoj Knmm, e. onda se svira u drugačije diplej AKADEMIJA ISTARSKE SREDNJOŠKOLSKE OMLADINE U ZAGREBI) Nastup u Djačkom internatu 14. VI. Naša srednjoškolska omladina koja se odgaja u Djačkom internatu (Gornji grad, Habdelićeva ulica 1) priredjuje u srijedu na večer 14. VI. akademiju, na kojoj će biti 'zvedeno nekoliko točaka pjevačkog, gimnastičkog i recitatorskog programa. Priredba se održaje u internatu, na otvorenom pro-•ci1 ,unutar same zgrade koji je vanredno prikladan za jedan ovakav nastup. Na uvje-zbavanju programa radilo se i radi svom ozbiljnošću i uz punu volju i oduševljenje tmadezi sa željom da se uzvanicima i brojnim gostima koji će rado doći na ovu prvu javnu, svečanost istarske djece pokažu rezultati vanškolskog rada omladine. Pristup na akademiju mladog istarskog naraštaja omogućen je svima, našto naročito upozoravamo našu zagrebačku istarsku publiku. Ulaznina su dobrovoljni prinosi. Početak akademije je točno u 8 i po sati na večer. U slučaju slabog vremena, akademija se održava u dvorani ženskog liceja na Kata-rminom trgu. Sam program je vrlo opširan te obuhvaća nekoliko pjevačkih točaka djačkog mješovitog i ženskog zbora, kojim ravna Q°rta.n- Na Programu su kompozicije Matka Brajše-Rašana i Lhotke i dr. U gim-nastičkom dijelu programa izvadjat će ne-kohko interesantnih točaka muški i ženski odjeli koje je uvježbao Viktor Jurčić, načelnik Sokola III. Cijeli program bit će r^Unie,Pf nek0iiko deklamacija koje će izvesti učenici i učenice. Deklamirat će se ?MrJa Natalinića, Josipa Ante Kraljića i Maje Balote. Kako se vidi pro- ai‘ ' biran, te nema sum-da de 'zvadjaci dostojno predstaviti Public! i pokazati puni uspjeh i smisao u stojatT pozrtvovnoni i mladenačkom na- OVAKAV JE ŽIVOT U FAŠISTIČKOJ GENOVI -..-.—' ................. ■ ■ ................ STANJE FAŠISTIČNIH ORGANIZACIJ V ITALIJI U svojoj brošuri »Podzemna Italija« Dino Montanari piše o Genovi ovo: Konačno sam prispio u Genovu, »ponositi grad«! Na granici je prošlo sve u redu. Kao nedužni svećenik sa svojom isto tako nedužnom prtljagom i nekoliko svetih knjiga nisam bio ni udostojen jednog pogleda u ovo doba političke napetosti, stalno sumnjičavih pograničnih stražara. Naivno sam stajao ovim diktatorima u oktav formatu, od kojih se svaki zamišljao kao mali Duce. Moj paket ih nije ni najmanje interesirao. A mozak pak ne može se kontrolirati. Pogranična procedura trajala je inače satima. Pred nama su sa upravo grotesknom pedantnošću pregledavani kovčezi bogatih i torbe i omoti siromašnih. Kamo nije doprla ruka carinika u civilu, tamo ie svoj nos zabio koji od revnih vojnika fašističke milicije. Posmatrao sam lica mase: podmuklost, zbunjenost, gađenje, poniznost, glupost i strah. Jao radniku ili seljaku, koji bi se usudio da odmah ne odgovori na osorno pitanje. Nemilosrdno bi ga mržavi milicioner sa koketno naherenom kapom odmah podvrgnuo ličnom pregledu. Mnogi bi izčeznuo u maloj stražarnici i ja ga više ne bi vidio da izlazi ... Putnice su kontrolirane i sravnjivane sa nekom crnflm knjigom, u kojoi su bila ubilježena sva sumnjiva imena sa točnim ličnim opisom. Jedan mali friulanski seljak, koji se vozio s nama zajedno, bio je uap-šen. On je usput svakom pričao kako dolazi iz južne Amerike, gdje je dugo radio, i kako ie uštedio nešto dolara i sada se vraća ženi i djeci. »Domovina!«, uzviknuo je on, »La Patria!« I njegove zečije oči su se orosile, kada se približio granici Italije. Budala! Ovaj mali suhi čovjek bio je napadno sličan nekom nepoznatom iz crne knjige. Milicioneri su ga okružili i počela su padati pitanja sa sviju strana. Pitali su ga za neka imena ljudi, koje on nije poznavao, za činjenice, o kojima on nije imao ni pojma. On nije ništa shvaćao, počeo je mucati i na koncu se zbunio. Vidio sam kako mu jedan od »crnih košulja« stavlja lisice na ruke, vidio sam bojažljiv pogled njegovih zečjih očiju i_ čuo sam njegov glupi uzvik: »Ali moja žena čeka na mene!« To je bio posljednji pokušaj obrane njegovog ubogog mozga. Ali su ga brzo strpali u kola i otpremili, vjerovatno u zatvor u Ventimigliji. Ne znam zašto me ova scena progonila. Možda zato što mi je ova mala, bijedna scena predočila sve strahote terora u Italiji, kome idem u susret. Vezanim rukama. Teško je... * Već sam ovdje pet dana. Stanujem u jednoj maloj gostionici, koju gotovo samo svećenici posjećuju. Ona je poznata u krugovima nižeg klera. Tu se dobro jede. a malo plaća, ali se zato u njoj stalno osje-ća miris ribe, a po noći se može naći i po koja buha. U zemlji, kao što je Italija, u kojoj policija rade pušta na miru kradljivce, ubojice i krivotvoritelje, da bi se isključivo mogla posvetiti lovu na političke protivnike, mora se poduzeti sve, da bi se izbjeglo nadzoru i da se ne bi pobudila sumnja. ♦ Učinio sam danas prvi pokušaj. Bio sam kod jednog druga, kome sam imao dati neka obavještenja? Kod njega sam se preodjenuo. U nekim starim hlačama i kaputu, sa šarenim rupcem oko vrata i kapom na glavi izgledao sam kao kakav radnik. Kroz usku uličicu S. Brigide spustio sam se do lučke četvrti. Ovdje je još uvijek vladala stara vreva. Uska uličica je prepuna ljudi. Zrak je pun mirisa, koji se širi iz krčmica i konoba, gdje Se kupaju u ulju lignji, rakovi i kukuruzni kolač. Glazba i dreka ječe prema komadićima neba. koji se naziru izmedju crnih i prljavih redova kuća. Sve kao i prije, samo malo pomoraca. Nema crnaca, niti se čuje vika nosača. Ni prosjaci se više ne vidjaju. U Italiji je fašizam »riješio« genijalnom jednostavnošću problem prosjačenja. Prosjačenje je zabranjeno i kažnjivo, vodi u zatvor. Ali umrijeti je dopušteno. Što hoćete više! Kod burze sam zaokrenuo desno prema moru i stao sam upravo pred glavnom lukom. Ako si prije došao ovamo, stajao bi omamljen dimom i ugljenom prašinom u divljem bučnom i bučnom životu luke. Polunaga tjelesa grbila su se pod teškim teretima medju škripljivim dizalicama, u pisku sirena i vječnom šumu mora, koje se izdiže iznad svega. Pakleni kotao, dostojan Danteova »pakla«. Sada je luka kao izumrla. Nekoliko brodova leži usidreno u vanjskoj luci. Tu i tamo vide se manje grupe mornara širokih ramena, kao da zebu pod žarkim suncem, sa mršavim tupim licima. To su nosači, osudjenl da se mjesecima bez posla skiću po luci i da bulje u brodove, koji isto tako bez posla kao i oni leže usidreni u luci. Tu i tamo pristao sam i ja, progovorio sam sa ovim ili onim po nekoliko riječi i očekivao napeto njihove odgovore, trudeći se da raspoznam njihovo pravo raspoloženje. Ovi nedužni, dobroćudni, ali tromi ljudi vodili su zdvojnu borbu za dostojni život čovjeka. Zmirkavo su me gledali ispod svojih umornih trepavica, a odgovarali su vrlo oprezno. Oni su nepovjerljivi kao i svi stanovnici Genove, a dvostruko nepovjerljivi, od kada su im sve uzeli, rasturili njihove sindikate i uništili njihovu tarifu. Svi pate, tu i tamo pada koja riječ utučenosti i rezignacije. Ali ioš češće izbija iz njihovih mršavih odgovora ogorčenje i mržnja, nestrpljivost i mukla prijetnja, koju se ne usudjuju otvoreno izreći, ali koja se mjesto u riječima odražava u njihovim pogledima i u grčenju njihovih pesnica. »Oh, Dio!«, to je sve. Ali ja znam što oni misle. Na njihovim pogledima, po znakovima koje oni medjrusobno izmjenjuju, prepoznajem da su oni svjesni potrebe za borbom protiv omrznutog fašističkog režima. POGREBI SO TUDI NEVARNI OBSTOJU DRŽAVE Vesti z Opčin pri Trstu Opčine, maja 1933. — Fašistični kul-turonosci, ne samo da prikrajšujejo na barbarski način najelementarnejše pravice, ki jih ima človek po človeškem in božjem pravu, ampak hoče svojo metodo uvesti tudi nad mrtvimi. Dogodek, ki se je pripetil pretekli teden pri nas, pa nas ne plaši. Fašistični barbari naj vedo. da se narod ne bo nikdar in nikogar ustrašil, kadar bo hotel izkazati zvestim sinovom naroda poslednjo čast. Narod ceni svoje zveste sinove in jih zemlje za vzor požrtvovalnosti in vstrajnosti pri nesebičnem delu in borbi za obrambo svojih narodnih pravic. Dne 6. t. m., je podlegel v tržaški splošni bolnici težki želodčni bolezni v starosti 33 let naš vaščan Just Možina, p. d. »pri Bonetu«. Pokojni je bil poštenjak, blag in zaveden narodnjak. Vsled teh njegovih vrlin, ga ie domače ljudstvo vzljubilo in cenilo. Bil pa je sin revnih starišev. Zato so njegovi tovariši, ki so želeli, da bi njegovo truplo počivalo na domačem pokopališču, poskrbeli pogreb na lastne troške iz Trsta na Opčine. Pogreba se je udele- žila velika množica našega ljudstva, ki je tako izkazala pokojnemu poslednjo čast. S tem pa je bila že podana nevarnost. Da bi ne bila motena javna varnost, je pogreb verno spremljalo vse do groba okrog 20 tajnih policijskih agentov in štirje karabi-nerii. Ko so se po pogrebu zbrali ljudje h po-grebščini, da se posvetijo spominu pokojnega, je prišla tudi policijska gospoda, da poizve o krivcih, ki so preskrbeli Možini dostojen pogreb. Nervoznost pa je postala še večja, ko smo zapeli »Lipa zelenela je«. Varnostni organi so še tri dni za tem stikali Po vasi in beležili vse one, ki so peli slovensko pesem v poslednji pozdrav. Dragi Just, umrl si, ne da bi mogel dočakati velikega dne osvobojenja. Legel si v zasužnjeno zemljo, ki si jo ljubil tako zvesto. Čeprav tebe ni več med nami vendar se je tvoj duh naselil v naše duše, ki nas bo bodril in utrjeval vero naših src v končno svobodo našega naroda. Lahka ti bodi zasužnjena kraška zemlja! (rob) KAKO ITALIJA INKASIRA DAVKE Denarna globa Št. Peter na Krasu, maja 1933. — (A g i s). — Brezštevilnim davkom, državnim, pokrajinskim, občinskim, sindikalnim in drugim dejstvam naši ljudje zelo težko sledijo. Vsa tozadevna obvestila, plačilni nalogi in potrdila se izdajajo v laškem jeziku. Poleg tega so vse davkarije v zakupu privatnikov, ki imajo pri izterjevanju prosto voljo in nikake kontrole. In ,,rnn9g0' krat se zgodi, da morajo naši ljudje dvakrat plačati en in isti obrok davkov. Mnogokrat naši ljudje, ker ne razumejo italijanščine, ne vedo za kaj gre In kako, in plačilno rok spregledajo ali pozabijo, tako je pred kratkim dobil Penko L, posestnik v Nadanjem Selu, davčni plačilni nalog, glaseč se na cirka 900 lir, za zaostali davek iz pretletnega leta in denarno globo. Po današnji valuti znese to 3.600 Din. Kaj pomeni ta znesek za malega kmeta v današnjih časi — ve vsakdo! FAŠISTOVSKA KOLONIZACIJA JULIJSKE KRAJINE. Pred kratkim so začeli v velikem obsegu dzsekavati erarični gozd Tisovec med Ajdovščino in Idrijo in žgati oglje. Pa ne da bi dali domačinom zaslužek. Privedli so iz laškega paradiža bataljon delavcev, razdeljenih v 130 skupin po 3 do 4 može in še ženske in otroke. FAŠISTIČNI TAJNIK ISKLJUČEN RADI TATVINE O p b č i n e, maja 1933. — Fašizem skrbi izborno za vzgojo državljanov. Znani faš. tainik Federici, ki so ga radi tatvine izključili. je bil »obsojen« na premestitev na postajo Redipuglia. Postavili pa so na izpraznjeno mesto »pedagoga« zivinozdrav-nika. Oni že vedo, kje so »balkanske uši in stenice«, zato so nam pa dali živino-zdravnika, da nas bo zdravil z mangane-lom. h ideala Slobode. Pravde, Istine i Le-Dote. j 0 predratno doba razvijalo se tuj, na db'nak otudjenoj nam Rijeci i pred očima j'bfde Učke-gore, Sokolstvo šireći svoje ”laKotvorne zrake na sve strane po čita-našem Primorju, i s jedne i s druge ' rabe sudbonosne Rečine. a okupljajući pod r'’°ie okrilje braću i sestre na junačke zbo-bv®’ sokolske sletove, postajao je Sušak <;ed'Štt.m sokolskih i narodnih snaga, žari-bbt domoljublja i narodnih ideala. „ u Poratno doba nalazeći se na ovoj ne-I kodnoj granici naše nacionalne države, a Ijbb®« na domak nam Rijeci i nezaboravnoj 'r'’.t'ci Istri širilo je Sokolstvo u ovo 15 i., d'na slobodnog disanja svoja moćna kn-I ^kupliajući pod svoje okrilje sve ono sto tr®balo okrilja i zaštite, i s ove f s one a.b® kobre Rečine...« ,. N,ait Rikard Katalinić Jeretov napisao ie ošt iot na Sušaku »Sušačku aktovku«. Od ’bhh članaka nas najviše interesuje Ca- rev »Istarski pozdrav jugoslovenskom sokolu na Jadranu«, članak Josipa Boka iz Sinja »Sokolovi sa Jadrana«, u kojem se sa zanosom govori o ljubavi sokolova prama braćf u ropstvu. Ivo Polić starješina sušač-ke župe napisao je članak »Osnutak i razvitak sokolstva na Primorju«, u kojem je dao historijski prosjek sokolstva u današnjoj Julijskoj Krajini. Omerbegović piše o Dvadesetpetgodišnjicj župe Sušak—Rijeka i iznosi takodjer važne historijske podatke. Inž. Anžlovar iz Solina napisao je članak »Sokolstvo i naši krajevi pod tudjinom« koji ćemo prenijeti. Urednik Vrdoljak piše toplu crticu »Na neprirodnoj granici«. Interesantan je članak »Prvi istarski Sokol u Puli« od Barba Šime, Ivan Perovič piše o »Sokolu i talijanskoj okupaciji Sušaka«. U historijatu pojedinih župskih jedinica od naročitog je značenja historijat kastavskog sokola, pa sokola u Zametu-Kantridi. SOKOLSKI PLAKAT I JULIJSKA KRAJINA. Josip BaČić opisuje u »Sokolu na Jadranu« značenje sletskog plataka. Govori o tome, kako će sokolska braća iz čitave Jugoslavije doći na Sušak i kako će se tu manifestovati sokolska misao: »Pa kada se budu za vrijeme najvećega oduševljenja napunila srca sve sokolske braće jošte jačim odrazom ljubavi i bratstva, te kada se već bude ovo naše toplo sunce spuštalo polagano na zapadni horizont, sva će naša srca jače zakucati gle- dajući u duhu navrh Učke-gore istarskoga Veloga Jožu, kako grčevito diže uvis svoje žuljave ruke zaklinjući braću u slobodi da mu pomognu podržavati budnom jošte jače onu davno probudjenu narodnu svijest, koja je u ovo neopisivo teško doba stotinu puta postavljena na kušnju. Taj će vapaj čuti i osjetiti tada kao i uvijek dotad vjerna i prava braća Sokolovi, koji nikad na nj ne zaboraviše. Duhovi braće u ropstvu i nas u slobodi sjediniće se u visokim sferama pod okriljem trobojnice naše daleko od svih zapreka i bodljikavih žica, onda, kamo ne dopire mukli tutanj podzemnih detonacija sa one silom nametnute granice, sjediniće se u bratskom zagrljaju uz poklik: »Ostajte, braćo, mi smo s vama i ostaćemo s vama do časa vašega oslobodjenja!« To je značenje sletskog plakata. KAKO JE SUŠACKI SLET ODJEKNUO U ITALIJI. Sušački slet imao je veliki odjek u Italiji. Tršćanski i ostali su listovi donijeli opširne izvještaje o duhovskom sletu i nagla-šuju, da su to manifestacije bile — izazovne za Italiju. »Popolo di Trieste« kaže u svom izvještaju, da sokolske svečanosti na Sušaku znače u prvom redu demostraciju protiv revizije ugovora o miru. A osim toga došlo je na tom sletu do izražaja neprijateljsko raspoloženje Jugoslovena protiv Italije. To tršćanski list zaključuje po čestim poklicima zarobljenoj Julijskoj Krajini, po poklicima protiv Italije, fašizma itd. »Popolo« kaže, da su sokolske manifestacije na Sušaku nečuvena provokacija za Italiju, koja doduše ostaje mirna, ali mora ipak na tu manifestaciju upozoriti one, koji odlučuju o svjetskom miru (!). Naročito se uzrujava »Popolo« zbog govora prestavnika češkog sokolstva, koji je govorio o Jadranu kao o moru koje pripada svim Slavenima. »Popolo« dokazuje, da su Beograd 1 Prag solidarni u svemu... 1 NAŠA KULTURNA KRONIKA KRITIKE NAŠIH DEL IN DELAVCEV V »LJUBLJANSKEM ZVONU« (Agis) V 5. štev »Ljublj. Zvona« Je priobčenih nekaj kritik o delih, ki so izšla v Primorju in tu. A. Budal je napisal kratko kritiko o publikacijah »Goriške Matice« za leto 1933. Kritik priznava uredništvu koledarja, da je doseglo eno glavnih vrlin poljudnih koledarjev, to je mnogovrsnost vsebine, pri čemer pa se ni prepustilo nezdravemu hlastanju po senzacijah. Vsa snov je tako razvrščena, da knjiga v svoji celoti duševno dviga, zabava, poučuje, vodi, koristi, pomaga, opozarja, vzgaja. Na kratko omenja posameznike, ki so kaj prispevali, tako Toneta Cemažarja, Franca Žgura, Slavka Slavca, Emila Komela, zlasti pa se lepo izraža o risbah Julčeta Božiča. Knjigo Slavka Slavca »Med sonci in zemljo« omenja le na kratko. Nande Vrbnjakov je s svojo knjigo »Pogled v svetovno zrcalo« (zgodovinska slika za mladino), »podal nekakšen svet iz naših najboljših zgodovinarjev s pestrimi zgodovinskimi prizori in razpravicami od Atile do Krimske vojne«. Knjiga Gizele Ma j e v e »Telesna vzgoja otrok« in dr. Josipa Potrate »Prva pomoč v nezgodah« služita praktičnim potrebam soriških Matičarjev. »Povdariti moramo«, podčrtava kritik, «da vlada v vseh Matičnih knjigah precejšnja jezikovna čistost in da očrtuje njenih sotrudnikov zdrav smisel za pravo slovensko pisanje, ogibajoč se jezikovnih nepravilnosti«. Janko Samec je napisal v isti številki »Lj. Zvona« lepo in obširno kritiko o pesniški zbirki Ante Dukića »Od osvita do zatona«, kjer pravi med drugim: »Čudovita je ta knjiga pesmi, ki so krepko delo izvirnega duha — opazovalca in umetnika — oblikovalca, pa Čeprav so podana v njej doživetja, včasih tako intimno osebna, da ne bi mogla pri drugem, manj silnem tvorcu in borcu izzvati v bravcu tistega močnega notranjega odmeva, ki je potreben za duhovno in estetsko uživanje vsakršne umetnine«. Opeva istrskega preporoditelja in prosvetitelja škofa Jurja Do-brilo, tople so pesmi posvečene »Zemlji Sirotici — Istri«; ljubezen, zemlja, narava, domovina, Bog, resnica in pravica tvorijo vsebino njegovih pesmi. V skopih ali ostrih črtah starinskega lesoreza, je podana istrska pokrajina. Omalovaževan in"zapuščen od vseh se je moral vreči v nekako borbo z zmajem lažnega rodoljublja in doživi do neke mere cankarsko usodo. Vse to tvori vsebino njegovih pesmi. »Celotna vsebina teh pesmi, «pravi kritik«, ki so svojevrsten izraz močnih pesniških doživetij samonikle duševnosti, ki je mogla doživeti v svojo polnost le v dolgem samotarskem življenju, je sklesana ko iz kamna. — V mogočnih kvadrih se dviga njih monumentalen izraz od kitice do kritice svobodnega umetniškega stila, ki mu prost verz, notranje in zunanje uglašen, teče v silnem čustvenem in miselnem zagonu, ko v zimskem soncu sproščen gorski slap. Moram ugotoviti, da poslednje njegove pesmi v marsičem izpopolnjujejo njegov dosedanji človeški in umetniški obraz. Kajti, če je bil v prvem svojem književnem delu duhovit v gledanju, epično širok v podajanju nacionalnega in kulturnega preporoda naše Istre in če je bil v svoji drugi knjigi so-kratsko globok ter mestoma epigramatsko stvaren in kratek v pogledih na svet in življenje okoli sebe, je s sedanjo knjigo pesmi iskrenih do fizične bolečine, toplih in krepkih do upornega sarkazma, srečno dopolnil v vseh notranjih in zunanjih odnosih duhovno obličje samega sebe, svoje rodne pokrajine ter nekdanjih ljudi in razmer v njej. In to je bridko lepo poslanstvo sleherne prave umetnosti«. USPJEH DVOJICE NAŠIH KOMPOZITORA. Na nedavnom koncertu Muzičke akademije u Zagrebu (30. V.), na kojem su se izvodile skladbe učenika kompozicije te škole, predstavili su se brojnoj publici i 2 naša muzičara: Tršćanin Iv. Gerbec i Slavko Zlatić. Gerbec, koje je već otprije poznat, napisao je »Deset otroških pesmic«. Pjesme je na koncertu pjevao ženski zbor. Od Slavka Zlatica izvedena su dva mješovita zbora: »Tri sestrice« i »Baška j’ malo selo«, pisanih na principu istarske ljestvice, u koje je unio istarski folklor. Zlatić i Gerbec postigli su tom zgodom lijepi uspjeh, što im je jednodušno priznala i zagrebačka muzička kritika, ističući da su njihova djela predstavljala najinteresantnije i najuspjelije točke programa. Muzički kritičar »Jutarnjeg Lista« žiga Hiršler piše: »Ivan Gerbec napisao je »Deset otroških pesmic« (»Deset dječjih pjesmica«), koje su jamačno zamišljene za dječje zborove. To dokazuje i jednostavni vokalni stavak, pa je kompozito-111 j ocl. izradbe tih pjesmica lebdio pred očima jamačno senzacijonalni dječji zbor »Trbovljanskih slavčkov«. Kompozitor je na mnogim mjestima svojih pjesmica pokazao smisla za humor i suptilna djelovanja, pa bi u tom smjeru istakli kao najuspjelije pjesmice »Greje in se smeje«, »Stari dede«, koja se osim toga odlikuje uspjelom i zvučnom gradacijom i »Puž«, koji svojom vedrinom djeluje povoljno. Pjes-mice nažalost nisu bile interpretirane po dječjim zborovima, već po ženskom zboru. Slavko Zlatić dolazi iz Istre, te je u svoje kompozicije unio dobrano i istarski folklor, te harmonijske kombinacije na principu istarske ljestvice. Dva njegova mješovita zbora »Tri sestrice« i »Baška j’ malo selo«, spadaju nesumnjivo medju najinteresantnije točke programa. Vanredno zanimljivi harmonijski spojevi, ritmijska osebina pjesama, namjerna monotonija prve pjesmice, folklor druge pjesmice, sve to zanimalo je u velikoj mjeri, i dokazalo je talenat kompozitorov. Slavko Zlatić obradjuje narodne motive svojeg kraja, pa je i time dokazao, da je za svoj rad našao zanimljivo i do sada prilično malo ob-radjeno muzičko polje«. USPEHI NAŠEGA ROJAKA AVGUSTA ŠULIGOJA. Pred kratkim se je vrnil otroški pevski zbor »Trboveljski Slavček« s turneje izven mej naše države. Z istim programom, v katerem so bili zastopani tudi naši komponisti, je nastopil ta mladi zbor tudi v Ljubljani, kjer je žel lepo priznanje in odobravanje. Zborov pevovodja Avgust Šuligoj, ki ga doma kličejo za Slavka, je vzgojil male slavčke v strogi pevski disciplini, posebno pa malo solistko Reziko. Dobra volja malih Trboveljčanov je res velika še večja pa je volja in požrtvovalnost Šuligojeva. Pa kdor ga pozna že kot učitelja v raznih malih ii* zakotnih vasicah v Julijski Krajini, se ne bo čudil. Saj nam je, ko je služboval na Ostrožnem brdu (Košana) in v Šembijah (Trnovo) organiziral kmečke fante v pevske zbore, ki so bili znani daleč naokoli. Pripomnimo naj še k notici, ki jo je o »Trboveljskem Slavčku« prinesla milanska »Corriere della Serra«, ki pravi med drugim: »Šuligoj je doma iz Julijske Krajine in je torej — Italijan.« Seveda, prav bi jim prišlo tudi to, toda vsak dobro ve, da Italijan ne bi služboval kot učitelj v Jugoslaviji, in ga mi tudi ne bi hoteli imeti v svoji sredi! — A 2 i s* MARINETTI IN »SVOBODA« V ITALIJI Ljubljana, maja 1933. — (Agis.) — V Dubrovniku se je vršil, kot znano, kongres Pen-klubov. Na tem kongresu se je oglasil parkrat k besedi tudi italijanski fu-turist Marinetti. Med drugim je dejal: »V fašistični Italiji ni antisemitizma«. — Res je, v Italiji ni antisemitizma, toda če Nemci divjajo proti Židom, s tem ni rečeno, da morajo tudi Italijani oziroma fašisti delati tako, ker so fašisti. Saj nemški fašizem ni istoveten z italijanskim. In če so italij. fašisti prijatelji Židov, če je italij. finančni minister žid, s tem še ni rečeno, da je Italija najljepši primer svobode. Kaj pa Julijska Krajina in Tiro 1 s k a ? Ali ni tu teror hujši, ko oni proti Židom. Tu uničujejo narod na njegovih lastnih tleh, na katerih živi še od takrat, ko še Italijanov bilo ni. Čudno se nam zdi, da se niti eden od delegatov ni spomnil na to dejstvo. Niti eden ni. vsaj ko so zvedeli o vzroku Bevkovega izostanka sprožil na tem kongresu tudi vprašanje o svobodi kulturnega udejstvovanja naših ljudi v Italiji. Saj imamo tudi mi svoje izgnance-lite-rate, člane Pen-klubov, ki žive v emigraciji in bi morali biti zastopani! Pa tudi drugi naši delegati ne bi smeli molčati. To naj si zapomni Marinetti! Sicer pa mislimo, da je bil gospod Marinettl vesel, ko se je kongres zgubljal le v debatiranju o prilikah v Nemčiji in ni prenesel in razširil debate tudi na vprašanje svobode v fašistični Italiji — če ni morda »svoboda« ,▼ Italiji danes tudi kak znak — fpturizma. OKO PEN KONGRESA. Iz ljubljanskog »Jutra« saznajemo, da je na kongres Pen klubova u Dubrovnik imao doći 1 France Bevk iz Gorice, ali mu talijanske vlasti nisu htjele izdati putnice, »Jutro« od 27. maja piše: »Tudi vest, da italijanska vlada ni izdala potnega lista slovenskemu književniku Francetu Bevku iz Gorice je napravila med posameznimi delegacijami na kongresu zelo mučen vtis.« Božidar Borko piše u feljtonu o publikacijama. koje su izišle na stranim jezicima u Jugoslaviji u povodu Pen kongresa, da bi se upoznalo strance s našom literaturom ili našom zemljom. Citira sve te razne knjige i brošure, koje su sve uspjele, pa medju ostalim kaže, za knjigu o historiji, kulturi i literaturi Slovenije, koju je napisao France Stele: »Pogrešamo pa v nji točnejših podatkov o največ! naši bolj; o naši manjšini v Italiji in Avstriji.« »NAS ROD« napoveduje novo Magajnovo knjigo, svojevrstno mladinsko pravljico »Brkonja Celjustnik«. ki bo izšla kot ena izmed štirih rednih letnih publikacij »Mladinske Matice«, z Ilustracijami Božidarja Jakca. (Agis.) SIPE PIVA Kada stepli podne u anguštu strane, Kad gori kamenje uza more, tad zapiva Sipe « po gore, da ga (uju drage na sve Strane. Drugi trudnih trudan u podne poliva, Sipe trudan u po boka piva. To je pisma ditinjstva u delu, mladosti mel voli i muke u kavi, njegovega truda i kratke ljubavi. Sada piva, neka iuje svit u naien setu, da je Sipe bisan, kako vezan bak, ma da još je tote, i da je junak, Pisma mu je jaka i trilja od stine, teška kako bat, i oštra kako strila, kad zadudnji, srhi projdu tila. Ni glasa mekole, ni traga miline, pisma prež rišpeta i prež oproštenja, divlja pisma šume i trdog kamenja. Piva Sipe sam i gleda pustu stran, dì mine još je kako dite vrta i nikad se ninen ni skrenuja s puta, di lita je dela po vas dan. Gleda more, di je dimboko ronija. Kad bi liti e minon zubace ubija. Piva Sipe, a u glasu mu roštaju makine velikih brodi, na kih je oganj ioiija i šume mora, ke je mlad prigazija. Tresu se kaldaje, hrv se tali od silne tepline, Uglevlje se prosiplje, padaju gradele, grme kletve, z lica se rone kaplje črne i debele Is Sipinoga grla pucaju puške labinske kad je on volar, rudar i mornar se tuka za slobodu, da hude na svojen i da očuva grudu Zemlje slavinske^09110^' la pisme njegove struja se Bašim 'dere šviču vitri i mlate po moru nevere, A Sipe gleda u magli slike dela. junaštva T , , , , .. . boja i smrti. I ni ga strah od tih krvavih sadašnjih i budučih puti. Kada ga slušan u podne, kako je mračan, z j- . tna lipi, ~chn samo jeno: imati tako sto miliari Sipi. MATE BALOTA STRANA 6. •ISTRA« 6R0J 23. SKUP ISTARSKIH IZBJEGLICA U NOVOM SARAJEVU PRVI SASTANAK UDRUŽENJA »GOR-TAN BAZOVICA«. Sarajevski dnevnik »Jugoslavenski List« piše o sastanku, koji su sarajevski emigranti održali 28 maja, ovo: U januaru ove godine izbjeglice iz Julijske Krajine, nastanjeni u našoj sredini, osnovali su svoje udruženje sa ciljem uzajamnog pomaganja i okupljanja svih izbjeglica, da rade na uzajamnoj pomoći, da šire ideju jugoslovanstva i da rade na oslobodjenju svojih domova i braće u Julijskoj Krajini. Ovo udruženje je kroz vrlo kratko vrijeme do danas pokazalo znatne rezultate. Na jučerašnjem sastanku, koji je održan u Novom Sarajevu, bilo je okupljeno mnogo članova koji su pretresali pitanje, kako bi i na koji način poveli što življu akciju da se udruže sve izbjeglice u osnovano udruženje i da radom svojim posluže na dobro i napredak svojoj otadžbini. G. Franjo Benčić, pretsjednik udruženja istarskih izbjeglica »Gortan—Bazovica«, u vrlo lijepom govoru prisutnima je izložio teško stanje njihove braće u Julijskoj Krajini, kao i tešku sudbinu njih samih koji su napustili svoje domove i roditelje i došli u emigraciju. Nadalje je govorio* o djelu pokojnog Gortana koji je učinio mnogo za svoju grudu pa čak i život žrtvovao u borbi za oslobodjenje svoje braće. Požalio je da ne vidi mnoge intelektualce, istarske izbjeglice, nastanjene u Sarajevu na današnjem sastanku, jer bi njihova prisutnost bila od velike važnosti za sav rad udruženja. Govorio je i o borbi koju vode naši ljudi u Julijskoj Krajini kao nacionalna manjina protiv fašizma, koji je najljući neprijatelj narodnih manjina, a i Jugoslavena. Pozvao je na kraju sve prisutne da se založe što više u radu za napredak Udruženja koje je osnovano na bazi ideologije antifašizma a za ideologiju jugoslovenstva. Govor g. Benčiča prisutni su pozdravili srdačno i mnogi još govornici me-dju kojima se je naročito istakao g. Vladimir Kenda, naglasili su i podvukli privrženost svih istarskih izbjeglica za napredak Jugoslavije i za rad za oslobodjenje svojih domova i braće koji žive pod strahovitim terorom fašističke milicije. EMIGRANTSKI TABOR V ČRNOMLJU Emigrantsko društvo »Krn« za sreza lavcev bratskih društev in delegatov Črnomelj—Metlika je na pobudo Saveza jugoslovenskih emigrantskih udru-ženj sklenilo, da priredi velik Tabor združen z veliko narodno manifestacijo za Dolenjsko v Črnomlju dne 6. avgusta 1933. Predviden program bi bil: Budnica, sprejem gostov na kolodvoru, povorka po mestu, maša zadušnica za padle žrtve, slavnostno zborovanje na prostem (pozdrav predsenika, pozdrav in nagovor zvez. predsednika, delegatov in de- ostalih narodno humanitarnih društev). Ob 1 uri po možnosti skupno kosilo (v to moraju posamezna društva pravočasno javiti število udeležencev). Ob 2 uri otvoritev velike vrtne veselice pri kateri bodo nastopala razna bratska društva po poslanem programu. Ministerstvo saobraćaja se je zaprosilo za četrtinsko vožnjo. Narodnim emigrantskim pozdravom »Na svidenje«, v Belokrajini. RAD JUGOSLOVENSKE MATICE U ZAGREBU NOVA POVJERENIŠTVA. Kako je u našoj Istri? Iz dana u dan sve to gore. Pričaju nam tako naši patnici, koji su prisiljeni bezdušnom i krutom silom da napuštaju svoje domove, jer im tamo nema opstanka, jer ne će da zataje svoj rod i jezik. U mjesecu maju 1933 došlo je k Jugo-slovenskoj Matici u Zagrebu iz Istre, Trsta i ostalih naših otetih nam krajeva 37 novih izbjeglica, a od onih, koji su otprije u Jugoslaviji, došlo ih je za prvi put 65 izbjeglica, da ovdje potraže i dobiju moralne, a po mogućnosti i materijalne pomoći. A jmade ih na tucete, koji se dnevno u Zagrebu ili na prolazu kroz Zagreb obraćaju u svojim potrebama na Ju-goslovensku Maticu, koja izlazi ususret svima kolikogod je samo moguće. Nastojanjem i zauzimanjem Podružnice Jugoslovenske Matice u SI. Požegi ustanovilo se je 2 Povjereništva Jugoslovenske Matice i to: 1) Kaptol kraj Požege (povjerenik gosp. Dragutin Posavec, učitelj), i 2) Pleternica (povjerenik gosp. Matija Pezerović, učitelj). Banovinski se odbor na tome zahvaljuje i svojoj Podružnici Jugoslovenske Matice u SI. Požegi i gg. učiteljima u Kaptolu i Pleternici, koji su se dragovoljno prihvatili dužnosti povjerenika Jugoslovenske Matice. — Ima nade, da će se i tekom mjeseca juna osnovati još nekoja nova Povjereništva. Tekom mjeseca maja o. g. uz članarinu (koja se ne iznaša, radi nedostatnog prostora u listu) pomogli su Jugoslovensku Maticu svojim doprinosima: Gosp. senator dr. Dinko Trinajstič mjesto vijenca na odar svoga druga i sa-radnika blagopokojnog prof. Spinčića 250 Din: gg. Rubelli Vjera i Vjekoslav, mjesto vijenca na odar blagopokojnoga gosp. Josipa Smojjan, direktora Hrv. Opć. Vjer. Zavoda, 200 Din; N. N., da počasti uspomenu velikog istarskog pobornika blagopokojnog prof. Spinčića, 100 Din; g. dr. Fran Bmčić, Zagreb, mjesečni doprinos, 100 Din; g. Cigoj Rudolf, Zagreb 26 Din: gg. Vilešić Vilim i Stupar Ivan po 20 Din; gg. ing. Bircia Oskar, Rotar Antun, Trinajstič Eugen, Kokelj Antun po 10 Din; g. Razložnik Alojzija 15 Din; g. Svoboda Elza 9 Din; g. Uravič Mate 4 Din; N. N. 3 Din. Svima, koji se sjećaju i podupiru svoju braću iz porobljenih krajeva, zahvaljuje se Banovinski odbor Jugoslov. Matice u Zagrebu. ČLANOVIMA DRUŠTVA »ISTRA« Pozivaju se članova društva »Istra«, da se u što većem broju priključe bakljadi, koju priredjuje Jadranska Straža u Zagrebu u subotu 10. ov. mj., da tako i mi manifestiramo za naše more. Sastanak pod društvenim barjakom točno u 7 sati navečer na Trgu Kralja Aleksandra izmedju »Kola« i Kazališta. KAJ VSE DOBITE PRI NAS? Nahrbtnike luristovske doze turistovske kuhalnike turistovske nože turistovske jedil, pribore turistovske svetilke turistovske cepine, gorske palice turistovske gojzdarice turistovske srajce za dame in gospode Thermos-steklenice aluminijaste steklenice aluminijaste kozarce »Meta«-gorivo tenis-predmete toaletne predmete vsakovrstne kovčege damske torbice žensko perilo možko perilo samoveznice nogavice rokavice steklo porcelan kuhinjsko posodo damske bluze damska krila ženske plašče otroške igrače čevlje vseh vrst TRGOVSKA HIŠA ANT. KRISPER 1-3 Mestni trg 26 LJUBLJANA Stritarjeva ulica DRUŽABNI VEČER »NANOSA« V MARI. BORU. Društvo primorske emigrantske mladine »Nanos« je priredilo v soboto zvečer na verandi pivovare Unioh animirano družabno veselico z nastopi svojega moškega in mešanega zbora, moškega zbora »Jadrana« in nastopi pevcev solistov ter g. Crnoborega kot numorista. Mladi pevski zbor »Nanosa«, ki ga vodi učitelj g. Križman, je pokazal s tem nastupom, da jemlje svojo stvar resno in da naglo napreduje. Dobri so bili tudi nastopi solistov. Obisk je bil srednji. Mnogo emigrantov je manjkalo, zlasti smo pa pogrešali inteligenco. Bilo je zelo malo njenih zastopnikov. ' Posetnikom Ljubljane za časa ve- “ lesejma in sokolskega zleta se priporoča znana restavracija „OPERNA KLET a I (M. LOZIC) nasproti opere, Gledališka 2. Izborna kuhinja. Izdatno kosilo • treh jedi Din 10.— Kosilo banket § Din 12.—. Prvovrstna dalmatinska (viška) in ljutomerska vina. Lep sončen vrt Morske ribe PREDAVANJE HENRIKA TUME O JULIJSKIM ALPAMA Dne 23 o. mj. u Klubu primorskih akademikov u Ljubljani održao je predavanje o »Prvotni kulturi v Julijskih Alpah« dr. Henrik Tuma. NAŠ NOVI DOKTOR. Dne 31. maja promoviran je na zagrebačkoj univerzi na čast doktora prava g. Ante Frlič, rodom iz Istre, nadzornik redarstvene straže u penziji. Novome doktoru od srca čestitamo. NENADNA SMRT UGLEDNEGA SOLKANCA Ljubljansko »Jutro« javlja: V Solkanu pri Gorici je nenadoma umrl bančni uradnik Franjo Bitežnik. Kakor poročajo listi, ga je dohitela smrt na Sv. Katarini pri Solkanu, kamor je odšel pretekli petek ob zgodnji jutranji uri, kakor vse kaže, na sprehod. Našli so ga mrtvega. Vzrok njegove smrti za enkrat še ni znan. Pokojnik je bil dolgo vrsto let poslovodja pri Centralni posojilnici v Gorici Bil je znan kot zaveden in pošten mož ter je v Solkanu med našim ljudstvom užival velik ugled. V prvih povojnih letih je mnogim pripomogel do vojne odškodnine. Umrl je v starosti 48 let. Njegovim preostalim naše sožalje! PRAVO DARILO! Zlato polnino pero od Din 50.— 'dalje, dijaška peresa od Dm 55.— 'dalje. Popravlja peresa vseh znamk: A.IPRilL,@@ LJUBLJANA - MARIJIN TRG (vogal Wolfova) J*-) RASTLINSTVO KRASA O rastlinstvu našega Krasa je priobčil znani prirodopisni mesečnik »Kosmos« junijskem zvezku razpravo prof. dr. E Litzelmanna. f Tužna srca javljam svim prijateljima i znane ima da se je o Duhovima ove god., u 69 godini života, otselio u vječnost dobri moj dtac, gosp. BENJAMIN DEPRATO, KOMEMORACIJE BLAGOPOKOJNDt PROF. SPINČIĆA posjednik u Marčani u Istri. Bila mu laka istarska gruda ! Novi Vinodolski, dne 7 juna 1933. DRAGUTIN DEPRATO. upravitelj Gradianske škole. Komemoracije za blagopokojnim prof. Spinčičem priredi ene su u raznim mjestima. Tako je na Rabu priredilo komemoraciju Sokolsko društvo. O velikom pokojniku govorio je dr. Marijan Tomašič. Na Sušaku ie Prosvjetno i humanitarno društvo »S. Gregorčič« komemoriralo na svojoj izvanrednoj odborskoj sjednici smrt našeg narodnog velikana prof, Vjekoslava Spinčića 1 tim se donekle odužilo uspomeni, koja će U srcima svih ostati trajna. U Splitu su Istrani zajedno sa Jugoslavenskom Maticom priredili u crkvi Sv. Petra glagoljaške zadušnice dne 2. juna, a Jugoslavenska Matica izdala je kao poseban letak u crnom obrubu pjesmu Rikarda Ka-talinića Jeretova Vjekoslavu Spinčiću, koju je naš list objavio u posljednjem broju. Savez kulturnih društava u Novom Sadu s tamošnjim društvom »Istra« priredio je svečani spomen dne 5. o. mj. u velikoj dvorani Banske uprave u Novom Sadu. Pred dupkom bunom banskom vijećnicom akademija je otpočela u pola 12 sati prije podne sa posmrtnom pjesmom »Sviati Bože« koju ie izvelo ovdašnje muzičko dru-štvo i žensko muzičko udruženje i koju ie specijalno komponovao za ovu priliku dirigent g. Svetolik Pašćan. Poslije toga pretsjednik Saveza kulturnih društava g. Ži-van Mitrovič otvorio je žalobnu akademiju I predao riječ g. Marinu Glavini upravniku Saveza agrarnih zajednica u Novom Sadu, koji je u jednom vanredno lijepom govoru istakao markantnu figuru Vjekoslava Spiri čiča. Poslije toga govorio je starješina sokolske župe g. Ignjat Pavlat, koji je naročito podvukao veliko jugoslovenstvo prof-Spinčića i njegov boravak u Novom Sadu za vrijeme rata, kojom je prilikom on po-kozao svu veličinu svoje duše i misao za slavenstvo i sveslavenstvo. Podvukao je njegovo držanje prilikom poznate biskupske poslanice. Svečanost je završena sa pie1 #iom »Vječnaja Pamjat« i sa poklicim? »SI— ' • - - - 'lava Vjekoslavu Spinč.'ću«. NESREČNA SMRT. K o š a n a, 28. maja 1933. — (A g i s.) -Pretekli teden je umrla nesrečne smrti B fini gar jeva stara mati iz Nove Su-šice. Vsled bolezni, je imela ponoči prižga-no luč, ki se je pa po nesreči prevrnila na posteljo. Dim ki je nastal v sobi io je zadušil in so jo domači dobili zjutraj mrtvo v postelji. Bila je dobra gospodinja iu skrbna mati, bolehala pa je že dalj časa-Naj ji bo lahka zemljica, preostalim naše sožalje! TEŽKA NESREČA. Nabrežina, 28. maja 1933. — frtgTS). Pretekli teden sta se na cesti Trst-Sesljan smrtno ponesrečila Zavdlal Nace in njegov svak Lesi ca Ivan, ki zapušča ženo in otroka. Pri predoru, pod katerim gre cesta, sta se z motorjem zaletela v težak kamjon. Lesica je ostal na mestu mrtev, dočim je Zavadlal podlegel poškodbam v bolnici- Ig. Breznikar Trgovina kave t čaja. — Vlastita elektropržlona i elektromlin za mljevenje. ZAGREB, ILICA BROJ 65 Telefon 7657 U FOND „ISTRE 100.^ 250.' Ova rubrika nastavlja se pod devizom: »Do bi »Istra* izlazila svakog tjedna r* dovilo u normalnom formatu.* Bilježimo ova nova imena plemenit darovatelja: Marica i Niko Milačii, direktor gim. Koprivnica da počaste uspomenu blag. pok. prof. Vjek. Spinčiča _ _ , din Dr. Dinko Trinajsta, senator — Vrbnik mjesto vijenca na odar blag. pok. prof. Vjek. Spinčića din i etnč Franjo, nadšumar — Mežica, mjesto vijenca na grob pok. Vjek. Spinčića din Žugelj Nikola — Dravlje — mjesto vijenca na grob blag. pok. prof. Vjek. Spinčića sa pripomenom