Poštarina plaćena u gotovu. Cena Din 2. SOKOLSKI GLASNIK » m t ШРАГТ ПЖТГЧИСЧ/Г^Г* СЛ1/Л1 UI/ЛЛ C Л1ЛС7 A ч-Ч\\ klazi svakog 1. i 15. u mesecu. - Godišnja pretplata 50 Din. - Uredništvo i uprava u OKvjAN JUuUjlUVlJNjIvUu oUiVULJjlVUu uAVLLA Ljubljani, Narodni dom. - Telefon ured. 2543. - Račun pošt. šted. 10.932. - Oglasi po tarifi. God. X. Ljubljana, 15. februara 1928. Broj 4. Ljubljana, 15. fdbruara 1928. Spremamo sc tako reči na sveča« nu proslavu desetogodišn jice opstanka naše nacionalne države, koju ndki izo* vu novem ili drug o m Amerikom, ob« žirom na blagostanje, koje bi moralo vladati u toj prirodnim bogatstvoni obdarenoj i blagoslovleinoj zemlji. A što vidimo, kako je započela ta svečana proslava toga za nas juigo« slovenske Sokolove itako značajnog jubileja? Agrarna smo zemlja prvoga reda, u ko joj se skoro 90% sveukupnog ži« teljstva ibavi zcmljoraidnjom; i eto vi« dite, u ovakvoj agrarnoj i produkt iv« noj zemlji iprvoga reda, koja letos sla« vi iprvi svoj jubilej, prvi decenij svo* ga opstanka, gladuje žiteljstvo čitaivih pokrajina — gladuje i umire — na očigled naš i državnika naših. Oj Ti Bosno siroticc klleta, Herce« govino ponosita, Crna Goro kršna i Dalmacijo morem oplakivana — zar ste to zaslužile mile sestrice maše — zar tako da slavite desetogodišn jicu ujedinjenja našeg? Zar ste zato d opri* našale milioine krvnih žrtava i živote na j bol j ih sinova svojih na žrtven ik otadžhine maše? Zar je to uejona za slobodu vašu, zar da je to sudbima i plača vaša? Ne — i ponovno ‘ne! Sramota je to naša i ipokolenja naših, ako torne nepotrdbmottte i sra« motnome zlu za judam kulturah inarod ne učinimo Ikra j, kraj za uvek! Što nam u 'tom slučaju nailaže na« ša sokolska dužnost? — Nalaže nam, da dignemo svoj glas, k oj i ne pret« stavlja ništa drugo več glas naroda, i da najonergičnije zatražimo i zahte« vamo od države odnosno njene upra« ve, da smesta pomogne odlučnom, hit« nom i snažno m sanaeijskom akcijom; — Ne praznim i besplodnim rasprava« ma u odboru za ishranu pasivnih kra« jeva, ne donošenjem novih zakonskih predloga i partijskih natezanja oko njih, sada kad ise 'radi o životu i smrt) hiljada naših seljaflkih porodi ca, več hitnom pomoči i to u prvom redu ži« vežnim namirnicama. Ali ne na način, kako je to učiinjeno u jedrn o j op š timi u Bosni, koja ima 690 Stanovnika, a dobila je od države po trgovačkoj ceni 750 kg pšenice, tako da nitko u selu nije znao, kako da to podeli sirotinji. Da je poslano 690 kg on d a bi lako bilo,-svakom po kilogram pa mirna Bosna. — Zar da ta isirotinja apotdkarslkim vagama meri pomoč, koju joj država daje? Ne, na takav način se pomoč ne pruža, jer je to ogavno igranje sa sudbinom i životom bednog naroda. Takvim posfcupkom postiči če se upravo obratno, pojaviče se kao po« sledica nezadovoljstvo i nepo-verenje, koje če uroditi poremečenjem p ravno g porettka, kradama i otimačinama, a to vodi desorganizaciji naroda i države. Daklc prva i jedina dužnost države je sada, da ži vežnim namirnicama od« lučno i svojski pomogne, da se ove tzi« me i proleča ova naša jadna raja pro* živi Kasnije ima vremena, da se done« se stvaran i pravedan zakonski pred« log odnosno zakon, ko ji bi predvidao opštu i potpunu obnovtu zemlje, da se u n j oj glad nikad više ne pojavi. — Druga dužnost države je, da otvo* ri držđvne javne radnje, kako bi mo« gao narod tih pokrajina i sada u ovo zimsko doba nešto da zaradi. A sada podimo za korak dalje, pak se pitajmo, koja je naša dužnost, c'užnost nas jugoslovenskih Sokola? Naša dužnost i zadača u tom slu« čaju je užeg, podredemijeg značaja od one države. Mi imamo samo bratske i sestrinsfce dužnosti, jednom reči so« kolske t. j. naša je dužnost pomagati i pomoči našoj gladujučoj sokolskoj brači i sestrama, naraštaju i deci tih pokrajina, odnosno onih naših župa, koje se teritorijalno pokriva ju tim pokrajinama. Up.ozoravamo tom prilikom svo naše članstvo na proglas starešinstva Jugoslovcnskog Sokolskog Saveza i žu« pe Ljubljana, koji su objavljeni u da« našnjem Sokolskom Glasniku, a i na proglas župe Novi Sad, koja je ranije svojim društvima rasposlala sličan proglas. Bračo, neka ne budu ti pro« glasi samo glas vapijučega u piustinji, več bratsko upozorcnje i napomena, koja neka nade odziva i u dušama va« šim. Po delima milosrda odnosno da« lima bratske dužnosti poznače sc pra« vi Sokoli, prava Sokolska društva i Drave Sokolske ?upe. Na posao dakle Sokoli, dokažimo delima svoga brat« stva, da nam je više stalo do te siroti« nje nase, nego državmicima našim, koji naš^ dobar i pošten narod ne poznaju inače, več samo za vreme izbora. Puini Manjinsko delo u Sokolstvu. Brat Jože Smertnik pokrenuo je u poslednjem broju Sokolskog Glasni« ka velevažno pitanje, koje mora ko« mično pobuditi naročito zanimanje či-tavog našeg Sokolstva, a i svih onih eimbenika, kojima je briga za državu zadača i dužnost. Zato želim dodati nekoliko misli: Starešinstvo JSS je ustanovilo u Savezu manjinski odsek, kojega zadača je, voditi svo manjinsko delo u jugo« slovenskom Sokolstvu. Pod manjin* skim radom razumevamo kraj ositaloga brigu za sokolska društva u earodno mešanim krajevima, naročito u pogra« ničkim pokrajinama, te detaljan so« kolski rad u takvim sokolskim društvi« ma. Preratni naš manjinski rad bio je odbranbeni rad, kojega giavna zadača je bila uzdržati naše narodne manjime u svim onim krajevima, koji su bili po pravdi naši. Danas nam neidc za odbranu našeg narodnog stanoviništva i naše narodnosti u državi, več ide za raširenje našeg narodnog stanovništva i za odbranu narodne države. Sokolstvo je u prvom redu pozva« no, da vrši taj svoj narodni program. Kao prvorazredna nacionalna organi« začija je pozvano*, da“učini isve, što je potrebno, u odbranu naše narodne države. Iz toga je očevidno, da je so« kolski manjinski rad neophodno' i ap« solutno notreban. Svi pogranički de« lovi naše države kraj Austrije, Mad« žarske, Albanije i Italije, a i neki de« lovi u unutrašnjosti naše države, n. pr. u Prekomurju, Medimurju, Bačkoj, Banatu, naročito pak u Južnoj Srbiji, su podosta gusto naseljeni žiteljstvom, koje je nenavidno našem narodnom stanovništvu. Istina je, da radi opstan« ka naše narodne države narodmois/no protivno stanovništvo moguče ne do« lazi tako do značenja, ali je ipak to« liko jako-, da lako pouzroči neredovi« tosti u upravi države, naročito pak da •može za vreme nepredvideniih ikon« flikata štetovati na kojigod način Naša narodna i državna škola je doduše u prvom redu pozvana, da uz« gaja narodnosvesne državljane, ali rad škole je omeden, zato smo Sokoli po« zvani, da nastavimo van škole. Pomisliti moramo, da imamo po« sla sa tvrdokornim i upornim nepri« jateljem našega naroda, koji če upo« trebiti sva sredstva, da se održi na površini. Naša zadača . ne sastoji daklc sa« mo u tome, da radirno i luzdržavamo Sokolstvo tam«, gde su za to dani svi uslovi, več da radimo pre svega tamo, gde narod i država naš pozitivni rad najviše treba. Sokolski rad u takvim krajevima nije lagan i naši sokolski radenici mo« raju se boriti sa največim poteŠKOČa« ma. Mnogo' požrtvovnosti i ijubavi do našeg raua i do naše ideje je treba, ua izdrži pojedinac u tom boju, koji lscrpijujc sve njegove snage. Pomanj« Kanje odgovarajucih prostori ja, tezaK. oipstana.4. naših soKoliSKih radenika, na« porna oorba sa često podmui.vl.m ne« prijateljem, dan na dan tvrdo sokoI« sko delo kraj rada u svome zvanju — sve to zahteva ognomnu požrtvovnost pojedinaca, koji moraju smalaKsati, ако nečc dobiti dovoljne potpore od onih, koji su ih dužni podupirati. Ljudstvo, koje obitava u tim kra« jevima, je obično u narodnosnom ob« žiru otupelo, jer je u večini slučaje va odvisno od imostranih gospodara, koji rade sa svim sredstvima na tome, tla narod zadrže u svojoj odvisnosti. Ve« čim do.om je ljudstvo siromašno i ne« povcrljivio. U takvoj zarolbljenoj duši se prevrat ne izvrši tako brzo te je potrebno dugogodišnje, ustrajno i te« ško vaspitno delo, pre nego počne ljudstvo uvidati. Naše inteligence i naših obrtniika u tim krajevima nema« mo. Činovništvo, budi državno ili pri« vatno, bilo je dk) poslednjeg vremena tude i nama nepiijateiljsko. U kraje« vima, gde postoji industrija, je indu« strija potpuno u rukama nama nepri« jateljskih Stanovnika. Prilike u Južnoj Srbiji nas direktno sile k akti v no rn delu, i neopnostiv greh bi preuzeli na svoja ramena, ako nebi ovde izvrši-i svoje dužnosti. Tamo, gde je bila ne« koč kolevka jugoslovenekog naroda, je zagospodario mesom i krvlju tudin, koji doduše nije uništio naš rod, ali ucepio mu je tude mišlenje i nqpove« rcnje do vlastite ibrače Sokolstvo ima važnu, veleznačajnu i najodlioniju za« daču, da u tim krajevima izvrši svoje nacionalno poslanstvo: da osvoji sve narodne postojbine u tim krajevima, koje moraju postati za .uvek jugoslo« venskossokolske! U svim krajevima, u kojima sc treba boriti s našim protivnicima, manjka sokoJskih radenika. Retki su naši ljudi, koji se doseliše u takve kra« jeve i uzdržaše u toj teškoj eksistenč« noj borbi. Samo pravi Sokoli ne pod« legnu u takvoj borbi! Sva navedena dejstva nas sile i upravo nalažu dužnost, da stupimo u ofenzivu. S osečajnošču ovde nečemo izači na kraj, računati moramo sa real« nošču. Na svim našim granicama mo« raju porasti jaka sokolska društva, t. j. prave narodne tvrdave — čuvari naše granice i naše države. To neka bude u prvom redu naše manjinsko delo u državi! Tu zadaču izvršičemo samo (Nastavak na 22. strani) Šesdesetogodišnjica sestre Franje Tavčarjeve. su lepih reči i obečanja, a istpume malo bolje reči •— ništa! Fovratimo sc natrag stvari samoj. Namiče nam se naime pitanje, može li se tome zlu (gladu čitavih pokrajina), koje smo u početku nazvali nepotreb« nim i sramotnim doskočiti i može li se ga odstraniti za uvek unatoč vre« menikih nepogoda i katastrofa, na ko« je se obično naši državnici tako rado izgov.uaju. Poznavajuči prilike i prateči rad u drugim naprednim i kulturnim drža« vama, dolazimo do zaključka, da se može, samo ako se hoče. U vanjskom svetu vlada n. pr. glede poplava mišle« nje, da jc bolje sa nekoliko stotina millona u godinu dve regulisati brzice, reke, močvare i jezera, nego dosledno, kako je to slučaj kod nas, kroz dese« tak godina stalno 'bacati stotine i sto« tine miliona narodnog novca u podeli« vanje, oskudnih potpora poplavljeni« cima, a 'koje i na kraju krajeva nisu dovoljne, da nadoknade -naipore, strah i gospodarsku štetu, koju jc narod pretrpio za vreme poplava. Druga korisna strana regulacije voda je ta, da narod radeči na tim ra« dovima zaraduje. Mnogo drugih nači« na i prilika ima država, kojima može pomoči siromašnom narodu tih danas gospodarski tako reči uništenih pokra« jima. Crnoj Gori n. pr. treba dati plod« ne i prvorazredne zemlje isušenjem Skadarskog jezera, koja (bi bila dovolj« na za ishranu čitave Črne Gore. Ovde se pruža prilika našim diplomatama i ministrima inostrunih dela, da dokazu svoje diplomatske .sposobnosti, pripra« vivši ,i Albaniju do toga da pristane ma to isušenje, buduči jc i za njiu oigromne narodno gospodarske važnosti. Otva« ranjem drž. rudnika kaolina u Crnoj Gori, koji slovi kao najbolji u Europi i otvaranjem rudnika izvrsnog boksi« ta, gradenjem kakve veče žcljezničlke pruge i t. d. pomoglo bi se narodu, koji oskudeva na delu — na zaradi, zato i gladuje. Budite uvercni gospodo državnici naši, da narod Crnc Gore, Hercego« vime, Srbije i Dalmacije, koji danas u velikom svom delu strada i gladuje, ne pr,ima mirne duše novčaniu potporu i pomoč, jer jc za to preponosan. Rade umirc griskajuči travu, korenje i lišče, nego da se kome izjada i potuži. — Ako država neda narodu posla i za« rade, stvara umetno besposlenost. Gospodo državnici, dajte Bosni i Hercegovini kredite i beskamatne zaj« move za unapredenje poJjoprivrcde, naročito za sadenje duhana, koji držav« ni Monopol u bescenu kupuje od se« ljaka i na nedopusten način zaraduje 200%, a i više. Rekosmo, unapredite poljoprivredu osnivanjem vočnih i loz« nih rasadnika, a ne kao do sada ulki« danjem postoječih, unapredite drž. šumskiu, rudarsku i t. d. industriju, pak če biti za narod dovoljno posla i za« službe. Dalmaciji dajte ,ipošumljivanje, unapredite promet stranaca, unapredi« te vočarstvo i vinogradarstvo, da ne* čemo biti prisiljeni u Dubrovniku, Splitu i ostalim gradovima Dalmacije, kupovati grožde .i ostalo voče tali jan« skog porekla. Proradite gospodo državnici, ne zalboravite da ste sluge naroda, nc za« borav.ite da ste samo njegovom voljom i radi njega na odgovornim mestima najviše državne uprave. — Proradite, jer inače kopate sami sebi grob! Zelja je naša, a i svakog poštenog i iskrcnog Jugoslovena, da te naše na« rodne sramote — gladi — nestane za uvek, a u drugoj polovi ni jubilejne go« dinc ineka se ispune opet i za vazda reči neumrlog našeg Mažuraniča: »Gacko polje lijepo ti si, kad u tebi gladi nema!« Sestra Franja Tavčarjeva h narodnoj nošnji. Supruga«udova pokojmog brata dr. Ivana Taivčarja, starosite Ljubljanskog Sokola, gradonačednika ljubljanskog, pisca i političkoig vode nerednih Slo« venaca, Franja Tavčarjeva, članica Ljubljanskog Sokola, dvorska dama N j. Veličanstva kraljice Marije, je 8. o. m. slavila šesdesetogodišnjicu svoga rodenja. Kad je bila stara tri godime, po« stala je siroče: umro joj je otae Ko« šenini, jedan od ustanovitelja prvo g sokolskog društva na slovenskom ju« gu, a mati joj jc umrla još mnogo pre, kad je kčeri bilo tek dva meseca. Brigu za nežno siroče i njeno vaspita« nje preuzeli su rodaci — svi Sokoli. Tako je, rasao sitan cvctak na zelc« nim lehama ponosno probudune nacio« nalnc svesti, kojemu je mlada ideja sokolska davalii moč i čar. Slovenaflki deo naše današnje jugoslovensikc do« movine pretresali su vihori Ijuitih bor« bi za oslobodenje ugnjetavanog i po« tudivanog naroda. Crvcne košuljc ljubljanskih Sokolova palile su širom naše zemlje silne plamene narodne svesti, neustrašivosti, odvažnosti, od« lučnosti i borbenosti Stara zastava Ljubljanskog' Sokola je vodila nacio« n a in e borce od pObede do pobede, ru« šeči kule germanslkih grabežljivih pti« ca i austrijskog polici jsko«birokrat« sikog tiranstva. Našim dušmanima dao je Sc>ko prvi smrtni udarac. U tim burnim i težkim vremeni« ma pojavio se u našem javmom životu Emil Leon — brat dr. Ivan Tavčar, čo« vek sjajnih pisateljskih i govorničkih sposolbnosti, Soko dušom i telorn, ko* ji je neustrašivo primio svaku borbu i kao vitez rodoljulblja, poštenja, is« krcnosti i imponirajučeg muškarstva klaštrio dušmanina, da se pred njim otvarao put do prava i slloboštiina po« gaženog naroda. Njegova velika duša, puna dobrote i značajnosti, sc tada u ljuibavi povezala s ml a dom branjom, koja je sve svoje bogatstvo duše i sr« ca posvetila svome domu i svome na« rodu. Svakome, koji jc bio pomoči i utehe potreban, bila je Tavčarjeva ku« ča uvek otvorena. Na hiljade je tak« vih, koji su uživali dobrote toga od« ličnoga i uzomoga nacionalnoga doma. Čctrldeset godina stoji več sestra Franja Tavčarjeva u našem kulturnom i dobrotvornom javnom životu. Oko nje se slkuplja naše nacionalno žen« stvo, kojemu je g. 1901 ustanovila »Splošno slovensko žensko društvo« i dala mu prvo žensiko telovežbačko društvo pod tehničkim vodstvom bra« ta dr. Murnika, dogod nisu počela žen« ška odelenja vežbati u sokolskim dru« štvima. Neumorno deluje u školsko« odbranbenoj družbi sv. Cirila i Me« toda, u odboru žena SHS za siročad, u dečem i matcrinskom domu kraljice Marije, u Narodnom ženskom savezu SHS, u Kolu jugoslovenskih sestara itd. — gde zauzima vodeča mesta. Za vreme balkanslkog rata je stupila u službu balkanskog Crvenog krsta i za svoje delo dobila odlikovanje kralja Petra red Sv. Save. Za vreme svet« skog rata jc austrijska policija zahte« vala od nje, da to odlikovanje vrati. A sestra Franja toga kao svesna Ju« goslovenlka nije htela učiniti... Kadgod treba Sokolstvo njene po« moči, mikad mu je ne odreče. Svaka veča naša priredba — upozoravam sa« mo na I. naš svesdkolski slet g. 1922 u Ljubljani — dobiva u njoj odušev* Ijenu i požrtvovnu saradnieu. Svaki naš uspeh i čitav naš napredak je se* stri Franji največa radoisit. Najviše joj jc dakako na srcu naše matično dru« štvo, kome je verna i oduševljena čla« nica. Sudelova’a je g. 1908 kod otvo« renja prvog soikolskog doma na našoj zemlji — u Žirima, koji je danas jaki naša postojanka tik uz talijansku gra« nicu i kamo se ističe put iz Poljan« ske doline kraj Sokolskog doma u Po* ljanama, koji nosi ime dr. Ivana Tav« čara, uz koji se u bližini nalazi Tav* čarjev dvorac Visclko, a kraj njega po* slednji dom brata Ivana — njegov grob! I tu, u tom božamstveno lepom kraju naše zemlje, u opojnom zaklonu šumečih lugova traži sestra Franja, idealna voditeljica našeg ženstva, maj* ka utešitcljica sirota i utehe potreb* nih, odmora i s ubranosti — ali ne, da (počiva, več da skufrie novu volju, ko* jo m se vedra lica i blagog srca vrača u bučan svet — brači i sestrama sestra u veselim i žalosnim trenutcima: Vaša sam, da služim svemu, što je dobro, le* po i pošteno! O, da bi naš ženski svet širom prostrane domovine naše pokušao bi* ti jednak njoj po mišljenju i delu, ko* jeg sokolslka ideja «nareduje tsvakoj nacionalnoj duši, koja hoče nesebično koristiti domovini i narodu! Taj us* klik sokolskog srca je naše vezivo k jubileju sestre Franje Tavčarjeve, na* šeg naroda ponosne, plemenite, so« kolske žene! Na mnogaja leta! Zdra* vo! E. G. Širite Sokolski Glasnik! »Karneval v Sevilji«. Velika ma* škarada »Ljubljanskega Sokola« na pustni torek, dne 21. februarja t. 1., ob 8. zvečer v vseh prostorih »Narodne* ga doma«. God. X. — br. 4. tada, ako će dobiti takvi sokolski ra* denici potpioru sveukup,nog Sokolstva. Kod manjinskog rada moraju saradi« vati sve župe i sva društva. Zaintere« sovati moramo za to i sve one, koji nam lako nudc materialnu ipotpioiru. Manjinsko dolo je organizovano na taj načiin, da su sva manj inska dru« štva dodolena u pokroviteljstvo poje« dinim župama, ikiojih zadaća je, bri= nuti za orgamizovamje svega manjin« skog rada u svom okrugu. Svo manjin« sko delo se skuplja u manjinskom odi seku JSS, koji nadzire delo žuipa, kio« jima je povereno manjinsko dolo, i ima u evidenci sve potrebe manjinskih društava Odsek mora biti tačno in« formisan o svim narodnim, kulturnim i socialnim prilikama u krajevima, gde ipostoje manjšinska društva. U sipora«. zumu sa tangiranim ž u|pama mora se odsek brimuti za sokolsku propagandu u takvim krajevima, pomagati kod osnivanja novih društava i organizo« vatii na priikladan način doseljavanje Sokola, n. pr. zanatflija, trgovaca, na« meštenika, radnika itd. Svaka župa ima svog manj in siko g povcrenika, koji je član manjinskog odseka JSS. Taj mo* ra biti informisan o svim potre|bama manjinskih društava. Naše manjinsko delo bi moralo biti usmereno u sledeče panoge: 1. Posvetiti mioramo največu važ« nost vaspitanju omladine, koja izlazi iz tamošnjih škola. To dolo mora biti duboko zasnovano, izvršeno po izra« denom načrtu. Brinimo se, da dode omlaidina, koja svršava školu, pre sve« ga u ruke Sokolima, koji če je primiti' u svoju sredinu svom ljubavlju i bri« nuti se, da če biti deonik plodova upi iv no g sokolsko g rada. Kod toga pak ne smemo prezreti brige za de« cu, koja još polazi u Skolu. Briga za tu decu mora biti osredotočena u na« šim društvima. Često je potreibno, da se društva brinu za omladinu i u ma< terialnom pogledu, da im makar je« danput na godinu pribavi n. pr. ode« lo, mibuču, rublje, škotske knjige i slično. Pogranička društva moraju or« ganizovati izlete sokolske omladine u unutrašnjolst naše države, pre svega u krajeve, gde im lako polkažu moč i lepotu naše države. Prikladna su na« ročito ferijalna puitovanja i izmenji« vanja sokolske dece u ferijama. 2. Briniiti bi se morali za naselja« vanje naših zanatlija u onim krajevi« ma, gde ih nema, pre svega svesmih sokolskih radonika, koije bi morali to« liko vremena podupirati, da se im omoguči egzistenca. 3. Vrlo velikog značenja je iz« vedba unutarnje kolonizacije u čita« voj državi. Kod toga moramo naročito spomenuti i ipaziti na (koloniizaciju Južne Srbije, gde je ma raspoloženju dovolj no bogate, plodne i lepe zem« lje. U tom pogledu moramo apelirati na pomoč države i zahtevati od nje najizdašnij50km, 19 takmičara, na cilj došlo 15. I. je do« spio na cilj br. Slonek Bohumil, No« ve Mesto u vremenu 6.14.04 h. Na 12 km, 10 trojica I. doišla trojica društva Jilemnice u vremenu 1.27.26 h. Članice na 10 km, 13 takmičarki I. Gadsteino« va Bohumila, Benecko u vremenu 48 43. Članovi na 18,km, 93 takmičara, na cilj došlo 85 I. Kulha Josef Nove Mesto 1.23.03 h. — Skokovi, 41 talk« mičar. 1. Koldovski Karel, koji je slo« bodnim skokom skočio 35 m. — Re« zultati poprečno vrlo dobri, a i broj utakmičara imponira. >!« Uprava bugarskih Junaka. Na XV. kongresu bugarskih Ju« naka u Vidinu izabrani upravni savet konstituisaa se kako sledi: predsod« nik Dimitrije Lazov, podpredsednik dr. Vasilije Manov, tajnik Nikola Bid« že v, blagajnik Mihajlo Dimitrev, ola« novi: Zvetar Gorčilov, dr. Ljulben Da« najlov, dr. Kešakoiv, K. Aladžijev. Sa« vezni načelnik je Nikola Gladniški. njegovi zamenici Josip Bureš i Ata« nazije Dimer. — Narodni savezni s!et održače se g. 1929. u Sofiji u p rosi a vu 50«godišnjice oslobodonja cd Turaka. Letos če se održati u svih šest župa župski sletovi, a u Sofiji međusletske utakmice. Nije isključeno, da če iči bugarski Junači letos i na olimpijske utakmice u Amsterdam. — Na spro« vodu bivšeg predsednika Hriste Ata« nasova učestvovalo je preko 2000 Ju« naka iz Sofije i oko 500 iz unutraišnjo« sti države. Svečani govor cdržao je za Junaštvo starosta Lazov, za Narodni Komitet dr. Ljulben Danajlov. * Stanje hrvatskog Sokolstva. Po hrvatskom sokolskom kalen« daru iznosi stanje hrvatskog Sokol« stva 9 župa, koje broje u 187 društa« va 16.768 članova i 3053 članice. Kraj toga jc još 2572 muškog i 1171 žen« skog naraštaja, te 2762 dece obiju sp o lov a. Za amsterdamsku zakladu. Vežbači »Ljulbljanskog Sokola« sabrali su medusobno . 10. o. m. za Amsterdamsku takmičarsku zakladu lep iznos. od Din 112*50, koji su iz« ručili saveznoj blagajni. Dajemo taj lepi primer shvačanja sokolskih duž« nosti ostalima za uzoir! Italija i njena briga za telesno vaspitanje. Fašistička Italija sc mnogo brine za telesno vaspitanje svoga naroda. Sada hoče pomnožiti igrališta i škol« ske vcžibaonice. Fašisti podupiru športska društva i talijanski telovež« bački savez novčano i raznim drugim poivlasticama. Ove gadime otvoriče u Rimu visoku fašistidku telovežbačku školu, na kojoj če študij trajati tri godine, a imače ista prava kao i ostale visoke škole. — »II Gimnasta« glasilo tailijanskog tclcivežbaćkog saveza sla« vi fašističku vladu i hvali njenu po« moč ko ju iskazuje telovežbi. Prošle godine je darovala vlada 10 miliona lira u te svrhe. — * U redove bcogradslkog Sokolstva je posegnula sudbina okrutnom ru« pre podne premi« kem. 10. februara nuo je 'brat Ljuiba Jovanovič, narodni poslanik, bivši ministar, sveučilišni profesor istorije i bivši starosta beo« gradske sokolske žu,pe »Dušan Silni« Brat Ljuiba Jovanovič bio je dugi niz godina odueevljen Soko u kojem je pre rata igrao značajnu uloigu, kao jedan od stva. lako rodni poslanik silno kim p oslovima, uvek prvih voda srpskog Sokol« je bio kao ministar i na« zaposlen politič« je našao dovolj« mo vremena za uspešno delovanje na sokolskom polju. Tvrdo je bio uveren, da je sokolska ideja kao stvorena i pozvana za telesni i moralni preporod juigoslovenskog naroda. Zato joj se posvetio predanim radom i svestra« nom potporom kao ministar i narodni poslanik. Uspomena na brata Ljubu biče večno očuvana u redovima jugoslo« venskog Sokolstva, jer se i po ratu kao osvedočen Jugosloven uvek brinuo za Sokolstvo te mu svestrano poma« gao kao javan radnik i državnik. Ju« goslovtnsko Sokolstvo klanja se seni brata Ljulbe Jovanoviča, koga če oou« vati u čaisnoj uspomeni! Brat Ljuba Jovanovič roden je 24. feibruara 1865 u Kotoru. U Beo« gradu svršio je filozofiju. Kao dobro« voljac učestvovao je srpskc^bugar« skom ratu i bio kod Slivnice ranjen. Isprva bio je nekoliko godina profe« sor na srednjim školama, zatim (1901) knjižničar Narodne IbilbiLiotcke, a (1903) bio je imenovan za profesora istorije na beogradskom Univcrzitetu. U politički život preratne Srbije stupio je g. 1905 kao narodni posla« nik. Bio je nekoliko puta predsednik Narodne skupštine i ministar raznih resora. Bio je član radikalne stranke i jedan od njezinih najizrazitijih ideo« lega Pokojni brat Ljuba Jovanovič bio je čovek visoke inteligence, do« stojanstven u saobračaju s ljudima i apsolutno korektan. Uživao je velik u.gled u javnim, političkim i znanstve« nim krugovima. Njegovo ime igrače u političkoj istoriji našeg naroda i dr« žave značajnu ulogu. Slava mu! * Veličanstvenom sprovodu brata Ljube Jovanoviča prisustvovale su ogromne množice ljudi. Naročito broj« no bilo je zastupljeno beogradisko So« kolstvo i zastupnici svih političkih stranaka Vlada, Narodna Skupština i radikalski poslanioki klub bili su sko« ro korporativno zastupljeni. Nj. Vel. kralj bio je na siprovodu, a i krasan srebreni venac Nj. Vel. kralja sa zlat« nim trakama i nacionalnom trikolo« rom nošen je iza lesa. Održano je mnogo govora, u kojima je isticana velika inteligenca i državničke sposob« nosti pokojnog Ljube Jovanoviča. Bataljun vojske dao je pucnjavom po« slednju počast velikom pokojniku. Otvorenje zimskih olimpijskih igara i takmičenja u St. Moritzu. Svečano otvorenje 2. zimskih olimpijskih igara obavljeno je tačno po programu 11. februara o. g. Vreme za otvorenje na žalost nije bilo naj« povoljnije, jer je neposredno pre po« četka svečanosti počela jaka snežna mečava. U mimohodu učestvovale su: Ne« mačka kao najača grupa sa 65 ljudi, njoj su sledile Austrija 51, Francuska 47, čehoslovačka 46, Norveška 44, Poljska 40, Belgija 36, Udružene drža« ve 35, Kanada 32, Italija 31, Jugosla« vi ja 8, a kao poslednji išli su Švicari 22 — Iza toga održao je govor pred« sodnik olimpijskog komiteu Hischy. U ime Švicarske pozdravio je Švicar« skl savezni prezident dr. Schulhes. Zatim je Švicar Hans Eidenbenz u ime sviju takmičara »položio svečanu olimpijsku prisegu. Otvorenju zimskih olimpijskih igara prisustvevalo je oko 3000 ljudi. Isti dan održana je hookev utakmica na ledu izmedu Austrije i Švicarske, koja jc svršila rezultatom 4 : 4 Na. 12 februara o. g. održane su hockey utakmice na ledu izmedu Bel« 'gije 'Madžarske 3', :)2, Poljlske : Šved« ske 2 : 2, Francuske : Engleskc 3:2 i Austrije : Nemačke 0 : 0. Skijaške utakmice vojničkih patrola. Tak mičen je je održano na 30 km duigoj pruzi. Svaka patroln sastoji iz jednog časnika i trojice vojnika. Na pruzi su bile visinske diference do 110 m Takmičilo je 9 država. Norve« Žani su zauzeli prvo mesto. Rezultati: 1. Norveška 3.50.47, 2. Finska, 3. Švicarska, 4. Italija, 5.Ne« mačka, 6. Čehoslovačka, 7. Poljska, 8. Rumunjska i 9. Francuska. Vojnički krugovi mnogo su se za« nimali za skijanje u našoj vojsci i ču« dili se, da naša država nije poslala svoje vojničke skijaške patrole na zim« ska olimpijska takmičenja u St. Mo« ritz Naročito su se zanimali za skija« nje u našoj vojsci vode Rumunjske, Čehoslovačke, Poljske i Francuske voj« ničke skijaške momčadi. Šteta što na« še ministarstvo vojno nije poslalo jed« nu momčad. DR. VIKTOR MURNIK: Telovadba in narodno gospodarstvo. (Nadaljevanje.) Nihče se ne more izpopolniti preko svojih zmožnosti. Nadaljnji ugovor bi bil tale: Tudi med telo« vadci so taki, ki niso dobri delavci; tudi med i njimi so počasni delavci, manj spretni, po«! vršni i t. d. Ne oporekam, da je takih, pa malo jih bo! V mislih mi je tu prava telovadna vzgoja, pri« j dobljena, ohranjevana in vedno bolj iziboljševana j z redno in pridno vadbo lota in leta; izboljše« vana do one sJkrajne mere, kakršne je kdo sploh sposoben. Med takimi pravimi telovadci bo bolj težko najti slalbih delavcev, površnežev itd. Ako pa dobiš take izjeme, pa treiba reči, da bi bili brez telovadne vzgoje brez dvoma še dosti sla« bejši. Tudi po prirodi najslabše dvigne kolikor toliko telovadna vzgoja. Ista je .tu, kakor z ugovorom: Pravite, da telovadba zvišuje inteligenco, ali poznam telo« vadce, ki niso posebno »brihtni«. Resnično tudi take dobite. Ali kako malo bistrega duha bi šele bili, ko ne bi telovadili. Saj pravi najodličnejši nemški telovadni fiziolog vseučiliščni profesor dr. med. F. A. Schmidt: »Pri nodostatnem razvoju duha je obvladovanje gibalnih organov vedno posčbno slabo: slalboumniki so zmerom i-zredno okorni in nespretni. Tu je vadba okretnosti ka« kor koordinacija obsežnih gibov (lahkih telovad« nih vaj) najboljši vzvod, da se kolikor mogoče odpravi slabost duha.« In na drugem mestu ome« nja, da »imajo telesne vaje prav pri onih učencih, pri katerih se slabost volje druži s slabostjo intelekita, poseben etični pomen, ker zahtevajo dejalnost, da cncafiijo, in s tem povzročijo, da se volja disciplinira 1 1 F. A. Schmidt: L e i b e s iilbu n g en u ni d Geistesbildung, str. 39 in 12. Vsakdo pa se more dvigniti pač le po s v o j i h od prirode mu danih zmožnostih. Tudi take pa dobite, ki jim je telovadba takorekoč šele odprla duhovne zmožnosti, ki jih prej niso kazaili. Ako pa je prirodnih zmožnosti malo ali celo jako malo, tudi povzdiga ne more biti tako velika, kakor pri drugih z večjimi in največjimi prirod« nimi zmožnostmi. Toda vsi se kolikor toliko dvignejo in vsak po svoje, ta več, drugi manj, pripomore k zvišanju delovne sile naroda, ki pač obstoja iz posameznikov in ni nekaj zunaj njih. AH je delavcem treba telovadbe? Pa že slišim tretji ugovor: Delavci itako de« dajo dosti, ves dan se trudijo in utrujeni naj potem še telovadijo? Posebno pa se poljedelski delavci mnogo gibljejo in to celo pod milim nebom, v čistem, zdravem zraku: ti ne potre« bujejo telovadbe! No, petrobujejo jo vsi! Vsak poklic ima shjbe strani, Škodljive zdravju in moči. Enostransko, čosto ob sključenem telesu in v slabem zraku opravljano delo ‘industrijskim in ob rt rji m delavcem ,prav tako gloda zdravje in moč, kakor dolgotrajno, pogosto tudi sključeno sedenje duševnim delavcem. Georgcs Demeny, znameniti francoski fiziolog telesnih vaj, opisuje svoja opazovanja v pariških obrtnih vajenških šolah. Tako pravi na primer o delu pri stružnicah: To delo (s struž« cem in z žago) nagiba glavo na levo, povzroča pretiran razvoj mišic desne rame in prs. Hrbte« nica se izbočuje na desno. Desna leht je moč« nejša, prsti so spačeni in skrčeni, leva noga je uločena, medenica sc dviga na to stran, desno stopalo se oipira na notranji rob. Podobarji imajo delo, ki dviga levo ramo in jo razvija. Hrbtenica kaže pri njih dvojno krivino; desna leht je izurjenejša, kakor leva, in zapestje, stis« njeno zbog orodja, se razširja. Tapetniki so vedno sključeni, z glavo in s trupom nagnjeni naprej, lehti se ne vadijo in noge so vedno upog« njene brez gibanja. I t. d.1 1 Georges Demenv; Les bases scien« t i f i, q u e s de F e d u c a t j o n p h y s i q u c (Znanstveni temelji telesne vzgoje), str. 180. in 181. Koliko je tu bolj ali manj izprijenih teles in ukrčenih mišic, zlasti prsnih, s svojim kvarnim vplivom na notranje organe, posebno na pljuča in srce. Neogibno je treba, da se izprijenje prepre« čujc z redno telovadbo v čistih, dobro zračenih telovadnicah ali, seve še bolje, na planem. Po« sebno važno je to pri vajencih, pa potrebnoi tudi pri izučenih delavcih. Tudi utrujenost po eno« stranskem delu se tu odpravlja ali vsaj olajšuje z vsestranskim gibanjem. Ali je telovadba potrebna tudi kmetu? Tudi kmetu je trelba telovadbe! »Kmečki človek se giblje in dela, ali to delo ga utruja, često je tega dela čez mero, ima smer na iste dele telesa in ne očvršča kakor razteg« njeno in raznovrstno se menjajoče gibanje,« pravi Оетепу.1 Prav za to očvrščanje je trelba tudi kmetu telovadbe, to je »raztegnjenih in raznovrstno se menjajočih gibov.« To že vedo naši poljedelski telovadci, kar jih redno in marljivo obiskuje telovadbo. Ta in oni je že priznal, da dosti laže dela svoje kmečko delo in da se prej odpočije po njem, torej prej očvrsti, odkar redno hodi k telovadbi in se je že nekoliko stre« niral pri njej. Zlasti ' pa potrebuje telovadbe 'kmlečki otrok Naj navedem tu dva druga strokovnjaka. Profesor dr. Karel Gaulhofer, referent za telesno vzgojo v maučnem ministrstvu v Avstriji in profesorica dr. Marngareta Streicher, strokovna nadzornica za dekliško telovadbo in lektorica za žensko telovadbo na vseučilišču na Dunaju, ki imata dobro ime med strokovnjaki v‘ Avstriji in v Nemčiji, pravita:2 »Kmečki otrok ni bolj zdrav kakor mostni; nespametno je vedno govoriti o zdravem zraku in o delu, ki dela telesne vaje pri teh otrocih odveč. Najboljši zrak ne koristi prav nič, če otrok napačno in stisnjeno diha; in prav težko delo, h kateremu je vsak kmečki otrok kmalu 1 G. Demeny: »L’ £ d u c a t i o n de Г Ef« f o r t« (»Vzgoja krepkega napora«), str. 52. 8 Dr. K. Gaulhofer und Dr. M. Streicher: »G rundziigc d e s o c s t e r r e i c h i s c h e n S c h u 11 u r n e n s«, str. 100 in 101. prisiljen, jako lahko pokvari priredno dihanje. Kmečki otroci imajo navadno le krepkejše mi« šiee, ne utrudijo se talko hitro z močnim in do’go« trajnim delom. Da pa je to zgodnje vprezanje neprirodno in da ovira rast, je znanstveno d cika« zano Težko delo namreč ne ustvarja izravnanih mišic, ne ustvarja gibčnosti, prirodne izgraditve in s tem reda v telosu. Z dobro izbranimi vajami treba tudi tu najti izravnavo.« Prava telovadba ne izčrpava, ampak poživlja. Prava telovadba očvršča in poživlja. Kakor prerojen si po njej. Razvedri te in n’kogar ne dobiš po njej slabe volje. Kako tudi? Razčiljena mu jc življenska moč, luč življenja mu je tako* rekoč više privita, veselje do življenja, pa tudi udejstvovanja sc mu poveča. Smeh in petje se po končani telovadbi razlegata po telovadnici. Čilost, ki se je vrnila, moč, ki se je okrepila, vlijeta tudi onemu, ki ga kaj skrbi, novega poguma, kajti pogum je zavest lastne moči. Pa mu dvigneta samozavest in sprožita čvrste misli, ki naglo razvozlajo, kar je delalo skrlbi. Pa oborožita z novo energijo za vsakdanje delo. Še drug ugovor. Pa podaja se mi še tale ugovor: Izboljšanje dela in blaga je odvisno ne samo od delavca, ampak zlasti tudi od dobrega, agilnega vod« stva, od vodilnih moči, gospodarja, vodilnih uradnikov, poslovodij. Da, res, tudi v vojni najhrabrejši vojaki brez dobrih generalov, častnikov in podčastnikov ne opravijo nič. Toda, kakor že rečeno: kar velja za povzdigo delovne moči preprostega delavca, ve!ja tudi za povzdigo delovne moči vodnikov. Tudi ti potrdbujejo vadbe in krepitve telesa. Tudi za dobro, delo z glavo je treba fizične moči in zdravja. Troha pa jim je še drugih vrlin in v še večji meri nego ročnim delavcem. In tudi te vzgaja prava telovadba neposredno ali posredno. Pa poglejmo, kaj vzgaja in daje prav vodena in prav izvajana telovadba. (Dalje prih ) Šesdesetogodišnjica br. Riharda Kata- linica- Jeretova. 'k /, ’ ШШШТМ Ll л I ’ • h 4 i*' -/>*1 ЗКшР 'Ц ^w's Nedavno proslavio je šestdeseto* godišnjicu života poznati hrvatski javni i sokolski književnik i pisac naš diagi brat Rikard Katalinič*Jerctov. Tom prilikom javna je štampa nar«-* čito simpatično pisala o njemu i nje* fjovom literarnom delovanju Sveukup* no Jugoslovensko Sokolstvo se iskre* no veseli i čestita tom sokolskom ju* bileju. Brat Rikard Katalinič*Jcretov ro< den je u tužn j j Istri u Volovskom. Gimnaziju i trgovačku akademiju po* lazio je na Rijeei. Po maturi nastavio je svoje trgovačke nauke u Beču. Kao trgovac u Zadru pokrenuo je (1897) književni časopis Lovor. Uredivao je Glasnik Matice Dalmatinske i kalen* dar*almanah Svačič. G. 1907. bio je iziubran za predsednika Matice Dal* matinske. Nadalje je bio neumoran radnik družbe sv. ('iri 1 a i Metoda, na kojem radu ga je zatekao i svetski rat za vreme k ojega je bio progonjen i naposiedku kcnfiniran u Beču, gde je dočekao slom Austrije, a slobodu na* šu i ostvarenje Jugoslavije naše. Knji* ževni rad brata R. Kataliniča*Jeretova je vrlo obilan; izda« je nekoliko zbir* ki pesama, a i priče i ertice. Kao so* kolskog pisca zna ga naše članstvo, s toga mu kličemo u ime eclog članstva krepko »Na mnogaja! Zdravo!« Dušan M. Bogunovič (Zagreb): Južna Srbija i slet Sokolstva. Skoplje. Općeniti opis. Kulturno, ekonom* »ko, geografsko i sokolsko središte Južne Srbije (Stara Srbija i Makedo* nija) jeste grad Skoplje, koje leži s obe Strane reke Vardara, a u Skiop* skoj kotlini. Nije ono samo takovo središte danas, ono je bilo i u doba vlade Turaka središte Kosovskoga Vi* lajeta. U njemu se stiču putcvi, koji dolaze sa \severowjapada iz Kosova, Sandžaka i Metohije kačaniokom kili* surom; iz jugozapada od Ohrida i De* bra kroz klisuru Dervcn; iz severa iz doline Južne Morave preko Kuma nov* ske prescdline, a iz juga od Soluna kroz klisuru Demir Kapiju. Radi toga središnjcg položaja nazvao je Cvijič Skoplje — Balkanskom jezgrom Prošlost se S kopi j a spominje pre Rimljana. A u doba vladavine i moči Rimljana zauzimalo jc Skoplje važan položaj u razvitku i životu Rimlljana, koji su ga nazivali Skupi. Staro Skop* lje nije se nalazilo na današnjem me* stu več ncšto više od dosadanjeg Skop* Ija, a izmedu sela Bardovca i Zlouu* čana. Usled toga položaja, a i čestih borbi i promena gospodara, Skoplje je bilo u neprestanoj borbi i zato se nije moglo da očuva ni sagradi, a niti da se sačuva starine, spomenici i slič* no iz doba naše moči i sDflvc; naročit.) u doba vlade Turaka, a kasnije mo* mentane vladavine Bugara, nastojalo se da neslane svakog traga iz naše prošlosti. Jedi no su ostali donekle naši manastiri. Naročilo je Skoplje postradalo od Austrijanaca godine 1689. (300 godina nakon kosovske pogibije), kad je au* strijski general Pikolomini dao Skop* lje zapaliti. Kasnije usled čestih ra* tova, d o šla je i kuga, ko ja je uništi'1 a skoro sve stanovništvo. Okru že no pla* ninskim vencima, Skoplje koje je bilo prestolni grad cara Dušana, daje živo* pisnu sinku, koja dobija svoju odliku naročitim istočnjačkim životom. Vardar ga deli na dva dela i to evropski deo, koji se nalazi s desne Strane i orijentalski deo na levoj obali Vardara, koje delove spaja veoma in* teresantan kameni most, koji je pro* zvan Dušanov most. Most je graden na svodove, na sredini ispupčen, na krajevima uži i niži. Ako prodete Skopljem, onda osim života na ulicama (čaršiji), načinu tr* go vanja, gradnji kuča, raznolikoj ti* zijonomiji ljudi, jednom reči života b a lika nsfoo *is t o č n j a čk e varoši, sretamo i neke spomenike i to: 1. Skopski grad — Dušanov grad. Njegova prošlost nije tačno poznata Misli se, da je sazidan u doba vizan* tisko. Najlepše ga vidite sa mosta cara Dušana. 2. Kuršumli — Han, koji je u vezi sa borbom našega naroda. U njem su zatvarani naši prvaci. Postoje mišic* nja, da su ga gradili Vizantija, car Dušan ili Dubrovčami. Velika je to četvoro uglasta zgrada, sazidana od kamena i ciplja. Ima dva sprata. Gor* nje odaje su bile za stanovanje ljudi, a druge 'Za robu i stoku. Za vreme Tu* raka pretvoren je u zatvor, dcu jc pre toga služio za trg, a kako se govori za vreme cara Dušana bila je tu smeštena vojska. Danas sc Kuršumlishan, koji jc dobio ime po olovnom pokrivaču, preudešava za Istorijski Arheološki muzej južne Srbije, koga organizira brat dr. R. Gruič Postoje još tri hana i to: Suli*han (Vodeni han), Kapan* han (Zatvoreni han), koji danas služi treči Kjutubshan, gde je nckad bila smeštena bi* za trgove, a po pričanju blioteka. 3. Turci nje kupanju su posvečivali dosta paž* tela i zato su gradili po* sebna kupatila, koja zovu amami. Ku* patila su pretvorili od Srpsuih crkava, kad su posle kosovske bitke zavladali ovim krajevima. U Skoplju se nalazi Daut*pašin amam preudešen od .crkve Sv. Dimitrije. Lspod današnje Sultan* Muratove ima amam, 'koji se zove »Kupatilo kod Sat*KuJe«. 4. Nedalleko Skoplja, a odmah iza kasarne Kralja Petra nalazi sc Skop* ski vodovod iz najstarijih vremena, po* moeu kojega sc sprovodila voda iz Skopske One gore, preko jedne doli* ne u Skoplje. Taj vodovodni kanal leži na stubovima, koji su povezani luko* vima. 5. »Carstvujušči Grad« ima bez* broj džamija, koje se naročito lepo, a najljepše vide sa grada cara Dušana, a izgledaju sa svojim minaretima, kao da jc Skoplje poplavljeno tvornieama Ima ih oko 30, dok crkava ima 5 pra* vos/lavnih, 1 katolička i sinagoga. Od pravoslavnih crkava jc naj* Ijepša i veoma značajna crkva Sv. Spa* sa. Kada sc prolazi pokraj nje, nepri* meču j e je se, jer jc ogradena visokim zidom, tek na ul a zn im vratima ima beli mermerni krst. I kad se stupi u dvorište, koje je puno grobova naših crkvcnih prvaka iz prošlosti, teško se primeti da je to crkva, jer više od polovine nalazi se u zemlji. U crkvu sc ulazi niz stepenice. -Crkva malena i mračna, ali sa veoma značajnim iko* noistasom i vladičuiim prestoljem, ko* ji pokazuju savršeno umetnički rad. Porcd razne ornamentike na ikonosta* su izrezani su motivi iz Sta rog i No* vog Zaveta. Tu se nallazi i originalna izrada lika cara Dušana. Ikonostas su radila tri brata iz Debra, koji su svo* je likove čekičem i dletom izrezali 'na desnom uglu ikonostasa. Ikonostas i cela crkva predstavi ja ju našu pravu orografsku umetnost. Tu je krunisan car Dušan 16. aprila 1346 godine za cara, koje jc godine Srbija postala ca* rcvina i proglašena srpska arhiepisko* pija. Na državnom salboru u Skoplju godine 1349, oibjavljen jc i Dušanov zakonik. Po ikonostasu crkve Sv. Spa* sa, radi sc danas ikonostas zadužbine Karadordcviča u Topoli i grade ga potomci onih,- koji su izrezavalli i iko* nostas crkve Sv. Sp as a. 7/& crkvu Sv. Dimitrije nežna se kad je zidama. U zidu ovc crkve bila je nadgrobna pl o* ča sa staroslovenskim natpisom, kao nadgrobna iDicča majke cara Dušana. Ovu ploču odneli su Bugari i jedan ma* li deo vračen jc i nalazi sc u skepskom muzeju. Crkva Sv. Bogorodicc, čiji je ikonostas iz mermernih stubova i ora* hovog drveta u duborezu. Crkva je iz davnih i davnih vrcmtpa, iz doba cara Milutina i cara Uroša, Blizu crkve Sv. Bogorodicc je crkva ^v. Mine, u kojoj se sada ne služi, jer jc stradala za vre* me rata, a spomin jem je radi toga, jer su zvonici na samoj enkvi dok su kod ;:stalih uz samu crkvu. Još ima crkva posvečena čaru Konstatinu i carici Jeleni. U gllavnoj ulici Skoplja u ulici Kralja Petra nalazi se katolička crkva. To je u večini crkva katolika i Ar* nauta. Pošto Skoplje ima mnogo Je* vreja to su pod igli Sinagogu. Glavna, najstarija i najznameni* tija džamija je Sultan*Murat, koja sc nalazi u sredini Skoplja na levoj obali Vardara na jednoj uzvisini. Sagradena je 1430 godine. U dvorištu je Sahat* Kula. Ispod ovc džamije nalazi se Gazi*Isa begova džamija interesantna po svome arhitektonsikom sklopu. Unutrašnjost je dragocena, naročito radi perzijskih čilimova. Tu jc bila nckad crkva Sv. Dorda. Zatim Jaja* pašina džamija. Ona je iz godine 1518. 1 ona je podignuta na temeljima crkve. Minaret ovc džamije je najviši u Skop* lju. Pred svim džamijama nalazc se tremovi — a naročito je interesantan trem Jaja* pašine džamije, jer jc iša* ran orijentalskim šarama. Treba spo* menuti i Mustaf* pašinu džamij u, ko* ja je iz 15 veka. Ona sc nalazi suprot grada. Veoma interesantna gradcvina, koje je kube pokriveno olovom. Pred džamijom su zgradc gde Turei*musli* mani uzima-ju avdes t. j. umivaju vo* dom lice, ruke i noge pre stupanja u džamiju. Spomenuo sam crkve i džamije radi toga, jer se u doba ibortie Srba (hriščana) i Turaka (muslimana) vo* dilc borbe koliko god nacionalna, to* lik« i verska, jer su Turci hteJi da po* bedom muslimastva na Balkanu zavo* juju i Evropom i obratno Srbi sa bor* bom za hriščanstvo h teli da osiguraju Evropi mir od Turaka. Pa i kasnije borbe vodile se u znaku hriščanstva i muslimanstva. Prevlast Turaka na Bal* kanu, a naročito posle kosovske pogi* bije nastojanje je Turaka, svaki i naj* manji trag hriščanstva ut rti i zato pre* tvaraju crkve u džamije ili ih ruše, da nestaoc vidljivih znakova hriščanstva. Osim toga crkva u srpskom delu na* šeg naroda zauzima presudnu ulogu i značenje, jer sc cela naša borba vodi u znaku: »Za krst časni i slobodu zlatnu!« Crkve su mesta gde sc naši borci sastaju i dogovaraju, crkve su gradili naši velikani i kraljevi u narodnom stilu, tu se saranjivali najbolji naši sinovi,, tu su bili z borovi i dogovori; krst časni služi kao znak pobede ide* ja našega naroda. Porod džamija, po* trebno jc, da se spomenu i musliman* ske bogomolje — tekijc t. j. Turski manaistiri Nisu to manastiri u smislu pravoslavja ili katolički več su to obične privatne kuče u k oj ima su smeštene razne vrste muslimanskih re* dova. 6. Svaki onaj koji dode u Skoplje treba da pogleda i jednu kulu, koja sc nalazi u dvorištu hotela »Balkan«. Tip je to kulc, kojih je bilo u' doba feudalno mnogo u Skoplju, a oibično su takve kule imali arnautski begovi, koji su posedovali velike posede (či* fluke). Ako prošečete Skopljem, naročito levom obalom Vardara orijentalskim delom, koji je sav isprepleten tesnim uličicama sa malim dučančičima i cela ulica izgleda kao jedna trgovina puna razmovrsnih orijenta'lskih stvari, od kojih su veoma zanimljive kujundži* ske radnje, koji izraduju filigramske radove od srebra i zlata. Trgovac, ako je Turčin, a u ovom delu su oni u veči* ni, sedi na »čepenku« (to su vrata s ko* jima u večc trgovac zatvara svoj du* čan) prekrštenih nogu, puši i pije ka* fu i čeka mušteriju. Osim ovih malih sitnih radnja, pošto ji i orijentalski be» žistan. Nedaleko od uličica gde su du* čani, dolazimo do kuča za stanovanje, koje su ogradene velikim zidom i sa ulice sc dosta teško vide, ako n:su kuče bogatih muslimana. Pred kučom imadu prostrano dvorište, koje je pu* no cveča. Slično su uredene i kuče hriščana Kuče su udešene tako, da služe za miran porodični život. I kad ostavimo orijentalski deo varoši pun života i šarenila, pesma i gramofona, aščinica i kavana, dučana i džamija, ostavimo ta j deo i predemo bilo preko mosta cara Dušana ili željeznoga mo* sta u bližini Sokolskog doma — eto nas u evropskom delu varoši — koji potpuno odgovara velegradskom ure* daju. Od Dušanova mtosta, pa do že* ljezmičke stanice je glavna i najlepša ulica Kralja Petra, ulica gde je uveče korzo (šetaflište) mlada i stara .sveta grada Skoplja, ulioa najmodernijih tr* govina i hotela, iz kojih čuješ pesmu naših cigana i kapela. Tu su hoteli: Bristol, Srpski Kralj, GrandsHotel, Moskva i dr. Tu su bioskopi: Apolo, Vardar i Balkan. A sad se pode od mosta cara Dušana na levo ulicom Kralja Aleksandra dolaziš do Učitelj* ske škole (Idadija — jedna od naj* lepših u našoj kraljevini) i opštinskog parka, gde če biti vcaoalište. U toj ulici je sedište armije. Tu jc velika Medresa Kralja Aleksandra, Prosvetni dom, Čehoslovački konzulat itd. na počefrku ulice Kralja Alleksandra na* lazi se jedna od najlepših gradcvina na Balkanu »Oficirski dom«. Tu je nekad bila Burmali*džamija iz koje su Turci davali poslednje otpore protiv Srba. Danas sc tu dižc visok i gord Dom kao znak pobede novoga vreme* na. Skoplje ima veliku mušku i žen* sku gimnaziju sa preko dve hiljade učenika*ca. Mušika gimnazija nalazi se u ulici Vlad im i ra Mariča, a ženska «dmah ,uz stanicu po zadi ulice Princa Dorda. U bližini je dom Kola Srpskih sestara Skoiplje ima četrnajst osnovnih škola. Iza željezničke stanice nalazi se jedan od najmodernijih Tropskih in* stituta u Evropi. Kada se prode gvo* zdenim mostom na levu obalu Var* dara velika zgrada, koja če vam upa* sti u oči jeste Univerzitet u kome je smešten filozofski fakultet. Idete li ravno preko gvozdenoga mosta sa des* ne obale Vardara na levu pred vama se ukaže put, koji ide na orijentalski deo grada, a taj put če ubrzo postati središte (Bulevar grada Skoplja). Iza dve tri kuče ovc ulice — pravcem malo unutra na ertu koj^m če iči bu* levar — ugledat čete najnoviju zgradu Sokolski dom 'onu kueu, koja zauzima za život i razvitak našega naroda na Jugu i u 'gradu Skoplju vidno mesto — on;u ku* ču, koja če postati sokolskim radom i kretanjem središte stvaranja naših lju* di na jugu naše otadžbinc, koji če pre* poroditi i obnoviti vas celi život ovo* fia kraja, kraja moči i slave, koji če spojiti život, rad i nastojanje juga na* še otadžbinc sa nama na severu i da* lje sa svom našom slavenskom bra* ćom, na Visli i Vita vi, Moskvi, Bu* dimšice, pa i u Sofiji. Dom je to ve* like Sokolske porodice: »Skopijanske Sokolske 2uoe — Kraljevič Marko«. U Skopljiu ®u «vc upravne vlasti: sudište sikopske oblasti, komanda 111. armijske oblasti, komanda granične trupe, direkcija pošta i telegrafa, gra* devina, monopolska inšpekcija, glavno agrarno povereništvo za Južnu Srbiju i druge man j c zvanične institucije svi* ju smerova javne uprave, prosvete i saobračaja. Okolina Skoplja. Neobično lepa i živopisna je okolina Skoplja, koja za* okružava grad Skoplje skoro sa svih stran a osim sa istoka, gde je otvoren pogled na Skoplje. Na levoj obali Var* dara t. j .severnoj strani Skoplja na* lazi sle 18. Ako primerjamo ti dve števili in z njima število zabav (z iz* ključno zabavnim programom in na* menoin), namreč 4, potem je treba ugotoviti 1. da so Sok. društva naše župe že na onem kulturnem in idej* nem nivoju — vsaj kar se tiče prire* ditev! — kjer morajo biti: vzgojno delo s plemenito tendenco daleko nadkriljuje vse ostalo; 2. vodilne ose* be v društvih se zavedajo, da preda* vanja .nimajo tistega trajnega vpliva kakor etično*vzgojno delo v telovad* nicah, katero se ‘vrši z nagovori. Biti moremo torej zadovoljni s smerjo, v katero je Sokolstvo naše župe krenilo, daei števila sama seveda še dolgo niiso zadovoljiva. Statistika dramatskih prireditev (v aprilu in maju še 9, potem pa v 4 mc* secih le vsega skupaj 6) dokazuje, da pomlad in poletje nista doba za to si* cer jako koristno panogo kulturnega dela, s katerim sc pridobivajo Sokol* stvu simpatije v najširših ljudskih plasteh. Na njih mesto pa stopijo kot priljubljene in dobre atraikcijc poučni izleti (ekskurzije), ki jih je bilo v ma* ju 9, v juniju 8, v juliju 7; zlasti ličin* koviti so ti izleti za naraščaj in deco, ker pritegnjejo olbcnem tudi starše. — S tem v zvezi pa j>e treba omeniti, da poigrešamo popolnoma predstave z !ut* kami, ki so v češkem Sokolstvu jako priljubljene in ‘tvorlijo tam uspešno propagandno sredstvo. Edina izjema je Sok. društvo v Varaždinu. Razveseljivo je tudi dejstvo, da goji več društev z lepimi rezultati ljud* sko knjižništvo (tako zlasti Črna, Stu* denci, Jarenina, Ptuj, Središče, Ljuto* mer in Mur. Sobota), s čimer je po* dan dokaz, da tvorijo v teh ikra jih Sok. društva pravo oignjišče 'ljudske prosvete. Poleg gori imenovanih, ki so tudi sicer skoro vsestransko delavna, , je treba označiti kot najagilnejše v sclko’* skosprosvetnem oziru Sok. društvo Slovenjgradec. Marl jivo i gojijo sok. prosveto tudi društva Mežica, Ruše in Varaždin, sicer pa vlada precej — su* ša. Vsaj izkazano eventualno plodovi* to delo ni. Po tej sliki, k'i se — kakor sem prepričan — pač tudi v IV. četrtletju 1927 ni mnogo izpremenila, preostane želja, da bi mi v poroičilih za dobo od Novega leta 1928. najprej bilo možno omeniti tudi ostala društva Marib. Sok. župe, ki so v tem poročilu izostala M. Kovačič. * Strossmayerova akademija u Varažs dinu. U nizu prosvetnih priredalba va* raždinskih kulturnih i nacionalnih dru* štava u Prosvetnom tjednu, o držalo je i Sokolsko društvo u Varaždinu 4. ov. m. u spomen godišnjice rodenja ve* likog jugoslovenskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, akademiju. Prigodno predavanje održao je brat prof. Vladimir Deduš, nakon če* ga je br. Josip Mrzljak reeitovao Glumčevu pesnru »Strotssmayeru«. Na* raštajke Drina Draškič, Mira Miuitak i Vlasta Mrzljak odigrale su prigodnu »Viziju«. Nakon toga davao se »Ja* zavae pred sudom« od Petra Kočiča. Bfat Tošo Španovič sa mnogo talenta odigrao je tešku ulogu Davida Štrbea. I brača Mirko Prosničlki te Mato i Alojz Sigler dobro su odigrali svoje uege. Večc je završeno čajankom i plesom. Glavna skupština Sokolskog društva u Mariboru održana je u nedelju 22. januara do* podne, uz učeistvovanje vrlo lepog broja društvenih članova i članica. Društveni starosta brat dr. L. Boštjan* čič otvoirio je glavnu skupštiiniu, spo* menuo se je oine brače i seistara, koji su tečajem prošle godine umrlli, i po* zvao skup št in are da stvarno pretresaju izvešča pojedinih funkcij anara. Po prokušanom običaju bila su sva izve* šča štampana u zasebnom is-veskiu i ras* postana sviim članovima društva. Iz izvešča vidimo, da je upravni odbor održaa 13 širih i 8 užih redovi* tih -sodnica, na kojima se je rešilo 329 dopisa i rešavalo o isvim tčkučim poslov ima. 31. decemlbra 1927 brojilo je društvo: članstva 723, naraštaja 181, deee 321, svega -skup a dakle 1225 so* kolskih pripadnika. Polazak teilovežbe dosegao je broj: 33.671 u 529 vežbov* nih sati. Vežbato is e je u 15 odnosno duže vremena, i u 18 odoljaka (ikate* gorija). Od tih odeljaka trelba naročito istači rad odeljka stanje brače (naj* stari ji vežbač brat Knaflič ima 65 go* d i n a!), koji je u 85 vežbovnih sati do* segao ukupoi polazak 1146. Taj ode* ljak može da posluži za ugled i pri* mjer mnogim mladim vežbači(ca)ma. Od javnih telovežbenih na-stuipa valja spo-menuti javnu vcžhu 12. ju-na, na kojoj je naistupilo 343 vežbač(ic)a svih odeljaka, i svečanu jubilarnu akadc* miju 12. novembra (v. Sokol. Vjesnilk ž. Zagreb. 1927. str. 146.). Prodnjački zbor vod-i-o je brigu i o izobraztbi pred* njačkih pripravnika, pa je tečajem go* dine lep broj mlade brače i sestara polazio prodnjačke tečajeve (savezne i društvene) i položi o ispite, tako da mirno možemo glodati u -pri-dalazak novog prednjačkog naraštaja. — Krat* kih govora pred vrs-tom bilo je 108. Knjižnica broji 1107 knjiga, od koji n su 732 sokolskog (idejnog i tehnidkog) sadržaja. — Blagajna je imala nov-ča* nog prometa 221.378 Din, dok je dnu* št veni imetak vredain 84.905 Din. Gra* devni je odsek imao prometa 335.978 Din, pa je podigao imetak na 398.019 Din. — Društvo ima dve podružnice (odseka) u Jarenini i na Pragerskem. Sva su ta izvešča primljena na znanje i odobrena, i stari je odbor do* bio odrešnieu Predloženi proračun za god. 1928. je takoder prihvačen, i na temelju toga je odredena godišnja članarina na Din 48 Ц- 5 Din prinosa za sokolski dom; novi članovi plačat če 5 Din upisnine i dobit če zato So* kolski katekizam. Sada je izabran novi odbor, u koji su ušli starosta dr. Leop. Boštjančič, podstar. Fr. Bureš, načelnik Janko De* kleva, načelnica Stana Nabergojeva, tajnik Ed. Sila, blagajnik Franta Ko* var, prosvetar Ferdo Desaty, lekar dr. Podkoritnik, dalje brada dr. Mihalič, Hren, N. Vidmar, Skaza, Illich, Ješov* nik itd. Pošto je za ovu godinu pred* viden župski slet u samom Mariboru, sastavit če se i sle.tski odbor, komu je za predsednika izabran podstaresta brat Bureš. Još su biirana brača u gra* devni odsek, a za konjički i glazbeni odsek dana je punomoč upravnom od* boru. Kod slučajnosti raspravljcn je po* ložaj našeg društva s obzirom na da* našnju državnu i političku konistela* eiju, pa je u debati o tom pitanju brat dr. Maks Kovačič lepo razložio, kalko nam je jedini spas, da krepko stisne* mo svoje sokolske redove u snažnu falangu. Nakon »trosatnog temeljitog raspravljanja glavna je skupština za* ključena. D. * Godišnja skupština Sokolskog društva u Varaždinu. Glavna godišnja'skupština Sokol* skog društva u Varaždinu održana je 29. januara ov, g. u gradskoij gom* baoniei. Delegata mariborske župe, brata Ferdu Desatija i brojno članstvo pozdravio je zamenik staroste br. Stjepan Novakovič. Iz izvesta ja funk* cionera društva, napose paik iz izve* štaja društvenog tajnika brata dr a. Mileetiča, razabire se, da je rad dru* štva tokom prošle godine bio intien* zivan Društvo je priredilo javnu vež* >bu, na kojoj je sudelovalo i članstvo varaždinsko*ptiujskog okružja, zatim dve akademije, više predavanja, od ko jih tri uz film i jedno u Središču ob Dravi, nagovore pred članstvom te če* tiri zabavne priredbe. Na ljubljanskem sletu sudelovalo je 37 članova i člani* ea, a korporativno, sa barjakom i fan* farom, sudelovalo je društvo kod raz* viča barjafca u Ptuju, lotvorenja sokol* skog doma u Ljutomeru i javne vežbe ■u Ormožu. Uoipče., sa društvima u su* sedmoj Sloveniji održaivalo je društvo najtesniju vezu. Tehnički su največ* ma napredovale kategorije naučnič* bog, dačkog i ženskog naraštaja, pa je izabrana vrsta muškog naraštaja pod vodstvom brata Stareja na svim pri* redbama postigla najlepše uspehe. Iz izveštaja blagajnika brata Vaneka pro* izlazi da je promet nio.včani bio velik i da se društvo finaneijalno poprav* lja. Nastavljeno je »držanje satova u društvenoj fanfari, a tokom godine osnovana je društvena čitaona i di* letantski odsek piod vodstvom hr. Svo* bode Na toj skupštimi izabran je sle* deči novi upravni odbor: Starosta Mia* den Belčič, zamenici staroste Stjepan Novakovič i Branko Svoboda, priosve* tar dr. August Engelhard!,’ načelnik Josip Mrzljak. Odbornici: Nikola Metz, Mr. Franjo Vaneik, dr. Zvoni* mir Milčetič, Jože Stare, Mr. Dušan Grims, Viktor Šuligoj, Stjepan Ipša, dr. Zvonko Milkovič, Josip Delaj i je* dan predstavnik vojsko Kao zamenici: Ivan Kruoul, Davoirin Sofoeslavsky i Ladislav Leskovec. Kao revizori: Mr. Bogomil Maltarič, Gustav Heiszig i Mijo Slezak. Širite „Prednjak" Iz sokolske župe - Banja Luka. POPRAVAK. U 2. broju Sak. Glasnika od 15. januara doneli smo članak o odliko* vanju staroste Sok. društva Drvar, brata Dušana Budisavljeviča. Članak je potpisan slovima D. B., dakle upra* vo početnim brata staroste. Neki u Drvaru to rdavo tumače. Izjavjjujemo najsvečanije, da je članak napisao je* dan član Sok. društva u Drvaru, kome je ime Dobrilo B., što time istini za volju lojalno popravljamo. Sokolsko društvo u Banjoj Luci održalo je iu nedelju 22. januara o. g. svoju Vlil. redovnu glavnu skupštinu. Skupštinu je ntvorio starešina brat. Lj. Vujič, pozdravio prisutnu braču i sestre i pozvao prosvetara brata Jan* koviča, da pročita posHanicu starešin* stva Saveza. Iza toga su društveni funkcionari podneli svoje izveštaje iz kojih se video celokupni rad i napre* dak društva u prošloj godini. Svi su izveštaji primljeni i odobreni, a onda se prešlo na izbor n-ovoga odbora, koji je izabran ovako: Počasni starešina Miča Baslač, starešina Ljubo Vujič, zamenik Rudolf Cisar, tajnik Rade Lu* čič, blagajnik Uroš Stefanovič, načel* nik Miilan Puhalo, načelnica Bosa Lju* boja, pročelnih prosvetne i naraštaj* ske sekcije Milan Jankovič, statističar Dragoljub Šarič, ekonom Miodrag Pe* trovič, knjižničar i novinar Vlado Vojvodič Odbornici: dr. Javo Percn* čevič i Dragotin Bajo, zamenici: Emil Zrelcc i Ljenka Ivanovičeva. Revizori: Risto Džepina i Danilo Uzelae. Na kraju je donešen zaključak, da se bivši član odbora i prednjak pok. Bog* dan Miškovič, koji je prošle godine postradao, upiše za člana utemeljite* lja, da mu se na taj način oda pri* znanje za njegov rad i ljubav prema ovom društvu. Iz sokolske župe — Veliki Becker ek. Sokolski dom u Vel. Bečkereku. Još jedno inozemsko priznanje o Spomenici I. svesokolskog sleta u Ljubljani. Federacija rum-uinjških telovežbač* kih društava u Bukarešti (Federatiu* mea Societatilor de gimnastica diin Ro* mania) sc zahvalila JSS za Spomenicu sledečim pismom: Gospodo! Pr.imili smo veličanstvon album, koji ste izdali u spomen na Vaš prvi ju g o sl o venski svesokolski slet u Ljub* ljani g. 1922. Budite uvereni, gospodo i dragi prijatelji, da se još uvek rado sečamo vašeg lepog sleta te vam upravo is* krčno -zahvaljujemo na iiskažanoj paž* nji, da ste nam poslali primerak Spo* menice, Ihoja je u svi-m pogledima ta* ko odlična. Izvolite primiti itd.,.. T. Ge-orgesco, D. Jomeseo, predsednik. Sokolsko društvo u Vel. Bečkereku. U desetoj godini oslobodenja ovo društvo je dočekalo važan dan. Use* lilo se u novu, velelopnu sokolanu, koja raspolaže vežbaonicom od dva* naest metara širine i trideset metara dužine. Ima i kupatilo sa modernim vodovodom, garderobe, pozornicu, kaneelarije, letnje vežbalište, odmah u dvorištu. Prošle nedellje održana je godiš* nja skupština, na kojoj su pored osta* lih, primljeni i izveštaji gradevinskog i likvidacion-og odbora. Društvo je u toku godine održalo pet akademija, tri sela i više preda* vanja, zabava, izleta i javnih časova. Pored cdličnog delanja sokolskog or* kestra i sokolskog h or a, dobro je ra* dila i sokolska pozorišna grupa. Društvo je i ovc g-odinc prednja* čilo u javnom i tiaciionalnom radu. Broj članstva se intenzivno povečava. Inventar društva za prošlu godinu povečao se za 240.000 Din, od koje sume se duguje mali deo, a za celo* kupnu gradnju sokolane duguje sc kod preduzeča takode u malim svotama. Do kraja ove godine ti dugo-vi če biti sasvim likvidirani, a -o.nda če društvo još intenzivnije poči napred. Ove godine proslavljena je i 15* godišnjica društvenog osmivanja, te je tom prilikom štampana lepa spomeni* ea sa ilustracijama. Na godišnjoj skupštini izvršen je izbor aklamacijom, te su ponovno iza* brani za starešinu M. Stanojevič, pro* fesor, za načelnika A. Pogačnik, na* ,stavnik, za načelniau Dragica Cvet* kova, za predsednika P. O. Dr. M. Matič. M. St. Iz sokolske župe — Osijek. Sokolsko društvo Vinkovci. Izbor nove društvene uprave. Glavna godiš* nja skupština Sokolskog društva u Vinkoveima održana je u nedelju 15. januara 1927. u 8 sata p-o podne u so* kolani. Skupština je bila dobro pose* čena. Od Strane župe iz Osijeka pri* sustvovali su brat starešina ing. Dimi* trije Petrovič 'i brat načelnik Fran Lhotski. Nakon što su funkcionari po* ložili račun o radu u prošlo-j godini, prešlo se na izbor nove društvene uprave. Za starešinu je izabran brat Mr. Aleksander Jovanovič, podstare* šinu brat Josip Crepič, načelnika brat Bogdan Spernjak, načelniou sestra Ka* tiča Pjevačeva, predsednikapnosvetnog odseka brat Dr. Dragan Boljugan. U upravni odbor birana su brača: Mišo Narančič, Ante Adamovič, Žarko Siv* čev, Jovan Bosnič, Nikola Jankovič, Draško Pečcnovski, Zvonko Dekanu* vič, ing. Boško Neuhnld, Jaroslav Šugh, Časlav Popovič, Mihajlo Gjor* gjevič, Josip K-ošta, M-utimir Maretič, Lazar Perkovič, Milentije Markovič i dr. Jovan Georgevič. U revizionalni -odbor su birana ibrača: dr. Veselin Mitrovič i Stcvo Benalk. Akademija sokolskog društva u Vinkoveima. U subotu 14. januara u v oliko j dvorani Hrvatskog doma odr* žana je akademija. Započela je tačno -u 8 sati na večer. Poset obilan, puhli* ka birana, a uspeh materijalni neoče* kivan, dok -niti moralni nije izostao. Birani program od 8 tačaka izveden je na sveopče zadiovoljstvo prisutn-og opči-nstva. Zadnja tačka u rasporedu: Murn,ik*Bizet: Karmen — morala se ponoviti na zahtev oduševlene publi* ke, svaka kretnja svaki pojedini stav bio je na sv-om mestu, naraštajci (sa* mi gimnazijalci) probudili su i uživili se u ovu izvedbu savršeno. Ovako do* teranu i preciznu izvedbu nismo imali skoro prilike u Vinkoveima gledati. Društvena fanfara izvela je dve kon* certne tačke kao i u uvodu sokolsku koračniču -odlično. MALI OGLASI Oglase prima po naplati uprav-ništvo Sokolskog Glasnika u Ljubljani, Narodni dom. Svaka reč pri svakom objavljivanju 50 para, najmanji iznos 5 Din. Jezikoslovcem! Priporočamo iz lastne založbe znamenito delo: Univ. prot. dr. Ramovš, Histor čna gramatika slovenskega jezika. Broš. Din 260 —. Plačilo tudi v obiokih po dogovoru Naročila izvršuje založništvo: Učiteljska knjigarna v Ljubljani. Znamenita povest v slovenskem prevodu! Sokolskim mladinskim knjižnicam priporočamo: Swift-Flere, Guliverjeva potovanja. (Lilipu-tanci). Bogato ilustrirano. Vez. Din 42'—. Naročila izvršuje Uči teljska knjigarna v Ljubljani. Za zdravje sokolske mladine 1 V vsaki sokolski mladinski knjižnici mora biti knjižica: Dr. Ivan Robida, Da ste mi zdravi, dragi otroci! Broš. Din 3'—. Ljubke povesti, ki obravnavajo razna poglavja iz zdravstva. — Naročila na založništvo: Učiteljska knjigarna v Ljubljani. za vrtove in J M nudi SEVER & KOM P. I ^ polja I I LJUBLJANA ф Cenik na zahtevo! ^ Pisarna Jugoslovenskog Sokol- skog Saveza u Ljubljani preporuča svoje bogato skladište stručnih knjiga, diploma, nota, ■ n tiskanica i t. d J * R ■ ca ■ Cenik u Sokolskom ka- ■ f lendaru 1928. & ■ FRANJO MAJER MARIBOR GLAVNI TRG 9 ANT. KRItPER \ \ j. Оражем, Рибница RESTAVRACIJA f,HOTEL LLOYD“ LJUBLJANA Priporočam društvom svoje prostorne loUale za sestanke. Cenj. gostom nudim izborna vina in prvovrstno brano. Zagotavljam dobro postreibo in solidne cene. Franc Butar, restavrator. U/ШШU1.1/u/>1; Ш*. 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 =9 3 3 3 3 3 3 3 3 3 ■eg-ap»qg»gc