ANNALES 14/'98 OCENE IN POROČILA /RECENSIONI E RELAZIONI / REVIEVVS AND REPORTS, 195-241 jeništva pokrajinskega narodnoosvobodilnega odbora za Slovensko primorje za obdobje 1945-1947 in nato od­ delka za kulturo in prosveto pri Istrskem okrožnem ljud­ skem odboru odlična osnova za pripravo širše mono­ grafije o slovenskem šolstvu na Primorskem, ki jo ta dejavnost vsekakor zasluži. Metka Gombač BUZETSKI ZBO RNIK. 24. knjiga "Josip Turčinovič" d.o.o. Pazin, Katedra Čakavskog sabora Buzet, Narodno sveučilište "A. Vivoda" Buzet. Buzet 1997, 326 strani. Sredinom 1998. g. mogli bismo reči, redovito, izašao je Buzetski zbornik, knjiga 24. Več petu godinu Buzeština svoj praznik održava na Subotinu, dane kasnog Ijeta, vrijeme kada su još pred 150 godina u Buzetu organizirani sajmovi, smotre gos- podarskog uspjeha. Na Subotini 1997. godine, o no- vostima i problemima grada na sjednici Gradskog viječa u prigodnom je referatu govorio gradonačelnik Boris Sirotič, a njegov referat pod naslovom Subotina '97., prvi je tekst u knjiži. Dr. Durdica Cvitanovič napisala je prilog: Dr. Rad­ mila Matejčič - znanstveni rad na području Istre s posebnim osvrtom na Buzeštinu. Ovo je sječanje na znanstvenicu koja je svojim radom pridonijela popu­ larizaciji istarske kulture i umjetnosti. Radmila Matejčič je rodena 1912. g. u Banja Luci gdje je završila gim- naziju, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu študirala je povijest umjetnosti i kulturu s klasičnom arheologijom. Neko vrijeme bila je profesor na Ženskoj gimnaziji u Zagrebu, a poslije udaje odlazi u Rijeku i tu radi kao knjižničarka u Naučnoj biblioteci, a poslije kao kustos arheologije i v. cl. ravnatelja Narodnog muzeja. Magi­ strirala je 1966. g. na temi Sakralni spomenici baroka u Rijeci, a doktorirala 1977. g. na temi "Barok u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju". Bila je član brojnih stručnih društava. 20 godina bila je član uredništva "Dometi", redakcije "Vinodolski zbornik" i preko 25 godina bila je likovni kritičar "Novog lista". Njezina knjiga "Kako citati grad, Rijeka jučer i danas" doživjela je nekoliko izclanja i kao katekizam za svakodnevnu uporabu ušla je u domove Riječana. Do sada neobjavljena študija dr. Radmile Matejčič Granične utvrde i gradovi u Sjevernoj Istri, opširan je prilog koji obuhvača povijest i razvoj umjetnosti Buzeštine od prve pojave čovjeka u Istri do kulturnog i umjetničkog bogatstva do kraja 18. stolječa. Jedno poglavlje "Buzetskog zbornika" odnosi se na Vrhuvštinu. Gradevinski razvoj Vrha obraduje Katarina Horvat- Levaj. Počeci prostorne organizacije Vrha kao malog castelleta sežu u srednjovjekovno razdoblje kada se naselje nalazi u okviru feudalnog posjeda sa sjedištem u obližnjem kaštelu Sovinjaka. Prvo spominjanje Vrha nalazimo u Istarskom razvodu (1275-1344), u kojem se govori o razgraničenju seoskih i gradskih opčina. U tom dokumentu govori se o ponovnom razgraničenju po­ sjeda izmedu Sovinjaka s Vrhom i Buzeta, a predočena je isprava o razgraničenju ovih mjesta iz 1195. g. znači u 12. stolječu. Iz srednjovjekovnog i renesansnog raz- doblja XIII. do XV. st. ostala su graditeljska svjedo- čanstva o pregradivanju i povečanju župne crkve Uzne- senja Marijina i stara kustodia u ovoj crkvi, rad majstora Benka iz Sočerge, i glagoijski natpis s godinom 1463 iz kapele Sv. Antuna Opata srušene i ponovo podignute krajem XIX. stolječa. Iz srednjovjekovnog doba datira i prostorna koncepcija samoga mjesta. Koristeči se arhivskim gradivom o Vrhu u Po- vijesnoni arhivu Pazin i Župnom uredu u Vrhu, mr. Jakov Jelinčič u svom prilogu navodi kako je župa u ovom mjestu vrlo stara, a spominje se 1231. godina. Nataša Draščič, prof. istraživala je govor Vrha i pri­ kazala fonetska i morfološka obilježja vrhuvskog govo­ ra. U potrazi za tradicijskim odjevanjem u Vrhu, prilog je dr. Jelke Radauš Ribarič, koja več 50 godina istražuje odjevanje Istranki. Njezine zabilješke o ženskoj odječi u Vrhu 1955. g. nastale su samo na osnovi prisječanja dvoje staraca, medutim, autorica je u muzeju austrijske narodne umjestnosti u Beču našla jedan komplet na­ 235 ANNALES 14/'98 OCENE IN POROČILA/RECENSIONI E RELAZIONI / REVIEWS AND REPORTS, 195-241 rodne nošnje "iz Motovuna", a za vjerovati je da se ta nošnja odnosila na motovunsku okolicu. Boraveči u bečkom muzeju (Österreichische Volkskundemuseum) 1952. g., Jelka Radauš Ribarič izradila je potanki opis te nošnje pa se u dijelovima ovoga prikaza osvrče na neke predmete sačuvanoga kompleta. Vodeči čitatelja od sredine ovoga stolječa u prošlost, etnologinja dovodi do ženskih nošnji istarskih srednjovjekovnih fresaka i go­ vori o vrijednostima uronjenih u prošlost, a Vrhuvština se može ponositi da čuva tako značajan dokument iz istarske tradicijske baštine. Dr. Tomo Vinščak autor je priloga Butiljke u Vrhu. Zbog svog gospodarskog položaja, klime i sastava tla, Vrhuvština je poznata po uzgoju vinove loze, pro­ izvodnji kvalitetnog vina medu kojima je i domači pje- nušac. Gotovo svaka vinogradarska obitelj priprema pje- nušac, odnosno u domačem govoru butilje (butiglie), isključivo za domaču upotrebu, posebno za blagdane i dolazak dragih gostiju. Više se proizvodi bijeli pjenušac iz istarske m alvazije, a manje crni od terana. Osim prirodnih uvjeta, potrebno je znati i tajno umječe i postupak za proizvodnju. Opisujuči proizvodnju pje- nušca, pisac izdvaja dvije obitelji Grbac i bilježi njihove opise za dobivanje butilja. Za sada butilje proizvode entuzijasti bez neke novčane dobiti, a istarski pjenušac rnogao bi spadati u turističku ponudu središnjeg dijela Istre. Umiječe pravljenja pjenušca u Vrhu spada u tradicijsku kulturnu baštinu ovoga dijela Istre, a dr. Vinščak kaže da je žalosno da se o ovoj tradicijskoj pučkoj proizvodnji pjenušca u Vrhu zna više u Italiji, Austriji ili Njemačkoj nego u kontinentainoj Hrvatskoj. O biski, poznatom i popularnom žestokom piču, piše mr. Lidija Zrnič. Pice se priprema od lišča imele natopljene u rakiju, medutim postupaka za pripremanje biske ima mngo, ali se recepti taje, a prvi koji je bisku pravio bio je na- daleko poznat travar, humski župnik jože Vidan (Trst, Opčine 30. V. 1904 - Pazin 1 1 . 1 . 1983). Autorica je opisala imelu spominjuči da je primjena imele u me­ dicini vrlo stara. Raste obično na stablu bjelogorice pri vrhu grane. U stručnoj literaturi navodi se da imela liječi mnoge bolesti, od padavice, raznih unutarnjih krvar- enja, povišenog krvnog tlaka, vrtoglavice i još niz drugih bolesti. Za neke se bolesti preporuča pripremanje čaja od ove biljke. Danas u alternativnoj medicini imela za- uzima visoko mjesto. Od pamtivjeka ova je biljka bila predmet praznovjernog obožavanja u Evropi. Navodi se gledanje na imelu u G aliji, gdje druidi, kako su se nazivali vračevi, nisu smatrali ništa svetim kao imelu i drvo na kojem je rasla, ali samo ako je to drvo hrast. Staro latinsko mišljenje da imela gasi vatru dijele i švedski seljaci koji su vješali kitice hrastove imele o tavanice svojih soba kao zaštitu od zla uopče, a požara posebno. Vjerovalo se da je imela i provodnica munje, a najdragocjenije od svih svojstava je to što ona pruža sigurnu zaštitu od svih vračbina. Istarski sabor i Buzeština tema je u kojoj Mirjana Ramič, dipl. iur. prikazuje prilike u Istri od 1861. do 1918. g. Istra je u to vrijeme ekonomski zaostala, so- cijalno i politički ovisna i nerazvijene nacionalne svi- jesti. Hrvatsko pučanstvo u Istri pokoravalo se je s jedne Strane austrijskoj vlasti koja je preuzela čitavo područje Istre 1813. g., a s druge Strane unitarističkim tenden- cijama talijanskog nacionalnog pokreta. Upravo je to saznanje o stoljetno potlačenom položaju istarskog te­ žaka rezuitiralo začetku i formiranju nacionalne svijesti, a o čemu su najviše doprinijeli svečenici svojim po- vijesno kulturnim radom. Nastojanja svečenstva na razvijanju nacionalne svijesti bila su otežana zbog nedostatka hrvatske gradanske inteligencije i visokog postotka nepismenosti pučanstva Istre. "Veljačkim pa­ tentom" od 26. veljače 1861. g. čitava je monarhija dobila jeclan centralni parlament, odnosno carevinsko viječe, a autonomne pokrajine imale su svoje parla­ mente i izvršne odbore za upravljanje poslovima koja su im bila dodijeljena. Razlozi sporog i mukotrpnog raz­ vijanja narodne svijesti za hrvatsko pučanstvo bio je sastav članova Istarskog sabora. O radu Mjesne opčine Buzet (1887-1918) sačuvane su dvije knjige zapisnika, jedna o radu opčinskog za­ stopstva do 1911. g., a druga od 1912. do 1916. g. O ovom drugom razdoblju prilog je pripremio Božo Ja­ kovljevič. Isti je pisac napisao i članak Stari buzetski obrti, a u povodu 25. obljetnice djelovanja Udruženja obrtnika Buzet pišu Igor Božič i Klaudio Marinac. Mr. Zdenko Balog obraduje "Neke aspekte arhi­ tekture u srednjoj Istri", a Dražen Vlahov daje prikaz jedne glagoljske isprave u Humu. Pjevanje i sviranje u Kotlima, pod naslovom pjesme "Ki če moju travu kosit", obradio je Emil Zonta. Sta- novnici ovoga danas napuštenoga sela zaslužili su svoje mjesto u kulturi Istre. Dr. Tanja Perič Polonijo piše "O rukopisnoj zbirci usmenih pjesama s Buzeštine" Olinka Delorka koji je 1960. g. objavio zbirku Antologija usmenih pjesama: Istarske narodne pjesme. Knjiga ima 144 pjesme prikupljene od 1952. do 1957. g. Delorko potvrduje da je usmeno pjesništvo na tlu Istre još uvijek bilo živo, često u promjenjenom obliku. Pretežno je riječ o lirskim pjesmama, baladama i romansama. Večinu čine Iju- bavne pjesme, a u manjem se broju javljaju običajne, posebno svadbene. Delorkova rukopisna zbirka sadrži 88 zapisanih pjesama k oje su pripremljene za ovaj zbornik. Kapelice buzetske kotline popisao je i slikao danas pokojni dugogodišnji suradnik "Buzetskog zbornika" Vladimir Finderle, a nedovršeni rukopis i slike za tisak pripremio je sin autora Ante Finderle. O prezimenima i nadimcima u Sv. Martinu prije pola stolječa piše Ivan Draščič - Belimate. U ovom največem selu Buzeštine, gotovo da nije bilo čovjeka koji nije imao nadimak, a nastale primjene u pola stolječa po- ANNALES 14/'98 OCENE IN POROČILA/RECENSIONI E RELAZ IO N I/REVIEWS AND REPORTS, 195-241 kazuju da s l j nadimci brojem prepolovljeni i da su neki nestali i zaboravljeni. U literalnim prilozima tiskana su dva prozna rada Fedora Putinje i Ive Belenoviča, a pjesme za ovaj zbornik napisali su Miroslav Sinčič, Daniele Sirotič i Snježana Markežič. Pred dvije godine objavljena je knjiga Božo Jakov­ ljevič, Biografski leksikon Buzeštine i opčine Lanišče. U knjiži je opširnije ili sažetije obradeno 65 ličnosti za­ služnih za ova područja. Šest autora napisalo je u ovoj knjiži Zbornika jedanaest novih biografija pa če se tako prikupljati i objavljivati životopisi za novo nadopunjeno izdanje leksikona. Životopise su pripremili: ANTE FINDERLE (Vladimir Finderle), BOŽO JAKOVLJEVIČ (Josip Kraljič, Sergio Nežic, Boris Sirotič i Josipa Tomac), BOJAN PAVLETIČ (Gvido Poley), Prof. dr. VLADIMIR UREMOVIČ (Viktor Finderle), dr. PETAR STRČIČ (Dra- govan Šepič) i IVAN V IVO D A (Petar Draščič, Ivan V i­ voda i Jelišava Vivoda). U rubrici Prikazi, Vesna Katarinčič Škrlj, predsjed- nica Opčinskog suda u Buzetu, prikazala je rad Medu- narodnog sastanka u Švicarskoj (Neuchâtel 8.-10. rujna 1997) na temu Udruge sudaca: Uloga i status. Autorica je, kao jedina predstavnica Flrvatske, prisustvovala radu spomenute sjednice. Sasa Nikolič piše O umjetničkim djelima iz fundusa Zavičajnog muzeja u Buzetu, a urednik "Buzetskog zbornika" prikazao je Zbornik opčine Lupoglav '97, ob­ javljen sredinom 1997. g. Knjiga sadrži referate o opčini Lupoglav pripremljene za tri okrugla stola, kao i druge priloge. Zbornik obuhvača tematske cjeline: povijest, govor, etnografiju, pjesme i nekoliko biografija ljudi iz prošlosti kraja. Spomenimo da su feudu Lupoglava krajem XVI. stolječa pripadala i neka selišta na području gospoštija Postojna, Podgrad i Švarcenek. Povijesno društvo za Južno primorje i znanstveno istraživačko središte Slovenije u Kopru nastavljaju s publiciranjem več 10. i 11. knjige Annalesa u kojima znanstvenici i stručnjaci na vrlo zanimljiv način ob- javljuju bogatstvo društveno povijesnih i prirodo- znanstvenih pojava na ovom malom slovenskom gra- ničnom prostoru. Prednost graničnog područja urednici i izdavači iskoristili su širenjem kruga suradnika, ne samo iz susjednih, več i nekih dalekih zemalja, posebno kada se radi o prirodoznanstvenim prilozima. U poglavlju o športu napisana je biografija 1997. g. preminulog Sergia Nežica, legende buzetskog rukometa. Nežic je neprekidno igrao rukomet 20 godina, a to je najduži igrački staž jednog buzetskog sportaša koji je bio i trener i sudac. U dva mandata ovaj uzor rukometaš i sportaš bio je predsjednik Rukometnog kluba, član predsjedništva rukometnog saveza Umag i predsjednik zbora sudaca toga saveza. U vrijeme njegovog ruko- vodenja klubom u Buzet dolazi igrati prvak bivše države i prvak Europe bjelovarski Partizan, a od ženskih ekipa Lokomotiva iz Zagreba, prvak tadašnje države, a od reprezentacija u Buzetu je igrala reprezentacija Italije. Čedomir Žulič prikazuje buzetsko bočanje u 1997. godini. U Bočarskom centru Buzet registrirano je deset klubova. Tijekom godine organizirana su natjecanja na nivou bočarskog centra Buzet. Takmičenja su počela več u ožujku mjesecu u seniorskoj konkurenciji s prvenstvom parova, a na bočališta je izašlo ukupno 25 ekipa s 58 igrača. Ovakvu brojnost natjecatelja na pod­ ručju grada Buzeta može pružiti samo bočanje. Čedomir Žulič, predsjednik bočarskog centra, daje pregled takmičenja i uspjeh u ligi Grada, II. Županijskoj ligi, I. Županijskoj ligi i III. Hrvatskoj ligi u kojima se natječu buzetski bočari. Za ovu knjigu Zbornika priloge je napisalo 36 autora. Predgovor je napisala dr. Jelka Radauš Ribarič, etnologinja koja več pola stolječa istražuje lstru, pa tako i sjevernu iz koje potječe. Naslovnu stranicu izradio je FJari Ivančič, akademski slikar. Jedan od izdavača ove godine je i Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba, 'a djelatnik Instituta mr. Davorin Stepinac član je ured- ničkog odbora uz prof. Antuna Heka i glavnog urednika i odgovornog urednika Božu Jakovljeviča. Božo Jakovljevič JADRANSKI ZBO RN IK - BIBLIOGRAFIJA (Priloži za povijest Istre, Rijeke, Hrvatskog Primorja i Gorskog Kotara. Društvo za povijest i kulturni razvitak Istre - Puia, Povijesno društvo Rijeka - Rijeka. Pula, Rijeka, 1997, 194 strani. Sedemnaesti svez Jadranskog zbornika isključivo je posvečen bibliografiji prvih 14 svezaka Jadranskih zbor­ nika tiskanih u razdoblju od 1956. do 1991. godine i autorski je rad mr. Darinka Muniča. Riječ je o onoj vrsti stručno znanstvene djelatnosti koja je neopravdano i poprilično podcjenjena vrsta, a s druge Strane neobično koristna i svrhovita svima onima koji se bave ili namjeravaju baviti istraživačkoznanstvenom djelat- nošču. Nadam se, da če se i u nas morati brzo mijenjati odnos prema bibliografima i bibliografijama jer su- vremena informatička sredstva i njihovo globalno ko- rištenje stavljaju nas u poziciju, da sami odlučimo, da li čemo biti dio europske i svjetske nauke ili ostati provincija. Zbog svega toga danas se u znanstveno raz- vijenom svijetu poklanja velika pažnja bibliografskoj djelatnosti, a nema razloga da tu pažnju ne poklanjamo Tekst je s predstavitve, ki jo je 8. oktobra 1998 organiziralo Znanstveno-raziskovalno središče Republike Slovenije Koper in Zgodovinsko društvo Rijeka v Pokrajinskem muzeju v Kopru. Predstavitve se je poleg glavnega urednika Jadranskega zbornika, dr. Mihaela Sobolevskega, udeležil še avtor biblio­ grafije, mag. Darinko Munič. 237