Pokreti za obnovu jezika u srednjoj Europi
Izrada stručne terminologije u srednjoeuropskim jezicima1
IstvAn NyomArkay
Univerza Loranda Eotvosa, Filozofska fakulteta, ELTE BTK Szlav Tanszek, Muzeum krt. 41 D, HU - 1088 Budapest, nyomarkay@freemail.hu
- scn ii/1 [2009], 5-11 -
Članek govori o skupnih korenih velikih srednjeevropskih jezikov-noprenovitvenih gibanj pri Čehih, Madžarih in Hrvatih. Prikazana so glavna načela bogatitve besedišča, predvsem strokovne terminologije. Dokumentirani so medsebojni vplivi češke, madžarske in hrvaške leksikografije. Konkretno so analizirani primeri lučba (kemija, ve-gytan, Mischkunst-Scheidekunst), brzojav (Drahtmeldung, sürgöny), prirodopis, prirodoslovlje (Naturkunde, Naturlehre, termeszetrajz, termeszettan).
This article is about the common roots of large Central European linguistic renewal movements among Czechs, Hungarians and Croats. The major principles of word fund enrichment are presented, especially of professional terminology. The mutual influences of Czech, Hungarian and Croatian lexicography are documented. In particular, the cases of lučba (kemija, vegytan, Mischkunst-Scheidekunst), brzojav (Drahtmeldung, sürgöny), prirodopis, prirodoslovlje (Naturkunde, Naturlehre, termeszetrajz, termeszettan) have been analyzed.
Ključne besede: terminologija, srednjeevropski jeziki, jezikovna prenova, lučba, brzojav
Key words: terminology, Central-European languages, linguistic renewal, chemistry, telegraph
Moje izlaganje prikazuje tipične i paralelne crte takozvanih pokreta za obnovu jezika (Sprachneuerung) u madarskom, češkom i hrvatskom jeziku, koje
1 Studija predstavlja skracenu verziju obimnijeg članka: Spracherneuerungen in Mitteleuropa in 19. Jahrhundert. StSlH 53/2, 2008, 425. 440.
— 5 —
Istvan Nyomarkay
smatram srednjoeuropskim, a ne srednjoistočno-, ili istočno-srednjoeuropskim jezicima. Vec u početku moram reci da u tim društvenim i kulturnim (jednom riječju: civilizacijskim) pokretima raspolažemo vec s nekim radovima na koje cemo obratiti pozornost, medu kojima se ističe monografija Henrika Beckera Zwei Sprachanschlusse objavljena nakon Drugoga svjetskog rata, g. 1948 u Berlinu. Becker prikazuje najvažnije faze i smjerove spomenutoga pokreta paralelno u češkom i u madarskom. Iz njegova se prikaza može razabrati gledište koje se temelji na mislima i predodžbama njemačkih filozofa i jezikoslovaca, koje je i za madarske istraživače odigralo inspirativnu ulogu te odredilo njihov rad. Vidi se vec na prvi pogled da čitav tijek tih pokreta za obogacivanje, ra-ščišcavanje i uljepšavanje jezika mora imati brojne zajedničke ili slične crte ne samo zbog, uglavnom, zajedničke filozofske osnove i jezičnih uzora, vec kao i posljedica paralelnog civilizacijskog razvoja. Njima se priključuje, iako s malim zakašnjenjem, i hrvatski jezik. Richard Pražak razlikuje dva tipa srednjo- (i istočno)europskoih pokreta. U prvi tip spadaju slovački i rumunjski pokret koje karakterizira Bernolakovo nastojanje da se kodificira zapadnoslovački dijalekt kao slovački književni jezik i tzv. 'erdeljski trias' (die Siebenburgische Trias) sa svojom dakorumunjskom teorijom koja ce kasnije postati polazištem rumunj-skog nacionalnog jezičnog programa. Drugom tipu pripadaju madarski pokret za obnovu jezika (sprachliche Erneuerung) i nastojanja Jungmanna i njegovih sljedbenika (Pražak 1983: 373-395). U prvom planu tih posljednjih težnji ne stoje isključivo puristički ciljevi niti samo fiksiranje jedne odredene dijale-katske baze za zajednički nacionalni književni jezik, vec konačno uredivanje (reguliranje) književnojezičnog standarda. Ne radi se, dakle, o revolucionarnoj kodifikaciji nego o suvremenoj izgradnji vec postojecih normi i obogacivanju jezika stvaranjem neologizama te posudivanjem riječi iz kulturno zrelijih jezika. Istina je, da se i u Madara i u Hrvata borba za što razvijenijim književnim jezikom usko povezuje sa sve izrazitijim probudivanjem nacionalne svijesti, što je u znaku Herderova shvacanja jezika i čuvene Humboldtove izjave: Die wahre 'Heimat' ist eigentlich die Sprache.
Hrvatska jezična obnova (Spracherneuerung, nyelvujitas) stoji nekako izme-du spomenutih dvaju tipova jer se kod Hrvata radilo i o izboru jednoga odre-denog dijalekta za temelj zajedničkog književnog jezika i, paralelno s tim, i o obogacivanju jezika pozajmljivanjem riječi iz genetski srodnih jezika (u tom je pogledu odlučujucu ulogu odigrao češki jezik) uz stvaranje neologizama kroz oponašanje (kalkiranje) najčešce njemačkog i madarskog jezika.
Čitav se dugotrajan proces odigravao na dvjema jezičnim razinama: u (naj-širem smislu riječi) beletrističkom jeziku i u različitoj stručnoj terminologiji, buduci da za označavanje novih pojmova, predmeta, procesa itd., jezici nisu raspolagali odgovarajucim izrazima. Jezik beletristike sadrži više od gramatičke pravilnosti i filozofske odredenosti što je, inače, za stručne termine osnovno i neophodno. S tim se slažu onodobni vodeci madarski pisci na čelu s Ka-zinczyjem. Mislim da se korijen takvog razmišljanja nalazi kod Jenischa koji u svojem velikom djelu piše (izmedu ostaloga): 'Herr Adelungs eigener Styl hat das unabstreitbare Verdienst grammatischer Richtigkeit und philosophischer
- 6 --Slavia Centralis 1/2009
Pokreti za obnovu jezika u srednjoj Europi
Bestimmtheit. Aber beides ist noch nicht genug für einen eigentlich classischen Schriftsteller der Nation' (Jenisch 1796: 95). Za skicirano prikazivanje pristu-pa i metoda cijelog pokreta od jezika lijepe književnosti korisnija je stručna terminologija, iako bi bilo svakako zanimljivo i poučno analizirati jezik i stil pisaca prve generacije nakon završetka borbi oko obnove jezika.
Najpoznatiji istraživač madarskog pokreta za obnovu jezika, Vilmos Tolnai polazi od činjenice da svaki takav pokret predstavlja hotimičnu vanjsku inter-venciju u razvoj jezika (Tolnai 1929). Prema njemačkim filozofima i jezičnim inovatorima, Tolnai i Becker razlikuju tri područja, odnosno, tri forme pojav-ljivanja namjernosti: obogačivanje, čiščenje i uljepšavanje jezika (Sprachbereicherung, Sprachreinigung, Sprachverschönerung). Djelatnost jezičnih inovatora (pisaca, znanstvenika) počinje obično u tzv. znanstvenom jeziku, pa - kako smo malo prije spomenuli - postepeno obuhvača i književni jezik i, u trečoj se fazi proteže na tzv. zvanični (uredski) jezik, na jezik prava, pravosuda, državne administracije, škole, trgovine, industrije itd.
Nečemo se ovom prilikom udubljivati u pitanje književnog (beletrističkog) jezika gdje su se vodile oštre diskusije oko osnovnog shvačanja uloge poeticae licentiae: prema ortolozima jezik je gotov sustav čiji je 'gospodar i zapovjednik' tradicija (usp.: Adelung: der Sprachgebrauch ist der erste Gesetzgeber; Der Sprachlehrer ist nicht Gesetzgeber der Nation, sondern nur Sammler der von ihr gemachten Gesetze, ihr Sprecher und der Dollmetscher ihrer Gesinnung. (Adelung 1782. I: 113) slično kod Janosa Aranya, najznačajnijeg madarskog pjesnika druge polovice XIX. st.: az igazi nyelvesz nem törvenyhozoja, hanem törveny fejtoje az elo nyelvnek 'pravi jezikoslovac nije zakonodavac jezika nego tumač živog jezika'); prema neolozima jezik je sredstvo poetskog izraza i kao takav nužno se mora formirati, pisac raspolaže jezikom prema svojoj volji. Korijene tih različitih shvačanja ili pristupa treba tražiti u sličnim pristupima njemačkih filozofa i pisaca (prije svega Adelunga ^ Wielanda). To je, medutim, uglavnom poznato i, u odnosu na srednjoeuropske jezike, obradeno.
Moramo naglasiti - barem u vezi s odgovarajučim madarskim pokretom - da su se i najoduševljeni neolozi, usprkos tomu što su objavili potpunu stvaralačku slobodu, protivili pretjeranu kovanju novih riječi i izraza. Voda madarskog pokreta za obnovu jezika, Ferenc Kazinczy utvrduje četiri uvjeta prema novim riječima (znatnim dijelom kovanicama): 1. nova riječ mora imati točno odrede-no značenje, 2. mora biti tvorena iz 'sigurnog (pouzdanog)' korijena, 3. mora imati madarsko zvučanje i 4. njeni korisnici moraju biti oprezni u postupnom uvodenju u uporabu (uzus).
Povijesno gledajuči razvoj znanstvenih terminologija, zbog medusobne povezanosti najviše nam govori prvi zajednički poduhvat za stvaranje jedinstvene terminologije za slavenske narode Austro-Ugarske Monarhije. Ta ideja koja se rodila na najvišem mjestu, na bečkom dvoru, utjelovljena je u impozan-tnom rječniku Juridisch-politische Terminologie für die slavischen Sprachen Österreichs. Osnovna je koncepcija bila sastaviti i fiksirati od zajedničkih korijena i istih ili sličnih oblika riječi 'istozvučnu' terminologiju (gleichlautende Terminologie) za Čehe, Poljake, Rusine, Slovene, Srbe i Hrvate. Taj je plan
— 7 —
Istvan Nyomärkay
bio, zbog praktičkih razloga, brzo odbačen i inicijatori su se zadovoljili time da sami govornici pojedinih 'dijalekata' izaberu od više izražajnih mogučnosti one koji su za njih najrazumljiviji. Za nas je osobito zanimljivo odnos urednika pojedinih Separat-Ausgabe(n) prema jezičnoj čistoči, prema kovanju novih riječi i izraza. O tom se govori u uvodu njemačko-češkog rječnika. Urednici posebno naglašavaju da se u purizmu treba pokazati umjerenost, nije potrebno več manje-više udomačene strane riječi pod svaku cijenu zamijeniti novom. Prikladno je zadržati riječi i izraze koji 'zumeist nur i gebildeten Kreisen, in der Wissenschaft und Literatur, und hier bereits eine gleichsam europäische oder weltbürgerliche Geltung haben', npr. advokat, auditor, bank, datum, duplikat itd., treba biti, medutim, strog prema onima, koje 'ein Eigentum Jedermanns im Volke sein sollten', npr. mj. rekrut branec, mj. konstituce ustava, mj. fabrikat vyrobek (Jur. pol. Term. XI., itd.) Ova je umjerenost ostala karakteristična za formiranje i fiksiranje stručnih terminologija u češkom i madarskom jeziku. Bilo je odlučeno 'kako bi se u purističkom nastojanju i odabiranju starih i novih riječi polazilo srednjim putem, izbjegavajuči krajnosti na obadvije strane, ali dakako štedeči na svaki način več usvojene nazive, koliko god je moguče, ako to nije na štetu tačnosti' (Safarikov predgovor Rječniku, citira Jonke: Knj. jezik u teorijii praksi 140). G. 1858 je izašao rječnik Ferenca Toldyja: Nemet-Magyar TudomanyosMüszotar... 'Njemačko-madarski znanstveni terminolo-gijski rječnik' čiji njemački korpus potječe iz spomenutoga Safarikova rječnika (zanimljivo je da je Safarikov izvor bio zapravo Linde). U predgovoru Toldy detaljno govori o purizmu i dolazi do zaključka da 'purizam, ako je umjeren, ne može izgubiti ovlaštenost (pravo)'. Toldy razlikuje jezik 'stručnih znanosti' od jezika 'opče znanosti i 'lijepog (na književnom jeziku držanog) predavanja (prikazivanja)'' dodajuči da 'zahtjevi čistoče tamo (tj. u opčoj znanosti) nisu rasprostranjeni, kao u ovima (tj. u stručnoj znanosti)' što ne isključuje mo-gučnost da se u oblasti tzv. opče znanosti (danas bismo rekli: u obrazovanoj komunikaciji i u znanstveno-popularnom jeziku) upotrebljavaju druge riječi nego u stručnoj znanosti: 'iz fakta da u kemijskim formulama O se izgovara kao oxigen, ne proizlazi da u tekucem tekstu (tj. u govornom jeziku) ne koristimo eleny isto tako kako Nijemci kažu Sauerstoff (Toldy 1858: VII). Istu sliku pruža (iako par desetlječa kasnije) i Maretičev stav prema internacionalizmima: Maretič je bio, naime, protiv prevodenja nekih internacionalizama, odbijao riječi mornarica, kazalište, sveučilište i preporučivao mjesto njih flota, teatar, univerzitet, ali je i ovom prilikom usvojenost tih riječi bila jača od njegovih savjeta. To je bilo u ono vrijeme, vjerojatno prihvatljivo, ipak bih htio s par primjera pokazati da je takva paralelna uporaba neostvariva, obzirom da če pobijediti ili neologizam, ili če pak, i u stručnoj terminologiji i u obrazovnom govornom jeziku ostati internacionalizmi. Primjeri če biti, pretpostavljam, zanimljivi jer dokumentiraju i usku medusobnu povezanost srednjoeuropskog jezičnog razvoja.
Izražavanje odredenih pojmova od prvorazredne je važnosti kada se radi o nekoj grani znanosti, odnosno školskih predmeta. Zanimljivo je pogledati sudbinu termina lučba, prirodopis, prirodoslovlje i zemljopis. Češki, madar-
- 8 --Slavia Centralis 1/2009
Pokreti za obnovu jezika u srednjoj Europi
ski i hrvatski neolozi podjednako su pokušavali uvesti u uzus lučba, umjesto interancionalizma kemija. Internacionalizam vodi svoje porijeklo od grčkog chemeia, chymeia 'Flüssigkeit, Saft; tekucina' od chyö, cheö 'ich giesse, lasse fliessen; lijem, pušcam teci', jer 'weil das erste Geschäft der Chemie darin bestand, Säfte aus den Pflanzen zu ziehen u. diese als Heilmittel zu mischen; die Lehre von den Grundstoffen (Elementen) der Naturkörper, ihren Verbindungen und ihrem gegenseitigen Verhalten, die Scheidekunst' (Heyse 1910). Madarski termin vegytan dolazi prvo g. 1786. Kako smo vidjeli, vec su njemački puristi predložili (u opisivanjima značenja riječi) odgovarajuce termine na materinjem jeziku: Scheidekunst, malo kasnije i Mischkunst. Madarska je riječ vegytan točan prijevod nj. Mischkunst (misch— vegy-, kunst - tan). Ali je utjecao i drugi njemački izraz (Scheidekunst), čiji je izvorno češki kalk: lučba prešao i u hrvatski, te se, izoliran, pojavljuje i u srpskom (usp. Mihaljevic 1984: 611) s objašnjenjima: rastvoritelna nauka, ratsvoritelnica. Zanimljiva je i uporaba ovoga neologizama: u madarskom jeziku ostao je u upotrebi kao naziv školskog predmeta sve do početka pedesetih godina XX. stoljeca. Dva istoznačna nje-mačka termina razlikuju se u pogledu na istu pojavu, u Mischkunstu je istican moment miješanja, u Scheidekunstu moment razlučivanja.
U hrvatskome su Šulekovi neologizmi prema češkim uzorima: prirodopis i prirodoslovlje po uzoru na njemačke termine: Naturkunde i Naturlehre. I u madarskom su nastali odgovarajuci izrazi neposredno prema njemačkim uzorima: természettan, természetrajz. Slično lučbi (vegytan) i ovi su ostali u opcoj uporabi do više rečenoga termina.
Kako možemo objasniti da se za geografiju (Geographie, Erdbeschreibung) i danas u madarskom i hrvatskom jeziku upotrebljavaju vrlo sretne tvorenice: zemljopis, földrajz? Susrecemo rijetke slučajeve u kojima jedna prevedenica ima, najvjerojatnije, dva uzorka. Takva je riječ brzojav. Po Rammelmeyeru 'das dt. Wort gab lediglich den Anstoß zu dieser Lehnschöpfung' (Rammelmeyer 1975: 155). Mislimo ipak da se uzor treba tražiti i u madarskom i u njemačkom. Sama struktura složenice: pridjev - spojni vokal - glagolska osnova dosta je frekventna. Za prvi dio složenice možemo uzeti mad. pridjev: sürgös 'hitan, žuran' od kojega je sürgöny 'hitna obavijest, dringende Mitteilung'. Ta je riječ vec na putu da postane arhaizam: mnogi je razumiju, ali se rijetko koristi. Za odredivanje drugog dijela hrvatske složenice pomaže njemački. Njemački puristički rječnici predlažu više riječi za Telegramm, Dépêche, medu njima: Drahtmeldung (Heyse, ispod natuknice dépêche). Drugi die njemačke složenice: -meldung točno odgovara hrvatskome -jav. Možda je to neka vrsta 'znanstvenih kovanica'. Polazeci, vjerojatno, od njemačkog termina tvorac hrvatske riječi shvatio je da se radi o vrsti obavijesti, ali je uvidio i to da ne mora biti bezu-vjetno naglašen njen način ili put, vec zahtjev da primatelj čim prije dode do informacije te mu je u izražavanju tog sadržaja pomogla sürgöny. Morao je, naravno, znati i njemački i madarski.
Vidimo, dakle, da usporedno prikazivanje pokreta za obnovu jezika kod srednjoeuropskih naroda pokazuje bitne ličnosti koje se manifestiraju, prije
— 9 —
- Istvân Nyomârkay -
svega, u formiranju stručne terminologije. Analiza rječnika znanstvenoga nazivlja može, takoder, biti zanimljiva i poučna.
KRATICE
Jur. pol. Term. 1850 = Juridisch-politische Terminologie für die slawischen Sprachen Oesterreichs. Deutsch-böhmische Separat-Ausgabe. Wien.
Toldy 1858 = Német-Magyar Tudomänyos Müszotär a csäsz. Kir. Gymnasiumok és Reäliskoläk szämära. A cs. kir. Cultus és közoktatäsi ministeriumtol e végre kinevezett bizottmäny ältal. Deutsch-ungarische wissenschaftliche Terminologie.
LITERATURA
Johann Christoph ADELUNG, 1782: Umständliches Lehrgebeude der deutschen Sprache zur Erleichterung der deutschen Sprachlehre. Leipzig.
Johann Christian August HEYSE, 1910: Dr. Joh. Christ. Aug. Heyses allgemeines verdeutschendes und erklärendes Fremdwörterbuch... Neunzehnte Original-Ausgabe. Hannover und Leipzig.
Daniel JENISCH, 1796: Philosophisch-kritische Vergleichung und Würdigung von vierzehn ältern und neuern Sprachen Europens ... Berlin, bei Friedrich Mauser.
Juridisch-politische Terminologie für die slawischen Sprachen Oesterreichs. Deutsch-böhmische Separat-Ausgabe. Wien. 1850.
Velimir MIHAJLOVIC, 1984: Posrbice od Orfelina do Vuka. II (P-S). Novi Sad.
Richard PRAZAK, 1983: Zur Typologie der tschechischen und slowakischen neologischen Bewegung im Vergleich zu der Entwicklung bei den Magyaren und Rumänen. Aufklärung und Nationen im Osten Europas. Hrsg. von Läszlö Sziklay. Corvina Budapest.
Matthias RAMMELMEYER, 1975: Deutsche Lehnübersetzungen im Serbokroatischen. Wiesbaden.
Nemet-Magyar Tudomänyos Müszotär a csäsz. Kir. Gymnasiumok es Reäliskoläk szämära. A cs. kir. Cultus es közoktatäsi ministeriumtol e vegre kinevezett bizottmäny ältal. Deutsch-ungarische wissenschaftliche Terminologie. 1858.
Vilmos TOLNAI, 1929: A nyelvujitäs. Budapest.
- 10 --SUvia Centralis 1/2009
Pokreti za obnovu jezika u srednjoj Europi
JEZIKOVNOPRENOVITVENA GIBANJA V SREDNJI EVROPI, OBLIKOVANJE STROKOVNE TERMINOLOGIJE V SREDNJEEVROPSKIH JEZIKIH
V	zgodovini srednjeevropskih jezikov so potekala od sedemdesetih let 18. pa vse do druge polovice 19. stoletja jezikovnoprenovitvena gibanja. Jeziki so morali ustrezati zahtevam družbenega razvoja, morali so biti primerni za izražanje novih pojmov, pojavov, različnih institucij, postopkov itd. Ta gibanja v srednjeevropskih jezikih, zlasti v madžarskem, češkem in hrvaškem, izkazujejo pomembne vzporednosti v filozofsko-ideološkem pojmovanju jezikovne vloge in v praktičnih metodah zavestne jezikovnorazvojne usmeritve.
V	miselnem ozadju je opazen vpliv nemške filozofije (Herder) in najpomembnejših filologov ter beletristov (Adelung, Jenisch, Klopstock, Wieland idr.). Izpostavljeni sta bili dve osnovni vprašanji: jezik lepe književnosti in različne strokovne terminologije. Jezikovnoprenovitveno gibanje se je začelo v Nemčiji, nadaljevalo pa se je v treh smereh: na sever, na vzhod in na jug; tako je zajelo češki, madžarski in hrvaški jezik. Predvsem na Madžarskem potekajo ostre razprave o jezikovni obnovi beletristike, o vlogi narodnega jezika, o nalogah piscev, pesnikov in prevajalcev pri razvoju in obnovi jezika, o vlogi tujih vzorcev, o osnovnih načelih oblikovanja ustrezne strokovne terminologije na različnih področjih znanosti (pravo, administracija, politika itd.). Ob omenjenih razpravah nastajajo novi eno- in dvojezični, tudi terminološki slovarji, ki včasih kažejo očitno vzporednost ali vsaj podobnost v izboru korpusa in v načinu obdelave.
V	razpravi je predstavljen pregled terminoloških vprašanj, analizirani so konkretni primeri, ki izkazujejo podobnost jezikovne zgradbe in leksikografovo jezikovno izobraženost.
— 11 —