Роамцм pletena ц „oiov DRŽAVNO TOŽii SIVO v UURI JAM fr- №» SOKOLSKI ' GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Mesečni prilog »Sokolska Prosveta« ~t—i" '"мимаммнмммиииммдриинимиииимин God. П. > Brof 54. Ljubljana, ■■ . ■ ■ -„m- ■, ■ ■ . s=a= <>Q aiirjiisla Izlazi svakog ielvrika • Godišnja pretplata 50 Din • Uredništvo i uprava u Ljubljani (Narodni dom) y " Telefon br. 2543 • Račun kod poštanske štedionice br. 12.945 • Oglasi po ceniku • Rukopisi se ne vračaju znaci 'Жру * DR. RUDE BIČA NIČ (Zagreb): Karel Havliček - Borovski Pred nekoliko dana (29. jula) na-vršilo se 75 godina od smrti velikog češkog preporoditelja Karla Havlička. »Najinteresantnija ličnost češkog na-rodnog preporoda« — tako ga zove glasoviti slavista, Francuz Louis Leger. Masaryk je o njemu napisao divnu monografiju; zove ga »preporodite-Ijem naroda i vodom češkog javnog mišlenja« burnih godina, tamo oko polovice XIX. stoleča. Sam Masaryk se priznaje njegovim učenikom. Hav* ličkov nacionalni i politički protivnik, ondašnji austrijski ministar pravde Schmerling, priznanje javno, da je Havliček bio »naj talentirani ji i naj* genijalniji novinar svoga vremena u Austriji«. Doista je po dubini svoga shvatanja, originalnosti svojih pogle* da i čvrstini svoga karaktera Karel Havliček jedna od najsjajnijih poja* va moderne slovenske istorije. On je i naš, sokolski učitelj. Nje* govo učenje postalo je več odavna sastavni deo čehoslovačkog opčeg na* rodnog programa, koji je usvojilo i čehoslovačko Sokolstvo. Preko njega dosegao je upliv Havličkovih ideja i do nas. U mnogim sokolskim knjiga« ma nači čemo tragova njegovih misli, a često i samo parafrazirane njegove vlastite reči. • Sin maloga trgovca — rodio še 1821. g. u Borovu, u Češkoj. U ranoj mladosti ne pokazuje znakove baš osobite darovitosti. Istom kasnije do-laze do izražaja njegove sjajne sposobnosti, koje če intenzivan i borben j-ivot brzo' da istroši. Polazi liajpre u bogosloviju. Tamo se bavi više lite-raturom, псцо bagoslovijoin — eita osobito katoličkog demokratu Lamcn-naisa: »Nemiran duh« traži istinu — sam Zato ga isključe iz bogoslovije. Uči za profesora — i to mu ne prija. Živa borbena narav ne da se u kalupe birokratske karijere. Putuje mnogo, u Poljsku, u Rusiju. Vrača se kuči još mlad, ali pun životnog iskustva i posvečuje se žurnalistici. Tu se razvija za vrlo kratko vreme u prvog češkog publicistu u modemom smislu reči. Njegov upliv na čchoslovački javni život postaje sve jači, i doskora je on voda čehoslovačkog javnog mišlenja. Odgovorna i velika uloga u veku štampe i bpče pismenosti. Kako je on vrši? Nije demagog, koji laska čitalač-koj puhlici, on je strog, neumoljiv, oštar kritičar čitavog javnog života. Nije megaloman, ne preuveličava, ne dodvorava se, a niti se plaši istine. Pravi tip novinara, onog mladog, sve* žeg liberalizma iz prve polovine de* vetnaestog veka. »Jedini i pravi nepri* jatelji naše narodnosti — smo mi sa* mi«, kaže_ Havliček u jednom svom članku. »Ko samo donekle poznaje istoriju i tok života ovoga sveta, taj sigurno zna, da nijedna stranka, nije* dan narod ne može doči drugačije do konačne pobede, nego svojom vlastis tom nutarnjom snagom. Zato svako radi najbolje za bolju slobodu naroda, koji pomaže umnožavati njegovu nutarnju snagu. Nutarnja snaga naroda sastoji se u njegovoj prosveče-nosti, jakosti marljivosti, suzdržlji-vosti i kreposti. Svako, ko se brine oko uvečanja tih kvaliteta u svom narodu, koristi najbolje budučoj slobodi. To, dakle, radimo svaki u svo* joj obitclji, u svom okolišu, i nijedna nam sila toga ne može zabraniti. Ni* kakva sila ovoga sveta, pa makar sc spojila i s paklom, ne če zadržati u ropstvu i podanstvu narod prosvečen, plemenit i hrabar«. Zar nije čehoslo-vučki narod poslušao Havlička? Ko prati dugotrajno spremanjc Čehoslo* vaka za odlučan boj za slobodu, i nji* hovo ponašanje u toj borbi za slobo-dti, koju su izvojevali 1918. g., videče velik upliv Havličkovih ideja. Ovo spremanje za narodno oslobođenje Havliček je svojim otvorenim, iskre* ni m i dobronamernim kritikovanjem nnapredio. Iz tog čvrstog kamenja sagradio jc onda njegov učenik Masajk temelje slobode Čehosiovaka. Gledajte Havlička, kako u svom nurodu podiže- osečaje samosvesti i 'jdgovornosti tih korelata moderne l'cmokracije. Havliček upozoruje svoj parod, da mu slobode ne če niko po* kloniti »Slobodu nije moguče izvika* isplakati, niti izlamentovati; ona cvate onde, gdesc za nju marljivo radi.« Dakle, za slobodu treba češki narod da se sprema. Kad bude do* voljno jak, onda če slobodu sam uze-ti. Sloboda se ne daje, sloboda se uzi-ma. »Samo je onaj slobode vredan, koji je kadar da je svaki čas ponovno izvojuje.« Ovo su upravo proročke reči, koje su se doslovce ispunile. Lepo kaže Havliček austrijskoj ugnje-tavačkoj vladi: »Nemojte misliti, da čete nas svakojakim nepravdama raz* dražiti, da nas onda za uvek zadušite. Mi čemo tako dugo trpeti, dok ne bu-demo imali snage i sile, da prestane* mo trpeti.« Eto, tako uči Havliček svoj narod, da samo vlastitom nutarnjom snagom svakog pojedinca, čvrstinom karakte* ra i snagom uma treba da izvojuje svoju slobodu. U borbi za slobodu pobedili su Čehoslovaci snagom svog uverenja čak i silu nekada močne Au* strije. Njczino oružje i njezin novac, a niti njezinc tradicije i lukavost nisu bile u stanju da nadvladaju snagu uverenja Havličkovih učenika. Preva* rili su se oni koji su mislili, da se novcem i žandarmima, s lukavošču i s laži može da trajno oduzme sloboda čitavom jednom narodu. »Pravda po-beduje« — taj se natpis ponosno koči na grbu čehoslovačkc republike. * Ovo spremanjc da skrši austrijski, germanizatorski apsolutizam s po-moču proSvečivanja naroda, sprovodi Havliček a po njem i njegovi učenici, s veoma spretnom taktikom. Zna, da čc borba biti duga i da čc pobediti Svesniji, t. j. ustrajniji. Svaki Čeh može i mora da sudeluje u toj dvo-strukoj borbi za slobodu ličnosti i slobodu naroda. Za tu borbu treba mnogo ustrpljivog, sitnog rada, bez krat* kotrajne herojske slave i velikih gostova. »Ima tisuču puteva, — veli on — na kojima možemo raditi i koristiti konačnoj pobedi naših načela: Svaka dobra češka knjiga, svaki dobro napi* san članak, svako poboljšanje obrta, gospodarstva i t. d., koje bilo koji po* jedinac provede sam od sebe, prido* bijanje svakog pojedinca za naša pra* vedna načela, svako novo znanje i iskustvo, što ga neko iz tudine donese kuči, svaki dobar čin, što ga u našoj okolini gdegod uradimo, svaka je ovakva stvar čavao u les austrijskog apsolutizma, jedan stepen do pobede narodne stvari. »Crni austrijski apso* lutizam, koji je, kako kaže jedan Čeh u polovini XIX. veka, svojim spreča* vanjem slobode misli i štampe iza-zvao »ubijstvo duha« (Geistermord), našao je u Havličku največeg nepri-jatelja. Svuda u svojoj okolini, u član-cima u svojim listovima, »Narodne U vezi s izložbom o telesnom uzgoju u Pardubi cama održan je takoder veliki soikolski tabor, ko* jom je prilikom brat J. Truhlar, zam. staroste ČOS, održao ovaj govor: Mi Sokoli znamo več od Tyrša, da »naš narod nas Sokole pozdravlja po glasu svoga srca«; to znamo tako* der i danas i zato osečamo svoju du* boku odgovornost, te obvezatnu duž* nost prema sokolskom radu kao za* hvalnost za svu tu ljubav, nadu • veru. U zdravom telu zdrav duh! — to je Sokolstvo. Zdravo, krasno čovečje telo, harmonički uzgoj slovenskog čo-vdka; čovek čvrstog, diseipliniranog, neslomljivog, istinoljubivog značaja; ljudi snažni, lepoga tela i duše, dobri ljudi — to je cilj našeg sokolskog uzgoja. Sokolstvo je uzgoj boljeg slovenskog čoveka, boljega telom, dušom i srcem. Pre svega telesni uzgoj: moraš vežbati! Time, što, vežbaju drugi, ne postaješ snažan! Za sebe se vež-baš, za svoje zdravlje — i očuvava* j uči sebe, očuvavaš i svoj narod. So* kolske jedinicc su pre svega vežbaČke jedinice. Ali ne zaboravljaju ipak, da se snaga stečena vežbom, sačuvava moralnošču. »Čist moral pre svega treba da resi Sokola« (Tyrš). Sokol- Novine« i »Slovan«, budio je u svojim sunarodnjacima težnju za slobo* dom. Borio se naročito protiv pritiska cesarsko*kraljevske birokracije, koja se u svom poslu nije obazirala ni na osnovna prava i dostojanstvo čoveka. Svega ga je prožimao ideal humaniteta — čovečnosti. * Havličkovo shvatanje nacionaliz* ma i rada za narod zaslužuje osobitu pažnju po svojoj iskrenosti. Svom že* stinom svog temperamenta oborio se on na »oficijelno domoljublje« ,na ro* doljublje po »obrascu«, uputama i ko* mandi, na »slovičkarstvo« — >pripove* danje o patriotizmu i naciji — i na »fanličkarstvo — nacionalizam, koji se iscrpljuje u vešanju zastava (fana) i paradama. Otr.cane fraze i prazne reči, koje se neprestano ponavljaju bez ikakvog dubljeg osečanja, lažno slavljenje i površno laskanje narodu ogorčavalo ga je. Udario je na one gadne puzavce, koji svoja nepoštena dela sakrivaju za reči patriotizma, i trguju njime. »Najprc neka svaki naš čovek bude sam brižljiv, marljiv, pošten i obrazovan čovek, a tek onda patriota Čovek, koji provodi prijave stvari, zaboravlja na svoju vlastitu čast, kako može takav čovek da brani čast naroda?« Biti patriota znači za njega biti u prvom redu čovek pošten i na svom mestu. * Havličkovo naziranje o odnosu Slovena izmedu sebe potpuno je raz-ličito od dotadanjeg vladajučeg mišlenja, a njegov članak »Slovan a Čech« znači potpun obrat i novu cpohu^ 11 istoriji slovenske misli. Ovo gledište zasluživalo bi posebnu študiju. * On jc čovek, koji stoji sav za svojim nazorima. Ncslomiv. Ni bič ni zob, ni sila ni novac ne mogu da ga salome. Teraju ga u progonstvo iz- van Češke, u Brixen u Tirolu. Tamo ne može da radi — nerad i bolest ga izjedaju. Umire mlad, u trideset i pe* toj godini života. Uspomena na tra-gičnu sudbinu briksenskog mučenika ostaje živa u narodu: Spi Havličku u svem hrobečku, narod zpiva Tvou vernou pisničku. Tragedija? Zar je doista tragedi* ja? Umro je mlad, ali nakon života punog rada i borbe, i sadržaja. U na* ponu snage. Nije poznavao poniženja staračke slabosti, kojih istorija ne oprašta. Sam je jednom rekao, da ne želi da dočeka starost, ako bi ona značila negaciju njegovog delovanja u muževnoj dobi Zar je tragedija u torne, što nije živeo dugo vremena, i uživao slasti smirenog života malova« rošanioa, radeči pomalo a jeduči i pi* juči sve više i više? — Dao je iz sebe najbolje, što je svom narodu mogao dati. Umro je, kad je to najbolje dao. Njegov narod po njegovom duhu slo* bode pobedio je svoje neprijatelje i njihov duh ropstva i puzanja. stvo je uzgoj k demokraciji. Svi smo kao ljudi medusobno jednaci. Gospe* Brat J. TruhMf, III. zam. staroste ČOS. Bral J. Truhlar o Sokolstvu Nj. Vel. Kralj sa Nj. Vis. presiolonaslednikom Petrom, starostom Saveza SKJ Naše čestitke Nj. Vel. Kralju i Njegova zahvalnost Povodom desetgodišnjice stupanja na jugoslovenski presto Nj. Vel. kralja Aleksandra I, Sokolstvo uputilo je Nj. Vel. Kralju svoje pozdravne telegrame. Pozdrav Saveza Slovenskog Sokolstva Ljubljana, 16. augusta 1931.: Njegovo Veličanstvo kralj Aleksan-dar I. Bled. Sokolsko slovenskog sveta Vaše Veličanstvo o desetgodišnjici slavnog vladanja odano pozdravlja, želeči svu sreču Vašem Veličanstvu i Kraljev-skom Domu, a napredak, moč i slavu divnoj kraljevini Jugoslaviji uz iskreni sokolski Na zdar! Czolem! Zdravo! Zamenik staroste Saveza Slovensko Sokolstvo G a n g 1. Zahvala Nj. Vel. Kralja Bled, 17. augusta 1931.: Engelbertu Ganglu, zameniku staroste Saveza Slovenskog Sokolstva Ljubljana. Vama i svima Sokolima zahvaljujem na čestitci, lepim željama i so-kolskoj odanosti. Aleksandar. Pozdrav Saveza Sokola kralfevlne Jugoslavije Beograd, 16. augusta 1931.: »Njegovom Veličanstvu Kralju Alek* sandru! Uprava Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije moli, da Vaše Veličanstvo blagoizvoli primiti najtoplije želje ce* lokupnog Sokolstva kraljevine Jugos slavije povodom navršene decenije vladanja Vašeg Veličanstva. U ime 180.000 sokolskih pripadnika, učlanjenih u 841 sokolsko društvo i 563 organizovane seoske sokolske čete, uprava Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije na dan navršene prve decenije uspešne i srečne vladavine želi, da Vaše Veličanstvo dalje i dugo vos di našu Domovinu putevima, koji ja* čaju celinu jugoslovenske nacije, mo-ralnu i fizičku snagu našeg ujedinje* nog naroda i sreču Domovine. Molimo Vaše Veličanstvo da ves ruje, da če Sokolstvo uvek zalagati sve svoje snage za dobro Kralja I Otadžbine. Zamenik starešine Sokola kraljevine Jugoslavije, Dura Paunković.« više ili manje po torne, što nešto ima ili česa nema, bilo na sebi ili u ž?pu. Sokolstvo je uzgoj k pravoj slobodi — a time i k disciplini. Sloboda ne znači, da svako sme da radi što hoče. Sloboda je disciplina. »Gde nema re* da, nema slobode, ni trajne, ni os’gu* rane slobode« — to su reči Tvrševe. I mi bi ih se u slobodi morali vrlo često sečati. Sokolstvo jc uzgoj soci* jalnog čuvstvovanja. Bratstvo i se* strinstvo, pravilno shvačeno ,uči nas imati srca, biti dobar, pravčan čovek; uči nas čovečnosti. Sokolsko bratstvo i sestrinstvo — recite fakodcr, ako hočete, sokolski socijali7am —-pruža i ne uzimlje; ljubav jc, a ne mržnja; požrtvovnost, a ne egobam; srce, a ne džep. Pod sokolskim zastavama je napredak, koji je bistveno načelo Tvr-ševog Sokolstva. Uvek napred — »jer ROSI JA - FONSIER ♦ DRUŠTVO ZA OSIGURANJE I REOSIGURANJE ♦ BEOGRAD gde je zaostanek, tamo je smrt- samo u večitom kretanju živimo; samo svakog dana ponavljano udejstvovanje osigurava nam život i slobodu«. Svaka reakcija s desne ili s leve stra* ne, svako natražnjaštvo nalazi u nama zaklete neprijatelje. I Sokolstvo je narodni uzgoj — u tom dubokom, krasnom i odgovor* nom značenju te reči. Mi smo plemenita narodna organizacija — bilo to kome po volji ili ne. Takoder i Slovenstvo nam je više nego slovenski govoriti i pevati. Mi hočemo za svoj narod pre svega istinski i požr* tvovno da radimo, te da pošteno i časno živimo, a ako bi ustrebalo, da za čast, slobodu i slavu svoga naroda također i umremo. »Ljubav prema domovini pre svega združila nas je pod našu zastavu, nad kojom sc u blesku diže Soko« -— tako kaže Tvrš Naravno, ona gorljiva ljubav prema rodu i zemlji, koja ne broji niti ra* čuna... To je idejna sadržina našega Sokolstva; to je temelj, naša zadača, smer i cilj! Bračo i sestre! Ovo nekoliko reči upravljam vama, čije su sve naše misli, sva naša srca: nastojte biti bolji — bolji telom, dušom i srcem! Kolji po svojim delima, bolji po svo» jem životu, životu uistinu sokolskom. Reč sama ne znači nižta — i najlepJa reč, ako joj ne sledi čin, život. Svi ti govori i koliko ih je sa* mo medu nama! —, sve te izrečene i pisane reči o demokraciji, slobodi, napretku, domovinskoj ljubavi, scci-ialnom čuvstvovanju i socijaliziiu — (takoder i o Sokolstvu) — jesu. ostače i ostati samo tek prazne reči, prazne unatoč kičenih fraza, ako ih ne sledi i za njima ne pode vaš život, vaše udejstvovanje i vaši čini. Kako govoriš, kako propovedaš, tako takoder i sam živi, tako takoder i sam radi! Uvek i svuda: u vežbaonici, kod kuče, u javnosti, u porodici, u radio-nici, na polju. Sokolstvu nije dovolj-na samo ervena košulja niti samo do* bro vežbati; nije dovoljno govoriti je: dan drugotne »Ti« i »Zdravo«, nisu dovoljni samo velekovrtljaji i ritmika SUčice U beogradskom listu »Jugoslavi« ja« od 16. augusta o. g. čitamo ovo: »Ovih dana dodoh iz provincije poslom u Beograd. U našim se provin* cijalnim mestima borimo protiv tudin* štine i protiv nepotrebne uporabe stranog jezika. Držao sam, da je to u našem časnom Beogradu suvišno, ali nije, jer evo što mi se dogodilo. Kao državni činovnik podoh na večeru u činovničku menzu. Udoh u blagovaonu i pozdravih svoje državne kolege. Nitko ni mukajet! Biče takav običaj, misijah u sebi, i sedoh za stol. Svi šute, šutim i ja i polako f,;riskam. Uto dode novi jedan kolega i sede do mene. Imao je sokolsku značku, dakle Soko je. Dode kono-barica. Moj ti je državni kolega i brat Soko nagovori u nemačkom jeziku, ona pišhvati nemački i ode mu po ve* ceru. A mene obli znoj, ne znam da li od stida ili ljutine. Jer sc torne u Beogradu nikad ni u snu nebi nadao. Uzeh šešir, poslali do vraga i takvu braču i takve kolege i odoh na čisti vazduh.« Bez komentara! KHJIGE I LISTOVI мшмшшшшшпншшшш! PRAKTICKI UDŽBENIK ČEŠKOG JEZIKA. U nakladi Jugoslovenske Sokol* ske Matice u Ljubljani izašao je kao treća sveska knjižnice Prosvetnog od« 1 — več sav naš život mora biti istinjki i sokolski pošten. I tim merilom služimo se takoder i u javnom životu; onda neče o junaštvu govoriti kukavi* cc, o poštenju nepošteni, o moralu nemoralni. »Budučnost našega naroda zavisi od njegovog značaja« (Masaryk). Nije nam do toga, da li ko stoji na desnici, levici ili u sredini; več se radi o to* me: kakav si čovek! Dobri, časni lju* di, čistih ruku, čistih misli te čistog srca potrebni su nam kao kruh — na desnici, levici i u sredini. U tome leži jače i trajnije osiguranje naše slobode —■ narodne i političke. Samo bolji ljudi tvoriče jednoč bolju opčinu, ba* novimi, državu i moguče ceo svet. Ne promenu li se ljudi na bolje, neče se takoder promenuti ni prilike. Prilike čine ljudi. Tamo negde nema radosti... Očigledno se oseča moralni nazadak današnjeg vremena. Ipak mi znamo, da je Sokolstvo sadržina velike etičke sile. Sokolstvo nije preživelo, niti se izživelo, a niti če preživeti ni izživeti se, jer je ono rad za narod, a narod hočemo da održimo večno. Muška pesma, pesma vere u same sebe neka ponosno odjekuje iz naših usta! Sokolski rad je žilav rad. Za nas život nije zabava niti izložbena ili plesna dvorana, več je rad, koji ne končava niti s danom niti s godinom,. — rad važne i velike životne dužnosti. Kao što smo se u ropstvu borili za slobodu, tako hočemo i danas u slo* bodi da stvaramo, kao što smo bili |k>d pritiskom negacija i otpora, tako hočemo da danas u, slobodi budemo tabor tvorilačkog, pozitivnog narod-nog i državnog dela. Kamo sila pritisne (takoder i moralna), tamo se okreče svet — a mi hočemo da pokrenemo bar taj slovenski svet. Bračo i sestre, po tim putevima čvrstog sokolskog rada napred, ni koraka natrag! Sa Tvrševom oporukom hočemo da kročimo dalje i da budemo štit domovine! — (Po »Narodnim listima« — 2. augusta 1931. — priredio M. K—ć). bora Saveza Sokola kraljevine Jugo* slavije »Praktički udžbenik češkog je* zika«, koji je za Sokole priredio br. Franjo Malin. Svrha ovc knjižice označena je u predgovoru, gde se kaže: »Savezni prosvetni odbor izdaje ovaj kratki praktički udžbenik češkog jezika kao početak sistematske propagande učenja slovenskih jezika u jugoslovenskom Sokolstvu. Namenjen u prvom redu Sokolima, naročito onima, koji če 1932. god. poči u Prag na svesokolski slet, on daje samo osnovna znanja iz češkog jezika, sa* mo ono, što je neophodno potrebno da se JugosloVen sporazume sa Čcho-slovakom i da može lakše stvari da čita. On treba upravo da pokaže sa kako malo truda i sa koliko lakoče može Jugosloven da nauči jezik brat-skog čehoslovačkog naroda, za koji ga vezuju ne samo iskrena bratska ljubav, nego i neposredni životni in* te resi.« Udžbenik je tako sastavljen, da če korisno i sigurno poslužiti svojoj svrsi. Treba da ga nabavi svaki Soko, koji ima volje i želi da malo dubljo pogleda u ogromnu čehoslovačku sokolsku literaturu. Naročito treba da ga nabavi svaki, koji kani do godine u Prag na IX. svesokolski slet, jer ova knjižica sadrži dovoljno gradiva, koje treba da iz češkog jezika zna svaki posetioc Praga. »Praktički udžbenik češkog jezi* ka« obuhvata 93 stranice. Štampan je na finom papiru, i u vrlo ukusnom kartoniranom povezu stoji 25 Din. Naručuje se kod Jugoslovenske So* kolske Matice, Ljubljana, Narodni dom. + Bril Franic G Iz ne društvene ustanove mesta, sreza i okoliša. Za stečene zasluge odlikovan je ordenom Jugoslovenske Krune i Or* denoin Sv. Save V Stepena. Večna mu slava! SOKOLSKO DRUŠTVO SOKOLO-VAC. f Br. German Boškovič. U petak 24. jula zaklopio je svoje umorne oči naš nadasve voljeni i zaslužni član German Boškovič, upravnik manastira lepavinskog. Rodio se god. 1865. u Beški u Sremu, od vrlo nacionalnih roditelja. Kao zadojcni Jugosloven, negovao je jugoslovensku ideju kroz ceo svoj život. Kod osnivanja našeg Sokola 1922. god. zauzeo se svojski da se ost vari njegova želja. Do njegove bolesti radio je moralno i materijalno, kod svih poteškoča bio nam je nenadoknadiv učitelj. Kako je bio obljubljen, dokazao je njegov sprovod, gde ga je do groba ispratilo staro i mlado iz cele okolice. Bratu Germanu neka je laka jugoslo-venska zemlja, koju je žarko ljubio. Župa Cel/e V SPOMIN f BR. LADKOTU KODRIČU. Ladko! Ko' smo onega usodnega 18. julija izvedeli tragično vest, da si nas v izvrševanju domovinske službe tako nenadoma'zapustil, ne da bi nam bil zaklical vsaj zadnji »Zdravo« — vsega tega skoro nismo mogli doumeti. Saj je bilo komaj par tednov, odkar t Bral Ladko Kodrič si še poletel z nami na župni zlet v Celje, komaj par dni, odkar si nas ob* iskal v Brežicah na našem društvenem zletu in komaj par ur, odkar si z nami še govoril bratsko in prijateljsko besedo. Kako bi naj bili doumeli, ko pa je v duhu bedel pred nami še vedno Tvoj iskren, bratski, odkritosrčen nasmeh, ki je bil izraz pravega našega mladca*Sokola, po svojem duhu, po svojih dejanjih in po svoji telesnosti. Da, Ladko, bil si res eden naših najboljših. Zato, ker si tako globoko pojmil svojo sokolsko nalogo, zato, ker si s svojo preprosto iskrenostjo znal zbirati okrog sebe nas vse — svoje sokolske brate, zato, ker je Tvoj pogled bil pogled odkritosrčnega prijatelja in ker Tvoje srce ni znalo zahtevati, ampak vedno le da* jati In ko si vstopil v službo domo* vine, si vedel, kje je Tvoje mesto. Ni Ti bilo dosti, da je Tvoj sokolski duh stremel in težil proti svobodnemu solncu, hotel si mu biti bližje tudi s svojim telesom. Postal si tako Sokol v najbolj pravem pomenu besede — Sokol, dokler nisi padel s strtimi pe* ruti... Pusto in neveselo je pri nas v Sv. Križu, odkar si Ti odšel in mrač« no je tudi v naših dušah. Mračno morda najbolj baš zaradi tega, ker se zavedamo, da Ti v življenju nismo znali tako očitno pokazati, kako Te imamo radi, kako si nam mil in drag. Oprosti nam to. Ko pa smo med na* livom, gromom in bliskom spuščali Tvoje strto, vendar še vedno ponosno telo v zemljo, takrat si pa pač moral uvideti na naših obrazih, v naših srcih in na naših solzah bol, ki si nam jo pripravil s svojim odhodom. In takrat si se tudi mogel uveriti, da nisi po krivem gradil na naše bratstvo. Daleč si nam sedaj, Ladko, in vendar blizu. Iz naših domov in iz naše sokolarne bomo vsako težko minuto vrgli pogled na ono groblje tam poleg Krke, kjer spiš Ti. In ta po* gled nam bo dajal moči v borbi za ideale, za katere si umrl tudi Ti. To smo Ti hoteli, dragi Ladko, povedati in sporočiti na oni svet, ko Usoda že ni dopustila slovesa ... Bratje in prijatelji. JAVNI NASTOP SOKOLSKEGA DRUŠTVA ZAGORJE OB SAVI. Skoro brez reklame je letos priredilo Sokolsko društvo Zagorje ob Savi svoj javni nastop v nedeljo dne 2. avgusta. Brez reklame in tako važen jubilej — 40 letnica društvenega prapora! Malo je društev pri nas, ki bi se lahko ponašali s takimi jubileji. Zagorski novinarji bi se lahko za ta* ke stvari malo bolj brigali. Za stvari, kakor je 40 letnica sokolskega prapora, ni enega, ki bi o tem kaj napisal. Torej želimo, da bi se drugič malo bolj zanimali za sokolske prireditve. 17. maja je minulo 40 let, ko je dobil zagorski enoletni Sokol svoj društveni prapor. Zgotovile so ga ur* šulinke iz Zagreba in blagoslovil ga je Št. Lampertski župnik Berce na trgu pred cerkvijo, ker je tedanji za* gorski župnik odpovedal cerkev in blagoslovitev, čeprav je istega dne blagoslavljal zastavo nemškutarskih steklarjev. Blagoslovljena je bila sv. Cirilu in Metodu, ki še danes ponos* no gledata raz prapora na zvesti slo* vanski rod. Že 40 let sc zbira zagor* sko Sokolstvo pod tem praporom, ki ima nebroj spominskih trakov in ki se mu pozna, da je že marsikdaj in marsikje vihral pred zvestimi Sokoli. Njegova kumica, pokojna s. Medvedova, že spi v grobu in še mnogo drugih, ki so mu bili zvesti. Tudi sedaj jih je še mnogo, ki mu zvesto služijo, saj jim je simbol Tyrševe ideje. Pre* magal jc vse boje pred in med vojno, ko se je moral marsikateri Sokol skrivati. če ni hotel biti ob vsakdanji kruh. Sedaj ti sije dan svobode, ko ne sme biti tvojih nasprotnikov! V nedeljo 2. avgusta je imel zagorski Sokol javen nastop. Solnce jc nekoliko preveč pripekalo, a kljub te* mu je prišlo mnogo bratov in sester iz Litije, Trbovelj, Mcdije-Izlake, Ra* deč, Laškega, H rastnika, Vranskega, Motnika in Vač. Mnogo ljudi je šlo v Hrastnik na tombolo. Nekaj doma* eega ljudstva je šlo na nogometno tekmo, ki jo je imel SK Zagorje. S takimi prireditvami bi se lahko malo gledalo tudi na sokolski javni nastop, ki je samo eden v letu. Ob X>4. je rudniška godba za* igrala koračnico in vse članstvo v slavnostnih in telovadnih krojih z naraščajem in deco ter s praporom na čelu je prikorakalo na telovadišče. Na govorniški tribuni se jc prvi oglasil k pozdravu starešina društva br. Ferdo Poljšak, ki je vse navzoče pozdravil tudi v imenu Sokolske župe Celje kot nje podstarešina. Takoj za tem je nazdravil največjemu jugoslovenskemu Sokolu, Nj. Vel. Kralju, in gromki trikratni »Zdravo!« je zaoril po zagor ski dolini. Godba je zaigrala državno himno, na kar je naprej pozdravil sta* rešino SK.1 Nj. Vis. prestolonaslednika Petra in spomnil se jc tudi prvega podstarešine br. Gangla. Obrazlo« žil je na kratko 40 letni jubilej pra* pora in pozival članstvo, naraščaj in deco naj še vnaprej zvesto služijo Sokolstvu. Za njim je v imenu kraljevske vlade pozdravil zbrano Sokol* stvo sreski načelnik br. Podboj, ki je konstatiral, da zagorsko Sokolstvo gre po pravi poti do cilja in z vso vestnostjo izvršuje svoje naloge. Za tem so odkorakali vsi oddelki s telovadišča. Najprej je bil nastop članov, in sicer 68 po številu. Izva-jali so prvo in drugo praško prosto vajo zelo dobro, kar jc popolnoma dovolj, če pomislimo, da jc bilo vmes polovico novincev. Nato jc nastopila moška in ženska dcca z »Drvarji«, »Kosci« in »Pericami«, kar je bilo zelo lepo. Posebno sijajne so bile »Perice«. Moške in ženske dece je nastopilo okoli 90. Ženski naraščaj (25) je lepo in ritmično izvajal proste vaje, saj je znano, da niso prav lahke Pri orodni telovadbi so nastopile sledeče vrste: Zagorje bradlja, Zagorje krogi, Za* gorje miza, Trbovlje drog in Radeče bradlja; moški naraščaj je nastopil na kozi, ženski naraščaj na konju, deca pa na gredeh in raznimi igrami. Vse vrste so pokazale, da ni bil trud v telovadnici zastonj. Po orodni telovadbi je prikorakalo 48 članic k prostim vajam, ki so jih dobro izvajale. Sledila je točka moškega naraščaja (35), ki so tudi skladno izvajali pro* ste vaje. Kot predzadnja točka so sledile proste vaje litijskega ženskega naraščaja, ki so jih na štetje naraščaj-nice dobro izvajale. Zadnja točka, vzorna vrsta na bradlji, je zadivila občinstvo. Ves nastop je vodil načelnik br. France Klun, ki so mu pomagali podnačelnik br. Ivan Mrnuh, na* čelnica s. Justa Rakova in vaditelji (ice) s. Darinka Poljšakova, br. Branko Korbar, Božo Černelč in Viljem Kovač. Po nastopu se je razvila animi* rana zabava. Župa Karlovac SOKOLSKO DRUŠTVO KARLOVAC. U subotu dne 15. o. m. uveče, uoči proslave desetgodišnjice vladanja Nj. Vel. Kralja Aleksandra I., prireden je u našemu gradu ophod gradom sa bakljadom. Te večeri kao, može se reči, nikada do sada, članstvo Sokolskog društva Karlovac odazvalo se u tako velikom broju, da je činilo, unatoč velikog bro j a ostalih društava u našemu gradu, gros povorke. Odušev* ljeno klicanje Nj. Vel. 'Kralju, kra-Ijevskom Domu, Jugoslaviji bilo je kao u svima nacionalnim manifestaci* jama iskreno i otvoreno. JAVNA VEŽBA SOKOLSKOG DRUŠTVA OŠTARIJE. 2. augusta o. g. priredilo je mlado Sokolsko društvo u Oštarijama javnu vežbu u vrtu osnovne škole. Iako je društvo osnovano pre pola godine, svojim nastupom na javnoj vežbi dokazalo je, da stoji na dostojnoj višini sokolske svesti — kako u pogledu te-lesnog vaspitanja — toliko isto i mo* ralnog. Javna vežba je uspela preko oče-kivanja, koliko radom domačih čla* nova, toliko pomoču bratskih društa* va Ogulin, Karlovac, Srpske Moravi* ce, Plaški i Vrbovskog. Istu priredbu su posetili delegati župe Karlovac i iz* razili svoje zadovoljstvo na. uspehu same priredbe. Javna vežba je bila odlično pose* čena od domačih Stanovnika, a bio ih je i lepi broj i iz okolnih mesta. Na vežbi su bili prisutni i protstavnici vlasti iz Ogulina. Nakon izvršenih javnih nastupa, prisutne je pozdravio starešina brat Holjevac, koji jc svoj lepi govor za-vršio poklicima Nj. Vel. Kralju, starešini Sokola Nj. Vis. prestolonaslcd* niku Petru i cclokupnom Sokolstvu. Posle javne vežbe nastala je narodna zabava. Na samoj vežbi i zabavi svirala jc sokolska glazba iz Karlovca. Poznavajuč ljude, koji su u vodstvu društva i radinost svih članova, nadati se je, da če društvo u buduče imati mnogo uspeha u šircnju sokolske i jugoslovenske svesti u širokim narodnim slojevima. IZZi/PA I Zupa Bjelovar SOKOLSKO DRUŠTVO PITOMACA. t Brat Frunjo Gotz. Dne 25. jula o. g. umro je naglom smrču veleposednik, opč. načelnik i prvi starešina Sokolskog društva u Pi-tomači br. Franjo Gotz. Sokolsko društvo Pitomača, da se oduži svom starešini za njegovu ve-liku bratsku ljubav, koju je gojio prema Sokolstvu i svojem društvu i na« rodu uopče, priredilo je 2. augusta u njegovu počast komemoraciju, na ko-ioj su br. Vjenceslav Dubravčič i br. losip Jager izneli zaslužen rad pok. br. Gdtza. Br. Farnjo Gotz rodio se je u Pi* tomači dne 5. kolovoza 1877. Svršivši godine 1888. nižu pučku školu u Sv. MV/TAVA Petru odvedu ga roditelji u Požegu na gimnaziju, nu več sledeče godine ode u Zagreb na realku, gde svrši 6. raz* red, a zatim pode i dovrši trogodišnji viši gospodarstveni tečaj u Križevci-ma. Da se uvesti u racionalno vode« nje svoga poljskog gospodarstva i da steče nužnu praksu u toj štruci, ode posle toga u Vukovar na imanje grofa Elza. Kasnije se posvetio vodenju svog imanja. U vreme svoga boravka na svom imanju radio je živo i zborom i tvo« rom za dobro i svoje općine i naroda, kome je bio pravi bratski savetnik i dobrotvor u svakom pogledu. Tim svo« jim radom i dobročudnim postupkom sa narodom stekao je on ne samo za-merni ugled u narodu več i poverenje, koje mu se je iskazalo izborom u raz- Za svesokolski slet u Pragu 1932. god. Izašla je u našoj nakladi nova knjiga: Praktički udžbenik češkog jezika Za Sokole priredio Franjo Malin Cena kartoniranom primerku 25 Din Ko ieli iduče godine na slet u Prag, neka nabavi ovu knjigu! Jugoslovanska Sokolska Matica, Ljubljan a, Narodni Hom V ^Vwwyyvvvyyyyvvyyvvvyvyyyv> Župa Ljubljana SOKOLSKO DRUŠTVO GEROVO Sokolsko društvo Gerovo, ko j e se nalazi na krajnoj tačci naše drage otadžbine prama susednoj nam Istri, dostojno je proslavilo lOgodišnjicu sretnog vladanja Nj. Vel. Kralja Aleksandra I. Udruženo sa mesnim vatrogasnim društvom, čiji su članovi istodobno i članovi Sokola, prireden je dana 15. augusta o. g. u 8 sati navečer svečani ophod kroz mesto. Na čelu velike povorke išao je konj anik sa velikom i lepom državnom zastavom. Iza njega išla je glazba za kojom je stupao jedan uniformisani Soko i jedan vatrogasac, koji su nosili divno okičenu vencima i cvečem te državnom trobojnicom sliku Nj. Vel. Kralja. U svečanoj povorci nalazilo se 30 uniformisanih vatrogasaca sa svojim vojvodom na čelu, a Sokoli svih kategorija kao članovi, naraštaj, deca muška i ženska bili su zastupani sa 127 lica. Povorku Sokola predvodio je starešina društva brat Mirko Lipo-vac. U povorci nošene su baklje, koje su i onako veličanstveno rasvetlje-nom mestu davale još krasniju sliku. Svi članovi Sokola, naraštajci i deca nosili su naročito za proslavu udešene državne barjačiče. Gromko se klicalo Nj. Vel. Kralju, Prestolonasledniku kao starešini Sokola, Kraljici Mariji i celom kra-Ijevskom Domu, a mužari gruvali su do kasne noči. Na sredini mesta pred Sokolima, vatrogascima i velikim brojeni grada-na iz Gerova te naročito velikim bro-jem seljaka iz okolnih sela održao je divan govor o značaju ove priredbe i proslave starosta Sokola brat Mirko Lipovac, koji je bio burno prekidan gromkim i oduševljenim klicanjem Nj. Vel. Kralju i nedeljivoj i močnoj Jugoslaviji. Posle završenog govora br. starešine, održao je lep govor načelnik mesta brat Juraj Čop, koji je ta-kođer dirljivim rečima prikazao značaj proslave. Posle završene manifestacije održao je u prostorijama soko-lane pred sakupljenim gradanstvom i svim kategorijama Sokola vrlo vatren govor o značaju ove proslave i Sokolstvu društveni načelnik brat Stevaii Baič. Sutradan, 16. augusta održao je mesni župnik veleč, gospodin čukli Jerko, veliki prijatelj Sokola, svetu službu Božju u mesnoj crkvi Sv. Her-magora i Fortunata, kojoj su pri-sustvovali u punom broju Sokoli svih kategorija te vatrogasci i celokupno građanstvo. Posle službe Božje odaslan je od.strane Sokola i vatrogasaca te sakuplejnog gradanstva brzojavni pozdrav Nj. Vel. Kralju u Beograd, a koji glasi: Njegovom Veličanstvu kralju Jugoslavije, Aleksandru I Beograd. U proslavu desetgodišnjice sret-log vladanja Vašeg Veličanstva, sa manifestacionog zbora Sokola, vatrogasaca i celokupnog gradanstva Gero va, a sa krajne tačke mile nam otadž-bine, ushičeno pozdravljamo Vaše kraljevsko Veličanstvo i molimo Sve-višnjega, da dade snage Vašem Veličanstvu da i dalje ustraje na velikom delu na ponos i dobro svoga naroda i diku mile nam nedeljive Jugoslavije. Molimo Vaše Veličanstvo, da veruje, da smo odani sinovi ove zemlje i da čemo se uvek ravnati po našim pre dima te da smo spremni na uzvišeni poziv našeg dičnog Kralja da sc uvek žrtvujemo na oltar otadžbine. Živelo Vaše Veličanstvo! Živeo naš dični starešina Sokola Kraljevič 1'etar! Živeo naš uzvišeni vladalački Dom! Odbor poglavarstva upravne op-štinc Gerovo održao je takoder svečanu sednicu, sa koje je odaslan po zdrav Nj. Vel. Kralju. Celo mesto bilo je iskičeno državnim zastavama, a svi prozori bili su preko noči osvetljeni. Još uvek je gradanstvo pod uti-scima proslave toliko oduševljeno, da se na svakom koraku govori jedino o proslavi desetgodišnjice sretnog vladanja Njegovog Veličanstva i nema srca koje ne želi od Svevišnjega, da se ovakove proslave čine još mnogo i dugo. SOKOLSKO DRUŠTVO GROSUPLJE. V nedeljo 9. avgusta 1931. je priredilo tukajšnje društvo svoj javni na* stop na letnem telovadišču. Nastopile so vse edinice razen članic. Sodelovala je godba Sokola I. iz Ljubljane. Dopoludne se je vršila skušnja, pri kateri smo opazili prav lepo disci* pliniranost članstva. Po sprejemu gostov na kolodvoru se je vila dolga povorka z godbo na čelu na telovadišče, kjer se je pričela točno ob 15. uri javna telovadba ob navzočnosti gostov in velikega števila domačinov. Prvi je nastopil moški naraščaj s tremi praškimi vajami, ki jih je izve* tlel v popolno zadovoljnost občinstva. Sledil je nastop moške dece Malčki so s svojim strumnim korakanjem in s prostimi vajami pokazali trud, ki so ga imeli tekom leta. Nato je izvedel tudi ženski naraščaj — prav točno — vse tri praške proste vaje. Ženska deca pa je nastopila s prostimi vajami z zastavicami. Z vso preciznostjo pa so izvajali člani tri proste vaje za vse* sokolski praški izlet. Gostbtelovadci so nam nudili z vajami na drogu in krogih najlepši užitek, za kar so bili nagrajeni s top* lim aplavzom. Po nastopu se je vršila prijetna zabava na vrtu br. Rusa ter tako zaključila letošnji praznični dan tukajšnjega Sokola. SOKOLSKO DRUŠTVO STEPANJA VAS. V nedeljo 9. augusta je društvo slavilo 20 letnico obstoja v zvezi z javnim nastopom, ki se je vršil na lastnem telovadišču popoldne ob 16. uri. Dopoldanske skušnje so se izvršile v redu. Ob 15. uri je bil pozdravni koncert. Igrala je dobro godba Sokola I. pod vodstvom br. Sirnika Točno ob 16. uri je prikorakala moška in ženska deca in podala skladno skupinske vaje. Število je vsekakor premajhno! Vodila sta s. podnačelnica Anica Hre« nova in br. Fran Lipar. Škoda, da ni bilo iger in raznoterosti. Svoje sestave so izvajale v premalo ostrem tempu naraščajnice, sicer dobro. Strumno so odtelovadili 2 savezni naraščajniki z br. Bobnarjem. Rjava ogorela in lepo razvita telesa so nas zadivila. V celoti so podale savezne članice še precej zmerno, manjkalo je tu in tam sklad« nosti. Prav zadovoljiv je bil nastop članov z br. načelnikom Fr. Bajdetom. Izvajali so skladno Vidmarjevo »Tri« glavsko koračnico«. Pri orodni telo« vadbi sta nastopili: vrsta moškega na« raščaja na konju z br. Kregarjem ml. in vrsta članov na drogu. Oboji sta pokazali prav posrečene sestave. Vzorna vrsta s Tabora je z br. Porento zopet briljirala na drogu. Skoro še mladeniško čili so prikorakali na telovadišče starejši bratje — stara garda — in podali nelahke vaje dovolj sklad no. Posebnost je bil njihov nastop, ker podobnih v Ljubljani ni mnogokje videti. Zdravo bratje! Ob zaključku je izpregovoril v zahvalo in pozdrav društveni starosta br. Ivan Bricelj. Zaključen je bil njegov govor z dr« žavno himno. Ves nastop je vodil točno, hitro br. načelnik Fr. Bajde. ar. —ar. Ž.upa Maribor NASTOP SOKOLSKEGA DRU* ŠT V A RIBNICA JOSIPDOL. 15. avgusta se je vršil prvi nastop Sokolskega društva v Josipdolu. Na« stop je bil krasno organiziran. Pri nastopu je sodelovala tudi vzorna vrsta »Koroškega sokolskega okrožja«, ki pa zaradi pokvarjenega droga ni mogla pokazati svojih vaj. Z nastopom je U našoj nakladi i zašla je nova knjiga Franjo Mačus: Odbojka (igra odbijanja lopte, Volley bali) Službena svetska pravila, njihovo tumačenje i uputstva za igru Tekst srpsko-hrvatski i slovsnački Cena kartoniranom primerku sa slikama 12 Din - — 1TV ЧГпТДиД »Ju gosi ovenska Sokolska Matica« Ljubljana« Narodni dom bila zvezana tudi proslava 10 letnice vladanja Nj Vel. kralja Aleksandra in otvoritev letnega telovadišča. Kdor pogleda to letno telovadišče, bo znal ceniti delo teh požrtvovalnih ljudi. Nastop je pričel ob 15. uri. Otvo-rila ga je ženska deca z vajami z obročki. Kdor bi ne vedel, da so bili to otroci, ki so prvič nastopili. Tu se čudil lepi izvedbi in skladnosti. Tu se vidi, koliko more dober mladinski prednjak doseči s pravilno telovadbo. Ravno tako lepo in skladno je izvedla svoje težke vaje moška deca. Članice so bile dobre, vaje potrebu« jejo izpiljenja in natančne izvedbe. Pri nastopu smo pogrešali sestro načelnico. ki bi morala vkljub temu, da ima šolske počitnice, biti pri nastopu. Članov pa je bilo toliko, kolikor jih tudi starejše društvo ne more posta« viti zlahka. Vaje so izvedli skladno in pravilno. Ženska deca je z vajami s kolom prav ugajala. Pravilno je, da se deco ne muči preveč s prostimi vajami Na drogu je nastopila vrsta domačih telovadcev, pomnožena z neka« terimi gosti. Vaje so bile prav pri« m c me. Nastopajoče in goste je pozdra« vil brat starosta in s tem otvoril letno telovadišče. Sokolsko župo in »Koro« ško okrožje« je zastopal brat načelnik. V imenu marenberškega društva je pozdravil brat starosta iz Maren-berga. Podstarosta domačega društva pa se je zahvalil vsem bratom in sestram za njih naklonjenost in jih po« zval, naj ostanejo tudi za naprej zvesti podporniki mladega društva. Ob tej priliki ne smemo pozabiti tambu« raškega društva, ki je s svojim tam« buraškim zborom spremljalo vse vaje zelo dobro. Bratskemu društvu k prvemu prav lepemu uspehu častitamo z željo, da bi se ta naša najmlajša edinica razvijala tako., kot so pokazali prvi uspehi. Zdravo! . V. M. Zupa Šibenik - Zadar SOKOLSKA ČETA ZABLAĆE KOD ŠIBENIKA. Dne 16. augusta o g. Sokolska četa Zablače proslavila je na najsve« čaniji način desetgodišnjicu vladanja Nj. Vel. kralja Aleksandra I. Tom prigodom održao je načelnik čete brat Ivo Grgas veoma lep i va« tren patriotski govor, u kojemu je, veličajuči slavnu vladavinu našeg vi-teškog Kralja, izneo gorljivu ljubav, nepokolebivu vernost i odanost, koju ceo jugoslovenski nšrod oseča i goji prema svom ljubljenom i velikom Kralju. Spominjuči žrtve i stradanja, ko-jima je iskupljena sloboda i ujedinje-nje našeg celokupnog naroda, poziva svu braču, da budno i najpredanije čuvaju i svi složno porade na unapre* denju i procvatu naše največe narodne tekovine — naše lepe otažbinc Jugoslavije. Njegov govor popračen je odu« ševljenim poklicima Nj. Vel. Kralju, kraljevskom Domu, Jugoslaviji i So« kolstvu, našto je omladina otpevala državnu himnu i nekoliko rodoljubnih pesama. Zatim je fprmirana lepa povorka, koja je prošla seoskim ulica« ma, oduševljeno kličuči Kralju i Ju« goslaviji. Posle podne priredila je četa svoju prvu javnu vežbu, na kojoj je član« stvo nastupilo u prostim vežbama. Župa Sušak - Pijeka PROSLAVA KRALJEVOG JUBI« LEJA U OMIŠLJU. Sokolska akademija. Naša sokolska društva upravo su se prošle nedelje takmičila, koje če lepše i dostojnije proslaviti veliki narodni praznik: lOgodišnjicu stupanja na presto našeg uzvišenog Kralja i podignuti kult tog svetlog dana na onakav stepen, kako im to diktira ne-pomučena nacijonalna svest, uzvišen« sokolska ideja i ljubav, štovanje i odanost prema svome narodnom Kralju, prvome svome bratu, prvom ju* goslovenskom Sokolu Sokolstvo duž naše zapadne državne granice, pogotovo je ozbiljno, zrelo i sokolski shvatilo značenje tog velikog dana, i ono se je svojski pri-hvatilo rada: da vodi, sudeluje, pot* pomaže, kako bi čitav naš narod dao tog dana vidna znaka ljubavi napra-ma svome Kralju-heroju, koji je čitav svoj život posvetio svome narodu. To je Sokolstvu, bez udvaranja, potpuno i uspelo. Sokolsko društvo u Omišlju, nijc u tom radu htelo zaostati i bilanac tog rada toliko je aktivan, da je fasci* nirao i največeg optimistu. Taj stari Omišalj, to gnezdo so* kolovo, koje na sivim klisurama čuva mrtvu stražu, koje sc vekovima bori i protiv nasrtaja tudina, i protiv bes-nog prirodnog elementa, čiji stanov-nici krstarc diljem celog sveta, da se spase i namru svojoj obitelji nasušni dnevni hleb, da sačuvaju i proslave ovaj jadni, a toliko dragi krš svojoj domovini, svome Kralju otkrilo je u nedelju svoju divnu dušu, svoje široko slovensko srce, svoju ljubav pre* ma junačkom našem Krelju, prema svojoj miloj domovini Jugoslaviji. Sama proslava počela je več u subotu na večer, uoči velikog istorij skog dana, govorima, iluminacijom, bakljadom, ophodom po mestu i t. d. Omišalj je bio ushičen, oduševljen. Vič. g. dr. N. Žuvič održao je vrlo lep patriotski govor o Kralju i Jugo* slaviji, što je sakupljeni narod još vi* še clektrizovalo. U nedelju u jutru Sokolsko društvo, na čelu sa vojnič-kom glazbom i zastavom, obišlo je mestom, da pozove narod da se skupi na polazak k misi. Posle misc bila je svečana sedni* ca, pevanje, igranje i t d., a popodne na trgu velika narodna veselica. Voj* nička glazba sa Sušaka dala je čitavoj priredbi, koja je onako sjajno uspela, još jači, još impozantniji karakter. Ovoj svečanosti učestvovao je čitav Omišalj, i staro i mlado, sa željom, da budu i oni deonici velike narodne slave. Jzredalo se je više govornika, koji su isticali vrline našeg Kralja, kako u ratu, tako i u miru. Narod je oduševljeno klicao i pozdravljao svog Velikog Kralja. Veselica trajala je do 8 sati, a u 9 sati počela je svečana sokolska akademija s nagovorom br. Tome Jedrliniča, koji jc u svom iserpnom govoru orisao delovanje i zadatak Sokola uopšte, a našeg prograničnog napose. Nastupila su muška i ženska deca, muški i žen* ski naraštaj, te muško i žensko članstvo, a kao poslednja tačka bila je divna simbolika, alegorija snažne i močne Jugoslavije, koju su skupno izvele sve vežbačke kategorije društva. Ova divna manifestacija sokolske misli i sokolskog rada, privukla je na naš lepi trg more ljudi, i doma* čih i stranih, koji su napeto i s uživanjem pratili svaki pokret, svakog vežbača. Urnebesno klicanje, odobravanje, pljeskanje, stiskanje ruku i grlenje bilo jc najjačim dokazom, kakav je osečaj strujao našim dobrim Omišlja* nima, koji još do sada nisu videli ovakvu harmoniju i duha i tela, medu* sobne ljubavi, požrtvovnosti, discipline, lepote, jakosti i zdravlja. Koliko je samo bilo gledalaca, koji su kroz suze dali vida svojim nutarnjim ose-čajima! Ta kako i nebi?! Gde je toga bilo pred par godina! Sve su vežbe izvedene uzorno, savršeno tačno, s razumevanjem i gimnastičkom elegancijom, te su se Omišljani iskazali još kao nikada do sada i time ujedno pokazali da znaju i mogu, a i hoče da rade, samo im treda vode, koji če to neizorano polje obraditi. Moram osobito istaknuti i javno izreči priznanje na neumornom radu br. Ivanu Turato, učitelju, koji je bio duša celog ovog sokolskog slav* 1 ja. Na naročiti način moram poter* tati nesebičen i požrtvovan rad s. Milene, a osobito s. Lade Engelmanove iz Ljubljane, koje su sve svoje sile i sokolsko znanje uložile, da ova priredba ovako divno ispadne. Brat starosta Milan Torbica izručio joj je pred sakupljenom masom ljudi i član* stvom Sokola lepu kitu cveča. Sestre Slovenke vredne su svake hvale. Učinile su mnogo, a naše priznanje i hvala, neka im budu platom. Brači profesorima - kompozitori-ma Matetiču i Kumaru, posebna hva* la, što su Slovenke-kolonistkinje uvež-bali onako težak venac naših omišalj-skih narodnih popevki, koje je naša domača i strana publika tako toplo i simpatično nagradila aplauzom i po* zdravila. Po svernu ova je akademija i revija uspela iznad svakog očekivanja. Organizacija odlična, izvedba divna, raspoloženje jedinstveno. Uveren sam, da je ovo dalo na* šoj brači toliko potstreka, da u svom radu neče sustati. Omišalj je s nama, a mi s njima, a ko je protiv nas neka nas ne buni. Kad Soko nebi bio u Omišlju ništa više stvorio, nego što je stvorio, bilo bi dovoljno. Srušio je razlike, stare mržnje i kojekakve na* zore i stvorio složnu, jedjnstvenu omladinu. A. to jc mnogo, vrlo mnogo. Zato se držimo one: »Mišad grize, ali po tlih gmiže...« Naše je društvo pravilno shvatilo važnost velikog dana, i ono je učinilo svoju svetu dužnost i naprama Omiš* lju i naprama ,svom uzvišenom Via* daru, svom prvom i največem bratu« Sokolu. T. Kraljič. SOKOLSKO DRUŠTVO RAB. Proslava desetgodišnjice vladanja Nj. Vel. Kralja. Uoči Kraljevog jubileja, dok je grad Rab i celi otok bio rasvetljen žišcima i kresovima, Sokolsko društvo Rab kao uvek kod svih državnih i nacionalnih proslava bilo je pročelnih proslave desetgodišnjice vladanja na* šega Kralja, koju je preduzela opčin-ska uprava na Rabu. Sokolska glazba povela je povorku gradom i nagove* stila gradanstvu i Sokolstvu početak značajne proslave 16. augusta, koja je započela u ranu zoru budnicom sokol* ske glazbe. U deset sati sokolska deca, nara-štajke i naraštajci te lepa svita Sokolova u odori na čelu sa starešinstvom društva i sokolskom fanfarom krenuli su u povorci kroz grad i stigli do opčinske zgrade otkud je zatim povedeno celo pučanstvo k stolnoj crkvi na svečano blagodarenje. Iza blagodarenja održan je na Trgu oslo« bodenja pred gradskom večnicom veliki manifestacioni zbor, kojem je prisustvovalo celo Sokolstvo, gradan« stvo i seljaštvo. Svi prisutni su veli* kom pažnjom i odobravanjem saslu šali reči dra. Pezela, gradskog načelnika, pa lepi prigodni govor starešine Sokolskog društva Rab, brata Ma« chara. Sa ovog velikog manifestacionog zbora poslan jc brzojavni pozdrav odanosti i vernosti Nj. Vel. našemu Kralju Aleksandru I. Sokolstvo raasi-šlo se je pred svojim Sokolskim domom, gde je prigodni govor održao društveni prosvetar br. Žuklič, apeli-rajuči na sve za daljnji ustrajni rad na sokolskom polju, koji u rapskom Sokolu sada pred svečano otvorenje dovršenog društvenog doma treba da bude naročito intenziven. Otvorenje če se obaviti na sam rođendan N j. Kr. Vis. prestolonaslednika Petra, našeg saveznog starešine, 6. septembra 0 g. Sokolstvo svojim lepim brojem f u svojim odorama nema sumnje do* prinelo jc mnogo, da je ova značajna proslava Kraljevog jubileja tako veličanstveno uspela. Župa Zagnsb SOKOLSKO DRUŠTVO IVANIĆ-GRAD. f Brat dr. Bogumii Kohout. Dne 23. jula t. g. umro je u Pragu nakon duljeg bolovanja u 67. godi-ni brat dr. Bogumii Kohout, lekar i gradski fizik ivaničgradski u penziji 1 dugogodišnji starešina Sokola u Ivanič-gradu. Pogreb je bio 25. jula u krematoriju na Olšanech u Pragu. Pokojni brat dr. Kohout došao je pre 36 godina iz Praga u Hrvatsku, gde je našao svoju drugu domovinu, koju je zavoleo kao i svo>ju češku zemlju. Službovao je u Uljaniku 3 go-dine, u Kloštru Ivaniču 11 godina, a u lvanič-gradu bio je 21 godinu gradski lekar. U augustu 1929. dobivši pen-ziju preslio se usled bolesti u Prag. Njegov odlazak iz Ivanič-grada pre 2 godine žalili su brojni gradani i selja ei, a njegova smrt u Pragu izazvala je opču sučut. Povodom smrti mnogi članovi Sokolskog društva u Ivanič-gra-du odaslali su brzojavno saučešče ро^ rodici u Pragu. Br. dr. B. Kohout bm je god. 1912. jedan od osnivača Hrv. Sokola u Iva- Raspis Društvo za zgradbu Sokolskega doma v Šiški, Ljubljena VII.. raspisuje oddajб profesloništovsklh del za zgrad* bo doma. Ponude se sprejemajo do 31. avgusta t. 1. . , Vse potrebne pripomočke je do* biti pri br. Hočevarju, lekarnarju v Šiški. Uvažufte ! Od bratske Češkoslovaške obce sokolske v Pragi srno prevzeli v razprodajo za področje Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije vso njeno knjižno zalogo. — Opozarjamo na to vsa bratska društva in vsakega poedinca, naj poslej krijejo svoje eventualne potrebe iz te zaloge pri nas, a ne več direktno iz Prage. Jugoslovanska Sokolska Malica Ljubljana, Narodni dom КЗШ Sir. 4. »SOKOLSKI GLASNIK« God. II. — br. 34. nić-gradu. Na predlog brata Josipa Ćolića izabran je tada za društvenog starešinu. Kao starešina bio je i idejni voda društva. Posle svetskog rata bio je i starešina Jugoslovenskog sokolskog društva u Ivanič-gradu do likvidacije 1925. god. Uživao je ugled i po-štovanje čestitog čoveka i prijatelja i vatrena rodoljuba. Kao široka slovenska, duša, bio je uvek zanesen ide-jom bratstva i velikom mišlju jugoslovenskog narodnog jedinstva. Još za vreme najtežih dana pod Austro-Ugarskom isticao se je kao gorljivi nacionalista i Jugosloven. U sokolskim redovima u Zagrebu i okolici poznat je kao odlični radnik i ideolog. On je god. 1912. poveo mlado društvo »Hrvatski Sokol« u Ivanič-gradu na VI. svesokolski slet u Prag, odakle su se članovi ovog društva vratili sa velikim oduševljenjem. Njegovim intenzivnim radom i nastoja-njem odličnog sokolskog radnika brata Josipa Čolića (načelnik Sokolskog okružja Sl. Brod) Hrv. Sokol u Ivanič-gradu zauzeo je vidno mesto u ta-dašnjem Hrvatskom Sokolskom Save-zu. Osim održanih javnih vežbi u Iva-nič-gradu, pod vodstvom brata dra. Kohouta priredivalo se izlete u obli-žnja sela, dolazeči tako u vezu sa širokim seljačkim narodom. U svrhu učvrščivanja sokolske svesti i ideje brat dr. Kohout održavao je i mnoga predavanja. Kada je 1918. godine stvo-rena slobodna i ujedinjena Jugoslavija, Hrw Sokol u Ivanić-građu jedno-glasno stupa u Jugoslovenski Sokolski Savez i pod vodstvom br. dra. Kohouta Sokolsko društvo nastavlja i razvija svoj rad, održavajuči javne vež- be i polazeči na sletove u Zagreb, Celje, Maribor, Ljubljanu itd. Prilikom izleta u Ludinu 1920. na poticaj br. dra. Kohouta osnovalo se u Ludini Sokolsko društvo. Dr. Kohout bio je neobično save-stan sokolski radnik, koji je Sokolstvu predano služio. U svom sokolskom i jugoslovenskom uverenju nije se ni-kada pokolebao. Radi svog slovenskog dubokog osećanja i jugoslovenskog osvedočenja mnogo je pretrpeo. U ostalim kulturnim i humanim društvima u Ivanič-gradu bio je aktivni član, a pratio je i književnost i sa-radivao u »Liječničkom Vjesniku«. Kao lekar ostavio je u narodu vrlo dobru uspomenu. Poslednjih godina zbog bolesti povukao se od javnog rada, a to je imalo odjeka i na sokolske prilike u Ivanič-gradu. Borcu za sokolsku ideju, prvom i dugogodišnjem starešini Sokola u Ivanič-gradu, pok. bratu dru. Bogumi-lu Kohoutu, neka je častan spomen! Zl. N. SOKOLSKA ČETA LEVI DUBROVŠČAK. U lepom selu na levoj obali Save, u Levom Dubrovščaku, udaljenom 8 km od Ivanič-grada, osnovana je u junu Sokolska četa. Inicijativom, naprednih seljaka došli su delegati Sokolskog društva Posavski Bregi na sa-zvani zbor. Nakon govora delegata brače Luke Vučiniča, dra. Maričiča i Ive Poljugana, prisutni seljaci su jed-noglasno zaključili osnovati Sokolsku četu Levi Dubrovščak. Pošto se upi-salo 35 članova, od toga lep broj vež- bača, zbor se pretvorio u konstituira-juču skupštinu. Izabran je za starešinu brat Ivoš, za prosvetara i tajnika br. učitelj Peakovič i za načelnika br. Stanko Marjanovič. U ovoj četi po-stoji i brojni podmladak. Sokolska četa Levi Dubrovščak stoji pod zašti-tom Sokolskog društva Posavski Bregi. N. Jesam II poslao prelplaiu Ol za sokolske listove * Гранд Хотел „Петроград“ преко пута железничке станице БЕОГРАД JOf. HAFNER Kupujemo suhe jestive glji- ve te sve vrsti ze- maljskih plodina Sever & Ko LJUBLJANA zavod za umjetno швашшшшшm vezenje јЦ LJUBLJANA, Prisojna ulica (Tabor) Ig Izradujemo sokolske zastave najjeftinije po našim ili priposlanim nacrtima, obazirajući se na propise SKJ. Molimo, tražite specijalne ofertei načrte. уусдзуШ Najjeftinije zastave! ŠIRITE SOKOLSKU !!! ŠTAMPU: ! ! I „SOKOLSKI GLASNIK* „SOKO“, „SOKOL1Ć" i „N A Š U RADOST" »IZVOR« veletrgovina galanterijske, nlrnberške i kratke robe = SUŠAK = ČETALlSTE KRALJA PETRA produlJenaZvonlmlrovaul.92 Tvorniea jfimnastlčkih i = sportsklh sprava = J.Oraiem Dobavljač Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije Ribnica, Dolenjsko izradjuje sve sokolske vežbaće sprave, opreme čitavih društvenih i škotskih vežbaona, sportske potrepštine za laku atletiku, sprave za letna vež-bališta, kupališta i bašće lju-ljanke, sprave za decu itd. Izrada savršena i elegantna, poslužba najsolidnija, cene najumerenije. — 11 u s t r o- vani cenik besplatno. OSNOVANA 1881. GOD. INDUSTRIJA SOKOLSKIH POTREPŠTINA Branko Palik Zagreb, Kraljice Marije 6 Dobavljač Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije Jrzojavni naslov: »Trikotaža* Zagreb * Telefon interurban 26-77 L Izradjujem *ve vrsti sokolskih potrepština za javni i izletni nastup svih kate- Iorija našega članstva i to tačno prema propisu Saveza Sokola kraljevine ugoslavije. Slike u originalnim bojama propisnih odijela nalaze ee u knjiži .Organizacija Saveza SKJ“. ” , — Zahtjevajte cjenike i prospekte. — Cijene vtIo umjerene, a za točnu i solidnu izradbu jamčim. Telefon štev. 2312 Račun pošt. hran. 10.761 UČITELJSKA TISKARNA LJUBLJANA, FRANČIŠKANSKA ULICA JE NAJMODERNEJE UREJENA IN IZVRŠUJE VSA TISKARSKA DELA OD NAJPREPROSTEJŠIH DO NAJMODERNEJŠIH Tiska Šolske, mladinske, leposlovno in znanstvene knjloe i ilustrirane knjige v enobarvnem ali večbm-vnem tisku; brošure in knllge v vseh nakladah, časopise, roviie in mladinske tiste. Okusna oprema ilustriranih katalogov, cenikov in reklamnih listov LASTNA TVORNICA ŠOLSKIH ZVEZKOV Priporoča se najstarejša slovenska pleskarska, ličarska, sobo- in črkoslikarska delavnica IVUN BRICIH LJUBLJANA, Dunajskacestal6 Strokovna izvršitev telovadnega orodja. Delo solidno, cene zmerne KLft|[ vse/l vrsl p