KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 75 (2) PATENTNI SPIS BR. 1997. Societe 1’air liquide, Societe Hnonyme pour TEtude et I* Exploitation de Procedes Georges Claude, Pariz. Aparat za ostvarenje liemijskih egzoteriumh sinteza, koje se izvršuju pod velikim pritiskom i visokom temperaturom. Prijava od 9. marta 1921. Važi od 1. avgusta 1923 Pravo prvenstvo od 20 februara 1918 (Francuska) INDUSTRIJSKE SVOJINE IZDAN 1. AVGUSTA 1924. Predmet ovog pronalaska jeste jedan aparat koji dopusta ostvarenje kemijskih egzo-termnih sinteza koje se izvršuju pod velikim pritiskom i visokom temperaturom. Aparat dopušta, naročito ostvarenje kemijskih egzotermnih sinteza ciljanih u francuskom patentu predatora od Društva Tečan Vazduh 31 marta 1917 i u priloženim certifikatima već priključenim rečenom patentu. U primeni postupka za sintezu amonijaka koja će biti izabrana, ovde, kao primer isko-lišćavanja aparata, može se zadovoljiti, ukoliko se tiče izdvajanja obrazovanog amonijaka, da se ovaj amonijak izdvoji prostim pretvaranjem u tečno stanje (likvefakcija) na običnoj temperaturi, a da se r štaci gasova vrate u jedan drugi aparat, zatim u jed n treći, a Četvrti ako je potrebno; gasni ostatak, ako sadrži dosta vodonika, upotrebiće se u istoj meri kao ugljenikov monoksid iz vodenog gasa (gaz d’eau) za proizvodnje motorne sile. Ovaj dispozitiv prestavlja preimućstvo što dopušta neprekidnom operacijom, metodično iscrpljenje gasova. Prestavlja nezgodu što iziskuje više aparata za reakciju u seriji. Aparat koji je predmet ovog pronalaska dopušta dopunjavanje reakcije, nemajući potrebu da se pribegava na više aparata. Za ovaj cilj može da se iskoristi jedan narobiti izvor sile upotrebom hiperpritiska, t. j apsolutna varijacija vrlo vllike gustine gasova koji su dejstvovali, pod kombinovanim dejstvom vrlo jake dobivene koncentracije, od vrlo velikog dejstvujućeg pritiska i osobito velike stišljivosti Az Hi. relativno prema njegovim sačiniocima. Iz toga izilazi da je moguće postići, bez ikakvog mehanizma, vrlo aktivne cirkulacije na istom pritisku, čak i u oba pretpostavljena odelenja na istom pritisku, jednog izmenivača, t. j. bez razlike temperature. Da bi dali u koliko moguće jasnija objašnjenja koja će sledovati, priloženi crtež predstavlja, primera radi, aparat koji je predmet ovog pronalaska. Slika 1 jeste uzdužni presek aparata Slike 2. i 3. odnose na variante. Slika 4 jeste jedan poprečni presek koji pokazuje jedan dispozitiv koji dopušta da se u napred izvesti o prelomu neka cevi stavljene pod hiperpritisak. Na si 1., T’ predstavlja cev stavljenu pod hiperpritisak i u čijoj se unutrašnjosti izvršuje reakcija, T-5, je tanka cev koja sprečava dejstvo temperature i gasova na T1., zahvaljujući prisustvu jednog kalorifugalnog (koji ne propušta toplotu) sloja i eventualno jedne slabe cirkulacije azota ili jednog gasa iz-medju T., T1., i Tž. Kao što pokazuje slika 1.. cev T3. koja sadrži katalitačnu materiju ovde je ograničena u M na jednom odlomku celokupne dužine spoljne cevi T1. dovoljnom da dopusti da efikasno dejstvuje kao izmenjivač temperature za reakcione gasove uvedene na M kroz otvor K Ovi (gasovi) treba da se upravljaju ka gornjem delu cevi, njihov prolaz na niže sprečen je zapušačem što je pokazano. Izvan Din. 8. T3. katalitična materija popunjava čelu zaštitnu cev T2. Na svome putu od K ka A , reakcioni gas dostiže reakcionu temperaturu bilo, ako aparat u dejstvu, samom reakcionom toplotom pri dodiru T3 bilo, za vreme doba nam tauja reakcije pri dodiru zagrevajuće opruge od S Tada ulazi (gas) napredujući (progresivno) u katalitičnu materiju T3, i spajanje se napredno proizvodi i’ogodbe su takve da na izlazu iz Ti pri ulazu u T2., koncentracija je već znatna. Potrebno je dakle da bi piOdu žili reakci u da se obrazovani amonijak sav ili delom izdvoji. Za taj cilj kroz jedan pobočni zapušač K1 jedna upravna cev t ulazi u unutrašnjost T2. Ta cev stoji u vezi sa jednim skupljačem C, čiji se niz može vodom da hladi. Jedna središna cev t1. dovodi uvezu unutrašnjost skupljača sa osovinom cevi katalizatora Ti Uasovi opterećeni amonijakom privučeni jednom od cevi u unutrašnjost skupljača usled hladnog zida zgušnjavaju a-monijak, postaju lakši i vraćaju se u katalizator kroz drugu cev. Skup cevi t., t1. igra u ostalom ulogu izmenjivača temperature i treba da bude kalorifugovan da bi ulazeći gasovi, ako obrazuju znatan odlomak celokupne potrošnje, ne bi se izložili spuštanju temperature ispod "potrebne vrednosti za reakciju Tečan amenijak odvodi se kroz slavinu r. Pošto je srednja koncentracija gasnog priliva ovim oduzimanjem smanjena, time se reakcija ubrzava. Novo oduzimanje vrši se ma lo dalje drugim sličnim dispozitivom K2., i tako neprekidno, da na taj način spajanje gasova možejpraktično da bude potpuno na kraju cevi. Slika 2. prestavlja jednu variantu aparata. Ta varianta ovoga puta, dozvoljava samo o-stvarenje ponavljajuće reakcije, bez mehanizma reakcionih gasova u jednom aparatu sa jedinstvenom reakcijom pošto se vrši neprekidno dodavanje novih gasova da naknadi izdvajanje, isto tako neprekidno obrazovanog amonijaka. Kod ovog dispozitiva aparat je vertikalno namešten, reakcioni gasovi ulaze s donje strane,, idu jzmedju 'I2 i T3, grejući se progresivno, bilo samom reakcijom, bilo u dodiru opruge za zametanje reakcije S, ulaze s gornje strane u katalizator, napredno se kombinuju i, došav u donji kraj, ulaze kroz t, u hladan skupljač C, gde se amonijak pre tvara u tečno stanje. Gasovi koji ostaju, lakši, penju se iz skupljača kroz t1 izmedju T2 i T3, i ova cirkulacija može da se produži, ma da su gasovi iz T3. topliji nego oni iz T2 za ćelu razliku temperatura izmenjivača T2T3., usled velike srazmere amonijaka i nenormalne stišljivosti ovog gasa, šak i na temperaturama aparata. I’odavajući gas šalje se kroz t3. Ovde, iscrpljavanje reakcionih gasova nije metodično i trebalo bi pročišćavati s vremena na vreme čim je količina amonijaka dovolnja, bilo gubiti neprekidno jedan znatan odlomak gasova da bi se izbeglo pr« gresivno osiromašenje- U slučaju gde bi pad temperature dobivene od unutrašnje kalorifugalne obloge bio dovoljan da nema mesta da se povećava razlika izmenjačevih temperatura T T kod dispozitiva slike 1 i 2., reakcioni gasovi moći Će (si. 3) da se uvedu kroz jednu središnu cev malog prečnika tl. na početak cevi katalizatora zagrejani na reakcionu temperaturu njihovim prolazom kroz katalitičnu materiju. Tako će se mnogo smanjiti zakrčenost u gubitak zapremine koji proizilaze usled jednovremene upotrebe cevi velikog prečnika T2 i T T3, kod dispozitiva slike 1 i 2. Primećeno je da kada, usled neke ma kakve mane ili preteranog podizanja temperature, cevi stavljene pod hiperpritisak raspr-snu se, rasprsnuće je vrlo često prethoc(jeno naprednim (progresivnim) nadimanjem cevi Zamišljeno je da se ova činjenica iskoristi da bi se izvestili unapred o mogućem ne-srećnom slučaju- U ovom cilju, cev koja trpi hiperpritisak snabdevena je na raznim dolovima njene dužme električnim ili mehaničnim nagoveštačima za nadimanje. Ovi nago-veštači, kao što pokazuje si 4., mogu da budu napravljeni od jednog metalnog prstena, elastičnog, izolovanog u slučaju električnog dispozitiva i koji ima dodir 2, koji zatvara (kolo) električnog nagoveštača, čim prečnik cevi za kontrolu dostigne opasnu vrednost- koja može unapred da se odredi. PATENTNI ZAHTEVI. I.—Jedan aparat koji dopušta ostvarenje hemijski egzotermnih sinteza koje se izvršulu pod pritiskom i na temperaturi velikoj a naročito, sintezu amonijaka naznačen time što se sastoji od jedne cevi napunjene katalitič-nom materijom, reakcioni gasovi ulaze u rečenu cev pošto obidju oko nje da bi dostigle temperaturu za reakciju, ova joj temperatura pri normalnom hodu dolazi od same cevi a za vrerne doba zametanja od jedne grejuće opruge — spirale; cevčice koje ulaze u unutrašnjost katalizatora, da izvuku obrazovan proizvod, amonijak u izabranom primeru a svaka cev saobraća sa skupljačem čiji zid može da se hladi i jedna središna cev manja od prve cevčice, koja dovodi u saobraćaj u-nutrašnjost skupljača sa osovinom kataliza-torove cevi. 2-—Jedna varianta aparata po I. naznačena tim što je kod nje katalizatorova cev name-štena vertikalno, reakcioni gasovi koji ulaze s donje strane cirkulišu u jednom zatvorenom prostoru okolo cevi katalizatorove grejući se progresivno, bilo pri dodiru cevi u normalnom hodu, bilo pri dodiru opruge za zametanje re-akciomh gasova, koji silaze u katalizatorovu cev gde se progresivno kombinuju da bi došli na donji kraj jednog skupljača gde sintetično telo— amonijak u izabranom primeru-pretvara se u tečno stanje, lakži gasovi koji izbega-vaju likvefakciju vraćaju se u ciklus kroz jedan pristojan otvor. 3. —Jedna varianta dispozitiva prema 1 naz- načena tim što se kod nje reakcionih gasova vrši u unutrašnjost jedne središne cevi malog prečnika prelazeći katalitičnu masu da dopre do čela katalizatorove cevi u koju tada ulaze reakcioni gasovi, hvatanje sintetičnih tela vrši se kao i prethodno kroz otvore koji prolaze kroz katalitičnu masu, sa unutrašnjom cevi za povratak lakših gasova u ciklus reakcije. 4.— Jedan dispozitiv obaveštač mehanički ili električni naznačen tim što automatski pokazuju nadimanje jedne cevi stavljene pod hiperpriti-sak, nadimanje koje uvek prethodi rasprska-vanju cevi. . ' ■' :'o i. i i' /r- " . - . "■ ■ ■ Si