UDC 616-006(05)(497.1) CODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X Onkološki Inštitut Ljubljana KNJIŽNICA S00009029 RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 18 1984 FASC. 3 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA Radiol. lugosl. 18(3) 169-298, July-September 1984 .ewlf.flWCI& p. o. LJUBLJANA, TRG OSVOBODITVE 2 Telefon: 214 500 Žiro racun: 50100-601-10500 Telex: 31240 yu kefo p. p.: 270 delovna organizacija za promet s fotografskim in laboratorijskim blagom s prodajalnami: Cankarjeva 7, tel. 210 060 Kardeljeva 4, tel. 221 981 Titova 40 -Atrij, tel. 315 881 Trg osvoboditve 2, tel. 214 471 nudi iz širokega asortimana blaga domacega, inozemskega porekla za laboratorije v bolnišnicah, ostalih zdravstvenih ustanovah in inštitutih po blagovnih skupinah: kemikalije vseh cistoc, reagensi in radiofarmacevtiki domacih in tujih proizvajalcev, laboratorijsko steklo, plastika, porcelan, kovinski pribor za zobozdravst110, ,kirurgiio in laboratorije, laboratorijsko opremo in pohištvo, filter papir in ves laboratorijski pribor, ki se uporablja v laboratorijih, blago za fotografijo, polaroid filmi, barvni in crno beli !ilmi, pribor in i:;otrošni material, proizvodnja blaga v sode!ovanju z malim gospodarstvom za laboratorije, medicino in fotografiio, prek poslovne skupnosti IRIS r:osredovanje zunanjetrgovinskih storitev. Dostava blaga kupcem na podrocju Slovenije z lastnimi prevoznimi sredstvi. efl18 FOTOMATERIJALI Za brzu i tocnu dijagnostiku -medicinski rendgen film »SANIX R-90,,, za brzu strojnu obradu -medicinski rendgen film »ORWO HS-90«, za brzu strojnu i rucnu obradu -medicinski rendgen film za mamografiju »SANIX M« za rucnu obradu -medicinski rendgen film -zubni »SANIX super D-10« -medicinski rendgen film za panoramska snimanja celjusti »STATUS« -film za koronarografiju KB 21 a 61 m -kemikalije za strojnu i rucnu obradu filmova Za potrebe. medicinske dokumentacije Diapozitiv film u boji EFKECHROME 100 TVORNICA FILMOVA I FOTO-PAPIRA ZAGREB, HONDLOVA 2 UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IU S I PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 18 1984 FASC. 3 Redakcijski odbor -Editorial Board: Bajraktari Xh., Priština -Bekerus M., Beograd -Bi<;:aku E., Priština -cengi6 F., Sarajevo -Dedi6 M., Novi Sad -0ordevi6 J., Sarajevo -Hernja S., Ljubljana -lvancevi6 D., Zagreb -Karanfilski B., Skopje -Kastelic B., Ljubljana -Ko­sti6 K., Beograd -Ledi6 S., Beograd -Lovrincevi6 A., Sarajevo -Mark 8., Za­greb -Martinci6 N., Zagreb -Novak J., Skopje -Obrez l., Ljubljana -Petrov­ci6 F., Zagreb -Popovi6 S., Zagreb -Ravnihar 8., Ljubljana -Selir Z., Sremska Kamenica -Šestakov G., Skopje -Škrk J., Ljubljana -šobic V., Beograd -špaventi š., Zagreb -Špoljar M., Zagreb -Tevcev D., Skopje -Varl B., Ljubljana Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: Plesnicar S., Ljubljana Tehnicki urednik -Technical Editor: Benulic T., Ljubljana Urednici -Editorial Staff: Guna F., Ljubljana -Pavcnik D., Ljubljana -Rudolf Z., Ljubljana -Serša G., Ljubljana Radiol. lugosl. 18(3) 169-298, July-September 1984 lzdavacki savet -Advisory board: Antic M., Beograd -Bajraktari Xh., Priština -Bilenjki D., Sarajevo -Granic K., Beograd -lvovic N., Titograd -Kapidžic N., Sarajevo -Keler A., Niš -Kubo­vic M., Zagreb -Lincender L., Sarajevo -Lovrencic M., Zagreb -Matejcic M., Rijeka -Merkaš Z., Beograd -Milutinovic P., Beograd -Novak J., Skopje -Pavlovic P., Rijeka -Plesnicar S., Ljubljana -Popovic L., Novi Sad -Porenta M., Ljubljana -Stankovic R., Priština -Stijovic V., Titograd -šimonovic l., Zagreb ­Škrk J., Ljubljana -Tabor L., Ljubljana -Tadžer l., Skopje -Tavcar 8., Ljubljana lzdavaci -Publishers: Udruženje za radiologiju Jugoslavije i/and Udruženje za nuklearnu medicinu Jugo­slavije Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: prof. dr. Stojan Plesnicar, Ljubljana Tajnica redakcije -Secretary: Milica Harisch, Ljubljana Adresa redakcije -Address of Editorial Board: Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana Telefon: 061 /327 955 -Phone: 061 /327 955 UDC i/and Key words: mag. dr. Eva Klemencic, Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Revija za rendgendijagnostiku, radioterapiju, onkologiju, nuklearnu medicinu, radio­fiziku, radiobiologiju i zaštitu od ionizantnog zracenja -The review for radiology, radiotherapy, oncology, nuclear medicine, radiophysics, radiobiology and radiation protection. lzlazi cetiri puta godišnje -Published quarterly Pretplata -za ustanove 4.000 din, za pojedince 1.000 din. Subscription rate -for institutions 40 US S, individual 20 US S. Primerak 400 din -Single issue 15 US S. Broj cekovnog racuna -Bank account number: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna -Foreign currency account number: 50100-620-010-257300-5130/6 LB -Gospodarska banka -Ljubljana Reviju indeksiraju i/ili abstrahiraju -lndexed and/or abstracted by: BIOMEDICINA SLOVENICA, CHEMICAL ABSTRACS, EXCERPTA MEDICA, MEDICO INFORMATIONSDIENSTE GmbH, PHYSICS IN MEDICINE AND BIOLOGY Tiskala -Printed by: Tiskarna Slovenija, Ljubljana lzdavanje revije potpomaže Raziskovalna skupnost Slovenije u svoje ime i u ime istraživackih zajednica svih drugih republika i pokrajina u SFRJ -The publication of the review is subsidized by all Yugoslav Assemblies of the Research Communities through the Assembly of the Research Community of Slovenia Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora -Contribution on the basis of the self-managing agreements: -Institut za radiologiju i onkologiju, UMC Sarajevo -Institut za radioterapiju i onkologiju, Skopje -KBC Zagreb -Zavod za nuklearnu medicinu Rebro, Zagreb -Klinika za nuklearno medicino, UKC Ljubljana -Liga Hrvatske za borbu protiv raka -Odbor Rijeka, Rijeka -Medicinski centar Mostar, Mostar -Medicinski fakultet, Novi Sad -Onkološki inštitut, Ljubljana -Sekcija za radiologiju Zbora lijecnika Hrvatske, Zagreb -Udruženje za radiologiju SFRJ, Beograd -Zdravstvena skupnost Slovenije, Ljubljana Pomoc reviji i narucnici reklama -Donators and Advertisers: -BAYER PHARMA, Ljubljana -CILAG-CHEMIE, Schaffhausen, Agroprogres, Ljubljana -ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš -FOTOKEMIKA, Zagreb -INTERWERBUNG (ISOCOMMERZ GmbH), Berlin (DOR), OZEHA, Zagreb -f,":::.::,.'j /.'l\'::-:::<'i I· t-,:::<::<:::J t ·D ""'-':::l t•"l::'\ "'>I 35 25 37 " 840 paden\ov pacientov pacientov pacion!ov pacientov prej prej prei p1e1 prej 197/1 TO 177/113 194/99 210/110 187/112 polom potem pq1em potem potom 174/97 143/93 177/92 158/84 159/96 (Fink} {801owsld) (All("{)•Lee) {KUhns} {Lcset) (Janocha) diatt . :;W. . @ = zašc. ime BA YER-PHARMA JUGOSLAVIJA Bayer Leverkusen Ljubljana ZAVOD ZA ZAŠTITU MAJKI I DJECE ZAGREB, OOUR DJEcJA ORTOPEDIJA NORMALNE VRIJEDNOSTI ACETABULARNOG KUTA U DOJENAcKOJ DOBI Strinovic B., Vrdoljak J. Sažetak -Autori iznose rezultate rada na normalnim vrijednostima acetabu­larnog kuta u dojencadi u 5. i 12. mjesecu života. Na bazi longitudinalne stu­dije koja obuhvaca 1154 djece (568 djevojcica i 586 djecaka) autori su odredili srednje vrijednosti i 1. i 2. standardnu devijaciju acetabularnog kuta na 2304 dojenacka kuka, posebice za djecake i djevojcice, te za lijevi i desni kuk. Njihova istraživanja nisu našla potvrdu hipotezi da se prirodena displazija kuka temelji na povecanom acetabularnom kutu vec da se može utvrditi pra­cenjem razvoja i ostalih klinickih znakova. Autori su takoder proveli istraživanje pojave osifikacionih centara glavice bedrene kosti na rendgenogramima kukava normalne dojencadi u 5. mjesecu života. Na temelju tih istraživanja autori su utvrdili da javljanje jezgara kao i njihova razlika u velicini nisu nikakav pouzdani znak displazije kuka i da su ti znakovi precjenjeni u dijagnostici prirodene displazije kuka. UDC: 616.718.16-053.36 Key words: pelvimetry, acetabulum, infant O.iginal scientific paper Radiol. lugosl. 18(3) 183-188, 1984 Uvod -Linearne i kutne mjere još uvijek imaju punu vrijednost u odredivanju stupnja razvoja acetabuluma osobito u diferencira­nju lakših od težih stanja displasticnog zglo­ba kuka, te nam daju korisne informacije o daljnjem razvoju zgloba kuka i u torne je zapravo njegova znacajna prognosticka vri­jednost. Metoda odredivanja acetabularnog kuta (AC) pociva na hipotezi koja objašnjava da se prirodena displazija kuka javlja tijekom fetalnog razvoja i evolvira u razlicitim raz­dobljima postnatalnog života prema išcaše­nju (1, 2). Ako se prihvati takva hipoteza tada je stanje preluksacije prisutno ve6 u odredeno vrijeme prije rodenja, a karakte­rizirano je pojacanim nagibom lateralnog dijela krova acetabuluma što je rendgeno­loški vidljivo kao povecani acetabularni kut. Acetabularni kut (AC) prvi je opisao Hil­genreiner (3) 1925. godine, i od tada se stal­no upotrebljava u procjeni i evaluaciji raz­voja acetabuluma. Neki smatraju da je rend­genološko demonstriranje povecanog AC kuta jedini sigurni put za otkrivanje patolo­škog stanja kuka (4). Poznato je, ali ne i od svih prihvaceno, da su klinicki znakovi za otkrivanje displa­zije nepouzdani, i upravo zato radiološki na­laz predstavlja prihvatljivijo uporište u di­jagnostici preluksacije kuka. Hipoteza pre­luksacije kuka je privlacna jer nudi relativno dobru radiološku metodu dijagnoze i omo­gucava otkrivanje potencijalnih išcašenja kuka u dojenackoj dobi kada su još u veli­koj mjeri profilakticke mjere djelotvorne. Mi ne raspolažemo sa sigurnije utvrdenim nor­mama na temelju kojih bi mogli razgraniciti normalni od patološkog kuka (5) i zato je potrebno utvrditi kriterije za radiološko di­ferenciranje normalnog od displastickog acetabuluma u pojedinoj dobi dojenceta. Rijetki su publicirani radovi o vrednova­nju AC kuta u populaciji normalne dojen­cadi na brojcano znacajnijem uzorku (6), a vecinom to su brojcano odviše maleni materijali da bi mogli poslužiti kao objek­tivno mjerilo realne distribucije normalnih vrijednosti. Osnovna manjkavost ovih rado­va jest u manjku longitudinalnog ispitivanja adektvatnog broja normalne dojencadi u po­jedinim fazama razvoja, a gdje bi se poseb­no u slucajevima s visokim vrijednostima Received: April 24, 1984 Accepted: August 22, 1984 Strinovic B. Vrdoljak J.: Normalne vrijednosti acetabularnog kuta u dojenackoj dobi AC kuta mogla utvrditi prognosticka vrijed­nost. Poznavanje samo srednjih vrijednosti AC kuta, pa zatim srednjih vrijednosti koje nisu izdvojene prema strani ili spolu, a na­lazimo ih u literaturi, ne može biti dovoljno i za praksu korisno. Neophodno je potrebno, poznavanje frekvencije vrijednosti AC kuta unutar standardnih devijacija i tamo gdje se mogu ocekivati patološke vrijednosti. Prema Hilgenreineru (3) vrijednost AC ku­ta od 20 ° je normalna vrijednost za dojen­cad do 6 mjeseci starosti. Kleinberg i Lieberman (7) 1936. godine iS­pitivali su AC kut u novorodencadi u prvih sedam dana i dobili su normalne srednje vrijednosti od 27,5 ° , dok je srednja vrijed­nost AC kuta u dobi izmedu 11. i 24. mje­seca iznosila 20 ° . Konacno zakljucuju da AC kut ve6i od 30 ° uvjetuje razvoj dislokacije kuka. Oni su prvi upozorili da rotacija zdje­lice dovodi do pogrešne procjene AC kuta. Faber (8) u svome radu 1938. godine obra­duje 100 dojencadi i svrstava ih u tri sku­pine. U skupini do tri mjeseca starosti sred­nja vrijednost AC kuta iznosi 27 ° , dok sred­nju vrijednost AC kuta od 33 ° smatra gor­njem granicom normalnog kuka. U skupini od 3. do 11. mjeseca prosjecna vrijednost AC kut iznosi 26 ° , a u dobi od 12 mjesesci 23 ° . Osnovni nedostatak toga je što autor nije izdvojio spolove i diferencirao stranu zgloba. Severin (9) je 1941. godine uzeo srednje vrijednosti AC kuta iz Faberovih istraživa­nja, lNO BROJ OJ ECE Slika 3 -Distribucija vrijednosti acetabularnog kuta kot ženske djece u 12. mjesecu života Fig. 3 -The distribution of the values of ace­tabular angle in girls at the age of 12 Radio!. lugosl. 18(3) 183-188, 1984 Strinovic B., Vrdoljak J.: Normalne vrijednosti acetabularnog kuta u dojenackoj dobi AC-kut Bf?OJ DJEC!: Slika 4 -Distribucija vrijednosti acetabularnog kuta kod muške djece u 5. mjesecu života Fig. 4 -The distribution of the values of ace­tabular angle in boys at the age of 5 AC·ku1 Jr ,.,­ ,,,.·1 s· PPQJ OJFrF Slika 5 -Distribucija vrijednosti acetabularnog kuta kod muške djece u 12. mjesecu života Fig. 5 -The distribution of the values of aceta­bular angle in boys at the age of 12 razlike ne moraju imati veze s cešcim jav­ljanjem išcašenja kuka u djevojcica na lije­voj strani (14). Vrijednost AC kuta u djevojcica u 12. mje­secu života, takoder pokazuju ve6e vrijed­nosti nego u djecaka iste starosti. lstra­živanje pojave okoštavanja glave bedrene kosti u djevojcica i djecaka u 5. mjesecu života prikazani su na tabeli 1. Obostrano javljanje jezgre u djevojcica utvrdena je u 64,9 % dok se u 27,6 0/r, nije mogla usta­noviti pojava jezgre. U djecaka pojava jez­gre okoštavanja na oba kuka javila se u 49,0 %, dok se nije mogla utvrditi prisutnost u 43,3 Ofo.. Rezultati istraživanja velicine jez­gre pri obostranom javljanju u 5. mjesecu života u djecaka i djevojcica prikazana su na tabeli 2. Znacajno je da pri obostranom javljanju jezgara prevladava i jednaka veli­cina jezgara u oba spola. U djevojcica je jezgra veca u 11,7 °/o na lijevoj strani, dok je u djecaka veca na desnoj strani. Rasprava i zakljucak -Obradena su 2304 acetabularna kuta, te su utvrdene srednje Djevojcice Djecaci Nema pojave jezgara 157 27,6 % 254 43,3 % Prisutna desno 16 2,8 % 20 3.4 % Prisutna lijevo 16 2,8 % 21 3,6% Prisutna obostrano 368 64,9 % 287 49,0 % Naznaceno javljanje 11 1,9 % 4 0,7 % Ukupno 568 586 Tabela 1 -Pojava jezgara u 5. mjesecu života Table 1 -The appearance of the femoral head ossific nucleus at the age of 5. month Djevojcice Djecaci Obostrano jednaka 285 77,8 % 194 69,5 % Desno veca 38 10,5 % 46 16,6 % Lijevo veca 43 11,7 % 39 13,9 % Ukupno 366 279 Tabela 2 -Velicina jezgara kod obostranog jav­ljanja u 5. mjesecu života Table 2 -The size of ossific nucleus in bilateral appearance in the age of 5. month vrijednosti, 1. i 2. standardna devijacija. U skladu s našim rezultatima AC kut do 30 ° u ženske djece, a 28 ° u muške djece u prvih šest mjeseci života treba smatrati normal­nim vrijednostima. Srednja vrijednost AC kuta više od 2. standardne devijacije treba se smatrati kao patološka vrijednost. U našoj populaciji ženske djece u 5. mje­secu života prosjecna vrijednost AC kuta iznosi 22 ° uz vec prisutnu osifikaciju jezgara glave bedrene kosti (slika 6). Znacajno je naglasiti da u muške djece u 5. mjesecu ži­vota prosjecna vrijednost AC kuta iznosi 20 ° , ali brez prisutne osifikacije jezgara glave bedrene kosti (slika 7). Prijelaz normalnih u patološke kukove ni­je oštar i postaji podrucje ekstremnih vri­jednosti, gdje je još uvijek teško reci da li se radi o patološkom stanju ili ne. Vrijed­nosti AC kuta izmedu dvije standardne de­vijacije još uvijek se mogu smatrati kao nor­malne vrijednosti, ali potrebno je daljnje pracenje takvih kukova. To upucuje na to, da gornja standardna devijacija normalnih vrijednosti obuhvaca granicnu liniju do kri­ticne zone gdje se ekstremne vrijednosti normalnih i patoloških kukova nalaze za­jedno. Iznad dve standardne devijacije pri­sutne su izrazite displazije. Naša istraživanja javljanja osifikacijskih centara u glavi bedrene kosti potvrdila su Radio l. lugosl. 18(3) 183-188, 1984 Strinovic B „ Vrdoljak J.: Normalne vrijednosti acetabularnog kuta u dojenackoj dobi Slika 6 -Antero,posteriorna rendgenska snimka kukova u djevojcica u 5. mjesecu života. Pro­sjecna vrijednost AC kuta 22 ° uz prisutnu osifi­kaciju jezgara bedrene kosti Fig. 6 -The radiography of the hips in antero­posterior view of the girl at 5 month of age. The acetabular angles show the normal average values of 22 degrees. The ossification of the femoral capital epiphysis is bilaterally present Slika 7 -Anteroposteriorna rendgenska snim:0,5 N. S. Scintigrafija (2) 9,71 3,42 4,00-20,30 (O) (2) <0,5 S. Scintigrafija 3,49 3,18-18,95 (O) (3) >0,5 N. S. DESNI LOBUS Ehoso-nografija (O) 8,83 4,09 4,91-22,72 Scintigrafija (1) 11,29 4,62 5,15-23,08 (O) (1) <0,5S. Scintigrafija (2) 9,08 3,46 4,00-20,88 (O) >0,5 N. S. Scintigrafija (3) 3,20 3,19-18,37 (O) (3) >0,5 N. S. Le genda : X = poprecje, SO = standardna deviacija, p = verjetnost, S = razlika je signifikantna, N. S. = razlika ni signifikantna, O = referencna ehosonografska metoda. Izracun prostornine temelji pri metodah »scintigrafija« na širini in pri: (1) na dolžini, (2) na površini, doloceni s planimetrira­njem, (3) na površini, doloceni astereo-loško. Le gend : X= average, SO = standard deviation, p = probability, S = difference of valu-es is si­gnificant, N. S. = difference of values is not significant. Computation of volume from scintigrams is based on the measurements of: (1) the width and the length, (2) width and surface area measured by a planimeter and (3) the width and the surface area determined astereologically. (O) = thyro-id volume determined by sonography (reference valu-e). Tabela 1 -Prostornina šcitnice 22 bolnikov, dolocena ehosonografsko in scintigrafsko (tri metode kvantifikacije) Table 1 -Thyro-id volume of 22 patients determined by sonography and scintigraphy (three version of quantification) Radio!. lugosl. 18(3) 249-253, 1984 Porenta M. et al.: Dolocanje prostornine šcitnice z ehosonografijo in s scintigrafijo Indeks razlik in korelacije (1) (2) Scintigrafska metoda (3) LEVI LOBUS Razlike poprecnih prostornin (ccm) -0,94 -2,23 -0,25 Razlike poprecnih prostornin (%) -12,6 -29,8 -3,3 Funkcijski odnos (premica) V = 0,6061 X + 3,891 V = 0,6451 X + 4,888 V = 0,6312 X+ 3,016 Korelacija (r) 0,53 0,71 0,68 DESNI LOBUS Razlike poprecnih -2,44 -0,25 + 0,90 prostornin (ccm) Razlike poprecnih -27,6 -2,8 -10,2 prostornin (%) Funkcijski odnos V = 0,7853 X+ 4,344 V = 0,5997 X + 3,788 V = 0,5857 X + 2,760 (premica) Korelacija (r) 0,69 0,71 0,74 Glej legendo pri tabeli 1 See legend of table 1 Tabela 2 -Primerjava ehosonografsko in scintigrafsko (3 metode kvantifikacije) dolocenih prostornin šcitnice Table 2 -Comparision of thyroid volume determined by sonography and scintigraphy (ccm) 25,0 PROSTORNINA LEVEGA LOBUSA y = 0,63x + 3,02 r = 0.68 . 12,5 '(l ...., [:3 :::,;: .1572 1572-1763 1763 . RH n=62 n=31 n=15 LEGENDA -LEGEND W.#& STADIJ -STAGE . STADIJ -STAGE II Uiillllllllllllin STADIJ -STAGE m Grafikon 3 -Srednje preživetje (mediana) bolni­kov z rakom požiralnika, obsevanih z razlicnimi dozami -bolniki so razporejeni po stadijih obo­ lenja Graph 3 -Mean survival of patients with car­cinoma of the esophagus after radiotherapy ­patients are distributed by stages of the disease Ker je bila vecina rakov obravnavanih v tej študiji epidermoidnega tipa (95 % ) in ker sta ostala tipa (adenokarcinom in nedi­ferenciran rak) bila prisotna le v majhnem številu, nismo pri racunanju preživetja upo­števali histološkega tipa. Simptomatika po zdravlje­nj u : Po koncanem obsevanju so najvec­krat omenjene bolecine za prsnico, v ske­letu, predelu vratu in kašelj. Zabeležene so težave s požiranjem in dihanjem (poobseval­na pljucna fibroza?). Obdukcijski izvidi : Od 163 bolni­kov je bilo obduciranih le 13 (8 %) bolnikov, ki so bili vsi obsevani. Histološki pregled v obmocju obsevanja odvzetega materiala je v vseh 13 primerih pokazal rakasto rašco. Diskusija -Najdaljše preživetje je bilo opaženo pri dveh bolnikih, ki sta bila radi­ 262 kalno operirana in kasneje ob histološki ugotovitvi recidiva dodatno obsevana. Povprecno preživetje 108 samo obseva­nih bolnikov je bilo 7 mesecev (mediana 5,5 meseca), nihce od njih ni preživel 5 let. Ne­ kateri drugi avtorji omenjajo po obsevanju 1-8 °/o S-letnega preživetja (2, 4, 7, 16). Bains (1982) citira podatek Pearsona, ki je dosegel najvišji odstotek preživetja bolnikov po obsevanju -17 %, vendar po vsej ver­jetnosti zaradi izbranosti bolnikov (1 ). Man­travadi (1982) omenja podatek avtorjev Er­lana in Cunha-Melo, ki sta obdelala vec porocil o obsevanju skupno 8489 bolnikov in ugotovila 6 % 5-letnega preživetja (16). Kombinacija obsevanja in radikalnega operativnega zdravljenja se uporablja zara­di slabih rezultatov preživetja bolnikov, zdravljenih samo z radioterapijo oz. s kirur­gijo (8, 9, 1 O, 11, 12). De Vitta citira podatek Nakayame, ki je pri preoperativno obseva­nih bolnikih ugotovil 37,5 % 5-letnega preži­vetja, vendar drugim avtorjem ni uspelo do­seci podobnega rezultata. Po do sedaj ob­javljenih rezultatih izgleda, da taka kombi­nacija zdravljenja ne vpliva bistveno na po­daljšanje preživetja, lahko pa do dvakrat po­veca resektibilnost; med operativnim pose­gom se tudi zmanjša izguba krvi (4). Med našimi obravnavanimi bolniki sta bila dva, ki sta bila radikalno operirana in obsevana ter dosegla od vseh najdaljše preživetje 36 oz. 45 mesecev. Obsevanje v kombinaciji z neradikalnim kirurškim posegom ima cesto paliativen na­ men in bistveno ne vpliva na podaljšanje preživetja. Povprecno preživetje naših 44 tako obravnavanih bolnikov je bilo 6 mese­ cev (mediana 5). Kombinacija obsevanja in kemoterapije omogoca boljše rezultate kot samo kemo­ terapija oz. obsevanje. Pinedo (1982) ome­ nja v svojem delu rezultate zdravljenja, ki sta jih dosegla Kolari6 ter Asakawa z bleo­ mycinom (100 mg) in obsevanjem. Dosegla sta 60 % 1-letno preživetje, 30 °/o 2-letno, 20 % 3-letno in 7 % 5-letno preživetje (17). Kombinacija dveh citostatikov, operacije in obsevanja omogoca odgovor v 19-25 % (17). Z dodatnkom vindesina se je število odgovorov dvignilo na 55 %, 6-mesecno preživetje je bilo 83 %, 12-mesecno 52 % in Radio!. lugosl. 18(3) 259-264, 1984 Benulic T., Jancar B.: Preživetje bolnikov z rakom požiralnika zdravljenih z obsevanjem v letih 1967-1977 % 100 AtlJE BO JION 60 40 20 o o 10 12 14 16 18 20 22 24 26 42 L MESECI -MO NTHS Grafikon 4 -Preživetje bolnikov z rakom požiralnika po razlicnih oblikah zdravljenja Graph 4 -Survival of patients with carcinoma of the esophagus after different treatment modality 24-mesecno 30 % (5, 11, 17). V naši študiji je bilo le 8 bolnikov, ki so poleg obsevanja prejeli še kemoterapijo. Kemoterapija je bila aplicirana v razlicnih dozah in cesto ne­redno. Ugotovljena kratka preživetja naših bolni­kov so ocitno posledica že ob zacetku zdravljenja napredujoce bolezni in zaradi splošne prizadetosti tudi cesto nedokonca­nega zdravljenja -od 163 bolnikov je bilo nekaj vec kot polovica bolnikov (54,5 %) ob­sevanih z dozo nižjo od 1572 reu, kemotera­pija je bila aplicirana le pri 8 bolnikih. Rezultati študije kažejo, da je bilo najdalj­še preživetje opaženo pri dveh radikalno operiranih in kasneje obsevanih bolnikih. Zdravljenje samo z obsevanjem, neradikal­no operacijo in obsevanjem ter obsevanjem in kemoterapijo je nezadovoljivo, ceprav nezdravljeni bolniki preživijo povprecno le 4 mesece (6). Zakljucek -Rezultati naše študije, ki so statisticno le grobo prikazani, nakazujejo: 1. da radikalno operirane bolnike z reci­diva, kakor tudi neradikalno operirane bol­nike velja še obsevati, 2. rezultati preživetja utegnejo biti boljši, ce pri takih bolnikih obsevanje kombinira­mo s kemoterapijo -temu v prid govorijo porocila drugih avtorjev, 3. preoperativno obsevanje bi kazalo upo­števati pri nacrtovanju zdravljenja, 4. pozornost pri raku požiralnika je po­trebno usmeriti na zgodnje odkrivanje obo­lenja oz. recidive -zgodnji primeri omogo­cajo radikalno zdravljenje in daljše preži­vetje. Abstract SURVIVAL OF PATIENTS WITH CARCINOMA OF THE ESOPHAGUS TREATED DURING THE PERIOD 1967-1977 Benulic T., Jancar B. Survival of 163 patients with histologicaly con­firmed carcinoma of the esophagus treated by different modality (radiotherapy, surgery, chemo­therapy and combination) has been examined. Average survival tirne of 163 patients was 7,2 months (mean survival 5,5 months), no one lived longer than 5 years. The longest survival period was 45 months (after radical surgery and radio­therapy). Radio!. lugosl. 18(3) 259-264, 1984 Benulic T., Jancar B.: obsevanjem v letih 1967-1971 The results of our study confirm that radical surgery is most important in the treatment of carcinoma of the esophagus. Radiotherapy and/ /or chemotherapy are advisible with non radical surgery and in cases of recurrence or progres­sion of the disease. Literatura 1. Bains S. M. et al.: Treatment of esophageal carcinoma by combined preoperative chemothe­rapy. Ann. Thorac. Surg. 34: 521-528, 1982. 2. Beatty D. J. et al.: Carcinoma of the eso­phagus. Cancer 43: 2254-2267, 1979. 3. Bralow P. S.: Diagnosis and staging of eso­phageal and gastric cancer. Cancer 50: 2566­2570, 1982. 4. DeVitta V. T. Jr., Hellman S., Rosenberg S. A. (ed.): Cancer. Princi ples and practice of onco­logy. Lippincott, Philadelphia-Toronto 1982 (499­533). 5. Earle D. J. et al.: A controlled evaluation of combined radiation and bleomycin therapy for squamous celi carcinoma of the esophagus. lnt. J. Radiat. Oncol. Biol. Phys. 6: 821-826, 1980. 6. Ellis H. F.: Carcinoma of the esophagus. CA 33: 264-281, 1983. 7. George W. F.: Radiation management in eso­phageal cancer. Am. J. Sug. 6: 795-804, 1980. 8. Hambraeus M. G. et al.: Surgery alone or combined with radiation therapy in esophageal carcinoma, Cancer 48: 63-68, 1981. 9. Hankins R. J. et al.: Carcinoma of the eso­phagus: Twelve year's experience with a philo­sophy for palliation. Ann. Thorac. Su.g. 33: 404­472, 1982. 10. Kelsen P. D. et al.: Combined modality the­rapy of esophageal carcinoma. Cancer 48: 21­37, 1981. 11. Kelsen P. D.: Treatment of advanced eso­phageal cancer. Cancer 50: 2576-2581, 1982. 12. Kelsen P. D. et al.: Combination chemothe­rapy of esophageal carcinoma using cisplatin, vindesine, and bleomycin. Cancer 49: 1174-1177, 1982. 13. Kirk J. et al.: Cumulative radiation efect. Part 1: Fractionated treatment regimes. Ciin. Ra­dio l. 22: 145-155, 1971. 14. Kolaric t.. et al.: Chemotherapy versus che­moradiotherapy in inoperable esophageal cancer. Oncology 37: 77-82, 1980. 15. Launois B. et al.: Preoperative radiothera­py for carcinoma of the esophagus. Surg. Gynec. Obstet. 153: 690-692, 1981. 16. Mantravadi R. V. P. et al.: Carcinoma of the esophagus: sites of failure. lnt. J. Radiat. Oncol. Biol. Phys. 8: 1897-1901, 1982. 17. Pinedo M. H. (ed.): Cancer chemotherapy 1982. THE EORTC cancer chemotherapy: annual 4. Excerpta Medica, Amsterdam-Oxford 1982 (272 -274). 18. Plesnicar S.: Erfahrungen bei der Behand­lung von Osophaguskarzinomen. Strahlenth. 128: 503-513, 1965. 19. Ravnihar B. (ed.): Rak v Sloveniji: 1967 do 1977. Onkološki inštitut, Ljubljana 1970-1981. 20. Skinner B. D. et al.: Potentially curable can­cere of the esophagus. Cancer 50: 2571-2575, 1982. 21. Skracene aproksimativne tablice mortaliteta za SFRJ, SRS i SAP 1972/1973. Savezni zavod za statistiku, Beograd 1976 (za internu upotrebu). 22. Thompson M. W.: Esophageal cancer. lnt. J. Radiat. Oncol. Biol. Phys. 9: 1533-1565, 1983. Zahvala: Avtorja se zahvaljujeta doc. dr. Veri Pompe-Kirn in doc. dr. Marjanu Budihni za pomoc pri obdelavi podatkov ter prof. dr. Boženi Ravni­har za dragocene nasvete. Naslov avtorja: Tomaž Benulic, zdravnik, Onko­loški inštitut v Ljubljani, Zaloška c. 2, Ljubljana. Radio!. lugosl. 18(3) 259-264, 1984 UNIVERZITETNI KLINICNI CENTER -LJUBLJANA UNIVERZITETNA DERMATOLOŠKA KLINIKA SINDROM BAZOCELULARNOG NEVUSA Planinšic l., Betetto M. Sažetak -Opisu anomalija znacajnih za sindrom bazocelularnog nevusa sljedi prikaz vlastitog slucaja. Od karakteristicnih anomalija nadenj su kod bolesnice brojni bazocelularni nevusi na trupu, vratu i vlasištu, ciste u ramusima man­dibule, kalcifikacije falksa cerebri i glandule pineali i kraca cetvrta metatar­zalna kost na lijevoj nozi, a od rj'edih simptoma miomi uterusa. Jedna od se­stara bolesnice ima takode po koži brojne bazocelularne nevuse. Pored pri­kaza slucaja žele autori još upozoriti, da je, kako za dijagnozu tako i za terapiju -bar nekih simptoma -ovog sindroma, prijeko potrebna uska surad­nja specijalista razlicitih medicinskih struka. U terapiji kutanih lezija savjetuje se rana ekscizija ili kriokaustika. Rendgensko zracenje nije indicirano, jer se smatra, da ubrzava rast novih brzo destruiraju6ih bazocelularnih karcinoma na zracenom arealu. UDC: 616.5-006.63 Key words: basal celi nevus syndrome Professional paper Radio!. lugosl. 18(3) 265-270, 1984 Uvod -Sindrom bazocelularnog nevusa (SBN) je polisimptomatski autosomalno do­minantno naslijeden poremecaj s visokom penetracijom gena i varijabilnom ekspresiv­nošcu, koji obuhvaca brojne anomalije na organima i sistemima ektodermalnog i me­zodermalnog porijekla. SBN je danas pri­hvacen kao klinicki entitet kojeg -kad je u potpunosti izražen -karakterizira, prema Howellu i Andersonu (13), slijedecih pet glavnih komponenata: multipli bazocelularni karcinomi (bazocelularni nevusi), ciste u kos­tima celjusti, kongenitalne anomalije ske­leta, lamelarne kalcifikacije falksa cerebri i sitna udubljenja (»pits«) na dlanovima i ta­banima. Multipli bazocelularni nevusi su poreci ci­sta kostiju celjusti vodeci ali ne bezuvjetan simptom, a kako su Jako uocljivi, znacajni su i za otkrivanje sindroma. Naziv bazocelu­larni nevus (»basal celi nevus«) predložio je Nomland (17). Sinonimi kao »nevobaza­liom« (9) ili »naevus epitheliomatodes multi­plex« (11) dan as se gotovo ne upotrebljavaju više, iako je izraz nevobazaliom možda pri­kladniji nego bazocelularni nevus. Bazoce­lularni nevusi su tumorci6i velicine od glavi­ ce gumbašnice do 5 mm ili nešto više u pro­mjeru, tvrde su konsistencije i boje kože ili crvenkastosmede pigmentirani i glatke -ponekad sjajne -površine. Lokalizirani su najcešce na licu, osobito u centralnim re­gijama, preaurikularno, na vratu i trupu, rje­de na proksimalnim dijelovima ekstremiteta i na vlasištu (12), premda se mogu pojaviti na bilo kojem djelu tijela (18). Papulozne i lezije na peteljci mogu se na6i na vjeda­ma, vratu i u aksilama (14). Bazocelularni nevusi javljaju se ve6 u djetinstvu ili u dru­goj i trecoj dekadi života, osobito u puber­tetu (8) ali mogu nastati i poslije 30 godine starosti (6, 15, 18). Lezija može biti samo nekoliko ili više stotina, cak nekoliko tisuca (18). Broj i velicina nevusa može se poste­peno povecavati. Pojaviti se mogu u naleti­ma i ostati godinama nepromjenjeni (nevo­idni stadij) ili neki od njih pocnu rasti brzo i destruktivno (onkoticni stadij). Dok su lezije klinicki vrlo slicne pigment­ nim nevusima, histološki ih svijetlosnim mi­ kroskopom ne možemo odvojiti od bazoce­ lularnih karcinoma. U najnovije vrijeme na­ vode Klug i Linss (16), da su elektronskim mikroskopom našli uocljive razlike izmedu Received: May 27, 1984 -Accepted: September 11, 1984 Planinšic l „ Betetto M.: Sindrom bazocelularnog nevusa bazocelularnog nevusa i bazocelularnog kar­ cinoma (detaljni opis tih razlika prelazi gra­ nice ovog rada). Za sitna udubljenja (»pits«) na dlanovima i tabanima, koja se smatraju jednim od glav­nih simptoma SBN, još je uvijek sporno, dali su u pitanju smetnje keratinizacije ili su to zapravo bazocelularni karcinomi in situ (16). Od manjeg su znacaja druge promjene na koži, koje se navode u sklopu SBN kao n. pr. milia, epidermalne i sebacealne ciste i lipo­mi (6, 20). Holubar (12) navodi, da su kod tri ce­tvrtine bolesnika sa SBN nadene pojedine ili multiple folikularne (odontogene) ciste mandibule i maksile i vrlo rijetko iz njih je nastao tumor ameloblastom (8, 10), a naden je i fibrosarkom (4). Od anomalija skeleta najcešce se spomi­nju anomalije rebara (rascijepljenost, srašte­nost i agenezija), navode se promjene na kicmi (skolioza, sraštenost kralježaka, spina bifida), prognatija ispupcenost frontalne ko­sti, povecana interokularna distanca, skra­cenje metakarpalnih kostiju (osobito cetvr­te) i rijede metatarzalnih (7), polidaktilija, sindaktilija i haluces valgi. Kalcifikacija falksa cerebri javlja se u 80 posto bolesnika sa SBN, dok je kod ostale populacije nadena u 6 % (13). Ektopticke kalcifikacije mogu se naci i na raznim dru­gim mjestima. Opisuje se i blaga generali­zirana demineralizacija skeleta (6). Ostali znaci, koji se u sklopu SBN rjede javljaju: -sa strane CNS: mentalna retardacija, nespecificni abnormaliteti EEG-a, shizofreni­ ja, tumori kao meduloblastom i meningeom, agenezija korpus kalozuma i dr., -anomalije oka: kongenitalna slijepoca, afakija, strabizmus konvergens i dr., -ciste: ovarija, mezenterija, dugih ko­ stiju, pluca i (vec spomenute) kože, -fibromi i adenokarcinomi ovarijuma i fibromiomi uterusa. Naš slucaj -Bolesnica, rodena 1918. go­dine, umirovljena službenica, javila se u na­šoj ambulanti prvi put 1982. godine zbog »pigmentnih madeža«, koji su joj izbili po koži gornjeg dijela trupa i vrata uglavnom u periodu od 35.-40. godine starosti. Kasni­je novih madeža osim u vlasištvu nije pri­mjecivala, dok su se neki od postojecih po­lako povecavali. Otac joj je umro od karcinoma na plu­cima, više godina imao je fistulu na bradi. Majka, dvije sestre i k6i navadno su zdra­ ve, jedino treca sestra ima slicne madeže po gornjem dijelu trupa i vrata, koji su joj izbili otprilike u istoj starosti kao kod naše bolesnice. lstoj sestri kasnije su eksidirana tri madeža i kod svih triju bila je histološka dijagnoza: karcinoma bazocelulare. Na osta­le pretrage nije pristala. Od djecjih bolesti bolesnica je prebolje­la morbile, pertusis, varicelu, skarlatinu i difteriju. Godine 1967. lijecena je pod dg.: lumboishialgia ac. dex., spondylosls defor­mans praecipue lumbalis. Godine 1969. izvr­šena joj je bilateralna adneksetomija sa hi­ sterektomijo zbog endometrioze ovarija i mioma uterusa. Godine 1978. ustanovljen joj je limfocitni tireoditis. Zbog povremenih na­padaja vertiga od 1967. godine dalje više puta je bila na pretragama kod neurologa i kod otologa. 1983. godine bolesnica je ope­risana, jer se poslije ponovnih pretraga sum­njalo na neurinom akustikusa. Sumnja nije potvrdena, nego je nadena kompresija lije­vog VII. živca petljom arterije. Prilikam prve posjete našoj ambulanti (1982.) naden je slijedeci de r mat o I o -ški status (slika 1, 2 i 3): na koži pred­nje strane gornje trecine trupa, osobito u predjelu lijeve klavikule, po vratu, tempo­ralno bilateralno i po lijevoj parijetalnoj re­giji nalaze se brojni blijedo do tamno crven­kastosmede pigmentirani, nevusima slicni, okruglasti tumorcici, velicine 1-7 mm u pro­mjeru (pojedini i do 10 mm) i elevirani 1 do 3 mm, vecinom glatke, djelomicno sjajne po­vršine i dosta tvrde konsistencije. Drugih promjena na koži, opisanih u sklopu SBN, nema. U o p c e m statusu našli smo od kli­ nickih simptoma, znacajnih za SBN, samo na oko kraci cetvrti prst na lijevoj nozi (slika 6 i rendgenski snimak -slika 7) i haluces valgi. Svi zubi su ispali odnosno iz­ vadeni. H i sto I o š k i n a I a z pet tumora, koje smo totalno ekscidirali (3 na trupu i 2 na vla- Radiol. lugosl. 18(3) 265-270, 1984 Planinšic l., Betetto M.: Sindrom bazocelularnog nevusa Slika 1 -Bazocelularni nevusi (nevoidni bazoce­lularni karcinomi) slicni pigmentnim nevusima Fig. 1 -Basal celi nevi (nevoid basal celi car­cinoma) resembling pigmented nevi Slika 2 -Bazocelularni nevusi -detajl iz pre­ djela lijeve klavikule Fig. 2 -Basal celi nevi, detail from the left cla­vicular region sištvu), bio je gotovo jednak i glasio je: car­cinoma basocellularae. U preparatima se u glavnom vidi razraštanje bazaloidnih stanica Radio!. !ugasi. 18(3) 265-270, 1984 u gornji dio korijuma, a u nekim i po koja keratocista (slika 4 i 5). R e n t g e n o I o š k o m pretragom nade­no je: kalcifikacija falksa cerebri i glandule pinealis, jedva primjetljive cisticke tvorbe u ramusima mandibule, znaci deformantne spondiloze osobito u lumbalnom predjelu kicme, a na lijevom stopalu skracenje ce­tvrte metastarzalne kosti i naznacen haluks valgus (slika 7). Slika 3 -Bazocelularni nevusi na temporalnoj regiji Fig. 3 -Basal celi nevi in the temporal region Slika 6 -Lijevo stopalo -na oko kra6i cetvrti prst Fig. 6 -Left foot, showing visible shortening of the fourth toe O k u I isti c n i p reg I e d : osim pres­biopije okulisticki je nalaz b. o. L a b o r a t o r i j s k i n a I a z i : SE, he­mogram, urin, šUK, mineralogram, transami­naze, cjelok. bilirubin, kreatinin, urea, alkalna Planinšic 1., Betetto M.: Sindrom bazocelularnog nevusa fosfataza, proteinogram i imunoglobulini -svi u granicama normale. U te r a p i j i se predvidaju postepene ekscizije ve6ih lezija, dok 6e se manje kri­okauterizirati teku6im dušikom. Diskusija i zakljucak -lako su pojedini slucajevi ve6 opisani u doma6oj literaturi (1, 3, 5), a takav je slucaj objavio i naš autor u stranoj literaturi (21), smatramo, da nije suviše, ako uz detaljniji opis ovog sindroma prikažemo i našu bolesnicu. Možda se SBN ipak pojavljuje ceš6e nego se misli. Simptomi, koje smo našli kod naše bole­snice {brojni bazocelularni nevusi s hi­stološkom slikom bazocelularnog karcino­ma, lokalizirani pretežno na pokrivenim dje­lovima tijela, ciste u ramusima mandibule, kalcifikacije falksa cerebri i glandule pine­alis, kraca cetvrta metarzalna kost i miomi uterusa, dok se endometrioza ovarija i lim­focitni tireoiditis ne spominju kao simptom SBN), dovoljni su za dijagnozu SBN. Nalaz brojnih bazocelularnih nevusa kod sestre bolesnice znakove sindroma samo dopunja­va, a da dugogodišniu cistu na bradi kod oca, koja je možda posljedica mandibular­ne ciste, ne moramo ni uzeti u obzir. Ho­well i Anderson (13) naime navode, da se može u familijarnoj anamnezi na6i samo multiple bazocelularne nevuse i dopuštaju mogu6nost, da postaji i recesivno nasljedna varijanta sindroma. Spomenuli smo ve6, da nije ni rano pojavljivanje bazocelularnih ne­ vusa bezuvjetan znak SBN. Za pseudohipo­ pituitarizam, kojeg su ranije ubrajali medu glavne simptome (13), da nije sigurno do­ kazana veza tog simptoma sa SBN. Brojne anomalije razlicitih organa i siste­ma, koje se javljaju kod SBN, zahtjevaju usku suradnju specijalista gotovo svih gra­na medicine. SBN je i odlican model za pro­ucavanje karcinogeneze (13). lako nema evi­dentnih znakova solarnih ošte6enja kože kod bolesnika s brojnim tumorima, smatra se, da je izlaganje suncevim zrakama zna­cajno za njihov nastanak. U prilog torne go­vore i najnovija istraživanja Ringborga i su­radnika (19), koji utvrduju, da je kod bole­snika sa SBN reparacija UV-zrakama po­vrijedene DNA sporija nego kod zdravih . '1 lii. -1l•i;11111111111 !1'1!'\illP!'l'!illl 1 1,1 „1, ; ,; 1 '" Radiol. lugosl. 18(3) 265-270, 1984 Planinšic 1., Betetto M.: Sindrom bazocelularnog nevusa ili kod bolesnika sa obicnim bazocelular­nim karcinomom. U terapiji bazocelularnih nevusa (odnos­no karcinoma) savjetuje se (2) što ranija ekscizija tumora vec u »nevoidnoj« fazi (mada može ova potrajati godinama ili cak decenijama), ili bar u ranoj »onkoticnoj« fazi, kad nastupe klinicki znaci karcinoma (destrukcija). Kod manjih tumora dolazi u obzir elektro-ili krioakustika tekucim duši­kom. Rendgensko zracenje kutanih lezija (bar kao primarna terapija) nije indicirano, jer se smatra, da ubrzava rast novih brzo destruirajucih bazocelularnih karcinoma na zracenom podrucju (10, 12, 13). 1 za amelo­blastom je operacija terapija izbora (10). Od kakve ce biti koristi aromaticni ratinoidi u prevenciji ili cak terapiji bazocelularnih ne­vusa još se ne može reci (22). Abstract BASAL CELL NEVUS SYNDROME Planinšic l., Betetto M. 3. Bešenski N., Nutricio V., Agbaba M., ška­rica R.: Sindrom bazocelularnog nevusa. Radio l. lugosl. 17: 601-604, 1983. 4. Binkley G. W., Johnson H. H.: Epithelioma adenoides cysticum: basal celi nevi, agenesis of the corpus callosum and dental cysts. Arch. Derm. Syph. 63: 73-74, 1951. 5. Bukvi6-Knor T.: Bazocelularni nevus. Acta Derm. lug. 10: 223-227, 1983. 6. Clendenning W. E., Block J. B., Radde l. C.: Basal celi nevus syndrome. Arch. Derm. 90: 38­53, 1964. 7. Davidson F.: Multiple naevoid basal celi car­cinomata and associated congenital abnormali­ties. Br. J. Derm. 74: 439-444, 1962. 8. Gorlin R. J., Vikers R. A., Kelin E., Wiliiam­son J. J.: The multiple basal celi nevi syndrome. (An analysis of a sydrome consisting of multiple nevoid basal celi carcinoma, jaw cysts, skeleta! anomalies, meduloblastoma, and hyporesponsive­nes to parathormone). Cancer 18: 89-104, 1965. 9. Gottron -cit. Jablonska (15). 10. Happle R.: Naevobasalium und Amelobla­stom. Hautzart 24? 290-294, 1973. 11. Hermans E. H., Grosfeld J. C. M., Val k L. E. M-: Eine Hinfte Phakomatose. Naevus epithelio­matodes multiplex. Hautzart 11: 160--164, 1960. 12. Holubar K.: Das Basalzellennaevus Synd­rom. U: Handbuch der Haut-und Geschlechts­krankheiten 111/3 A (Jadassohn J. ed.). Springer, Berlin -Heidelberg -New York, 1975 (391­ A description of the anomalies characteristic of the basal celi nevus syndrome is followed by a case report. The typical anomalies found in the female patient comprise multiple basal celi nevi on the thrunk, neck and scalp, cysts in the rami of the mandible, calcification of the falx ce­rebri and the pineal body, and shorteninq of the fourth left metatarsal, while of the less frequent defects, myomas of the uterus have been estab­lished. A sister of the patient also has multiple basal celi nevi of the skin. With the present case report the authors wish to cali attention to the need for a close coooeration between ohvsicians of various soecialities. which is essential to the diaqnosis of the syndrome as weli as to the ma­naqement of at least some of its components. The treatment of choice for the cutaneous le­sions is earlv excision or crvocautery. Radiation therapy should be avoided since it is believerl to accelerate the orowth of new basal cP.11 P.oi­theliomas with a raoidlv destructive in the irradi- · · ated area. Literatura 1. Basta-Juzbaši6 A., Paljan D., Dobri6 l., Pasi­ni-Omeljcenko V.: Sindrom bazocelularnoq nevu­sa (nevoidni bazocelularni karcinom). Acta Derm. luq. 7: 251-257, 1980. 2. Berendes U.: Die klinische Bedeutunq der onkotischen Phase des Basalzelinaevus-Syn­droms. Hautzart 22: 261-263, 1971. 13. Howeli J. B., Anderson D. E.: Commentary: the nevoid basal celi carcinoma syndrome. Arch. Derm. 118: 824--826, 1982. 14. Howell J. B., Caro M. R.: The basal celi ne­vus. lts relationship to multiple cutaneous can­cers and associated anomalies of development. Arch. Derm. 79: 67-80, 1959. 15. Jablonska St.: Basaliome nevoider Her­kunft (Naevobasaliome bzw. Basazelinaevi). Haut­arzt 12: 147-157, 1961. 16. Klug H., Linss G.: Elektronenmikroskopi­sche Untersuchungen von Navobasaliomen bei Gorlin-Gotz-Syndrom. Derm. Mschr. 168: 302­309, 1982. 17. Nomland R.: Multiple basal celi epitheli­omas originating from conqenital pigmented ba­sal celi nevi. Arch. Derm. Syph. 25: 1002-1008, 1932. 18. Rayner C. R. W., Tomwers J. P., Wilson J. S. P.: What is Gorlin's syndrome? The diagnosis and management of the basal celi naevus synd­rome, based on a study thirty-seven patients. Br. J. Plast. Surg.: 30: 62-77, 1976. 19. Ringborg U., Lambert 8., Landqren J., Le­wensohn R.: Decreased UV-induced DNA repair synthesis in peripheral leukocytes from patients with the nevoid basal celi carcinoma syndrome. J. lnvest. Dermatol. 76: 268-270, 1981. 20. Southwick G. J., Schwartz R. A.: The basal celi nevus syndrome. Disasters occuring among a series of 36 patients. Cancer 44: 2294--2305, 1979. Radiol. lugosl. 18(3) 265-270, 1984 Planinšic l., Betetto M.: Sindrom bazocelularnog nevusa 21. Stevanovic D. V.: Nevoid basal cel! carci­noma syndrome. Arch. Derm. 96: 696-698, 1967. 22. Verret J. L., Avenel M., Belperron P., Duboz A.: Naevomatose baso-celulaire. Essai de pre­vention des transformations carcinomateuses par le retino'ide aromatique. Ann. Dermatol. Venero!. (Paris) 109: 821-822, 1982. Adresa autora: Doc. dr Planinšic l., UKC Ljub­ljana, Univerzitetna dermatološka klinika, Zaloška c. 2, 61000 Ljubljana. Radio l. lugosl. 18(3) 265-270, 1984 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO PETNAESTOGODIŠNJA ANALIZA LIJECENIH OD TUMORA MOKRACNE BEšlKE NA NAŠEM INSTITUTU Kosti6-Radovi6 F., Karišik M., 0ordevi6 J., Baši6 H. Sažetak -U periodu od 15 godina (1964-1979), na našem Institutu tretirali smo ukupno 154 bolesnika oboljelih od neoplasticnog procesa na mokra6noj bešici. Bolest pretežno napada stariju životnu dob sa ceš6om afekcijom muškaraca u odnosu na žene. Kod velikog broja naših slucajeva radili smo limfografiju donjih ekstremiteta i te nalaze koristili pri primjeni TNM klasifikacije bolesti. Pacijente bi uglavnom mogli podijeliti na dvije skupine: grupu inoperabilnih karcinoma i grupu postoperativno tretiranih malignoma mokra6ne bešike. Trogodišnje kao i petogodišnje preživljavanje naših bolesnika prikazali smo tabelarno. Smatramo da je uloga eksternalnog radioterapijskog tretmana megavoltažnim mašinama znacajna i zajedno sa hirurgijom cini osnovne vidove terapije ovih tumora. UDC: 616.62-006.6-08-036 Key words: bladder neoplasms-therapy, survival Professional paper Radiol. lugosl. 18(3) 271-275, 1984 Uvod -Pojava karcinoma mokra6ne be­šike mnogo je ceš6a kod muškaraca, koji cine tri cetvrtine oboljelih i to uglavnom iznad šeste decenije života. Djeca su pošte­ dena od ovih malignih procesa. Rehn je 1895. godine ukazao na povišenu incidenciju karcinoma mokra6ne bešike u visoko industrijaliziranim zemljama što su potvrdile i mnoge druge epidemiološke stu­dije (4). Rizik razvoja karcinoma mokracne bešike u urbanoj sredini je dva do tri puta ve6i, u odnosu na stanovništvo koje živi u ruralnoj sredini (5). U podrucjima sa viso­kom incidencijom karcinoma mokra6ne be­šike, može se cesto identificirati specificna industrija, koja proizvodi karcinogene (indu­strija boja, gume, katrana, smole, kože i dr.) (1 ). Materija! i metode -Na Institutu za ra­diologiju i onkologiju Sarajevo, ukupno smo tretirali 154 bolesnika, oboljela od karcino­ma mokra6ne bešike, u periodu od 1964. do 1978. godine. Svi naši pacijenti prije po­cetka iradijacione terapije imali su sljedece nalaze: istoriju bolesti, laboratorijske nala­ze, fizikalni pregled, preoperativni cisto­skopski nalaz sa nalazom patohistologije, in­travenoznu urografiju, rentgenski snimak plu6a i scintigrafiju jetre i slezine. Nedosta­tak rada u navedenom periodu vremena je svakako bio relativno oskudan opis intra­operativnog nalaza koje nam dostavlja uro­log, nedostatak timskog rada sa njima, kao i oskudni opisi patohistoloških nalaza. Iz tabele 1 vidljivo je da smo od operativ­nih zahvata najceš6e primjenjivali parcijal­nu resekciju mokra6ne bešike (53,2 °/o slu­cajeva), dok je hemiresekcija mokracne be­šike nacinjena samo kod jednog bolesnika. Osamdeset procenata naših pacijenata zra­ceni su postoperativno, bez prisutnog tu­mora u 65,4 % slucajeva, dok je jedna pe­tina oboljelih zracena radi inoperabilnog tumorskog procesa u mokracnoj bešici. Ra­dikalno zracenje primjenjeno je kod 84,4 % a palijativno kod 15,6 0/r, bolesnika. lradijaci ­ja paraaortalne regije limfnih cvorova spro­vedena je samo kod 3 bolesnika (tabela 2). lradijacioni plan u zadnje vrijeme bazira­mo na informaciji dobivenoj putem CAT-a, tj. na dozni plan postavljamo volumen tar­geta -mokracnu bešiku sa prikazivanjem najvažnijih organskih struktura -rektuma i Received: February 27, 1984 -Accepted: August 22, 1984 Res.ct. tu Abl. tumoris Resect. part Cystectomia Abl. tumoris Haemiresect. EKT ves. urin. et. abl. tumoris + EKT EKT rans­ ves. urin. vesicalis part. et 53,2% 30,6% 11 3 1 2 1 111 9,9% 2,7% 0,9% 1,8% 0,9% 100% Tabela 1 -Vrste operativnih zahvata kod oboljelih od malignog tumora mokracne bešike (1964 do 1978) Table 1 -Types of surgery in patients with malignant tumors of urinary bladder (1964-1978) NACIN UZROK PRIMJENE ZRACNE TERAPIJE PRIMJENE ZRACENJA INDICATION FOR RADIOTHERAPY TYPE OF TREATMENT Postoperativ. zracenje Postoperative irradiation Zraceni radi postop. recidiva tumora Postoperat. reccurrence Zraceni radi residuuma Tu Zraceni radi nakon izvrš. inop. tumor. op.zahvata procesa Residual lnoperable tumor after tumor surgery Zracena paraort. regija Palijativ. Paraaortal. Palliation lymph node Radikal. Radical Ukupno Total 85 12 5 28 3 24 130 154 100 O/o 65,4% 9,2% 3,9% 21,5% -15,60/o Tabela 2 -Analiza zracenih bolestnika oboljelih od malignog tumora mokra6ne bešike (1964-1978) Table 2 -Analysis of irradiated patients with malignant tumors of urinary bladder (1964-1978) glave femura u dobijenom obrisu pacijenta. najcešce javlja u starosti od 40-65 godina Radioterapiju sprovodimo putem 6°Co sa (74,2 % slucajeva). U našem materijalu bo­primjenom pretežno tri iradijaciona polja, lest se javila u ranijoj starosnoj dobi kod dva kosa sprijeda uz upotrebu filtera i jedno žena. direktno stražnje polje (2). Ukoliko postoji sumnja na afekciju limfnih cvorova zdjelice, zadnjih godina sve više primjenjujemo po­lja zracenja visine od 14-"17 cm do TD od 4000-4500 cGy, a zatim ista smanjujemo na Spol -Sex 36-40 1 o 1 3 2 5 standardnu visinu od 10 cm. Uobicajena to­talna tumorska doza iznosi 6000 cGy u 3?. seanse ili 6500 u 36-39 seansi. S obzirom da razni anatomski i fiziološki faktori uplivi­šu položaj mokracne hešike i daju qreškP. u tehnici tretmana, to je važna geometrijasnopova iradijacije za minimiziranje efeka­ta ovih faktora i izbjegavanje povreda okol­nih struktura (7). Rezultati -Iz tabele 3, koja prikazuje sta­rosnu i soolnu distribuciju naših oacijenata. se vidi da je bilo u našem materialu 4 puta više obolielih muškaraca, u odnosu na žene. 84.6 O/o oboljelih muškaraca stari su od 46-75 godina, dok se bolest kod žena 41-45 8 4 12 46-50 17 4 21 51-55 15 6 74,2% 21 56-60 18 4 22 61-65 21 84,6% 5 26 66-70 16 1 17 71-75 17 3 20 76-807 2 9 Ukupno 123 31 Tota! % 79,87 20,13 100% Tabela 3 -Starosna i spolna distribucija obo­ljelih od maligno, g tumora mokra6ne bešike u periodu od 1964-1978 Table 3 -Age and sex distribution of patients with malignant tumors of urinary bladder during the period from 1964 to 1978 Radio!. lugosl. 18(3) 271-275, 1984 Kostic-Radovic F. et al.: Petnaestogodišnja analiza lijecenih od tumora mokracne bešike na našem Institutu Najcešce patohistološke diagnoze u našoj ovoj tabeli možemo lagano uociti nedosta­seriji pacijenata su slijedece: 1. carcinoma tak rada naših patologa u ovom periodu u 36,4 % slucajeva i 2. carcinoma papillo­vremena jer je najcešca patohistološsa di­matosum u 30,5 O/o slucajeva (tabela 4). U agnoza glasila samo carcinoma. PATOLOŠKI TIPOV! HISTOLOGICAL TYPES Spol Ukupno Car. Transi-Car. Car. Papiloma­ Sex Tota! Car­Car. papilo­tional piano-anasplas­tosis in alt. cinoma soli dum matosum celi ca cellulare ticum maligna Muški 44 41 7 8 4 2 17 123 Male Zenski 12 6 5 2 2 3 Female Ukupno 56 47 12 10 6 3 20 Tota! % 36,4% 30,5% 7,8% 6,5% 3,9% 1,9% 13,0% 100% Tabela 4 -Distribucija po histologiji oboljelih od malignog tumora mokracne bešike (1964-1978) Table 4 -Histologyc distribution of patients with malignant tumors of urinary bladder during (1964-1978) Što se tice klinickih stadijuma bolesti, naj­ Klinicki Broj više je zastupljen treci klinicki stadijum stadij um pacijenata 57,14 %, a zatim slijedi drugi kod 36,36 O/o bolesti % Number oboljelih (tabela 5). Clinical of patients Tabela 6 prikazuje preživljavanje naših stage bolesnika, sa petogodišnjim preživljenjem 1 3 1,95 od 64,3 O/o u drugom, 22,7 O/o u trecem i O O/o II 56 36,36 III 88 57,14 u cetvrtom klinickom stadijumu bolesti. IV 7 4,45 Ukupno Diskusija -Nestabilno biološko ponaša­ Tota! 154 100,00 nje urotelijalnog epitela mokracne bešike veoma je poznato. Fundamentalno je, da Tabela 5 -Klasifikacija oboljelih od malignog tumora mokracne bešike po TNM sistemu (od tretman karcinoma mokracne bešike mora 1964 do 1978) biti adekvatan gradusu, stadijumu i histo­ Table 5 -Classification of patients with ma­ loškom tipu karcinoma, opštem stanju paci­ lignant tumors of urinary bladder according to jenta, poznavanju tehnike tretmana i isku-TNM system (1964-1978) PREZIVLJAVANJE Klinicki SURVIVAL RATES bolesti Clinical Jednogodišnje umrli/ukupno % Trogodišnje umrli/ukupno % Petogodišnje umrli/ukupno % Ukupno Total stadij um stage 1-year dead/total % 3-years dead/total % 5-years dead/total % 1 0,3 100,0 0/3 100,0 0/3 100,0 3 II 7/56 87,5 10/56 82,1 20/56 64,3 III 35/88 60,2 66/88 25,0 66/88 22,7 88 IV 7/7 0,0 7 Tabela 6 -Jednogodišnje, trogodišnje i petogodišnje preživljavanje pacijenata oboljelih od ma­ lignog !umora mokracne bešike (1964-1978) Table 6 -1-year, 3-years and 5-years survival of patients with malignant tumors of urinary blad­der (1964-1978) Radio!. lugosl. 18(3) 271-275, 1984 Kostic-Radovic F. et al.: Petnaestogodišnja analiza lijecenih od tumora mokracne bešike na našem Institutu stvu onkologa. Na tretman takoder uticu i drugi dodatni faktori: prethodna terapija, vulnerabilnost sluznice mokracne bešike i mogucnost mikroinvazije, što stvara pote­škoce kod standardizacije tretmana. Tumore niskog gradusa (Broders 1 i 2), niskog stadijuma (TiS i T 1) najbolje je tre­tirati transuretraln.om resekcijom (9), mada mnogi urolozi smatraju da i tu more T 2 tre­ba uvrstiti u grupu tumora niskog stadijuma, pošto su isti pristupacni za transuretralnu resekciju. Recidivi su veoma cesti i javljaju se pretežno unutar prve godine nakon po­cetnog tretmana, ali se isti mogu javiti i kasnije, nakon deset godina (3). Deset pro­cenata ovih recidiva predstavljace invazivni karcinom mokracne bešike. Radioterapija, odnosno eksternalna iradijacija se ne sma­tra primarnim tretmanom za neinfiltrirajuce ili za superficijalno infiltrirajuce karcinome mokracne bešike (8). Uloga segmentalne resekcije u tretmanu karcinoma mokracne bešike je van svake diskusije, uz rigorozne kriterijume za primje­nu iste (6). Prema mnogim autorima u toku 20 godina na Mayo klinici nacinjeno je samo 199 parcijalnih cistektomija na ukup­no obradenih 3500 novih slucajeva (5,6 %) (9). Bitna je rigorozna selekcija pacijenata za primjenu parcijalne cistektomije, a pro­cedura može biti i znacajno palijativna. Nakon neuspjeha konzervativne terapije (transuretralne i segmentalne resekcije) mo­kracne bešike kod karcinoma mokra6ne be­šike visokog gradusa, visokog stadijuma, prišlo se primjeni totalne cistektomije sa di­verzijom urina, ali su rezultati bili razocara­vajuci. Pelvicna limfadenektomija nije signi­fikantno poboljšala rezultate radikalne cis­tektomije. Petogodišnje preživljenje T 3 sta­dij uma samom radioterapijom je siromašno. 15-20 %. Samo zracenje je inferiorno u odnosu na radioterapiju sa hirurgijom, kod tumora visokog gradusa, visokog stadiiurn:::i. prema studiiama raznih autora. Mali broi r-R­cijenata stadijuma T 4 su kurabilni primie­nom same radioterapije. Zracenje ima vafou ulogu u palijaciji bolnih koštanih metastat­skih lezija. Zakljucak -Nakon razvoja megavoltaž­nog zracenja, uloga radioterapije postaje veoma znacajnem u tretmanu karcinoma mokracne bešike i predstavlja tretman izbo­ra za mnoge pacijente, oboljele od karcino­ma mokracne bešike. Pošto oblik i pozicija mokracne bešike variraju od pacijenta do pacijenta, veoma je bitno individualizirati svaki plan zracenja kod ovih bolesnika. Abstract TREATMENT RESULTS IN PATIENTS WITH URINARY BLADDER TUMORS: A RETROSPECTIVE ANALYSIS: 1964-1979 Kosti6-Radovi6 F., Karišik M., 0orclevi6 J., Baši6 H. During the fifteen years period (1964-1979), 154 patients with malignant tumors of the urinary bladder were treated at the Institute of Radio­logy and Oncology in Sarajevo. The incidence of urinary bladder tumors is higher in patients of older ages, particularly over the a!le of 50 years, and is more frequent in men at a ratio of 4: 1. In the majority of studied cases lymphography of the lower extremities was performed and the find­ings used for the TNM staging of the disease. For the purpose of present study, patients were devided in the following two woups: In the first 11roup patients with inoperable tumors, that is those treated by radiotherapy alone were includ­ed, while, patients in the second group were, first, treated by surgery and subsequently by ir­radiation. The three and five years survival rates are related to the stage of the disease. For stage II the five years survival was 64 per cent, while, in staqe III the correspondinq five vears survival was 23 per cent. In stage IV qroup of patients, no survivors were noted already at the first year of observation period. Accordinq to the presented results, the treat­ment of bladder carcinomas by external high voltage radiotherapy plays an important role, and combination with surgery is at present the most effective way of treatment for urinary bladder tu­mors. The presented data are in accordance with data reported in the literature. Literatura 1. Cole P., Hoover R., Friedell G. H.: Occupat­ion and cancer of the lower urinary tract. Cancer ?.9: 1250-1260, 1972. 2. Edsmyr F., Jacobsson F., Dahi O., Walstam !=l.: Cobalt 60 teletherapy in treatment of carci­noma of the bladder. Radiobiol. Radiother. 5: 741-648, 1964. 3. Greene L. F., Hanash K. A., Farrow G. M.: R9nign papilloma or papillary carcinoma of the bladder? J. Ural. 110: 205-207, 1973. Radio!. lugosl. 18(3) 271-275, 1984 Kostic-Radovic F. et al.: Petnaestogodišnja analiza lijecenih od tumora mokracne bešike na našem Institutu 4. Hoover R., Mason T. J., McKay F. W., Frau­menic J. F.: Cancer by country: new recources for etiologic clues. Science 189: 1005-1007, 1975. 5. Levin M. L., Haenszel W., Carroll B. E., Ger­hardt P. R., Handy V. H., lngraham II S. C.: Can­cer incidence in urban and rural areas of New York State. J. Natl. Cancer lnst. 24: 1243-1257, 1960. 6. Miller L. S.: T3 bladder cancer. The case for higher radiation dosage. Cancer 45: 1875-1878, 1980. 7. Radwin H. M.: Radiotherapy and bladder cancer: A critical review. J. Urol. 124: 43-46, 1980. 8. Scanlon P. W., Furlow W. L.: Split-dose ra­diotherapy for bladder carcinoma: 94 cases treat­et from 1960 through 1966. Radiology 97: 141­148, 1970. 9. Utz D. C., DeWeerd J. H.: The management of low grade, low stage carcinoma of the blad­der. In Skinner D. G. and deKernion J. B. (Edi­tors): Genitourinary cancer. W. B. Saunders Com­pany, Philadelphia-London-Toronto, 1978, 256­268. Adresa autora: Radovic dr Feodora, Institut za radiologiju i onkologiju, UMCA-a Sarajevo, UI. Moše Pijade br. 25. Radiol. lugosl. 18(3) 271-275, 1984 Rezultat vlastite sinteze -Krkini benzodiazepinski preparati: A PA URIN *(diazepam) dražeje, injekcije • u svakodnevnoj praksi provjeren anksiolitik, miorelaksans i antikonvulziv (dražeje od 1965. godine, injekcije od 1970. godine) ME DAU R IN *(medazepam) kapsule • anksiolitik izbora za lijecenje somatizirane anksioznosti (psihosomatskih poremecaja) LE XA U R I N * (bromazepam) tablete • siguran dnevni anksiolitik F LU Z EPAM *(flurazepam) kapsule e suvremeni hipnotik za lijecenje razlicitih poremecaja spavanja Detaljnije informacije i literaturu možete dobiti od proizvodaca. "' zaštiCeno ime . Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU SARAJEVO KOMPARACIJA NALAZA PREOPERATIVNE LIMFOGRAFIJE SA PATOHISTOLOšKIM NALAZIMA LIMFNIH ŽLIJEZDA KOD CERVIKS KARCINOMA Bilenjki D., 0ordevic J. Sažetak -U radu je obradeno 112 pacijentica sa dijagnosticiranim cerviks karcinomom. Sve pacijentice su obradene onkološki i timski. Radena je pre­operativna limfografija kod svake pacijentice i nalazi limfografije su upore­divani sa nalazima patohistološke analize operativno izvadenih limfnih žli­jezda. Statisticka analiza je pokazala da su rezultati signifikantno podudarni. Time je dokazana aplikat;vna vrijednost primjene preoperativne limfografije kod cerviks karcinoma. UDC: 618.146-006.6-07 :616.42-073.75 :616.428-076 l(ey words: cervix neoplasms-diagnosis, lymphography, lymph nodes-pathology Professional paper Radiol. lugosl. 18(3) 277-282, 1984 Uvod -Limfografija je radiološka meto­da prikazivanja limfnih sudova i limfnih žli­jezda i koristi se od 1954. godine. Tehnika limfografije je vrlo jednostavna i prihvat­ljiva za pacijenta i dijagnosticara. Utvrdeno je da u ranim klinickim stadiju­mirna kod oboljelih od cervikalnog karcino­ma, vec mogu biti prisutne limfne metasta­ze, a pogotovo kod uznapredovalih stadiju­ma bolesti. U cilju što egzaktnije klinicke klasifikacije bolesti, a u svrhu poboljšanja tretmana oboljelih, moraju se danas kori­stiti mnoge dijagnosticke pretrage: limfo­grafija, urografija, cistoskopija, kompjuteri­zirana tomografija, ultrazvucna dijagnostika i prema potrebi arteriografija, flebografija. Baveci se radioterapijom ginekološkog karcinoma uocili smo da najveci problem predstavlja odredivanje stadijuma bolesti, tj. stepen rasprostranjenosti tumora. Dalje, zapazili smo da klinicki stadij ne prati i ogranicenost procesa, tj. da u ranim stadi­jima nalazimo promjene u regionalnim limf­nim žlijezdama. lmajuci u vidu naše mogucnosti egzaktne dijagnostike, radikalne operacije i adekvat­nog zracenja, odlucili smo se vrednovati preoperativnu limfografiju i naci njeno mje­ sto u pravilnom klasificiranju a samim tim i pravilnom tretiranju operabilnog karcino­ma cerviksa uterusa. Cilj istraživanja: 1. Da procjeni vrijednost preoperativne bipedalne limfografije kod pacijentica sa cerviks karcinomom. 2. Da istakne problem radikaliteta opera­tivnog zahvata sa potrebom egzaktne pel­vicne limfadenektomije. 3. Da naglasi potrebu paraaortalne eks­ploracije. 4. Da statistickom analizom rezultata is­pita signiiikantnost primjenjene metode u odnosu na operativni nalaz. Materija! i metode -Sve pacijentice koje su ukljucene u ovo ispitivanje prošle su kroz sve faze onkološke timske obrade i on­kološkog planiranja terapije. Naš cilj je bio da u optimalnom vremenu obradimo pacijenticu i dobijemo uvid u ras­prostranjenost malignog procesa, te da pravovremeno donesemo konzilijarni plan terapije. Received: February 27, 1984 -Accepted: August 14, 1984 llilenjki D., Dordevic J.: Komparacija nalaza preoperativne limfografije sa patohistološkim nalazima žlijezda ... Osnovni princip u radu je bio ginekološki pregled i patohistološka verifikacija malig­nog procesa na cerviksu uterusa. Pacijen­tice u uznapredovalom, inoperabilnom sta­diju nisu uvrštene u materija! koji je kori­šten za ovo ispitivanje. U obradu su uzete samo pacijentice koje imaju uradenu pre­operativnu kontrastnu limfografiju. Ukoliko limfografija nije radena zbog kontraindika­cija ili iz drugih razloga te pacijentice nisu zane limfne žlijezde, ili tamo gdje nalazimo u opisu histološkog preparata napomenu da Je nadeno oskudno limfno tkivo, nisu uzete u obradu. Nažalost, broj takvih paci­jentica je veliki. Analizirane su promjene na limfnim žli­jezdama pelvisa tj. uz ilijaku eksternu i ili­jaku komunis. Obzirom da starost nije relevantna mjera u procjeni limfografskih nalaza nije ni vr­šena distribucija po starosti. Tehnika preoperativnog endokavitarnog zracenja nije uzeta u razmatranje kao bitan faktor analize budu6i da doza apliciranog endokavitarnog zracenja nema bitan uticaj na limfonode male karlice„ Promjene na limfnim žlijezdama u našem ispitivanju su procjenjivane na osnovu pre­operativnih limfografskih nalaza i postope- Obradili smo preoperativno 165 pacijenti­ca sa dijagnosticiranim karcinomom cervik­sa uterusa. Sve obradene pacijentice su prošle kroz istu trijažu. Medutim, u naše ispitivanje za ocjenu vrijednosti preoperativne limfografije ušlo je 112 pacijentica. Ostale nisu uvrštene u materija! za ispitivanje zbog neadekvatnih operativnih zahvata ili zbog insuficijentne histološke analize. Svih 112 pacijentica je obradeno sa me­todam komparativno-klinickog ispitivanja a podijeljene su u tri grupe. Analizirali smo indirektne simptome u angio fazi limfogra­ma (slika 1, 2), kao i njihovu zastupljenost prema regijama limfnih žlijezda i prema sta­dijumima oboljenja (tabela 1, 3, 5). Pod ocjenom da je limfogram izrazito pa­tološki ( + +) podrazumijeva se da su izra­ženi direktni znaci u adeno fazi (velicina žlijezda, defekti punjenja i ispadi punjenja) i indirektni znaci u angiofazi (dilatacija limfnih sudova, dislokacija, amputacija, po­remecaji cirkulacije, kolaterali). Stepen promjena Ocjena Degree of changes Grade Izrazito patološki -izraženi »indirektni« i »direktni« znaci analizirane. Pacijentice kod kojih nije bilo moguce odstraniti sve limfografijom prika­ Distinct pathological changes "indirect" and "direct" signs expressed Patološki -izraženi samo »direktni« znaci (+) Patho,logical changes only "direct" signs expressed negativni (-) negative Tabela 1 -Gradacija stepena promjena na lim­ fogramima Table 1 -Gradation of changes degree on lym­phograms Broj Izraženo Grupa pacijentica u procentima Group Number Percentage of patients rativnih patohistoloških analiza. - 1 (1 b stadij FIGO klasifikacija) 1 -(1 b stage 63 65,3% of FIGO classification) II -(II a stadij FIGO klasifikacija) II -(II a stag·e 9 8,0% of FIGO classification) III -(II b stadij FIGO klasifikacija) III -(111 b stage 40 35,7% of FIGO classification) Ukupno: 112 100,0 % Total: Tabela 3 -Distribucija pacijentica po grupama izraženo u procentima Table 3 -Distribution of patients according to groups expressed in percentages Radio!. lugosl. 18(3) 277-282, 1984 Grupa Group 1 (1 b stadij) 1 (1 b stage) II (II a stage) II (II a stage) Broj pacijentica Number of patients 63 9 PH nalazi PH findings pozitivni negativni positive negative 19 (30,2) 44 (69,8) 5 (55,6) 4 (44,4) lil (II b stage) III (II b stage) 40 29 (72,5) 11 (27,5) tlilenjki D., E>ordevic J.: Komparacija nalaza preoperativne limfografije sa patohistološkim nalazima žlijezda ... Group pa ien s positive negative limfnoj žlijezdi nije smatran za relevantan 1 (1 b stadij) 63 20 1 (1 b stage) u ovom ispitivanju. II {II a stadij) 9 7 2 II {II a stage) 100,0 % 31,7% 68,3% Rezultati -U radu je pnm1enjena me­ 100,0% 77,8% 22,2% todologija analize višedimenzionalnih tabe­ la. Postaji zavisnost medu parametrima sa III {II b stadij) 40 33 7 III (II b stage) 100,0% 82,5% 17,5% modifikovanim X2 testom. Pri torne je nivo (-) negativni Tabela 4 -negative Ukupno: 112 60 52 Tota!: 100,0% 53,6% 46,4% Tabela 5 -Distribucija pacijenata po grupama prema limfografskim nalazima izraženo u proC'en­tima Table 5 -Distribution of patients according to groups, relating to lymphographic findings ex­pressed in percentages Stepen promjena Ocjena Degree of changes Grade Izrazito patološki -više limfonoda metastatski infiltrirano (++) Distinct pathological changes. Multiple metastatic infiltration of lymph glands Patološki -jedan linfonod metastatski i nfiltri ran (+) Pathological changes. Methastatic infiltration on the lymph gland signifikantnosti od p < 0,05! Kompletna sta­tisticka obrada realizovana je na racunaru PDP 11 E 1 O. U okviru rada su analizirane samo dvodimenzionalne tabele, mada pro­gramski paket ima mogucnost analize i vi­šedimenzionalnih tabela. Statistickom analizom odnosa limfograf­skih i PH nalaza za ukupno ispitane paci­jentice sve tri grupe, vidi se da su posma­trane velicine nezavisne z obzirom da je: X2 -4.5301 < 5.99 odnosno p > 0.05. To znaci da ne postaji signifikantna raz­lika u naše dvije primjenjene metodologije, Ukupno: Tota!: Pod ocjenom patološki ( +) uzeto je da prevaliraju direktni znaci i da je broj ukup­nih znakova manji u odnosu na prethodne. Ocjenu negativnog nalaza (-) dobili su limfogrami gdje se analiziranjem nisu našli znaci koji bi ukazivali na metastatske pro­mjene u limfnim žlijezdama. U proceni patohistoloških nalaza (PH) operativno evakuisanih limfnih žlijezda male . Limfografski nalaz .. 8 r.J Lymphographical Grupa pac1Jena a findings karlice služili smo se sljedecom gradacijam (tabela 2, 4, 6): -pozitivne patohistološke nalaze sa opisom preparata smo analizirali i ocjenu izrazito patološki ( + +) dali smo nalazima gdje u opisu stoji da je više žlijezda infiltri­rano malignim metastatskim 6elijama; -u slucaju gdje u opisu stoji da se na­ilazi na grupice ili pojedinacne maligne 6e­lije u samo jednoj žlijezdi data je ocjena patološki nalaz ( + ). Nalaz cistoidne pneumatoze, limfocitarne histocitoze i drugih reaktivnih promjena u u odnosu Tabela 2 -Gradacija stepena promj'ena u PH nalazima Table 4 ­ Table 2 -Gradation of changes degree on PH findings groups relating to, pathohystologica1 findings of operativelly extracted lymph glands Radiol. lugosl. 18(3) 277-282, 1984 l:Silenjki D., 0ordevic J.: Komparacija nalaza preoperativne limfografije sa patohistološkim nalazima žlijezda . Slika 1 -Preoperativni, na\az limfografije kod pacijentice sa dg: ca cervicis uteri gr. 11-a. Uvecani limfo-nodi uz ilijaku eksternu sa rubnim defektima desno. Lijevo uvecani i d'estruirani limfonodi Fig. 1 -Preoperative lymphographic finding in the patient with dg: ca cervicis uteri gr. 1\-a.Lymph glands around external iliacal artery erlarged with edge defects on the right side. On the \eft \ymph glands enlarged and destructed !l1Jenjki D., 0ordevi6 J.: Komparacija nalaza preoperativne limfografije sa patohistološkim nalazima žlijezda ... Broj pacijenata Grupa Number Group of patients ++ + ++ + 1 (1 b stadij) 63 99 11 43 88 11 44 1 (1 b stage) 100,0 % 14,3% 17,5% 68,2% 12,7% 17,5% 68,80/o 11 (11 a stadij) 9 2 5 2 -5 4 II (II a stage) 100,0 % 22,2% 55,6% 22,2% -55,60/o III (II b stadij) 40 20 13 7 10 20 10 III (II b stage) 100,0% 50,00/o 32,50/o 17,5% 25,00/o 50,00/o 25,0% Ukupno: 112 31 29 52 18 36 58 Total: 100,0% 27,7% 25,90/o 46,4% 16,1 % 32,1 % 51,8% Tabela 6 -Distri'bucija pacijenata po grupama prema gradaciji limfografskih nalaza u odnosu na gradaciju patohistoloških nalaza izraženo u procentima Table 6 -Distribution of patients according to groups and lymphographic findings in relation to gradation of pathohistological findings ·expressed in percentages odnosno da se limfografski nalaz u sve tri grupe ispitanih pacijentica i PH nalazi istih pacijentica signifikantno podudaraju. Diskusija -Svi se autori slažu da se cer­ viks karcinom u ranim stadijima primarno limfogeno širi i da su limfonodi ilijaci ekster­ni najcešce metastatski promjenjeni (1, 2, 3). U I stadiju oboljenja metastaze se jav­ljaju prema raznim autorima od 18-20 %, u II stadiju od 31-36 %, a u III stadiju je zahvaceno od 50-70 % limfonoda uz ilija­ku eksternu (4, 5). Dijagnosticka tacnost limfografije kod cerviks karcinoma je relativno visoka. Laž­no pozitivni nalazi se krecu do 6 °/o, a lažno negatvni do 11,2 % (6, 7, 8). U prosjeku tac­nost limfografskih nalaza kod malignih tu­mora ženskih genitalnih organa iznosi od 85 do 90 °/o (9). Naši rezultati pokazuju tac­nost limfografskih nalaza od 89 O/o uz ilijaku eksternu i ilijaku komunis. Lmfografija u planiranju terapije gineko­loškog karcinoma, posebno cerviks karci­noma ima neosporno važno mjesto. Ona daje uvid u operabilnost procesa. Uz druge klinicke, dijagnosticke i laboratorijske pre­trage moguce je donijeti plan terapije. Zakljucak -Na osnovu analize dobive­nih rezultata kod naših 112 pacijentica koje smo obradili metodam preoperativne kon­trastne limfografije, a u odnosu na patohi­stološke postoperativne nalaze, došli smo do slijedecih zakljucaka: 1. Preoperativna kontrastna limfografija predstavlja metodu izbora u dijagnosticira­nju limfogene diseminacije malignog proce­sa u operabilnim stadijima cerviks karci­noma. 2. Nalazi postoperativno patohistološki analiziranih limfonoda se signifikantno sla­žu sa nalazima preoperativno analiziranih limfograma. 3. Neophodno je i u ranim, operabilnim stadijima cerviks karcinoma analizirati i limfne žlijezde paraaortalne regije i planirati terapiju, akceptirajuci te nalaze. 4. Potrebno je razraditi tehniku paraaor­talne patohistološke eksploracije i tehniku radikalnog zracenja ove regije u slucaju po­zitivnih patohistoloških nalaza. Abstract CORRELATION OF PRE-OPERATIVE LYMPHOGRAPHY FINDINGS WITH PATHOHISTOLOGICAL FINDINGS OF L YMPH GLANDS IN CERVICAL CARCINOMA Bilenjki D., 0ordevic J. 1 i 2 patients with diagnosed cervical carcino­mas have been investigated in the study. Ali patients were investigated oncologically and teamly. Preoperative lymphoangiography has been done in each patient. Lymphangiographic findings were correlated with findings of patho­histologic analysis of operativelly extracted lymph glands. Statistical analysis showed that results were in agreement significantly. Applicative va­lue of preoperative lymphangiography in cervical carcinoma has been proved. Radio!. lugosl. 18(3) 277-282, 1984 l:Silenjki D., Elordevic J.: Komparacija nalaza preoperativne limfografije sa patohistološkim nalazima žlijezda ... Literatura 1. Dietz R. et al.: Lymphography for progno­sis of carcinoma of cervix. Fortscher Geb Ront­genstahleu, 129 (6), 778-781, 1978. 2. Dolan A. P.: Lymphography in genital can­cer. Surg. Gynec. Obstet. 118: 12-86, 1964. 3. E>ordevic J., Bilenjki D. i dr.: Limfografija u dijagnostici cervikalnog karcinoma. Zbornik kratkih sadržaja referata IV. kongresa kancerolo­ga Ju,goslavije, 1975., Ljubljana. 4. 0ordevic J., Bilenjki D.: Limfografija u TNM klasifikaciji cervikalnog karcinoma. Zbornik krat­kih sadržaja referata V. kongresa kancerologa Jugoslavije, 1979., Novi Sad. 5. Fletcher G. H. et al.: Policies of treatment in cancer of the cervix uteri. Am. J. Roentgenol., 87 (1), 6-21, 1962. 6. Fuchs W. A.: Lymphography in the diagno­sis of metastases with special reference to the carcinoma of the uterine cervix. Acta Radiologi­ca (2) 2-161, 1964. 7. Kottmeier H. L.: Modern trends in the treat­ment of cancer of the cervix. Acta Radiol. Suppl. 116: 405, 1955. 8. Luning M. et al.: Results of lymphadenecto­my aortic node biopsy, and aortic lymphangio­graphy in staging patients with advanced cervi­cal cancer. Cancer 32 (2), 367, 1973. Adresa autora: Bilenjki dr Desanka, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, UI. Moše Pijade br. 25. Radiol. !ugasi. 18(3) 277-282, 1984 ZAVOD ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU KLINlcKE BOLNICE »DR M. STOJANOVIC« 60 GODINA ZAVODA ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU KLINICKE BOLNICE »DR MLADEN STOJANOVIC« Katunaric D. Slika 2 -Osnivac nastavne baze Medicinskog fakulteta Sveucilišta u Zagrebu u Bolnici »Dr M. Stojanovic«, 1950. godine, Prof. dr Silvije Kadrn­ka (1902-1965) Povijest radiologije u Bolnici »Dr M. Sto­janovi6« pocinje nabavom prvog rentgen aparata 1901. godine, koji je ujedno, prema podacima Mašeka (7), prvi rentgenski aparat u Hrvatskoj, nabavljen, samo 6 godina na­kon otkrica rentgenskih zraka (1895). Kada je 1894., tj. pred 90 godina, na sadašnjem mjestu zapocela radom Bolnica milosrdnih sestara sa svojih 8 paviljona i 3 odjela i 8 zgrada za vlastito gospodarstvo , bila je to najveca i najmodernija bolnica u ovom dijelu Evrope, a nastala je kao nastavak sa­ mostanske bolnice osnovane 1.1.1846. go­ dine tj. pred skoro 140 godina. Odjele su vodili tadašnji najistaknutiji me­dicinski strucnjaci ravnatelj: dr Ivan Kosir­nik, dr Theodor Wikerhauser i dr Dragutin Mašek. Potonja dvojica su uz Miroslava ca­ckovi6a osnovali 11.5.1918 Medicinski fa­kultet pa je prvi izabrani dekan bio prof. dr Miroslav cackovi6 a prodekan prof. dr Dra­gutin Mašek. Tadašnje vlasnice Bolnice -sestre sv. Vinka -su na poticaj dr T. Wikerhauser-a nabavile 1901. godine rentgenski uredaj. Nabavu je izvršio dr D. Mašek kod tvrtke Hir­schmann u Berlinu. Radilo se o aparatu sa induktorom i akumulatorom. Prema podaci­ma iz Lij. vjesnika (6) iz 1902. godine, ve6 je 26. ožujka tadašnji voditelj rentgenskog odje­la, a kasnije šef ocnog odjela, dr Kurt Huhn, prikazao prvih 11 rentgenograma snimljenih na kirurškom odjelu prizemno desno kod »primarija« Wikerhauser-a. Radilo se o sli­kama stranih tijela, fraktura i luksacija. Na­pravio je i postranicnu sliku petne kosti za publikaciju dr Dursta »O Ahilodiniji«. U prvo vrijeme svi su se lijecnici bolnice služili rentgenskim aparatom. Svaki lijecnik je sam pregledavao svoje bolesnice. Kasni­je je rad oko prosvjetljenja, snimanja i rent­gen terapije preuzeo jedan lijecnik, koji se narocito zanimao za rentgenologiju i poka­zivao spretnost u rukovanju aparaturom i nije bio preoptere6en drugim aktivno­stima. Radilo se najceš6e o kirurzima i in­ternistima, pošto je prvi aparat bio smješten na kirurgiji a drugi na internoj. Tako su naši pioniri kirurgije i interne bili ujedno i prvi radiolozi. Kada je K. Huhn postao šefom ocnog odjela, rukovanje rentgenskim aparatom pre­uzeo je tadašnji asistent kirurškog odjela dr M. cackovi6, koji se rentgenologijom uz kirurgiju bavio do 1918. kada je morao na- Received: August 17, 1984 -Accepted: August 17, 1984 Katunaric D.: 60 godina Zavoda za radiologiju i onkologiju klinicke bolnice »Dr Mladen Stojanovic• pustiti ovu struku zbog oštecenja. Godine 1905. objavio je snimke skeleta krapinskog pracovjeka za Gorjanovic-Krambergerovo djelo: »Der diluviale Mensch von Krapina in Kroatien«, Walkoff, Wiesbaden , 1906. Iste je godine prikazao rentgenograme veceg bro­ja stranih tijela, strijelnu ozljedu drvetom i kamenca u mokracnom mjehuru. Od istog autora potjece i prvi strucni clanak iz rent­genologije u Lij. vjesniku 1907. godine (8) pod naslovom: Nekoliko rijetkih rontgen nalaza 1. anomalija desne ruke, 2. suprakondilarni prijelom humerusa i 3. mnogostruke fraktu­re metakarpalnih kostiju. Isti autor je 1912. godine opisao u Lij. vjesniku pojavu tzv. si­negran folija (8) a od literature nabavio je prvi rentgenski atlas 1905. godine: lmmelmann: Rontgen-Atlas des normalen menschlichen Korpers. Hirschwald, Berlin, 1900, koji se i sada nalazi u našoj biblioteci. 1913. godine publicirao je u Lij. vjesniku rad: O topogra­fiji i funkciji probavnih organa na temelju rentgenološke pretrage te o lokalizaciji stra­nih tijela u njima. 10) Za prve rentgenske aparate služile su ba­terije kao izvor struje, no one su rano zami­jenjene akumulatorima. Visoki napon, koji je potreban za nastanak rentgenskih zraka, dobivao se Ruhmkorffovim induktorom s upotrebom prekidaca. U trenutku preki­danja strujnog kruga nastala je indukcijom struja visokog napona. Postojale su razne konstrukcije prekidaca, no vecinom je bio upotrebljavan za pogon rentgenske apara­ture Wehneltov elektrolitski prekidac. Takav uredaj je mogao davati napon od 40-70 kV, odnosno iskre dužine 20-40 cm. Dobiveni napon bio je vrlo promjenjiv. Struja se pro­ vodila do rentgenske cijevi vodicima bez izolacije, a kasnije slabo izoliranim vodo­ vima. Klasicna rentgenska cijev bila je ispunje­na plinom pod vrlo malenim tlakom (ionska cijev). lzgledala je kao staklena kugla sa tri elektrode. Negativni pol (katoda) bio je izraden iz aluminija u obliku konkavnog zrcala. Njemu nasuprot bila je aluminijska plocica ili štapic -pomocna anoda i anti­katoda u obliku platinske plocice nagnute 45° prema katodnom zrcalu. Antikatoda je bila žicom spojena s anodom, da bi se od­veli elektricni naboji, koji nastaju na anti-katodi. Na kasnijim izvedbama ionskih cijevi imademo samo katodu i antikatodu, koja dobiva ime anoda i snabdjevena je razlici­tim uredajima za hladenje. Nezašticena ionska cijev stajala je na drvenom stalku i kod pogona je svijetlila razlicitim bojama ve6 prema kolicini plina u cijevi. Struja je u cijevi morala teci uvijek od katode k anodi. Vrlo rano su primijenjeni ispravljaci, koji su štitili rentgensku cijev od oštecenja, koje bi nastalo, ako bi kroz cijev prolazila struja u obratnom smjeru. Kod rada mijenjao se sadržaj plina u ion­skim cijevima (promjenjiv vakuum cijevi). cestice plina su bile apsorbirane od stijen­ke rentgenskih cijevi i elektroda, a difuzijom je nešto plina prolazilo i kroz samu stijenku. To je takozvano »disanje cijevi«, zbog ko­jeg se mijenjala tvrdoca nastalih rentgen­skih zraka, a prema torne i kvaliteta snim­ke odnosno, kod terapije, podjela doze u ti­jelu. Zbog održavanja tvrdoce rentgenskih zraka morao se regenerirati plin u cijevi. Bilo je nekoliko uredaja za regeneraciju (ugljenom, plocicom paladija itd.), no naj­cešce je upotrebljavana tzv. osmoregulacija. Skoro kod svih vrsti regulacije trebalo je uredaj za regeneraciju žariti šibicom ili plin­skim plame11om, cim bi cijev postala »tvrda«. G'rijanjem bi ugljen utpuštao plin, a paladi­jum propuštao vodik u cijev cime bi se na­doknadilo potrošene ione plina. Ionske ci­jevi imale su i druge loše strane: trošila se katoda, staklo je privlacilo elektrone i kod smanjenja vakuuma preskakivale su iskre uz veliki prasak. Da bi se ustanovilo, da li je cijev u po­ gonu, moralo se izmedu cijevi i fluore­ scentnog zaslona umetati metalni predmet (kljuc). Pojava njegove sjene na sjenilu zna­ cila je da aparat radi. Zbog stalnog mijenjanja tvrdoce ionske cijevi morala se kontrolirati tvrdoca zrace­ nja. To se vršilo poskusnom snimkom. Po­ stojala su razlicita mjerila tvrdoce u obliku metalnih stepenica (po Benoistu, Wehneltu, Walteru itd.). Kasnije se mjerilo dužinom elektricne iskre, koja je mogla preskociti izmedu dva pola cijevi. Vecina prvih fizi­ cara, tehnicara i lijecnika mjerila je radije tvrdocu na najjednostavniji nacin t. j. ume­ tanjem ruke u snop rentgenskih zraka i pro- Radio!. !ugasi. 18(3) 283-288, 1984 l:-1)-. .., ,t.,\..," f J_;; ·;J-·. ;· --.-. . ''i '•\, .\\... ,;,;.•, ;· I •\ \., ':'l-' NAJ BO ZDRAVILO .. .. ;; 1 i ·..lij' '"\ 1 / ,.;,, I. (. .v• J BO URAN /A , NA n M« // .. ..-.• iS.. r 1 ,ot ,>. ,, •I , aplflt' 1 -KRATEGUS: za krepitev delovanja srca in ožilja. za uravnavanje krvnega pritiska / . .. ·. /.14,,, ! ! .'.t:;:i_-:; fJ .. -. / :"/\J..:· . ,qi;:·'. 1 Vi\11, : 1 i-;J \, it:'...-· aplflt' 2 -TIMIJAN: za lažje izkašljevanje. omilitev . ii'l'llii} '..· -.-/ .1 1 . hripavosti. kašlja. bronhitisa •\· ,,<. in oslovskega kašlja - . . . .. ,. aplflt' 3 -VALERIJANA: za blažitev nespecnosti \' -. -,..·;...,,--•• ;,. -'. " . \ nemirnosti. razdražljivosti 1n drugih .... neprijetnih duševnih stanj aplflt' 4-FRANGULA: za preprecevanje in odpravljanje zaprtja aplflt' 5 -EHINACIJA: za spodbujanje telesne in duševne aktivnosti. ugodno deluje pri menstruacijskih in klimakterijskih težavah. povecuje odpornost proti posledicam ODLICNA KOMBINACIJA Z MEDOM, DRUGIMI CEBELJIMI PRIDELKI IN DODATKOM ZDRAVILNIH ZELIŠC. ---------------------------....,..,...:.,: /'W>IA.Ofl"-.. .\'.-·..@ "'-A.?tvc.1/ PAPIRNICA VEVCE 61260 Ljubljana-Polje 18 izdeluje: -premazne papirje -brezlesne klejene in neklejene papirje -brezlesne in srednje fine pisalne papirje -tanke papirje -ovojne papirje -zidne tapete VETA -lepilo za tapete VETA -VETA fototapete -VETA fotoposterje Cenjenim odjemalcem se priporocamo! tiskarna slovenija 61001 Ljubljana, Kumerdejeva 15 Telefon: centrala 061/572 260, direktor 572 470, komerciala 576 227, nabava in racunovodstvo 576 379 V naših proizvodnih prostorih izdelujemo: • industrijske prospekte • turisticne kataloge • kataloge • almanahe • monografije • brošure • etikete • plakate • formularje • reklamne kartone Za narocila se priporocamo! . TOSAMA Proizvaja in nudi kvalitetne izdelke: Komprese vseh vrst Gazo sterilno in nesterilno Elasticne ovoje Virfix mrežo Micropore obliže Obliže vseh vrst Gypsona in mavcene ovoje Sanitetno vato PhJ III Zdravniške maske in kape Sanitetne torbice in omarice Avtomobilske apoteke Citozin-Arabinozin (Citarabin, INN) Antimetabolit za cistostatsku terapiju hemoblastoza i malignih limfoma ® e Indikacije Akutne nelimfoblasticne i limfoblasticne leukemije, akutne egzacerbacije kronicne leukemije; maligni limfomi tipa nehodgkivnog limfoma. Na zahtjev Šaljemo literaturu. Potpune informacije sadržava strucni prospekt II Heinrich Mack Nachf. Chem.-pharm. Fabrik 7918 J l lertissen/Bayern B. R. Deutschland Delovna organizacija za promet z medicinskimi instrumenti, aparati, opremo za bolnišnice, laboratorije in lekarne SANOLABOR Ljubljana, Cigaletova 9; telefon 317-355; telex 31 668 Yu Sanlab Ima na zalogi veliko izbiro blaga dom2:ce in tuje proizvodnje: -medicinske, znanstvene, opticne, farmacevtske in druge aparate ter opremo; -medicinske instrumente in specialno medicinsko potrošno blago za enkratno uporabo; -rentgenske aparate in filme ter kemikalije; -bolniško opremo, tekstil, konfekcijo in obutev za potrebe bolnišnic in drugih zdravstvenih organizacij; -zobozdravstvene aparate, instrumente in potrošno blago; -laboratorijske aparate, opremo, laboratorijsko steklo, reagente, kemikalije in pribor; -aparate in instrumente za medicino dela ter varstvo okolja; -lekarniško opremo, embalažo, obvezilni material in sanitetno blago iz gume; -opremljamo zdravstvene in druge organizacije z najsodobnejšo medicinsko opremo; -uvažamo za lastno skladišce ter po narocilu kupcev; -na obmocju Slovenije dostavljamo blago kupcem z lastnimi prevoznimi sredstvi. SAN O LA B O R -organizacija združenega dela s 30-letnimi izkušnjami clanica: Poslovne skupnosti proizvodnih in blagovno prometnih IRIS delovnih organizacij, n. sol. o. Ljubljana, Cigaletova 9 clanica: Poslovne skupnosti proizvajalcev in prometa proizvodov za zdravstvo SFRJ, Beograd BAKTERICIDNI KEMOTERAPEUTIK SA SNAZNIM DJELOVANJEM NA OBLIGATNE ANAEROBE I PROTOZOE RAN ® (metronidazol) EFL iv. infuzija 500 mg tablete 400 mg -široki spektar djelovanja koji obuhvaca obligatne anaerobe i protozoe -brzo baktericidno djelovanje -djelotvoran prema anaerobima koji su rezistentni na antibiotike -ne dovodi do rezistencije bakterija -dobra distribucija u tkiva i tjelesne tekucine, osobito u C2S -u terapijskim dozama netoksican i gotovo bez popratnih pojava. -mogucnost lijecenja trihomonijaze samo jednokratnom dozom -Krkina sinteza i tehnologija Indikacije -lijecenje i sprecavanje anaerobnih infekcija -ulcerozni gingivitis -infekcije izazvane Trichomonasom u oba spola -amebijaza -lamblijaza Terapiju anaeorobnih infekcija obicno zapocir.jemo intravPnskom aplikacijam Eflo­rana kao polaganom intravenskom infuzijam. Parenten,lnu terapiju treba promije­niti u oralnu cim je moguce. Osobito želimo naglasiti mogucnost jednostavnog i r:;ou;:danog lijecenja t;ihomo­nijaze samo jednokratnom dozam: 5 tableta u jednokratnoj dozi ili 2 tablete ujutro i 3 tablete uvecer. Neophodno je istodobno lijeciti oba partnera. Oprema 10 tableta po 400 mg metronidazola cocica od 100 ml (500 mg) metronidazola za iv. infuziju Za detaljne informacije i literaturu obratiti se proizvodacu! . Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto as Rcntgenfil rl) HS 90 Standardni rentgen film za medicinsku rentgen dijagnostiku. Razvija se zajedno sa folijom za pojacanje. Prilagoden za brzu obradu kao i za sporiju obradu u automatima za razvijanje rentgen filmova i za rucnu obradu. 1 1 1 (O 1 o_. Visoki sjaj Optimalni sadržaj informacije Konstantni parimetri kvaliteta Rentgen filmovi iz Nemacke Demokratske Republike Generalni zastupnik za SFRJ lnterimpex•promet, Skopje Za vreme LaJpciškog sajma (prolecnog i jesenjeg) poselite nas u sajamskoj zgradi »Bugra»•Gutenbergplatz gde cete dobiti kompletne informacije. VEB FOTOCHEMISCHE WERKE BERLIN ORWO-EXPORT-IMPORT Preduzece u VEB Naro dno preduzece za spoljnu trgovinu Fotohemijskom kombinatu Wolfen . Nemacke Demokratske Republike