Starina plaćena u gotovu Cena Din V—i SOKOLSKI GLASNIK GUS I IJD S A V E ZA SOKCU KRALJ EVINE J U C O S UV I JE H ES EČUI FK.ILOC SOKOLSKO $ E EC' v** CHuajfe slavij u ! Masarik — Beneš Velikima nazivam one, ko ji su Se odlikovali u korisnom. Volter bij. ^ bratskoj češkoslovačkoj Repu-Ше' °Vrih l'ana izvršene su velike pro-Xone- Dne 14 o. m. naime predao je in-ma G. Masarik ostavku na svoj po-bj Pre'tsednika Republike, a 18 o. m. p i Je izabran za novog pretsednika dr. (Vm Beneš.- Od dana ustanovljenja , skoslovaeke Republike Masarik je P pretsednik Republike a dr. Beneš Izlazi svakog petka — Godišnja pretplata 50 Din — Uredništvo i uprava nalazi se u Učiteljskoj tiskari, Frančiškanska ulica broj 6, telefon broj 2177 — Račun poštanske štedionice broj 12.943 — Oglasi po ceniku — Rukopisi se ne vračaju Ljubljana,, 20 decemfera 1935 6od. VI - E roj 43 £t]u^e izabran za novog pretsednika dr. J^ško bio p *y.j 1VV.{JUU11XVV, U Vil. 17V114.U .nistar vanjskih poslova, dakle svaki je i.11JIh Po 17 godina, što je svakako roi "?SuVcri Pr'mer u istoriji svih ev-i J i država. Ta je činjenica ujedno sv 5^a Su °^a državnika izvršavala p J.® državne poslove i dužnosti u naj-j. niJ«i meri, uvtk obasipana i u svo-t,Л odgovornim i visokim funkcijama *4 1 ' V/illUll l Y 14.1111 1 UlllVVlJCIIllt* tiupirana poverenjem naroda. ' To U'renjo naroda pretvorilo se je u krapU s'novf?ku ljubav, koja sja kao ju ■leYski dijadem oko sede glave oca sanka, ono je postalo osečaj ver-n 'atl narodne duše, koja prati Beneša 0v.pi!tu njegovih državničkih čina. Oba n a 'zvanredna sina češkoslovačkog taro«a več od buknuča svetskoga ra-[a P.a do konaene pobede pravde, po-vin Su izvan »ranica ljubljene domo-e temelje samostalnoj Republici i stv SVo.me Povratku u vlastitu državu ()b,arali njenu unutrašnju moč i njezin v- . 1 pribavili joj odlični položaj u anJskom svetu. Div'.^ac> 1 syaki tlržavni akt sada otstu-g Seg presidenta Alasarika, tako i nje-Vq a Pismena ostavka nosi sve znako-ra^W-'8?v°g preciznog, lapidarnog iz-„je^nja, toga dokumenta veličine prosf duha, njegove klasične pri-jju. ,°sti i njegove neumoljive istino-i 0(]lv°sti: »Služba presidenta je teška Su |Vorna i zahteva dakle punu sna-tlov ?. vidim, da moje snage nisu više i|u,. ■ jne i zbog toga se povlačim s te SC(fn.°sti. Četiri puta sam biran za pret-Icui? ^‘-'Pu^like, i to mi možda daje slov n30'-*11 l*a ^as * celokupan češko-acki narod, kao i sugradane drugih ljan° °Sti, mo^m> da prilikom uprav-se d a- zem*j°m budete svesni toga, da Pon^ava održava idealima iz kojih je stan Ja sani bio sam uvek toga sve- koi.Idea.Ii čuvaju materijalna dobra, *aut SV *?. ideala i nastala. To je veliki SQi ’ koji je postavio Tirš u temelje TV o-vaspitnog delovanja — onaj Prof’. S kojim j° Masarik kao mladi osf. °r u ličnim vezama i kome je a« veran do današnjega dana. goj;^asarik sc je u svojim dečačkim Mi)hnatna bavio kovačkim zanatom. p0 ala — svoju a još više i smioni-Hoist „ Uc.nost svoga naroda i samostal-goVo v?-10 domovine. Sada, kada je nje-Пје,, Zlv°tn° delo dovršeno i kada su ljcn. c telesne snage do kraja iserp-^VoiiKrno^a<> je lako da odloži čekič iz Masarikove reči iz god. 1929 ®iajn . u.bini svoga sadržaja i po svojoj jasnoči iste su kao i reči, koje teusfP čuli dne 1 septembra god. 1928 4a aJiU “laženopočivšeg Viteškog Kra-j eksandra I Ujedinitelja, kada precl nai5 pokrajinski slet u rekao: »I ja sam Soko!« SuOpce. u životu ovih izvanrednih v lvuika — jednoga na Sloven-p Vuru> a drugoga na Slovemkoin 4dnn V°PC — opaža sc čudovita st i frapantna jednomišljenost Solcolsltl preporod sela Prvi sabor sokolskll četa ii Moslaru Apostolski rad Sokolske župe Mostar na seiu u prvom d£Gsni|u po sjajnim rezultallma nagovešta novo doba sokolskog preporoda našega sela Mnoge nam se refleksije nižu posle ovog veličanstvenog, prvog sabora sokolskih četa u Mostam. I teško bi bilo sve ove refleksije i misli o torne jedinstvenom sokolskom životu i radu, koji nam se je tako živo usekao u seča-nje i dušu, »akupiti sve u jednu kon-eiznu formu i zbiti ih jednim uskla-denim i povezanim redom u jednu celinu. Teško je zaista živi, dinamični, život izraziti mrtvim sredstvom, pisa-nom rečju, i živa verno reprodukovati. г-__________________________is шжт£ шшшт sv% v " Br. Čedo Milič, zamenik starešine Saveza SKJ i starešina Sok. župe Mostar »Izraziti rečima ono, što ja shvačam tako, da me drugi shvate, kako ja sebe shvačam, to je najteža zadaća. I oseča se uvek kako se zaostalo od onog, što bi bilo moguče« — kako to reče divno i duboko Tolstoj n svome »Dnevniku«. Jer nebrojeno je momenata iz tog so-kolskog života j rada Sokolske župe Mostar, toliko važnih i toliko značajnih, da — propustimo li u reproduko-vanju samo nekoje od njih, mi razbijamo i trgamo celinu slike tog rada i tako živog i tako' dinamičnog sokolskog života, da nam ta slika ne može da bude dovoljno plastična, dovoljno jasna i dovoljno uverljiva. Taj život i rad mi smo promatrali, doduše jedno kratko vreme, ali u jednoj retkoj prilicii, kada je taj život pun istrajnog i muko-trpnog rada u analima ovc župe is-punio i završio prvu dekadu — o 10-godišnjici sokolovanja mostarske župe u našem selu, obeleženog prvim saborom sokolskih četa u Mostaru dne 15 o. m. * # * Uoči saborskog dana, 14 o. m. Mostar osvanuo lepo iskičen jugosloven-skim zastavama. Po glavnim ulicama i prolazima neobična živost. Na svakom koraku susreču se grupe seljaka-Sokola, žilavih i kršnih naših brdana, sinova naše kršne Hercegovine i onih krajeva župe Mostar, koji se protežu prema Crnoj Gori i dalmatinskom primorju do Imotskega. Svi radosni i gor-di, svečana lica i ruha dodoše oni na svoj prvi sokolski sabor, kao delegati svojih četa. S njima su i njihove četne zastave, koje mnoge od njih na koplju krasi veliki srebrni pobednički loVor-venae, sjajni trofeji s pobedničkih tak-mičenja, kojima ih je ovenčao, kao svojim kraljevskim priznanjem, naš Viteški Kralj Mučenik Ujedinitclj, Nadolaze ovi naši scljaci-Sokoli sa svih st ra na i odmah svračaju pravo u — Zupu, otkuda im i zrači svaka nada i ufanje za bolji sutrašnji dan njihov, za bolju budučnost našega, sokolskog sela, koje je prigrlilo veliku sokolsku misao kao jedino spasonosnu i opče preporoditeljsku. * U župi kao u košnicr. Rail i samo neprestani rad. Nisu tu sjajnc kance-larijc, ni kancclarijc kako bi ih inače zamišljali; ne, to> je radionica, rasadnik svega onoga što jo za narod dobro i korisno, to je žarište otkuda zrači jedno veliko i preporoditeljsko. opče pregnn-če, da se naše selo- preporodi. Tu se našem sokolskom selu ukazuje pomoč zborom i tvorom, tu reči sustopice pra-te dela. Tu se svladava jedan ogromni posao, pun požrtvovanja i samoprego-ra, ali i s puno ljubavi i vere u pun uspeh. I ovaj — kao što se to danas i belodano vidi — ni j e izostao. Nije iz-ostao to vidi svaki onaj, koji je bio u moguenosti i prilicii da vidi i oseti, kakve su prilike u našem selu vladale pre desetak godina kada jo istom Sokolstvo zagazilo u naše tamo zapušteno i zaboravljeno selo i prihvatilo se nc-izrecivo teškog i mučnog posla da za-ore prvu sokolsku brazdu. Kako je to sokolsko oranje bilo mučno i zaliveno krvavim znojem, poznato je, a i čulo se o tomc, samo nešto, i iz usta mnoge naše brače sokolskih orača i na ovome prvom saboru sokolskih četa. A danas, kako je danas u tome pogledu u našem selu? Na to pitanje odgovorili su nam oni brojni seljaci-Sokoli, koji stigošc na ovaj svoj doista veličanst-veni naš sokolski sabor, koji su u svojim govorima okrstili naše Sokolstvo i njegov rad za selo kao bogodani i jedi-no spasonosnk A domačina, starešina župe, brat Čedo Milič, pretipan poslom i natova-rcn mnogim brigama, kako da se najbolje pomogne ovom našem sokolskom (Nastavak na str. 3) Bratu Duri Pauukoviču na 25-godišn|icu starostovanja Ovih dana navršaiva brat Dura Paunkovič, zamenik starešine Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, 25-godišnjicu od kada je stupio na čelo tadanjeg Sokolskog dru štva u Beogradu. Od toga doba pa sve do danas, neprekidno, brat Paunkovič nalazi se u središtu Sc-kolskog života i rada i uvek s jednim mladenačkim elanom, predanim cduševljenjem i’ istinskim po-žrtvovanjem i ljubavlju prema Sokolstvu nosi i vedi najuspešneje teške i odgovorne sokolske duž nosti kao naš odlični sokolski pr; v a.k, koga je njegov toli zaslužni sokolski rad kroz čitavo ovo doba od preko dva i po decenija držao i održao na vodstvu našega Sokolstva kao jednog od svojih najprc-minentnijih članova'. ■ w Brat Dura Paunkovič zamenik starešine Saveza SKJ Povodom ovog srebrnog so-kolskog jubileja, starostovanja brata Paunkoviča u našem Sokolstvu, i mi mnogobrojnim bratskim čestitkama pridružujemo i svoje najtoplije, s najlepšim željama i na mnogaja Ijetal Zdravo! Uredništvo Vrlo je velika zasluga br. Dure Paunkoviča u tome, što je on lično, a naročito u prvo vreme, bio jedna od najjačih garancija za sve naše Sokole, a naročito za srpsko krilo jugoslovcn-skog Sokolstva, da če i prividno novo Sokolstvo Kraljevine Jugoslavije biti i ostati nastavak onoga pravoga Sokolstva koje je posle rata elementar-nom snagom obnovljenoga života pošlo putevima sudbine i slave. U isto vreme kada jo sve naše Sokolstvo gledalo u br. Duru Paunkoviča s potpunim povcTenjem, i bilo apsolutno ubedeno o plemenitoj dobroti njegovog, o najvišim moralnim vrlinama njegovim, o j edinstveno div-nom i toplom srcu njegovom o nesa- lomljivom patriotizmu njegovom, — u to isto vreme je Voda i Pastir celog stada narodnog smaerao i izaotao br. Duru Paunkoviča za naj bolju oso-bu sokolsku, koju tada imadosmo, te je sebi pozvao i uzeo, prigrlio je, po-verio joj sc, volco je, poštovao je, slušao je, savetovao se s njomc, od-likovao je najintimnijim razgovorima, i podelio s njomc često puta uzbudlji-vu radost i žalost našu. S time obojim u tesnoj vezi nastajala je za br. Duru Paunkoviča i treča neocenjiva i istorijska uloga njegova u Sokolstvu slavenskom. te zastupa-nje jugoslavenskc tezo našlo jc u br. Duri Paunkoviču otmenog pretstavni-ka i odličnog diplomatu sokolskog, koji je svugde iskreno priman, pažlji-vo slušan, ozbiljno poštovan i nepo-deljeno voljen, te koji je tako najviše lično doprinco tome, da -sc nekadaš-nja a vrlo nezgodna sokolska kriza brzo, uspešno i pošteno rešila. Nesumnjivo dai je br. Dura Paunkovič, nalazeči se stalno na položajima visokih i najviših sokolskih funkcio nara u našoj zemlji, irnao prilike, da i u banalnom, dnevnom, da kažemo čak sitnom, a onet preko potrebnom poslu sokolskom, pokaže najbolja svojstva dobrog starešine, odgovornog vode i marljivog suradnika. i da i u tome de-lokrugu svoga neprekidnog i velikog zanimanja sokolskog bude nosioccm rada, reda, zajednice i drugarstva, osobom nepodeljenog poštovanja, ljubavi i poverenja od najstarijeg pa do najnrladcg. Cudo jc naposle i u tome, što br. Dura'Paunkovič, koji je inače tako mnogo, odgovorno i ozbiljno zaposlen u životu, nalazi i ima uvek dovoljno vremena, da etigne i na sokolski ipo-sao. To nije malo kad se uzme i kad sc zna, da br. Dum Paunkoviča privlači u sokolske redove čista i idealna ljubav, iskreno i pošteno odušcvljenje, i skoro ništa drugo, Jer niti jc od mladosti skakao po sokolanama, niti mu je sokolovanje ikada bito naročitim ličnim športom, niti jc po trezvenom računu trebao da tovari na svoja ramena nove obaveze. S radošču i odlučnošču koja frapira on jc u zrelim godinama svojim zavoleo Sokolstvo, i s junački po-štenom odlukom posvetio se sav to j čistoj ljubavi, i ostao nepokolebiv i nepopravljivo veran. Uvercn sam i znam, da jc sve ovo što u kratko spomenuh br. Duri Pitun-koviču neugotlno. Ali je pravedno da se danas o njemu bar nešto od lepe istine kaže. Jer ovo nije sva i celokupna istina, i imače potonji da nadu i da utvrde još mnogo više lepoga i primernoga. Ali treba starom drugu dozvoliti i više nego drugome, i oprostiti mu, i razumeti ga. To i jeste ona prava drugarska i bratska ljubav. A ova je bila jeste i ostače najdragoce-nija vrlina br. Dure Paunkoviča! Blago drugovima br. Dure Paun-kovičal Več su možda i zaboravili kada su se s njime upoznali! Ne radi odmaklih i velikih godina, nego više radi toliko jake i istinitim delima prepletene drugarske ljubavi, koja ih od (Nastavak na str. 2.) u gledanju na odgovorne poslove dr-žavnog poglavara, a takoder i jedna-kost sudbonosne i temeljne erte njihovih životnih borba i nacionalnih napora, samo što je plemenito mišljenje i ogromno delo našeig Mrtvog Kralja doživelo potresnu katastrofo s krvavim marseljskim zločinom, dok je Masari-kovom životu zasjao zlatni žar pozne večeri: blagodarnoet naroda mu je poklonila za stalno bivanje zamak Lanji, da bi mogao, »ako Bog da, još neko vreme pratiti Vas, kako vodite državne poslove« — kako je to president rekao pri podavanju svoje ostavke najvišim pretstavnicima države. I novi pretsednik bratske zemlje, dr. Eduard Beneš, ponikao je iz siro- maišnog roda. Roden od seljačkih rodi- telja dne 28 maja 1884 u Kožlinima kod Kraloviea, u zapadnoj Češkoj, s izvan- rednom ustrajnošču i energijom probi- jao se je kroz život za vreme svoga školovanja kod koče i u tudini, te jc )orcd doktorske diplome stekao i toli- to pozitivno široko znanje, koje mu jo dalo kvalifikaciji! za univerzitetskog profesora, što jc bio i Masarik. U tudini sklapao je poznanstva i prijateljske veze, koje su mu u borbi za »biti ili ne biti« češkoslovačke Republike bile od koristi kada je sa svim svojim silama podupirao delo oslobodenja i uje-dinjenja domovine. Dr. Beneš bavio sc je mnogo i znanstvenim radom kao univerzitetski profesor. Naročito su znamenita njegova dela iz njegove glavne struke, sociologije, te mlade znanosti, kojoj je prve temelje položio njegov veliki uči1-telj prof. Masarik. Kao ministar vanjskih poslova napisa« je opsežno delo »Svetski rat i naša revolucija,« koje je izišlo u dve knjige, a koje nam s Masa-riikovim monumentanim delom »Svet-ska revolucija« kaže pravo i nepatvo-reno lice svetskoga rata i prikazuje ogromne napore i nebrojene žrtve položene za oslobodenje i samostalnost malih naroda. Svaki, koji se bavi dr-žavnom — ne partizanskom — politikom j koji preuzima na sebe težinu i odgovornost državnih poslova, trebao bi da poznaje ta dela. Novi pretsednik bratske češkoslovačke Republike je i Soko, i to od svojih mladih nogu. Član jc sokolskog društva Prag III — onog istog društva, čiji je i Masarik član. Izvor neumorne ra-drnosti, ustrajnosti, demokratizma, skromnosti i poštenja brata dra Beneša potekao je baš iz tvrde sokolske škole, koja je bratskom narodu dala toliko odličnih muževa od vremena Tiršcvog do dana današnjega, i to ne samo odličnih, več i najodličnijih muževa na svakom polju javnoga života i rada. Svi veliki ljudi, koji su vodili sudbinu češkoslovačke Republike, bili su naša sokolska brača, kao: Svehla, dr. Kramarž, Udržal, dr. Baksa, Klofač, dr. Šajner, dr. Vanjičck, Štefanik, Rašin, Malipc ter, dr. Hodža, dr. Slavik, Mahnik, Bradač, dr. Šamal, Sirovi — drugi i dugi niz Sokola, koji su gradili slobodnu drža vu, koji su pobedonosno otstranjivali sve zapreke, tako da se danas ČcSko-slovačka Republika nalazi medu onim državama, koje su iznutra najuredenije, jer je prožima duh sokolskog bratstva i sokolske demokracije, a prema vani država je otpoma i miroljubiva, jer je čuvaju mišice Sokola-vojnika i legiona-ra. Najsokolskija_ država — to je naša bratska zemlja, češkoslovačka! Pretscdniku ove naše bratske zemlje, bratu dru Bencšu, jednome od naj-odličniiih osnivaea Male antante i koga s našim narodom vežu mnoge i mnoge veze iskrene saradnje i bratskog osečanja i koji je tako duboko gajio poštovanje i udivljenje prema našemu Kralju-Mučeni'ku, takoder i mi na ovome mestu iskreno čestitamo iz br. srca. Njegov izbor pokazao je, kako je velika nacionalna i državljanska svest bratskog naroda, koji jc i tom prlli-kom tako spontano dao izražaja avo-joj zrelosti. Pcjedinci u bratskoj zemlji razumeju i u pozitivnem radu izvrtava ju sokolsko geslo; »Mi koristi -- ni slave!« i /ato če njihova domovina biti očuvana onim idealima; iz kojih je f■ ponikla! $LOVEHSKO KOLSTVO Sb Glavna skupšima ČOS U subotu dne 14 i nedelju dne 15 o. m. održavala se je u Tirševu domu u Pragu glavna skupština (vibora) ČOS. Skupštinu je otvorio brat dr. Stanislav Bukovski, starešina ČOS, ko ji je u svojem govoru podvulcao tešite prilike koje danas vladaju u svetu te potrebu da Sokolstvo budnim okom prati Sve dogadaje k-oji se zbivaju u njegovoj sredini i van nje. Za vreme ove skup-štine bilo je preko radia objavljeno češkoslovačkom narodu, da se je br. dr. T. G. Masarik zahvalio na položaju pretsednika Republike. Ova vest sa-slušana je u največoj tišini i ostavila je najdublji utisak na s ve prisutne, pa> su i sva daljnja večanja tekla pod doj-mom ovog znaeajnag dogadaja. Čim je pretsednik vlade br. dr. Hodža za-vršio objavu češkoslovačkom narodu, ustao je starosta ČOS br. dr. Bukovski, ko ji je otstupivšem pretsedniku Masa-riku izrekao u ime Sokolstva dubeku zahvalnost a ujedno i zavet, da če Sokolstvo uvek iči stopama velikog Pret-sedniba-Osloboditelja. — Nato su pojedini izvestitelji podneli svoje izve-štaje. Iz tih izveštaja saznajemo, da je u 1935 god mi ispkeeno p reko 900.000 Kč u ime darova u naravi ili novcu, a za narednu 1936 god. predvidena svota od preko četvrt milijuna Kč u socijalne svrhe. Na ovoj sednici prihvačen je i program prednjaekih i prosvetnih točajeva, zaključeno je nadalje da ČOS ne može da bude elan ni jedne sportske organizacije, da se u sokolskim redo-vima ne dozvoljava nogomet i, što je sada možda najvažnije, u načelu je odobreno da ČOS učestvuje na olimpijskim igrama u Berlinu ne samo s takmičarskim vrstama več i s večim brojem vežbača i vežbačica. Na taj če se način stranom svetu pokazati TLršev telovežbeni sestav i ujedno u poznati druge narode sa sokolskim radom. u vežbaonici, Raspravljeno je i o poseti čeških i moravskih župa Slovačkoj 1936 god. Glede učestvovanja na pokrajin-skome sletu u Subotici zaključeno je, da se učesnici ovog sle ta pridruže sokolsko j ekspediciji, ko ja u to vreme odiazi u Rumuniju. — Za vreme odmora učesnici su se poklonili pepelu, brače dra Jindrc i Karla Vanjičeka, čiji se pepeo nalazi u kolumbariju Tir-sevog doma. Donešeni su i potrebni zaključci o pripremama za X jubilarni svesokolski slet, koji če se održati u Pragu 1938 god. Proračun za god. 1936 iznosi nešto preko dva milijuna Ke. bavezni porez ostao je nepromenjen, t. j. 5 Kč za svakog člana. Nacionalni odbranbeni fond razdeliče naredne go-dme 105.000 Kč medu 15 svojihf jedi-nica. Ra spravi j eni su i prilivačeni predloži glede vežbačkog odela starije brače, naraštaja i muške dece. Ovoj skup-štini učestvovalo je 117 članova što preteednistva ČOS što delegata župa. Obzirom na otstup pretsednika Masa-rika donešen je naročiti proglas, koji je upueen sokolskim pripadnicima. 80~godlšnjica sfeiladaleifa KSičke O v ih dana proslavio je 80-godišnji-cu svoga života veliki č ešk oslova ć k i kompozitor br. Josip Klička. Ovaj sedi komponista, koji je sa svojim kompozicijama na daJefco- poznat, uvek je oduševljeato ,j požrtvovno saradrvao u sokolskom radu. Mnoga kompozicija za pratnju prostih vežaba njegov je rad. Naroči to se je istakao sa svojom glazbenom pratnjom za veličanstvene članske proste vežbe na IX svesokol-skom letu u Pragu god. 1932. Ova je skladba pokazala, kako se odlično mo-gu da spoje proste vežbe ogromnog mnoštva od 17.000 ljudi 8 krasnom, teh-nički savršenom muzičkom kompozici-jom. Uspeh tog sleta bio je ujedno i najlepše priznanje ovom požrtvovnom komponisti Sokolu, kojemu i jugoslo-venstko Sokolstvo prigodom ove . časne 80 - godišnjice želi sve najlepše. Na mnogaja ljeta! Dragi *bor sokolskih župskilt teka ra Dne 8 decembra o. g. zborovali su 0 Pragu sokolski župski lekari, t. j. pffefcsednici »vih župskih zdravstvenih otseka. Zboru je pretsedavao br. dr. Hrd lička, a otvorio ga je savezni starešina br. dr. Stanislav Bukovski. Br. dr. Bukovski istakao je u svojem govoru sve one velike zadače sokolskog lekara, koji treba da svoje sposobnosti 1 znanje uputl duhovnom, moralnom i tizičkom podizanju sokolskih pripadnika. Naijače podračje rada saveznog zdravstvenod otseka bilo je u pred-njačkim školama ČOS, nadalje davao je svoja stručna mišljenja u zdravstvenim pltanjžma, koja su zatražili razni savezni otseci i odbori. Pri ČOS po-stoji i pomočili zdravstveni otsek, koji broji 237 članova, koji je saradivao pri raznim večina priredbama i koji je svoje članstvo izvežbao i u obrani pro-tiv plinova. Nadalje pokazala je vrlo živ rad i sekcija studenata medicine, koju vodi docent br. dr. Juraj Sa j ne r. U ovoj sekciji radilo je preko 180 studenata, koji su sc vežbali u praktičnom lekarskom radu u .Sokolstvu. Prema iz-veštajima župa, zdravstveni je rad mnogo napredovao na njihovim pod-ručjima. Mnogo je župa, koje su po ugledu na ČOS osnovale uz zdravstveni otsek još i pomočne zdravstvene zbo-rcve, koji prireduju vrlo uspela predavanja iz zdravstva i uopče razvijaju smisao za zdravstveni rad. Pregledi vežbača pokazali su povoljno zdravstveno stanje, a o pregledima dece isto-vremeno su obaveštavani i njihovi roditelji. Na ovom zboru učestvovala su 34 zastopnika zdravstvenih otseka iz 31 župe. Iz moravsko - šleske župe Radina Moravsko-šleska župa, sa svojim sedištem u Moravskoj Ostravi, poslala je na izbirna takmičenja za uzornu vrstu, koja če nastopiti na olimpijskim igrama u Berlinu, nekoliko svojih takmičara, koji su se dobro is-kazali. Ova župa poslala je svoje tak-mičare i na priredbu u Vršovice, gde su se ocenjivali nastupi za pozornice, i to za ženska odeljenja. Župa je na toj priredbi osvojila prvo mesto. Mo-ravsko-šleska župa zajedno s Tješin-skom sprema se da naredne godine priredij oveči župski slet, koji- bi sc imao održati 7 i 22 juna. Tamošnji Sokoli nameravaju priređivati svoje redovne sokolske pretstave u moravsko-ostrav-skom narodnom pozorištu. Pcčetkom ove godine pčela je župa da izdaje i svoj župski list u novinskoj formi, koji je do sada izlazio kao mesečnik, ali prema odiuci župe naredne godine po-čeče da izlazi kao polumesečnik što je dokaz, da članstvo naročito voli ova-kav oblik svog glasila a i da je sadrži-nom lista zadovoljno. U socijalnom pogledu župa je u vrlo teškom položaju, jer 676 brače i sestara nema zapo-stenja i župski socijalni fond podupire ih s velikim teškočama. Što se tiče broja članstva, ono još uvek raste. Pr-voga novembra o. g. bilo je u svim je-dinicama ove župe 14.339 članova i članica, dok statistika od I decembra beleži več 14.412 lica, od koga broja ot-p«da na članice njih 4.553. Redah prednjačiti jubilej U Praškom Sokolu održana je ovih dana vrlo lepa kučna proslava. Trojica brače naime tiho su, pri radu, proslavili svoja 25-godišnjicu, otkako su bili još za načelnikovanja brata dr. Jindrc Vanjičeka izabrani za društvene prednja-ke. To su brača dr. Jaroslav Urban, sadanii društveni starešina, bivši du-gogodišnji tajnik ČOS, nadalje br. Emil Pilat, dugogodišnji prednjak prve društvene vrste i br. Jan Kabat, požrtvovni član prednjačkog zbora. Ovo je zaista redak primer sokolskog neprckidnog rada u vežbaonici i malo je društava koji imaju ovakve prednjake kao što su pomenuta brača. Kod ovakvih pred-njaka može zaista društvo da napreduje i da pokazuje vidne uspehe, a što je Praški Sokol to i do sada i pokazao. Ovakva brača mogu da služe kao primer mnogim i kao uzor požrtvovanja i ljubavi prema Sokolstvu i narodu. Razne vesli Iz slovenskog SohoMva Medu češkoslovačkom vojskom i češkoslovačkim Sokolstvom vlada ju naročita bratski i srdačni odnosi. Poznate je, da praški pešadijski puk broj 28 nosi ime osnivača Sokolstva Tirša i Fignera. I lom je puku ČOS darovala pred nekoliko godina vrlo lepu zasta-vu. Kada je pred nekoliko dana pre-uzeo komandu nad ovim pukom novi pukovnih Zih, on je smatrao svojom dužnošču da se pretstavi ČOS i njenim zastupnicima. Brata pukovnika primio jc starešina ČOS br. dr. Bukovski, koji ga je pozdravio vrlo lepim i toplim režima. Pepeo brače dra Jindrc i Karla Vanjičeka i njihove sestre prenct je u kolumbarij Tirševog doma. Brača dr. Jindra i Karel Vanjiček bili su najbolji sokolski rodnici, a njihova sestra Amalija uvek ili je podupirala u njihovom sokolskom radu. Zbog naročitih njihovih zasluga za Sokolstvo odločila je ČOS da prenese njihov pepeo u Tiršev dom. Pri otseku za štarnpu ČOS obrazo-van je sada još jedan naročiti otsek, kojemu je povercna dužnost da u dnevnim novinama redovi to prati izveštaje i glasove o Sokolstvu. To su pre svega notice, koje daju u dnevno štampu sokolske jcdinice i pojedinci, nadalje kritike štampe koja je sklona Sokolstvu te napadajo na Sokolstvo od Strane ne-sklone štampe. Ovaj otsek če prikup-Ijati sve ove vesti i prema potrebi o njima izveštavati pretsedništvo ČOS. ČesIIlfea Save^a SKJ novom prelsednlkii Češkoslovaške republike drw Ecluardu Beaiešu Povodom izbora novog pretsednika bratske Č c š kosi o v a č k e Republike, dra Eduarda, Beneša, Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije uputio je dru Benešu slcdeču brzojavnu čestitku; -- Uprava Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, intimno i bratski vezana s češkoslovačkim Sokolstvom, raduje se današnjem isterijskom dami bratskog češkoslovačkog naroda. Naše Sokolstvo je ponosno, da na uzvi-šeno mesto velikog sina i Sokola češkoslovačkog naroda brata Masarika dolazi njegov intimni saradnik i su-bcrac za slobodu, odličan Soko i rnu-dar državnik, koji če nastaviti delo upravljanja i napretka češkoslovačkog državnog života. Uprava Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije duboko je uvere-na, Ekscelencijo, da če se pod Vašom upravom dosadanji srdačni odnosi medu našim d vama bratskim narodima i njihovim Sokolstvom samo još učvrstiti i produbiti te Vas srdačno i sokolski pozdravljamo: Zdravo, dični Sokole i Pretsedniče bratske slovenske države! Zamenik starešine: Dura Paunkovič (Nastavak sa 1 strane) prvog časa spajaše, da ne umejunida pomislc da to jedanputa nije bilo, i da to jedanputa neče biti, baš kao da ih je jedna majka rodila! Neka mi oprosti moj brat Dura, što mu eto javno sve ovo govorim. Sve to ništa nije prema onome, što sam hteo da mu kažem, i što sam trebao da mu kažem. I ja čujem brata Duru, kako odmahuje rukom i tiho mi ,pre-bacuje: »Čuti, Lazol« Pa dobro! Gle-daču Te samo! čutaču uporno! I uvek Te voleti i poštovati! Ostaj zdravo i na mnogo ijetal Tvoj dr. Laza Popovič ❖ * * Brat Dura Paunkovič rodio se 8 avgusta 1877. Gimnaziju je učio u Beogradu, Kragujevcu i Kruševcu, gde jc i maturirao. Nakon položene mature pošao je na univerzitetske študije u Čirih i Berlin. Zatim je pošao u Rusi-ju, gde je bio godinu dana nastavnih u vojnoj gimnaziji u Orelu. Ne htejuči primiti rusko podanstvo, nspustio je ovu službu i god. 1901 stupio u službu osiguravajupeg društva »Rosija« u Petrogradu. Odatle se vrača u Beograd, gde god.. 1909 biva izabran za direktora filijalc »Rosija«. Kada je pak godine 1921 biio u Beogradu osnovano društvo »Rosija Fonsier«, bio je tada izabran za generalnog direktora i člana uprave toga društva, na kome se položaju i d-eras nalazi. Br. Paunkovič bio je nadalje član Privrednog saveta pri Ministarstvu trgovine i industrije, a sad je član veča i ipretsednik gazdinskog otseka beo-gradske Trgovinske komore, pretsed-nik Brodogradilišta Split a. d., član nadzornog odbora Izvozne banke i t. d. Nadalje je osnivač i od osnivanja član uprave Kola jahača »Knez Mihaj-lo«, pretsednik Saveza osiguravajučih društava Jugoslavije i član mnogih drugih ustanova. Za vreme balkanskog rata bio je sekretar sanitetskog odeljenja za privatno pomoč pri Ministarstvu vojske. Za vreme svetskog rata bio je komandant zarobljenih oficira i posle povla-čenja kroz Albaniju delegat naše vlade pri Međunarodnom komitetu Cr-venog krsta u Ženevi. U sokolskom pak životu i radu ime brata Paunkoviča usko je povezano s najznačajnijim i istorijskim sokolskim datumima i dogadajima. Preko puna dva i po decenija vidimo ga na najistaknutijim i najodgovornijim sokolskim .položajima. Več god- 1910 br. Paunkovič izabran jo najpre za potstairešinu, a zatim za starešinu ta-dašnjeg Sokolskog društva u Beogradu, današnjeg Sokolskog društva Beo-grad-Matica. God. 1911 biran je za potstarešinu Srpskog sokolskog saveza, na kojoj je dužnosti ostao sve do god. 1919. Godine paik 1914, 18 juna, učestvuje u Zagrebu kao delegat Saveza srpskih sokolskih društava »Dušan Silni« s delegatima Hrvatskog sokolskog saveza, Slovenske sokolske zveze te Srp-ske sokolske župe Rrajiške povcrlji-voj konferenciji, na kojoj predlaže osnivanje Jugoslovenskog sokolskog saveza, što je bilo jednoglasno i pri-hvačeno. God. 1919 s drom Ivanom Gražc-nom, dr. LaivOm Mazurom, dr. Laza-rom Carem, dr. Lazom Popovičem i dr. Srdanom Budisavljevičem organi-zuje šve pripreme za 1 sokolski sabor, koji jc odžan u N ovom e Sadu, a na kome je osnovan Savez Sokola Srba, Hrvata i Slovenaca. Pretsednik toga sabora bio jc br. Dura Paunkovič. Na istome saboru br. Paunkovič izabran je za potstarešinu Saveza Sokola Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je funk-ciju obnašao sve do osnivanja Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije 5 decembra 1929 god., kada je postao dru* gi zamenik starešine ovoga Saveza, a na kojoj se dužnosti i danas nalazi. Posle smrti Ljube Jovanoviča izabran je za starešinu Sokolske župe Beograd, na kome je mestu ostao sve do osnivanja Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije. Saradnja br. Dure Paunkoviča i s ostalini slovenskim sokolskim savezi-ma vrlo je velika i značajna. Tako ga vidimo da god. 1924 učestvuje pri stvaranju Saveza skrvenskog Sokolstva u Varšavi, a več od 1911 pa sve do 1935 br. Paunkovič bio je stalno delegat prvo Saveza srpskog Sokolstva, zatim Jugoslovenskog sokolskog -saveza kao također i Saveza slovenskog Sokolstva na raznim sletovima, skup-štinama i sednicama u Pragu, Varšavi, Sofiji i. t. d. Za svoj nacionalni i sokolski rad br. Dura Paunkovič odlikovan je mnogim visokim našim i stranim odličjima kao: Karađorđevom zvezdom IV stepena, ratnom zlatom medaljom »Za revnosnu službu«, oidenom Sv. Save I stepena s lentom, Jugoslovenskom kru-nom III stepena, bugarskim oidenom »Za gradanske zasluge« I stepena s lentom i češkoslovačkim ordenom Be-log Lava III stepena. Brni Dura Paunkovič Dne 22 decembra Sokolsko društvo Beograd-Matica proslavlja na intiman način dvadesetpetogodišnjicu kako je brat Đuro Paunkovič, drugi zamenik starešine Saveza Sokola Kraljevine Ju- goslavije, postao prvi put istarešina Sokolskog društva Beograd-Matica. Loga dana nači če se na okupu u Beogradu dugogodišnji saradnici brata Dure, a u mislima u toj intimnoj proslavi uče-stvovače mnogobrojni Sokoli' iz sve naše otadžbine. Značajne su i velike^ zasluge brata Dure za Sokolsko društvo Beograd-Matica. Važna je i vidna ulo-ga koju je brat Duro igrao u Sokolskom savezu »Dušan Silni« u Beogradu, a još veča je njegova uloga u Srp-skom Sokolstvu, organizaciji koja je sa sedištem u Beogradu pre rata okuplja-la u svojoj sredini pored pretstavnika Sokola iz Srbije i pretstavnike Srpskih sokolskih župa iz krajeva koji -su tada stenjali pod neprijateljem. Ta značajna sokolska organizacija, koja nije ima la ni formalnih pravila, bila jc neobično važna po svom faktičnom radu. Ona je postavila aksiom, da jc Srp-sko Sokolstvo jedno, kao što je i srpski narod jedan. Zahvaljujuči toj organizaciji, Srpski Sokoli iz sviju krajeva naše današnje otadžbine istupili su na sletu u Pragu 1912 godine s vi zajedno pod jednom zastavom: Saveza sokolskih društava »Dušan Silni« i vežbali zajedničku vež-b-u oslobodenja i ujedinjenja, koja je simbolično prikazivala ropstvo naše naše brače pod tudinom, raskidanje lana-ca i oslobođenje neoslobodene brače i njihovo ujedinjenje s bračom iz Srbije i Crnc Gore. Brat Duro Paunkovič nije samo naj aktivni je učestvovao u radu organi zacije Srpskog Sokolstva, nego je bio i medu onima koji su propovedali naj-hitniju potrebu jedinstvenog rada Srpskih, Hrvatskih i Slovenačkih Sokola. On jc bio delegat na sastanku u maju 1914 u Zagrebu, gde .su pretstavnici srpskih, hrvatskih i slovenačkih sokolskih organizacija utvrdili način, kako če zajednički da istupe sve srpske, hr-vatske i slovenačke sokolske organizacije na sletu u Ljubljani 1914 god. pod jednom .sokolskom zastavom. Austri-ska vlast je zabranila taj slet s moti-vaei jom, da ne dozvoljava da na sletu u Austriji učestvuju i drugi državljani, a tu se mislilo na Sokole iz Srbije. Au-strijske vlasti su so nadale, da ec na taj način omesti saradnju Sokola koji su živili u Austrijskoj Monarhiji sa So-kolima iz Srbije, ali su sc ljuto preva-rile. Zaključci donešeni u maju 1914 g. u Zagrebu ostvarenisu godine 1918, za-hvaljujuei besprimernom herojstvu srpske vojske i nezapamčenim mukama celog našeg naroda. Sokoli su u svojoj oslobodenoj i ujedinjcnoj otadžbini istupili na ruševinama Austrijske Ca-revinc pod jednom jedinstvenom, jugoslovenskom sokolskom zastavom. Na Vidovdanskom saboru 1919, kojim jc odlično rukovodio brat Duro Paunkovič, donesen je zaključ-ak, da se stvori .Tugoslavenski sokolski savez, u kome brat Duro kao zamenik starešine igra vrlo vidnu ulogu. Brat Duro Paunkovič dugo vremena uspešno vodi Sokolsku župu beogradsku. Od 1929, kako je formiran Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije, brat Duro s bratom I zameni-kom starešine Engelbertom Ganglom, dostojno upravlja našim Sokolstvom i budnim okom bdije da naše Sokolstvo ostane uvek verno našim velikim sokolskim načelima. Brat Duro koji je svojim dugogodišnjim iskrenim sokolskim delovanjem steicao poštovanjc i ljubav sviju Sokoia spada medu naj-markantnijc figure našeg Sokolstva. Na 22 decembra uputiče mu Sokoli iz sviju krajeva naše otadžbine iskrene bratske pozdrave, kojima se priključu-ju iz dubine dušo i njegovi iskreni dugogodišnji sokolski saradnici i pošto-vatclji. Dr. V. Besarovič, Sarajevo „Sokolski vjeslrilfe" €05 o bratu Duri Paunkoviću Poslednji, 48 broj »Sokolsko^ vjestnjika« ČOS donosi na pfv(l' strani dva člančiča povodom sokoi-slcog jubileja brata Paunkoviča: Je' dan od ovih pod naslovom »Brat ttu-ro Paunkovič« najpisao je poznati sokolski radnik i pisac brat Rudolf Fro haska, a drugi je člančič pod-vom »Uspomcna na brata Duru K unkoviča iz godine 1914« uzet iz knjm ge brata R. Prohaske »U srpskoffl za' robi jeništvu«. Prvi člančič glasi: — Dne 22 decembra prodavlh jugoslovensko Sokolstvo 25 godina kolskog starešinskog rada brata du Paunkoviča, zamenika starešine ha1' za Sokola Kraljevine Jugoslavije. Brat Paunkovič nikada ne P J0?]' šta ni jedne prilike, a da ne bi “0 medu nas, da vidi naše prilike, da n' osokoli, da se s nama poraduje i s nama podeli naše boli. Jcdnako. «a i druga istorijska ličnost ujedinjeno« jugoslovenskog Sokolstva brat Gang’ i on nastoji da uspešno i marljivo Pr^ menjuje u životu jugoslovenske soko ske brače svoja bogata životna i dr štvena iskustva. Njegov uticaj lSP.^ Ijio sc naročito u doba ujedinjavan] svih tri ju plemena jednog naroda. ponosni pripadnik pobedničkog ,?■ skog dela naroda, video je u ujediffl nju Sokolstva ojačanje državnog > dinstva i pospešenje slivanja P°IeN nih plemena, koja su bila sudbin» rantresenai sve do tada u pet drza'^ a sve svoje umne sposobnosti ulag, je za dobro ujedinjenog naroda. P0-’ podržavljenja (?) Sokolstva, veoma 1, dobro služio Sokolstvu pri otstranj vanju velikih prepreka kao tumač P gleda i nazora Dvora i njegove na^u. nosti sp ra m Sokolstva. .U to doba. V no opasnosti, da se sokolski rad 9®* Iji od tlemokratskih načela, na kop stojimo, brat Paunkovič pokazao j. udivljenja ivredno prisustvo duh3, tako je jugoslovensko Sokolstvo izU neoslabljeno te kroči prema svom lju mladalačkom snagom. Široki vidik brata Dure, obrazovanost i njegov neogranlce.,. patriotizam garancija su, da če *9 gov rad donositi ne samo SokobR. nego i čitavoj ujedinjenoj Jugoslav,^ kojoj je, verno služeči i u n2'jteZ;o, vremenima svetskog rata dao svU.s'„i ju ljubav, koja se nije Pokolebala u strahovitom povlačenju preko A‘ nije- Ш Zbog svega toga želimo mu go zd ra vij s i snage na korist eita' Slovenstva! . Rudolf Prohazka * Drugi člančič »Uspomena nalC,i4i ta Duru Paunkoviča iz godine iz knjige br. Prohaske »U srps^0 zarobi jeništvu« glasi: — Prvi nas je primio direktor^ ra Paunkovič u svojoj kancelariji. \ stavio nam je i svog kolegu ipotpuk . nika Šapinca, čim je od nas dobio govor, da smo Sokoli. U -proleču ^ ime te godine bio je on u РгзРЧ.М Šaipinecm na pogrebu starešine L brata dr, Jana Podlipnog. S veSj- ja smo ovo culi, a ujedno se i stideh. sada nas dvojica Sokola sedimo s d j jicom .Sokola kao zarobljenici P.Gj svojim gospodarom. Gorka sudb> Iz svojih papira izvadio s a in 5 ,, iz nekog kalendara, koji sam bio ^ šao u nekom jarku pokraj puta, smo išli kroz Mačvu prema Ubu. rovatno su ga bili izgubili ili odpa •, linrli ,1- zv i 7 oi: 'Kobali Г>т*Рг1 - u ie? ljudi, koji su bežali pred Austn.1 ma. Da uskratim dosadivanje na šu po nezanimijivoj pokrajini, -sam ga sobom — ali i iz radoznalo I kako marširamo. počnem da P° \i mu prebirem i pokušam da čitai® ^ tog srpskog kalendara. Pomažem .g, pri torne svojim znanjem grčkog J-j, ma, kojemu je cirilica ipak dosta g. na, i uspeo sam da ipak nešto K|J| čitam. Odjednom naišao sam na koja me je iznenadila: skupina *Uj|cc skih vežbača! Gle, pa sve te . ^ali poznajem po imenu. Ovde ovai ^^ je brat Petrovič, ovaj s dugom Borisavljevič i t. d.! Ta bili su a sa tnnom u prednjačkoj školi p .,rc Pragu godine 1911, jednu godm^^li svesokolskog sleta. E, to su bih^ ^5 dečki i s kakvim su se veseljem/-? pj'j-kao tigrovi — bacili na vežbanje „g-jedne stvari nisu se bojali, sve s kušali da i oni izvedu. pt0, Skoro mi je bio zastao Beb gjj^u ovde ih opet vidim. Odmah 6та1Т1а(јЛ j11 izrezao i složio u svoj notes. J pokazujem bTatu Paunkoviču. c ’pjci tamo piše — naime. da su to predr.jačke škole u zlatnom t/ Daleko smo stigli mi Sokoli 1 t ^ji. godine bili smo zajedno u jednoj ^0јј| a sada? »Na žalost«, dotle srno i koji od nas što može za to. vC, Brat Paunkovič učinio nam h su sel j c i odvco nas u pvostonje, navodno Sokoli. Bilo jc_ t®1? ;e b* Čeha, dobrih patriota, ali boK samo jedan od njih, i to bi* .упј® prednjak iz N'usla, jak kao muziear. — Prvi sabor sokolskih čela u Mosfaru a kod nepismenih i neškolovanih veča bistrina i dubina duha, nego kod mnogih koje reklamira doktorska diploma. I pred tim urodenim odlikama i vrlinama narodnim bledi' i največa kultura i najrafinovanija civilizacija. To smo videli jasno u našem priprostom narodu, poglavito u narodu našega sela, da i mi učeni i školovani možemo da se na tom čistom izvoru naeionalnom napojimo mnogim i mnogim znanjem, koje nam nikada neče dati nikakva škola. I zato trebamo biti gordi i ponosni sto Sokolstvom možemo da pridemo torne svome narodnom korenu, da mu se vratimo i da zajedno s nji-me krčimo nove i bolje zajedničke puteve naše. Pa ako treba pri torne za taj veliki cilj da razbijemo i po koju ukru-čenu i petrifieiranu, zastarelu formu i mišljenje, da razbijemo ili predemo iz okvira izvesnih pravila i normi, koje su takoder postavili i napisali ljudi — jer ni one nisu večne i jer se i' zakoni tvrdi moraju da uskladuju s potrebama i prilikama života — prečičemo i ovc i razbiti ih, ako ustreba, samo kad bude-mo svesni i uvereni, da čemo tako i tim * Guslarska utakmica Uoči sabora sokolskih četa, dne 14 o. m., u 4 sata popodne, održana je u prostorijama Srpskog doma utakmica guslara s teritorija župe Mostar. Na ovoj utakmic-' uzelo jo učešča 17 guslara. Za utakmieu vladao je vanredno velik interes, naročito medu samim saborskim delegatima četa, tako da je dvorana, u kojoj je utakmica održana, bila več mnogo pre početka utakmico dupkom puna, a stajalo se i slušalo pe-vanje guslara i po hodniku. Nažalost, kako je dvorana za ovakav veliki poset bila i suviše malena, veliki broj onih ko-ji su došli da slušaju naše guslare morali su da se vratc. Utakmieu jc sudio naročiti žiri, i to po lepoti pevačevog glasa, dikcije i tehnici pevanja i guda- lepših vrlina i odlika i zbori' velika njegova istorija. svojim širim i nesputanim a korisnim i dobrim radom poslužiti svome narodu i svojoj zemlji. A služiti narodu je največi zakon, pa i! naše Sokolstvo, kao narodni pokret. i nema drugoga cilja. I zato Sokolskoj župi Mostar, koja svojim radom zaista služi narodu, neka je to na čast i ponos. Njeno delo osta-če u narodu trajno, a ljubav toga naroda prema Sokolstvu prclaziče na potomstvo, koje se neče moči oteti priznanju onih plodova, koje mu je Sokolstvo stvorilo i dalo. Novo dobastva-ra nove potrebe, nove vidike i nove puteve. Zato i naše Sokolstvo u novim p-rilikama današnjice treba da se oda-zove tim današnjim potrebama svoga naroda, treba da obrača svoj pogled novim putevima savremenih zahteva života naroda i onima njegove sutraš-njice. Inače bi moglo, da, pridtža-vajuči se bolečivo na liniji samo tradicija i programskih forma prošlosti, da se na tomc iživi i da u narodu izgubi svoj pravi raison d’ etre. A to sc neče dogoditi ako ono ne bude samo sebi svrha, več ako mu to bude, kao narodnom pokretu, narod. nja i po samoj pesmi. Utakmica je dala najlepše rezultate. Kao prvi na ovoj guslarskoj utak-mici proglašen je guslar brat Veljko Vreča iz Huma, drugi je brat Osman Lizde iz Domanoviča, a treči Perko Mrkajič iz Bradine. Treba zaista pohvaliti i ovu lepu i srečnu zamisao bratske Sokolske župe Mostar, da i medu ostalim svojim svestranim sokolskim radom u našem selu nastoji daočuva i razvije ovaj drev-ni narodni kult prema našoj narodnoj pesmi uz gusle kao nešto najjače, naj-snažnije i tipično rasno nacionalno, kroz što veje duh slave, viteštva i čoj-stva našega naroda, svili njegovih naj- (Nastavak s 1 stranice) selu. Ipak, on nade i vremena i dobre epe reči da se sa svakim bratom sr-«acno pozdravi sa »Zdravo, Sokole wi.«, cla svakoga čuje i da se za sva-oga raspita — a i poznaje svakoga ko J 11 ciji je i otkuda. je, poznaje svakoga sl i’- ~ c'a Sc raspita kako se sokolji radi i napreduje u pojedinim četa-a; ^n neumorno sa svojim marnim i Preuanim saradnicima daje inicijativu. pnprema i snuje, razvija i ostvarujc P anski rad, ko ji se zatim tačno i skru- • u!°2iio do u tančine odvija i izvodi j nirn tempom bez odmora i predaha. uzajamno veliko poštovanjo medu J?00??’ Pre svega poštovanje prvoga u J so-kolskoj porodici, poštovanje prc-a domačini, uzajamno poverenjc i tvorenost misli- i pogleda, jedna jedin-nVcna Predanost i oduševljenje svih Prema. Sokolstvu i sokolskom radu za naj seljački mukotrpni narod, — sve 0 1 ne može drugačijc da se odrazi do S u0 savršenoj harmoniji svih tih u°,i .trydbenika, koji sačinjavaju J Gnu istinsku sokolsku porodicu. I P°d ovakvim, bitnim preduslovima na-ina rada rezultati toga rada mogu biti ‘m° veliki i pozitivni. * ^ Kad smo posle sabora napuštali ostar, osetili smo i shvatili, da je ovaj ju s°kolovanja, kako sokoluje župa '.ostar, sokolovanja koje traži današ-trJ?. rtaše doba, današnjo prilike i pozebe našega naroda, specijalno za ovc rajeve, i jedino moguč, te da se ono ta? takvo imperativno i namiče, i da akvo sokolovanjc znači iskupljivati °J veliki dug prema narodu, prema Seieg0v.9J srčiki, prema narodu našeg n-'8- čiji smo svi sinovi i otkuda i po-Še 1*°’ sokolovati, ulazeči u na-selo J donoseči mu sve dobro i ko m'no. a ništa mu ne odnoseči, sem vp?.Z • z*a’ na ^°Је ”a Јс nev°lja na" Ud ?’' kome zlu klice treba tražiti drug-nr°’ a ne u sc^u> takvo sokolovanjc je | av°. narodno misionarstvo i aposto-vanje. Ali teško je poneti taj križ, i . muci sagibati se pod njime, i zato .'•!e eudo što mnogi i mnogi, a medu m > neki sokolski doktrinari i dog-f atičari, koji pretenduju i misle da su °> oni ukručeni' u sušte forme, beže od akvoga križa, kao učeno govoreči, a r Yrno izgovarajuči se, da taj i takav l i nije sokolski, da to »tobožnje Sokol Vo<< n''e ono >>Pravo> Tirševo So-a pr* tomc zaboravljaju ti *0l'itativili interpretatori« Tirša na ,п«оуе duboke reči: »Sto narod ne 0(i 1 .piko ne zna; što od naroda nije, rt, ni^oga nije « A taj iskonsiki naš ko-j n Narodni jest u narodu našeg sela. slu?^ trebamo baš mi Sokoli »Učiti se |enx'ti narodu, jer je to največa i naj-Tj Ua'^a zadača« — kako to opet veli rs ovim svojim rečima, kojima jc sa-v 9 Podvukao opči moralni zakon, koji |: ,a svakog čestitog čoveka. »Duih : bavi i prosvečenosti treba da vlada (|UPravlja svetom. Taj duh če učiniti. Sc CC 50.Yečan(Stvo jednom prestati da Ш c80istički opredeljuje, več da sc ono bm*1 u,Jedljivo i uverljivo predati altru-bo K * ^ zato trc^a takoder »Voditi , u protiv svega što smeta napretku, k ii? Su Predrasude srca i duha«. Jer — Zop9 ' dalje veli Tirš — »Prava filo-r-i- i sast°ji se u tome, da se ne stva-Ju knjige nego ljudi«, sl- 4stakli smo ovde ovili nekoliko- mi-_ t lrševih, da bi ukazali, kako je više ba Ц s^vaeanje Sokolstva, ne bi rekli ђ s. Pogrošno, ali svakako preusko i u] |°voljn° i kako se u tom uskom t0 Ui>nju nedovoljno, skučeno i prema j i*1 e netemeljito’ tumači i sam Tiršev j- -Olski nauk, sokolska ideologija. Tirš г Ustanovio Sokolstvo radi naroda i SaiПаг?1*' a ne da ono bude dostupno dol 0 jednom malom I ograničenom tom nar°^a- ^ što je najglavnije. Tirš itd Sokolstvu nije dao ni odredio lta ^stranu ulogu, več da odgoji čove-ko| reba zato učiniti i preduzeti u So; štc\S Uv svc korisno, lepo i potrebno, loi) 'х'020 ^°Prinese odgoju tog ce-v m^veka, čoveka zdravog fizički i žun ^n’atramo stoga, da i rad Sokolske je 1 e Mostar odgovara potpuno i da ђја* na|veeem skladu sa sokolskim tež-iiaJllav > načelima i naukom Tirševim, i ® fto se taj rad razlikuje od ostalog sto • u ^ru8'm krajevima po tomc, vekJC rat* na odgajanju celog čo-lcr a' Sokola, ovde besprimerno teži, Od av? težak, jer on treba da segne početaka i da slaže i stvara k'rai e*V‘1T|entc, koje su drugi u drugim toveC^’nia ’ boljim prilikama našli go-Ijli 1 °d Boga i od ljudi, i> koji su mo-s°k(i1 ? l'a st Posvetc više onome radu ^aiv i.°m ' -aicn'u onih sokolskih °Рсјк' .Ј.° traži viši i razvijeniji stepen ^kol Pri-lika d°tičnog kraja. Znademo iak, to, da civilizacija i kultura, 'Pak Su ^‘tni za život svakoga naroda, «vu S11 ninogome i često ne donose Haro, irC(^u * zadovoljstvo pa ni dobro kuit.‘ u- ^er možc ^’ti i ima i nepismene >^nrc '.uljudbe prirodenog duha na-Ulju i bez moderne civilizacijo, »ustl0.<; duha narodnog u čijoj .se ctici, kprr, J 1 lskonskoj, pod gunjcem ilopan-ђј^ј.0^ cda i zrači viši moral i pleme-skini i.Srca i duše nego pod gospod-KaPutom i lakovanim cipclama, Pripremna konferencija saborskih delegata Dne 14 o. m., u 6.30 sati naveče, održana je u Opštinskoj večnici pripremna konferencija delegata četa i društava. Konfcreiiciju jc otvorio starešina župe brat Cedo Milič, a pored delegata četa i društava župe Mostar pri-sustvovali su joj oil strane Savcza SKJ zam. starešine brat dr. Oton Gavran-čič, savezni načelnik brat dr. Alfred Pihler, savezni referent za sokolske čete brat Dura Brzako-vič, kao i mnogi pretstavnici iz ostalih župa. Od strane pak uprave Sokolske župe Mostar kon-fcrcnciji su učestvovali brojni 'njeni članovi. Na ovoj pripremnoj konferenciji za sabor bilo je uredeno sve potrebno, da bi se dnevni red sutrašnjeg sabora odvijao tačno kako je previden. * Sabor Pivi sabor sokolskih četa župe Mostar održan jc u nedelju dne 15 o. m. u dvorani' Hrvatskog pevačkog društva »Hrvoje«. Sabor je otpočeo svoj rad tačno u 8 sati izjutra. Na saboru su učestvovali delegati iz 162 čete i 22 društva župe Mostar, delegati Saveza SK3 i delegat Sa-veza bugarskih Junaka te delegati iz ostalih sokolskih župa, svih oko 500. Delegati četa i društava župe Mostar, sa svojim zastavama i uz glazbu čete iz Orašea, na čelu sa starešinom župe br. Čedom Miličem i članovima župske uprave, došli su na sabor u povorci. Nj. Vel. Kralj blagoizvoleo je na ovaj sabor izaslati Svog izaslanika u osobi generalštabnog pukovnika g. Milana Markoviča, načelnika štaba Jadranske diviz. oblasti. Nadalje su saboru prisustvovali: zastupnici ministara: vojnog, prosvete i fizičkog vaspitanja, mostarski epi- skop, pretstavnici Senata i Narodne skupštinc, zastupnici Primorske i Zet-ske banovine, te pretstavnici korporacija i mnogih nacionalnih ustanova. Velika dvorana društva »Hrvoje« s galerijom bila jc prepuna. Dvorana jc pružala naročito svečan i dostojanstven izgled. Do ulaza u dvoranu bile su svr-stano svc četne i mnoge društvene zastave župe Mostar sa zastavom župe i društva Mostar te starom ustaškom nevesinjskom zastavom. Pozornica, na kojoj jc bilo odredeno mesto za pret-sedništvo sabora, bila je ukrašena čili-movima. Na sredini pred pozornicom bila je postavljena velika slika Nj. Vel. Kralja, a s leve strane pozornice, medu zelenilom, na visokom postolju, po-prsje blaženopočivšeg Viteškjog Kralja Ujcdinitelja a sa strane poprsja dva kandila. U prvim redovima sedišta, sučelice pretsedničkom stolu, zauzeli su svoja mesta brojni odličnici, pretstavnici vla-sti, a u sredini, spreda, na počasnom mestu, izaslanik Nj. Vel. Kralja. Od zvaničnih pretstavnika zapaženi su: zastupnik ministra vojske i mornarice ppukovnik g. Vukčevič, zastupnik ministra prosvete g. Niko Stipčevič, načelnik prosvetnog odeljenja Primorske banovine, zastupnik ministra za fizičko vaspitanjc g. Žiga Milutinovič, episkop mostarski preosvešteni g. dr. Tihon, komandant Jadranske diviz. oblasti, pretstavnici Senata gg. dr. Uroš Krulj i Atanasije Šola, zastupnik bana Primorske banovine g. Nikola Morovič, zastupnici bana Zetske banovine dr. Milorad Šoškič i g. Jure Slapničar, pot-pretsednik mostarske opštine g. Dorde Labalo, pretstavnik glavnog i mesnog odbora Jadranske straže dr. Božidar Božič, pretstavnici Centralnog higijen-skog zavoda iz Beograda i Jugoslo-venskog društva za čuvanje narodnog zdravlja dr. Voja Kujundžič, dr. Ivanič i dr. Pirc, pretstavnik Centralnog higi jenskog zavoda iz Zagreba dr. Hlou-pek, pretsednik sarajevske »Prosvete« i starešina Sokolske župe Sarajevo dr. Voja Besarovič, pretstavnik studentske radne čete iz Zagreba, i u ime prof. dra Laze Popoviča g. Veljko Kuprešanin, narodni izaslanici s teritorija mostarske-župe, dr. Grdič, pretstavnici Narodne odbrane i drugih udruženja. Savez bugarskih gimnastičkih društava Junak zastupao- je savezni sekretar brat Petar Petrov. * Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije zastupao je zamenik starešine brat dr. Oton Gavrančič, zatim savezni načelnik brat dr. Alfred Pihler i referent za sokolske čete brat Dura Brzakovie. Od strane Sokolskih župa bili su: starešina župe Sarajevo dr. Voja Besarovič, starešina župe Split dr. Mirko Buič, starešina župe Šibenik-Zadar br. Miloš Triva, prosvetar župe Maribor brat dr. Maks Kovačič, u ime župe Osijek br. Cvenčanin, u ime župe Kragujevac prosvetar brat Dercnčin, u ime župe Cetinje brat dr. Milan Šoškič i drugi. Tačno u 8 sati stupio je u dvoranu izaslanik Nj. Vel. Kralja generalštabni pukovnik g. Milan Markovič. Izaslanika Nj. Vel. Kralja svi učcsnici sabora do-čekali- su stoječi i pozdravili burnim i oduševljenim usklicima N j. Vel. Kralju Petru II, dok je glazba čete Orašac intonirala državnu himnu. Sabor je tada otvorio starešina Sokolske župe Mostar brat Čedo Milič, koji je najpre najtoplije pozdravio izaslanika Nj. Vel. Kralja Petra II, u kome času svi prisutni ponovno prireduju oduševljene ovacije Nj. Vel. Kralju. Zatim brat čedo Milič pozdravlja poimence sve prisutne zvanične pret-stavnike. Posebice pak brat Čedo Milič pozdravlja toplim rečima pretstavnika Saveza bugarskih Junaka brata Petra Petrova, kojom prilikom nastaje odu-ševljeno klicanje jugoslovensko-bugar-skom bratstvu. Nadalje je pozdravio sve ostale pretstavnike i sokolske delegate kao i pretstavnike štampe. Zatim brat Milic poziva sve po običaju naših otaca na molitvu te moli Boga da blagoslovi sokolski rad. Posle molitve je guslar brat Osman Lizdo otpevao uz gusle prigodnu pesmu veličajuči sokolski rad: »Otkad Sokol primi naše selo Postade nam zdravo i veselo« Tada se prešlo na izbor saborskog časništvit pa su, uz starešinu brata Če-du Miliča kao pretsednika sabora, iza-brana i još dva potpretsednika, i to kao prvi brat Petar Klaič, starešina čete Popoviči (Dubrovnik) i kao drugi brat Zloinušica, starešina čete Podveležje (Mostar). Nakon toga pretsednik sabora br. Čeda Milič najavljuje, da ima reč delegat Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, zamenik starešine Saveza, brat dr. Oton Gavrančič. Brat dr. Gavrančič, burno pozdravljen, održao je sledeči govor: GOVOR ZAMENIKA STAREŠINE SAVEZA SKJ BR. DR. OTONA GAVRANČIĆA Draga brado! Pre svega dužnost mi je da ispri-čam brata starešinu Gangla, koji je sprečen bolešću i ne može tta bude ovde medu nama. On me je stoga jednim pismom ovlastio da vam isporučim njegove pozdrave. Draga brado! Češkoslovačka obee sokolska i Savez poljskog Sokolstva šalju svoje bratske pozdrave ovom današnjem vašem i našem saboru. Molim vas da uzmete na znanje, da su njihovi pozdravi, misli i želje, tople i bratske za što uspešniji rad. Brat Čedo Milic u svome pozdravu pozdravio je Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije te je spomenuo i mene, pa se stoga i ja lično zahvaljujem. Brado, uvek se radujem, kada mogu da do-dem k vama, da zajedno s vama po malo sokolujem i izmenim misli. Izme- na misli medu bradom temelj je svakom napretku. Radi toga sam i danas rado došao ovamo da izvršim dužnost i funkcije zamenika starešine Saveza. Ovom prilikom kazadu i podvući samo jednu misao: Kada je naime u staroj Šumadiji, još kneževini Srbiji, pre više od 80, skoro 90 godina, mini-strovao Ilija Garašanin, on je poslao u svet, i to u Pariz i u carski Petrograd, srpsku omladinu da tamo uči velike škole. I ta omladina učila je, i kada se je povratila natrag, primio je te omla-dince ovaj mudri čovek i rekao ovo: »Mlada gospodo! Bili ste vani u svetu i mnogo ste dobra naučili tamo pa sada treba da ono što ste vani naučili stavite u službu svome narodu. Ja vas molim, da pazite kod toga i da imate uvek na umu, da na srpsku glavu ne pristaje ni francuski baret ni ruska šubara.« — I mi, draga bračo, što god radili, treba da znamo, da ima vani izvan naših gra-nica doduše mnogo dobrih i lepih ustanova i uredaja, samo je pitanje, da li sve to pristaje na našu glavu. (Usklici: Tako jc!) Da H to odgovara našim potrebama. Ako budemo tako radili, ra-dičemo pravilno, idi demo putem laga-nog napretka, a necemo uvoditi stvari, koje mi ili ne trebamo ili koje su za nas preterane. Draga brado! Mi znamo, da je Sokolstvo niklo u bratskoj Češkoslova-čkoj. Tamo je u velikoj i snažnoj naciji Sokolstvo dalo svome narodu sve što može dati velika patriotska organizacija. Mi smo preneli Sokolstvo u naš narod, ali pogrebno bi bilo, kada bismo ropski oponašali sve ono što se radi u češkom Sokolstvu i išli s njime stopu uz stopu. Treba naime da tražl-mo i da nademo prema svojim prilikama i svoje vlastite puteve, koji de od-govarati nešem narodu. Mi tražimo i nalazimo svoje vlastite puteve, mi ih nalazimo, brado moja, i na severu i na jugu, i na zapadu i na istoku. Tražimo svi, za sada još Svaki za sebe. Da li smo našli pravi put, to još ne znamo, ali stalno težimo i nestojimo da ga nademo. Zato smo i došli na sabor, da se dogovorimo, a posle prvog sabora biče još sabora, koje če održati svaki kraj na svome tlu i kad ono što oni bu-du kazali sažmemo u jednu reč, to de biti narodna jugosjovenska sokolska reč. (Tako jc!) Ona če označiti naš sokolski put. To vam je moj bratski pozdrav, a sada čujte što kaže Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije. 'Pada br, tir. Gavrančič čita pismo, u kome Savez, priznavajuči Sokolskoj župi Mostar njen veliki i požrtvovni rad na selu, podeljuje joj povodom 10-godišnjicc njenog ulaska u selo spo-men-povelju. Ujedno je br. dr. Gavrančič izve-stio sabor, da obzirom na nevoljc, be-du i ncrodicu, koju vlada naročito ovc godinc u krajevima Sokolske župe Mostar, Savez poklanja župi jedan vagon kukuruza, da ga podeli sokolskoj siro-tinji (Usklici: Živco Savez!) GOVOR DELEGATA BUGARSKIH JUNAKA BR. PETROVA Pozdravljen burnim i dugotrajnitn pljeskom i poklicima, održao jc tada svoj pozdravni govor delegat, sekretar Saveza bugarskih Junaka brat Petar Petrov, koji jc rckao: Brado Sokoli! Sestre! Uprava Saveza bugarskih gimnastičkih društava Junak stavila mi je u dužnost da posetim prvi sabor vaše stare župe i da ovom zgodom pozdravim sve vas, bračo i sestre, s junačkim pozdravom: Zdravejte! Prošli junački slet u Sofiji, koji je uveličala golema poseta Sokola, naročito jugoslovenskih, i istovremeno i manifestacija opšteg programskog rada, omogučili su istinsko bratsko upo-znavanje. Jedinstven susretaj 6000 Sokola s bugarskim Junacima uverio je sve bugarske Junake, da je sokolsko-junačko jedinstvo čestita stvar, i ja verujem, da je ovaj slet i u srcima jugo- I Pretsedništvo sabora — II Pogled na dvoranu sabora: u prvom redu: izaslanik Nj. Vel. Kralja, zastupnik ministra vojske i mornarice, ministra fizičkog vaspitanja i ministra prosvete, pretstavnici Senata, te zastupnici banova Primorske i Zetske banovine, zatim pretstavnici raznih ustanova, delegati četa i pojedinih župa slovenskih Sokola ostavio dubok do-jam bliskosti j bratstva. Zato možemo biti osvedočeni, da če ovaj slet u Sofiji, ove neosporno iskrene manifestacije Sokola i Junaka za zajedničke zadatke koje su oni sebi postavili, prirodno i široko otvoriti vrata uzajamnog upoznavanja, pre svega s jugoslovenskom bračom, od koje nas deli — ovo vidimo svi — samo istorija. Evo, brado Sokoli, zašto je uprava Saveza Junaka s takvom radošču pri-mila vaš mili i topli poziv na današnji sabor u Mostaru te sa svoje strane uči-nila sve, da omogući moj dolazak na ovaj sabor. Ne kmtoazija, nego iz bratskog cSečanja stvoren zajednički rad doveo je nas od Vitoša i Balkana ovamo na Jadran, da se uverimo, kako se radi na polju našeg zajedničkog programa, kakve metode se primenjuju, što se postiglo za opšte vaspitanje (te-la, duha i t. d.) članova, cime i vi i mi nastojimo da spremimo svoj narod za bol ja vremena. Naš interes je naročito velik za župu Mostar, koja je jedna od prvih u pogledu radinosti 1 sistematskog pri-menjivanja junačko-sokolske i ideologije. Bugarski narod, kao i jugosloven-ski, u tri četvrtine svoga dela je seljač-ki. čim smo sebi postavili za zadatak da koristimo svome narodu, da se staramo i brinemo za selo, logično je, da moramo i raditi u tom istom pravcu. Sto više, nivo seljačke kulture nalaže nam još veču brigu i naporniji rad. Držim, da je za nas Junake vrlo poučan primer župe Mostar, pod energičnim vodstvom njenog starešine br. Čecte Miliča, savesno predanog uzviše-noj ideji, kao i požrtvovnim radom župskog načelnika br. Petra čoliča i njegovih pomočnika. Koliko sam se mogao uveriti, .ovde se ulaže jednaka briga za usavršenje tela i duha, za uvodenje dobrih i ko-risnih običaja, za higijenu, za zdrav moral, domoljublje, za koristan rad i porodični život i t. d. Ovdašnji primer je još dragoceniji, što Sam se uverio, da je za postignute rezultate uiožen samo rad,' a vrlo malo novčanih sred-s^ava,..^at° moram da priznam, da je situacija i kod nas ista. Ovo je rad, koji moram da nazo-vem apostolstvom! . , Hvala mostarskim Sokolskim rad-nicima! Oni naime čine svojim radom dobro svojim članovima i grade silnu i močnu Jugoslaviju! Neka živi Njegovo Veličanstvo Kralj Petar Ш Neka živi Jugoslavija! Neka žive brača mostarski Sokoli! Neka se rad Mostaraca proširi s Jadrana sve do Črnoga Mora! Govor brata Petrova bio je često prekidan živim odobravanjem i na koncu popračen ponovno frenetičnim pljes-kom i oduševljenim poklicima. Zatim je uzeo reč referent za sokolske čete Sokolske župe Kragujevac brat Derenčin, koji je održao sledeči govor: GOVOR BRATA DERENČINA Dragi brate starešino! Sokoli Hercegovci! Svaka ptica svome jatu leti, jer van zajednico nema života. Pa evo i mi šumadinski Sokoli sletesmo danas nad sokolski Mostar da potvrdimo na-su snagu, da dokažemo svoju ljubav, da učvrstimo veze i osečaje sokolskou bratstva. U srci m a našim, koja se u ovem času talasaju kao zlatno klasje pitome Gruze, u duši svojoj koja podrhtava kao val nabujane Resave i u grudima našim i#koja se nadimaju kao nepobed-na bujica plave Morave, mi vam, bra-čo, donosimo pozdrave sokolske Šu-madije s pesmom na ustima; »Oj Moravo, moje selo ravno!« Ne žaleči snage dalekog sokolskog leta mi sletesmo, evo, baš k vama i baš u ove dane, kada gnezdu našem preti vihor koji razora, kada selu našem više nego ikada treba sokolske volje, sokolske snage i sokolskog rada, da bi sačuvalo tekovine svoje krvi i znoja, go život i uslove za bolju bu-dučnost onih, koji dolaze da na straži i plugu smene ocece naše. Mi Sokoli šumadiskog sela svim bičem svojim verujemo u sokolsko poslanstvo i znamo, da je ono do danas jedino, koje je prešlo prag'našeg sela bez želje da se koristi, bez namere da nas uspavljuje, bez volje da nam u zamena za pruženu milostinju — uzme saveet Mi verujemo veliko} sokolsko} misli. kada nam ona u malo reči kaže sve: Bičete snažni, bičete bogatiji, bičete bolji, bičete napredniji — ako sokolskim putem dodete do pravog sazna-nja svoje sopstvene vrednosti, bičete nepobedivi, ako narodno jedinstvo stvorite putem koji vodi kroz sokolsko selo. Vi ste, bračo, medu prvima u selu upoznali ovaj put. Vi ste medu prvima podigli sokolska buktinju, čiji zrači su pali u zaboravljeno, zapušteno i tako često zloupotrebljeno selo, Hvala vam! . A neka bi otsada plamen te bukti-nje svi mi zajedno podržavali i izgara-juči na njemu doprinosih svoju žrtvu za sokolsku budučnost novih nara-štaja! Na toj lomači sokolska Šumadija je s vama, jer je evo i ona dala puno dokaza, da je pravilno ocenila sokolsku misiju u našem selu, jer evo i na njenim zastavama piše: »Šumadisko selo — svojoj sokolsko j četi«. U tem natpisu leži priznanje i saznanje sela, da mi idemo pravilnim — jedino pravilnim putem. Vi ste ispred nas, mi čemo vas stiči. Mi to želimo ne zato što smo željni prvenstva, več zato — što smo željni zajedničke pobede. U ime te zajedničke pobede mi vam donosimo pozdrave sokolske Šu-madije, mi vam donosimo pozdrave šumadiskog sokolskog sela, koje vam narodski i u svoj prostosti svog dela, ali iz dna duše svoje u znak svoje bratske ljubavi podnosi darove. Primite ih kao zalomu večne smadnje na ostva-renju velikog zadatka! Sokolstvom kroz selo — narodnom jedinstvu! Zdravo! Govor brata Derenčina bio je popračen oduševljenim usklicima i burnim pljeskom. Kada je brat Derenčin završio svoj govor, koji je bio popračen oduševljenim odobravanjem i burnim pljeskom, dva Sokola - seljaka župe Kragujevac donela su i položila na pretsednički sto dar četa župe Kragujevac župi Mostar, i to jednu skrinjicu i u njoj par lepo izradenih opanaka, što je u dvorani izazvalo ponovno frenetičan pljesak. Tada je pozdravio sabor i Sokole seljake župe Mostar u ime župe Maribor njen prosvetar brat dr. Maks Kovačič, koji je u svome govoru pod-vukao, da če sokolske čete župe Maribor, kao postojane nacionalne kule duž severozapadne naše granice, biti uvek na budnoj straži i odbrani naše nacionalne granice. Reči brata dra Kovačiča izazvale su kod s vrh burno i oduševljeno odobravanje. Tada su još govorili: dr. Milorad Šoškič kao zastupnik bana Zetske banovine, a podjedno i u ime župe Cetinje, g. Žika Milutinovič u ime ministra za fizičko vaspitanje, g. Niko Stip-čevič kao zastupnik ministra prosvete, g. Nikola Morovič kao zastupnik bana Primorske banovine, g. Đorđe La-balo, potpretsednik mostarske opšti-ne i dr. Božidar Božič u ime Jadranske straže. Svi su ovi pretstavnici u svojim govorima izrazili su najlepše priznanje sokolskom radu, naročito i pogla-vito radu Sokolske župe Mostar na selu i čestitali joj na velikim uspesima. Za ovim govornicima pozdravio je sabor u ime brata dra Laze Popoviča i u ime Študentske radne čete iz Zagreba g. Veljko Kuprešanin. Tom pri-likom, a i docnije kad se pominjalo ime brata dra Laze Popoviča, delegati četa. oduševljeno su klicali: Živio naš brat dr. Laza! U svome pozdravnom govoru g. Veljko Kuprešanin rekao je sledeče: GOVOR G. VELJKA KUPREŠANIN A Bračo Sokolovi, Izničujem vam srdačne i iskrene pozdrave brata vašega i prijatelja, uni-verzitetskog profesora dra Laze Popoviča (Burni poklici: Živeo naš dr. Laza!), koji vam želi uspeh i blagoslov božji u vašem radu; da biste ustrajali kao što Su ustrajali i dedovi vaši, koji su tu, u ovom šivom planinskem kame-nu, izvili prvu iskru naše krvave slo-bode. Neka vam je, bračo Sokolovi, čestito pozdravljenje i dobra sreča, a od starog Boga našega blagoslov! Bračo Sokolovi! Pozdravi ja juči vas i ovaj vaš svečani sabor u ime brata dra Laze Popoviče, potrebno je da reknem i ovo: Sudelovanje delegata I Študentske radne čete iz Zagreba na I sokolskom saboru seljačkih četa u Mostaru, uzi-mamo kao nastavak dodira dogovora i zajednice kako je započeta i uivrdena na jesenjim dogovorima u Mostaru septembra meseca o. g. u svrhu samopomoči naroda. Naše je gledište, da ne trebamo toliko t. z. pučkih sveučilišta i t. z. narodnih univerziteta, nego je važno da se skinu ograde i otključaju sva vrata i da univerzitet naš takav kakav jeste ima nepatvoreno da ide u narod. (Tako je!) Pod narodom naročito gledamo naše selo i seljaka, i to u onim krajevima gde su najteže prilike živo-ta. Naše je gledište, da se bez ikakve politike, strančarstva i kuglica mora da uspostavi stalna i neprekidna zajednica vrhovnih duhovnih škola ili instituta i cele širine puka To s razloga i upoznavanja, a još više medusobne izmene dobara i jedinstvenost nacionalnog vas-pitanja. Poznati su izleti naše inteligencije u narod i cela zanimljiva turistika koja se obavlja pod zvučnim imeni-ma, a mi mislimo, da se sve bodljikave žice unutrašnjeg razdvajanja mogu oboriti tako ako se u narod ide realno. Zato mi idemo u narod kao dobrovoljni radenici sa željom da ra-dimo i da stvaramo objekte od opšte vrednosti, i da dižemo kult rada. Izgleda nam, da je način študentskih radnih četa pogodan i koristan i da bi trebalo da se održi i da se ojača, da bude pomognut od svih patriota, i da vremenom sakupi u svojim redovi-ma sve ogromne mase naših studenata, koje se približuju po broju dvadesetini hiljada. Mi mislimo, da je dobro da se po-red toga ne zaboravi i ona banalna prosveti teljna zadača, ali želimo da bude-mo realni, pa vodimo sobom na naše radove naše drugove mediclnare, teh-ničare, veterinare i ekonome, koji če svojim realnim i neposrednim radom u narodu, a uz radnu četu, moči prosve-titeljno najviše koristiti. Mi smatramo, da Su nam vrlo srod-ni svi pokreti za naše selo, a naročito nam je blizak pokret seljačkih sokolskih četa. Zato mi stojimo spremni da se stalno sa njima dogovaramo i da zajedničkj radirno. Prepreka i smetnja, na koje smo mi u dosadašnjem našem radu naišli, sasteji se u torne, što smo uvideli da Se rad na večim masama može sprovoditi jedino uz tvrdu i čvrstu disciplinu, a da se rad Sa man jim grupama može izvodih jedino uz visoke odlike čistoče i morala izabranih. Taj problem za nas nije definitivno rešen, i mi ne nalazimo u jednom teškom pokušaju. Pozdravljajuči ovaj prvi i čestiti sabor naše brače seljačkih Sokola želimo im od Boga blagoslov, i dobar uspeh! (Odobravanje.) Nakon toga, burno pozdravljen, uzeo je reč pretsednik sabora i starešina župe Mostar, brat Čedo Milic. U svome govoru, koji je bio često pre-kidan oduševljenim odobravanjem, br. Čeda Milič je rekao: GOVOR STAREŠINE BRATA ČEDE MILIČA Draga bračo i sestre! Veliku pianinu ako hočemo da vidimo, onda se moramo od nje udaljiti, jer se iz bližine nikada veličina njena ne može pravilno odmeriti. Ali ni to nije dovoljno, jer ko može da zna što je veliko, mora prethodno znati šta je maleno. Takvu jednu veliku pianinu označava i naš prvi sabor sokolskih četa, na ko ju se evo penjasmo punih tri hiljade i šeststotina dana. Malu pianinu označava naša prva sokolska četa, koju osnovasmo u Bijelom Polju kraj Mostara pre deset godina dana. Da bi bar donekle osetili veličinu žive seosko-sokolske planine, čiji vrhunac označava današnji naš veličanstveni sabor, potrebno je upoznati onaj dugi hod i uzbrditi sokolski pohod u sela naša. Naš početak uspinjanja na malu pianinu bio je čudan i težak. On je u sebi sadržavao sve ljudske mane, slabosti, sumnje i neodlučna kolebanja, a tako isto on je pokazao i retke vrline nesalomive vere u pobedu dobra nad zlom. Dvanaest tamnih i dugih noči utrošeno je na upisivanje članova. Dvanaest noči, dvanaest članova! Tri-naestj nije se mogao nači, jer broj trinaest smatrao se pun udesa i nesreče, Tek trinaeste noči četa je osnovana. Ceo ovaj put od prve čete te male planine, do ovog sunčanog vrha i saborske velike planine ispisan je vrelim znojem sa' lica naših rabotnika. On beše pan napornih posrtanja i uzdiza-nja i pračen mnegobrojnim neprijate-ljima, koji ne samo što ne verovahu u uspeli ovog pokreta. več ga i napada-hu. Zbcg toga smo i dcšli na ovaj sabor da se po običaju naših dedova razgovorimo i dogovorimo, da pregledamo dosadanji rad i puteve nove za budučnost da omedimo. Hočemo da ču-jemo mušku reč seoskih Sokola i da zaoremo duboku brazdu na njivi na-rodnoj. Naša je Otadžbina i suviše du-boko natopljena krvi ju i znojem seoskih Sokola, pa bi daljnje plitko oranje bila izdaja naroda i Mladog Kralja. Došli smo na ovaj prvi sabor sokolskih četa da proslavimo dan slave i snage, dan pobede i vere, i dan nade velike. Današnji dan slave i velike snage seoskog Sokolstva oličen je sa mnogobrojnim četnim zastavama i pu-nobrojnim izaslanicima naših sokolskih sela. Dan pobede i vere u snagu našeg pokreta več je za nas prošiost. Još je samo potrebno to da se oni, koji ne verovahu u snagu sela, uvere po snazi ovog veličanstvenog zborovanja, da se dosadanja vera ovim časom pretvori u največa sokolska dela. Dan naše nade počinjao je uvek sa našim rađanjem. Nada nas u pobedu dobra prati od ko-levke do groba. Naša prva nada u pobedu seoskog Sokolstva ne otpoče život sa danom prve čete i godine 1925. Naš hod u selo otpočeo je 1910 godine. Punih 15 godina dana lomile su se i uskrsavale snage i nade naše sa večim ili manjim bleskom dok se prve izvidnice utvrdiše u prvoj četi, toj našoj maleno j planini. Zbog toga su naše nade velike. Naša nas vera u uspeh ni-kad ni je izdala. Zbog toga danas verujemo jače i silnije no iked, da če ovaj naš rad, pokret i saborski poklik biti ravan hercegovačkom ustanku iz go-dine 1875. Onaj se zvaše krvavi, a ovaj kulturno - preporodni. Ona j do dana oslobodenja proguta u ognju ratnog plama milione života naših Sokolova. Ovaj novi ustanak za dobro sela i naroda neče biti lakši. Nece tražiti krvi, ali hoče more znoja naših radnih pre-galaca, Jer slobodu je lakše steči, nego sačuvati. Istorija je zapisala, da je posle Karadordeva ustanka največi dogadaj hercegovački ustanak. Njega digoše seljaei goli i bosi, gladni i žedni, bez pr^ha i olova, Seljaei! ga digoše i čuda učiniše. Ovo potvrdiše i naši Sokoli iz slavne Šumadije, koji nam stigoše pod vodstvom brata Marijana Derenčina. Eto vidite i ona j dragoceni dar Šumadije Hercegovini u vidu šumadijskog opanka, nabolji je znak istine i velike Seljakove pobede. Zašto smo sa Sokolstvom pošli u Selo, može neko upitati? Naš? učitelji i pretci uvek su nam govorili; »Samo ona organizacija narodu služi koja in-teligenciju sa selom združi«. Osim toga naši; stari guslari uvek nam kiiko-vahu: »Javor gora zatrubiče sama, teško ono m ko bježi od panja, jer naviše sve je t a n j a g r a n a«. Zbog toga nam je slika celokupnog sokolskog rada bila jasna, kao slika hrasta sa tvrdim korenom. Znali smo, da je hrastu Snaga u korenu, a narodu u selu. Znali smo ako je u hrasta koren čvrst i zdrav, on če svim burama odoleti. Znali smo, da se dogada, da munja izlomi grane, a stablo da sekira poSeče, ali bujna snaga iz korena, hrast ponovo rada. Zato osetismo svim srcem i dušom veliku istimi one; »Ko čuva kor jen. taj čuva hrast«. Osetismo, da ko selo čuva i jača, da čuva celinu i sebe jača. Tako shvačeno seosko Sokolstvo jedrno če biti kadre da ostvari veliku za-misao naših Sokolova: Narodnom jedinstvu Sokolstvom kr o z selo. Samo seosko Sokolstvo sa rasnim opšte - slavenskim vrlinama kađro če biti okupiti svu braču sokolske krvi u jedno kolo od Vitoša, šare i Snežnika, do Triglava, Avale i Lovčena. Nema večeg dela, nego sjediniti gradove i siromašna sela. Nema veče politike ni veče sreče za Otadžbinu od sokolskog rada za napredak sela. Što je hlebu so, to je Sokolstvo narodu. Narod bez Sokolstva i rasnih vrlina mora izumreti. Zato je seosko Sokolstvo narodu ono što je svetlo i toplina u živom plamenu. Danas smo čuli još jednu veliku reč od našeg dragog brata Petra Petrova, izaslanika Saveza bugarskih Junaka iz Sofije (Živeo!). On reče. da je ovaj seoski sokolski rad župe Mostar pravo apostolstvo. Zaista, tako i jest. Naši radnici i’ saradnici čvrsto veruju, da pravog Sokolstva nema bez apo-stolstva. Apostolstvo znači rasno Sokolstvo. Rasno Sokolstvo nije ništa drugo, več seosko Sokolstvo. Ta dubo-ka vera naših radnika u snagu apostol-stva daje nam potpuno pravo da rečemo: Kako god nema Sokolstva bez apostolstva, tako isto bez apostolstva nema ni jugoslavenskog narodnog je-dinstva«. Dakle, draga bračo, apostolstvo je služenje ili sagaranje. Apostolstvo je saginjanje velikog gradanina malom, bogatog siromašnom. Apostolstvo je saginjanje jakog nejakom, učenog ne-ukom,' služenjem i pregaranjem sebe samoga za dobro zanemarenog sela. Tri su osnovna razloga za naš ula-zak u selo. Prvi je, da se inteligencija povrati narodu, drugi, da se duhovno ojača i moralno preporodi, a trečl, da služenjem uspostavi vezu sa selom, u kojoj vezi gradani dobivaju moralno, a seljaei materijaSno. Kad govorim o povračaju Sokolstva i narodne inteligencije u selo i o ljubavi prema selu, onda ne možemo preči preko toga bez osečanja teške boli. Niko u ovoj zemlji nije tako straSno Ijubio naše selo, kao naš Bla-ženopočivši Kralj Mučenik (Slava Mu!). Koliko je On selo voleo, ce-nio i slavio, najbolje se vidi iz ovih nekoliko reči: »Kroz sve mučne periode naše istorije selo je bilo i ostalo budan čuvar nacionalnih tekovina i izvor snage u svim lepim izražaj ima narodnog geni-j a«. Zbog toga je seosko Sokolstvo osetilo najstrašniji bel i viteški jeknu- lo za izgubljenim Kraljem i Domači-nam Otadžbine. On je znao najbolje nevolje sela, jer je punih šest godina zimnjih i letnih dana zamenio kraljevske dvore sa šatorskim krilima voj-ničkim. Zato treba znati, da selo neče spa-siti od stradanja i bede ni srpstvo ni hrvatstvo niti jugoslavenstvo, več apostolstvo. Jer lakše je svakom nositi zastave visoke do neba, nego činiti najmanja apostolska dela. Znaju um-nici, da je lakše biti največi zborac, nego najmanji tvorac. Zato se oni i pla-še apostolstva i beže od seoskog Sokolstva. Seoski Soko zna, da apostolstvo rada ljubav, ljubav pravdu, a pravda slobcdu. On zna, da kako god nema cveta bez korena,, tako isto nema ni slobode bez apostolstva. Jer samo apostolstvo rada ljubav i pravdu koja drži zemlju i gradove. Selu nema niti če biti bez apostolstva ikad leka pa ni do krajnjeg veka. Zato mi sokolski radnici, iduči ovim putem znamo sigurno, da drugog puta nema za preporod sela i naroda. Zbog toga verujemo, da nas sami Bog i duh Velikog Kralja ovim putem šalje za zidanje Jugoslavije. Čudna je istorija čoveka, a još čudnija istorija našeg sela. Selo je naše nepoznato kao nekad što beše ne-poznat mrki ugalj u dubokoj utrobi ze-maljskoj. Nekad, a to če biti pre nekih stotinu i više godina dana. Mrki ugalj beše prezren^ niko ga se rado ne doticaŠe, Tek kad se sazna njegova ogromna vrednost, taj prezreni mrki ugalj izvrši največu revoluciju u ljudsko j civilizaciji. Tako nešto kao da se događa i sa našim selom. Selo Је merno zaboravljeno. Sokolstvo mu vec vrednost utvrduje. Ono če kroz Sokolstvo uskoro zauzeti svoje dostojno mesto u sokolsko j narodno j zajednici, га-uzeče ono mesto, koju mu kao osno-vici i srži narodne snage pripada. Zbog toga smo mi sokolski radnici najradosniji, najsrećniji i najzado-voljniji što vršimo najuzvišeniju na' cionalnu dužnost, koju do danas niko nije pokušao na sebe preuzeti. Na sabor nismo došli da mnogo zborim0, več da snagu i1 puteve naše svakom pokažemo, Došli smo da pozovemo svu narodna inteligencija, da stupi u naše redove ili u pokret za preporod sela. Jz daljnih referata i izlaganja se0' skih Sokola čučete svi. što smo do soda za dobro sela učihili, kako u ™a*c" rijalnom tako i u motalnom Р°$‘е“1!' Čučete šta naši seoski Sokoli že le 1 "j1 očeku ju od Sokolstva i narodne inteligencije. Čučete i po gdekoju gorKU istihu, koja če možda biti oštra i 8rH‘ ba, ali je zato svaka reč njihova naj-savršeniji lek za ozdravljenje soko* skeg i narodnog života, jer kao što je snaga narodna u selu, tako je isto narodna mudrost u njemu. Zato cuj e ih i budite Zdravo! (Buran aplaoz" Nakon govora starešine brata t-e' de Milica govorili su: brat Pr0^' vo Radulovič o seoskom preporodu u narodnom predanju i književnosti M°' stara i Hercegovine, potstarešina 2U-pe Mostar brat Bruno Marčič o ulasko župe Mostar u selo, brat Dušan koji je izneo materijalni uspeh raua Sokolske župe Mostar na selu te bra prof. Tvrtko kanaet, koji je istakao moralni uspeh rada Sokolske župe na selu. _ Svi govori i izlaganja ove brače bili su saslušani s največom pažnjom i nagradeni oduševljenim odobravanjem. (Radi ogranieenog prostora, bul smo prisiljeni ove govore da izostavr mo iz ovog broja, ali čemo ih objavit1 u narednom. — Ur.). Posle ovih govora pretsednik sabora brat Čeda Milič predložio jc_ saboru da se upute sledeči pozdravni te legrami: Pozdrav! sabora KANGELARIJI NJEGOVOG VELIČANSTVA KRALJA Beograd Sokoli sela i grada župe Mcf*af iz 195 sokolskih jedinica okupljeni na svome prvom saboru sokolskih četa u Mostaru pozdravljaju svoga ljubljen0# Kralja, starešinu i prvog domačina-svoju veru i svoje uzdanje, šaljuči s ovoga veličanstvenog narodnog zborovanja nepokolebivo svedočanstvo svoje ljubavi, vernosti te tvrdog zaveta da če svesno i preporodeno sokolsko selo uz pomoč Boga uvek sla( jati na braniku Prestola Otadžbine • narodnih ideala. Pretsednik sabora, Čedo Milič Čitanjc pozdravnog telegrama NJ-Vel. Kralju svi prisutni saslušali ,iSl1 stoječi i na koncu popratili burnim ovacijama: Živeo Kralj! KANCELARIJI KNEZA NAMESN1KA Beograd Sokoli sela i grada župe Mostar ® 195 jedinica sokolskih okupljeni svom prvom saboru sokolskih četa 0 Mostaru pozdravljaju Vaše KraljevsK0 Visočanstvo šaljuči Mu s ovoga ve.„ čanstvenog zborovanja izraze svoJe ljubavi i odanosti s tvrdim zavetom oa če svesno i preporodeno sokolsko s®10 uz pomoč Boga uvek stajati na branim Prestola Otadžbine i narodnih ideali pretsednik sabor2, Čedo Mili° Isto tako oduševljeno je pozdrav ljeno čitanje pozdravmog telegram Nj. Kr. Vis. Knezu Namesniku Pa lju i popračeno s usklicima: Živeo! Nadalje su poslani i ovi pozdraV' ni telegrami: BANU PRIMORSKE BANOVINE BRATU JOSIPU JABLANOVICU S p 1 i Sokoli sela i grada župe M°smrn^ 195 sokolskih jedinica okupljenm ^ svom prvom saboru sokolskih Četa . Mostaru pozdravljaju svoga sokolGgii-brata i bana, šaljuči mu s ovoga čanstvenog narodnog zborovanja « ze svoga poštovanja uz zavet, da ^ svesno i preporodeno sokolsko se pomoč Boga uvek stajati na bran , Prestola Otadžbine i narodnih id Pretsednik saber*» Čedo BANU ZETSKE BANOVINE BRATU MUJI SOČICI C c * 1 ° 1 Sokoli sela I grada župe 195 sokolskih jedinica °,Vv,-cta a svome prvom saboru sokolskih c Mostaru pozdravljaju svoga soK a**1 bana šaljući mu s ovog veličan-rvenog narodnog zborovanja izraze oje ljubavj j odanosti uz zavet, da e svesno i preporodeno sokolsko selo z pomoč Boga uvek siajati na brani-ideaia S^°^a ^*a^žbine i narodnih Pretsednik sabora. Čedo Milic ČEŠKOSLOVENSKOJ OPŠTINI SOKOLSKO! Prag Sokoli sela i grada župe Mostar iz » sokolskih jedinica okupljeni na М0П?е Prvom, saboru sokolskih četa u So? |Ги pozdravljaj« svoju slovenska • 0 .ku braču zahvaljujuči na po-Javima j duhovnom učešču u zajed-lckom nasto janju za ostvarenje uzvi-n>h sokoiskih slovenskih ideala. Pretsednik sabora, Č e d o Milic SAVEZIJ JUNAKA Sofija ]QS sela i grada župe Mostar iz sokolskih jedinica okupljeni na !u.(?n?e prvom saboru sokolskih četa u j v агц pozdravljaju svoju junačku i *?osf0yensku braču ispod Vitoša za-'“•.lujuči na pozdravu, pažnji i brat-’K°m učešču. Pretsednik sabora, Č e d o Milič SOKOLSKOM SAVEZU Varšava 1q. Sokoli sela i grada župe Mostar iz g sokolskih jedinica okupljeni na «Уопге prvom saboru sokolskih četa u pozdravljaju svoju slovensku 2rl . u bfaču zahvaljujuči na po-nVLV'ma * duhovnom učešču u zajed-5(!C-i°m nastojanju za ostvarenje uzvi-®m sokolskih slovenskih ideala. Pretsednik sabora, Č e d o Milič SAVEZU SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Beograd iq Sokoli sela i grada župe Mostar iz sokolskih jedinica okupljeni na vome prvom saboru sokolskih četa u ‘OStgru pozdravljaju svoju vrhovnu okojsku upravu zahvaljujuči na brat-,0lP priznanju i pažnji s uverenjem če svesno i preporodeno sokolsko s®'o zajedno s čitavom našom sloven-stCQro sokolskom porodicom istrajati u ?y?®e radu do konačne pobede sokol-4 i slovenskih narodnih ideala. Pretsednik sabora, Čedo Milič BrATU DRU LAZI POPOVIČU, pROFESORU UNIVERZITETA, Zagreb lot Sokoli sela i grada župe Mostar iz s 3 sokolskih jedinica okupljeni na w°ftie prvom saboru sokolskih četa u °staru pozdravljaju svoga starog ^.j^dočenog i najbližeg brata i sarad-,.ka zahvaljujuči na srdačnom po-tav« i učešču. Pretsednik sabora, Čedo Milič Pozdrav! saboru Prvi sabor sokolskih četa u Mo-wl'u pozdravili su bilo telegrafsko i110 pismeno: dr. Stanislav Bukovski u Českosiovačkc obce sokolske, kra8; ministar fizičkog vaspitanja Mir-Komnenovic, Beograd; pretsednik JJVeza bugarskih Junaka general Ata-M ’ Sofija; prof. univ.dr. Mihailo C. iinev, Sofija; episkop Nikolaj, Ohrid; p311, Zetske banovine Mujo Sočica, trnje; ban Primorske banovine dr. kuli^ ^blanović, Split; Filozofski fa- Skoplje, zamenik starešine Sa-.f2a SKJ Gangl, Ljubljana; zamenik ^ffeši.ne Saveza SKJ Duro Paunko-Љ Beograd; senator Frano Ivaniše-V|C’,Split; prosvetar Saveza SKJ dr. Un r Belajčič, Novi Sad; prof. 4n'V ^r‘ ^aza Popovič, Zagreb; prof. lv-v dr. Pero Slijepeevie, Skoplje; Sauie-.i.na Sok. župe Karlovae prof. ]; _ J.ić; nar. poslanik Gačiinovič, Skop-L/ ^g. Radulovič, Beograd; dr. Ni-j0 Stojanovič, Beograd; Voja Todo-sk * Stevan Žakula, Beograd; Sokol-AvfZupa Banja Luka; Panto Rundovie, ffra-lVac’ Sokolsko društvo Tomislav-Tat j Sokolsko društvo Opuzen; Vašo Cavt’ Sarajevo; Sokolsko društvo ti((l Sokolsko društvo Breza; Ko-.oslie i Savo Škipina, Ljubuški; г\Паг D o rde Popovič, Bihač; Sokol-.ruštv° Bihač; Sokolsko društvo cb,ć i dr. * ^lili.r . Pretsedavajuoi brat Čedo yeli, da sada ima reč naše selo, seoskih sokolskih če-^l'l'®11 — veli — »saslušajte ih i ^гед:^е. *m možda zameriti na čemu ini Onrnstiti' iin k'n i kiv/n Irrmi luč iu ‘ °Prostite im, ako i kažu koju j Sturu reč«. Vor^i ?a^a z a red ali- su se ovi naši go-|4> j Sokoli - seljaci, koji su, ležer- b( u 0 u. °Pr>ieu, bacili po nekoliko pronica- 4? ikakvog uzbudenja, mirno, sa-8oVo,J._dostojanstveno uspinjali se na p0 j. |AJ IU.&UlHiU piUHIVB- ltor}; [5 a na tlvoranu i na visoki au-I>očin' k°ji Ј? kio pred njima i zatim svoje govore. Najpre su po- zdravili izaslanika Nj. Vel. Kralja, te cco sabor a tada prelazili na ono sto je svaki od njih imao da iznese. A svaki od njih izneo je po jedno važno pitanje, koje zaslužuje i traži da mu se posveti najjača pažnja, jer je to ne samo u interesu našega Sokolstva, več uop-če u interesu jugoslovenske misli i u intresu naroda i države. Od delegata sokolskih četa govorili su Sokoli - seljaci: Nikola Čabrilo iz čete Bijcla, Jovan Draganič iz čete Rilia, Risto Bulat iz čete Pijesci, Bogdan Pudar iz čete Trijebanj, Jure Gru-bačie iz čete Rast - Odžžk, Maksim Mandič iz čete Duliei, Nikola Mišič iz čete Donja Župa, Ognjan Drakanovič iz čete Prebilovići, Obrad Popovič iz čete Gračanica, Simona Čosovič članica čete Bijelo Polje, Mihailo Milako-vie iz čete Dobromani, Milan Popovič iz čete Gračanica, Mirko Meduborac iz čete Klobuk, Pero Savič iz čete Borci, Skulič Pero iz čete Čilipi, Jarko Janjič iz čete Bančiči, Alija Zlomušica iz čete Podbrezje, Risto Žirojevič iz čete Kifino Selo, Radovan Šarovič iz čete Stepen, Demo Tanovie iz čete Kula -Fazlagič, Pero Klaič iz čete Popoviči, Simo Telebat iz čete Kruševljani, Danilo Vukovič iz čete Biograd, Lujak Gašpar iz čete Orašac, Dušan Živko-vič iz čete Čilipi, i Momčilo Ristič iz čete Kasindo, župe Sarajevo. Govori svih ovih Sokola - seljaka saslušani su s največom pažnjom i uči-nili su na sve najdublji utisak. Jasnoča njihovih pogleda ne samo na Sokolstvo i njegovu ulogu u našem narodu, — a koje su oni prigrlili s največim odu-ševljenjem i u koje eu oni položili svoje jedine nade i čvrstu veru, te što su oni Sokolstvu i sokolskom radu za dobro i napredak sela odali i na ovome svome saboru največe priznanje — več jasnoča tih pogleda i na sva brojna pitanja, koja danas zaokupljaju naš narodni život, a posebice naše selo, kao: socijalna, ekonomska, pa versko, i ona u pogledu potrebe vodenja jedne zdrave unutrašnje nacionalne politike, politike konsolidacije, politike čija glavna osnovica mora da bude jugo-slovensko narodno i državno jedin-stvo, politika ljubavi i bratstva, pravde i jednakosti — svi ti pogledi na ova pitanja, sva ta izlaganja tako uverljiva i taj govor narodne duše na usta ovih neukih oratora naših Sokola - seljaka, čiji izražaj misli na jedan tako reči klasičan način u narodnim proverbi-jima dobiva, jednu konciznost formo koja zadivljuje i odaje jednu priro-denu duboku inteligeneiju — s pravom su моцГ da zapanje rrnogoga intelektualca. Duboki pijetet njihov pre-ma ncumrlom Viteškom Kralju Mučeniku i Ujedinitelju, koji oni gaje u svojim srcima i čista i dirljiva ljubav, koja zrači iz njihovih duša prema našem Mladom Kralju,, njihova kao stra-nac - kamen tvrda vera u Jugoslaviju i njenu čvrstu budučnost, zasniva se na rasnoj etici narodne duše i duboko ukorenjenom moralu i moralnom zakonu, prema kome treba ljubiti i po-štovati Boga na nebu, Kralja na zemlji i domačina u kuči. I zato je i svaki govor ovih seoskih Sokola bio i po-praeen čestim i jednodušnim odobravanjem svih prisutnih. Zatim je govorio brat Mile Šutič, starešina Sokolskog društva Dubrovnik, koji iznosi, da je jedna naročita delegacija u ime župe posetila sedog biskupa Učelinija (oduševljeni poklici: Živeo!) da ga pozove na ovaj prvi sabor sokolskih četa. Starina biskup dr. L^eelini leno ih je i srdačno primio i uvelike se obradovao toj pažnji Sokola prema njegovoj ličnosti. Ali radi svoje dubnke starosti, jer mu teče 79, kao i radi slabog zdravlja, izjavio je da na žalost ne može da se odazove ovome sokolskom pozivu i da se poda-de na tako za nj dug i naporan put. Ali on najiskrenije i očinski pozdravlja braču Sokole i blagosivlje njihov rad. (Ponovne burne ovacije biskupu Učeliniju). Sabor tada prihvaea đa se biskupu dru Učeliniju uputi pozdravni telegram. Tada je uzeo reč brat Radmilo Grdič, član uprave Sokolske župe Sarajevo, koji je u jednom temperament-nom govoru pozdravio ovaj prvi sabor sokolskih četa kao jednu veličanstve-nu manifestaciju sokolskog rada na selu, izražavajuči svoju radost što danas vidi tako divne plodove onog sokolskog rada na selu, medu čijim p ioni rima se i on nalazio pre deset godi- na i kao takav može da najbolje oceni, što se sve moralo tada da savlada, jda se dode do današnjih rezultata. Čestita bratskoj župi Mostar i njenim sc-oskim četama i veruje, da če takav njihov rad i u buduče biti krunisan najlepšim uspesima. Zatim jo govorio senator dr. Uroš Krulj, koji je pozdravio sabor u ime Senata i odao puno priznanje sokolskom radu na selu. Istakao je, da selo za naš narod, našu državu, znači mnogo ili može biti sve, pa da zato pre svega ovu činjenieu treba da uvaže naši političari i državnici. Iznosi što je sve dalo naše selo svim slojevima našega naroda, cime je naš narod niveli-san kao malo koji drugi narod na svetu. Medutim tu ogromnu važnost našega sela mnogi, koji su uplivali na politiku ove države i vodili državne poslove, na žalost su zaboravili. A prva i glavna zadača državnika je da osi-guraju ovaj temelj nacionalnom domu. Ali jedan čovek ipak taj značaj i tu vrednost našega sela nijc zabora-vio. Taj človek je shvačao, da je selja-štvo suština naše države i nacije. »On« — veli dr. Krulj — »ne samo da je to shvačao, nego je neobično voleo baš seljački stalež. Gledao sam svojim očima, s kakvom odanošču se kreče medu narodnim masama, ne boječi se niko-ga, kako stiska ljudima žuljevitu ruku, tapše po ramenu poznanike iz rata i pita za zdravlje. Taj čovek, koji na žalost nije više medu nama, taj čovek koji nije bio samo vladar i kralj, nego koji je bio i veliki voda narodni, mogao bi se vrlo zgodno nazvati ne samo Viteški nego i Seljački Kralj.« (Sabor ust a je i kliče: Slava Mu!). »Ali kada država nije bar do sada učinila ono što je nalagala prva dužnost, uto-liko je pohvalnija svaka privatna ini-cijativa i napose onaj rad, radi čega smo se ovde sakupili da ga ocenimo i konstatujemo.« Zatim dr. Krulj iznosi, što je Sokolstvo na tome polju uči-nilo i veli: »To je, bračo, jedan po-kret, koji može značiti, ako se bude i dalje ovako širito, preporod našega naroda.« (Odobravanje.) Odajuči priznanje tom sokolskom radu dr. Krulj u ime Senata Kraljevine Jugoslavije i svoje čestita Sokolstvu na tome radu i želi da ono i ustraje u ovome radu i da i dalje kroči baš ovim putem, ko-jim je i pošlo. Govor senatora dra Krulja bio je popračen oduševljenim odobravanjem. Još je govorio dr. Stevan Ivanič, direktor Centralnog higijenskog zavoda, u ime Jugoslovenskog društva za čuvanje narodnog zdravlja, izražavajuči h valu sokolskom radu naročito za selo i pledirajuči da bi svi koji slično mle trebali da se udruže, u cilju da bi sc narod bolje podigao i so-\ cijalno i ekonomski. Tada se javlja za reč Soko-seljak brat Nikola Mišič, koji predlajše, da se na osnovu svih govora, a naročito govora delegata četa, izradi jedna saborska deklaracija. U tu s vrhu pred-laže i braču koja treba da udu u re-dakcioni odbor za sastav ove deklaracija. Kako je ovaj predlog primljen, to se predložena braea sa starešinom bratom Čedom Miličem povlače da izra-de saborsku deklaraciju. Zamenik pretsedavajučeg predaje tada reč bratu prof. Tvrtku Kanaetu, koji iznosi plan o budučem radu župe na selu. Kako je kroz to vreme redakcioni odbor bio završio svoj rad, starešina brat Čedo Milič preuzima opet pret-sedništvo i moli brata prof. Jovana Raduloviča da pročita deklaraciju, koju je sastavio saborski redakcioni odbor. Tada brat prof. Radulovič čita tekst deklaracije, koja glasi: Deklaracija sabora Nakon saslušanja izaslanika 162 seoskih sokolskih četa, izabranih na prethodnim sreskim Saborima, koji pretstavljaju savršen izraz svih duhovnih težnja i fizičkih žrtava naše krvave prošlosti i naporne sadašnjosti, a u težnji da bi se postavili temelji srečni-joj budučnosti, sabor donosi sledeča svoja mišljenja i verovanja, iskazana u ovoj DEKLARACIJI: 1 Sokolstvo je po narodnom duhu, narodnoj pesmi i predanju zbir najlepših duhovnih i fizičkih vrlina i vredno- sti, koje su krasile najbolje očeve, maj-ke, sinove i kčeri u našoj narodnoj prošlosti. Selo je njegov izvor, kolevka i večni čuvar. 2 Središnje pitanje našeg narodnog života i opstanka jest pitanje sela. Zbog toga je pitanje seoskog Sokolstva središnje i glavno pitanje i našeg Sokola i naše Nacije. Jer pravilno i živo shvačen život i značaj seljaka u tan-čine odgovara životu hrasta i njegovog korena. Iz korena proizlazi stablo i grane, kao što su iz sela ponikle varoši i kasabe. 3 Po ovom načelu Sokolstvo u selima na teritoriji župe Mostar za prošlih 10 godina neumorno je radilo i postiglo vidan moralni i materijalni uspeh, koji Sokolima i njegovim vodama daje pravo da ga nazovu pretečom pokreta za istinsko podizanje sela i opšteg preporoda našeg nacionalnog života. Jer kao što od snage i zdravlje korena zavisi snaga i život hrasta, tako od zdravlja snažna i organizovana sela zavisi zdravlje i sreča buduče Jugoslavije. Sokolstvo ovako shvačenom zada-čom i novim sredstvima rada jest jedi-na organizacija, koja duboko prodire u celokupan duhovni i materijalni život Seljaka i vodi praktično akciju, da Seljak postane kako prosvetni tako I ekonomski temelj snažno organizovane močne Jugoslavije. 5 Seosko Sokolstvo, s novom zada-čom zdravstvenog, prosvetnog i priv-rednog podizanja sela, a na osnovu do sada postignutih uspeha, smatramo op-štom narodnom širokom školom, koja teži da odgoji potpuna čoveka, sposobna za opšti narodni i zadružni rad. Zbog toga seosko Sokolstvo smatra, da je zadrugarstvo jedini zdravi osnov socijalnog i privrednog uredenja našega sela. 6 Seosko Sokolstvo smatra dalje, da su mu vrlo srodni svi pok reti koji idu za podizanjem sela, a naročito da mu je blizak pokret študentskih radnih četa, s kojima bi u zajednici najlakše ostvarili istinsko bratstvo sela i celokupne narodne inteligencije. 7 Osnovna snaga ovog pokreta leži u tome, što se pre svega u ovome radu propoveda ličnost kao nosilac sviju uspeha i neuspeha. Tako isto, po ras-nom narodnom shvatanju, napredak ili nazadak jednog pokreta ili organizacije zavisi od vode ili vodstva, a nikad od vodenih. Zato župa Mostar traži, izna-lazi i odgaja svirn raspoloživim sredstvima moralno i nacionalno živu ličnost, koja če znati i moči verovati da postoji samo jedan put istinski sokolske misli: rad za dobro sela. Ta služba, koja odgovara rasnom duhu našeg naroda i slovenskog genija uopšte, jest naiteža, jer traži saginjanje velikog čo-veka maiom, bogatog siromašnom, uče-nog neukom, i ona znači pravo apo-stolstvo. Zbog toga verujemo, da je takav rad jedino kadar dići u selu i Seljaku veru u sokolsko vodstvo i narodnu in-teligenciju i sprečiti u ovo zahuktano doba ostvarenje vidovite slutnje starih guslara, koji proročki klikču; »Javor gora zatrubiče sada, Teško onom ko bježi od panja, Jer naviše sve je tanja granja«. Prema tome. Sokolstvo kao čedo narodne rasne duše dužno je da premosti jaz izmedu sela i grada i uspo-stavi medu njima uzajamno dopunja-vanje; ozdo rasno - etičkih, a odozgo kulturno-prosvetnih strujanja i vrednosti, a sve to do jedne skladne organske celine. Narodna intellgencija izvršiče istorijski zločin prema tom narodu ako i dalje ostane prema selu pasivan po-smatrač. 8 Osnovu za iznalaženje i odgajanje moralno žive i nacionalne ličnosti župa je uzimala iz seoskog unutarnjeg gledanja na život i ljude, te je zato prvenstvo davala vaspitanju duhovnom. Jer iz, duhovnog vaspitanja i snage proističe celokupna etika našega naroda, kao i sve trajne i kulturne tekovine naše prošlosti. Veličina tog narodnog shvatanja ogleda se u ono j: »Sine Marko jedini u majke, bolje ti je izgubiti glavu, nego svoju ogriješiti dušu«. 9 Najsavršeniji, dokazani i pokazani, duhovni vod za hod kroz teški narodni život i rad za selo i narod, jesu tri os-novne urodene narodne i slovenske vrline: Vera u Boga, istrajan rad j malene potrebe: bez ovih urodenih narodnih i seoskih vrlina niti je bilo, niti če ikada biti moralno i nacionalno žive ličnosti, a niti opšteg narodnog podizanja ka preporodu, po zakonu večnog kretanja i večnog napredovanja, kako to nagla-šavaše osnivač českog Sokolstva, slavni Tirš. 10 Seoski Sokoli, verujuči u prokušane rasno narodne seoske vrline, propove-daju, da su Bog, Kralj i Domačin največe vrednosti za put u široki narodni život i najtvrda osnova za izgradnju opšte sokolske i narodne zajednice. Dom i porodica je ško]a i vaspitačica, domačin seljačkog doma največa odgovornost, majka najuzvišenija čast, a narodno predenje najbolja osnovica za zidanje naše nacionalne kulture. 11 Veru u Boga smatramo, po narod-nome duhu i životu, središnjim oseča-jem najdubljih moralnih uverenja, te seosko Sokolstvo želi i zahteva od svojih pripadnika da se brižno neguju, razvijaju i jačaju po onoj narodnoj: »Bez Boga ni slobode, bez Boga ni hleba, i bez Boga ni preko kučnog praga«. Medutim, konfesionalna — verska — ispovedanja smatramo privatnim i najsvetijim osečanjem svakog pojedin-ca, ali uvek prema onoj narodnoj: »Brat je mio koje vere bio.« 12 Narodne vrline, istra jan rad i male potrebe smatramo najjačim narodnim oružjem i snagom rasnog duha našega. Udružene obe ove narodne vrline da-vale su našim pretcima divovsku snegu za privredu, slobodu i mogučnost pomaganja bližnjemu. 13 Kao što je po narodnom duhu istrajni rad ključ za rešavanje svih ma-teri jalnih pitanja, tako je vera u Boga jedini ključ za rešavanje svih moralnih pitanja; narodno-klasnih i versko-ple-menskih. 14 Tako isto s ovog, u narodnoj duši urodenog gledišta, seosko Sokolstvo procenjuje sve privredne i opšte kul-turno-poliiičke akcije i pokrete, tc ih sve smatra ili nemočne za izvršenjc misije, ili čak opasne za pojedinca i narodnu celinu, ako u svom duhovnom osečaju njeni nosioci nemaju te tri resne i urodene narodne vrline. 15 Za nosiofce i vode ovog pokreta, prema gornjim načetima, treba poje-dince odabiranjem iznalaziti iz sela i grada i vaspitati ih posebnim seoskim školama i radnim četama. Oni koji su nadahnuti rasnim narodnim vrlinama i istinskim narodnim predanjem imaju prvenstvo. Jer selu može biti učitelj samo đak njegov i niko drugi. 16 Poli tičko delovanje iz ovog pokreta seosko Sokolstvo isključuje, ali se ne odriče političkog vaSpitanja svojih članova, jer stoji na stanovištu, da prava narodna politika proizlazi iz sokolskog života, a ne sokolski život iz politike. Tako isto seosko Sokolstvo veruje, da je najuzvišenija nacionalna politika uči u selo i sitnim radom razvijati privatnu inicijativu seljaka do njegove samopomoči. Prema tome ne može se zamisliti politički odgoj naroda bez sokolskog rasnog vaspitanja. 17 S gledišta rasnog Sokolstva, nika-ko ne postoji plemensko pitanje, jer seoski Sokoli veruju, da nema ni srp-skog pluga ni hrvatskog hleba, koji ne obleva vreli znoj i ne obraduje žuljevita ruka Sokola Seljaka. Seoski Sokoli znaju, da Ima samo neradenih i radenih, nepravednih i pra-vednih, štetuih 1 korisnih ljudi, od ko-jili potiče zlo i dobro, nepravda 1 pravda, plemenski Sukobi i bratska ljubav. Jer zli neče da znaju, da sloboda niče iz pravde, pravda iz ljubavi, a istinska ljubav od jedinog Boga. ‘i * priređen narodni ručak. Prostorije Ofieirskog doma bile su prepune Sokola i drugih uzvanika. Na pozornici svirala je glazba Sokolske čete Orašac. Naš čuveni guslar Perun Peruno-vič, koji je došao da uveliča ovu sa-borsku proslavu, otpevao je nekoliko ulomaka iz svojih narodnih pesama, počinjuči svoju pesmu sa: »U slavu Boga, otadžbine i sokolske slave — nek odjeknu gusle javorove«. Posle molitve usledio je ručak. Za vreme ručka prvu zdravicu održao je domačina, starešina župe brat Cedo Milič, koji je nazdravio Nj. Vel. Kralju Petru II, a što su svi popratili gromkim i odušcvljenim poklicima: Živeo Kralj! Glazba je tada intonirala državnu himnu. Nadalje su održali lepe govore brača: dr. Oton Gavrančič, dr. Voja Besarovič, delegat bugarskih Junaka brat Petar Petrov, koji je na koncu svog govora nazdravio Nj. Vel. Kralju Petru II, bratsko j Jugoslaviji, brat-skom jugoslovenskom Sokolstvu i So-kolskoj župi Mostar, zatim nar. poslanik Milan Kurilič, dr. Voja Kujundžič, dr. Mirko Buič, koji je na koncu svog lepog govora o jugoslovensko - bugar-skom bratstvu istakao elemente koji vežu u zajedničkom radu jugosloven-ske Sokole i bugarske Junake te nazdravio Nj. Vel'. Caru Borisu III, brat-skoj Bugarskoj i brači bugarskii® Ju-nacima. Tada je još govorio Soko-seljak brat Danilo Vukovič i na koncu potstarešina župe Mostar brat Bruno Marčič. Svečana akademija Tačno u 20 sati počela je svečana akademija. Dvorana i velika galerija u domu Hrvatskog pevačkog društva »Hrvoje« bile su dupkom punc, tako da više nije bilo ni jednog mesta ni za stajanjc. Program akademije bio je vrlo obilan i lepo probran, a izvodili su ga sve Samo Sokoli iz pojedinih seoskih sok. četa župe Mostar. I ova lepa akademija pokazala je, što i koliko može Sokolstvo da učini korisna i na prosvetnem polju za naše selo. Pre početka programa prosvetar župe br. Mile Dokič objavio je rezultate s guslarske utakmice i guslarima pobednicima izručio poklone župe u knjigama i narodnim pesmama. Tada je guslar brat Petar Mrkajič, treči po-bednik na utakmici, otpevao jednu narodnu pesmu. Sama akademija počela je »Sokolskem molitvom« od Vidošiča, koju je otpevalo Srpsko pevačko društvo »Gusle«. Zatim je tamburaški zbor četa Tasovčiči i Višiči otsvirao »Sokolski marš«. Nakon toga sledio je pozdravni govor brata Petra Klaiča, starešine čete Popoviči, koji je istakao rad Sokolstva u pravcu prosvetnog podizanja sela, a što ec se videti i na ovoj akademiji koju izvode isključi-vo Sokoli-seljaci. ' U daljnjem delu programa guslar Perun Perunovič otpevao jc nekoliko odlomaka narodnih pesama; zatim je glazba četa Orašac i Zaton izvela od-lomak iz Zajčeve opere »Nikola Šubic Zrinjski«, članovi čete Kamcnmost »Dva brata« od Preradoviča, tamburaški zbor četa Tasovčiči i Višiči »Ve-nac narodnih pesama«, jedan član čete Klobuk deklamaciju »Oj Ilirijo!« i sok. pevački zbor četa Zaton, Orašac, Mo-košica i Donja Župa »Venac dalmatinsko - dubrovačkih pesama« od N. Pal-čoka. Nakon odmora jedan član čete Studenci deklamovao jc Šantiičevu pesmu »Ostajte ovdje«, dalje je tamburaški zbor čete Mul ji) izvco s pevanjem nckoje narodne pesme, a sok. pevački zbor četa Orašac, Zaton, Mokošica i Donja Župa nekoliko pesama dubrovačkih i sremskih.. Svakako medu najlepše i najuspe-lije tačke akademije bile su četiri sečne, i to jedna prema Višnjičevoj »Po-četak bune na dahije«, koju su izveli članovi Čete Lastva, zatim tri prizora iz Njegoševa »Gorskog vijenca« — »Dolazak vojvode Draška iz Mlctaka«, »Badnjc veče« i »Džeferdar Vuka Mandušiča«, koje su izveli članovi četa Bijelo Polje i Tasovčiea. Ovc scene izvedene su tako majstorški, kao da smo na pozornici umesto običnih seljaka gledali najrutiniranije profesionalne glumee. Akademija je zaVršena s »Hej Sloveni«, koju je otpevao zbor Srp-skog pevačkog društva »Gusle«. Akademija je postigla vanredan uspeh. Pored onih koji su je izvodili, tomc su mnogo doprineli i br. dr. Mile Dokič, prosvetar župe, te br. prof. Jovo Radulovič, koji su ovu akademiju pripremili i vodili. Bio jc to zaista doličan završetak prvog sabora sokolskih četa župe Mostar, koji je najeklatantnijc pokazao uspeh sokolskog rada na selu, zaista divan uspeh rada bratske Sokolske župe Mostar. Sokolska izložba u Mostam Prilikom održanja Prvog sabora sokolskih četa župe Mostar, priredena je u Mostaru, u Srpskom domu, i sokolska izložba. Izložbu je svečano otvorio uoči otvorenja sabora, dne 14 o. m. u 4 sata posle podne, prosvetar Sokolske župe Mostar br. dr. Mile Dokič. Ova izložba je priredena sa svrhom da sc zorno prikaže, kako se kroz Sokolstvo uspešno nodiže naše selo. Izložba je smeštena u prizemnoj dvorani Srpskog doma. Več na prvi pogled, svojim ukusnim aranžmanom izložba čini vrlo lep utisak. U dnu dvorane, na pozornici, lepo dekorisa-noj zelenilom i zastavama, postavljeno je poprsje blaženopočivšeg Viteš-kog Kralja Aleksandra I Ujedinitelja, i to medu dve sokolske zastave, župskom i društvenom, koje je darovao blaženopočivši Kralj. Sa strane su po-prsja blaženopočivšeg Kralja Petra I Oslobodioca i cara Dušana. S desne strane pozornice nalazi se velika slika Nj. Vel. Kralja Petra II, nad kojom je postavljena kraljevska kruna. U pozadini na pozornici su i četne po-bedničke zastave o kojima vise pobed-nički srebrni lovor-venci, koje je četama pobednicama na takmičenjima darovao blaženopočivši Kralj. Medu ovim zastavama ističe se i stara, isto-rijska nevesinjska ustaška zastava iz god. 1875 s belim obrubom i na erve-nom polju s belim krstom. Tu su ta-koder i zastave pojedinih društaiva župe. Po sredini, spreda, u jednom okviru vidimo i grudu zemlje s ostrva Sv. Vida. Nad pozornicom je veliki napis: Čuvajte Jugoslaviju! Na desnoj strani od ulaza u dvo-ranu nanizane su ostale mnogobrojne četne zastave. Svih zastava na izložbi je oko 160. Njihove živopisne boje daju izložbi naročito lep, privlačiv dekor. Tu visi i jedna slika blaženopočivšeg Kralja u obliku sokolske značke, a pod njom je na jednom postolju jedna glavnja, s kojom je 22 juna 1934 zapaljena sokolska zublja zahvalnosti u Sairajevu, koju je sokolska štafeta zatim ponela na grob Kralja Petra u Topolu. U jednom okviru tu je i stru-čak osušenog cveča s groba blaženopočivšeg Viteškog Kralja Ujedinitelja. Tu vidimo i sveče s krsnih slave te-čajaca župe, te druge predmete. Dalje o zidu vise velike slike Tirša, Štros-majera, brata Gangla, a po sredini medu zelenilom na visokom postolju nalazi se poprsje Kralja Tomislava. Dalje vidimo i jedan model higijen-skog seoskog kreveta te model pčeli-njaka. S jedne i s drugo strane do ulaza na zidu visi izmedu dve velike palme velika zidna karta, koja prikazuje teritorij župe Mostar, i na ko-joj su s ervenim zastavicama označena društva, a zelenim čete; sedište župe označeno je jugoslovenskom zastavom. Karta je vrlo pregledna i zorno predočuje gustoču pojedinih župskih jedinica u pojedinim krajevima župe. Nad tom kartom pričvrščena je o zid stara zastava »Pobratimstva« iz doba pobratimskog pokreta god. 1912 s napisom: »Pobratimstvo u Koritima«. S leve strane od ulaza vidimo uokvirene spomen-čavliće za župsku zastavu, medu kojima se u sredini ističu dva velika od blaženopočivšeg Kralja i Nj. Vel. Kraljice. Od ovih čavliča sastavljen ic lepo i dekorativno stilizovani napis: »Aleksandar — 20 VI 1923«. O zidu dalje vise mnoge slike koje nam zorno prikazuju mno-gostrani rad župe te razvoj i rad njenih četa od 1925—1935 god. Po zidovima vise i razni napisi: mudre izreke i gesla. Zatim eu tu na policama razvrstane mnogobrojne fotografije s raznih priredaba župe i njenih jedinica, s raznih slctova, javnih časova, tečajeva pa fotografije pojedinih kategorija pripadnika te uprava jedinica župe iz raznog vremenskog razdoblja. U kratko, tu su prikupljene mnoge zanimljive uspomene vezane za život i rad župe i njenih jedinica. Na sredini duž cele dvorane na velikoj ukrašenoj polici, izložene su takoder u jednom lepom i_ preglednem rasporedu mnogobrojne fotografije i druge uspomene, novinski izresci o sokolskom radu župe i njenih jedinica iz raznih listova, zatim jedan omaš-ni svezak raznih novina iz svih kra-jeva naše države s člancima povodom mučeničke smrti Viteškog Kralja Ujc-dinitelja nadalje i t. zv. »crne« i »ža-losne knjige«, u kojima su zapisana imena pojedinaca pa i pojedinih četa, koje nisu udovoljile izvesnim ■ sokolskim dužnostim?. Ovc »crne« i »ža-losne knjige« od velikog su i uspeš-nog uticanja za ovakve »ožigosane«, te služe kao jedinstven primer opomenc na izvršavanje dobrovoljno preuzetih sokolskih dužnosti. Tu su takoder povezana u knjige i sokolska pisma župe četama, prava apostolska pisma, razni raspisi društvima iz raznih godina, pečati sokolskih četa, sokolski listovi i drugo. Koliko je zanimanje bilo za ovu izložbu vidi se i po tome, što ju je samo na dan otvorenja i na dan sabora posetilo preko dve hiljade po-setilaca, . S. Č, KRjONIKA 75 - godišnjica dr. Karla Kramarža. Ovih dana setio se je cco slovenski svet 75-godišnjico velikog Slovena i uticajnog političara dr. Karla Kramarža. Nedeljni broj »Narodnjih listi« u svom pretežnom delu posvečen jc ovom uzornom patrioti i nacionalisti. Pored pisaea članaka, koje smo na-vcli u prednjoj notici, napisali su lepe članke i posvete Andrej Hlinka, voda Slovačkc pučke stranke, bivši pret-sednik vlade Udržal, njegov nacionalni i politički protivnik Ncmac dr. Majer - Harting, od strane nas Jugoslo-vena Lujo Vojnovič i dr. Dragutin Prohazka, od strarte Poljasa Stanislav Stronski, od strane Bucara Stevan S. Bobčev. Velik članak pod naslovom: »Dr. Kramarž i Slovenstvo« napisao je VI. Sis. Tu su dalje i članci velikog broja najuglednijih Rusa, kao od Dol-gorukog, Njemcovič - Dančenka, generala Djenkina i Milera, dr. Verguna, akademika Struve, metropolita Eulagi-ja i Alekseja Ksjunina. Ali i neslovenski narodi ocenili su zasluge dr. Kramarža, pa su napisali članke i Litvanci te Finci, a od Francuza ministar Eduard Erio, general Foše, novinar Alber Pti i drugi. Jubilarac, koji je poznat i kao naš iskreni prijatelj, sin je uglednog i imučnog preduzimača. Pravne nauke svršio je u Pragu i Berlinu, gde je bio dak čuvenog sociologa i nacionalnog ekonoma Vagnera. Svršivši študije oti-šao je u Pariz na visoku školu poltič-kih nauka, otuda u London i Beč, gde se je pune dve godine posvetio študiju istorijskih dokumenata, koji su doka-zivali prava Čeha na samostalnost. U aktivnu politiku Kramarž jc stupio 1891 kada je bio po prvi put izabran za narodnog poslanika u bečkom parlamentu i to na programu narodne liberalne stranke. Bio je jedan od naj-mladih poslanika, ali je ubrzo svojim odličnim govorima stekao glas jednog od najjačih političara austrijskog parlamenta, čiji je član ostao sve do kraja rata. U Beču je pokušao da sjedini sve Slovenc da bi se na ta j način stvo-rila slovenska večina, ali nažalost nije uspeo. Več pre rata mnogo je putovao po inostranstvu, osobito je često od-lazio u Rusiju, gde se je i oženio. Za vreme svetskog rata bio je optužen s veleizdaje, i izveden zajedno ~s pokoj- nim dr. Rašinom pred vojni sud te osu- den na smrt, ali ga ie od vesama smrt Franje Josipa. Kada je bip am"e' stiran ponovno uzima u ruke vodstv čcškoslov. i slovenske politike i postaje voda Narodnog veča, a čim J formirana prva češkoslovačka vlaee postaje i njen prvi pretsednik. I aK imade mnogo političkih protivnika unutrašnjoj politici, ipak nema licn' neprijatelja, a njegove vanredne sp sobnosti, njegove ogromne zasluge oslobodenje češkoslovačkog naroda njegove zasluge za Slovenstvo ce svaki iskreni Čchoslovak i ^oVC.' Ovom idealnom borcu za ost^are J slovenskih ideala i solidarnosti, s\ odličnom sokolskom bratu, i ju^°* .ц venski Sokoli o njegovom Jut)l1 J kliču: Na mnogaja Ijcta! 75 - godišnjica Narodnjih Najstariji i jedan od najuglednijm c škili listova »Narodnji listi« 12Дао;;,е ovih dana u proslavu 75 - godtsnl . svog neprekidnog izlaženja sv’eS 0 broj na 116 stranica, koji je UJe , posvečen i 75-godišnjici rodenj^a J ^ nog od najuglednijih voda ces._ ij vačkog naroda dr. Karla Krama^? aktom broju napisali su članke naji , nutiji češkoslovački javni raanici, sci, novinari i pretstavnici P°l1 Xnh stranaka. Od uglcdnijih češkoslova^ javnih radnika i pretstavnika str ka koji su posvetili svoje c‘a ovom dvojnom jubileju, valja spo nuti pretsednika vlade dr. M ^ Hodžu, pretsednika narodne skup ne Malipetra, ministra vojske^ ' Mahnjika, kardinala primasa » dr. Kaspara, patrijarhu češkoslov narodne crkvc dr. Prohazsu, gen ,. Husaka i Medeka. Svi su onlr ^.ar-rečima ocenili rad i život dr. Kra ža. O svojim sečanjima na prve cenije izlaženja Narodnjih llsto^_ftta pisala je krači članak i sestra K j0j Tirš. Ovaj jubilarni broj i po L sadržini i po svom opsegii .oo, , va reprezentira iedan od vodečih “ u Češkoslovačkoj. Novogodišnji broj našefl llsla Prvi novogodišnji broj našeg № j izlazi dne 30 o. m., drugi 10 januar« dalje redovito svakoga petka. UREDNIŠTVO. IZ MASI H 2UPA DHU S TAVA it ETA IZ UREDNIŠTVA U poslednjem, 47 broju, našega lista objavili smo još samo one prvode-cembarske izveštaje, koji su nam stigli na vreme i koji šu nam preostali od 46 broja. Kao što smo naime več i iz-vestili, izveštaje o obvezatnim raznim saveznim priredbama i proslavama objavljujemo samo one, koji nam stignu odmah i neposredno za prvi na-redni broj lista posle tih priredaba i proslava. Zato i nismo objavili one prvodecembarske izveštaje, koji su nem stigli kasnije. Molimo stoga da se svi ovi neobjavljeni izveštaji, koji su nam kasnije stigli, ne reklamiraju. Mole se Sve bratske jedinice, da nam unapred šalju odmah i samo Župa Cetinfe CETINJE. — IV prednjački tečaj za vode sokolskih četa. Sokolska župa Cetinje, shvatajuči važnost sokolskog rada i sokolske akcijo uopšte ha našem selu u današnjici, održala je u Peči u vremenu od 1 do 20 novembra t. g. četVrti prednjački tečaj Za vode sokolskih četa, koji je bio obavezan za III i IV župsko okružje. Tečaj je vodio referent za sokolske čete br. Krsto Grujičič. Rad na tečaju počeo je 1 novembra, a završio se je 20 istog u podne. Na tečaju su se predavali ovi predmeti: Sokolski sistem (teoretski i praktično, 81 čas; predavači brača: Gru-jičič i Kostič); Istorija Sokolstva, 6 časova (predavač br. Franjo Pletel); Nacionalna istorija i narodne pesme, 6 časova (predavač br. Vasiljevič); Ideologija Sokolstva, 6 časova (predavač sestra Milica Arsovič); Sokolska administracija, delovodstvo, blagajna i statistika, 15 časova (predavači: Milutin Zdravkovič, Petar Hadžipanzovič i Mi- lo Kastratovič); Stočarstvo s mlekarstvom i sirarstvom, 10 časova (predavač Vukojc Baščarevič); Vočarstvo s bolestima i preradom voča, 10 časova (predavač Dušan Kneževič); Zadru-garstvo, 10 časova (predavač Bukajlo Dedič); Bolesti stoke, 5 časova (predavač Arkadije Vojko); Sokolska organizacija, 10 časova (predavač br. Ra-divoje Zonjič), Sokolstvo i selo, 8 časova (predavač br. Grujičič Krsto), Hi- a k t u e 1 n e vesti, jer ih inače mo moči objaviti. j-nic* Sve važni je vesti iz naših Је“ objavijivačemo unapred kao P Q.6. i, ц ne vesti, zasebno, u °b*1 .ђ-člančiča, dok čemo sve ostale javljivati u obliku i pod rubriK »M a 1 e vesti«. Rubrike »Iz naš5/1 ' pa, društava i četa« u novogodisnl brojevima lista n e č e m o v imati. Molimo stoga, da nam se sve (1 sti od m a n j e g značaja ša*J sastavljene posve kratko, i to mo u nekoliko r e d a ka. Pri prelomu 47 broja našeg t vesti iz Lovasa i Vinkovaca stavlj6^ su pod župu Novi Sad, umesto Osijek, što je evidentno bila gfeS gijena, 7 časova (predavač dr. Bulatovič); Prva pomoč, 5 časova davač br. dr. Duričič). Svega je bi»° tečaju 180 časova predavanja. . . Rad na tečaju počinjao jc 3° ц njom gimnastikom u 6 sati itjutr11^ završavao se jc u 6 sati uveče. Za ^ vreme tečaja tečajci su pokazali Џ. j rednu sokolsku disciplinu, te se ! g\. ovom prilikom moglo videti da S® moštvo baš na selu nalazi svoj PraVIr0jtf ren i da brača na selu pokazuju sV s0-urodenu im ljubav prema svetluft kolskim tridicijama i idcalima. lt Kako sc jc ovaj tečaj održav? sedištu bPi Sokolskog društva * L4^0je je ovo br. društvo učinilo sa ;s jJl0-strane sve što je bilo u njegovoj gučnosti da tečaj što bolje uspe, 0 t.-bedivši tečajcima besplatan stan koj gimnaziji. Vredni sokolski rao — članovi društva — nastojali Ajjjii-tečajcima pruže što jasnije, PJ?^ te" je i preglednije nastavno ko da su tečajci poretl opšteg ■ ^Q-skog gradiva imali prilike da se .г>. znaju sa svim nastavnim gratliv1“ vo' pčelarstva, ratarstva, živinarstv '^ličarstva, povrčarstva, stocaretv^. garstva i dr. л2 Na tečaju su bila prisutni* d0 ifl* čajca. Život u tečaju bio ie,st po®*1' tematski. Ste se ovim tečajen _ ,г$-gao željeni uspeh uveliko se.. koja hvaliti i upravi pečke gimnazj. fiVo' je tečajcima dala na raspoloz ilCjpl>P® ju veliku svečanu salu kao spavaoniee i učionicu. HOSUJl - FONSIE.H ф društvo ssa osiguranfe i reosiguranje i BeografI mn vreme trajanja tečaja tečajci- • ^ omogučeno da vide naš na- cionaini srednjovekovni spomenik киГ Pečku 112narodne veličine: manastir i. , Patrijaršiju, poljoprivredne i unKj-prosvetne ustanove u Peči i . J {.ovoj okolini, a sem toga koristili su Skoff0PrimStvom • J°vana Arad-_ - .Ј* Je tečajcima omogučio da tc>nkinJU U VTemenu ot* ^ do 10 časova d; ■ 'e ovai tečaj uspeo da sro- i 1 zbliži naše seoske mladiče, te da ‘Jf^eresuje za sokolski život i rad, jpolje se ogledalo u tome, što su na j--aju svojim odgovorima pokazali od- • ?n uspeh,i §to je za sve vreme te-i , njih vladalo pravo bratstvo sokolska disciplina. Ovo nam još jc-JjflPut kazuje da sa Sokolstvom inora-to°'1C*- ®Bamo' ie njegov koren, a je: idimo u selo da se na izvoru uro-°og sokolskog života naučimo pralni sokolovanju! K. G. Župa CjubJfana UUBLJANA. — Sokolska smučar- Vr4fS -n'Ca v Pr‘ Medvodah. т^ . naših smučarjev so postale že y^*°cria armada, ki še vedno narašča. r_ P<)rtdn° s številom smučarjev pa je ko i *UC** Novost in izvežbanost, ta-lahko mirno gledamo v bodoč- s. Treba nam je še obsežnejšega si-u ,ma zavetišč in domov, kjer se bodo e sestre in bratje odpočili od napo-j. v v snegu in živeli daleč od mestnega upa v čistem zimskem zraku. Treba kat* tuc^ smučarskih skakalnic, na izk * tmdo naši smučarji lahko presta svoje sile, saj predstavljajo .carski skoki vrhunec smučarske retnosti, trdne volje in poguma. sm ^eseri* ic zrastla v nekaj tednih skakalnica v enem naših naj-[)jPslh kotičkov Gorenjske — v Žlebeh j.1 Zu Medvod. Tiho in brez bučne re-M H*0 zSradilo Sokolsko društvo eavode z izdatno pomočjo ljubljan-^ zupe. «j Prostor je, kakor smo že omenili nelepših v Polhograjskih Dolo-Ug0 \ Tudi dohodi iz Medvod iz Med-n_“? in celo naravnost iz Ljubljane so Pozimj prav iahki. idi,.^m°r se ozremo pozimi z višine oh«?/10 cerkvice sv. Marjete, povsod je cin6 mnogoličen smuški svet, ve-j °ma v osojnih smuških legali, tako, |toji sneg v nekaterih dolinicah do ®Prila. Od položenega klanca do *f>ik • s^rmin> VS€ ic 'tu na razpolago gjL, ,a*iem« in dobrim krmarjem. Raz-KaL- Je. malokje tako obsežen in lep. Vjt].(>r izrez v panorami okolnih gričev ^0!m° skoro po vsem Gorenjskem, od Kum*e Preko Kamniških planin tja do ^ v Zasavju. Za smučarske tečaje Pogoji naravnost idealni. ]}aVe gostišči s prav smernimi ce-čari* Orbita za telesni blagor smu-,ev — Drnovšek in Cvajnar. pr: Y okolici Ljubljane bi težko našli ke0lerJ^jši prostor za skakalnico ta- I ?v. eSa in za tako dolžino skokov ђ*г,С. ° skokov je namreč preračuni n A^a P.ribl- 40 m. Zgrajena je bila stavL .u ’п Pod strokovnim vodstvom .. 'nika Rožmana, ki je že znan po ^^strokovnjaški izvedbi drugih ska- Ij^ Trud in zasluga za uresničenje že-i^v 0• 0*skih smučarjev, da danes stoji 8oto m v na!j župi prva skakalnica, bo 80vi>V° Р°Р*а^ап društvu Medvode, nje-načelništvu in drugim. Wkakalnica i® ze pregledala župna let(JSlJav.in upamo, da bodo na njej že sv0j °aši skakači uspešno preizkušali кјПј sil°- Možne bodo v zvezi s ska-Vc- t.Ucii druge smučarske priredit-<^SKCaji. tekme itd., ki bodo dvignile ko veselje v tem zapuščenem kotu Som Sj' Jakobom, Jetrbenkom in Ro-^laj večjega razmaha kakor do- ^opa Novo mesto НјаЈ^^УО MESTO. — Župni pred-(tcjji recaj, župno načelništvo je pri-|lTtdn'°n f' cl° ?• novembra t. I. župni Hi n„Jjski tečaj, ki ga je vodil savez-ftoSgge^njak br. Rafael Ban. Tečaj je &ГS? J3 članov in 7 članic iz edi-TroK„ ov? mesto, Št. Janž, Škocjan, Hej *Je> St. Lovrenc, Toplice, Št. Jer-ttr’ i ^uPert, Bela cerkev in Št. Pe-Q8t’ai„0rfi v/- edinic od 21. Kje so <411i5 druge edinice? Ali so že tako Hran °. »založene« z prednjaki?! Pre-!j^ai -ln ®tanovanje je krila župa. Ves Н*ђа '^.obsegal 114 ur in so poleg br. Jfcedo, i1. !e ’тс1 vso tehnično snov, V>e-> a!i še bratje: župni načelnik Lj. W’ . enai"d, Dr. Ropar, Mihelič, ^'ai Г 111 Poljanškova. Otvoril pa je s župni sta- nedeljo 10. ili "••Ohr i “*• prisostvovali ■•»k] jundstavi Sokola Novo m e« to. Ob c^u teča ja je bila skromna ča-!*^cn0, v sokolskem domu, kjer so iz-1(v M 9riJi tečajnikom br. Papež, Ban 5°r>ot V želji, da bo i ta tečaj *4ksf~ ^ Prigodnim govorom župni s Xi. ^ rat dr. Ivan Vasic. V nedeljo l^izi-.P0 nc Pa so tečajniki napravili ^ition-- -v ^t. Peter ter prisostvovali Pnpomogel k rešitvi vprašanja 'if> se г*;?.Ји Prednjaštva v naši župi, VcinbralZS 4tečajniki v nedeljo 17. no- na svoje domove. -ar. NOVO MESTO. - Zbor društvenih in četnih načelnikov in načelnic. Da se pregleda delo naših edinic v letošnjem letu in napravi program za ie-sensko-zimsko sezijo in prihodnje leto, je župno načelništvo sklicalo za nedeljo 24. novembra t. 1. v sokolskem domu v Novem mestu jesenski zbor vseh društvenih in četnih načelnikov ter načelnic. LTdeležba je bila takrat slabša, saj je bilo zastopanih le 13 edinic od 21. Res je bilo krivo nekaj slabo, deževno vreme in slabe zveze z vlakom in avtobusom, vendar naj pripomnim, da se ni zbal niti dežja, niti slabe poti brat iz Bučke, ki je v največjem dežju prevozil s kolesom 60 km dolgo pot. Značilno je, da so manjkale edinice, ki so v največji bližini Novega mesta in to četi: Šmihel in Prečna, dalje še četa Karteljevo in društvi Škocjan in Mirna ipeč, Žužemberk, Mirna in Št. Lovrenc. Pred zborom načelnikov in načelnic iz vse župe, se je vršil pol ure okrožni zbor načelnikov in načelnic Novomeškega sok. okrožja, ki je pod vodstvom okr. načelnika br. Miheliča pregledal letošnje telovadne nastope in razpravljal o nekaterih važnih vzgojnih vprašanjih. Po 10. uri je otvoril zbor nato župni načelnik br. Ljudevit Papež, ki je po pozdravu in pregledu zadnjega zapisnika podal izčrpno poročilo o letošnjih prireditvah: župnem zletu, župnih tekmah, okr. lah-koatl. tekmi M. S. O. in okr. zleta M. S. O., župnem .plaval, tečaju in tekmah in nastopih edinic: Šmarjete, Bele cerkve, Št. Petra, Kostanjevice, Toplic, Št. Jerneja, Straže-Valte vasi, Št.. Janža in Št. Lovrenca. V nadaljnjem razpravljanju so bili sprejeti naslednji sklepi kot program bodočega žup.-tehn. dela: 1. Ob priliki božičnih počitnic se vrši na Gačah II. župni smučarski tečaj. 2. Vsa društva in čete, ki imajo že ustanovljene smučarske odseke, morajo prirediti društveni smučar, tečaj in domače smučarske tekme. 3. V ja-nuarju se bodo vršile župne smuške tekme za člane in st. m. пат. pod Hmeljnikom, za članice, žen. nar. in ml. m. nar. pa v okolici Novega mesta. 4. V aprilu se bo vršil 10 dnevni vadbeni žup. tečaj, in eicer 5 dnevni za edinice z orodjem in 5 dnevni za edi-nice brez orodja. 5. V Novem mestu sc vrše pred zletom v Subotici župne tekme, kot izbirne za Subotico. 6. V juliju je na programu župni plavalni tečaj s tekmami in 7. za jesen^ 1936. večdnevni župni splošni prednjaški tečaj. Nadalje sta se osnovala župni na-rašč. odsek, ki ga bo vodil br. Raje in ž«pni odsek za deco, z br. Tratarjem. Uvedle se bodo tudi določene igre za vse edinice in je tudi zanje ustanovljen poseben žup. odsek -pod vodstvom br. Tratarja. Razpravljalo se je še o osnovnih načelih novega »Ustrojstva«, ki so bila v glavnem sprejeta. Po par slučajnostih je br. župni načelnik Papež zaključil uspeli zbor okrog 12. ure. -ar. NOVO MESTO. — Iz Mirenskega Sokolskega okrožja. Zbor društvenih načelnikov(ic). V nedeljo dne 8. decembra so se zbrali v prostorih Sokolske knjižnice v Trebnjem že zjutraj načelniki in načelnice iz vseh edinic MSO. Zbor je otvoril in vodil okr. načelnik br. Tratar Marjan, ki je po uvodnem pozdravu podal kritiko letošnjih nastopov v MSO, zlasti pa sc je razvila prav zanimiva debata o okr. zleta v Št. Lovrencu in z njim v zvezi o I. okr. lahkoatletskih tekmah. Pri naslednjih točkah so se predelala nekatera vprašanja teh-nično-vzgojnega značaja, zlasti o mladinski vzgoji in smučarstvu ter je bil izvoljen za okrožje poseben smučarski referent br. Edi Serpan iz Trebnjega, ki bo vodil in organiziral podrobno smučarsftvo v MSO. Glede nastopov v L 1936. se bo določilo po veljavnem žup. pravilniku v spomlad okr. zboru, enako o okr. zletu. Kmalu po 12. uri je zaključil br. okr. nač. tretji letošnji okr. zbor načelnikov(ic) MSO. ar. Zbor društvenih prosvetarjev. Takoj po 14. uri je istotam otvoril drugi okr. zbor prosvetarjev MSO br. okr. prosvetar Žumer Anton iz Žužemberka. Zboru so prisostvovali razen, Št. Ruperta in Št. Lovrenca vsi ostali prosvetar ji z nekaterimi člani PO iz Trebnjega. Po uvodnem pozdravu je podal nekaj smernic za novo sezono in orisal sokol, prosv. delo v župi in savezu br. župni prosvetar Tratar Marjan, nakar je govoril o prosv. delu MSO br. okr. prosvetar Žumer. Po nekaterih zanimivih poročilih društv. prosvetarjev o sedanjem stanju v Sokolstvu, jo bil sprejet še načrt prosv. dela za 1. 1936., nakar je po 17. uri zaključil br. Žumer lepo uspel prosvetni okrožni zbor. ar. Župa Osifelt BELI MANASTIR. — Okružoi sa-stanak društvenih i četnih načelnika. U nedelju 8 decembra o. g. održan je u sokolskom domu u Belom Manastiru okružni sastanak društvenih i četnih načelnika, koji je bio peti sastanak u ovoj godini. Na sastanku bilo jc zastup-Ijeno 11 jedinica ovog okružja. Nisu bile 7 a s tu pl j ene jeđinice: društvo Po- povac i četa Bar. Petrovo Selo. Društvo Pop ovac ispričalo je prethodno svoj iz-oistanak. — Od strane bratskog načel-ništva župe prisostvovala su brača Ho-dovski i Jankovič. / Sastanak se sastojao iz dva dela: sednice i tehničkog dela. — Sednica je započela u 9 sati pre podne i vodio ju je okr. načelnik. Pročitan je zapisnik prošle sednice, a zatim je načelnik okružja podneo izveštaj o važnijim sokolskim događajima u ovom okružju u toku minula 3 meseca. Potom se prešlo na raspravu o okružnoj javnoj vežbi, koja je održana 15 septembra o. g. u Batini, te je konstatovano, da ista nije zadovoljila u pogledu odaziva vežbača. U buduće okružna javna vežba održače se jedino u tom slučaju, ako se od Strane sokolskih jedinica zajamči, da če učestvovati primeran broj vežbača, kako odgovara okružnoj priredbi. — Potom sc prešlo na program telovežbenog rada za 1936 godinu, te je brat Hodov-ski obrazložio raspored takmičenja za iduču godinu,koji je raspored izradilo načelništvo župe. Nakon diskusije po ovom predmetu, rešeno je, da sc na sledečem zboru društvenih i četnih načelnika, koji če se održati u toku ove zime u Osijeku, iznese predlog, da se vrste članova za okružno takmičenje (osim onih vrsta, koji če se takmičiti i na saveznom takmičenju) sastoje iz 4 vežbača s 2 zamenika, a ne iz 6 vežbača s 2 zamenika, kako predlaže načelništvo župe. Razlog tome je, što sadanje vež-bače članstvo večinom sačinjavaju brača, rodena u ratnim godinama, te je sada u svima jedinicama manji broj članova, isto kao što je pred nekoliko godina bio i1 manji broj naraštaja. A zatim večina ovih članova odlazi ovog proleča u vojsku, te zbog toga mnoge jedinice, naročito manje, seoske, ne bi mogle s vrstom članova nastupiti na okružnom takmičenju. Isto tako pred-ložiče se zboru, da vrsta članica za takmičenje ne bude obavezna, nego da se proglasi obaveznom ili vrsta članica ili ženskog naraštaja. -— Na sedaici je zatim rešeno, da se okružno takmičenje u idučoj godini održi u Belom Manastiru, a okružna javna vežba u Dardi. — Rešeno je zatim, da se društveni prednjački ispiti odjže 1 i 2 februara !9.'6 u Belom Manastiru. Za iste se prijavilo: iz Darde 1 kandidatkin j a, iz Belog Manastira I kandidatkinja, iz Branjin Vrha-Šečerane 1 kandidatkinja, iz Branjine 2 kandidata j iz Luča I kandidat. — Za 10-dnevni okružni prednjački tečaj za početnike prijavilo se do sada 18 polaznika, te je rešeno, da se isti održi u Belom Manastiru od 16 do 25 januara naredne godine. Sednica se je završila u 11 sati, pa se je prešlo na tehnički deo sastanka. — Brat Jankovič iz Osijeka održao je jednosatni tečaj o narodnim kolima. Prešlo se praktički nekoliko naših lepih kola uz pratnju violine. — Po podne su brača Marušič, Vičič, te sestra Horvatova, vodnici dece belomanastirskog društva, praktički s decom prešli sve takmičarsko gradivo, u kojem če se takmičiti muška i zenska deca u idučoj godini. — Iza toga je brat Hodovski održao s decom 1 sat u dečjim igrama, to je ovime ovaj uspeli i ko ris ni sastanak završen. Б. S. _ OSIJEK. — Župski prednjački ispiti. Dne 23 i 24 novembra o. g. odr-žani su u Osijeku župski prednjački ispiti pod pretsedmštvom br. Miroslava Vojinoviča, I zamenika načelnika Saveza. Ispitu su pristupili i položili: Br. Muharemagič Muharem, Luka-vac (župe Tuzla), s. Kaube Anka, Osi-jek-Matica, Melihar Terka, Slav. Požega i br. Mihalik Mihajlo iz Kneževa. VINKOVCI. — Idejna škola. U toku novembra 1935 održana je u krilu Sokolskoga društva u Vinkovcima idejna škola i održano dvanaest predavanja. Ista su bila održana u četiri nedelje i to po ovome rasporedu: I nedelja, dne 3 XI u 3 sata po podne: 1) Iz sokolske ideologije (br. A. Čavrak); 2) Sokolska štednja (s. M. Novosel); 3) Poratna omladina (s. M. Radakovič). II nedelja, dne 10 XI u.3 sata po podne: 1) Iz sokolske ideologije (br. A. Čavrak); 2) Sokolska štampa (br. N. Mijačevič); 3) Kleveta i laž (s. D. Do-minkovič). III nedelja, dne 17 XI u 3 sata po podne: 1) Historija Tazvitka Sokolstva (br. J. Crepič); 2) Sokolska organizacija (br. M. Bučkalovič); 3) Odnos po-jedinca prema zajednici (s. M. Novosel). IV nedelja, dne 24 XI u 3 sata po podne: 1) Putevi i ciljevi Sokolstva (br. A. Čavrak); 2) Podizanje telesne otpornosti (br. dr. D. Bader); 3) Ilirski preporod (s. Dragica Dominkovič). Sva ova predavanja bila su pose-čena od ukupno 196 pripadnika našega društva. Župa 1*etrovgrad BOTOŠ. — otvaranje čJtaonice. Davna naša želja, da u Botošu osnujemo čitaonicu i knjižnicu za narod, napokon se ostvarila. Dne 24 XI održana jc osnivačka skupština čitaoniee, na kojoj su primljcna pravila čitaoniee i knjižnice i izabran sledeči odbor: Ma- i rije Maričič, učitelj i starešina Sokol-skog društva, pretsednik; Branko Novakovič, opštinski beležnik, potpret-sednik; Jovan PivaTcič, ratar, tajnik; Dušan Nikolič, ekonom i Ljubomir Živkov, ratar, odbornici Svečano, otvorenje čitaoniee izvršeno je Prvog decembra, na dan na-šeg največeg državnog i sokolskog praznika. U 2 sata posle podne saku-pili su se članovi i prijatelji čitaoniee u dvorani čitaoničkoj. koja je privre-meno smeštena u prostorijama mesne PETROVGRAD. — Župski prednjački tečaj. Odmah nakon za vrše no g prednjačkog tečaja za članice otpočeo je prednjački tečaj za članove, koji je trajao od 16 do 29 novembra o. 5. I ovai tečaj se je održavao u domu So- Zemljoradničke kreditne zadruge, što ih je uprava zadruge dobrostivo stavila na raspolaganje čitaonici. Pretsednik čitaoniee održao je prigodan govor, u kome jo istaknuo važnost i za-datak čitaoniee, koja treba da bude središtem društvenoga života i ognji-štem prosvetnoga napretka našega sela. Sokolski pevački hor je otpevao pesmu »Prosvetom slobodi« i »Mno-gaja Ijeta«, čime je svečanost otvore-nja čitaoniee završena. Dosad se upi-salo u čitaonicu preko 40 članova. zir one, koje na prednjacima oskude-vaju. Predavači na ovom tečaju bila su brača: Alojz Pogačnik, župski načelnik, Rafael Ban, savezni prednjak, Stevan Bukač, župski prednjak, Alek-sandar Pavlovič, prednjak, dr. Jova Prednjački tečaj Sokolske župe Petrovgrad za članove, održan od 16 do 29X1 1935 _________ kokko« društva »Matica« u Petrov-gradu, gdc su tečajci bili i smešteni. Za tečaj su jedinice prijavile oko 50 brače, ali je načelništvo radi lakšeg savladivanja primilo 31 brata iz 22 jedinice u čemu su naročito uzete u ob- Župa Skoplje SKOPLJE. — Župski prednjačko -prosvetni tečaj. Načelništvo i Prosvetni odbor naše župe od rž ali su od 4 do 23 novembra 1935 godine, prednjačko-pro-svetni tečaj. Prednjačko-prosvctni tečaj nov je pokušaj u našoj župi da se vrartimo na stari sokolski pu»t, na davnašnji sokolski ideal: imati u p reda jaku stručnjaka za telovežbu, a u »sto vreme i vaspitača! Za tom su se težnjam poveli i Načelništvo i Prosvetni odbor naše župe, jer znaju da je pravi i potpuni sokolski prednjak samo onaj, koji u svojoj ličnosti udružuje podobnosti za odličnofi vežbača 1 za oaličnog vaspitača. Dosadašnji naši točajevi, kako prednjački tako i prosvetni, nisu dali očekivane uspehe. Na prednjačkim te-čajevima spremali su se pretežno struč-njaci za telovežbu, a ne i sokolski vas- Eitači. Obratno, tečajevi prosvetarski ili su priredivam za članove nevežba-če, koji nikada nisu bili u vrsti i ne poznaj u duh sokolane i njena osveštana slobodarska pravila! Tako se otišlo u raskorak i stvorilaeu se dva vida struč-njaka za vaspitanje sokolske omladme i sokolskog članstva: Prednjak i prosvetar! Prednjak nije bio vaspitač, a prosvetar uije bio vežbač, pa nije ni-kakvo čudo, što se oni često puta Aisu medu sobom razumevali i što je svaki vukao na svoju stranu. Išlo se čak do toga da su se sporili o prednost u sokolskom vaspitanju i jedan drugome poricati važnost i potrebu postojanja u Sokolstvu! Takvom stanju treba učiniti kraj. Nije Sokolstvo samo u telovcžbi, a još manje je u samom prosvetarskom ra-du, nego je i u jednome i u drugotne! Ali je telovežba ipak bitni uslov, a so-kolana odredeno i posvečeno mesto za svaki sokolski rad. Prema teme, pravi sokolski vaspitač može biti samo onaj naš brat koji vežba, koji je nadahnut duhom sokolane i snagom života, koji u njoj bruji, a pored toga ima lepe i plemenite osobine čestita čoveka i upu-čen jc u tajnu vaspitačke nauke. Vodeni tim saznanjem i tom sokolskom istinom, mi smo raspisali i odr-žalj prednjačko-proovetarski tečaj. Dali smo brači tečajcima i stručno-prednjač-ko i stručno-prosNttarsko znanje. Od takvog našeg rada očekujemo dobre poslcdice i plodne koristi za Sokolstvo naše župe. Da bi naš prednjačko-prosvetni tečaj zaista bio takav, tražili smo od naših društava da nam na tečaj perša-lju samo vežbače, ali da ti vežbači ima-ju podobnosti i za proevetarški rad, kako bismo ih mogli spremiti ne samo za telovežbene stručnjake, nego i za sokolske učitelje, odnosno za prave i potpunc sokolske prednjakc. Tražili smo da nam pošalju Sokole ozbiljne, čestitog vladanja i spremne da za sokolske ideale prinose žrtve i istrajan trud. Tražili smo da nam ne .šalju bilo koga, toliko da bi mogli reči da su. i oni nekosfa poslali! Traiili smo od njih Popovič, I zam. starešine, Miloš Stanojevič, župski prosvetar, dr. Bogdan Popovič, lekar i Stevan Žeberan, tfian pr. o. ž. Na kraju tečaja polagala su nekoja brača prednjački ispit. S. B. da u ovome budu veoma strogi i da ne popuste ni pred kakvim navaljivanjima nedoraslih pojedinaca, da ne bi posle bilo loših posledica i za njih i za nas! Primili smo prijave od ovih društava i s ovim brojem prijavljenih vežbača: Priština 4, Veles 4, Resan 2, Gnji-lane 2, Strumica 2, Vučitm 3, Radovište 4, Uroševac 2, Prizren 1, Kumanovo 1, Južni Brod 1, Skoplje II 1, Debar 2, Skoplje-Matica 3, Ohrid 3, Berovo 1, Gostlvar 1, Kočane 1, svega 18 društa-va i 38 tečajaca. 25 oktobra izvestili smo društva, da če tečaj početi u ponedeljak 4 novembra u 6 i po časova izjutra i da nam na vreme upute prijavljene vežbače. U meduvremenu mi smo izvršili sve potrebne pripreme i prigotovili sve što je za rad potrebno. Tako je s bratom Dimčetom, čuvarom sokolskog doma, sklopljena pogodba za prehranu tečajaca; soba za tečajce dovedena je u red i čistoču zajedno s posteljama u njoj; traženi su i obezbedeni predavači; utvrden je program na s ta ve i predmeti dodeljeni predavačima; sastavljen jc raspored časova za svih 20 dana tečaja i ustrojena velika sveska za beleženje svih podataka u vezi s tečajem. U ponedeljak 4 novembra ne št o pre 7 časova izjutra bila je vrsta, od 26 tečajaca, u vežbačkom odelu, več postrojena u sokolani. Pred nju je tada fcinpio brat Radovan Jovanovič, voda tečaja, i pozdravio je s nekoliko pri-•godnih reči. Opravdao je izostanak načelnika brata Pajiea. Tečajce je pozdravio i prosvetar brat Mirko Jovanovič, posle njega brat dr. Milivoj Pavlovič i na kraju zame-nik starešine župe brat Steva Mladenovič. Posle toga prešlo se odmah na re-dovan rad, onako kako je bio predviden rasporedom. Prvi čas je održao brat Radovan, a predmet rada bio je: jedan čas vežbanja u sokolani s decom od 6 do 10 godina. Za ovim su sledili ostali časovi, predmeti i predavači, i tako je rad na tečaju počeo u najboljem redu i raspo-loženju. Tečaj jc trajao 20 dana sa 152 rad-na časa. Predavanja su počinjala u 7, prekidala se n 12, nastavljala se u l4"i završavala u 17 časova. U toku tečaja bila su samo dva nedeljna dana, pa jc prve nedelje radeno samo 5 časova, a druge nedelje samo 3 časa pre podne. Rasporedom su bila predvidena 154 časa održano 152, izgubljena su 2 časa i to iz predmeta »Telovežbene igre«. Vladanje tečajaca na časovima rada i predavanja bilo je odlično. Bili su veoma pažljivi, prihrani i puni nestrp-Ijivih želja da predavano im gradivo shvatc, nauče i prisvoje. Za sve vreme tečaja pokazivali su neobičnu revnost i njihova je pažnja ostala do kraja na-pregnuta. Možemo vi tom pogledu reči 0 njima samo reči pohvale i priznanja. Predavači su bili članovi ^tručno'1 1 Prosvetneg odbora župe. Nekima od njih ide puno priznanje na tačnosti, pri-branosti i punom iskoriščavanju dodeljenih im časova, dok se nekima ne može to priznanje u potpunosti odati, jer su ti preejavači bili užurbani, za-kašnjavali sii na časove, predavali su rastrgano i sažimali po dva, pa čak i po tri časa predavanja u jedan! Bilo' ih je koji nisu ni održali svoje primljene časove! Ta netačnost i užurbanost brače predavača i to njihovo sažimanje časo-va i ne pridržavanje rasporeda časova i gradiva, ostalo je kao neka tanina sinka na dušama brače tečajaea. Ovo iznosimo ne radi ukora ili prigovora, nego da se vidi i sazna da na prednjač-kim tečajevima mora biti apsolutne tačnosti, reda i pridržavanja za utvrden raspored i način rada. Tu ne može i ne sme biti nikakva izgovora, tim pre, što se svakom predavaču ostavlja slobodna volja da sam odredi vreme za svoja predavanja. Netačnost i nebrižljivost rnakar samo jednog predavača, bije i ruče sva nastojanja ostalih predavača da u svest tečajaea uliju saznanje o vrlini tačnosti i savesnog ispunjavanja sokolskih dužnosti. Dok svi oni to saznanje grade i dograduju, onaj jedan svojim lošim primerom to saznanje razgradnje. Mora se shvatiti i za svagda znati da je u sokol, vaspitanju primer sve! Reči su samo lepo zvonjenje, samo skladna igra misli i pojmova, a primer je živo delo i neodoljiv poziv za po-dražavanje i sledovanje. Zato se, ma-kar i po hiljaditi put, moraju i sokolskim predavačitna i učiteljima ponoviti reči pesnika Mažuraniča: »Dobar pastir jer što kaže inom, i sam svojim po-tvrduje činom!« U suhotu 23 novembra u 17 časova tečaj je završen. Poslednji čas je odr-žao brat Pajič, a predmet rada bilo je vežbahjc na Spravama. Brat Radovan, kao voda tečaja, održao je tada govor tečajcima u kome je pohvalio njihovo vladanje, revnost i uložen trud na tečaju, a ukazao im put kojim treba dalje da podu i da se usavršuju. — Brat Nikola Gazepovič odgovorio je u ime te-čajaca. U 21 čas bila je priredena opro-štajna večera. Pri kraju večere brat Pajič je održao prigodan govor. Ponesen vedrim raspoloženjem i sokolskom pes-morn koja je tu odjekivala, rekao je vrlo lepe reči o sokolskom prednjaku i o njegovim dužnostima. Kazao je za-što je ©vaj i baš ovakav tečaj prireden Lpodvukao je težnje i namere sadašnje župeke uprave u pogledu podizanja i jačanja naših sokolskih jedinica, a isto tako i sav onaj trud, koji se svesno nlaže za ostvarenje tih namera. Pozvao je tečajee tla i oni te težnje prilivate kao svoje i da svojim radom i životom u društvima pripomognu njihovom ostvarenju. U ime tečajaea odgovorio je i na sv emu se zahvalio brat Panta Pandilo-vie. Tada su bradi tečajcima razdeljena uverenja o pohadanju tečaja, razrešeni su od daljeg bavljenja u Skoplju i žup-skom domu, pa je tako tečaj bio ko-načno završen. Brat Nikola Vozarčič, starešina žu-pe, u dva tri maha posetio je časove predavanja na tečaju, a u više slučaje-va, i za vreme svog večernjeg rada u župskoj kancelariji, govorio je sakup-Ijenim tečajcima o sokol, administraciji. Navodio je, pokazivao nedostat-ke i aljkavosti u njoj, naročito u administraciji društava i četa, i tražio od tečajaea da sc i u tome oseti boljitak posle njihovog povratka s tečaja. Na ovom tečaju bili su predavači i imali predmete: inž. Vojislav Pajič: strojevne vežbe 10, sprave i vežbalište 2, metodika 2, vežbe na spravama 15, svega 29 časova; Radovan Jovanovič: rad u vežbaonici 22, podela Tirševog sistema 4, svega 26 časova; Jovanka V. Pajič: proste vežbe 16, narodna kola 2, svega 18 časova; Mirko Jovanovič: is-lorija gimnastike 2, istorija Sokolstva 4, 0 narodnorn jedinstvu 2, sokolsko po-zorište 2, besedništvo 5, svega 15 časova; dr. Milivoj Pavlovič: sokolska misao 3, sokolska književnost i štampa 1, propaganda Sokolstva 2, svega 6 časova; dr. Nikola Andonovič: nauka o čovečijem telu, svega 9 časova; Velimir Popovič: javne priredbe 1, trezvenja-štvo 1, taborovanje 1, svega 3 časa; Bu-dislav Šandorov: organizacija 5, administracija 3, svega 8 časova; Borko Bo-gojevič: skupine, svega 3 časa; Gančo Pajtondžijevie: skupine 1, borenje 3, vežbe na spravama 5, proste grane 11, vežbe na spravama 4, svega 24 časa; Nikola Savčenko: poznavanje muzičkih nota 2, pevanje sokolskih pesama 3, svega 5 časova. Ukupno: 12 predavača 1 29 predmeta. 208—48 КШ11Е ali hiblktfi n(y$kidm/k kUIMNAITDEII )*IMA}INCVA13 % D d) •k .5; 9 9 >C0 tl 9 9 N s* 9 ®e h 9) 9 ^ Na tečaj je došlo 26 tečajca, a zavrnilo ih je 25, jer je jedan bio sprečen bolešču da tečaj do kraja pohada. Ti, što su tečaj završili, podeljeni su po društvima ovako: Priština 2, Veles 4, Resan 2, Gnjilane 2, Strumica 2, Vuči-trn 2, Radovište 3, Uroševac 1, Kuma-novo 1, Prizren 1, Južni Brod 1, Skoplje II 1, Debar 1, Skoplje-Matica 2, svega 25, iz 14 društava. Bilo nam je prijavljeno 38 tečajaea iz 18 društava, izostalo 12 prijavljenih tečajaea. Po zanimanju su bili: študenta 2, krojača 4, privatna nameštenika 3, obu-čara 2, pisara 5, učitelja 1, kafedžija 1, zemljoradnika 1, radnika 1, učenika 1, zvaničnika 1, trgovca 2 i poslastičara 1. .Preko njih je bilo je na tečaju zastup-Ij.eno 13 raznih vrsta zanimanja. Tu činjenicu hočemo naročito da istakne-mo, jer nam je ona dokaz da sokolsku misao zaista unosimo u najšire slojeve našeg naroda! Po sokolskim dužnostima u svojim društvima jesu: zamcnici načelnika 3, tajnici 2, prosvetari 2, statističari 2, prednjački pripravnici 8, prednjački pomočnici 3 i samo vežbači 5. Kao i na ranijim tečajima tako su i na ovome tečajci bili smešteni u žup-skom domu i u sobi za tečajee. Domači je red bio održan u svakom pogledu. Tečajci su bili dva puta na kupa-nju u Higijenskom zavodu. Nedeljom po podne pa sve do ponoči bio im je dopusten izlazak i boravljenje u gradu. Prehrana je bila dobra. Zupet Sušalc - Rijelea KASTAV. — Nikolinji dan. Sokolsko društvo u Kastvu priredilo je u ne-delju dne 8 decembra o. g. za svoje članstvo, naraštaj i podmladak Nikolinji dan. Inieijativu za tu priredbu dali su tehničari, koji su istu i organizovali. Priredba je uspela u svakom pogledu. Sve je osobito oduševljeno pozdravljalo sv. Nikolu, koji je za svakoga na-šao po koji zgodan dar uz duhovi tu primedbu, koja je izazivala burno odobravanje, ciku i smeh. Odaziv članstva je bio neobično velik tako, da je sama priredba tekla u prirodenom bratskom raspoloženju. Z a preporučiti je svakako brači tehničarima, da se Nikolinji dan pri-reduje uoči sv. Nikole i to svake go-dine. RAB. — Nikolinjska proslava. Na dan sv. Nikole održalo je ovo Sokolsko društvo dečje selo s lutkarskim po-zorištem. Prikazivao se je komad »Jurič i sv. Nikola«, prevod iz češkoga. Preveli su ovaj komad sestra dr. Markovimi Vaclava i Bačič Emanuel, društveni prosvetar. Komad je na pozorni-ci imao mnogo uspeha, na' čemu ide največe priznanje članovima lutkarske sekcije. Iza toga, a več po ranijem običaju, delili su se darovi za sokolsku decu, a i ostala deca bila su nagradena. Poset je bio neobično brojan. Došla su takoder i sva sokolska deca iz obliž-njih sela Barbata i Supetarske Drage, koja su bila također nagradena. Tako je i ove godine sv.^Nikola za marljivi sokolski rad nagradio svu sokolsku decu ovoga otoka. E. B. RAB. — Dečje Selo, U nedelju 8 decembra o. g. davalo se je dečje selo s pretstavicom »Siroče« u tri čina. Decu je uvežbao brat Čok Sosten. Dekor je vrlo ukusno izradio društveni prosvetar. Pre prikazivanja, kao i iza prikazi-vanja otpevao je dečji zbor sedam narodnih pesama, koje su bile otpevane na največe zadovoljstvo prisutnih. Takoder su dvoje dece br. Grubišiča de-klamovala dve pesme. Poset je bio' brojan i svi prisutni su najveeim intereso-vanjem pratili sve točke ovog dečjeg sela. Na početku sela je društveni prosvetar održao oveče predavanje »O de-čjoj i omladinskoj književnosti u Jugoslaviji«. Dvoranu su ispunila sokolska i ostala deca Raba. Ž.upa Šihenilc - Zadar MANDALINA. — Nikolinje veče. Sokolsko društvo Mandalina održalo je 5 XII Nikolinje veče uz sodelovanje mnogo meštana osobito obitelji ovdaš-njih oficira i podoficira kr. mornarice. Pretstavljala se igra u 1 činu »Kada dode sv. Nikola«. Posle je sledilo deljenje darova deci od sv. Nikole. Pretstava je ispala vrlo dobro. Sv. Nikola je posle pretstave uložio mnogo truda deljenjem darova deci, jer im je morao davati i savete, preporuke i ukore prema mputama roditelja. Darova (paketa) je u sve bilo 184. Od ovoga 65 što je Soko darovao svojo j deci — vežbačima. Deljenje je trajalo 1/4 sat j bilo je i zabave, i smeha, i zaprepaštenja. Sv. Nikola je održao deci i vrlo lep govor. Zabavili su se stari i mladi, ali je ova večer postigla kod dece veliki uspeh u uzgojnom i versko-rodoljubnom pogledu. Zupa Varaždin VARAŽDIN. — Proslava Nikoli-nja. Naraštajski otsek ovoga društva priredio je u petak 6 decembra o. g. vrlo uspelu proslavil dana sv. Nikole, naomiljenijeg dečjeg sveča. Točka je počela s nastupima muške i ženske dece te muškog i ženskog naraštaja, što nastupiše s prostim i ritmičkim vežba-ma, igranjem čeških narodnih igara i naših narodnih kola, a muški naraštaj nastupio je još i na visokom razboju. Svih trinaest točaka odlično izvedenih ponovno je pokazalo lepi tehnički ria-predak našega društva. Po završetku gimnastičkog dela proslave bio je efek-tan nastup: »Krampusa«, vrisak prestrašene dece, koju je ipak brzo umirio skoro nadošli sv. Nikola hvaleči blagim rečima vrednost malih Sokoliča i Sokoličiea, potičuči ih da postanu još vredniji i konačno opravdavajuči veli-ku skromnost svojih darova. Pošto je nadareno preko 200 dece našega društva razvila se kratkotrajna, ali animirana zabavica naraštaja. D. m 69 es 4t C£NA* 69 m *MODA a a s 9 9 9 9 9 I % 9 9 9» 9 9 M 34 9 h« 9 'ter «5 9 S 'H 9 * 9 3 9 <0 S a Krise ]bo konec, ko bodo domači denarni zavodi mogli zopet dajati nova posojila isz novižj vloO Z a up aj te 'Vaš denar MESTNI HRANILNICI LJUBLJANSKI, ki izplačuje nove vloge, vloiene po l, 1933., neomejeno ter jih obrestuje po 4 do S % Vloge nad Reaerve . Din 400,000.000— Din 14,000.000-— S TRANSPORTNO, SKLADIŠNO i OTPREMNIČKO PODUZEĆE Gustav Brelic POMORSKA AGENTURA Brzojavi: B R E в SUŠAK MASARTKOVO ŠETALIŠTE Sl Telefon inter. 23 3C0-8 TRGOVAČKA TISKARA V. G kralji" sušak ŠTROSMAJEROVA ULICA S TELEFON BROJ 2-22 301-4 ve v