KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 72 (5) INDUSTKISKE SVOJINE Izdan 1 septembra 1933, PATENTNI SPIS BR. 10294 Biazzi Mario, Felice, Federico, Brigue, Švajcarska. Poboljšanje kod upaljačkih kapsli. Prijava od 28 aprila 1932. Važi o*d 1 februara 1933. Pravo prvenstva od 29 aprila 1931 (Francuska). Mešovite upaljačke kapsle, koje se sada upotrebljavaju, imaju ušicu metalnu ili ispupčenje u koje se utiskuje jedan ili više puta eksploziv nazvani sekundarni eksploziv (na pr. kakav nitro derivat iz aroma-tičke vrste), i poklopac od metala koji je probušen i uvodi se u ušicu pošto u njoj smestimo iznad sekundarnog ekspioziva malu količinu tako zvanog primarnog eksploziva (na pr. praskave žive, olovnih je-dinjenja azota i t. si.), što ima za cilj da se počne paljenje sekundarnog naboja, koji sačinjava glavnu praskavu moć upaljačke kapsle. Pritisak primarnog eksploziva u upa-Ijačkoj kapsli vrši se jposle stavljanja na mesto poklopca i bjagodareći pritisnofh stožeru koji deluje na poklopac i indirektno na eksploziv odn. na primarni eksploziv u kome je poklonac takođe zabijen. Ovaj sistem punjenja ne dozvoljava efikasan pritisak primarnog naboja; najveći pritisak ovoga naboja dobijamo u stvari u blizini pritiskujućeg stožera odn. prema dnu kapka, čija se zona maksimalne gusti-ne nalazi tako lokalizovana prema višin*; odn. u gornjem delu, da se pritisak smanjuje sve više i više prema donjem delu primarnog' naboja. DaMe za vreme prethodnog pritiska sekundarnog naboja takođe se dobio najjači pritisak ovoga poslednjeg u gornjem delu i taj se pritisak postepeno smanjivao prema dnu naboja. Ovaj je fenomen pretstavljen na sl. 1 priloženoga nacrta, koji pokazuje šema-tički u preseku upaljačku mešovitu kapslu dosadanjeg' tipa, gde je sa 1 obeležena čaura, sa 2 poklopac, sa 3 sekundarni naboj, sa 4 primarni naboj. Kao što se vidi kod ove upaljačke kapsle se usled njenog načina punjenja nalazi zona minimalne gustine eksploziva primarnog 4 u dodiru sa zonom maksimalne gustine sekundarnog eksploziva 3. Dakle zna se da su eksplozivi u toliko moćniji u koliko je njihova gustina veća, ali isto se tako zna da i povećanje gustine umanjuje osetljivost paljenja, što je u o-stalom isto tako i kod ostalih stvari. Pošto se kod uplaljačkih kapsli ekspo-zija širi od primarnog ka sekundarnom eksplozivu to je jasno, da red gustine takav kakav je kod upaljačkih kapsli sada nije racionalan. U tačci gde se paljenje primarnog eksploziva 4 prenosi na sekundarni eksploziv 3 pojavljuju se u zajednici dva razloga odn. uzroka da kapslla ne opali i to: 1. mala gustina primarnog eksploziva i 2. velika gustina sekundarnog eksploziva. Do sada se pokušavalo da se otkloni o-vaj nedostatak upotrebom čaura bez dna u koje su unošeni naboji i pritiskivani cvi isti naboji sa otvorene strane. Usled toga dobili smo da postepenost gustina potpomaže paljenje sekundarnog naboja odn. Dkf. 15. eksploziva. Ali ova upaljačkai kapsla ima taj nedostatak, da nema dna, što omogućava vlaženje sa te strane. Šta više naboj je težak, sto že n i zahteva upotrebu matrice. Predmet pronalaska ima za cilj: i predmet postupka punjenja upaljačkih kapslt, koji omogućava da izbegnemo ove razne nedostatke. Bitno se ovaj postupak sastoji u tome. što se sekundarni eksploziv unosi i stiska kao i pređe u čauri, ali se primarni eksploziv unosi i stiska u poklopcu potpuno zasebno, pa se po tome tako napunjen poklopac unosi u čauru. Na taj se način dobija upaljačka kapsla, koja, kao što ćemo docni.je moći konstato-vati, pretstavlja nov industriski predmet, usled raspodeie gustine njenog primarnog i sekundarnog naboja odn. eksploziva. Ako se osvrnemo na si. 2 priloženoga nacrta, šematički izrađenoga u preseku, na kome su elementi upaijačke kapsle prema pronalasku rastavljeni, vidi se da jb sekundarni naboj 3 uvek sabijen u čauri 1. Primarni se naboj nalazi sabijen u poklopcu 2, gde je maksimalna gustina istoga naboja 4 na mestu obeđeženom sa 4’ prema otvorenom delu poklopca, tamo gde deluje stožer kompresora odn. tiska, odn. pritiskujući stožer. Kada se poklopac 2 stavi na svoje mesto u čauri 1 (si. 3), onda se zona maksimalne gustine primarnog naboja 4 nalazi u dodiru sa sekundarnim nabojem, što obezbeduje pouzdan prenos i uz to racionalan prenos detonacije odn. paljenja između ova dva naboja. Umesto da se unese sav sekundarni naboj u čauru, u nju se može direktno uneti jedna partija i u samom poklopcu 2 sme-štena u istom ozgo iznad primarnog naboja, koji je prethodno sabijen, kao što smo to ranije videli. Na taj se način poboljšava još više racionalnost postepenosti gustine, kao što je to očigledno, pošto primarni naboj ima maksimum gustine na dodiru sa minimumom gustine sekundarnog naboja. Ovaj sloj sekundarnog eksploziva tako unesenog i sabijenog u poklopcu može se u ostalom takođe i zame-niti eksplozivom posredujuće osetljivosti između primarnog i sekundarnog eksploziva, čija je moć veoma velika, kao što je to na pr. nitropentaerythrit, trimethvlen-trinitramin Ud. Na si. 4 nacrta pretstav-Ijena su odvojeno dva sastavna dela a na si. 5 opet sastavljene iste ove delove u u-paljačkoj kapsli. Sa 5 je dakle obeležen sloj sekundarnog eksploziva ili eksploziva posredujuće osetljivosti, koji je unesen i sabijen u poklopcu 2 pre unošenja ovoga u čauru 1. Šta više, može se upotrebiti količina slabijeg primarnog eksploziva, bilo zbog navedenog razloga, bilo- radi toga, što mu se može dati veća gustina. U stvari ovaj naboj nalazi se sabijen između dva kruta zida relativno veoma bliska (dno poklopca i kraj sabijajućeg stožera); više ne nastaje nikakav bočni pritisak koji ima tendenciju da naduje i rasprsne poklopac, kao što je to slučaj, kada se kao kod do-sadanjih upaljačkih kapsii sabija primarni naboj u čaUri iznad sekundarnog naboja, koji teži da popusti pod pritiskom na mesto da se odupire njemu. Pritiskom primarnog naboja može se postići veoma znatna gustoća, čime se neobično povećava zapajjujuća moć i istovremeno se smanjuje i težina ovoga. Umesno je primetiti isto tako da je u-metanje napunjenog poklopca 2 u čauru 1 mnogo manje opasno, nego kod uobičajenog načina punjenja, kod koga se poklopac mora otrljati o zidove čaure premazane slojem primarnog eksploziva (na pr. praskave žive ili azotnih jedinjenja veoma osetljivih), pa se posle grubo sabija odn. zabija u ovaj. Drugo preimućstvo pronalaska piočiva u toj činjenici, što veoma velika zbijenost primarnog eksploziva umanjuje njegovu kapilarnost te praktično time potpuno sprečava prodiranje vlage sa strane poklopca. Najvećom kohezijom, koju dobi-jamo, sprečavamo svaki gubitak primarnog eksploziva na rupu poklopca, bilo za vreme raznog rukovanja upaijačkom kap-slom za vreme fabrikacije, bilo za vreme prenosa i upotrebe. Primarni naboj nai'azi se zatvoren sasvim u poklopcu i njegova veoma jaka sa bijenost osigurava savršenu koheziju eksploziva bez ikakvog gubitka ma i najmanjeg komadića, te se može nabiti praskava živa u bakarnom poklopcu, koji se unosi u čauru od ai'uminijuma, a da se pri tome ne bojimo od napada čaure praskavom živom. Isto tako se mogu nabiti azot-na jedinjenja kakvog teškog' metala u poklopcu od aluminijuma koji se unosi u bakrenu čauru bez opasnosti da se obrazuju veoma opasna1 jedinjenja azota i bakra. Na mesto da upotrebimo običan poklopac, kao što je to pretstavljeno i obeleženo sa 2 na slikama 1 do 5 priloženoga nacrta, mogli bi se upotrebiti takođe i poklopci, koji na njihovom dnu imaju šupljinu 6 obrazovanu ispupčenjem 2’ na dnu poklopca 2 (si. 6), u vidu prevoja ili se može ista obrazovati u debljini zida dna poklopca 2 (si. 7); ova šupljina služi kao boravište sloja naboja smeštenog takođe između sretstva za paljenje upaljačke kap-sie i primarnog eksploziva 4 u cilju potpomaganja paljenja ili rasprštavanja primarnog eksploziva, ako je to umesno. Kada bi to priroda primarnog eksploziva dozvolila, ovaj bi mogao biti takođe smešten i sabijen u šupljini 6 uz veoma malu zapreminu, u odnosu na uobičajenu zapreminu. Patentni zahtevi: 1. Postupak za punjenje upaljačkih kap-sli, naznačen time, što se sabija primarni eksploziv u poklopac (u vidu naprstka) pa se potom ovaj tako napunjen uteruje u čauru napunjenu sekundarnim nabojem. 2. Postupak po zahtevu 1, naznačen time, što je takođe jedan deo sekundarnog eksploziva odn. naboja sabijen u poklopcu iznad primarnog naboja odn. eksploziva. 3. Postupak po zahtevu 1 i 2, naznačen time, što se na mesto dela sekundarnog naboja odn. eksploziva isto tako sabija u poklopcu eksploziv posredujuće osetljivo-sti, između primarnog i sekundarnog naboja, čija je moć veoma velika. 4. Upaljačka kapsla naznačena time, što primarni naboj smešten u njegovom po klopcu (u vidu naprstka) ima maksimum gustine u svom donjem delu a na mestu dodira sa sekundarnim nabojem smešte-nim u čauri. 5. Upaljačka kapsla po zahtevu 4, na- značena time, što je jedan deo sekundarnog eksploziva smešten u poklopcu, iza primarnog naboja (eksploziva) i svojom zonom minimalne gustine stoji u dodiru sa zonom maksimalne gustine primarnog naboja smeštenog u samom poklopcu. 6. Upaljačka kapsla po zahtevu 4, naznačena time, što poklopac sadrži iza primarnog naboja eksploziv posredujuće o-setljivosti, između primarnog' i sekundar nog naboja, čija je moć veoma velika kao što je to na pr. nitropentaerythrit, tri-methvlentrinitramin itd. i ovaj stoji u direktnom dodiru sa sekundarnim eksplozivom smeštenim u čauri. 7. Upaljačka kapsla po zahtevu 4, naznačena time, što ima poklopac od bakra, koji sadrži na pr. praskave žive, i ovaj (poklopac) je umetnut u čauru od aiumr nijuma. 8. Upaljačka kapsla po zahtevu 4, naznačena time, što ima poklopac od alu-minijuma, koji sadrži azotno jedinjenje sa kakvim teškim metalom na primer, smeštenim u čauri od bakra. 9. Upaljačka kapsla po ma kom od zali teva 4 do 8, naznačena time, što ima ma lu šupljinu smeštenu u poklopcu, u kojoj se sabija ili jednostavno smešta bio mali posredujući sloj naboja između sretstava za paljenje eksplozivne kapsle i njenog primarnog eksploziva, ili se u njoj smešta ili sabija sam primarni naboj. Adpatentiraj 70294-. TIGl, 'Fiap. FIG.3. 6 ■ . - ' .