Nevolje bugarskog učiteljstva. (Izvirno Politična opredelitev. Uopšte bugarsko je učiteljstvo vrlo bors beno., Politički ono pripada raznim partija* ma. Večina je u socialdemokratskoj partiji, u stranci takozvanih širokih socijalista. Medu učiteljima ima i komunista, anarhista, tolstojevaca i t. d. Najmanje ih ima u bur« žuaskim partijama, toliko ih je malo da se tamo njihovo prisustvo i ne oseča. To su večiti levičari. Uvek disponira za borbu i žrtve. U posleratnim dogadajima u Bugar= skoj, koji su dosta dobro poznati jugoslo* venskoj javnosti, od celokupne inteligencije, učitelji su uzcli najživljeg učešča, pa su, pojmljivo, oni najviše i nastradali. Stotina« ma ib je platilo glavom. Još više otpušteno iz službe. * Borbenost učiteljstva. Dakle, borbenost je bitna odlika bu« garskih učitelja. Zatim Bugari su poznati kao vrlo istrajni. Oni umeju fanatički da služe izvesnoj ideji. Onda su dobri orga* poročilo.) nizatori, najbolji na Balkanu. To im pri« znaju i prijatelji i protivnici. Bugarski učiteljski Savez. Onda su bugarski učitelji uspeli da stvore Bugarski Učiteljski Savez, koji broji 12.000 članova od svega 20.000 učite* lja(ica). To je večina učiteljstva. Bugars ski Učiteljski Savez počiva na Sindikalni bazi, i ako nije strogo vanpartijska orga» nizacija (kroz njegova izdanja i rad pro« vejava duh socijaldemokratije), što mu jako smeta, jer odbija od sebc levije ele« mente, koji se odlikuju velikom aktivno* šču i visokim idealizmom. Borbenost, istrajnost, solidarnost, opšt* nost fronta to su elementi koji karakterU šu bugarsko učiteljstvo. Sve sami vrlo važ* ni -preduslovi, bez kojih se ne da zamisliti jedna uspešna borba. I rekao bi čovek, kod takvog stanja stvari, mora biti da su bugarski učitelji dobro nagradeni i njihov položaj u društvu zavidan. Gmotno stanje. Fakta govore suprotno. Ketko da su u kojoj zemlji učitelji zadovoljni sa platom, ali u Bugarskoj ne mogu biti nikako. Jad* na je njihova nagrada. Oni su možda na podkladck za risanje, razne vrste map in čitavoj zemaljskoj kugli najmizernije pla* čeni. Njihova plata spada ispod minimu* rmi nužnog za održanja gole egzistencijc. To je uzrok što su posle rata mnogi i mno* gi učitelji sa bolom u duši ostavili svoj omiljeni poziv i pošli da traže više hleba. Našli su razna druga zanimanja. Drugi opet,* čitava armija, spremali su se za uči* telje, sanjali o svom apostolskom radu u narodu, ali kada su svršili školu i čuli šta če im plačati, makar koliko bili idealisti, ipak nisu bili toliko slepi za realnost, da ne vide da takvom platom ne može ni jedan život da se održi i omoguči uspešno obav* Ijanje posla, kamo li cela porodica, sa kak* vom je opterečena večina učiteljstva, ti mladi stvorovi, puni energije, uzdahnuli su, okrenuli pogled i pošli na drugu stranu. Iz učiteljskih su redova odlazili ili no« vi nisu prilazili sve energičniji, sposobniji, sa samopouzdanjem, ljudi, koji su verovali u sebe i u to, da če uspeti u životu. Oni su spadali medu naibolje učitelje. Ova po java se odazvala dosta osetliivo na kvali* tet posleratnog učitelistva u Bugarskoj. Učiteljice v Bolgarski. Druga posledica ovog udaljavanja od učiteljske službe jeste feminiziranje bw garskih učiteljskih redova: učiteljice činc više od polovine učiteljstva. To je glavni uzrok vapaju bugarskih učitelja. Stalnost v službi. Drugo zlo koje im takočte ne da mira jeste u tome što nemaju kakvu takvu stal* nost službe. Stabilitet, stalnost službe jes ste jedan od njihovih glavnih zahteva. Več je toliko mnogo govorcno i pisano protivu famoznog čl. 70. čija je suština u ovomc: on daje mogučnost vlastodršcima da sva= kog svog političkog protivnika u svako doba i iz svakog mesta premeste, to je najs blaže, ili sasvim otpuste iz službe. Dogo dilo se je več nebrojcno slučajeva. Nijc bilo broja staleškog organa »Soznanie«, u kome sc ne bi javljalo za kakvu novost te prirode. Dozlogrdilo učiteljima pa su pred« uzcli enerfičnu kampanju preko svoje pe* riodijske štampc, zborova i drugih listova i uspeli su to da je prcstalo s primenom mrskog im člana, nli još nijc ukinut. Redukcije in upokojitve. Radost bugarskih učitelja nije bila du= gotrajna. Čl. 70. povampirio se. On se opet pojavio, samo sad u drugom obliku, i počeo isto onako kao i ranijc da šiba svoje žrU ve. Pod izgovorom da se želi štediti vrši se redukcija činovnika, pa i učitelja. Po= stupak je sličan onome, kojim je primenjis van čl. 70. Ponekad se otpusti više učitelja necjo što treba da bi se stvorila mesta za štičenike. Čak se govori da če penzionisati sve učitelje sa više od 25 godina službe, dakle oterače sa službe 45 godišnje ljude, čija je varalačka snaga upravo sada u jeku. Broj se učitelja skračuje bez obzira na žal« be i jadanje učitelja i na očiglednu štetu prosvete. Te dve styari, mizerna nagrada i me« manje stalnosti službe, čine osnovicu pat= nji bugarskih drugova i koče napredak nji* hove zemlje. Perspektive za bodočnost. Kakve perspektivc pruža budučnost prosvetnim radnicima i Bugarskoj? Mrač= ne. Stvoreno se stanjc još za dugo ne mo= že popraviti. Može čak nastupiti pogorša* nje. I pre če ovo biti nego drugo. Kako to?