Slovenski Pravnik.
Leto XXIV. V Ljubljani, 15. maja 1908. Štev. 5.
Uvjetna osuda i uvjetni dopust.
(Predavao u »Akademiji« 15. ožujka ove godine dr. Josip Šilovič, kr. sveučilištni profesor.) (Svršetak.)
Misao, na kojoj počiva institut uvjetne osude, poznata bijaše i hrvatskom starom pravu; nnisao naime, da se sa kaznom innade reagirati protiv zločinca istom suda, kada ga inače nije moguče odvratiti u buduče od zla, a da mu se imade kazan oprostiti, ako se i bez nje popravi.
U Vil. svezku Tkalčičevih spomenika slob. i kralj, grada Zagreba imade mnogo primjera uvjetnog odpusta kazni. Samo čemo nekoje u kratko navesti:
Osudom od 13. kolovora 1456. osudjen je Gjuro sin Antuna Bahuna radi kradje raznih stvari na kraljevskem sajmu u Zagrebu na vješala; ali je na molbu poštenih ljudi po sudu pomi-lovari pod uvjetom, da požali kradju i da više nikad nista slična ne počini, jer če ga stiči zaslužena kazna za ovc i za buduča zla djela bez svake dalje milosti (gratiam et misericordiam fecimus talem, ut ipse Georgius piedicta mala sua defleat et ulterius his .similia non perpetret neque committat, qui si ipsa facta sua mala renovaverit et his in similibus repertus fuerit, mox juxta sua demerita penam quam demeruerit consequetur absque omni ulte-riori gratia).
Još je jasnije izrečeno, da če krivac biti kažnjen i za uvjetno odpušteno mu djelo, ako s nova padne u zlo, u osudi od 11. svibnja 1462., kojom je Blaž Hervatič iz Kraljevca osudjen radi kradje svinje, ali mu je kazna oproštena pod uvjetom, da više ne počini nikakova zla djela, jer če inače biti po običajnom pravu kažnjen bez milosrdja i za ovo prvo djelo (quod si per amplius in talismodi furtu aut alio crimine dampnoso reperiretur, ex tunc et premissum primum delictum eidem parci non deberet, sed juxta ipsius civitatis consuetudinem puniri et nulla miseri-corda fieri).
9
130 Uvjetna osuda i uvjetni dopust.
Osudom od 5. svibnja 1469. učinjen je kod kradje uvjetni odpust kazne ovisnim još od naknade štete (quod ipse leso satisfaciat).
Osudom od 20. studenoga 1472. osudjen je Petar Konc, sedlar, što je kupio ukradeno olovo svirala od orgulja sv. Marka, da mu se razbieljenim u vatri ključem sv. Marka užeše na čelu žig, a onda da se iz grada i njegovog teritorija odtjera; ali je ova kazan pretvorena u blažu kazan slobode od godine dana radi njegove nevine porodice pod uvjetom, da se iz njegova imetka orgulje posve poprave (quod de rebus et bonis ipsius Petri ipsum organum debet reformari, et propter uxorem et pueros suos eorumque inopiam).
Osudom od 27. studenoga 1472. oproštena je Petru Konc pod gornjim uvjetima i ova kazan radi siromaštva njegova, žene mu i djece unježnoj dobi (pro inopia et paupertate tam sua quam etiam uxoris et puerorum suorum in tenera etate constitutorum).
Osudom od 29. siečnja 1477. osudjen je Gredak radi uvrede Matije sudca na kazan gubitka jezika. Ova mu je kazan oproštena pod uvjetom, da šta slična više ne učini, jer če se inače kazan na njem ovršiti (sed pena predicta puniatur). Osim toga mu je zabranjeno u gradu nositi oružje izim u vrieme potrebe, dapače da se ne usudi u gradu nositi ni mali nožič, kojim se reže kruh (immo quod nec cultellum parvum ipse cum quo panes scindentur non ausus sit portare apud se).
Osudom od 19. prosinca 1477. osudjen je prisežnik Marko Gjurakovič radi kradje na vješala. Ali mu je ova kazan na molbu velemožne gospode Mateja Gereb de Wyngarth i Mirka de Palocz, oratora kralja Matije oproštena pod uvjetom, da plati svoje dugove, što ih ima u gradu i da se više nikada u grad ne vrati, jer če se inače dosudjena kazan ovršiti (persolutis tamen debitis universis quibus in dieta civitate obligatur, et' quod nunquam per amplius ad ipsam civitatem et territorium ejusdem intrare vel venire audeat, času vero si compertus fuerit, tunc pena ipsa amplectetur pro superius per juratos judi-catum fuit).
Kao što bijaše ova misao, kako se iz navedenih primjera vidi, poznata starom hrvatskom pravu, tako se ona u zametku nalazi i u pozitivnem našem pravu.
Uvjetna osuda i uvjetni dopust. 131
§-a 54. i 266. kaznenoga zakona i §-a 254. i 292. kaznenoga postupnika oviaščuju sud, da može u slučajevima osobitoga obzira vriednim vanredno ublažiti u zakonu odredjenu kazan. Uvjetnom se osudom polazi samo za korak dalje, pak se daje sudu ovlast, da u iznimnim slučajevima odgodi ovršenje do-sudjene kazni s nadom na podpuni odpust, kada se kod neznat-nijih delikata uvjeri, da je krivac posrnuo, ne uslied vlastite pokvarenosti i zloče, nego uslied nesretnih prilika te da je do-voljna za buduče čuvanje od zla sama osuda na kazan, dok bi ovršenje kazni njega i nevinu mu porodicu sunovratilo u mo-ralnu i materijalnu propast.
Ovomu je institutu glavna svrha popravak krivca, odvračanje njegovo od počinjanja budučih zločina, dakle zaštita pravnih dobara i interesa specijalnom prevencijom.
Ista je svrha i uvjetnom dopustu kaznenika. Uvjetni dopust uveden je u Hrvatskoj zakonom od 22. travnja 1875. Može ga dobiti kaznenik, koji je prvi put osudjen radi zločinstva nakon pretrpljene polovine kazne; koji je drugi put osudjen radi zločinstva nakon pretrpljenih triju četrtina kazne. Kaznenik osudjen više nego dva puta radi zločinstva ili osudjen radi zločinstva potičučega iz koristoljublja ili radi zločinstva paleža izključen je posvema od blagodati uvjetnoga dopusta.
Uvjetni dopust može se podieliti onomu kazneniku, koji se je u kaznionici dobro vladao, a podieljuje ga ban na predlog ravnateljstva kaznione.
Kaznenik ide na uvjetni dopust svojoj kuči, te se nalazi za vrieme uvjetnoga dopusta pod policijskim nadzorom i smatra se kaznenikom. Ne smije se kroz to vrieme bez dozvole oblasti udaljiti iz svoga boravišta, mora se čuvati svakoga nevrednoga načina življenja, izgreda i hrdjavoga druživa, jer več to povlači za sabom opoziv uvjetnoga dopusta.
Uvjetni dopust opozivlje ban, te se kazneniku u slučaju opoziva ne uračunava u kazan ono vrieme, što je proveo na uvjetnom dopustu.
Prodje li cielo vrieme uvjetnoga dopusta, a da ne bude opozvan, smatra se, da je dopustnik pretrpio kazan.
Kako to dokazuje mnogogodišnje iskustvo u hrvatskim kaznionama, uvjetni je dopust najbolje poticalo, da se kaznenici
9*
132 Uvjetna osuda i uvjetni dopust.
dobro vladaju, jer im svedjer lebdi pred očima misao, da če im se na taj način znatno skratiti vrieme kazni i oni vratiti k svojim milim i dragim.
Da dobro djeluje u Hrvatskoj uvjetni dopust, najbolje dokazuje činjenica, što su od god. 1885. do 1902. dobila uvjetni dopust 1562 kaznenika, a opozvan je uvjetni dopust samo kod trinaestorice.
Pošto dakle več od god. 1875. eksistira kod nas institut uvjetnog dopusta, mi bi sa uvjetnom osudom samo nadogradili zgradu, koju smo 1875. godine sagradili, osokoljeni mnogodišnjim povoljnim iskustvom.
Belgijski je zakonodavac zakonom od 31. svibnja 1888. uveo u sustav kazneni oba ova instituta, kada je zajedno nor-mirao uvjetni dopust i uvjetnu osudu.
Tako je več i car Josip II. shvatio misao, da se mora u zakonu dati mogučnost onom, koji se tečajem kazni tako vlada, da ima opravdane nade, da se je trajno popravio, da mu se oprosti ostatak kazne.
Onom pako nesretniku, koji je počinio kažnjivo djelo više zaveden nego li iz vlastite pobude, ili čija bi nevina porodica ovršenjem kazne bila bačena u biedu i nevolju, imade se kazan posve odpustiti, i to ne putem milosti, več redovitim putem pravde. Obje su ove misli našle izražaja u Josipovom kaz-nenom postupku od 1. lipnja 1787. (§-a 180. i 201. Gross, 1. c. str. 407. i si.).
Obje ove misli su u kasnijem austrijskom zakonodavstvu napuštene.
Misao, da se barem nezrela mladost, koja je posrnula, imade sačuvati od zatvora, da se još više ne kvari, prihvačena je i u Austriji, samo je uvedena u život na drugi način nego li u svim drugim kulturnim državama.
Previšnjem riešenjem od 24. studenoga 1902. ovlašteno je ministarstvo pravde, da uputi sudove, neka kod osuda mladih delinkvenata u slučajevima osobita obzira vriednim, podnesu predlog na pomilovanje. U prvom redu imadu predlagati na pomilovanje djecu od 10^14 godina, koja su osudjena po §-u 269 kaznenog zakona, kod koje nije potrebna predaja u popravilište, a zaključanje u odruženom čuvalištu nije podesno za svrhu kazni.
Iz političnih normalij. 133
U drugom redu imadu se predlagati na pomilovanje mladi delinkventi od 14—16 godine, ako nisu bili još sudbeno kažnjeni, a kazan, na koju su osudjeni, nije veča od tromjesečne kazni siobode ili globe od 500 kruna.
Konačno se imadu predlagati na pomilovanje delinkventi izmedju 16 i 18 godina uz gornje uvjete, ako su u svom razvoju zaostali.
Samo je od sebe jasno, te ne treba posebnoga obrazlaganja, da je uvjetna osuda, dapače i uvjetno pomilovanje bolje od bez-uvjetnoga pomilovanja, koje je uvedeno u Austriji, jer se ondje odpust kazne čini ovisnim od poštenoga vladanja kroz vrieme u zakonu odredjeno, a ovdje se kazna odmah bezuvjetno oprašta i time se napušta najbolje sredstvo, kojim se može blagotvorno djelovati na krivca.
To je uvidila i austrijska Vlada, jer je odlični pravnik mi-nistar pravde dr. Klein dne 19. prosinca 1907. podnio gospodskoj kuči osnovu zakona glede mladjahnih osoba, u kojoj uvadja uvjetnu osudu i uvjetni dopust za mladjahne delinkvente.
1 kod hrvatske je vlade izradjena osnova zakona o uvjetnoj osudi na dosta širokoj podloži Hrvatska je vlada ovu osnovu poslala na mnienje banskom stolu (apelacionom sudištu) i stolu sedmorice (vrhovnom i kasacionom sudištu). Kako čujem, oba su ova sudišta osnovu prihvatila sa neznatnem modifikacijom.
Prema tome ima opravdane nade, da neče proči dugo vremena, da če i kod nas ovaj blagotvorni institut biti uveden.