Beograd, 18 sepfembar 1937 P°štarina plaćena u gotovu ^OKOLo M God. Vlil - Broj 29 - Cena‘Din. 1.— '€■ L -i, --лО- V 6LA5ILO 5AVEZA SOKOLA KRAL. ^^"JUGOSLAVIJE '•o Izlazi svake subote - Godišnja pretplata 50 din. - Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg. 34 - Telefon uredništva 30-866 i .u » Račun Poštanske štedionice br. 57.686 - Oglasi po ceniku T. G. M A S A R 1 K Rad prof. O. Špani/ela — Prag MASARIK Apostol Istine 1 pravde češkoslovački narod, Slovenstvo i ce- lo čovečanstvo izgubilo je velikana da-našnjice, Tomu G. Masarika, Pretsed-nika-Oslobodioca češkoslovačke Republike. Gubitak Tome G. Masarika oseća u punoj mejri i naš j'ugoslovenski narod a sa njime' i jugoslovensko Sokolstvo. A-ko nas u težnjama za stvaranje pune, harmonične ličnosti čovekove rukovodi jedan visok ideal, onda nesumnjivo da u Masarikovoj ličnosti vidimo jedan takav ideal harmoničnog čoveka ispunje-nog vrlinama tela, i duha* ličnog i so-cijalnog, nacionalnog i opšte čovečan-skog. Klanjajuči se sa najvišim pijetetom ličnosti Tome Masarika, mi se ujedno klanjamo svima visokim kvalitetima jedne ličnosti/ koja je ujedinila u sebi najviše, istoriske težnje čovekove. Te su težnje: želja za saznanjem istine, pravdei i najviših ciljeva čovečije duše O grandioznoj ličnosti Masariko-voj govoriče se i pisati mnogo i mnogo kao vrednosti čovečanstva. Ne ulazeči sada u analizu Tome Masarika. /nožda se može učiniti pokušaj da se nade sintetičan izraz za njegovu veliku ’ičnost. A taj sintetički izraz bio bi oličen u reči: Istina. Največi pokretač svake akcije Tome Masarika bila ie etična težnja jednog jakog uma da dode do prave istine. Princip istine vodio je mladoga Tomaša Masarika da dolazi do viših saznanja preko nauke i filozofije. Isti princip istine vodio je Masarika u borbu za socijalnu pravdu i demokratiju. Rukovodeči se principima istine, Toma Masarik postao je i vod češkoslovačkog naroda i borac protiv duha i egzistencije stare Austro-U~ garske. Samo vanredno snažna ličnost može izdržati na trnovitim putevima traženja i borbe za istinu. Na ovim putevima nailazi se na mnogo teškoča, koje može da savlada samo neobično velika suma etične snage. Masarik je savladao sve otpore koji se nalaze kao prepreka na putu traženja istine. Na ove prepreke Masarik je nailazio i radeči za svoj narod, kao što je na njih nailazio i radeči za druge narode i za opšte, visoke principe humaniteta i čovečanstva. Pri traženju istine Masarik nikada ni-je pravio kompromis sa nekom osečajno-iščuj i javnim mišljenjem, ako isto nije bilo u skladu sa principima istine. Na taj način došlo je1 i do teškog sukoba izmedu osečaja i nacionalnog mišljenja češke javnosti i Masarikovog držanja prema lažnim istoriskim dokumentima t.zv. kralodvorskih i zelenogorskih ru-kopisa. Patriotska javnost toga doba nazivala je Masarika izdajicom narodne stvari. Ipak, istina je pobedila. Masarik je svojim delom pokazao, da se i svojoj naciji, kao! i ostalom društvu i čovečanstvu, može služiti samo držeči se (uvek) i apsolutno etičkih principa istine. Služeči istini Masarik je učinio ne-ocenjivih usluga i našoj jugoslovenskoj narodnoj stvari. U cilju utvrdivanja istine on je ispitao sva ona lažna dokumenta na kojima je diplomacija bivše Austro-Ugarske gradila svoje planove protiv Srbije i protiv ideje o ju-goslovenskom jedinstvu i slobodi. Radi utvrdivanja istine Toma Masarik do-lazio je u Srbiju u vremenu pripremanja aneksije Bosne i Hercegovine) i u vremenu pripremanja i izvodenja pozna-tih veleizdajničkih procesa, uperenih protiv slobode našeg naroda. Radi u-tvrdivanja istine Masarik je razvio svo-ju energičnu akciju za vreme bečkog Fridjungovog procesa, na kome je otkrio svu bedu neistina diploma-tije jedne države, koja je radila protiv slobode naroda i protiv etičkih principa humaniteta. Na principima istinq i morala Masarik je sagradio i državni život bratske češkoslovačke Republike. Držeči se principa istine i morala kao osnovice svakog društvenog i nacionalnog rada, Toma Masarik je poručivao svome narodu: „Nezavisnost nije dovoljna da se o-drži ili da se podigne jedan narod, več treba taj narod da urna. i da sačuva tu nezavisnost. Politička nezavisnost samo je jedan od elemenata pravog narodnog opstanka. Ali mi čemo tu nezavisnost Teška bojazan poslednjih nedelja postala je duboka bol... U praskozorje ranog jesenjeg dana prestalo je da bije srce Onoga, koga je nepodeljenim po-štovanjem voleo ceo svet. Sudenice su dohvatile poslednje zrnce na životnoj brojanici-, nepoznanicu života ponovno je pobedio fakat smrti, i zavazda se od nas odelio Onaj, koji je pre i iznad svega bio Čovek, pravi apostol Istine, Pravde i Slobode, Mira i Ljubavi medu svima. Umro je Toma Masarik! * Treba oljuštiti svu nesavremenu pa-tinu i pokost, valja izbrisati kričavu bojadisanost, mora se razotkriti opasno sladunjava laž dojučerašnjih dana, pa da se uzmogne povuči uspeli analitički presek kroz čudnovati konglomerat sa-dašnjice i pravo razumeti dogadaje i ljude, bez kojih bi svako posmatranje savremene istorije bilo nepotpuno. I ta-da nam lik filozofa-državnika Masarika postaje naročito jasan, bliz i razumljiv. I velik! Naročito nama mladima, kojima je pozadinski ratni vihor i po-sleratni beskompasni mamurluk upro-pastio najlepše dečačke i mladenačke godine. Razrešeni sviju spona i su-višnih obzira posinatramo tako velebnu hrid, kako granitno strši iznad zamegljenih provalija i savršeno prkosi una-krsnim munjama zlih duhova. Genijalni individualitet Masarika savršeno je nadvisio svoju okolinu i svoje doba, i samo tako mogao je postati vodom kulturno jakog i progresivnog naroda. Potpuni realista iznad svega je postavio etiku, i zato je u realizaciji svojih namera, težnja i ciljeva uvek beskompromisan i dosledan. Demokra-tizam, pravednost i čovečnost bitne su značajke Njegovoga rada, koji se temelji na vlastitim Njegovim rečima: „Naše rodoljublje mora biti progres, narodnost nam mora biti čovečnost!” I nije čudo što je Tomas Grinvold us-tvrdio, da je malo ljudi koji ostavljaju tako dubok dojam jake volje i duha kao Masarik. Nas Jugoslovene naročito mnogo toga veže uz pojam i lik: Masarik. U najtežim momentima, u trenutcima pre-sudnog značenja Masarik neustrašivo brani pravednu stvar svoje brače sa porečja Save, lavovski se bori za po-bedu istine i pravde. Dojam Njegove argumentacije vazda je težak poput ma-lja i nalazi svoj odraz u tvrdnji Hajn-riha Mana: „Duh kao Masarik sigurno je sposoban prodreti u pitanje krivice; što više još i dublje!” Bilo je to tako, i ostalo nepromenjeno sve do posled-njeg Njegovog daha... * A filmska vrpca nada sve zanimlji-vog života odvijala bi se otprilike ovako: Carskome kočijašu u Hodonimu ro-dio se 7 inarta 1850 sinčič. I rasao je dečačič i napredovao. Bilo je to ne-stašno i živo dete. Konjušnica, pa nia-kar i carska, upučuje na nmoge nelagodnosti života. Naš ih je dečak ta-koeter osetio. Premda bistar i nada-ren ne može redovno polaziti škole, pa tako uz prekidanje srednjoškolskili nauka uči bravarski i potkivački zanat. No sve su to iskušenja, koja če iz njega več u najranijoj mladosti da isklešu je-dinku samosvesnu i odlučnu. Eto, nekako u stilu ovoga karakterističnog de-talja: Jednom ga je direktor škole hteo prisiliti na ispoved ovako „uzgajajuči” svoga daka: „Vi morate na ispoved. Ni izgubiti onoga dana, čim prestanemo živeti po moralnim principima.” * Jugoslovensko Sokolstvo, prihvatajuči etično učenje Tiršovo o položaju i du-žnostima malih naroda, prilivata isto ,tako i Masarikovo učenje o etici kao osnovnoin faktoru svakog društvenog i nacionalnog rada. Naše Sokolstvo smatra i Tomu G. Masarika kao svog ve-likog učitelja i uzora. Sa verom u veliku misiju i vrednost humanitetne ideje T. G. Masarika, celo jugoslovensko Sokolstvo klanja se tvorcu bratske češkoslovačke Republike, velikorn Sokolu i velikanu Slovenstva i celog čovečanstva. Neka je u ime jugosloveuskog Sokolstva večita slava1 i hvala Tomasu ti. Masariku! ja ne verujem, ali kao činovnik moram vršiti svoju dužnost”. A mladič, odra-sao kraj konjušnice '1 u kovačnici, ot-kresao mu je bez sustezanja svoje... Naravno, Masarik je morao seliti iz te škole... Svome se slobodoumnome naziranju nikad nije izneverio. Savladavši mnoge prepreke konačno je najuspešnije apsol-virao študije, premda je i suviše jako osetio blagodati socijalne „pravde”. Posle Beča odlazi u Lajpcig, gde se upo-znaje sa svojom budučom Ženom Ame-ričankom Čerli Garig. A onda, kad je 1882 god. pozvan na češki uni-verzitet u Prag, počinje i njegov sve intenzivniji naučni i veleznačajni po-litički rad. A kakav je taj bio — pa to svi znamo... Kroz bure i oluje, preko brojnih razočaranja, gorkih po-niženja i teških iskušenja, Masarik se nikad nije pokolebao a ni sustao ni trenutka. I konačno: sin kočijaša, hi-ljadupostotni plebejac, postao je Oslo-bodilac i Otac svoga naroda, prvi i doživotni pretsednik slobodne otadžbine, jedne od najnaprednijih republika i država sveta... * Malo reminiscenca... Godina 1932. Svesokolski slet u Pragu. Vijore zastave, pljušti radost po ugrijanom asfaltu, i kipi bratska srdačnost na vre-lome julskome suncu. Provlačim se i probijam kroz bujicu ljudstva, brače i sestara, i uspinjem se k onoj uzorno izravnanoj plohi na levoj izbrežini VI-tave, gde če se ponovno manifestovati Sokolstvo u češkoslovačkoj pretstav-lja jedari tako bistveni deo narodnog života, ono je uhvatilo tako duboke korene u celom narodu, da danas ne mo-žemo više da zamislimo češkoslovačku bez Sokolstva, danas kad se u češkoslovačkoj sve više približuju idealu gesla: Ko Sloven, taj Soko! Lavlji deo zasluga u borbi za oslobodenje imalo je Sokolstvo, koje je od svog osnutka va-spitavalo svoje članstvo i spremalo ga za ovu borbu, ne samo telesno nego i duševno. Dobrovoljačke legije za vreme svetskog rata rekrutirale su se iz sokolskih redova i bile su organizovane potpuno na sokolskim demokratskim principima. Kako bi se onda pod ovim okolnostima moglo i pomisliti, da nije bio Soko i blagopokojni brat dr. T. Masarik, voda češkoslovačkog naroda u herojskoj borbi za oslobodenje i kasnije prvi pretsednik mlade češkoslovačke Republike. Masarik je bio Soko', i to Soko du-šom i telom, duboko verujuči, da je Sokolstvo sposobno da izvojšti svome narodu pobedu i slobodu, da je sposobno da tu slobodu i sačuva i da povede svoj narod jednoj lepšoj i sret-nijoj budučnosti. Kad je god. 1862 bio u Pragu položen temeljni kamen današnjoj inočnoj sokolskoj organizaciji osnivanjem „Pra-škog gimnastičkog društva”, bilo je Masariku tek 12 godina. Uto doba on je bio učenik piarističke škole u Hustopeču. O osnivanju Sokola doznao je i/ neke vrste kalendara, u kome je bila slika sokola sa zastavom koja leprša. Ova slika, koja je ostala Masariku u živoj uspomeni sve do njegove smrti, pobu-dila je u njemu želju, da i on stupi u sokolske redove, ali nije imao prilike da tu svoju nameru izvede, kad je stu-dirao na nemačkoj giinnaziju u Brnu, a još manje, kad je studirao i kasnije bio docent u Beču. Masarik se je upoznao sa Sokolstvom pobliže-tek onda, kad je bio god. 1882 imenovan za vanrednog profesora na fi-lozofskom fakultetu češkog univer/iteta u Pragu. Dne 17 aprila god. 1884 postao je član Praškog Sokola. Na uni-verzitetu Masarik se upoznao sa osni-vačem Sokolstva dr. Miroslavom Tir-šem, sa kojim se je često sastajao pre predavanja i mnogo sa njim razgo-govarao o Sokolstvu. Ova dva velika češka duha zbližavalo je zajedničko in-teresovanje za telesno vaspitanje, za fi-llozofijui i estetiku. Masarik potvrduje da je Tirš uvelike eenio antiku i tla je uvek kad je govorio o telovežbi imao snaga, sposobnost i moč Tiršovog po-kreta. A tamo gore zaglušni kliktaji mno-gobrojnih tisuča razdraganih Slovena pretaču se i ore i slevaju u veličanstve-ni nekomponovani koral, u svesilnu himnu, pesmu prepunu ljubavi, odano-sti Njemu — bratu, tatičku Masariku!... U onom orkanu pozdravnog odušev-ljenja, u spontanosti koja steže u pod-grlcu i mami suze, u besprimernoj iz-držljivosti i strpljivosti kojom je sedi Prvi Gradanin češkoslovačke Republike pratio svesokolske svečanosti, sadržano je i sve ono, što je nerazdruživo vezi-valo Njega s naprednom sokolskom mišlju. * Decembra 1935. Časna starost zahteva svoje. Ideal klasičnoga Platona, fi-lozof-državnik oseča breme godina i malaksalost fizičkih snaga. 1 povlači se... Jedinstven primer i divan uzor — vremenu u prkos! To je mogao i znao da izvrši samo Masarik! * I kao što je radost neka — tiha, nežna i blaga — golicala duše naše kad smo svakog pramaleča proslavljali dan Njegovog rodenja, tako sada duboko u nama drhti nemir i struji bol... Iskrena bol... Sudenice su ispustile poslednje zrnce na brojanici. Ugasio se život... Mirno, bezbolno, dostojno Velikog Pokojnika. Opet vijore zastave. Na po stega... Ipak — — — — — Čovek, filozof, državnik Toma Masarik nije umro. On če živeti doveka! VI. BI. u mislima postignuče antički lepog tela. Tiršev proročki duh nije se zadovo-ljavao samo rešavanjem pitanja tadanjeg doba, nego je stavljao svome Sokolstvu ciljeve, koji su tada izgledali fantastični s obzirom na male snage Sokolstva koje je bilo tek u početcima. Snivao je 0 borbama, u kojima če češki narod konačno da pobeui svoje tlačitelje i govorio je o barikadam^ i o revoluciji. U ovom pogledu Masarikov je kritički duh sumnjao, ne o pravilnosti cilja, nego metode. Plašio se zavodljivih gesa-la, plašio se, da bi se moglo zaboraviti na najbliže zadače radi cilja u dalekoj budučnosti. Na taj način mislio je Masarik da bi se moglo dogoditi, da se iskrivi pravo lice toga doba i da bi barikade, koje bi verovatno bile potrebne, mogle ostati samo prazna reč na papiru. KrOz ceo život ostao je Masarik član Sokola. To pripadništvo Sokolu nije bilo samo formalno; njegova životna oz-biljnost očitovala se i u toj pripadnosti Sokolstvu. Več kad je Masarik stupio u sokolske redove, shvatio je potpuno što znači Tirševo geslo: „Jačajmo se!’1’ i zato je redovito dolazio u sokolanu na vežbe 1 bio član vrste starije brače, kojoj su bili prednjači br. Tlamka i br. dr. Šajner, kasniji starešina COS. Kad se Masarik preselio god. 1890 iz Vinograda na Malu Stranu, prestu-pio je u sokolsko društvo Prag III, gde je ostao članom sve do konca života. Kroničaru malostranskog Sokola pisao je Masarik god. 1921 o torne sledeče: «... Kad sam se preselio iz Vinohrada na Malu Stranu, opazio sam sokolanu pod Petršinoni. Tamo sam vežbao sve dotle, dok mi nije lekar zabranio skakanje i oštre pokrete. Radi toga prestao sam kod vas da vežbam, ali umesto toga vozio sam bicikl a posle jahao konja. Proste vežbe vežbam svakog dana netom ustanem. Bez sokolovanja i bez ikakvog športa zdrav čovek, mislim, ne bi ili mogao ili bar ne bi smeo da živi.« U vreme kad je bio poslanik u beč-kom parlamentu Masarik je vežbao u sokolskom društvu Beč 1, zajedno sa prof. Majdlom, prof. Kajclom, dr. Kra-inaržam i drugim istaknutim češkim ličnostima. Čim se posle rata vratio u Prag kao pretsednik republike, odrnah se je pri-javio svome društvu na Maloj Strani. Njegova pripadnost Sokolstvu ostaje svesna, živa i nakon što je postao pret- Masarik i Sokolstvo „Bio sam Soko i Soko o sta j em“ ----- sednik republike. Za Soko i Sokolstvo *zJavljuje se otvoreno, čime ne samo što daje častan primer, nego -i stvara tra-diciju. L Kostelcu na Orlicama god. 1926 Masarik je svoju pripadnost Sokolstvu čvrsto podvukao rečima: »Poznani cilj Sokolstva. Dokazao sam i dokazujem svojim radom, da sam Soko i da ću raditi i dalje u sokolskom duhu.« Sokolstvu u Židlikovicama rekao je god. 1929: »Bio sam Soko i Soko ostajem!« Oodine 1927 u jednom sokolskom razgovoru Masarik kaže: »Livek sam istinski prihvačao ono što je Sokolstvo ispovedalo.« Prigodom posete izložbe telesnog va-spitanja i športa godine 1931 u Par-dubicama, Masarik je izjavio: »Došao sam vam kao stari Soko. S ra-došču se sečam sokolovanja u Tirševom duhu. Sokolovanje nam je bilo vesela telo-vežba, ali ujedno i vežba duha. Sokolova-пЈе i šport je osvežavanje tela i duha. Dužnost je svakog razumnog čoveka da Pazi na svoje zdravlje. Samo na taj način moguče je udovoljavati svojim moralnim narodnim i čovečjim dužnostima.« Masarik je upotrebljavao svaku pri-liku da naglasi svoju potpunu saglasnost sa Tirševom idejom. Tako na primer kad je pozdravio vrstu ČOS pri nje-nom povratku u domovinu, posle po-bede na međunarodnom takmičenju u Lionu, rekao je: »Raduje me što vas mogu primiti kao Poglavar države i kazati vam, što ste uostalom iz svega moga nastupanja i držanja več saznali, da potpuno prihvačam Tirševu ideju, ideju sokolsku, naime: U zdravom telu — zdrav duh.« Masarik je shvačao dužnosti, koje je iniao kao član sokolskog društva vrlo ozbiljno. lako je svake godine Sokolu Poklanjao priličnu svoju novaca, Masarik je sem toga redovno plačao svoje članske doprinose. Kad je god. 1923 bio na službenom putu u inostranstvu, po-red svih svojih državničkili dužno-bosti, nije ipak zaboravio ni na svoje sokolske dužnosti i poslao je iz Pariza svoj doprinos za lutriju u korist Tir-ševog doma. U popratnom pismu ta-da je napisao: »Bračo i sestre! Rado ispunjavam svoju člansku dužnost i šaljem svoj prilog za lutriju u korist Tirševog doma. U doba borba za naše oslobodenje tačno se je videlo, što je za sve nas značila ispravno shvačena sokolska inisao. Čvrsto sam uve-ren zajedno s vama, da če nam Tiršev dom pomoči da sačuvamo narod zdrav i koji zdravo misli. Na zdar!« Svoje mišljenje o sokolskim dužnostima izrazio je Masarik i prigodom jednog sokolskog razgovora god. 1930, rekavši: »Tačno i savesno izvrševanje sokolskih dužnosti prema programu najmočnije je sredstvo prosvetne delatnosti. Primer, reč < delo!« Ne samo Masarik lično, nego i njegova obitelj bila je sokolska. Njegova žena Sarlota bila je članica Malostran-skog Sokola, za celo vreme rata i to ostala sve do svoje smrti. Razumljivo je, da su se u ovoj sokolskoj obitelji va-spitavalaj i fdeca u sokolskom duhu. Za svog pokojnog sina Herberta Masarik je rekao: » .... Čovek— zdrav i snažan telovež-bom.« Takoddr i sin Jan, kao što i kčer-ke Olgal i dr. Alisa vežbali su u Sokolu ' još su' i danas svi članovi sokolskih društava. Kao profesor Karlovog univerziteta u Pragu Masarik je vršio medu študentoma intenzivnu propagandu za Sokolstvo i često se obračao studentima s pozivom da stupaju u sokolske redove. Več u „Atencu” god. 1888 pisao je u lome pogledu sledeče: »Naša generacija manje misli na Sokolstvo nego što je to potrebno za napredak naroda. što više, žalosna je činjenica, da Praški Soko ima premalo članova. Držim, da je najžalosnija okolnost ta, što naši akadeiničari imaju tako malo smisla za vc-liko značenje Sokolstva. Mislim, da bi od ‘П hiljade studenata, koliko ih ima na svim visokim školama, iinao da bude sastavljen akademski sokolski krug bar od hiljadu Junaka.« »Vrlo se dobro sečam istorije otpora ovog kraja. O torne ja još nišam govorio, kao što još nišam uopšte kazao, kako i što sam počeo tada da radim. Ali to mogu da kažem danas, da su prve vesti o progon-stvima bile iz Jičina i iz ovdašnjih sokolskih krajeva. Tek posle priinao sam vesti ne samo od češkog Sokolstva, več i od slovenačkog, srpskog i svih drugih. Tako je Beč počinjao da radi protiv našeg po- kreta za narodno oslobodenje Znao sam več onda o čemu se tu zapravo radi. Progon Jičinskog Sokola bio je početak progona Sokolstva i celog naroda ... Ra-dujeme što se nalazim ovde, što se nala-zim medu vama i što se mogu sečati da smo več onda zajedno radili za zajedničku stvar.« Masarik je pravilno računao, da če Sokolstvo postati jezgra revolucije. Sokolstvo je bilo uvek spremno. Radi toga čim je godine 1914 buknuo svetski rat, Masarik je otišao dr. Šajneru, starešini ČOS* o čemu piše u „Svetskoj revoluciji” sledeče: »Nekoliko sam puta video narodnog poslanika Kalinu, kojemu sam mnogošta po-veravao o svojim tajnim namerama izvan granice. Govorio sam mu o opasnostima koje prete Sokolstvu od austrijskog ge-neralisimusa. Razmišljali smo, kakvu bi funkciju Sokoli mogli da preuzmu u vremenu koje je dolazilo, a naročite u slučaju ruske okupacije. Kalina me je doveo u vezu s dr. Šajnerom, s kojim smo se dogovorili, da če Sokoli, u slučaju ruske okupacije, nastupiti kao sigurnosna narodna straža, a prema okolnostima i potrebi i kao narodna vojska.« Masarik nije nikad zaboravio, da je primio prvi doprinos za finansiranje za-graničnog otpora baš od dr. Šanjera, te 0 torne piše u „Svetskoj revoluciji” sledeče: »S dr. Šajnerom raspravljao sam takoder 1 o finansiranju zagraničke akcije. On je dao odmah doprinos za taj početak.« Masarik, kao osnivač češkoslovačkih dobrovoljačkih legija i uopšte kao voda cele borbe za oslobodenje, najmerodav-niji je da pravilno oceni ulogu, koju je Sokolstvo imalo u ovom pokretu. To je i učinio, i to odmah po povratku u domovinu kao pretsednik češkoslovaške Republike, na prvoj sednici Narodne skupštine 22 decembra 1918 godine, rekavši : »Iskustvo dugog rata direktno sili na negu tela i duše budučih generacija. Ideali Fignera i Tirša najbolje su se pokazali baš u našoj vojsci.« 1 u „Svetskoj revoluciji” Masarik kaže: »Načela i ideali Sokolstva bili su nam uzor i škola. Bio sam svestan razlike iz-medu vojnika i Sokola. Sokolska ideja imala je znatan, dobar uticaj.« Kao dokaz, kako je Masarik visoko cenio zasluge Sokolstva u zagraničnoj borbi za vreme rata, a osobito kod stvaranja legija, vidi se iz mnogih njegovih reči. Tako je na pr. u svom govoru u Plznju 1919 o torne rekao: »Kad smo u Rusiji stvarali legionare, čije zasluge svi vi znate, sokolska misao bila je za nas jedan od onih činilaca s ko-jima smo izgradili prvu češkoslovačku voj-sku. Ošini husitskih i taborskih tradicija, vodila nas je i sokolska ideja, a sokolska disciplina i rad, koje su poznavali i kojima su se pojedinci podvrgavali, bile su im urodene. To Sokolstvo slilo se u našu po-bedničku vojsku.« U pismu Renati Tirševoj prigodom njenog 70 rodendana godine 1924: »Pri stvaranju naših legija za vreme rata, osvedočio sam se o punom značenju ideje i rada Tirša i Fignera. Radostan sam što mi se pružila draga prigoda da Vam to kažem.« U razgovoru sa urednikom „Sokolskog vesnika” godine 1927: »Fakat je da se je u legijama iskoristilo što se od Sokolstva moglo da iskoristi. Sokolstvo je organizacija, i to veliko or-ganizaciono telo, koje neosporno razvija sposobnosti za vojničku službu.« U telegramu glavnoj skupštini ČOS godine 1928: »Bračo! Bratski vam zahvaljujem na bratskom pozdravu. Draga mi je i ostače mi draga uspomena, što sam akciju za oslobodenje započeo u sporazumu sa starešinom sokolskog bratstva. Vašem radu želim puni uspehi« Kralj Aleksandar I s prelsednikom T. G. MasarikomJJu Češkoslovačk jj septembra 1922 Masarik je dao i pobudu, da je re-alistički časopis „Čas”, u kome je sa-radivao, uveo kao prvi časopis re-dovitu sokolsku rubriku. Skromni honorar za redaktora ove rubrike tajno je povečao iz svojih vlastitih sredstava. Sa početkom svetskog rata Masarik je dobro shvatio, da če to biti borba za biti ili ne biti češkoslovačkog naroda. Dobro je znao, da se u ovoj borbi može najviše pouzdati u Sokolstvo. Zato se njegove vezcj i sa Sokolstvom tada ne prekidaju več naprotiv postaju još čvr-šče. Imajuči dobre informacije, Masarik je mogao da upozorava sokolska društva na preteče opasnosti. O torne čitamo u „Svetskoj revoluciji” sledeče: »Iz dokumenata, koje mi je Mahar do-bavljao, upoznavao sam neprijateljske namere vojničkog komandanta Fridriha i drugih, a doznavao sam za planove protiv našeg i posle protiv jugoslovenskog Sokolstva. I nije prošlo dugo što su za-počela progonstva. Medu prvima koji je bio progonjen bio je i Jičinski Sokol. Moje pouzdane informacije češče su mi omogučavale da sam mogao unapred upo-zoravati, kome gde preti opasnost.« Kad je Masarik godine 1921 došao u Jičin kao pretsednik republike, setio se toga u svom pozdravnom govoru starešina sokolskog društva u Jičinu. Masarik mu je na to odgovorio: I u svojim govorima Masarik je često dokazivao, kako je od velike važnosti da omladina saraduje u Sokolu. Tako na primer u govoru koji je držao omladini godine 1909 u Kralovom Hrad-cu, rekao je: »Igrajte se, a razume se samo po sebi, stupajte u Soko. To nije nikakav problem. Dužnost mi je da svugde idem, gde mogu da radim. Šport i telovežba deo su soci-jalnog i političkog vaspitanja. Telovežbom se razvija ljubav prema čestitosti i poštenju. U tome je značenje Sokolstva. Vaš Študentski zadatak je da ustanovu povedete novim ciljevima.« M jauou "^ЈЈл, . eMwS• ..„J Gore: Jedina zastava koju je Masarik uoDŠle poklonio kojoj organizaciji je zastava koju je poklonio češkoslovačkom Sokolstvu na VIII svesokolskom slelu u Pragu 1926 god Zaslava je izradena prema nacrlu prof. Kiselog. — Dole: Hatastralni lisi T. G. Masarika kao Sokola LJ odgovoru dr. Šajneru na čestitke prigodom njegovog 80 rođendana go-dine 1930: »Kad se setim tih početaka, uvek se sedam Tebe. A znadeš li, čega se sečam u prvom redu? Što si se brinuo o novcu potrebnom za moj rad. Nije to materijali-zam! Večina i možda svi drugi, kazao bi, uzimali su stvar studentski. Ti jedini kao zreo čovek razumeo si odinah stvar, i to mi je tada bilo tako drago, a drago mi je i sada. Ja nišam govorio i neču da govorim o tadašnjim svojim iskustvima koje sam imao. U svojoj knjiži setio sam se kratko, glavno Tebe, u smislu u kome Ti sada govorim. Drugo zašto Ti se zahvaljujem je to, što si me se setio kao Soko. U tome vidim jamstvo i obečanje, da če biti kako je i bilo dosta ruku, bude li za to potrebe. Nadajmo se, da toga neče tre-bati...« Pokojni brat T. G. Masarik, možemo ga slobodno tako nazvati, i kao pret-sednik republike posvećivao je največu pažnju daljem razvoju Sokolstva i svim sokolskim pothvatima, a naročito velikim svesokolskim sletovima u Pragu, koje je stalno posečivao. Pred VII sve-sokolski slet, godinu 1920, kad se Sokolstvo borilo sa največim poteškočama oko priređivanja sleta, Masarik je pisao dr. Šajneru: »Brate Šajneru! Več time što se Sokoli nisu dali zastrašiti poteškočama koje su im pretile i time što pripremate slet, dokazali ste sokolsku energiju i organizator-sku sposobnost. Siguran sam, što se samo po sebi razume, da čete u vežbanju brati uspeh za uspehom. Ko može da samo približno sebi pretstavi, što znači provesti slet, koliko se sokolskih društava i time u vezi drugih organizacija stavlja u pokret i saradnju, taj može da bude svestan zna-čenja sleta upravo u sadanjini okolnosti ma. Slet je velika narodna škola energije, poduzetnosti i discipline. U torne smislu i u tome duhu slet srdačno pozdravljam.« Sokolskoj deputaciji, koja se Masari-ku poklonila za vreme VII sleta 1920 na praškom gradu, rekao je: »Brate starešino! Bračo Sokoli! Vaš slet me je obradovao. To što je brat starešina kazao, to ste vi praktički sproveli. Nastavite tarno gde ste za vreme rata započeli. Vaš je slet, čini mi se, krasan program mira, program jedinstvene organizacije celog naroda. Nije to mehanička disciplina, nego disciplina idejna, disciplina sokolske i narodne ideje i ideje naše republike...« Masarik je visoko cenio. i rad žene u Sokolstvu, a što nam dokazuju i njegove reči urednici „Sokolice”, posle na-stupa članica na VII sletu 1920: »Gospodo redaktorko! Pitate me o utis-cima sa sletskog nastupa Sokolica. Moj je utisak bio vrlo dobar, dobar u svakom pogledu. Gledajuči te vežbe, razmišljao sam, kakva če to biti dobit za narod kada se sokolska načela budu ukamatila od žena u njihovoj celoj okolini, a naročito u do-mačinstvu pri vaspitanju dece. Osamdeset hiljada sokolskih žena, a posle još i više, držače se tih načela. Raditi prema načelitna časti, čistote, ukratko prema načelima zdravlja i lepote tela i duha, veličanstvena je misao, veličanstvena je nada.« Odmah nakon VII sleta održan je u Pragu kongres češkoslovačkog učitelj- stva. Na ovom kongresu Masarik je rekao: » .... Vaši su govornici ispravno povezali vaš kongres sa sokolskim sletom. Na sokolskom sletu, ako se ne varam, došla je do izražaja pored fizičkog vežbanja najviše moralna strana. Fakat je, da je Sokolstvo u punom smislu moralna svena-rodna ustanova. Sokolska energija, odluč-nost i požrtvovnost osvojile su svakoga, osvojile su nas Čehe i Slovake kao i Strance. Prirodno je, mislim stoga, da se raspravljanje o reformi škole poveže uz sokolski slet.« Prigodom VIII svesokolskog sleta u Pragu 1926, Masarik poklanja Sokolstvu prekrasnu zastavu, izrađenu prema načrtu prof. Kiselog, s napisom: „Sokolstvu — Masarik”. Masarikovo pismo prigodom tog sleta glasi: »Tirš je upravo na genijalan i umetnički način harmonički združio antički ideal lepote i dobrote s našim narodnim programom, koji teži za sintezom oplemenjenog češtva s čistim ljudstvom. Tirš je stvorio sokolsku zajednicu i ucepio joj tu snagu i muževnost, koja je isto toliko protivna grubosti i nasilju, koliko i sentimentalnosti slabašnog bratinistva. Veliki pretstavnici naše slavne prošlosti Žiška i njegova ne-salomljiva hrabrost u obrani istine i naroda, pa bezkompromisna miroljubivost Helčickoga, došle su do harmoničkog' izražaja u sokolskoj ideji. U saglasnosti s tadašnjom mladom naprednem generacijom Tirš je bio odušev-Ijeni demokrata, a sokolskim bratstvom je svesno služio demokratiji i oslobodenju naroda. Stoga, bračo, pozdravljam vaš slet, jer je uistini došao kao naručen da zorno pouči one koji hoče da misle, što to znači demokratska celina; znači naime: organi-zovanost, disciplinovanost i spremnost. Ta organizovana, disciplinovana i spremna celina, ta divna naša sokolska zajednica, ima baš sada naročito značenje, naime, što ona baca u zasenu naš sadanji politički nesklad i potiskuje ga u stranu kao prelaznu fazu našeg političkog razvoja. Kad gledam to mnoštvo mladih i starih Sokola i Sokolica, sve to više dolazim do uverenja, da svako mnoštvo mora da bude prožeto i vodeno idejoin, onom idejom, koju su prihvatili i prigrlili pojedine! koji to mnoštvo vode i koji mu ujedno služe. U tome smislu Sokolstvo i sokolska ideja živi su uzor i pouka narodu i republici. Pod sokolskim sletom nemaju da se shvate samo te krasne vežbe na stadionu; tu imam prilike da vidim još i sav onaj uredaj, način prehrane itd. Tome spadaju još i sve one pripreme ne samo u Pragu nego i u celoj republici, put stotine tisuča u Prag, uastanba itd. Iz svega toga vidimo, kako se rada ta krasna celina. Svirna neka je sokolska hvala! Na zdar!« Prigodom zadnjeg IX svesokolskog sleta u Pragu 1932, na kojem je Sokolstvo proslavilo 100-godišnjicu Tir-ševog rodenja, Masarik je opet poklonio Sokolstvu skupoceni dar, Tir-šovo poprsje, umetnički rad prof. J. Maržatke. Sokolskoj deputaciji, koja je tada došla na Hradčane da ga pozdravi, pretsednik Masarik rekao je sledeče: »Brate starešino, sestre i bračo! Zahvaljujem vam na vašem pozdravu i poklonu. Primite svi kao uspomenu od mene poprsje čoveka, koga proslavljamo ovogodišnjim sletom. Vi polažete račun o svome radu sebi, svome narodu i svetu. Raduje me što vidim na okupu ceo slovenski sokolski savez. Zastalno čete kod svojih raspravljanja razmišljati o putevima korisnih veza sviju za postignuče zajed-ničkog cilja. Taj nam je smer istakao več Kolar rečima: »Uvek kad se nazoveš Slo-venom, da ti se odazove čovek!«... Sokolstvo če nastojati u duhu svojih tradicija da ugušuje sve pokušaje ograničenja slobode, a naročito ima da se brine o pokolenjima koja dolaze. Jačajte njihovo telesno i duševno zdravlje, vaspitavajte ih u plemenitosti i iskrenosti, učite ih disciplini i budite im uzorom prave ljubavi za narod i dr-žavu. Nova pokolenja inoraju da budu bolja i korisnija nego naše starije. Konačno se sa zahvalnošču sečam brata starešine Šajnera. Na zdar!« O Sokolstvu i sokolskoj ideji Masarik je mnogo razmišljao i studirao, i tako veliki filozof postao je svojim So-kolima učitelj. Što je Masarik u ovom smislu napisao i govorio, neiserpivo je i mi čemo citirati samo nekoliko najmar-kantnijih fragmenata iz njegovih spisa i govora. U listu Sokola Prag III 1919 god. »Svaki pravi istinski osvedočeni Soko treba da bude čuvar naše demokratije, dakle politički i socijalni radenik naše republike.« Iz govora u Plznju god. 1919: »... Ja stoga sa sigurnošču očekujem, da če sada u slobodnoj otadžbini da se razvije ta krasna jezgra. Za vas Sokole sada nastaje krasni a možda teški zadatak da potpuno oživotvorite sokolsku ideju. A u čemu se to sastoji? Zaista, ako se setimo najkrasnijih načela naših osnivača Sokolstva, Fignera, Tirša i drugih, tada tu nije reč o snažnim mišicama ni o krasno raz-vijenom telu, koje utelovljuje sokolsku ideju, več o bratstvu, koje treba da se u Sokolstvu uvek gaji, o duševnoj strani, o naročitoj tačnosti koju Sokolstvo gaji i treba da gaji, o čestitosti u porodičnom životu, o poštovanju prema drugu i, ako ustreba, o viteškom držanju prema nepri-jatelju.« U razgovoru god. 1930: »Mišljena sam, da je upliv Sokolstva vidan; kod toga mislim na Sokole i javne radnike. Ne može se oporeči, da je sada narod bogatiji na novim smernicama. Stvara se podela funkcija, podela rada i smera. Tu se radi, da Sokolstvo doraste toj situaciji i da se prema njoj, da tako kažem, specijalizuje, kako bi ono moglo da svoj upliv osigura. Što je najznačajnijega Sokolstvo uradilo u toku svoga postoja-nja? Mislim, da je ono baš — to se slobodno može kazati — izmenilo telo vež-bača. Da se popularno izrazim, to znači, da je češki narod danas fizički sposobniji i telesno lepši. To je putokaz, kako treba dalje raditi. Razume se, da ta biološka promena nije nastala samo mehanikom te-lesnog vežbanja.« U razgovoru sa redaktorom „Češkog slova” god. 1929: «... Sokolstvo treba da se stara o svojim lekarima, koji če članstvo s vremena na vreme da pregledaju, da ga savetuju i da ga upozoravaju. Tu spada i umerenost u jelu i piču. O tome treba s vremena na vreme držati članstvu predavanja. Narod ne zna da ispravno jede; presičuje se, a ima toliko mnogo gladnih.« Gledom na sokolsku prosvetu, na-predak, veru i politiku rekao je Masarik u jednom razgovoru godine: 1927: » ... Poznat mi je intenzitet prosvetnog rada u Sokolstvu. Osnovna je misao Tir-ševog Sokolstva, da nije dovoljno samo jačati telo nego i duh. Telo i duh treba da budu harmonična celina. Radi toga treba da se uz telesno vežbanje razmerno vrši i prosvetni rad...« » ... Sokolstvo kao opštenarodna organizacija treba da kroči napred s duhom vremena, vodeči računa o harmoničnem razvoju duha i tela. Tu se naime radi o shvačanju vremena i pravom napretku. Tirševo je bilo geslo: »Napred!« Napredak ne znači stalnu kroničnu napetost i uzbu-denost, ne znači prihvačanje svega onoga što ljudi kao napredak iznose. U Sokolstvu je to isti problem kao i kod vodeče i misleče inteligencije. Svaki inisaoni inte-ligenat zapitače se, što je pravi napredak? Nije to problem samo Sokolstva nego i celog naroda. Sokolstvo u praksi je bratstvo; brat prema bratu treba da je snošljiv...« »... Vera je najintimnija lična stvar i njome se ne izilazi 11a ulicu, o njoj se ne viče. Čovek koji verski oseča i misli, tih je i miran i sam nastoji da duševno napreduje. Sokolstvo kao organizacija nema za zadatak da rešava versko pitanje. Sokolstvo je organizacija na moralno], a ne verskoj osnovi. Sokolstvo treba dakle da teži za time, da njegovi članovi budu valjani, časni i učtivi ljudi. Sokolstvo se je rodilo šezdesetih godina, dakle u vreme tadašnjeg liberalizma i slobodoumlja. Od onoga doba pitanje liberalizma i slobodoumlja poprimilo je drugi opseg i drugu formu. Vode Sokolstva moraju da se s tim promenama pomire...« » ... Pozitivno rešenje verskog pitanja nije u istupanju iz crkve. Sokolstvo, ope-tujem, nije verska institucija. Zadatak Sokolstva je vežbanje tela i duha. Ali duh Pretsednik T. 0. Masarik odgovara pretslavnicima Sokolstva, koji su došli da ga pozdrave 4 juia 1932 prigodom IX svesokolskog sleta u Pragu niie samo vera. Duh je umetnost, politika, Vera itd. Tirš je sam dao veliko značenje umetnosti i umetnoj strani telovežbe; ver-ski je bio tolerantan, bio je filozof.« »Geslo »Ne politiku u Sokolstvo, nego Sokolstvo u politiku«, programski je •spravno, ali bide pri torne poteškoca u taktici, kako da se sprovodi program. Za -Pravo politiku se može uzimati stručnjadki, znanstveno. Sokolstvo može da traži od brade, da budu u politici stručni, tolerantni. kako ne bi slepo podlegali geslima itd. Ispravnom taktikom oni de tako sačuvati sv°ju državu, a što stvarno dostaje.« Kako Sokolstvo treba da radi u so-cijalnom pravcu, Masarik je također to izneo u razgovoru god. 1930: »Sokolska društva i njihove više instance nioraju socijalnu pravdu praktički provo-diti, t. j.: pomagati siromašnije članove, brinuti se za njihovo nameštenje po mesnim, autonomnim i državnim uredima itd. Jer gde je volje, tamo se i nade put. So-cijalna pravda ne sme da bude geslo, nego delo i delatnost. Kod toga de se u praksi sukobiti s radom socijalističkih organizacija, a idejno sa socijalizmom uopšte. Dosta sam o torne kazao. Radi se o torne, iz kakvih se redova rekrutuje članstvo Sokolstva, pa prema torne u praksi je potrebna stanovita specializacija.« Posmatrajuči celi život T. O. Masari-ka, vidimo, da je to bio jedan skroz na skroz sokolski život. Kao čoveka rešile su ga sve vrline uzornog Sokola; čistota karaktera, velika iskrenost, čestitost krajna doslednost, skromnost, neustraši-vost, rodoljublje te neiscrpiva radinost i energija. Po svemu svome životu i radu Masarik če Sokolstvu ostati kao najsjajniji, idealni lik čoveka-Sokola, koji su u svojim mislima imali osnivači Sokolstva, Tirš i Figner. u Ameriku, u domovinu njegove žene, s kojorn se upoznao za vreme svojih univerzitetskih študija u Lajpcigu i s kojom se venčao godine 1878. U Bostonu naime održavao se tada međuna-rodni kongres religioznih liberalaca, na kome je Masarik govorio o verskoj situaciji u Austriji. Zatim je sledila njegova predavačka turneja po češkoslo-vačkim naseljima u Americi. Vrativši 'se u domovinu, Masarik je imao odmah priliku da u toku tzv. Varmundove a-fere brani slobodu naučnog istraživanja i uopšte slobodu čoveka. U toj, kao i u drugim prilikama, učvrstilo se njegovo uverenje o sve jačem unutrašnjem poremečaju koji je nastajao u Monarhiji i njenom režimu, koji je osobito pokazao svoju potpunu nesposobnost u Fridjungovom kao i u drugim poli-tičkim procesima protiv Jugoslovena. Masarikova politička nastupanja u to doba bila su otvorena borba protiv politike ministra vanjskih poslova Erentala i protiv njegove apsolutističke aneksije Bosne i Hercegovine. Masarik je dokazao, da je ceo zagrebački veleizdaj-nički proces bazirao na podmetnutim dokazima, radi čega je taj proces morao da bude i obustavljen. Godine 1910 pokazalo se, da su tzv. Fridjungovi dokumenti o veleizdaji bili falsifikovani u samom Austrougarskom poslanstvu u Beogradu sa znanjem poslanika For-gača. Ovaj politički dvoboj s ministrom vanjskih poslova Erentalom završio je potpunom Masarikovom pobedom. U zimskom semestru 1910 i 1911 držao je Masarik na praškom Karlovom univerzitetu svoja zadnja predavanja. Kako je godine 1911 več u prvom izboru bio ponovno izabran u bečki par-lamenat, sav se posvetio javnim pre-davanjima u Pragu i u provinciji. Kada je izbio balkanski rat, nastojao je da postigne izmedu Pašiča i Bertolda sporazum, ali kao što je poznato, Bertold je otklonio svako pregovaranje sa Pa-šičem. Nakon drugog balkanskog rata Masarik je želeo da dode do izmirenja Srba i Bugara. Ali sarajevski dogadaj i zatim ultimatum Austrougarske Monarhije Srbiji osujetili su ovaj Masa-rikov plan. Nadošao je svetski rat i njime pala je na Masarika največa njegova zadača u njegovom životu, da izvojšti slobodu češkoslovačkog naroda, koju je on go-dinama pripreinao. U tu svrhu on je poduzeo u inostranstvu svestranu bor-bu, kojoj je u svakom pogledu bio na čelu. On je bio voda češkoslovačke revolucije, voda koji je pogledima rnili-juna ljudi davao primeran pravac. U-pravo nadljudski rad, koji je Masarik razvio u svetskom ratu za svoju naciju, za demokratiju i za ideju evropskog mira, ne može da se obuhvati u okviru ovako nabacanih biografskih podataka. U letu 1914 Masarik je napustio svoju domovinu i krenuo u inostranstvo, a u zimu 1918 on se vrača kao prvi pretsednik slobodne češkoslovačke Republike. Dne 14 novembra 1918, nekoliko dana iza prevrata, nakon što je bio izabran za pretsednika Republike, bio je na svome povratku u domovinu pred Božič 1918 pozdravljen i dočekan neopisivom radošču i oduševljenjem. Njegov drugi izbor za pretsednika republike sledio je za vreme Tusarovog kabineta 1920, treči 1927 za vreme švehlinog kabineta, i to na osnovu jed-nog ustavom predvidenog za Masarika iznimnog zakona, a četvrti put izabran je za pretsednika republike pod kabinetom Malipetra u maju 1924, i to sa 327 od 419 glasova. Dne 14 decembra 1935 Masarik je otstupio; otstupio je dobrovoljno, iz zdravstvenih razloga i iz razloga dobrobiti države, kojoj je on hteo da bude više nego ustavni reprezentant. « Rad Masarikov na literarnom polju je ogroman i pretstavlja čitavu jednu biblioteku. O tome radu danas je u-opšte teško dati iscrpniji bibliografski pregled, jer pored več objavljenih njegovih dela tu je i mnoštvo rasprava, študija i članaka razasutih po nebro-jenim brošurama, časopisima i novina-ma. Gotovo sva Masarikova glavna dela prevedena su na veliki broj stranih jezika, od kojih mnoga i na naš. Njegova „Svetska revolucija” prevedena je na deset jezika, od tih i na japanski. A i sam je velik broj svojih dela napisao na nemačkom, engleskom i francuskom. Ovde navodimo samo najglavnija i najpoznatija Masarikova dela: O hipnotizmu, izišlo 1880; Samou-bistvo kao socijalna pojava masa moderne civilizacije, 1881; Račun verovat-noče i Hjumova skepsa, 1883; O študiju pesničkih dela, 1883; „Blez Paskal — njegov život i filozofija, 1883; Te^ orija istorije prema principima T. H. Beklea, 1884; „Osnovi konkretne logike, 1885; Slovenske študije I (Slo-venofilstvo Ivana Vasiljeviča Kirjejev-skog), 1885; Grada za estetsko razma-tranje R. K. i R. Z., 1893; Naša sa-danja kriza. Pad staročeške stranke i početci novih smerova, 1895; Češko pitanje. Težnje i ciljevi narodnog preporoda, 1895; Jan Hus. Naš preporod i naša reformacija, 1896; Karel Ha-vliček. Težnje i ciljevi političkog preporoda, 1895; Socijalno pitanje. Sociološki i filozofski osnovi marksizma, 1898; Hus češkom studentstvu, 1899; Potreba revizije polenskog procesa, 1899; Prirodno i istorijsko pravo, 1900; Ideali humanosti, 1900; Naša politička situacija, 1901; Dezorganizacija mla-dočeške stranke, — Organizujmo se za rad, 1903; O verskoj slobodi i slobodi uverenja. 1904; U borbi za veru, 1904; Pregled najnovije filozofije religije, 1905; Narodnosna filozofija novijeg doba, 1905; Ogledalo katehetima, 1906; Politička situacija, 1906; Inteligencija i religija, 1906; Američka predavanja, 1907; O klerikalizmu i socijalizmu, 1907; Govor u budžetskoj debati 20 jula 1907 u parlamentu, 1907; O alkoholizmu, 1908; Nauka i crkva, 1908; Potreba napredne politike, 1908; Za slobodu savesti i učenja, 1908; Študent i politika, 1909; Takozvani veleizdajnički proces u Zagrebu; 1909; Austrijska spoljna politika i diplomacija, 1911; Va-sič-Forgač-Erental, 1911 (koja je u svoje vreme u svetu uzbudila največu senza-ciju); Demokratizam u politici, 1912; Ideja Palackog naroda češkog, 1912; E-tika i alkoholizam, 1912; Neprilike demokracije, 1913; Prelaz sa srednje na visoku školu, 1913; Rusija i Evropa, 1913; Sloveni u svetu, 1917; Problem malih naroda u evropskoj krizi, 1917; Govor Čehoslovacima, 1920; Govori i izjave, 1919; Izjave i govori za vreme rata, 1920; Poslanice, 1920; Nova E-vropa, 1920; O boljševizmu, 1921; Sloveni posle rata, 1923; J. A. Komenski, 1920; Problem demokracije, 1924; O ženi, 1929; Svetska revolucija, 1925; Put demokracije, 1934. * Pretsednik Masarik bio je počasni profesor filozofskog fakulteta Karlovog univerziteta i Češke visoke škole u Pragu, počasni doktor Tehničke škole u Pragu, Trajniti koledža u Hartvordu (U S A), pravnog fakuleteta Karlovog u-niverziteta u Pragu, Univerziteta u Beogradu, Štrasburgu, Oksfordu, Zagrebu, Šefildu, Parizu, Evangeličkog teolo-škog Husovog fakulteta u Pragu, pravnog fakulteta Coe u Sider Repid (U S A), univerziteta u Glazgovu, Mon-tanističke visoke škole u Pršibramu, Češke tehničke visoke škole u Brnu, filozofskog fakulteta Univerziteta Kralja Aleksandra u Ljubljani i Univerziteta u Londonu. Pored toga bio je dalje dopisni član Sekcije moralnih i političkih znanosti arheologije i istorije Instituta u Ženevi, član Serve Esosijejšn u Vašingtonu, Britiš end Forejn Bajbl Sosajeti u Londonu, društva Legije časti u Parizu, Slovenskog instituta univerziteta u Londonu, Akademije moralnih i političkih nauka u Parizu, dopisni član Nemačkog društva za sociologiju u Kelnu na Rajni, član Kraljevskog literarnog društva u Londonu, Medunarodnog udruženja prava i filozofije privrede u Kenins-bergu, Stalnog medunarodnog komiteta kongresa filozofa, Univerziteta u Londonu (Kingz Kolidž), Automobilskog društva u Londonu, počasni pretsednik Medunarodnog instituta za sociologiju u Parizu, Medunarodnog studentskog akademskog udruženja u Pragu, počasni član Američke akademije političkih i socijalnih znanosti u Filadelfiji, Kraljevskog češkog društva znanosti u Pragu, Udruženja čeških novinara u Pragu, Slovačke lige u Pitsburgu, Američkog Crvenog krsta, Kraljevske akademije nauka u Beogradu, Sociološkog instituta u Turinu, Akademije Pontifika Ti-berina u Rimu, Sociološkog društva u Ženevi, Slovenskog instituta u Pragu, Orijentalnog instituta u Pragu, Jugo- Život i rad T. U mukotrpnom životnom uspinjanju, Masarikov pu4 i borba kroz život jedin-stven je, kome jedva da ima primera. Bilo je to uspinjanje, i borba velikog duha, koji se vinuo u sublimne višine ka npsolutnoj Istini, s kojih je posmatrao život, ljude i društvo, vizionerski, nad-Iju.dski. 1 stoga ovaj veliki duh pokušati dohvatiti i staviti u okvir skromnih i novinarski nabacanih podataka jedva da ■če moči dočarati biografski torzo velikog lika Masarikovog. Tomaš Garig Masarik rodio se 7 '•narta 1850 u Hodoninu, u Moravskoj, kao sin siromašnih roditelja. Posle dvo-godišnjeg polaženja nemačke pijaristov-ske škole u Hustopeču, postao je neke vrste pomočnika u školi u Hodoninu. Odavle pošao je u Beč, gde je bio dobio mesto šegrta kod jednog kovača, a •kratko zatim kod jednog potkivača u Čejču. Nastojanjem jednog svog prija-šnjeg učitelja postao je nakon toga opet pomočnik u školi u Čejkovicama, gde ga je pripremao svečenik Satora za gimnazijske nauke, tako da je mladi Masarik u petnaestoj godini mogao da stupi u gimnaziju u Brnu. Tu se u njemu pro-oudilo interesovanje za religiozna i po htička, a osobito za nacionalna i socijalna pitanja, dok ga je svečenik Proha-ska upoznao s osnovama krščanskog soeijalizma. L jesen godine 1869 pošao je ponovno u Beč, gde je u svojoj 22 godini položio maturu na bečkoj akademskoj gimnaziji. Prvotno nameravao je da se posveti študiju diplomatskih nauka na bečkoj Orijentalnoj akademiji, ali je tu namisao napusticj i upisao se na bečki filozofski fakultet, na kome je slušao klasičnu filologiju, ali se uskoro sa-svim posvetio filozofiji i naročito študiju psihologije kod profesora Bren-tana, Cimermana i Gomperca. Uz to slušao je i predavanja iz anatomije i narodnog gospodarstva. Kao študent u-niverziteta bio je vaspitač u porodici generalnog savetnika Anglobanke u Be-ču Šlezingera, čija mu je bogata knjižnica pružala mogučnost da se upozna s klasičnom i modemom svetskom lite-raturom. Godine 1876 promovirao je s dizertacijoin „Bistvo duše kod Platona”, koju je primio Brentano. Nakon što je zatim usavršio svoje znanje na daljnim študijama u Italiji, Lajpcigu i Americi, godine 1879 ha-bilitirao se kao docent za filozofiju na bečkom univerzitetu. Godine 1882 bio je pozvan kao vanredni profesor na češki univerzitet u Prag, gde je posle če-trnaest godina postao redovni profesor. Još kao docent u Beču napisao je svoje prvo delo „Samoubistvo kao socijalna pojava masa moderne civilizacije”, koje je izdao na nemačkom, a u kome dolazi do i/.ražaja težnja dati sa-držaj sociološkoj dinanfici i položiti temelje jednoj novoj praktičnoj filozofiji. Uz snažnu analitičku stranu Masarikovog filozofskog mišljenja u ovome delu dolazi do izražaja po prvi put i njegov smisao za sintez.U. U Prag Masarik se preselio godine 1882, gde je 16 oktobra održao nastup-no predavanje o temi „Skepsa Hjuma” (David Hume, engleski filozof). Tih prvih godina u Pragu Masarik se posvetio radu literarnom i na univerzitetu kao i »poznavanju tamošnjih prilika. Več godine 1883 osnovao je časopis „Atene-»m ’, kritično-znastvenu rcviju. Kao po- G. Masarika četak Masarikovog političkog delovanja možemo smatrati njegove pregovore koje je vodio godine 1884 s prof. dr. Brafom za stupanje u aktivnu politiku. Godine 1885 osnovao je s prof. Kajc-lom društvo za izdavanje pismenih spomenika religioznog i crkvenog razvoja češkog naroda. Pitanje organizacije znanstvenog rada, popularizacije nauke i t.d. iznosio je u brojnim člancima u „Ateneumu”. Njegova univerzitetska predavanja obuhvatala su temelje konkretne logike. Godine 1886 zajedno s prof. Gebauerom poveo je čuvenu borbu protiv Kraljodvorskih rukopisa, u kojoj je Masariku bilo stalo za celu češku kul-turu te u kojoj je naglasio posebnu važnosi i značenje sitnog rada za po-dizanje naroda, i kao oružje protiv ro-mantičnog historizma. Iz ovih kritič-kih gledišta razvio se onda realistički pokret pod vodstvom Masarika. Taj po-kret je konačno segao u sva pitanja jav-nog rada kao neka vrsta kulturne revolucije. U to vreme bio je osnovan, i časopis „Čas”, koji je postao organ rea-lističke partije, koju je bio osnovao Masarik. Realisti su se godine 1890 združili s Mladočesima i godine 1891 izabrali Masarika u austrijski parla-menat, a godinu dana kasnije isto tako i u češki zemaljski sabor. Ali godine 1893 Masarik je odložio oba mandata radi nastalih diferenca između njega i Gre-gra, vode Mladočeha. Kao poslanik i član austro-ugarskih delegacija več tada posvetio je svoju glavnu pažnju Balkanu, a posebice okupaciji Bosne i Hercegovine h čemu ie zauzeo pro-tivno stanovište, jer je u okupaciji video akutnu opasnost po evropski mir. U jesen 1892 lično je posetio Bosnu i .Hercegovinu, da bi se na licu mesta uverio o načinu austrijskog gospodovanja. Njegovi govori za vreme bu-džetske debate u parlamentu odnosih su se na austrijsko i češko pitanje i na položaj Slovena u Monarhiji. Več u martu 1993 govorio je Masarik u bečkom parlamentu, da češke nacionalne težnje idu za postignučem političke sa-mostalnosti i da Austrija neče moči sprečiti povoljan završetak ove borbe za slobodu. Razlog da se je zahvalio na mandatu bio je naročito taj, što je bio uveren, da češka politika treba da počiva na dubljim idejnim temeljima, i da bude temeljito programski priprem-Ijena. U oktobru 1893 zajedno sa Kajc-loro, i prof. Drtinom osnovao je Masarik mesečnik „Naše doba”, koji mu je imao da posluži za obnovu nacionalnog života. Posle napuštanja mandata 1893 Masarik se skoro sasvim posvetio kultur-nom radu, ali se celo njegovo delovanje opet uvek kretalo oko javnog života. Od velikog kulturnog i političkog značaja bili su njegovi pregovori 1897 sa mladom slovačkom inteligencijom, što je dovelo do osnivanja mesečnika „Hlas”, koji je uredivao Blaha i dr. Šrobar. Takoder i socijalna pitanja s kojima se je Masarik tada intenzivno bavio vratila su ga opet na političko polje, kao što i kasnije Hilsnerova a-fera. Pristaše realizma osnovali su na kongresu dne 2 aprila 1900 češku puč-ku stranku, koja je Masarika 1907 godine, nakon što je u to vreme bilo izvo-jevano opšte pravo glasa, ponovno iza-brala u austrijski parlamenat. U to doba pada i njegovo treče putovanje slovenske akademije znanosti i umetnosti u Zagrebu, Instituta za Čelik i železo u Londonu, Svetske lige za mir u Ženevi, pokrovitelj Instituta za na-rodnu privredu Češke akademije znanosti i umetnosti u Pragu, Spomenika otpora, Autokluba ČSR u Pragu, Stu-dentskog potpornog društva „Radhošt” u Pragu, Masarikovog studentskog ko-leža u Pragu, češkoslovačkog skaut- Od drugog balkanskog rata bavio sam se planom, kako da se izmire Srbi i Bugari, jer sam u nedalekom vremenu očekivao veči rat i stoga sam stra-hovao od neprijateljstva ovih dvaju naroda. Od vremena do vremena razgova-rao sam u torne smislu sa nekim Sr-bima i Bugarima. Kada je u proleče 1914 jedan moj dobar poznanik, Srbin, boravio u Pragu, ugovorili smo ceo plan; otputovao je kuči i vratio se s dobrim nadama, da su vodi u Beogradu skloni pomirenju i ustupcima. Dalji korak trebalo je da bude moj put u Pariz i London, da tamo pridobijem u-ticajne državnike, koji bi pomogli stvar u Beogradu i Sofiji, i da se za plan pridobije francuska i engleska štampa. U Petrograd možda nije trebalo da pu-tujem, dovoljno je bilo govoriti s ruskim poslanicima i osiin toga uticati na Petrograd preko Pariza i Londona. Iz Pariza bi otputovao u Sofiju preko Carigrada; iz Beograda su savetovali da ne putujem preko Beograda, jer če Bugari imati više poverenja ako dodem direktno iz Londona i Pariza. Dobra misao — ali Sarajevo, a onda i austrij-ski ultimatum Srbiji, sahranili su moj plan izmirenja. Sličan, još važniji, pokušaj učinjen je za vreme prvog balkanskog rata, u decembru 1912. Bio sam u Beogradu i tom prilikom razgovarao s Pašičem o ratu i čitavoj političkoj situaciji. Posledica razgovora bila je, da me je Pa-šič sutradan pozvao i formulisao mi uslove pod kojima bi se u ime Srbije izravnao s Austrijom; a da dokaže svo-ju miroljubivost, hteo je i lično da do-de u Beč i da se pokloni Bertoldu, da bečka glad za prestižem bude zasičena. Imao sam da Pašičev plan pod-nesem Bertoldu. Referisao sam Bertoldu, ali on stvar nije razumeo i nije pristao na izmirenje. Kada sam se po-tužio nekim političarima (Bilinskom, Be-renrajteru i drugima), bili su direktno frapirani nerazumnošču austiijskog ministra inostranih dela i pokušali su da grešku isprave, ali im to nije pošlo za rukom. To je u meni učvrstilo uve-renje, da je bečka politika na Balkanu površna i rdava. Pretstavimo sebi si-tuaciju: srpski ministar, za vreme pobe-donosnog rata, hoče da bude skroman i da austrijskom ministru inostranih dela pruži ruku izmirenja — ali ovaj s ohološču pretstavnika jedne velike sile odbija izmirenje i gomila krivicu po krivicu na austrijsku politiku provokacije. Incident sa Bertoldom učvrstio me je u očekivanju rata; na to me je upu-čivao i študij istorije i posmatranje E- skog udruženja u Pragu, Jugočeškog društva za čuvanje husitskih spomenika u Taboru, Latinske akademije humanizma u Parizu, član utemeljitelj i počasni član utemeljitelj velikog broja u-druženja i korporacija, počasni gra-danin Beograda, Kragujevca, Šabca, A-tene i mnogih drugih gradova, opština i srezova u češkoslovačkoj itd. itd. vrope; napadaj na Srbiju sa strane Beča nije me iznenadio. Rim je imao poslanike svih država, od mnogih i po dva (takoder u Vatikanu); tu je dakle bila pružena moguč-nost da se dobiju vesti i da se nado-vežu politički odnosi. U prvom redu obratio sam se srpskom poslaniku Ljubi Mihajloviču, i jugoslovenskim političarima. Jugosloveni su več imali u inostranstvu narodne poslanike i druge poznate ljude, čiji je broj stalno ra-stao. Ja sam bio jedini češki poslanik, i to mi je bilo neugodno, jer ljudi na zapadu gledaju na poslanika više politički nego na profesora. (Moja posetnica glasila je: prof. T. O. M., Di-pute Tcheque, President de Groupe Progressiste Tch£que au Parlament de Vienne —dok sam živ ne bi kod kuče, da nije bilo rata, štampao takvu ti-tulaturu!) U Rimu je u to doba za Ju-goslovene pretstavljao političku silu i Meštrovič, jer su ga Italijani (od izložbe u Veneciji, u proleče 1914) priznali i cenili kao umetnika; pored njega u Rimu su radili dr. L. Vojnovič i profesor Popovič. Od poslanika, političara, tu su bili dr. Trumbič, dr. Nikola Stojanovič (poslanik za Bosnu i Hercego-vinu) i drugi. Supilo je bio u Londonu; srečnim slučajem zatekao se, kad je buknuo rat, u Švicarskoj, i tako je odmah ostao u inostranstvu. Od Slo-venaca bio je u Rimu dr. Goričar, bivši konzularni činovnik u Americi, i dr. Zupanič iz beogradske biblioteke. Sastanci kod poslanika Mihajloviča bili su, radi nas iz Austrije, kasno noču, da nas austrijski agenti ne bi mogli lako pratiti. Pretresli smo celu situaciju i ugovorili užil saradnju. Od pojedinih problema rimski Jugosloveni interesovali su se za koridor izmedu Slovačke i Hr-vatske; moje mišljenje je bilo, da se taj plan može pustiti u javnost jedino iz taktičkih razloga. Mnogi Jugosloveni prihvatili su taj plan; Trumbič je bio rezervisan i prepuštao je tu stvar če-sima. U Italiji je počinjala agitacija za „Dalinazia nostra”; bio sam na predavanju dalmatinskog Italijana, lektora i publiciste u Engleskoj. Govorio sam odmal\y a i kasnije, s ovim antisloven-skim političarima (na pr. sa red. Du-danom), da se upoznam sa njihovim ar-gumentima. Primetio sam, da su Italijani (iz Italije — za razliku od Italijana iz iredente) malo mislili na Dalmaciji!. Trst, Azija, Afrika (kolonije) i Trident — Trst mnogo više nego Tri-dent! — bili su pravi predmet aspira- cija. Savetovao sam Jugoslovenima da također javno istupe i počnu dobro organizovanu protivpropagandu; držim da bi i pored velikih teškoča pridobili deo političara i stanovništva. Video sam da italijanski narod nije bio voden imperijalizmom nego nasledenom antipatijom prema Austrijancima. Zato je bio takoder manje protiv Nemaca (u Nemačkoj). Pored toga, na Italijane je delovalo i nasilje nad Belgijom, iako Italija nije garantovala za belgijsku ne-utralnost. lmperijalizam ne niče iz naroda — monarsi, generali, bankari i trgovci, profesori, žurnalisti, inteligenci-ja, to je svuda avangarda imperializma. Sigurno je na mestu pripomenuti, da je Italija 1913 dvaput odbila nania-mljivanje Austrije da se napadne Srbija. U Italiji bilo je mnogo takvih, koji su rat držali više za stvar Francuza, Rusa i Nemačke, a ne za stvar Italije; često sam slušao argumenat, koji je docnije upotrebio i Niti, da je rat borba izmedu germanstva i slovenstva. Otud su se mogli uzimati razlozi za neutralnost ali i razlozi za Nemce protiv Slovena, dakle i za „Dalmazia nostra”. Rekao sam, da sam Jugoslovenima skoro zavideo što su na strani imali toliko političara; posmatranjem izbliza video sam več u Rimu, da im prete nesporazumi. Svi su, doduše, imali program: jedinstvo troimenog naroda, ali taj zaista dobri i lepi program nije bio detaljno izraden. To sam čuo u svakom govoru; osečala se stara svada između Srba i Hrvata. Srpski poslanik bio je veoma odlučno za jedinstvo i bio je u dobrim odnosima sa Hrva-tima; ali činilo mi se, da su neki Hrvati ipak suviše naglašavali kulturno značenje Hrvata, dok se tada, i u celom ratu, u prvom redu radilo o voj-ničkom i političkom vodstvu . Moji jugoslovenski prijatelji znali su da sam zamišljao njihovo narodno jedinstvo poS političkim vodstvom Srbije; ja sam to jedinstvo zamišljao kao plod promišljene, postepene upravne u-nifikacije raznih jugoslovenskih zema-lja, naviklih na svoje administrativne i kulturne osobenosti. Prema vani Jugosloveni su u Rimu istupili sa protestom protiv Tise, koji je tada (u decembru 1914), radi agitacije, pohvalio vernost i hrabrost Hrvata u borbi za zajedničku otadžbinu; protest (u „Corriere della Sera”) pot-pisao je „Hrvatski odbor”. Taj poziv upotrebljen je da se Beč i Pešta ne bi mogli svetiti porodicaina pojedinaca, kao kada bi se potpisali lično. U to doba medu Jugoslovenima govorilo se takoder o „Jadranskoj legiji”, kao ju-goslovenskom 'odboru; bar su u janu-aru 1915 izdani neki njegovi proglasi. Utoliko su nas Jugosloveni u organizaciji pretekli; ja sam to uzeo za razlog da zatražim da mi iz Praga dodu poslanici i novinari”. Saradnja sa Jugoslovenima napredovala je; javljali smo jedni drugima šta ko radi, uzajamno se savetovali i često zajednički postupali. U Zenevu su dolazili iz svih jugoslovenskih zemalja razni pretstavnici politike i ostalih gra-na javnog rada. U Londonu je 1 maja 1915 konstituisan Jugoslovenski odbor kao organ Jugoslovena iz Austro-Ugar-ske; izdavao je svoj „Bulletin Yougosla-ve” u Parizu i slao je memorandume francuskoj vladi, engleskom parlamentu itd. Srbi (iz kraljevine) imali su u Ženevi svoj list „La Serbie”; u Ženevi bio je takoder Srpski novinarski biro. Črnogorci su imali dva organa, napred-njačko „Ujedinjenje” i kraljev „Glas Crnogoraca”, koji je izlazio u Nejiu kod Pariza. Jugoslovenska oinladina izdala je spis o narodnom programu, kome sam ja napisao predgovor. U Ženevi su bili dobri poznanici, kao prof. B. Markovič i drugi; došao je na neko vreme ‘i Supilo, kada se vratio iz Rusije, u koju je otišao odmah po Novoj godini da zvaničnu Rusiju pridobije za Jugoslovene. O torne nje-govom putu u Rusiju govoričil kasnije. Srpski konzul davao nam je potrebne putne isprave i vize za Francusku i drugo. 1 ja sam imao srpsku putnu ispravu. Preko tih prijatelja dobio sam vesti o našim zemljacima u Srbiji; u Zenevu je došao i zapovednik zaroblje-ničkog tabora Paunkovič i od njega smo čuli šta se dešava u Srbiji i koliko imamo naših zarobljenika. Tada sam pomišljao da ih obidem, ali su me prilike zadržale u Ženevi. U Londonu je bilo mnogo Jugoslovena; oni su od Londona stvorili svoj glavni politički centar, osobito Hrvati i Slovenci: Supilo, Hinkovič, Vošnjak, Potočnjak, Meštrovič' i drugi. Več sam rekao, da je u Londonu bio organizovan Jugoslovenski odbor. Od Srba došao je u London kao poslanik Jovanovič, s kojim sam se poznavao iz Beča; pre njega bio je u poslanstvu moj dobar poznanik Antonijevič. Od londonskih Srba navodim još pisce — profesore Saviča i Popoviča i Jocu Velimiroviča sa njegovom veštom crkveno-političkom propagandom. U aprilu (1916) dopu-tovao je srpski prestolonaslednik sa Pašičem; s obojicoin je bilo prijateljskih razgovora i dogovora. Odnos prema Italiji — londonski pakt — bio je stalno goruča tema za Jugoslovene, a i za mene. Stvar je zato postala tako akutna što ni Italijani u Londonu nisu stajali skrštenih ruku i branili su pakt. Moje mišljenje je bilo, da če Italija pri konačnim pregovorima za mir popustiti; Italija nije mogla da sudeluje u ratu bez nagrade, a bilo je pitanje, da li je u interesu svih nas potrebno učestvovanje Italije da bi savez-nici odneli pobedu. A ako pobede Au-strijanci i Nemci? I po Jugoslovene bila bi situacija za dugo vremena gora. Jugoslovenski prijatelji, osim neznatnih, izuzetaka, zauzeli su veoma oštar stav prema Italiji; ali, taktički bilo je ko-risno što su neki bili blaži i podrža-vali odnose s Italijanima. Zvanična Srbija postupila je mirno, ali to je Sloven-cima i Hrvatima davalo povoda da budu nepoverljivi i da se često Žale na zvaničnu Srbiju: da kao i Rusija izneverava interese jugoslovenske i u-opšte slovenske. Londonski pakt bio je važan i zato,, što je prema želji Italije isključio kuriju iz mirovne konferencije; to nisu ni Hrvati ni Slovenci toliko osečali kao mi. Ulaskom Italije u rat naš odnos prema njoj postao je važan več i stoga što-smo u Italiji, koja se borila protiv Austrije, ubrzo imali znatan broj zaioblje-nika; kao u Rusiji, tako smo u Italiji mogli da organizujemo zarobljenike u legije. Zato je veza s Italijom postala za Narodni savet veoma važnom; a kao što je rečeno, Štefanjik se, prema dogovoru, posvetio Italiji; i Beneš je dola- feio u Italiji! i bio u stalnoj vezi s ita- lijanskim poslanstvom u Parizu. Radeči stalno u sporazumu s Jugoslovenima,. imao sam neprestano posla s italijan-sko-slovenskim problemom. Naše kolonije istupale su zajednički s Jugoslovenima; sazvali smo na pr. u avgustu 1916 zajedničku skup-štinu protiv Austrije, na kojoj je pret-sedavao vikont Templtaun, a govorio> je i Sitn Votson i drugi. Sporovi zbog Italije, kako sam video, podržavali su staru neslogu izmedu Srba i Hrvata, a kada je došlo i do. ličnih nesporazuma, sporovi su dobili več takav karakter, da jc to škodilo do-brom jugoslovenskom glasu. Jugosloveni su u Sitn Votsonu i Sii-du imali vatrene branioce; obojica su se n italijanskoj stvari eksponirali za sta-novište Jugoslovenskog odbora. Sitn Votson je organizovao značajno srp-sko-englesko potporno društvo prema čijem uzoru je nešto docnije organi-zovano i društvo češko-englesko. U Parizu se konstituisao (s proleča 1917) Črnogorski odbor protiv vlade i kralja; u martu je izdao i svoj program narodnog ujedinjenja. Bio sam često sa Supilom, pomagačem protiv Erentala; uopšte, moje ne-kadanje istupanje za Jugoslovene (za Bosnu i Hercegovinu 1891 — 1893; za-grebački i Fridjungov proces; borba protiv Erentala i proces u Beogradu) davalo mi je posebnu poziciju medu svima Jugoslovenima. Supilo je bio po-četkom 1915 u Rusiji i vratio se o-tuda veoma ogorčen što su Rusi pristali na londonski pakt; o toj stvari govoričil kada budenio kod Rusije, ovde se sečam naših veza u Londonu, koje su počele u Ženevi. Nije potrajalo dugo i Supilo se razišao ne samo sa Rusima i Srbima nego i sa Jugoslo-venskini odborom. Ja sam nastojao da dode do izmirenja. Dan uoči moga od-laska u 'Rusiju obečao mi je da če se izmiriti. Dakako, nišam ni slutio da smo fu ф /o Iz beležaka pretsednika T. G. Masarika o sasfancima sa izvesnim llčnoslima i potrebi istupanja ,profiv A uslro-Ugarske Masa rek t Jugoslovani Odlomci iz „Svetske revolucije" se toga dana poslednji put videli. Ali, Supilo je ispunio svoje obečanje. Naše prijateljstvo sa Jugoslovenima, započeto davno pre rata i učvrščeno Malom Antantom, odgovara uzajarr.noj potrebi; upučeni smo na Istok i Jug, na more. Nova Austrija ima za nas i za Jugoslovene značenje kao tranzitna država. Time se nagoveštavaju dalje moguč-nosti. Najpre, što se tiče Jugoslovena. 0 svojoj jugoslovenskoj politici pre rata i za vreme rata dosta sam rekao. Sada, posle rata, Jugosloveni imaju mnoge i zanimljive zadatke, a jedan °d najvažnijih je, kako če da vrše svoju ulogu na Balkanu. Sigurno je da Jugosloveni imaju, biografski i istorijski, veliko značenje za organizaeiju Balkana; oni su največi balkanski narod i več zbog toga bez njih ne može da se uredi Balkan... • •.Još pre rata javlja li su se razni pokušaji balkanske federacije; i opet sada govori se o združenju Jugoslovena 1 Bugara. O tome združenju ne samo da se raspravljalo još pre rata, nego je °no, može se reči, tada i otpočeto, ako se setimo onog poznatog pokušaja bra-timljenja srpske i bugarske inteligen-cjje. Izmedu Srba i Bugara bilo je ljutih borba, ali nema razloga da se one nastavljaju; u Jugoslaviji su danas takoder Hrvati i Slovenci, i oni bi mogli da vrše na Srbe i Bugare pomirljiv utieaj, jer u njihovim sporo-vima nisu direktno učestvovali. Federacija Jugoslovena i Bugara značila bi gotovo 20.000.000 Stanovnika, a taj broj inogao bi za nekoliko, desetina godina da bude udvostručen...; inoguč-nost velike i svetske politike mogla bi također da ublaži nerazumni spor srpsko-hrvatski. Žalobna sednica pretsedništva ČOS U utorak dne 14 o. m. održana je u 11 časova pre podne u Tirševom do-niu u Pragu žalobna sednica pretsed-nistva češkoslovaške obce sokolske. U sedničkoj dvorani, čija je pozadina a u črnini draperijama, na visokom postolju i medu zelenilom bilo je postavljeno poprsje blagopokojnog Pret- nika-Osloboditelja. Žalobnu sednicu otvorio je starešina češkoslovačkog Sokolstva brat dr. Stanislav Bukovski, koji je odavajuči poštu 1 pijetet preminulorn bratu T. O. Masariku, Pretsedniku-Osloboditelju, rekao sledeče: — Sastali smo se u ovom bolnom času, da dademo izraza svojoj boli i o-damo poštovanje, od koga drhte i koje ispunja sva sokolska srca nad gubit-kom dovršitelja naše narodne slobode, tvorca i graditelja naše samostalne države, brata Pretsednika-Osloboditelja T. G. Masarika. Mrtav telom, On sja veličajnim sja-jem svog neumrlog duha ne samo u životnom prostoru češkoslovaške Republike, nego obasjava i istorijsko obzorje budučeg razvoja naroda. Masarik je nastavljaš naše slavne narodne pro-Šlosti, osnivaš države, močne i tvori-laške sadašnjosti, On je ostvaritelj velikih narodnih ideja, kojima je obdario svoj narod,; a s kojima je bio sposoban da usmeri težnju i volju šitavog kul-turnog sveta. Mi Mu ovim izražavamo našu najdubiju poštu, odazivanio se Njegovom narodnom i čovečanskom poslanstvu, jer shvačamo Njegovu isto-njsku vcličinu i jer znamo, da smo u Njemu našli životnu povezanost s razvojem ostalih slobodnih naroda od veka na vckove. — Žalobna sednica bila je zaključena odavanjem pošte čutanjem od dva minuta. Izjave saučešča Saveza slovenskog Sokolstva Povodom smrti Predsednika Oslobo-Oitelja bratske Češkoslovaške Republike, ",avez, slovenskog Sokolstva uputio je sledeča svoja saučešča: Rorodici Pretsednika Osloboditeija d-ra T. G. Masarika Lani avez slovenskog Sokolstva, koji u-ruzujc Češkoslovaško, jugosbvcnsko, poljsko, rusko i bugarsko Sokolstvo, izjavljuje svoje duboko saučešče povodom smrti Pretsednika Osloboditeija dr. T. G. Masarika. Dr. Stanislav Bukovski, starešina. Dr. Eduard Beneš, pretsednik Češkoslovaške Republike Prag — Grad Savez slovenskog Sokolstva oplakuje s Tobom smrt prvog pretsednika-Oslo-boditelja d-ra T. G. Masarika. Dr. Stanislav Bukovski, starešina. Vladi Češkoslovaške Republike Prag Savez slovenskog Sokolstva, koji u-družuje češkoslovaško, jugosiovensko, Poslednje vesti koje su stizale o po-goršanom zdravlju Pretsednika-Osloboditelja bratske Češkoslovaške Republike, T. G. Masarika, jugosiovensko Sokolstvo primalo je s največom zebnjom, ali u dnu svakog sokolskog srca tinjao je još uvek zračak nade, da če sedi Pretsednik svojom fizičkoni otpornošču ipak prebroditi ovu tešku križu. Ali Promisao je več bila odredila svoje... „Preminuo nam je brat Pretsednik-O-sloboditelj dr. T. G. Masarik. — Obec sokolska”. Tako je glasio radio-telegram, koji je od bratske Češkoslovaške obce sokolske primio Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije. Ukratko zatiin za ovu bolnu vesi saznalo je celokupno jugosiovensko Sokolstvo. Na domu Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije odmah je bila istaknuta crna zastava, a isto tako crne zastave za-vijorile su po svirn sokolskim jedini-cama u zemlji. Primivši vest o smrti Pretsednika-Osloboditelja T. G. Masarika Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije uputio je sledeče telegrafske sažalnice: Češkoslovaška obec sokolska. Praha Vaš telegram doneo nam je bolno saznanje, da je neumrli brat, veliki sin bratskog naroda, Oslobodilac i Otac bratske češkoslovaške Republike, pretsednik dr. Tomaš Masarik, zamenio o-vozemaljski život vcšnošču. Sokolstvo Jugoslavije zajedno sa svojim narodom saušestvuje iskreno u bolu i žalosti i deli ih sa bratskim češkoslovaškim Sokolstvom i narodom. Velikom državniku, naušniku, Slovenu i Sokolu, eminentnem prijatelju Jugoslovena, proku-šanom i u dobru i u zlu, hrabrom borcu istlnc i pravde, bratu TomaŠu G. Masariku, večna slava i hvala! Molimo budite tumaš našeg bola i žalosti kod ožaloššene porodice i sve bra-če i sestara. Savez Sokola. Porodici Pretsednika d-ra Tome Masarika Dvorac Lani — Češkoslovaška. Sokolstvo Jugoslavije pridružuje se bolu i žalosti i klanja se seni velikega Pretsednika-Osloboditelja, umnog državnika i naučnika, brata Sokola i iskrenog prijatelja jugoslovenskog naroda, a nadasve velikog šoveka i borca za pobcdu istine i pravde. Njegova velika dela i svetlo ime ostače večno. Neka je večna slava osioboditelju šeško-siovaškog naroda! Savez Sokola Isto tako Savez SKJ uputio je Če-škoslovačkom poslanstvu u Beogradu saučešče sledeče sadržine: Poslanstvu Češkoslovaške Republike Beograd. Uprava Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije moli Pos anstvo bratske Češkoslovaške Republike da izvoli primiti i tumačiti naše najiskrenije saušestvova-njc u tuzi i žalosti celokupnog še-škoslovaškog naroda zbog smrti velikog poljsko, rusko i bugarsko Sokolstvo, izjavljuje svoje duboko saučešče povodom smrti Pretsednika Osloboditeija dr. T. G. Masarika, prvog pretsednika Češkoslovaške Republike. Dr. Stanislav Bukovski, starešina. Bratskoj ČOS Prag. Savez slovenskog Sokolstva izražava šeškoslovaškom Sokolstvu svoje duboko saučešče povodom smrti prvog pretsednika Češkoslovaške Republike, oslo-boditelja naroda, brata d-ra T. G. Masarika. Slava Njegovoj svetloj usponieni! Dr. Stanislav Bukovski, starešina. E. Kepi, tajnik. državnika i osloboditeija, prvog pretsednika d-ra Tomaša G. Masarika. Sokolstvo Jugoslavije najbolje zna da oceni taj gubitak, jer je veliki Pretsednik bio veliki Soko i Veliki i i-skreni prijatelj jugoslovenskog naroda, za šije se dobro i slobodu i u najte-žim danima smelo zalagao i šijem je oslobodenju i ujedinjenju dao znatan deo svoje umne snage i ljubavi. Klanjajuči se sa dubokim pijetetom pred delima i pred senima velikoga Sina bratskog naroda, Uprava Saveza mo- li Poslanstvo Republike, da bratske o-sešaje tuge jugoslovenskog Sokolstva i-zvoli dostaviti bratskoj Republici i bratskem češkoslovaškem narodu. Velikom državniku, Slovenu, Sokolu, prijatelju i šoveku neka je večna slava! U isto vreme Savez SKJ odredio je i svoje delegate, koji če učestvovati na sprovodu preminulog prvog pretsednika bratske Češkoslovaške Republike, i to: zamenike saveznog starešine bra-ču: E. Gangla, dr. Otona Gavrančiča i inž. Milivoja Smiljaniča, saveznog načelnika brata dr. Alfreda Pihlera i saveznog prosvetara profesora brata Miloša Stanojeviča. Bile su pozvane takoder i bratske župe da prema moguč-nostima odašalju na sprovod i po ko-jeg svog pretstavnika. Pretstavnici uprave Saveza SKJ i pretstavnici uprave Sokolske župe Beograd na čelu sa zamenikom saveznog starešine posetili su također i Češkoslovaško poslanstvo, gde su se upisali u knjigu sažalnica, te su tom prilikom i lično šeškoslovaškom poslaniku na našem Dvoru, g. dr. Vaclavu Girsi izrazili najdublje saučešče svega jugoslovenskog Sokolstva i bol koje ono pod-jednako deli i saoseča s bratskim češkoslovaškim Sokolstvom i narodom povodom smrti Pretsednika-Osloboditelja T. G. Masarika. Žalobna sednica Saveza Sokola Kreljevine Jugoslavije Povodom smrti Pretsednika-Osloboditelja T. G. Masarika, starešinstvo Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije održalo je u petak dne 17 o. m., u 18 časova, u svečanoj dvorani saveznog doma, ža-lobnu sednicu. Žalobnu sednicu otvorio je zamenik saveznog starešine brat inž. Milivoje Smiljanič. Odavajuči poštu i klanjajuči se svetloj uspomeni blagopokojnog Pretsednika-Osloboditelja bratske Češkoslovaške Republike, brat Smiljanič rekao je iz-medu ostalog sledeče: „Brašo i sestre! Na ovaj tužni sasta-nak pozvala nas je jedna boina ali sveta dužnost — da se poklonimo uspomeni preminulog velikog našeg sokolskog brata T. G. Masarika, Pretsednika-Osloboditelja bratske Češkoslovaške Republike. Toma Masarik nije bio samo veliki šovek, veš i veliki Soko i veliki borac za pravdu 1 slobodu. Toma Masarik je grandiozna figura ne samo Evrope nego i celoga sveta. Toma Masarik je bio veliki pobornik Slovenstva, veliki misli-lac, naušniki i veliki borac za pravdu i istinu. U bratskoj Češkoslovaškoj Repu- blici On je svojim radom i zaslugama zauzeo ono mesto, koje i Franklin u Sjedinjenim Državama Amerike. U našem narodu, koga je veliki Pokojnik svojim delima toliko zadužio, zavladala je narošito velika i iskrena žalost nad smrču i gubitkom ovog velikog suborca za ostvarenje slobode i jedinstva jugoslovenskog naroda, a posebno je smrt velikog Masarika bolno odjekla u redovima svega jugoslovenskog Sokolstva. Duboko' i s največim pijetetom klanjamo se stoga sada svetloj uspomeni našeg velikog sokolskog brata i Pretsednika-Osloboditelja bratske Češkoslovaške Republike Tome G. Masarika. Slava Mu!” Tada su svi prisutni čutanjem od dva minuta odali poštu i blagodarnost velikom Pokojniku, kliknuvši zatim tro-kratni: „Slava Mu!” Saučešća sokolskih župa, drušfava i četa Samu SKJ povodom smrti Pretsednika-Osloboditelja T. G. Masarika Povodom smrti Pretsednika-Osloboditelja bratske Češkoslovaške Republike T. G. Masarika, Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije primio je mnoštvo telegrafskih i pismenih saučešča od strane sokolskih jedinica iz svih krajeva zemlje. Nekoje naše župe izdale su na gra-danstvo i Sokolstvo posebne proglase, u kojima se obznanjuje smrt T. G. Masarika. U tim proglasima tako se medu ostalim veli, da je preminuo največi sin bratskog češkoslovačkog naroda, stva-raoc savezničke Češkoslovaške Republike, neustrašivi borac za pravdu, slobodu i demokratiju, jedan od največih umo-va slovenske rase — Pretsednik Oslobo-ditelj Tomaš G. Masarik, okružen lju-bavljui i priznanjem celog svog naroda. „U opštoj tuzi bratske češkoslovačkog naroda — veli se proglasima — sauče-stvuje ceo jugoslovenski narod, jer u ličnosti velikog Pokojnika gubi svoga istinskog prijatelja, neumornog zaštit-jnika i .neustrašivog borca za ujedinjenje i oslobođenje. I Jugosiovensko Sokolstvo kao pioner bratske slovenske uza-jamnosti uzima udela u ovoj opštoj na-rodnoj žalosti.” Venac jugoslovenskog Sokolstva na odar Pretsednika« Osloboditeija T. G- Masarika Pretstavnici Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, koji su otputovali u Prag da učestvuju pogrebu, položili su na odar blagopokojnog Pretsednika-Osloboditelja Tome G. Masarika u ime jugoslovenskog Sokolstva veliki venac od svežeg cveča s trakama u državnim bojarr\ai i napisom: „Velikom Pretsedniku — Oslobodi-ocu bratu Masariku — Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije”. Svečana komemoracija Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije za blagopokojnim Pretsedni-kom-Osloboditeljem T. G. Masarikom održ.ace se 'u nedelju 26 o. m, u Beogradu na Kolarčevom univerzitefu Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije održače u Beogradu,, u nedelju 26 o. m. u 11 časova pre podne, u velikoj dvorani Kolarčevog univerziteta, svečanu kome-rtioraciju za blagopokojnim Pretsedni-kom-Osloboditeljem bratske češkoslovaške Republike Tome G. Masarika. Ovoj komemoraciji učestvovače, uz pozvane pretstavnikej, i članstvo svih be-ogradskih i zemunskih sokolskih dru-štava, i to u svečanim odorama s florom na levoj ruci i sa zastavama takoder s florom. Fond Pretsednika-Osloboditelja T. G. Masarika Na svojoj sednici dne 15 o. m. pret-sedništvo ČOS osnovalo je fond Pretsednika-Osloboditelja T. G. Masarika za vaspitanje sokolskog naraštaja. O-vom fondu poklonila je ČOS kao svoj prilog iznos od 100.000. — K,č|. i poziva svoje članstvo, da počasti uspomenu pokojnog Pretsednika time, da po svojoj mogučnosti podupre ovu ustanovil. Jugosiovensko Sokolstvo s najdubljim bolom prhnilo je vesi o smrti T, G. Masarika Saučešča Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije Po svim sokolskim jedinicama u zemlji isfaknufe su crne zastave i sazvane komemorativne sednice Duboka korota češkoslovač« kog Sokolstva Pretsedništvo ČOS proglasilo je ko-rotu za umrlim Pretsednikom-Oslobodi-teljem, koja če potrajati sve do 26 oktobra o. g. u 12 sati. U tom vremenu članstvo i naraštaj obavezno moraju da nose sokolske znakove sa florom, a kad su u odori flor na levom rukavu. Za to vreme ne smeju sokolska društva priređivati nikakve zabave, a ta-kođer ne smeju iznajmljivati sokolane u zabavne svrhe. Na sokolskim priredbama, na kojima se diže državna zastava, ima se to izvršiti u to vreme samo na pola stega. Naša naslovna strana Naša naslovna strana pretstavlja po-prsje T. G. Masarika, delo čuvenog skulptora prof. O. Španijela. Ovo poprsje, koje je izradeno u bron-zi, Masarik je poklonio na svoj ovo-godišnji rodendan (7 marta) sokolskoj župi Bratislavskoj, koja nosi njegovo ime, i to kao prelaznu nagradu pri V počastitev spomina na blagopokoj-nega prezidenta br. dr. T. O. Masarika je priredila Sokolska župa Ljubljana v petek 17. t. m. v veliki dvorani Sokol, doma na Taboru spominsko svečanost, ki je bila ena najlepših in največjih žalnih manifestacij, kar njih je videla Ljubljana. Prostrana dvorana sokolskega doma na Taboru je bila nabito polna in zasedena do padnjega kotička. Komemoracije so se udeležili komandant divizije general Tomič, njegov pomočnik general Dodič, komandant artilerije general Popadič in mnogi drugi oficirji, pomočnik bana dr. Majcen, podžupan br. dr. Ravnihar, češkoslovaški konzul inž. Mi-novski, francoski konzul Remenard, danski konzul inž. Knez, zastopniki Saveza SKJ bratje Jeras, Švajger in Sterlekar, starosta ljubljanskega Sokola brat Kaj-zelj ter predstavniki raznih drugih nacionalnih organizacij in korporacij, polnoštevilno su bili pa zlasti zastopani člani tukajšne češkoslovaške kolonije in JČ lige s predsednikom br. dr. Staretom na čelu. Dvorana je bila v črnem, nad odrom je visela slika predsednika Masarika na črni draperiji, njej ob strani pa češkoslovaška in jugoslovenska trobojnica, a na galeriji so se zbrali praporščaki sokolskih edinic Velike Ljubljane, dobro-brovoljci pod vodstvom bratov Lorgerja in Žagarja. Jadranska straža pod vodstvom generalnega tajnika br. Pogačnika in četniki. Žalna svečanost se je pričela ob 20.30, ko je orkester Filharmonije pod vodstvom dirigenta Neffata zaigral „Tabor” iz Smetanovega cikla „Moja domovina...” Nato je stopil na oder starosta Sokola L br. inž. Bevc in spregovoril v spomin pokojnega velikega predsednika dr. Toinaša G. Masarika. Govor br. inž. Bevca — Bratski zbor! Na mrtvaškem odru leži truplo, ki se je v čudovito pravilnem naravnem procesu do zadnje svoje sile oddalo za ostvaritev veličastnega duha, za mogočno osebnost, ki bo nosilo večno ime Tomaž G. Masarik. Prenehati je moralo biti srce, da se je dovršil zgodovinski duhovni lik velikega Slovana in prestopil prag večnosti in neumrljivosti. Priroda bo hranila njegovo telo, on sam pa je vstopil v vrste nesmrtnikov, ki samo v tisočletjih vstajajo kot vodniki človeštva. Lepota in veličastje njegove smrti sta povenčala lepoto njegovega življenja. Človeštvo vseh narodov se je združilo v resničnem priznanju in nedeljiven spoštovanju velikega človeka, filozofa, znanstvenika, vzgojitelja, učenika, stvaritelja pravih etičnih vrednot za človeštvo, politika in državnika. Pred nami je razgrnjeno življenje človeka, ki je združeval v svoji osebnosti takmičenjima jedinica ove župe. To je opet jedan od mnogih dokaza, kako je Masarik budno pratio rad Sokolstva i svakom prilikom davao mu največeg poticaja. Naša naslovna strana izrađena je prema nedeljnom ilustrovanom prilogu „Prager Preše” iz ove godine. X svesokolski slet u Pragu 1938 Sletsko štafetno trčanje odgodeno Grandiozno sletsko štafetno trčanje, koje je kao uvod u sletsku godinu imalo da se održi od 17 do 19 o. m., odlu-kom izvršnog odbora sletskog odbora X svesokolskog sleta odgodeno je za dane od 26 do 28 oktobra o. g. Ova odgoda usledila je več pre smrti T. G. Masarika, kada je njegovo zdravstveno stanje bilo pogoršano, sto je u celo-kupnom češkoslovačkom narodu izazi-valo največu zabrinutost i strah pred onim najgorim, a što je, na največu žalost, ubrzo zatim i usledilo. najvišje človeku dostopne vrednote. V najrazgibanejši dosedanji dobi človeštva, v največji revoluciji človeške družbe, niti za trenutak ni zgrešil pravilne smeri. Njegov pogled je vedno bil jasno, določno in premočrtno usmerjen k cilju. S svojimi preprostimi, čistimi in pristnimi razlozi je pridobival, osvajal, zmagoval in ustvarjal sam brez nasilja, brez orožja, s stvarnostjo svojega razuma, in čistotjo svojega srca. Svoj pogled na človeka, na družbo in svet je utemeljil na eni sami edinstveni osnovi: Resnici. Resnici je bilo posvečeno vse njegovo delo, misli, čustva, hotenja in dejanja. Svoje poznavanje in spoznanje je dosegel neposredno, neutrudljivo je preiska-val istinitost dejstev, neustrašeno je odkrival in za ceno svojega življenja branil resnico. V veleizdajniških procesih je branil jugoslovensko narodno misel pred zločinskimi namerami avstro-ogrske diplomacije. In nikdar bolj kot tedaj je iskal svojo iskreno slovansko ljubezen do nas. Neskaljena vera v moč resnice ga je vodila vse življenje. S to vero je osvajal mladino, z mladino je osvojil bodočnost naroda. Resnica je temelj demokracije, ki pomeni, da je svoboden in zaveden narod sposoben, da si sam urejuje svoje zadeve in da vlada s samim seboj; demokratizem leži v delu* v poštenem delu^, v moralni odgovornosti nasproti družbi. V tej luči se nam predstavlja nesmrtni lik pokojnika kot čudovito harmonična celota njegovega življenja in vseh njegovih dejanj. V polnem soglasju z njegovim življenjem in z njegovimi nazori je sokolska ideja po osebno individualnem, narodnem in človečanskem pravcu. V njemu vidimo utelešen idealen lik So-kola-človeka, ki nam velja kot vzor. Njegova osenost bo ostala vodnica človečanske sokolske misli enako kot Tir-ševa osebnost kajti Tirš in Masarik se dopolnjujeta v celoto. Zmagal je genijalni razum vodnika človeštva. Vse je dosegel, kar je na podlagi spoznanja resnice hotel in po svojem bistvu moral doseči. In glejte čudo! Ko odhaja preko praga večnosti v nesmrtnost, ne ostaja za njim nobena vrzel. Vse je do kraja dovršil, on, veliki mislec, kovač usode človeštva. V tostransko praznino, ki jo zapušča njegovo telo, se zgrinjajo trume, narodi, iki z njim in njegovim nesmrtnim duhom rastejo in si ustvarjajo lepo, veliko bodočnost. Mi Sokoli smo trume, narodne legije, ki spoznavamo, zahtevamo in branimo resnico, da bomo z njo pridobivali zmage na prostornih področjih sokolskega dela za narod, slovanstvo in človeštvo. Sokolu, bratu dr. Tomasu G. Ma-sariku prezidentu-osloboditelju češkoslo-vačkog naroda, bodi večna Slava! Po končanem govoru staroste br. inž. Bevca je zbrana množica vzkliknila trikrat „Slava” v spomin velikemu prezi-dentu, orkester pa je zaigral češkoslovaško in jugoslovensko himno. Spominska slavnost je bila zaključena z Mozartovim „Requiem”, ki ga je izvajal orkester Filharmonije skupno s pevskim zborom Glasbene Matice. Inostrani glasovi o Sokolskoj Petrovo) petoleinici „Vegvajzer”, bilten nemačkih turnera, donosi u broju 34 od 9.. o. m. izveštaj 0 našoj Sokolskoj Petrovoj petoletci pod naslovom „Živi mrtvaci biče isključeni”. Pišuči o tome ovaj bilten veli sledeče: —,Sokolski savez u Jugoslaviji, kao sportska organizacija, eminentno naci-onalnog i patriotskog značaja, radi na sprovođenju jednog preporodnog plana, koji nosi ime Petogodišnji Petrov plan. Nije tu reč o radu na polju sportske organizacije i o direktno sportskim pita-njima, nego o političkom i nacional-nom preporodu, koji bi sa gospodar-skog, kulturnog i socijalnog gledišta vidno uticao na političko stanje cele Jugoslavije. Svaki Soko morao je da položi zavet, da če u određeno vreme izvršiti jednu ili više zadača, na koje se obaveže. Medu ove ob a ve/e i dužnosti spada i pomoč seljacima kod poljskih radova, kod građenja cesta, mostova, bunara,i i t. d., dalje je tu predvidena akcija na spremanju naroda u pitanjima nacionalne politike i na podizanju nje-govog intelektualnog nivoa, štednje, za-dužbina i t.d. Svaka jedinica u tu svrhu ima jedno lice koje vodi organizaciju ovog rada i koje u naročitoj knjiži upi-suje vrstu primljenih obaveza svakog pojedinog člana. Svake sedmice ili svakih 15 dana sazivlju se sastanci, na kojima se kontroliše, ukoliko su zavetnici več izvršili preuzete obaveze. Kontrolu rada svih društava vrše distriktne kon-ferencije, koje se održavaju svakih 6 meseci. Društvo koje ne može da pokaže nikakav rezultat, nemilosrdno se briše iz članskog spiska, a isto tako i društvo koje neče da sudeluje u ovome radu. (Moramo primetiti da ovo nije tačno. Za eventualno neizvršenje zave-tom dobrovoljno preuzetih obaveza, ni-su predvidene nikakve sankcije ni konsekvence, ni za pojedince, ni za jedi-nice. Svaki je za to odgovoran jedino pred svojom savešču. — Op. ur.). Sokolski savez postavio se je na gledište, da ima .samo onaj pravo nositi ime Soko, koji se telom i dušom posveti o-stvarenju petogodišnjeg plana, jer je Soko zajednica rada i dužnosti. „Živi mrtvaci” moraju prema tome da budu isključeni. Obračun izvršenog rada u toku jedne godine biče objavljen za vreme ovih pet godina svake godine 6 septembra, t.j. na Kraljev rodendan.” Na drugom mestu „Vegvajzer” donosi jedan krači izveštaj c uspehu prve godine naše petoletnice, dalje izveštaj o saveznoj skupštini, o prvom tečaju za žene koji je prireden od našeg Mini-starstva za fizičko vaspitanje i opširan izveštaj o balkanskoj olimpijadi.________ Iz naših župa Javna vežba u Podravskoj Slatini. 5. septembra o. g. održalo je Sokolsko društvo u Podravskoj Slatini svoju jav-nu vežbu, uz prisustvo brače i sestara iz Gor. Miholjca, Durdenovca, Vrane-ševaca, Našica i Sopja. — Izvedeno je 13 telovežbenih tačaka. Sve su vežbe izvedene vrlo skladno i lepo, tako da odmah pada u oči da je posvečeno mnogo muke i truda dok su te vežbe uvež-bane. Naročito treba istači kao vrlo efektne i uspele tačke, koje su oduše-vile gledaoce, „Vežbe i kola”, izvedene od ženskog naraštaja iz Gor. Miholjca, 1 „Neka živi Jugoslavija”, koju su vrlo lepo izvela muška deca iz Sopja. Treba još istači nmški naraštaj iz Po-drav. Slatine, koji je vrlo teške sletske vežbe izveo sa mnogo uspeha, a hvale vredna su muška i ženska deca i/. Durdenovca. Ova vežba priredena je u slavu ro-dendana Nj. Vel. Kralja Petra II. O Nj. Vel. Kralju govorio je brat Milio- ljevič, koji je ujedno i pročitao proglas Saveza SKJ. Vežba je održana u Sokolskom domu, jer se na letnjem vežbalištu nije mogla održati radi kiše koja je padala celo posle podne. Ali iako je bilo loše vreme, ipak je na ovoj proslavi prisustvovao veliki broj naroda, koji je na vidan način manifestovao svoju veliku ljubav prema Sokolstvu i njegovom starešini, Nj. Vel. Kralju Petru II. Uspeh ove vežbe s obzirom na vreme i prilike, bio je odličan. — S. M. Sokolsko društvo Orlovac. Ovo je društvo veoma svečano proslavilo pet-naesti rodendan Nj. Vel. Kralja Petra II. Uoči praznika prireden je ophod mestom uz iluminaciju i bakljadu, koji je završio govorom starešine brata Kne-ževiča. U povorci klicalo se Kralju, članovima Kr. doma, Jugoslaviji i Sokolstvu. Na sam praznik 6 septembra društvo je korporativno sudelovalo na blagodarenju u mesnim crkvama, a posle toga održana je svečana sednica uprave društva u opčinskom domu, na kojoj su, pored svih pripadnika druš-štva prisustvovali pretstavnici mesnih vlasti i društava te veliki broj gra-danstva. O značenju dana govorio je brat Jovo Jovanovič, proglas bratskog Saveza pročitao je brat starešina Kneževič, dok je 0 Sokolskoj Petrovoj petoletki govorio brat Mato Milovčič, koji je ujedno pod-neo izveštaj o dosada izvršenim oba-vezama u Sokolskoj Petrovoj petoletci. Recitovano je nekoliko pesama pa je zatim sa pevanjem sokolske himne „Hej Sloveni” svečana sednica zaključena. Navečer održana je na otvorenom polju akademija sa plesom, koja je veoma dobro uspela. Sokolsko društvo Skoplje II — Han-rijevo. — Rodendan Nj. V. Kralja Petra II, našeg ljubljenog starešine, u našem je društvu proslavljen na lep i svečan, način. U nedelju u veče, uoči Kraljevog rodendana, priredena je bakljada. Povorka je krenula od sokolane tačno u 19 časova. Za ovo malo predgrade Sko-plja bila je impozantna. Na čelu povorke išla je muzika Sokolskog dr. Skoplje-Matica, koja nam je došla u bratske pohode; za njom načelnik društva, državna zastava, društvena liprava, vod vojnika iz ovdašnjeg Pirotehničkog zavoda pod oružjem, sokolska deca, naraštaj i članstvo, železničari i gradan-stvo. Na čelu povorke kao i sa obe njene strane nošene su brojne baklje, te je povorka bila obasjana živim plamenom, pa je u zvezdanom večeru pru-žala čarobnu sliku. U povorci je bilo preko 500 duša, dok celo Hanrijevo broji nešto preko 1000 Stanovnika. Ona druga polovina stanovništva sačekivala povorku na putu i burno je pozdravljala, doprativši je posle do sokolane, gde se sleglo celo Hanrijevo. Brat prosvetar je Sokolima, voj-nicima i narodu govorio o značaju priredene svečanosti. Klicalo se Kralju,. Dinastiji Karadordeviča, vojsci i Sokolstvu. Posle završene povorke, prireden je kermes u parku ovdašnje ložionice. U ponedeljak, na sam rodendan Kraljev, održano je u sokolani blagodare-nje, jer u mestu nema crkve ni paroha. Zatim je održana svečana sednica u-prave našeg društva, koju je prigodnim 1 vrlo toplim govorom otvorio starešina brat Bilbil Pavlovič. Izvršen je i pozdrav 'jugoslovenskoj državnoj zastavi. Predavanje o Dinastiji Karadordeviča. održao je prosvetar brat Radovan Jovanovič, objasnivši njene zasluge i nje-nu borbu za narodni' slobodu i vekov-nu zavetnu nusao jugoslovenskog uje-dinjenja. Naraštajka sestra Cvetanka Markovič recitovala je pesmu „Stari se-jač”, a brat Panče Stojčevič pesmu „Za-kletva težaka”. Proglas Saveza SKJ pročitao je načelnik društva inženjer Vojislav M. Pajič. Otpevana je još državna i sokolska himna, pa je brat starešina zaključio svečanu sednicu, ko-jom se prilikom burno klicalo Kralju Jugoslaviji, narodnom jedinstvu i Sokolstvu. Tako je malo Hanrijevo, pretežno radničko i sirotinjsko predgrade Sko-plja, vodeno svojini sokolskim društvom, svečano, iskreno i radosno proslavilo rodendan svog mladog Kralja, - R. J. Žalna svečanost Sokolske župe Ljubljana za prezfdentom Masairkyom~Osirobodiželjeni Izdaje za Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije Đ. Paunković, Rumunska 56 • Glavni i odgovorni urednik Stjepan Čelar, Jovana Rističa 6 • Uredjuje redakcioni odbor Stainparija Drag. Gregoriča, Strahinjića Bana 75. — Beograa