Poštarina plačena u gotovotn God. X. Broj 40. U Zagrebu, 7. oktobra 1938. Pojedini broj Din L— Uredništvo i uprava ZAGREB MASARJKOVA 28a Telefon 67-»o Uredništvo in uprava Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a za fll SI »Mir je rešen. Toda vsi čutimo, kako j težka je cena, ki jo bratska Čehosio- jj vaška za njegovo ohranitev doprina- J ša Evropi in vsemu človeštvu« i Slovenec j GLASILO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH EM IGRAN ATA IZ JULIJSKE KRAJINE TUZNA OBLJETNICA 9. X. 1934. — 9. X. 1938. MUNCHENSKE ZAKLJUČCI PRED ENGLESKIM PARLAMENTOM Ostavka ministra mornarice Duff - Coopera BLAGOPOKOJNI KRALJ ALEKSANDAR I. UJEDINITELJ Pred četiri godtne — 9 oktobra 1934 [ — odjeknuli su u francuskom gradu | Marseillesu strašni revolverski hici od j kojih je pao jedan veliki Kralj, jedan veliki državnik. U našem je sječanju tako jasan taj tragičan. dan, taj datum iz nove evropske povijesti koji znači | jedan od najtežim udaraca za Jugosla- viju. Jer smrču Kralja Aleksandra Ju¬ goslavija je izgubila ne samo vladara [ več i državnika i vojskovodju. Zato je j i Njegova tragična smrt i naišla na ta- J ko snažan odjek u čitavome svijetu, u j svima narodima, a na najteži i najtuž- I niji odjek naišla je Njegova tragična j smrt kod Njegova naroda. Sječamo se onih scena bola I očala pred četiri godine kada se Njegovo j mrtvo tijelo vračalo u domovinu da bu-j de položeno u Njegovu zadužbinu Opie- nac — narod je Njegove posmrtne os¬ tanke dočekivao i ispračao na koljenl- ma. I djeca i žene i muževi i starci [ grčali su tada u suzama za svojim Kra¬ ljem — Kraljem Mučenikom. Velika ža- [ lost ujedinila je duše od Maribora do Djevdjelije, od Subotice do Splita — sve je bilo samo jedna bol, sve jed n a! velika suza. Narod je oplakivao Kralja Ujedinite- j Ua i svome Kralju Aleksandru nadodao j je narod spontano i epitet Mučenik pro- zvavši Ga: Aleksandar I Ujedinitelj i| Kralj Mučenik. A Oplenac koji sakriva Njegove po¬ smrtne ostanke postao je mjesto hodo- čašča za sav narod. Iči na Oplenac i, pokloniti se Njegovoj raci, to je najve-! ča želja svakoga Jugosiovena. S.vako želi da se može pokloniti Njegovoj sje- ni i u dnu duše pobožno uskliknuti: Slava blagopokojnom Kralju Ujedini-: telju Aleksandru I Mučenika! Engleski parlamenat sastao se 3 o. ni. I Prije toga je ministar mornarice Duff- Co- ! oper dao ostavku u znak protesta protiv | Miinchenskog sporazuma. Na sjednici ie j Chamberlain branio taj sporazum i svoju I politiku, a u toku govora rekao ie da sa j simpatijama skreče pogled hrabrom čelio- slovačkom narodu koji da je svojim drža- j njem omogučio takovo rješenje, pa je na- stavio: »Stoga mislim da čete se svi složiti sa j mnom, ako uime ovog visokog doma i uime našeg naroda kažem, da sil Češi za¬ služili naše udivljenje i naše poštivanje zbog dostojanstva i jedinstvene discipline, koju su pokazali prema ovakvim odluka- ma. Mislim, da ie malo nacija, koje bi bile sposobne za takvo što? (Burno klicanje u Donjem domu.) Napadaj vodje opozicije majora Attleeea Voda opozicije major Attlee podvrgao je kritici Miinchenski sporazum i Cham- berlainovu politiku. On je rekao da je ratna opasnost doduše uklonjena, ali da je svijet i unatoč torne ostao zabrinut. Smatra da se ne može govoriti o po- bjedi čovječnosti, več samo o pobjedi sile u sudetsko-njemačkom problemu. Smatra, da su Francuska i Velika Bri¬ tanija pretrpjele diplomatski poraz. Priznaje, da je Chamberlain zahvalju- juči svojim ogromnim naporima postao čovjek, koji je spasio mir, ali ja sma¬ tram, rekao je Attlee, da je on ujeono svojim radom stvorio i buduče opas- nosti. Mir su spasili Češi, veii Attlee, svojim dostojanstvom i svojom dkci- plinom. Traži od Chamberlaina, da izvijesti o ga¬ rancijama, koje če Velika Britanija dati Čehoslovačkoj glede njezinih budučih gra- nica. Ujedno traži obrazloženje, šta če biti s narodnim manjima, koje če se pojaviti nakon poviačenja novih granica izmedu Njemačke i ČSR. Zatim je napomenuo, da je Chamberlain u posljednje vrijetne na- stupao tako, kao da ie zapravo on mini¬ star vanjskih posala. Smatra, da to može imati losih strana. Amthcni Eden govori Na govornicu stupa bivši ministar vanj¬ skih poslova Anthoni Eden koji podvrgava kritici miinchenski sporazum, a naročito zamjerava što narodi ne mogu jedan drugom slo- bodno da govore preko granice, Oda- je priznanje samo disciplini čehoslo- slovačke vlade, miru, dostojanstvu, okretnosti dra Beneša. Pita, što je primoralo britansku vladu, da forsira prijedlog mirnog sporazuma i kakve treba poduzeti korake u budučnosti da Ve¬ lika Britanija više ne bi odigrala ovakvu nezgodnu ulogu. Englesko-francuski prijed- log sadržavao je, ono, što su tražili sudet¬ ski Nijemci, a miinchenski sporazum sadr- žaje nove koncesije. Rat je zaustavljen pod cijenu teške nepravde, koja je nanesena malom prijateljskom narodu. Miinchenski sporazum nije značio sa- moodredjenje i kaže, da svi, ma kojem potitičkom taboru pripadali, morali su osječati stanovito poniženje, kad su pročitali ovaj sporazum. Traži da se Čehoslovačkoj odobri zajam i traži, da se evropski mir organizira tako da u torne sudjeiuju i mali narodi. POLJSKA UZELA TJEŠIN N J E M A' K A \ BEUTHEMfiTi ) 0 GL£IW1T2 © ^>-0' Uufe />* / «0 10 i o 1*0 km Okolica Tješina Poljska vlada, nalazeči čehoslovačku u teškoj situaciji iza Miinchenskih za- ključaka, stavila je ultimatum vladi u Pragu da joj se ustupi Tješin. I Prag je morao da skrštenih ruku gleda kako Poljska zaposjeda Tješin. Ulazak polj¬ skih trupa u Tješin započeo je 2 o. mj. O torne javlja praški dopisnik beo- gradske »Politike« 2 o. mj. slijedeče; Veliko ogorčenje izazvano je u ovdaš- njim odgovornim krugovima što je polj¬ ska vlada, i pored preporuka miinchen- ske konferencije, pretpostavila da na svoju ruku vrši presiju na čehoslovačku da bi postigla rješenje čehoslovačko- poljskog pograničnog problema. U upu- čenim krugovima je poznato da je po- sljednjih dana vršena živa izmjena no¬ ta izmedju Praga i Varšave i da su se ovdašnji odgovorni krugovi trudili da dodje do sporazuma. Ne vodeči ni naj¬ manj e računa o teškoj i tragično j si¬ tuaciji u kojoj se sada nalazi čehoslo- vački narod, poljska vlada uputila je Pragu ultimatum u kome je zahtijevala da njeni uslovi budu primljeni do da- nas u podne i da čehoslovačka pristane na evakuaciju i ustupanje širokog poja- sa čehoslovačkog teritorija koji se pro- teže od Bohumina, poznatog industrij- skog grada i željezničkog čvora, pa do Jablonca. U tom kraju postoji velika željezna i kemijska industrija. Pod pret- sjedništvom pretsjednika Republike g. dr. Beneša i u prisustvu odgovornih pretstavnika političkih stranaka čeho¬ slovačka vlada je danas prije podne ri- ješila da prihvati poljske uslove. Kao što je poznato, radi se ovdje o ukupno 81.000 Poljaka koliko ih uopče ima u čehoslovačkoj republici. I pored opče teške situacije, vlada je morala da po¬ pusti i ovom pritisku kako ne bi reme- tila obnovu države. Iz dobro informiranih krugova sa- znaje se da se poljski zahtjevi odnose na čehoslovačke srezove češki Tješin i Frištat. U ova dva sreza živi ukupno 220.000 ljudi, i to 80.000 Poljaka, medju njima nekoliko hiljada poljskih gradja- na, zatim 120.000 Čehoslovaka, a ostatak su Nijemci. ŠTA TRAŽE MADŽARI I Madžari traže dio čehoslovačke. I Pozivaj u se na princip samoodredjenja j i na prava Krune Sv. Stjepana. Ma- j džarska vlada je, prema pisanju »Eve- ning Standarda« stavila čehoslovačkoj [vladi ovaj zahtjev za razgraničenjem: Unutar Madžarske nalazili bi se gra- | dovi Bratislava, Njitra, Košiče i Užho- rod, pa bi prema torne željeznička pru- ga Budimpešta—Bratislava bila na ma- j džarskom području Osim toga madžar- jska vlada navodno traži zajedničku gra- [ niču s Poljskom Pučanstvo područja, koje traži Ma- 1 džarska, iznosilo bi oko milijun stanov- ■nika, a na njemu živi sada 600.000 Ma- : džara i 400.000 Slovaka. Prema jednoj ; informaciji istog lista, traži njemački glavni stožer, da se Bratislava pripoji Njemačkoj, jer bi inače mogla ugroziti gospodarski razvitak Beča. Taj zahtjev stavlja Njemačka navodno kao uvjet, da pristane na zajedničku poljsko-ma- džarsku granicu. List piše, da su ove vijesti primi jene u engleskim politič- kim krugovima s največom zabrinuto- šču, jer bi to značilo daljnje komada- nje čehoslovačke. naročito Slovaeke. To bi bila — veli isti list —veda nepravda, nego je učinjena Nijemcima i Madžari- ma u Versaillesu i Trianonu. SAMOODLOČBA Posvečamo v našem listu neka] skrom¬ nih vrstic Češkoslovaškemu narodu, ki pre¬ življa najtežje preskušanje današnje Evro¬ pe, Čutimo z njimi velikansko bol, a obču¬ dujemo njih veliko disciplino in junaško prenašanje žrtev. Sledili smo jim vse dni njihovih preskušenj, se bali za usodo ljudi, ki jim je grozila težka smrt v jarkih; bali smo se razdejanja domov, ki so si jih ko¬ maj uredili, zanašali smo se na njih moč in junaštvo in na moč prijateljev, dokler nismo obstali z njimi, kot prikovani, ko so na pritisk tistih, katerima so zaupali in ve¬ rovali v njih pomoč, zarezali v živo in od¬ stopili dele svoje zemlje drugim. Z njimi gledamo s prezirom na izdajalce, a z ve¬ drim čelom v bodočnost. Čutimo z njimi, kakor so oni čutili vedno z nami ob težkih dneh, ki smo jih tudi mi imeli. Češkoslovaška je drugi primer, ko se rešuje v Evropi manjšinsko vprašanje. Prvi primjer je bilo v Posaarju. Temu dejstvu moramo posvetiti par vrstic, zlasti z ozi¬ rom na besedo, »samoodločba«, ki je ob tej priliki stala in stoji povsod na prvem mestu v svetu in na podlagi katere so ceio taki, ki sami niso dovolj upravičeni k temu, 7.ahtevali rešitev nacijonalnih problemov Češkoslovaške republike. Povojno razdelitev in razmejitev Evro¬ pe so ustvarile razne mednarodne pogodbe, pri katerih sta imeli odločilno besedo zma¬ goviti državi Anglija in Francija ter je to¬ rej vsa povojna zgradba plod njihovih stremljenj in načrtov. Najvažnejši nagib, ki jih je pri tem razmejitvonem deiu vodil, je bil pač v prvi vrsti čim bolj potlačiti pre¬ magance, v drugi vrsti pa zagotoviti si v novem sistemu trajen vpliv ter gospodar¬ sko in politično skrbstvo nad državami. Pri vsem tem je bilo njiju poslanstvo, ki sta si ga lastili kod demokratični in svobodoljub¬ ni državi, z zgodovino polno borb za soci¬ alne svoboščine ljudstev, le krinka za ka¬ tero sta se krili, kajti notranja zgradba obeh je ostala v rokah razreda, ki gleda le na koristi ozke in majhne skupine. Položaj, ki sta si ga tako ustvarili obe ti dve vele¬ sili ju je spravil v neko brezkrbnost in komodnost ter v prepričanje, da sta za dol¬ go lahko brez skrbi. Toda to stanje, zgra¬ jeno na samovoljnosti skupin, ki se niso ozi¬ rale prav nič na vsa vprašanja, ki so te¬ kom razvoja nastala med evropskimi naro¬ di, čez kateri so kar po sredi potegaii meje, je trajalo !e kratek čas. Ena za drugo so se pričale kazati napake, ki so jih zagrešili zmagovalci, ko so urejevali povojno Evro¬ po in ustvarjali nov mir in novo stanje, Eno najvažnejših vprašanj na katero so polagali le zelo malo važnosti, je bilo na- cijonalno vprašanje. Ne le, da so nastala že znotraj novih držav ponekod nacijonal- na vprašanja v celoti nerešena, ampak so nove meje, če že ne ustvarile, pa vsaj tako zelo zaostrile takozvano manjšinsko vpra¬ šanje, to je vprašanje, ki so ga ves čas odkar se ie pokazalo jasno, odrivali, se ga izogibali in se ga bali, zavedajoč se, da bi rešavanje tega vprašanja ponovno na novi in pravični podlagi izzvalo težke posledice za povojno zgradbo Evrope. Res je, da bi postalo reševanje tega vprašanja že takoj po sklepu mirovnih pogodb, nevarno, do- čim bi se preje dalo v veličini primerov rešiti ugodno in pošteno za dolgo dobo. Problem je zajel tako 30 do 40 milijonov ljudi. Če bi sem všteli še vse one primere, kjer si posamezni marodi žele drugačne re¬ šitve,. kot pa jim jo je prinesel konec voj¬ ne, vidimo šele vse hibe, ki izvirajo iz pre¬ majhnega upoštevanja nacijonalnih momen¬ tov pri preurejevanju Evrope po vojni. Vse kaže, kot smo ugotovili, da so po vojni premalo upoštevali nacijonaino struk¬ turo Evrope. Premalo, toda ne popolnoma nič._Wilson je bil tedaj, ki je proklamiral svečano, ko je videl položaj Evrope, na¬ čelo, v katerem je edino videl rešitev tega vprašanja v Evropi, to je načelo samood¬ ločbe ljudstev in narodov. Samoodločba, na¬ čelo svobode, prave demokracije, naj bi šele zabeležila prave meje na karti Evrope in ne samovolja par vojskovodij, ali politi¬ kov. Takrat so narodi čakali, da se bo to načelo pričelo izvajati. Čakali so pasivno in so bili seveda prevarani. Tedaj in še kratek čas nato, so bili vsi evropski narodi prepričani in trdno uverjc- ni, da je to edina pot k rešitvi in svobodi, dokler niso sile, ki so to stanje ustvarile polagoma to prvo kal vrženo med presene¬ čene in nepripravljene narode, zatrle ter zbrale v skupno fronto v borbe za hranitev ustvarjenega stanja vse, ceio zastupnike razkosanih narodov in manjšin, ki se do danes v zgradbo povojne Evrope niso upali drezati in so skromno ter poniono z več¬ nim strahom, da se komu ne bi zameriti, zahtevali za svoje narode v tujih mejah ie malo kulturne in morda tudi teritorijalne avtonomije (Manjšinski kongresi). Govoriti STRANA i. alSTKA* BROJ 40 o kaki samoodlučbi sc niso upali in tudi niso smoli. . Tako je bilo do zadnjega, ko je bil klic po samoodločbi spet vržen v svet. Toda, dočim je prvemu klicu pred 20 leti sledila šele kasneje razočaranje in je bil spreiet tedaj z veseljem od vseh, ker je tudi veljal za vse, je imel današnji klic čisto, drugi odmev in vsebino. Samoodločba izsiljena le za močnejšega od močnejšega in z grožnjo uničitve šibkega. Somoodločba, ki ni našla veselega odmeva in upanja med miljoni. ki si jo žele. Pravico so razdelili na odlomke, čeprav so par dni pred tem proglašali, da se ta ne da deliti kot kaka stvar, ampak, da je le ena in nedeljiva (N. Chamberlain, konec septembra). Bratska Češkoslovaška je sprejela to načelo, ki ga je tudi sama proglašala. Spre¬ jela ga je sicer nerada, pod največjim pri¬ tiskom, od prijateljev izdana, ker je vedela da so za to zahtevo skriti drugi načrti. Po¬ kazala pa je kijub temu s to svojo gesto, da so ji temeljna človeška in človečanska načela sveta in da jih noče kršiti nikomur. Ko bi svi tako postovali kot majhna Češko¬ slovaška, bi jutri lahko topove pretopili v pluge. Plebiscit, izvajan tako, da bi_ se res pokazala prava želja ljudstev, bi rešil mar- sikaka težka in umetno izdrževana nasprot- stva. Vsaj tako, kakor bodo v kratkem od¬ ločali ljudje sami o svoji nadaljni usodi po¬ nekod na Češkem, bi moralo odločati tudi še ostalih 30 miljonov manjšin, zlasti pa v tistih državah, ki so to pravico danes pro- klamirale jasno in javno, a za druge. ž. j. OTSTUP BRA BENESA R jesen ja četvorice u Miinchenu Sudetski krajev! predani Njemačkoj - Tješin uzela Poljska - Madžarska traži čak i Podkarpatsku Rusiju! ZAŠTO JE ČEHOSLOVAČKA PRISTALA Musichenskš zakjučd SLUŽBENI TEKST SPORAZUMA Dr. Eduard Beneš Fretsjednik čehoslovačke republike dr. Eduard Beneš otstupio je. Dr. E. Beneš je uputio ovo pismo pretsjedniku vlade generalu Sirovome, ko ji če vršiti i poslove pretsjednika republike do iz¬ bora novoga pretsjednika; Gospodine predsjedniče vlade! Ne pune tri godine moga predsjednikovanja za vršile su se Sogadjajima nedavnih dana, koji su i sudbonosni i teški i da- lekosežni za našu državu. Slomili su nam dušu, srce i živce, ali nisu slomili našu vjeru i vjernost idealima našeg naroda i države, vjernost idealima čiji sam nosilac bio i kojima ostajem vje- ran. Ovi historijski dogadjaji izmijenili su gotovo osnovne uslove za daljnji ra¬ zvoj naše države. Imao sam u njima svima tako velik udio, da nišam mogao ne uvažiti što u novim odnosima imam učiniti ja kao pretsjednik republike. Ja sam bio izabran na ovo mjesto u okol- nostima sasvim različitim nego što su danas i to nišam mogao previdjeti. I odnosi su se izmijenile tako da bi moja ličnost kao politička ličnost mogla biti eventualno zapreka novom razvoju ko¬ me se naša država mora prilagoditi, na- ročito sa gledišta medjunarodnog, a isto tako s obzirom na potrebe da se posti- gnu dobri odnosi i suradnja s našim su- sjedima. Vi ste upravo uspjeli da obrazujete vladu, koja če u novim odnosima biti vlada mira i poretka, vladu koja če sve svoje sile uložiti za privredni i socijalni napredak, vladu rada i preporoda. Vje- l-ujem, da če ona u ovom nastojanju uspjeti. Smatrao sam nužnim da za sebe iz nove situacije izvedem zaključak 1 da od svoje dužnosti odstupim. To ne zna- či da ja ostavljam brod, koji se sada nalazi u oluji. To traže unutrašnji i vanjsko-politički razlozi daljnjeg zdra- vog razvoja naše države i naroda. Zato predaj em svoju dužnost ustavnim fak- torima i molim Vas, kao predsjednika vlade, da biste prema propisima ustava učinili sve što je potrebno. Hvala Vama 1 Vašim kolegama na su- radnji i želim vama svima sve veči uspjeh u daljnjem radu, duboko uvje- ren, da če brzo doči ljepša vremena uspjeha za novu državu i za clo čeho- slovački narod. Dr. Eduard Beneš. Sporazum zaključen izmedju Njema- čke, Velike Britanije, Francuske i Ita¬ lije u Miinchenu, 29 rujna 1938 godine. Njemačka, Velika Britanija, Francu- ska i Italija imajuči u vidu sporazum, što je u načelu več bio postignut u po¬ gledu ustupanja sudetsko-njemačkih krajeva, sporazum jele su se o ovim uvjetima i modalitetima ustupanja i o mjerama koje treba u vezi s tim predu- zeti te izjavljuje da su svaka za sebe odgovorne za korake potrebne za izvr- šenje ovoga sporazuma; 1. evakuacija počinje 1. listopada. 2. Njemačka, Ujedinjena Kraljevina, Francuska i Italija saglasile su se da evakuacija ima da se završi do 10. X. i to bez uništavanja kakovih bilo posto- ječih uredjaja s time, da če čehoslova- čka vlada biti odgovorna za izvršenje evakuacije bez ikakovog oštečenja spo- menutih uredjaja. 3. Modalitete evakuacije utvrdit če u pojedinostima medjunarodni odbor, koji če sačinjavati predstavnici Njemačke, Ujedinjene Kraljevine, Francuske, Ita¬ lije i čehoslovačke. 4. 1. X. njemačke čete počinju po etapama da zaposjedaju krajeve nase¬ ljene pretežno Nijemcima. četiri pojasa zemljišta obilježena na priloženo j karti bit če ovim redom posjednuta od nje- mačkih četa: pojas zemljišta označen s »1« 1. i 2. oktobra. pojas zemljišta označen s »2« 2. i 3. oktobra. pojas zemljišta označen s »3« 3., 4. i 5. oktobra. pojas zemljišta označen s »4« 6. i 7. oktobra. Medjunarodni odbor imat če smjesta utvrditi krajeve pretežno njemačkog ka- raktera ne obuhvačene gornjim pojase- vima, te če ih njemačke čete posjesti do 10. oktobra. i 5. Medjunarodni odbor predvidjen u trečoj točci imat če odrediti krajeve u kojima se treba izvršiti plebiscit. Ovo če krajeve sve do završetka plebisciti posjesti medjunarodne jedinice. Spome- nuti odbor če takodjer propisati moda¬ litete za izvršenje samoga plebiscita, pri čem imaju da služe kao osnovica moda- liteti što su važili za plebiscit u saar- skom području. Odbor če takodjer utvr¬ diti dan, u kome če se izvršiti plebiscit. Taj se dan ne može utvrditi kasnije, ne¬ go posljednjeg dana studenog. 6. Medjunarodni odbor izvršit če de¬ finitivno utvrdjivanje granica. Ovaj če odbor imati prava da preporuči četiri sile Njemačkoj, Ujedinjenoj Kraljevini, nim medjunarodni odbor Francuskoj i Italiji u stanovi tim lzuzet- nim slučajevima neznatno odstupanje od strogo etnografskog povlačenja gra¬ nica onih zona, koje se ustupaju bez plebiscita. 7. Predvidja se pravo optiranja za osobe koje žele da se presele u ustuplje- ni kraj, odnosno za osobe, koje se žele iseliti iz ustupljenog kraja._Optiranje se mora izvršiti u roku od šest _ mjeseci, računajuči od dana zaključenja ovoga sporazuma. Pojedinosti uvjeta za ovo optiranje propisat če mješoviti njema- čko-čehoslovački odbor, koji _če ujedno propisati i postupak za olakšanje. za- mjene stanovništva i prečiščavanje pi¬ tanja, koja bi nastala iz ove razmjene. 8. čehoslovačka če vlada u roku od četiri tjedna, računajuči od dana za¬ ključenja ovoga sporazuma otpustiti iz sastava svojih vojnih i redarstvenih Je- dinica sve Sudetske Nijemce, koji žele da budu otpušteni iz tih jedinica. U istom roku čehoslovačka vlada če pu¬ stiti na slobodu zatvorenike sudetske Nijemce, koji izdržavaju kazne lišenja slobode izrečene zbog političkih djela. Dcpumska izjava Šefovi vlada četiri sile izjavljuju, da če problem Poljske i Madjarske manji- ne u čehoslovačkoj, u koliko ne bi u roku od tri mjeseca bio uredjen spora¬ zumom izmedju dotičnih vlada, biti predmet novoga sastanka šefova vlade četiri sila, prisutnih na ovom sastanku. Prilog sporazumu Vlada Njegovog Veličanstva, vlada Ujedinjene Kraljevine i vlada Francuske pristupile su ovom sporazumu na osno- vu toga, što ostaju pri ponudi sadržanoj u §-u 6. englesko-francuskog prijedloga od 19. IX. u pogledu medjunarodne ga¬ rancije novih granica čehoslovačke dr¬ žave protiv neizazvanog napadaja. Čim bude uredjeno pitanje poljskih i madjarskih manjina u čehoslovačkoj, Njemačka i Italija dat če sa svoje Stra¬ ne garancije čehoslovačkoj. Dčpunaka izjava četiri prisutna šefa vlada složili su se u torne, da če odbor predvidjen danas zaključenim sporazumom sačinjavati državni tajnik njemačkog ministarstva vanjskih poslova, ambasadori Engleske, Francuske i Italije, akreditirani u Ber¬ linu i jedan predstavnik koga imenuje čehoslovačka vlada. Dcpumska izjava Za sva pitanja koja bi nastala iz predaje teritorija smatrat če se nadlež- GOVOR GENERALA SIROVOGA PREKO RADIJA „MOLITVA OVE VEČERI" Karel Čapelc, najjači savremeni če- hoslovački prozaik, prošlogodišnji kandidat za Nobelova nagradu, napi¬ sno je u »Lidovim Novinama« od 22 IX o. g. pjestnu u prozi pod naslo¬ vom »Molitva ove večeri«. Boie, koji si slvorio ovu krasnu zemlju, Ti vidiš našu bol i razočaranje. Tebi ne moramo govoriti, kako nam je i kako su pogrnile naše glave. Ne od sramote, jer se mi nemarno zašto da stidimo i kada nas sud- bina bije željeznim prutom. Ne zato što smo bili poraženi. Ne zato što bismo ispoljili malo odvažnosli. Naš narod nije izgubio nista od svoje časti. Izgubio je samo ko¬ mad svoga Ujela. Mi smo kao čovjek koje- ga je zahvatilo zubčano kolo. Več pri prvoj i najgroznijoj boli osječa da živi. Naš na¬ rod živi i upravo od te prejake boli o s ječa¬ ma kako prejalco, kako duboko živi. Bože, koji si slvorio ovaj narod, Tebi ne moramo ništa govoriti, ali harem za se¬ be osamljene naša usta i naša srca pokuša- vaju da izraze ono što ne moramo nikada izgubili, a to je vjeru. Vjeru u sebe same i vjeru u svoju istoriju. Vjerujemo da u istoriji nismo stali i da nečemo stali na rdavoj strani. Vjerujemo da je na našoj strani i u našem nastojanju više budučnosti, više onoga što če uzrasti i ponijeti plod, ne¬ go na strani nasilja i privre mene moči. Is- tina je viša nego sila, jer je trajna. Ali več u ovom teškom času moramo bili svjesni obaveze, da na tu budučnost ne smijemo čekati s rukama u krilu. Mi čemo više ne¬ go do sada vadili za svoj narod, za njegovu unutrašnju šilu i jedinslvo. U koliko bude- ] n ?.. stvorili bolji pulc od svoga naroda, u toliko čemo više učiniti i za bolju istoriju. I u našoj se sudbini odigrava svjetsko zbivanje, koje če s velikom i slavnom nuž- noscu napredovati i dalje. Mi se nemarno zašto da bojimo svjetskog razvitka. Napro- liv, svalco nasilje je na opču ijudsku po- trebu slobode mira i jednakosti. medu Ijudi- ma i narodima kratkotrajno. Moramo neiz¬ merno mnogo raditi. samo za sebe, moramo voljeti još više svoj narod, moramo se još vise ljubiti medu sobom. Vjerujemo, da je i u lom, i baš u tom, naša velika misija u spijelu: izgraditi iz sebe narod u svakom pogledu sposoban za bolju budučnost nego je sadašnja i privremena tamna pizoda ev¬ ropske povijesti. Bože, ne molimo Te da nas osveiiš, ali le molimo da. h svakome od nas udahnuo tJnlZ° V2er ? la * da nikoga ne Vnstiš da uzaludno očajava, nego da več sada traži u temu može biti vrijedan za buduče zadatke vječnoga naroda. O čajnika, dakle, ne treba- snaae tJT° T? Trehamo Krašnje snage. Trebamo djelotvorne ljubavi. koja če nas podeseterostručiti. Nikada neče biti ma¬ lem ona] narod koji se ne da pokolebaHu svojoj vjen u budučnost i u radu za svoju Karel Čapek. ' .) J v ™ uttut Ijepšu sutraŠnjicu. IZ ČASOPISOV — »Piccolo della sera« 2 dne 30. sept. t. 1. prinaša črtico Franceta Bevka »Ko se je moj oče smejal«. Prevedel jo je Umberto Urbani. »Dopisnik švicarskega dnevnika » Kati¬ ona l-Z e i t u n g« poroča iz Londona: — Angleško ljudstvo se upira zoper do¬ mnevo, da bi moralo sprejeli »nemški mir «... V teh dneh sem potoval po deželi. V av¬ tu, z železnico, z avtobusi na deželi in v Londonu. Prevzet od stališča milionskega tiska, časnikov, ki postavljajo angleškim dr¬ žavljanom vsak dan na mizo v primitivni obliki od časniških lordov narekovano mne¬ nje, sem prav za prav pričakoval vsaj delo¬ ma pritrjevanje Ghamberlainovi politiki, če¬ tudi samo kot odmev iasniške propagande. Namesto tega sem. videl ljudi, ki so ooor čem pravkar kupljeni časnik vrgli zmečka mdstlo tr vr0l: p ° ^olgetčaZ iZ lu1e ZmZj n m ° m0 ki lil*- j nik ' otn - To K angleški pojav ki za * h, žh da g a napišemo«. 7,1 kl za ~ *** Ljubljanski tednik » Slovenija« je priob- i l ‘Z za n d ZI UVilk \ neka i rnisli raznih osel U ,' IV l ! ud l’ vnobčenih v tujem časopisju, h, jih prinašamo dobesedno po njem- . . » A nolešhi državnik Winston Churchill je T' , nasproti časnikarjem, kakor poroča Populaire« — Angleška in francoska vlada sta imeli izbiro med sramoto in vojno«. GENERAL SIROVY Pretsjednik vlade ČSR general Sirov/ održao je preko radi ja . govor u kojem ie iznio razloge zašto je ČSR pristala na Miin- chenske zaključke. Govor glasi: »Dobro odvagnuvšl sve mogučnost! došli smo do zaključka, da bi naše pro- tivljenje i s tim spojeni rat doveo če« hoslovački narod do katastrofe. Mi smo odabrali mirn; put, da spasimo narod. U Miinchenu su 4 velevlasti odlučile bez nas i mimo naše volje o našoj držav- noj suverenosti i povukle nove naše graniee. Tom postupku nema primiera u povijesti Ostali smo osamljeni medju narodima. Zato smo se odlučili da prinesemo ovu žrtvu svietskom miru. Od sada če naša zadača biti, da čuvamo nove svoje graniee«. Ošini toga je general Sirovy u svome govoru rekao i ovo: »Pošto je ispitala sve pojedinosti od« luka donesenih u Miinchenu kao i okol« nosti, koje su utjecale na njenu odluku, pošto je povela računa i proučila sve hitne preporuke, koje su joj dostavljeno preko franceske i britanske vlade, a potpimo svjesna svoje odgovornosti pred Iiisforijom, vlada Čehoslovačke re¬ publike odlučila je u punoj suglasnostj s odgovornim faktorima političkih stra« naka, da primi miinchenske odluke če- tiriju velikih sila. Vlada je to učinila svijesna, da je potrebno sačuvati nacijo 1 da nije ni ukoliko nioguče donijeti da¬ nas drugu odluku, Vlada čehoslovačke republike donoseči ovu odluku upučuie u isto vrijeme svijetu svoj prosvjed protiv ove odluke, koja je donesena na jednostran način bez njezinoga sudielo- vania«. Poslije Sirovoga govorio ie general Krejči i obračajuči se voinicima svečano je izjavio: »Vojniči! Vi ste predsjedniku re¬ publike prisegoni obečali vjernost i spretn- nost, da čuvate graniee republike. Ova se prisega ne odnosi na nove graniee, koje mi nismo odredili, nego Ti je večina odlučila. Pravi vojnik mora podnijeti ne samo pobje- du, nego i poraz! Alj naša vojska nije ni pobijedjena ni polučena. AMERIŠKO JA VNO MNENJE PROTI POLJSKE Glede pretiranih in neumestnih zahtev , ki jih 3 e stavila Poljska češkoslovaški gle¬ de Tješina, je nastalo v Franciji in Angliji veliko vznemirjenje. Vznemirili so se tudi diplomatski krogi, ki odobro.vajo milocbru¬ ske zaključke , po katerih naj bi Poljska in Čbll skupno rešili problem 70.000 Poliahov v T je šinil. Kakor je znano Poljska zahteva, od. Češke 200 000 Poljalfov. število , ki. vsekakor silno pretirano. Po dnevnem ča¬ sopisju je že vsem znano na leakšen način je. postopala Poljska napram Čehoslovaški> ki se je morala vdali tudi tej sili. ker jv P a C y zapuščena, od, vseh Tena, brezobzirnega načina ni bilo opaziti niti pri Madžarski in toliko nervoznosti niti pri nemških zahte¬ vah. če pri vsem tem pomislimo , da je Polj¬ ska država, ki je zgrajena, na manjšinah, ni torej nič čudnega , da je svetovno javno mnenje zgubilo simpatije za tisto Poljsko, ki ima 14. miljonov manjšin , katerih položaj se nikakor n* da primerjati z manjšinami v C ehoslovaški Kakor poročajo listi, so šte¬ vilne organizacije v Zedinjenih državah vložile protest pri Rooseveltu, da naj kaj stori v prid 14 miljonom manjšinam na Poljskem. Zdi se, da se pripravlja velika akcija po vsej Ameriki, d,a bi omogočila pravično ureditev manjšinskega oprašanja V tej državi. ‘ , ČEHOSLOVAČKE RADIO EMISIJE NA HRVATSKOM JEZIKU Čehoslovačke radiostanice u Bratislavi, Košicama i Banskoj Bistrici daju svaki u pola 10 sati na večer emisije na hrvat- skom jeziku o dogodjajima u Čehoslovačko} republici. BROJ 40 »ISTRA« STRANA 3. KAKO JE DOŠLO DO OSNIVANJA »SOKOLSKOG VJESNIKA HRV. SOK. ŽUPE VITEZIH U ISTRI« Posljednii broj splitskog »Sokola »a Ja¬ dranu« dcnosi iz pera utednika g. Stipe Vrdoljaka ove uspotnene iz Istre: Nema dvojbe da nas_ je na osnivanje potakla i ta činjenica, što je slovenačka trščanska župa počela izdavati svoj »Vest¬ nik« pod uredništvom br. Miroslava Am¬ brožiča, kasnijeg načelnika jugoslovenskog Sokolstva u našoj ujedinjenoj državi. Brat Janko Jazbec, tadanji načelnik župe »Vitezič« i načelnik sok. društva u Lovranu češče je nabacivao misao u na¬ šem užem krugu tehničara da bi i mi za- počeli izdavanjem sličnog župskog lista. Ja sam odniah oduševljeno prihvatio tu na- rnisao, dočim brat Franja Zdolšek, bistar i pronicav, svaku stvar promatrajuči stvar- i kritički, iznijeo je sve što je govorilo za i proti v izlaženja lista: Ako se kani list izdavati treba mu osigurati trajno i re- dovito izlaženje, a ne da ga nakon kratkog vremena snadje sudbina kratkotrajnih li- stova. A da se to postigne, treba mu obez- bijediti uiaterijalnu stranu, treba nači do¬ bre saradnike, dovoljan broj pretplatnika, u kratko treba oprezno postupati i osigu¬ rati mu trajno i nesmetano izlaženje. Nas je ovo pametno i stvarno izlaga- nje privelo razmišljanju i opreznijem pro- sudjivanju. aii se nismo dali odvratiti od namisli da list pokrenemo. Sračunali smo sa upraviteljem tiskare »Lovran« u Lo¬ vranu koFko bi ga mogli raspačati u župi, te koju četno mu cijenu udariti. I kad smo svc to izračunali došli smo s gotovim pre- dlom starješinstvu župe. Ovo ni da čuju: nema za to' nikakovih stvarnih usiova, to jc riskantua novotarija, koja tleče uspjeti, i koia če sigurno svršiti sa financijalnom katastrofam. Mi smo za prvi čas ustukli, a kad smo se pribrali i još točnije promo- trili stvari i napravili račune, izilijeii smo br. Jazbec i ja starješinstvu župe slijedeči predlog: župa če pristupiti osnivanju lista sa doprinosom od kruna 30.—, a brat Jaz¬ bec j ja primarno na se svu ostalu odgo¬ vornost za uspjeli ili neuspjelt ovog pot- hvata, Bilo je opet kimanja glavom, savje- tovanja da odustanemo, ali naša je odluka bila gotova i čvrsta, računi jasni, i pristu- pilo se izdavanju prvog broja. i prvi broj izašao je u januaru 1914. 'Članke za ta j broj napisali su brača Dr. Ivan Poščič, Janko Jazbec, Dr. Franjo Bu¬ čar i ja. Naročita nam ie bila draga sarad- nja brata dra Franje Bučara. dugogodiš- nieg i iskusnog redaktora »Hrvatskog so¬ kola«, glasila hrv. saveza u Zagrebu, koji nam je dao mnogo dobrih savjeta i uputa. Naklada je bila 400 komada, a pojedini broj staiao ie 40 para, kako je na ovoju stalo napisano. Koliko je bilo naše veselje.i zado¬ voljstvo kad smo nakon raspačanja mogli I pcdniiriti račun tiskare, a isto se je dogo¬ dilo i kod slijedečih brojeva. List je izlazio četvrtgodišnje, tako da je drugi broj izašao u aprilu, a treči koncem juna, nešto prije sarajevskog atentata. U drugom broju član¬ ke su napisali brača dr. Bučar. Jazbec i ja, a u treeem broju javijaju se još iskusni Franjo Zdolšek, sada pok. Petar Verderber i Jerko Grškovič. Početak svjet. rata pre- kinuo je izlaženje, a nema dvojbe, da bi list, da iti je nastao rat nakon prvih poteš- koča dugo izlazio i prikupio lijepi broj sa- radnika i pretplatnika, a to zaključujemo što su več prvi brojevi privukli bili živa pažnju hrvatskog Sokolstva i več su se po¬ čeli, a da se nismo ni malo naturivali, jav¬ ljati pretplatnici izvana. A sada ie stare¬ šinstvo bilo zadovoljno radi našeg uspjeha. Urednik je bio brat Janko Jazbec, a ja sam vodio administraciju. Izašla su svega tri broja. U našem velikorn srbofilskom o- duševljenju bili smo odlučili da ga dijelom tiskamo i čirilicom, ali tiskara u Lovranu nije imala čirilska slova. V. 0 povesti »Kaplan Martin Čedermac" O povesti »Kaplan Martin Čedermac« je prinesel ljubljanski »Slovenec« z dne 8 septembra t. 1. kritiko izpod peresa dr. Tineta Debeljaka, ki v daljšem članku pozitivno ocenjuje to prvo delo rojaka Pavla Sedmaka. Svoje poročilo konču¬ je z naslednjima odstavkoma: »Pavle Sedmak je s svojo povestjo zopet odkril v našem pripovedništvu nov svet ter trpljenje Plebanusa Joannesa iz preteklosti in pokazal v sodobnem slo¬ venskem rezjanskem duhovniku, kakor mi niti ne slutimo. V kaplanu Martinu Čedermacu je ovekovečen naš narodni junak, kakor jih še živi mnogo v obrob¬ nih krajih, braneč narodnost in vero v srcih ljudi, v katerih se oboje podira pod silo razmer. Toda ostane še molitev in ljubazen do doma. Pavle Sedmak je s to prvo povestjo stopil v snovi med naše sodobno naj¬ aktualnejše, v umetniški sili, zlasti v psihološki izvednosti in notranji drama¬ tiki, pa med naše najpomembnejše pi¬ satelje ter si bo to ime treba zapomniti. Knjigo pa ne priporučamo samo našim slovenskim bralcem, temveč tudi tuj¬ cem kot najprimernejšo za prevod. Slo¬ venska Matica je z njo dala svojemu članstvu delo, ki ga bo moral vsak po¬ znati: saj je zajel zopet enkrat sloven¬ ski pisatelj slovenski sodobni narodni problem, našo narodno bol na skrajnem obronku in jo napravil žgočo tudi v sre¬ dini, ki je prikazal usodo malega, ne- svodobnega naroda, umiranje, ki je nas tragični delež. Ta knjiga bo v našem slovstvu imela prav posebno mesto«. (Agis) NAŠA OMLADINA ZNAČAJ ©MLADINSKE RUBRIKE Publicistički rad bi u našem omla- dinskom emigrantskom pokretu morao — u svakm slučaju — imati dominantnu ulogu. Naša omladinska djelatnost bi jedino na taj način bila u mogučnosti da dodje do punog svog izražaja. Inten- zivnije publicističke akcije bi doprinijeie i torne da se djelokrug našeg rada pro- širi. Takvim radom postavili bismo naj- solidnije temelje jednom bududem, ši- rem narodnom pokretu. Osim toga, to je jedini put kojim možemo najuspješni- je'raditi na popularizaciji svog emigrant- skog programa, što je za nas od oso- bitog značaja. Sveukupnu javnost mo¬ žemo zainteresirati za svoja pitanja je¬ dino pomoču štampe. Pisana riječ dje- luje u svakom slučaju uspješno i skreče na sebe pozornost svih krugova. U stva¬ ri, osnovna značajka današnjih kul¬ turnih, nacionalnih i političkih prilika je baš taj publicistički rad, odnosno, preko njega, štampa. štampa je javno mnijenje, ona oduševljava, uzbudjuje ili umiruje duhove, te na taj način pret- stavlja_ najvažniji, a često puta i pre- sudni čimbenik koji utječe na razvitak dogadjaja. To je došlo do izražaja oso- bito u ovim posljednjim danima, j er su baš te publicističke akcije mnogo do¬ prinijeie ovakvom tragičnom razvitku prilika. »Times« je objavio uvodnik, a sve ono što je slijedilo bilo je manje važno. Radi svega toga je jasno, da o publieističkom radu moramo voditi ra¬ čuna i mi, a nije ni čudo da se je rnedju nama našlo omladinaca koji su takvom radu i pribjegli. Sada treba sa¬ mo proširiti djelokrug tih naših mla¬ dih publicista. Ali ne samo to, čitav taj rad treba postaviti na ispravniju i stvar- niju bazu. Več smo na pretkonferenciji naših omladinskih emigrantskih organizacija govorili o torne kako je neophodno po¬ trebno da pokrenemo svoj vlastiti omla- dinski list. Da pokrenemo list koji bi bio samo naš list kojeg bi mi sami, bez ičije pomoči, i izdavali i uredjivali i oko kojeg bi se — prema torne — mogla okupiti sveukupna naša emigrant¬ ska omladina. Takav list bi, u svakom slučaju, najvjernije pretstavljao naš omladinski emigrantski pokret, bio bi odraz naših težnji i zastupao bi naše interese. Ali ne naše, čisto emigrant¬ ske, interese, nego bi u prvom redu zastupao interese naše neemigrantske omladine, j er smo i mi s vi, bez razlike spremni da na svakom koraku podre¬ dimo svoje vlastite i lične interese in- teresima naše uže domovine i našeg se- ljačkog naroda. O pokretanju našeg omladinskog lista bilo je govora i na našoj prvoj konferenciji, ali ta debata nije, ni u jednom ni u drugom slučaju, donijela nikakove pozitivne rezultate. Sav napor koji je u tom pravcu uložen, ostao je uzaludan. Ali taj naš mali neuspjeh ne može, ni u kojem slu¬ čaju, služiti kao dokaz ovim tvrdnja- ma. Kad smo tretirali pitanja koja se odnose na pokretanje našeg lista, bili smo svi — bez razlike — duboko svjesni svog životnog cilja, znali smo da bi naše glasilo imalo presudnu ulogu u na¬ šem daljnjem radu, bili smo — šta više —i odlučni i tvrdoglavi, ali nam sve to nije moglo pomoči. Prilike su ovoga puta bile jače od nas i one su uspjele da nam stanu na put. Zaustavile su nas, aii samo za čas, j er nas oduševljenje u nikojem slučaju ne može napustiti. Mi i dalje čvrsto vjerujemo u to, da čemo u dogledno vrijeme ugledati svoj list. Ali, usprkos svega toga, mi smo ipak u stanju da bar donekle nadoknadimo taj nedostatak i tu prazninu koja do- lazi do izražaja kada je u pitanju naš publicistički rad, odnosno objavljivanje naših radova. Naše emigrantsko gla¬ silo »Istra« nam u tom pogledu izlazi u susret, što je najočitiji dokaz da i naši stariji emigranti cijene naš rad i vode računa o našim akcijama. »Istra« nam tu mogučnost pruža na taj način što je spremna da nam, od vremena na vrijeme, ustupa svoje stupce objavlji- vanjem rubrike Naša omladina. (Op. ur. Ne samo od vremena na vrijeme, več redovno u svakom broju stoje omla- dini na raspolaganje stupci »Istre«), U toj rubrici treba da saradjuje u večini slučajeva isključivo naša omla¬ dina. I ona, u ovom času, pretstavlja jedinu javnu tribinu našeg omladinskog gibanja uopče. Radi toga je očito da je stvaranje te rubrike za nas zna¬ čajno. Tim više što živimo u prilikama u kojima je publicistički rad do skraj¬ nosti otežan. Bar što se nas tiče. Smatra¬ mo da nije potrebno napose pozivati cmladinu da u toj svojoj rubrici sa¬ radjuje, jer smo uvjereni da je ogromna večina naše omladine — i seljačke i radničke, a donekle i intelektualne — duboko svjesna svih svojih dužnosti, pa če uvid jeti da je potpuno nepotrebno čekati redakcij u lista da ona uputi apele i molbe za što intenzivni ju sa- radnju u omladinskoj rubrici. Još bi samo, usput, mogli napome- nuti u čemu treba da se sastoji ta sa- radnja, jer pisati se dade koješta. Jasno je, da dok za svoj publicistički rad bu- demo imali na raspolaganju samo ovu rubriku, dotle nečemo biti u mogučnosti da poduzmemo neke šire publicističke akcije. Djelokrug našeg rada je za sada potpuno ograničen. I radi toga može se kretati samo u tačno odredjenim gra- nicama. Treba da pišemo o stvarima koja imaju neke veze s našim pitanji- ma, u prvom redu ideološke i progra- matske članke, te izvještaje o našim pri¬ redbama. Ovom posljednjem treba po¬ svetiti osobitu pažnju, jer je poznato da u večini slučajeva samo uspjesi stvaraju oduševljenje. Pomoču te naše rubrike mi čemo jedni s drugima izmje- njivati misli, rasčiščivati pojmove koji su zahvaljujuči prilikama ostali u ve¬ čini slučajeva potpuno neosvjetljeni. Mi čemo postavljati predloge i primjedbe, mi čemo, drugim riječima, govoriti. Go¬ vorit čemo neposredno i otvoreno. I. C. VEČER NA VOLOSKEN Z večer šeni prekriju sive skali ne. Po njimi pasa žena i kriči na decu ka se igra ju pod marunom, na pjace. Kuče postaju se siveje, ma jedra bark s porta se zabele, zaziblji! se i počivaju na more, va tišine večernje i bonace. S puneštri vise stomanje i modre kalcete krcate skuj. Ki pijani barkajol meri kantune, zibje se i boga prekune. Na prage sede starci, sako toliko se ki od njih pomakne i ko mu se pipa ugasi debelo pred sobun pjune. Z Reki prihaja večernji vapor. Sto erjeneh lampi gori, se bliže i bliže reju i još malo pa če vapor i koštat. Fakini po porte teču, da brže cimu s kraja capa ju, aš ki zna ko neče ki nemi furešt ovdeka skrcat. Pa onput se javja ura s turna, nad čelen kraje. Krovi se začrne i miče puneštre va mrake erjeno blišče. Škaline su tihe, va mrake siveh kuč z šeni su prekrite i po njimi još samo bose noge kasnega otroka beže, Ivan Bastjančič MLEKARICE Reju žene. Prazne late roštaju va koše pul saken korake. Polne je, sunce peče. Obrazi su njin črni, obrazi trdo muče, nijena žena besedi ne reče. Va rukah prevrču pletilo i vunu, hodeč po ceste ravne pletu kalcete. Noge su njin trudne, trudne su i žene gledaju daleko pred sobun kade se friške šume zelene. Bit če malo hlada, misli Mare. Va šume zmej grmi i hlada zemje kosiči fiču i lisje zeleno šumi. Potok pak miči kroz šumu teče. Onput su koraki brži, brže reju. Sunce pali na široke, ravne ceste i modren nebe erjeno pasuje. Ni jene šeni ni. Pod cestun je more široko, daleko i mirno kako uje. Ivan Boštjančič »NAŠI ŠOLSKI PISATELJI« Naša rojaka dr. Lavo Čermelj in Vla¬ dimir Lapajne sta izdala dve dobri šolski knjigi in sicer: Geometrijo z geometrijskim risanjem za III. razred meščanskih šol obrtno- industrijske smeri ter za III. in IV. raz¬ red meščanskih šol kmetijske in trgo¬ vske smeri ter Geometrijo z geometrij¬ skim risanjem za IV. razred meščan¬ skih šol obrtno-industrijske smeri. Knjigi je odobrilo ministarstvo prosvete. Knjigi je založila Jugoslovanska tiskarna v Ljubljani. — Cena posamezne knjige je 28 dinarjev. Pripomniti se mora, da sta trdo ve¬ zani in zelo solidni s prav dobrim pipirjem. Opremljeni sta z mnogimi slikami in ris¬ bami ter sta tudi po vsebini kakor po se¬ stavi in ureditvi odlični. Dosedaj ni bilo za strokovne šole nikakih knjig za geometrijo v slovenskem jeziku. »NJIVA« ŠT. 3. Prejeli smo revijo »Njiva«, ki jo izdaja D. K. D. »Ljudski oder« v Buenos Airesu. Vsebina: Ob trinajstletnici, A. Mozetič: Spomini. Jože Kranjc: Dogodek na cesti, J. K.: Nekaj slik iz naše naselbine, D.: Do kdaj ?, Naši problemi (Vprašanje Trsta), Mirba: Zveza je odesev narodne kulture in predvsem volje, Jekleni: Naše vmeša¬ vanje v politiko. Drobtine. Pregled. »NAŠ ROD« ŠT. 2 smo prejeli. Vsebina je sledeča: Albert Ši¬ rok: Ob dvajsetletnici, Janko Samec: Ob dvajsetletnici (pesem), Ingolič Anton: Siro¬ te (članek); Gustav Strniša: Trije labodi (črtica); France Bevk: Pikapolonca in Čim- marabara (črtica); Albert Širok: Murter; Pavel Kunaver: Polmnesec vzhaja; Anton In¬ golič: Zakaj so haloški otroci lačni; Janez Samota; Dar srca (pesem); Vilim Kunst: Za tri dinarje elektrike; Kraljevi otroci; Mirko Kunčič: Metka ziblje; Oton Gaspari: Noetova barka (slikanica)) Leopold Paljk: Mali zimski pedic; Z ilustracijami so so¬ delovali: Fran Tratnik, Fran Mihelič, Franc Golob, Albert Sirk, Hinko Smrekar in Fran¬ ce Podrekar. »Naš rod« urejuje rojak Jo« sip Ribičič. JUSARSKO^VPRAŠANJE ZOPET NA DNEVNEM REDU Ilirska Bistrica, oktobra 1938. Jusarji v občinah Ilirska Bistrica. Jel- šane in Jablanica so prejeli od kontisarija v Trstu, kateremu je poverjeno reševanje jusarskib pravic, odlok, s katerim se jim javlja, da se smatrajo tamošnia jusarska posestva za »demattijalna«, to se pravi, da bodo odslej pripadala državi, odnosno po njej občini, tako da bodo vživali ugodnosti od. fega ozemlja samo upravičeni posest¬ niki, temveč vsi občani, med njimi tudi v zadnjih letih priseljeni Italijani. Zanimivo pri tej zadevi pa je, da so morali upravičeni posestniki v omenjenih občinah še v preteklem letu plačati 5 od¬ stotki posojilo tudi za to zemljo. Zlasti za občino Ilirska Bistrica je uda¬ rec posebno hud. ker gre za gozdove, ki predstavljajo večmilijonsko vrednost. Upravičeni posestniki imajo pravico do priziva, in sicer na istega komisarja, ki je izdal to rešitev. Ako bi ta potrdil prvotno rešitev, jim je odprta pot do posebnega oddelka apelacijskega sodišča v Rimu in končno na kasacijsko sodišče. Želiti bi bilo, da bi se vorašanie upra¬ vičenih posestnikov v teli treh občinah vsaj tako povoljno rešilo, kakor se je re¬ šilo pred nekaj leti v sosednji ončini Pod¬ grad. »DUHOVNO ŽIVLJENJE« lepo ilustrirano slovensko revijo iz Buenos Airesa smo prejeli. Septembarska številka ima to-le vsebino: Jadransko mo¬ rje in jugoslovanska mornarica, David Doktorič ie objavil skladbo »Slovenska pesem«. Anton Podlogar; Vigred (pesem), Borec; Slepec (pesem). A. Podlogar: Tam daleč za morjem. Fr. Vogrinc: Ob zname¬ nju, Ignacij Muhič: Svareči glas (pesem), David Doktorič: f Jože Abram, Poleg dru¬ gih člankov prinaša vesti iz slovenskih na¬ selbin v Argentiniji in drugih južno-ameri- ških držav. Revija ie bogato ilustrirana. »MISEL IN DELO« ŠT. 8—9 Ta dvojna številka obsega 81 strani in te vsa posvečena socialnim v slovanskih državah. Članki — Slovanska socialna po¬ litika; prof. J. Janulov: Socialna zako¬ nodaja v Bolgariji; dr. A. J. Jindrich: Glavne smeri čehoslovačke socialne po¬ litike v prvem dvajsetletju čehoslovačke republike; dr. M. Bornstein-Lvchowska: Osnove in uspehi socialne politike poljske države; dr. J. Bohinjec: Socialni gospo¬ darski ogledi po naši vasi; dr. M. Ober- snel: Razvoi našega rudarskega zavaro¬ vanja: dr. B Alujevič; Naloge socialnega skrbstva za vaience: dr. S. Bajič: Polje¬ delski delavci (delovnopravna študija). Ob¬ zornik. — Vihar nad Srednjo Evropo (dr. Branko Verčon), Notranjepolitični pregled (Verko). »Strokovnjaki morejo pogodbe pri¬ pravljati, a predstavniki držav morejo pogodbe podpisati, toda, ako naj pogodbe dobe vejavo, jih mo¬ rajo podpisati žuljave roke onih, ki delajo na njivi in v tovarnah.« WINSTON CHURCHILL »ISTRA« BROJ 40 STRANA 4. MALI ODGOVOR G. CHIGI Dr. Ante Ciliga hoče sigurno svojim člankom u septembarskom broju »Nove Evrope«, da pokida one tanke niti nase zajedničke mladosti, koje su nas j os vezivale. Pošto je u svome moralnom procesu izvadio iz mnogo feljtona o ra¬ zgovoru s njime nekoliko rečenica, koje su mu izgledale korisne _u njegovoj osjetljivoj ličnoj stvari, i pošto sam mu tada izgledao mjerodavan i pouzdan svjedok, on se sada upinje da degradira toga svoga jedinog pozitivnog svjedoka. Poriče mi neki »specijalni dinamizam«, trpa me u »ščavunsko podzemlje« i na kraju citira mišljenje jednog istarskog seljaka koji odbacuje ono što je tobože m pni najdragocjenije, suknene korete. Protiv iskrivljavanja mojih misli i proti v njegove osude mojih pjesama ja se ne ču braniti. Sigurno je samo to da trpajuči mene med ju »ščavune« on do¬ kazuje da su imali pravo oni, koji su Hrvate u Istri nazivali robi jem. Ciliga se s njima ni j e nikad borio, pa se ne bori ni danas. Ciliga piše velike i male stvari bez osječaja odgovornosti za ono što čini, on pokazuje neprestano tendenci ju is¬ krivljavanja činjenica, on je nepouzdan i preko svake mjere ambiciozan i bez truna autokritike. On malo zna, još ma- nje razumi j e, i uopče nema književnog talenta. I meni su mnogo govoriji se- ljaci našega kraja o njemu, gvorili su ono što je istina i što, nadam se još uvijek, ipak nije istina. Sve to nije po¬ trebno iznositi. Ali kad me Ciliga vuče za jezik, moram da kažem završnu mi- sao i konačni sud o njemu, koji mi je izrekao najinteligentniji čovjek nje¬ gova sela, njegov susjed i nekadašnji pristaša. On je rekao: Naš Tone je brižan zgubljen«. Istarskom seljaku je teško kad izgubi ovcu. Još mu je mučnije kad izgubi vje- ru u čovjeka, radi koga je bio batinan t zbog koga mu je kuča spal j ena. Mate Balota. »Zapadnji Česare, o kruno krstjan- ska, o kralji od France, banovi i duke, di vara su ufance i vaše odluke? Da li vj mislite u vieke živjeti, ter narod cvileti?« Dum Mavro Vetranič-Čavčič, pjesnik 16 stoljeda CHAMBERLAIN KAŽE »Pravo nije materija kosa se mo¬ že dijeliti na fragmente. Po svom duhu i u praksi, pravo se ima sma¬ trati kao jedno i nedjeljivo. Kada se ono u rješavanju narodnosnog pi¬ tanja željelo i želi postiči za sebe i za svoje prijatelje, onda se mora dozvoliti njegova primjena i protiv samog sebe i protiv svojih prija¬ telja«. NEVILLE CHAMBERLAIN RAZSTAVA SLOVENSKE KNJIGE Društvo slovenskih književnikov je priredilo v Ljubljani razstavo slovenske knjige v prostorih Trgovskega doma. Razstava je bila odprta 2 oktobra in bo trajala do 12 oktobra. Odprta je vsak dan od 9 do 17 ure. Razstavo je tehnič¬ no izdelal in opremil ing. arh. Mirko Kos. Ob tej priliki je omenjeno društvo izdalo malo informativno knjižico s kratkimi članki in uvodom Otona Žu¬ pančiča. Izmed naših sta prispevala dr. L. Čermelj s člankom »Slovenska knji¬ ga in revija v Julijski Krajini« (prina¬ šamo ga v našem listu v prihodniji šte¬ vilki) in Anica Černejeva s člankom »Mladinsko slovstvo«. — Ostala vsebi¬ na*: J. Vidmar: »Slovenska povojna književnost«, B. Borko: »Prevodna li¬ teratura«, K. Dobida: »Zunanja podo¬ ba slovenske knjige«, I. Matičič: »Nekaj o tisku«. NOVI BROJ »MORNARA« U Sušaku je izašao 10 ovogodišnji broj časopisa »Mornar« što ga uredjuje i izdaje Viktor Car Emin, sa slijedečitn sadržajem. Mornar: Posljednja riječ Velikog Kralja Ujedinitelja. — Od Kralja Otokara do Pre- sidenta Beneša. — Sedam pitanja. — Dundo Simo: Gajetunski razgovori. — Prigodom 20-godišnjice proboja Solunskog fronta. — Lujo Dorčič: Romantika mora. — Samotni otoci. — V. C. E.: Prebiruči po staroj po¬ morsko] reviji. — Odgovori na sedam pi¬ tanja. — Stari i mladi. — Byrd polazi tan- kovima i avionima na južni pol. NOVE KNJIGE Uredništvo je primiio ove knjige i časo¬ pise, osim onih koji su posebno prikazani u ovom broju: Jugoslovenske manJine u inostranstvu, napisao dr. L. Trnjegorski, izdanje bibliote¬ ke »Narod i država«, Beograd 1938, strana 138, cijena 15.— dinara za djake 10.— dina- ra. Knjiga se može dobiti i u upravi »Istre«. Kaplan Martin Cedermae, napisao Pavel Sedmak, izdanje Slovenske matice u Lju¬ bljani 1938, strana 240, cijena 26.— dinara. Napredak časopis za pedagogiju, br. 7 Zagreb, urednici Josip Demorin i dr. Pato- ki, gl. ur. dr. S. Čajkovac. Omladinski borac, mjesečnik, Zagreb. Glasnik Podmlatka crvenog križa, mje¬ sečnik, Beograd. Dobro dete, mjesečnik, Beograd. Sokolska prosvieta, mjesečnik, Beograd. Hrvatski radiša, mjesečnik, Zagreb. Metalurgija, mjesečnik, Beograd. Soko na Jadranu, mjesečnik, Split- Sodobnost, neodvisna slovenska revija, Ljubljana, urednik Ferdo Kozak. POSLJEDNJi APEL ČEH0SL0VAČKE VLADE SUDETSKIM NIJEMCIMA Čehoslovački radio uputio je na njemač- kom jeziku apel sudetskim Nijemcima, u kojem se veli izmedju ostalog: »Cehoslovačka je primila radi svjetskog mira največu žrtvu, za koju povijest zna. Napustila je teritorije, koji su preko hiljadu godina pripadali Češkoj i Moravskoj- Vlada je tako htjela i Vama, sudetskim Nijemci¬ ma, uštedila žrtve u ljudskim životima, koje bi prouzrokovao rat. Sudetski Nijemci! Po¬ kažite, da znate kao ljudi cijeniti bol pro- tivnika, koji voli svoju domovinu isto kao i vi!« VIISTI IZ ORGANIZACIJA POZIV DRUŠTVA »TABOR« V LJUBLJANI Rojakom! Zaradi uspešne in današ¬ njim prilikam primerne propagande za našo žemljo in našega čloyeka v Julij¬ ski Krajini sl je naše društvo nabavilo primeren epidiaskop. Z besedo, in sliko nameravamo v letošnji jesenski in zim¬ ski sezoni prirediti v naših,, kakor tudi v domačih organizacijah, ciklus pre¬ davanj ter na ta način zbuditi zanima¬ nje za naš nerešen problem. Predavanja so pripravljena, manjka pa nam primernih slik: fotografij in predvsem razglednic naših mest, trgov in vasi, hribov, dolin, sploh slik in motivov, ki prikazujejo naravne kra¬ sote in značilnosti naše zemlje. Naši rojaki širom Jugoslavije pre¬ jemajo od svojcev tak material, ki ga pomečejo proč, ne da bi vedeli, da se da uspešno uporabiti. Prosimo Vas,_ da se zavzamete za zbiranje vseh možnih razglednic, tudi popisanih. Zbrane razglednice izvolite poslati podpisanemu društvu, ki Vam za po¬ moč izreka iskreno zahvalo. Z emigrantskim pozdravom! Predsednik USMENE NOVINE O. S. »ISTRE« Omladinska sekcija »Istre« u Zagrebu prireduje u subotu u 8 sati na večer us- mene novine u društvenim prostorijama. ODBOR. PREDAVANJA V OKVIRU SLOVENSKE KNJIGE Za časa razstave slovenske knjige v Ljubljani je priredilo Društvo sloven¬ skih književnikov v Trgovskem domu 3 predavanja. V sredo, dne 5 oktobra, je govoril dr. Lavo Čermelj o temi z na¬ slovom »Naša knjiga za mejo«, v petek, dne 7 oktobra Anica Černejeva je pre¬ davala o »Slovenskem mladinskem slov¬ stvu po 1. 1918« in dr. Anton Ocvirk o »Slovenskem slovstvu od 1. 1918 do 1938«. f ZORA MLEKUŽ Ptuj, septembra 1938. — V četrtek dne 22. septembra smo spremili v Ptuju k ve¬ čnemu počitku rojakinjo Zoro Mle¬ kuž. Zavratna bolezen jo je pobrala v njeni najboljši dobi življenja. Rojena je bila v Cepovanu pri Gorici. Službovala je kot učiteljica v Cepovanu, Dornbergu in nazadnje v Vel Munah v Istri. V novi do¬ movini je poučevala v Krogu v Prek¬ murju. Njeno zadnje mesto ie bilo Sv. Vid pri Ptuju. Pokojna je bila vzorna učiteljica, njen značaj je bil kremenit. — Na grobu sta se polovila od pokojnice njen šolski upravitelj in predsednik učiteljskega društva v Ptu¬ ju. — Njenim sorodnikom naše iskreno sožalje. U FOND »ISTRE« BROJ 39 Nabrano za »Istro« na članskem se¬ stanku »Soče« iz Jesenic v Bohinju Din 102.25. U prošlom broju objavljeno Din 43.235 10. Ukupno Din 43.337.35. DOVRŠIMO dom BANA MATKA LAGINJE! Več preko g edine dana ne radi se na, »Domu bana Matka Laginje« na Treš- njevki u Zagrebu. Postavljeni su temelji i podiglo se zidove do prvog kata ali se moralo radove obustaviti radi pomanj¬ kanja sredstava. Mjesto da nam taj dom bude ponos, on nam stoji na ruglo onako zapocet, a nedovršen. A i nevrijeme ruši polako i ono što je podignuto. Za to vrijeme naši beskučnici lutaju bez krova naokolo. Da se odužimo dostojno banu Matku Laginji i da zbrinemo one naše najpo- trebnije, htjeli smo podignuti taj dom, nadajuči se u pomoč svih emigranata, naročito Istrana, a i ostalih Hrvata koji poštuju uspomenu posljednjega bana Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavoni¬ je i Dalmacije. Društvo »Istra« je stavilo sebi u za- datak da taj dom dovrši što prije. S ne- što sredstava raspolaže več sada, pa apelira na sve one koji bi tu humanu i narodnu stvar htjeli pomoči, da dadu svoj doprinos za »Dom bana Matka La¬ ginje«. Prvi apel je več donio ploda, pa donosimo i drugi spisak lica koja su dala svoj oboi ovog mjeseca u tu pleme- nitu svrhu društvu »Istra« u Zagrebu (Žerjavičeva 7). U broju 36 »Istre« objavili smo prvi spisak darovatelja, a sada objavljujemo slijedeče prinosnike: emigranti i prijatelji ugledali u tai lij ep prim j er. »Istra« — Zagreb PAŽNJA SARADNICIMA! IZ TEHNIČKIH RAZLOGA MO¬ RALI SMO IZOSTAVITI VIŠE ČLA- NAKA, PA MOLIMO SARADNIKE DA TO UVAŽE. UREDNIŠTVO POROKA Dne 2. t. m. se je v Ljubljani poročil in odločni emigrant Rado Bordon z emi¬ grantko Petrušo Dobrilovo. Bilo srečno! PERO TREPOV, SPLIT: NA UNUTARNJEM FRONTU (REVOLUCIONARNO DJELOVANJE MORNARA JUGOSLAVENA I ČEHA U AUSTRO-UGARSKOJ RATNOJ MORNARICI U ŠIBENIKU 1917-18 GODINE). BIJEG DRA STEPANEKA U ITALIJU Jednog dana — mislim, da je to bilo koncem jula — iznenadi me svojim posje- tom dr. Stepanek. Ko se je mogao nadati njegovom dolasku u Šibenik? — Od njega saznah, da su on i R. Giunio došli pred iz- vjesno vrijeme u Dalmaciju, u cilju da se prebace u Italiju. kako bi došii u vezu sa Jugoslavenskim i Češkim odborom u ino¬ stranstvu, koje je trebalo iscrpno obavijes- titi o situaciji u monarhiji i revolucionar¬ no™ raspoloženju Čeha i Jugoslavena. Obe- čano im je bilo (preko tajnih kanala) da če ih u Hvarskim vodama dočekati Antantina podmornica, i zato su oni neko vrijeme če- kali u Hvaru. Medjutim, podmornica se nije pojavila. Zatim su pokušali da nabave po- desan motorni čamac, kojim bi mogli uteči u Italiju, ali ni to im nije uspjelo. Po spo¬ razumu sa drom Grisogonom, došao je dr. Stepanek u Šibenik, da bi im mi organizo- vaii bjegstvo u Italiju. Sa drom Stepanekom imali smo nekoliko sastanaka Tim povo¬ dom detaljno smo ga upoznali sa stanjem naše revolucionarne organizacije. Dr. Stepanek je u Šibeniku boravio ne¬ koliko dana i za to vrijeme održavani su skoro svaku noč zaiednički sastanci. na ko- jima je raspravi.iano pitanje organizacije ekspedicije za njihovo bjegstvo u Italiju. Sa drom Stepanekom raspravismo u detalje i pitanje izvršenja naše revolucije u Šibe¬ niku. Odiučeno je, da se u svrhu definitiv- nog dogovora o organizaciji ekspedicije za prelaz u Italiju održi zajednički sastanak u Splitu, gdje je kretanje slobodnije i ma- nje upadljivo, nego u Šibeniku. Na sastanku u Splitu, koji je održan kod moga tasta Marina Šegviča, uzeli su učešča naši delegati Tkalčevič i Mileta, te dr. Ste¬ panek, R. Giunio i dr. Grisogono. Pretresle su se razne mogučnosti za prelaz preko IV mora. Najprostije i najsigurnije je bilo da se to izvede torpiljerom, ili hidroavionom. Medjutim, protiv toga su govorili jaki raz¬ loži. Trebalo se bojati, da bi bijeg torpi¬ ljerom ili hidroavionom mogao lako da alarmira austrijsko vojno vodstvo, pa mož- da dovesti i do otkriča revolucionarnog raspoloženja i naše organizacije u Šibeniku. Po svestranom proučavanju tog pitanja došio se do zaključka, da je najpodesnije sredstvo za takovu akciju ribarska ladjica, koja, uz povoljan vjetar, može dosta brzo da s otoka Visa predje u Italiju. Osim to¬ ga, ribarska ladjica na pučini nije nikome upadijiva. — Na ovom sastanku saopčena je i odluka našeg revolucionarnog odbora, prema kojoj se neče čekati na zajedničku akciju sa ostalim ratnim bazama i pozadi- nom, več čemo u Šibeniku izvesti revolu¬ cionarni udar samostalno, bez obzira na ostare faktore. U tu svrhu priključit če se ekspediciji sa Visa — koju čemo mi orga¬ nizirati — i naš izaslanik, koji če ponijeti sobom i sve potrebne planove. U isto vrijeme stigne u Šibenik Ivo Aničin, kojega nam je uputio iz Zagreba dr. Drinkovič radi veze i saradnje sa na¬ šim revolucionarnim odborom. Aničin je uzeo aktivno? učešča u našem revolucio- narnom radu. Dr. Grisogono izvijesti dra Drinkoviča o donesenim odlukama za ekspediciju si otoka Visa i izvršenje revolncionarnoga udara, te zatraži da nam pošalje novčana sredstva, koja če biti potrebna za organi- zaciju ekspedicije s Visa. Do toga časa naš revolucionarni odbor bio je primio od poli- tičkog vodstva u Zagrebu u organizacione svrhe svega 3000 kruna. koje ie Jerko Gu¬ lič u tu svrhu bio stavio na raspolaganje dru Grisogonu iz jednog fonda za organi- zaciju »zelenog kadra« i faisifikovanje voj- ničkih dokumenata. Medjutim, za organi- zaciju ekspedicije sa Visa potrebna je bila veča svota, jer je, pored ostaloga, ribar- sku ladjicu trebalo kupiti. Dr. Stčpanek dao je svoj prilog od 5000 kruna, ali ni to nije bilo još dovoljno. Na drugom sastanku u Splitu uzeše učešča dr. Grisogono, dr. Stepanek, R. Giu¬ nio i dr. Drinkovič, — koji je naročito za to hitno došao iz Zagreba i donio traženi novac — te naši delegati Tkalčevič, Valen¬ tin Žic i Ivo Aničin. Sastanak je održan u stanu obitelji Nikole Žica. Sve naše pla¬ nove prenijela je u Split Katica Žicova, koju je naročito zato pozvao u Šibenik brat Valentin Dr. Stepanek, R. Giunio i Valentin Žic otputovaše početkom septembra 1918. na Vis. Žic je ubrzo našao i kupio podesnu jedrenjaču. Našao je i ljude kojima če je opremiti, ali je trebalo čekati na povoljan vjetar. A toga čitav mjesec septembar nije bilo j oni su morali čitavo to vrijeme da maskiraju svoj boravak na Visu, odnosno da se sakrivaju — bilo je medju njima i vojnih bjegunaca. To nije bilo baš 'lako i uvijek je postojala opasnost da budu ot¬ kriveni. Samo umješnosti i lukavosti dra Stčpaneka j Žica ima da se zahvali, što se za dugog njihovog bavljenja na Visu nije pobudilo sumnju austrijskih vlasti niti su otkriveni oni članovi ekspedicije koje je trebalo sakrivati. Žic, kao poduzetnik, za- varavao je vlast time, da navodno traži neka rudna ležišta po otocima. Dr. Stčpa- nek pak je još iz Praga bio iavio kotar- skom poglavaru u Hvaru, da dolazi tamo na dulje vrnem; zbog iiječenja. Svojim »austrijskim« držanjem več za prvog bav- ljenja na Hva-u (kad je čekao na podmor¬ nici!) bio je stekao povjerenje kotarsko" poglavara koji mu je svuda izlazio usrn Sret 'v; \ Sa c*t prii f definitivnog preiaska na Vis, dr. Stepanek je prvo navratio u Hvar da si osigura zaštitu kotarskog po- glavara. kopi je trebao pred žandarima na } ,su ’ kamo je zelio da ide »na neko vri¬ jeme radi lnečenja«. Ali i por ed svega opreza i maskiranja tajna njihovog bavije- čuva. Samo što, srečom, za tu tajnu ne saznaše austrijski organi, več neki nacio¬ nalni ljudi- A i to je bilo za našu ekspedi¬ ciji! neugodno. Svi oni htjedoše da joj se priključe, t. j. da s njima uteku u Italiju. A ladjica je bila malena. pa nije mogla da ponese veči broj ljudi. Osim toga s večim teretom umanjivala joj se brzina. Tako se je desilo, da um.iesto njih trojica i članova posade, uteče u Italiju 12 osoba. Priznajem, i mi smo u Šibeniku proživ- ljavali u nestrpljivom i nervoznom raspo¬ loženju sve vrijeme čekanja na viiest o prelazu naše ekspedicije s Visa u Italiju. Neizvjesnos.t o sudbini članova ekspedicije, i strahovanje da ne budu otkriveni prije bi- jega, mnogo nas je mučilo, i naša nervoza rasla ie svakim danom čekanja. Kao za inat, čitav mjesec 'septembar bio ie lijep i bez vjetra, a po takvom lijepom vreme¬ nu nije se moglo izvršenje ovakovog pot- hvata ni zamisliti. Svaki dan odlaganja bilo je za^ nas izgubljeno vrijeme. a to smo mi najteže osječali. Da je bilo sreče, mogao le naš delegat^ da dodje u vezu sa drom 1 rumbičem več polovicom septembra, i mi smo mogli najkasnije mjesec dana prije sloma monarhije da u Šibeniku izvršimo revoluciju. Dne 3 oktobra 1918 g. zapuhala je na srednjem Jadranu orkanska bura. Znali smo u Šibeniku odmah, da če naš Valentin znati iskoristiti ovu biru. I zaista. sutra- dan dobismo obavijest, da ie ekspedicija napustila otok dan prije u 7 sati na večer. Kako sam kasnije saznao bura na moru bila je tako strahovita, da je pravo čudo. sto je ekspedicija srečno stigla u Italiju i da se ona mala ladjica, puna ljudi, nije potopila. Odvažnomu sreča pomaže! * I austrijske vlasti saznale su za bijeg jedne ribarske ladjice s otoka Visa < upu- tiie su u potragu za njom torpiljere s Hvara i Korčule. Njihovo traganie bilo ie, medjutim. bezuspješno, jer je ladjica do dva sata po podne več stigla na talijan- sku obalu. »Istra* Izlazl svakog tjedna n petak. — Broj čekovno? računa 36.789. — Prctplata: za cljelu godlnu 48.— din., za pola frontno >a. TT"-7----- na godlnu. — Oglasi se račnnaju po cjeniku. — Vlasnik I Izdavač: Konzorcij »Istra«. Ma sarvkova ul i8a II It rol niffini "nsn ™ Ino/cmslvo dvostruko, za Vraerlku Z dolara rova ulica 48, III. kat. — Tisak: Stečajnina Jugoslovenske štampe d. d., Zagreb, Masary kova ulici- bro) 28a Za tiska J,, nre " ,, ' st vo odgovara IVAN STARI. Zvoniml- tisuaru odgovara Kudolt Polanovič Zagreb, Iliča brol 131.