ANNALES • Ser. hist, socio!. • 10 • 2000 • 2 (22) ZAPISI, POROČILA IN OCENE/NOTE, RELAZIONl £ RECENSION! / NOTES, REPORTS AND REVIEWS, S?S-603 Cínglese Edward Brown, físico e membro délia Royal Society, che viene considérate il plu importante dei primi viaggiatori ed a cui dobbiamo 3 descrizioni de! Lago di Cerknitz in seguito al suo soggiorno nel 1669; ¡'italiano físico e naturalista, Alberto Fortis, famoso soprattutto per il suo Viaggio In Daimazia che, nel dicembre del 1777, incise il suo no- me in una coionna di stalagmite nel la grotta di Vilenica, allora chiamata Grotta Comíale, alla quale dedico anche un'accurata descrizione; I' architetto e pittore francese, Louis François Cassas, che nel 1782 visitó Predjama e San Canziano e fissô le sue impression! non solo in forma scritta ma dipinse anche una serie di acquereíli di altissimo fivello e grande importanza storica; Kari Friedrich Schinkei, pure lui architetto di fama e professore al l 'Accademia reale di Berüno, che nel 1803, da ventiduenne, viaggio in Italia altraversando la Slové- nie e descrisse nei suoi diari di viaggio la minieria di îdria, il Lago di Cerknitz, la grotta sotto il castello di Predjama ed anche la Grotta Corniale (oggi Vilenica). Dal la mano di Schinkei derivano inoitre disegni in matita ed inchiostro che raffigurano Predjama e la parte de l f éntrala délia Grotta Corniale. Poi anche il mare- sciallo francese ed ex governatore delle Provincie llli- riche sotto Napoleone, Auguste Frédéric Lois Viesse de Marmont, che nel!' invernó del 1810 si recô a Postumia e Cerknica e si ricordô delle visite alla Grotta di Adels- berg e al Lago di Cerknitz nelle sue rnemorie; David Heinrich Hoppe e Christian Friedrich Horn- schuch, due botanisti tedeschi che pubblicavano nel 1818 il loro diario del viaggio nel litorale adriatico (ese- guito due anni prima), in cui raccontano le avventure di Joseph Eggenhôfner vissute drammaticamente in occa- sione délia sua scoperta délia Grotta di Padriciano (al- lora Eggenhofnergrotte); il ceco, poeta e scrittore, fan Neruda, che descrisse in modo romántico e dettagliato Postumia e la Adels- berger Grotte, Predjama e il Lago di Cerknitz, luoghi che aveva visitato nel 1 868; Sir Richard Francis Burton, i l famoso esploratore del lago di Tanganyíka, come pure scrittore e traduttore delle "WQi notte", che partí almeno 5 volte tra il 1873 ed il 1889 da Trieste, dove si trovava in veste di console britannico, per le grotte di Postumia e San Canziano. Su queste visite, inclusa la sua presenza a! "Grottenfest" (testa della grotta) di Adelsberg a Pentecoste del 1873, sí riferisce sua moglie Isabel nella biografía sul marito; persino George V, Re di Gran Bretagna, visito nel 1887, da principe e uffícíale nella Roya! Navy , ancorato colla nave "Dreadnought" nel porto di Trieste, la Groíta di Adelsberg, sulla quale fece nel suo diario una breve ma molto informativa nota; ed in fine Ruprechtdi Bavaria, figlio del Re Lodovico 111, si ricordô nelle sue memorie deí viaggi nel sudest d'Europa e nell 'Oríente, come pure delle sue visite alia Otoska jama e alia Grotta di San Canziano nel 1894. II libro contiene inoitre un* ampia introduzione in due capitoli. II primo tralta i viaggi in Slovenia nei tempi passati dando un1 idea delle circostanze, comoditá e scomoditá che condízionavano i soggiorni dei viag- giatori. Ma apprendiamo anche che un certo Thornas Cook, che organizzo per primo un'escursione turística attraverso l'Europa, nel 1868 portó 14 inglesi a Postumia e nella Grotta di Adelsberg. II secondo capitolo, invece, presenta tutte le grotte e altri siti carsici, che fu roño meta e soggetto di de- scrizioni da parte dei viaggiatori tra ¡i 1537 ed i! 1900. Qu i troviamo inoitre tutti i dati e fatti importanti sulla formazione geologica delle grotte e fenomeni carsici, sulle circostanze che hanno portato alfa loro scoperta, sui primi esploratori ma anche sugii tnizi dell1 usufrutto delle grotte come attrazione turística, sull'iristallazione della luce eíettrica e sui primi passi verso l'introduzíone di un mezzo da transporto nella Grotta di Adelsberg. C 'é da accennare, infine, ad un elenco utilissimo di nomi di grotte e di fuoghi riportati nelle varié lingue (slo- veno, tedesco, italiano) e diverse ortografié. Altrettanto informativa rísulta una breve compilazione di tutte le unitá di misura, in uso nel passato nei vari paesi ai qtiali appartenevano i viaggiatori, con i rispettivi dati moderni. Pur essendo un' opera scíentifica il libro di Trevor Shaw non é strettamente adatto ail'uso esclusivo degli studiosi. Proprio per il suo modo di presentare il mate- riale antíco in forma assolutamente non secca e poí- verosa si presta infatti anche ai iettore profano da ínte- ressante ed altrettanto piacevole lettura e permette, sia agli spleologi che non, un vivace, autentico e divertente tuffo nel passato. A differenza pero dei viaggiatori di una volta noi possiamo goderci con il libro in mano i luoghi e i posti del Carso Sloveno senza correre il riscbio di essere derubati da bancle di ladri, che si nascondevario durante la seconda meta del '700 nel fitto bosco esteso tra Plañiría e Postumia, dove il topó- nimo "Ravbarkomanda" ce ne parla ancora. Brigitta Mader HRVATSKA S R E D N f O V J E K O V N A D I PLOMAC I JA , Zbornik Diplomatske akademije, Diplomatska akademija Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, Zagreb 1999., 284. strani. U Zborniku pod gornjim naslovom objavljena su ¡zlaganja sa znanstvenog skupa "Hrvatska srednjovje- kovna diplomacija", održanog u Zadru od 9. do 11. rujna 1998. u organizaciji Diplomatske akademije, Hrvatskog instituta za povijest i Zavoda za povijesne znanosti H A Z U u Zadru, te u suradnji s Ministarstvom znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, gradom Zadrom i Zadarskom županijotn. Uvodni dio Zbornika 591 ANNALES • Ser. hist. sociof. • 10 - 2000 • 2 (22) ZAPISI, POROČILA IN OCENE /NOTE, 8ELAZIOM1 E RECENSIONI / NOTES, REPORTS AND R£VIEW5, S?S-603 sadrži proslov Mladena Andrliča i prigodan govor Ive Sanadera o tradiciji hrvatske diplomacije. Objavljeno je ukupno 17 znanstvenih radova. Zbornik započinje člankom Ive Sanadera Hrvatska diplomacija u suvremenim medu narodnim odnosima, (9-12), u kojem autor sažeto prikazuje nacionalne in- terese i diplomatsku aktivnost Republike Hrvatske. U radu Diplomacija-politika pregovaranja i sporazumije- vanja u hrvatskom ranom srednjovjekovlju (13-25) Neven Budak opisLije česte diplomatske dodire Hrvata s papinskim poslanicima, ali ističe i važnu ulogu svje- tovnih osoba, od kojih izdvaja zanimljivu epizodu to- parha Dobronje. Diplomacija hrvatskih narodnih vla- data (27-42), naslov je članka Milka Brkoviča koji, smjestivši dolazak Hrvata u adekvatan diplomatski kon- tekst, prikazuje diplomatske poteze i postupke Trpi- miroviča koji sazrijevaju i kao vladari i kao promišijeni političari. Miroslav Bertoša autor je rada Teritorijalno-gospo- darski prijepori i medunarodno dogovaranje: jedan pri- mjer "srednjovjekovne diplomacije". (43-57) Nakon re- petitorija srednjovjekovne istarske povijesti čija feudalna rascjepkanost uvjetuje političke odnose, kompleksne pravne posebnosti i osebujne kulturne odrednice, na primjeru Istarskog razvoda, prepoznaje nadilaženje lo- kalnih sukoba kao i ponudu suživota na prostoru in- teresa velikih sila. Papinska diplomacija izmedu XV. i XVI. stolječa (59-80) članak je Silvana Giordana, o nastanku zrele papinske diplomacije koja zahvaljujoči ujedinjavajučoj sili i turskoj prijetnji izrasta u re- spektabilan politički subjekt kojemu je glavni cilj Liprisutniti papinski značaj i djelovanje u Europi. Zatim razlaže ustroj i način funkcioniranja diplomacije, slanje diplomata, njihova ovlaštenja i zadatke, načine dje- lovanja, piaču i korespondenciju s Rimom, kao i organizaciju života na područjLi gdje su bili upučivani. Attila Zsoldos u članku Izaslanici Arpadoviča (81-88) na osnovi povelja kojima su nagradivani kraljevi duž- nosnici, približava svijet njihovog diplomatskog dje~ lovanja. Najvažniji diplomatski partneri su im papa i susjedi. Poslanici su uglavnom bili niži klerici, a ne- rijetko i velikaši s područja koja su graničila s onima kamo su upučivani. Udio Hrvata u papinskoj diplo- maciji (89-118) rad je Jadranke Neralič. Največi prostor posvečuje prikazu života i aktivnosti Hrvata koji su djelovali u diplomaciji Svete Stolice. Na kraju donosi i biografske podatke o strancima koji su bili visoko pozicionirani u hrvatskim biskuptjama, Tomislav Raukar u članku Hrvatska diplomacija u razvijenom i kasnom srednjem vijeku (119-130) istražuje smjernice hrvatske diplomacije na tri razine: kraijevstva, vlasteoskih obitelji i pojedinačnih društvenih zajednica. Zaključuje da do kraja 15. stolječa nisu postojali uvjeti za istup specifično hrvatske diplomacije. Članak Franje Sanjeka Ivan Stojkovič Dubrovčanin (1392./95.-1443.) diplomat i pobom i k europskih inte- gracija (131-141) prikazuje život Ivana Stojkovica, znanstvenika, erudita i razumnog diplomata. Zaključuje da je njegov nemali doprinos baš na duhovnoj inte- graciji, koju je tad nastojao postici sazivom opčeg koncila. U radu Renesansna diplomacija i rat. Primjer pada Bosne 1463. (143-177), Mladen Ančič nalazi razloge opetovanoj tezi o krivnji krstjana u redi- zajntranoj stvarnosti i fabriciranju dokumenata Ni kole Modruškog. Razlog brzog pada Bosne, kao i središte moči koje je utjecalo na Modruškog da krivotvori stvarnost, vidi u Matijašu Korvinu, koji tako postupa, zaključuje Ančič, kako bi se uvjerio, da kao mlad vladar, ne može očekivati ni papinu ni bilo čiju pomoč. Ivan Prlender u svom radu Diplomacija Dubrovačke Republike: dosezi umiječa (179-191) prikazuje dubro- vačku diplomaciji! od Zadarskog mira do Mohačkog poraza, u razdoblju u kojem je Dubrovnik izborio svoje pozicije na tri razine: postigao državni suverenitet, gospodarske povlastice i širi teritorij. O posianičkoj službi i diplomatskom protokolu Dubrovačke Republike u 15. stolječu (19.3-204) piše Zdenka Janekovič Romer. Promjena položaja Dubrovnika, koji mora uvažavati ugarskog kralja, prijeteču tursku opasnost i novi status grada-republtke, stvara i potrebu za nepopularnom, zahljevnom i odgovornom poslaničkom slu ž bo m. Biser- ka Selicza i Zlata Blaž.ina-Tomtč u članku Dubrovački liječnici u službi dubrovačke diplomacije u srednjem vijeku i renesansi (205-213) na primjeru liječnika koje je Republika slala u susjedne zemlje liječiti uglednike, pokazuju da su oni važan izvor o zdravstvenim, po- litičkim i gospodarskim prilikama tih zemalja. Borislav Crgin u članku Biskup Nikola Modruski- papinski poslanik na dvoru ugarsko-hrvatskoga kralja Matijaša Korvina (215-223) prikazuje Modruškog kao istaknutog papinog čovjeka i zaključuje da je njegov- sukob s kraljem uslijedio jer se više nisu mogli poklapati- interesi kralja i pape. Na kraju se osvrče na glavna Ni-- kolina djela. O zanimljivom aspektu djelovanja plem- stva piše Damir Karbič u radu Diplomacija hrvatskih velikaša iz roda Šubiča (225-2.42). Veči dio članka po- svečuje centrima političke i vojne moči s kojima su Šubiči bili u doticaju. Kratkotrajno ostvaruju večinu namjera u koju svrhu i šaiju diplomatske misije: jačaju vlast u Hrvatskoj, ozakonjuju je i integriraju veči dio obale u jedinstvenu cjelinu pod svojom kontrolom. Ivan jurkovtč u radu Diplomatska aktivnost hrvatskoga plemstva u vrijeme t.urskoga pritiska na Hrvatsku (243- 256), polazi od slabosti kralja Vladislava II. koji se odriče poluga vlasti kojima je Matijaš Korvin održao ravnotežu sila. U nastaloj situaciji vidi mogučnost sa- mostalnog istupa dijela hrvatskog plemstva i njihovo diplomatsko nastojanje u europskim razmjerima. Diplomatske aktivnosti Zadrana u vrijeme opsade Zadra 1345./46. godine (cio odlaska Ludovika L iz zadarskog distrikta) (257-270) članak je Zorana Ladiča o nastojanjima Zadrana da privuku Ludovika L na svoju 592 ANNALES • Ser. hist, socio!. • 10 • 2000 • 2 (22) ZAPISÍ. POROČILA IN OCENE/NOTF, RElAZiONI E RECEN5IONI / NOTES, REPORTS AND REVIEWS, 57S.f03 stranu tijekom mletačke opsade i 345/46. Pouzdavajuči se t.i njegovu vojnu silu, kojom rnože siorniti mletački obruč, Zadrani ustraju u obrani, sve dok diplomatsko umiječe, novčani priloži Venecijanaca i prvi vojni ne- uspjesi ne odvrate Ludovika od obečane i namjeravane podrške. 5erdo Dokoza u članku Papina diplomacija i dolazak Anžuvinaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje (271-284) iznosi papinski diplomatski "arsenal" nasta- janja i suptilnih pritisaka na vrhove dotad nesklonog plemstva i klera u Ugarskoj i Hrvatsko) kojiroa je pa- pinstvo uspjeio na prijestolje dovesti svog an2uvinskog kandidata. Priloži objavljeni u ovom Zborniku kvaliietan su do- prinos neistraženim medijevalnim problemima. I ovime se ukazuje na potrebu za cjelovitim, interdisciplinarnim pristupom srednjovjekovnoj povijesti u kojoj je diplo- matska aktivnost njezinih aktera nema!i dio onog što nam je uopče sačuvano. Margareta Matijevic' ViVERE IN FR1UL1. Saggi di demografía storica (secc. XVI-XIX). Zbral in uredil Marco Breschi. Forum, Udine 1999, 262 strani. Videmska univerzitetna založniška hiša Forum je s svojimi izdajami v zadnjih letih postala pomemben dejavnik v že bogatem kontekstu furlanske domoznan- ske publicistike. Pri uresničevanju svojega namena, to je služiti znanstvenemu osvetljevanju regionalne zgodo- vinske stvarnosti in promociji raziskovalnih doneskov domačega univerzitetnega kot tudi neakademskega raz- iskovalnega kadra, je bistveno prispevala h kvalitetni ravni zgodovinopisne produkcije. O tem pričajo številne monografije o družbenih, gospodarskih in kultumo- antropoloških vidikih Furlanije, ki razkrivajo značilnosti tn posebnosti tega prostora ter jih vključujejo v med- narodno znanstveno debato. Gospodarski in družbeni zgodovini je založba namenila tudi posebno knjižno zbirko {Storia, economía e societa in Friufi - pri znan- stvenem svetu sodeluje tudi slovenski kolega dr. Branko Marušič), v okviru katere je kot druga izšla pričujoča monografija. V nasprotju s prvo, o kateri smo poročali v 18. številki naše revije in ki je zajemala širši tematski spekter, se ta osredotoča na historično demografsko problematiko. Zgodovini prebivalstva, vidikom demo- grafskega razvoja in s temi temami povezanim širšim ciružbeno-gospodarskim aspektorn v furlanskem prostoru ter virom in metodam preučevanja te problematike je posvečenih vseh enajst prispevkov, ki so v mnogih primerih sad timskega dela. Tako prihajata do izraza interdisciplinarna zasnova in skupinski značaj historično demografskega preučevanja, v tem primeru pa tudi posebna vzajemnost sodelujočih avtorjev, ki v sklopu oddelka za statistiko pri ekonomski fakulteti všdemske univerze in okrog njega tvorijo zelo "uigrano" delovno ekipo. Urednik zbornika Marco Breschi v uvodni pred- stavitvi ugotavlja, da je bito o problematiki prebivalstva Furlanije v obravnavanem časovnem obdobju že veliko napisanega, kot je razbrati tudi iz začasne bibliografije razprav, ki jo priobčuje v prilogi zbornika. Splošne poteze furlanskega demografskega razvoja so potem- takem na dlani in se z izjemo nekaterih posebnosti v dolgi perspektivi bistveno ne razlikujejo od druge italijanske in širše evropske dinamike. Povsem odprta pa ostajajo vprašanja o mehanizmih in dejavnikih razvoja, ki so, kot so dokazala najbolj inovativna mednarodna in sama italijanska historično demografska dela, lahko od primera do primera povsem različna, ne glede na podobnost končnega "produkta". Problem je torej v različnih demografskih sistemih in v razmerjih med smrtnostjo, rodnostjo, sklepanjem zakonskih zvez in migracijami, ki jih je mogoče raziskati samo s po- drobnejšimi študijami na nominativni metodološki pod- lagi (se pravi s pritegnitvijo poimenskih serialnih virov). Po zaslugi vse večjega zanimanja med zgodovinarji in antropologi za hribovita družbena okolja, so bila zlasti Karnija pa tudi druga gorata območja Furlanije, med njimi tudi slovenska dolina Rezije, v zadnjih nekaj de- setletjih deležna kar bogate tovrstne študijske produk- cije. Veliko manj pa je bilo storjenega za nižinske predele. K temu so vsaj delno pripomogle tudi nekatere karakteristike izpolnjevanja župnijskih matrik, med njimi pomanjkljivo beleženje otroških smrti in redkost statusa animarum, kar je za historičnega demografa resna ovira. Dejstvo pa je ~ podčrtuje avtor - da je uspešno preučevanje zgodovine prebivalstva mogoče le s kombiniranjem mikroraziskav in globalnih agregativ- nih (številčnih) metodoloških analiz, kar terja zapolnje- vanje dosedanjih študijskih vrzeli in nadaljnje pospeše- vanje raziskovalnih prizadevanj v omenjeni smeri. Preučevanje prebivalstva se umešča v širši kontekst življenjskega okolja, zato morajo opazovanja upoštevati njegove gospodarske značilnosti in dogajanja, med katerimi so "klasična" tema agrarne kulturne in tržne razmere. Tej tematiki je posvečena študija o prehrani in razširjenosti koruze v Furlaniji v 17. stoletju. Avtor A. Fornasin je za analizo uporabil popis žitnih zalog, ki so ga opravili leta 1656 v zvezi s pošiljanjem agrarnih produktov v Benetke, ki so bile takrat vpletene v vojno. Upoštevajoč način, po katerem je koruzna kultura prodirala v severnoitalijanski prostor, to je z izrinjanjem drugih pomladanskih žit, je omenjeni vir (po logiki obratnega sorazmerja) dragocena podlaga za ugotav- ljanje stopnje razširjenosti koruze po različnih furlan- skih okrožjih. Podatki kažejo zelo raznoliko geografsko siiko, tako da je ponekod koruza sestavljala že tri četrtine pridelanega žita, drugod - kot na primer v Ter- skih dolinah v Slovenski Benečiji - pa je bila sploh ne- 593