Hrvatsko kazalište. rkva, škola i kazalište jesu kod svakoga naroda onaj nužni faktor, vp® koji snažno promiče i uspješno diže ćudorednost i uljudbu koli pojedinoga čovjeka toli cijeloga društva. Za to i jest svaki kulturni narod vazda živim interesom pratio, rado podupirao i požrtvovno njegovao ta tri sjajna svjetionika na prečesto mračnoj pučini, kojom uz tolike pogibelji plovi krhka ladjica ljudskoga života. I jedno i drugo i treće od ovoga trojstva može nam služiti kao pouzdano mjerilo kulturne težnje i snage svakoga naroda. Isporedimo samo staroklasične Grke i Rimljane, njihov život, njihovu kulturu i njihova kazališta! — Rimljanin, koji je volio proliti na bojištu funtu krvi nego li kap znoja kod kulturnoga rada, kako je daleko zaostao u uljudbi za Grcima! — Kazalište pak nad kazalištima bijahu njemu smiješne komedije i surove gladijatorske igre; a Grk, koji je radije težio za savršenom ljepotom i pravim znanjem nego li za pohlepnim osvajanjem zemalja, kako je daleko dotjerao u uljudbi! — A kako je bilo grčko kazalište! — Već sama geneza leži mu u bogočašću! — A nije li umjetnički dotjerano prikazivanje savršenih tragedija u velebnom teatru bilo Grcima nekakav uzvišen, čist, bogoštovan čin, koji si je nježno ali neodoljivo otvarao put u svačiju dušu one neizbrojne množine slušatelja, kojim je duša od radosti, zanosa i pobožnosti podrhtavala, jer je u tragedijama gledala svoju epopeju, svoju herojsku liriku, svoju istoriju, retoriku i muziku i svoju moralnu filozofiju! — I moderni kulturni narodi u velike cijene pozorišta kao zavode ćudoredne i obrazovne i prema toj uzvišenoj svrsi grade ih u veličanstvenim stilovima a podupiru ih kraljevskom darežljivošću. I pravo je tako, jer kako Schiller veli, kazalište je mjesto, gdje grudi svakoga pojedinca ispunjuje samo jedan osjećaj, a taj jest: biti čovjekom! To je za rana uvidio i hrvatski narod, koji je vijekove i vijekove morao Davoru prinašati krvave žrtve, da si spasi vjeru i ognjište. Ali kad je to doba minulo, on se dade na miran kulturni rad: prigrli knjigu, a 10. lipnja 1840. otvori i dveri hrama boginje Talije. Tako eto prije nekoliko tjedana minu upravo petdeset i pet godina, što se je u glumišnoj zgradi na Markovu trgu odigrala prva hrvatska gluma tjuran i Sofija* Ivana Kukuljevića Sakcinskoga! — Tko da opiše entuzijazam naših predaka? — Div medju preporoditeljima hrvatske knjige, neumrli pjesnik velebne pjesme »Smrt Smail-age Čengijića» Ivan Mažuranić složio je prolog, kojim je hrabrio i bodrio patrijote, neka ne dopuste, «da pogine sjeme, od kog će nekda možebiti naši unuci slatke uživati plode. — Drobno je — veli pjesnik — zrno, ali iz njega se može dići ogroman hrast, pod kojim će umoram putnik naći hlada. . . . Ogojite — kaže nadalje — sjeme, za koje će vas blagosivati djeca, i spomenite se, da — ako se hrast nikda ne posadi, nikda ga neće ni biti*. — A sada pitajmo: Jeli se ispunilo, što je pjesnik u prologu prije petdeset i pet godina želio i molio? — Jest, ispunilo se, u punoj mjeri ispunilo, jer hrvatsko rodoljublje nije dopustilo, da pogine zasijano sjeme, već ga je do danas revno njegovalo i pazilo, tako da se iz njega doista digao ogroman hrast, a taj pruža umornim putnicima, koji teško opterećeni pognuti stupaju stazom života nakon dnevne patnje slatku okrjepu. Na sveučilišnom se na ime trgu u Zagrebu diže ponosno i impozantno novi velebni hram, posvećen božici Taliji, kojega će se dveri početkom listopada t. g. — kako je to zva-nično oglašeno —• svečano otvoriti. Gledali smo ovih dana ovu veličanstvenu zgradu, koja bi bila pravi ures svakoga velegrada, i bili smo uzneseni s njezine elegancije, ukusnosti i ljepote. A što da kažemo o nutarnjosti zgrade same I Ona je upravo sjajna, veličanstvena. Foyer razi zemlje, a osobito onaj u prvom katu, pa onda strop u gledalištu vanredno su ukusni, skladni i bogato zlatom urešeni. Zastor pako, koji slika umjetnik Bukovac, bit će prekrasan ures novoga kazališta i prava znamenitost grada Zagreba. On nam prikazuje najsjajnije stranice hrvatske literarne istorije: dubrovačko pjesništvo, ilirizam i zoru mlade dobe hrvatske knjige, u kojoj se dobi i glumišna umjetnost počela bujnije razvijati. — Kad bude cijelo gledalište električno sjajno rasvjetljeno, efekat bit će tog čarobnog vilinskog dvora u pravom smislu riječi silan. — Pitajmo dalje: A jeli se Hrvati spremaju, da dostojno udju u novo kazalište? — Jest, spremaju se. Već se je prije po malo, osobito pako netom minule sezone u staroj, trošnoj kazališnoj zgradi počela publika sistematski odgajati za klasični repertoir. Uz Šekspira prikazivao se je Goethe, Moličre i Schiller. U svem dano je prošle sezone 270 predstava, medju kojima je bilo 38 noviteta — i to takih noviteta, koji su te sezone prvi put prikazivani na velikim pozo-rištima evropskim, — a 17 izvornih hrvatskih drama! — Na natječaj pako, što ga je te sezone raspisala uprava hrvatskoga kazališta za izvorne glume, prispjelo je u svem četrnaest komada. Medju tima je sedam tragedija, i to: Pribina, Tomislav, Kraljević Radovan (dvije tragedije pod istim imenom), Simeon Silni, Hrvoja Vukčić Hrvatin, Kralj Tvrtko. Pučke glume: Osveta, Žrtva nevjere i Lov na muža. Iz društvenoga života; Ekvinocij, Tajna, Homeopatičko liječenje i Francuzi u Hrvatskoj. — Hrvati se eto primiču svomu originalnomu repertoirul — Nadalje imali su Hrvati ove sezone skroz hrvatsku operu! — Tko bi bio prije dvije godine ma i u snu mogao pomisliti, da će god. 1895. slušati u Zagrebu се грижи тоже за наукит^ и искуствата, до колкото му позволлвагв силитФ и обстолтелствата. Вече вђ на-чалото на народното свбуждание полвшгб се е талантливии поега Франца. ПрешеренЂ (1800—1848 г.). Тои е наи-заб^л^жителнии лирикч. и enuK'L не само между СловенцитФ. нч> — могло би да се каже — между гожнитФ Славлни изђ обгцо. Славнии германски поетч. Анастасии Гргонч., които бФ>ше ученикЂ на Прешерна, прославлва учителл си B'i) една много красива „ода“. Ота по-новитФ словенски поети наи-виднитФ сж Иосифт. СтритарЋ, СимеонЂ ГрегорчичБ (за които писахме irt бр. б) и Антонгб АшкерцЂ (Гораздч.), поезиит-ћ на които донасл и нашето списание отђ врФме на врФме. У днешнптФ поети и белетристи цочти на всичкитФ по-малки славлнски племена влад^лтт. ome все романтически традиции; реализмт.гБ имђ е чуждч>. Похвално заслужва да се спомене оловенското духовенство. което е взимало и взима всћкога живо участие вч. народнитФ борби и вч> литературнитФ пр^дприлтил. Това е вч. прочемч. нФицо естественно, зашото свЈиценницитФ произлизахж все отч. ерФдата на народа, които имч, бФипе постолнно при сч.рдце; когато другит^ сђсловил имахж често пљти чуждо происхождение, и за това никакх. не милФхж за народа. A онил мирлне отч. домашното происхождение, като б!зхљ B'i меншество, се управллвахљ споредт. ВЂЗгллдовФте на болшинството и сдлцо прФзирахж народа та не се грижихж. за неговит* нужди. И така СловенцитФ, наи-много иматв да благодарлтЂ на народното ду-ховенство своето вгзраждаме. Между мирската интеллигенцил захвана да се вч>збужда на-роднил духж пр-ћзч. иослФ.дшггћ 20—30 години, a слце Д« днесв не е проникналЧ) всичкитћ сђоловил. Силата на СловенцитФ се сђстои у селлнитФ, които сж много талантливи и прилежни. По-голФ.мата чаетв на днешната интеллигенцил произлезла е от'Б тФхната сргћда, и тл се осФлца все солидарна С'Б Trhxt. РФдко me се намФри между онил Словенци, които имагв висше образование, единж „нсмшкутар'Би, то е такчлгБ които би се изневћ-ршгв на народа си и се присБединилЂ кђмђ НФмцитћ. По-често етава това между тч.рговцитФ и промишленицитгћ, които дохождатт> от-Б селата вч> градовет^, гдФто има емФсено народонаселение (НФмци и Словенци). Hi) и такива елучаи ставатљ все по-р^дки, зашото само-сгзнанието зима отх денБ на денв все ио-голФ.мЧ) обемЂ. lio тол начин'Б можемт. да си растхлкуваме, каггв стана Краинско напгвлно словенско, a сжлдо така по-малкитћ градове и паланки вч> ЕЦиреко и Горишко. Какч. се грижатЂ СловенцитФ, да подобржтл. положението на народа вч> економическо отношение, това го доказва наи-хубаво развитието на словенскитФ спФстовни и кредитни касси, тжи наречени „посоилнициа. До 1881. год. сжгцествувахж само седЂМЂ такива за-веденил. Тогава се прфдприе депутатдтч. на ЦелБски окрљгч. госп. МихаилЂ Вошнлкђ да организира евгозч.тч. между тил кредитни за-веденил, и вч. слФдствие на това вгзникнахљ бдрзо нови. като полу-чавахж помшцб отх постаритФ и по-богатитФ. Кдмд крал на 1895 г. имало е вече 60 такива касси, a кгбмгб крал на 1894. год. даже 70. ЗабФлФжително е това, че се основахљ и подигнахљ тФзи кредитни заведенил безт, всФ>ка помогцб било отч> етрана на ддржавата, било отч> страна на областБта. Отгб 1893 год. имаме слФдугош;итФ по-важни данни за бО-тФхд „посоилнициа: Всичкото зимание-давание достигнљло е до 16,110.943 фор., сумми вложени вч. касситФ (срФпцу лихва) 7,211.632 фор., на 7,426.349 фор., сумми дадени на заемч. чиста печалба 93.832 фор., разноски за управлението на тил касси 39.433 фор., резервни фондч, 440.472 фор. Отч. паритФ, които дава кассата на заемБ, плагца се лихва само 5% до 6°/0; a за наричнитФ влогове кассата дава лихва 41/а%. Наи-много кредитни заведенил отгб този видч> има вч> Штирско (21) и у Коржшко (17). По този начинч> СловенцитФ се еманципирахж отђ чуждил нФмски каниталд. A освенЂ тФ>зи касси, които сж. на-редени половина no системата на Шулце-ДеличБ, половина no си-стемата na Раифеизена, слдцествува ои;е една голФма спестовна касса (хранилница) вч. Целве за гожната частБ на 1Цирил и една подобна градска вч» Лгобллна. ТФ работлтч. сч> значителни капитали. Пхрвата е имала прФзч. 1894 год. паричеиљ оборотч. 1,379.014 фор. Колкото се касае до езиковната равноправностБ вђ училшцата и вч> канцеллриитФ, СловенцитФ ош;е несж постигнжли много. ТФхшггФ оплакванил се зиматч. рФдко вч> внимание на надлежното мФсто. Ни народшггћ училшца не сж на веФкддФ тФхни т. е. чисто сло-венски, a 01це ио-малко срФднитФ учебни заведенил, — за висшитФ нФ>ма ни дума. Вђ Штирско, гдФто живФлтђ 400.480 Словенци и 847.923 НФмци, ome до cera вч> областгаш учебенгв сбвФ/гч. нФма ни едшгБ члент> — Словенецч., Вч> Корљшко захвашд се германизацилта вече вђ „народнитФ“ училшца. Вђ гоужно ГЦиреко и Краинско за-служватч. основнитФ училшда повече названието народни, понеже днесБ вече нФмат'Б германизираклди намФренил, както ги имахљ ош,е ирфди десетина годиии. Педагогически училилшца има за cera вђ Лшбллна. Горицаи Копрч. (Capo d’ Istria) сђ двоини учни езици (словенски и н^меки или италилнски); a вч> Мариборч. (Marburg) и Целовецч. (Klagenfurt) сж тил училигца сЂвсћигв H'h.MCKH. СрФ.дно учебно заведение (гимназил и реллно учмлшце), гд^то би се пр^подавали всички прФдмети на словенски, н^матч. Словенцит^ ни едно; нч> само нгћкои пр^дмети (законч. божи. латински, словенски езикч. и математика) се пр^подаватч. на т+.хнил езикч. вч. долннтФ. класове на гимназилта вч> Дгобллна и КраинБ и вч> паралелнит^ на Мариборската глмназтл I—IV классч.. Отч. началото на тази учебна година се отварл вч> Целве словенска гимназил, гд'ћто ш;е се прф.по-даватч. сл'»п;итФ. прФдмети на словенски, a останалитФ шце на нФмскии езикЂ. Областни евбранил, вч> които испрашатч. Слопенцитћ своитф. прФдставители, има нФколко; болшинство нматч. обаче само вч. краин-ското областно сЂбрание вч> Лгобллна. Вт> областното сч>брание вч. Горица има толкова Словенци колкото Италилнци; за това обикно-венно се почита при веичкитФ. рФ.шенил равенството на правата за двФтФ народности. Bi. Трч.стгћ (Triest) словенасит+> депутати образуватт. незначи-телно меншество; за това иматт. трва.дф мжчно положение и пргћд-иочитатв да отсжтствуватч. отч. засФ.данилта на са.бранието. Вђ областното ст.браиие на Истра вч> ПоречБ (Parenzo) заећдаватч. депу-татитФ. отх словенската, хч>рватската и италилнската народностБ. По-слФ.диитФ искатч. да терроризиратч. другитФ. и за това СловенцитФ. и Хч.рватнт'ћ напуснахљ овбранието вч> послФдната му сессил. СловенцитФ отч. ГЦирско испрашатч. прФ.дставителитФ си вч> областното сч>брание вч> Градецч. (Graz). И тФ сж вч> меншеството. г1''ћхното положение е тоже доста трудно, зшцото ЈгћмскитФ депутати не искатч. да уважаватч. ни наи-справедливитФ имч. исканил. По тал причина словенскит'1'. прф.дставители напуснахљ СЂбранието демон-стративно вч> минжлата сессил, когато нФ.мското болшинство прие една ресолуцил противч. отварлнието на словенската гимназил вч> ЦелБе. Едингб народч., които се намира вч. такива мжчни обстолтелства както СловенцитФ,, не бива да се раздФлл на партии. Ha всћкч.дФ вч> онил области, гдФто сљ СловенцитФ вч> сношение сч> нФмскии или ита-лилнскии елеменгв, има само една народна партил. Ако се полватч. нФкои спорове или каранл, тФ си иматч. локално или лично значение. Само м. Краипско има двФ партии либерална (радикална) и консер-вативна (католическа). ВеднажБ (вгб 1877 г.) се вече вгБСПолзува правителството отљ това нееггласие и сполучи сч> помогцвта на чи-новницит^ и на разни маневри при изборит^, да отнеме на Словен-цитЈ; болшинството B'L, градскии ctjbIjT'b и b/l евбранието. Това би тр1;бвало да послужи за урокч. на СловенцитФ, вч, Краинско, та да прФ.станжгБ да се каратч. no между си и да не образуватч, партии. когато има много по-важни работи, които не могжтђ да се свч>ршата ocbch'I) cl евединени силн. A отч> несЂГласието помежду синовет^ на единч. народч. може всккога да се вч.сползува неприлтелвтг. Отч> казаното се вижда, че за СловенцитФ. политическит^ об-столтелства не сж удобни. Нч. при всичко това тг1> напр^двахж много B'L еконолическо и културно отношение npt>3'i> посл^дшггћ 20—30 го-диии. Словевцит* иматч. да благодарлтч. това на собственнил трудт>, на енергилта и постолнството, както и на бистрил умч., c/l които ги е надарилч. Господђ. Ako пpoдгLлжaвaтL no сљш,ил начинт., то 1де над-вилтч. bi. всичкитћ борби за нapoднoc'rLтa си и me си спечеллтч. едно по-ш,астливо бљджше, както го е вече прЈ.дсказвалч, славнил поетч. ГГрешерен/в : Vremena bodo Slovencem se zjasnila, Jim lepše zvezde, kakor zdaj sijale. — e — Pro domo. ^l^Ifdcja o izdavanju «Jugoslavjanskega Glasnika* vznikla je po več-kratnem našem potovanju po Slovenskem, Hrvatskem, Srbskem in Bolgarskem. Že v mladih letih smo kot dijaki slišali in čitali marsikaj zanimivega o naših bratih na jugu, a večinoma je to prihajalo iz tujih virov; zvedeli smo o njih sicer to in ono, a vsikdar tako prikrojeno, kako pač tujci sodijo o naših razmerah. Le redko smo slišali kako resnico neposredno od brata Hrvata, še bolj redko od Srba, a celo redko od Bolgara. Ko nam je pa v poznejših letih bila dana prilika, stopiti v sredino bratov samih in občevati ž njimi, opazovali smo neposredno z lastnimi očmi njih običaje in občudovali proizvode njihovega duha ter se prepričali, da so nas tujci o marsičem krivo podučili in da tuji viri niso vsikdar zanesljivi. Potem smo morali marsikatere naše predstave o tem predrugačiti, druge dopolniti, tretje celo odstraniti. To je trajalo več let, dok smo bivajoč v neposredni dotiki z našimi brati, dobili kolikor mogoče prave pojme o njih. Vsakemu izmed naših rojakov pa ni dana prilika, seznaniti se neposredno z bratskim narodom, niti so mu dostopni čisti viri, iz katerih bi mogel zajemati svoje znanje o gmotnih in duševnih razmerah v bratskih deželah. Tedaj se pa spet urivljejo tuji posredovalci v obliki nekaterih časopisov, ki izhajajo v nemškem, francoskem in celo madžarskem jeziku s programom da hočejo med južnimi Slavjani posredovati, ter o njihovih razmerah po svetu poročati. Ti listi — nomina sunt odiosa — so le redko objektivni; njih izdatelji in uredniki imado večinoma le sebične namene: oni gledajo, kako bi eden narod na škodo drugega za svoje namene izkoristili. Zdaj hlinijo svoje prijateljstvo jednemu, zdaj drugemu narodu, ter hujskajo drugega proti drugemu. Vsled tega je vedno neka napetost med Hrvati in Srbi z jedne strani, a med Bolgari in Srbi z druge strani. Žalibog do sedaj nismo imeli nobenega časopisa na slavjanskem jugu, kateri bi nas poučeval o naših domačih razmerah in nas podpiral pri vzajemnih naših težnjah.*) Tako je prišlo, da n. pr. Bolgar zna o Turkih in Grkih več kot o Slovencih in Hrvatih, Slovenec o Nemcih in Italijanih več kakor o Srbih in Bolgarih; Hrvat in Srb, ki imata jeden jezik pa različno pisavo, le redko citata vzajemno svoje časopise in knjige, kakor da bi se prvi plašil cirilice, a drugi latinice. Takšne razmere se nam zdijo nenaravne, nezdrave in žalostne. In ko smo se o teh razmerah prepričali v samih dotičnih deželah, posebno v glavnih mestih — v Ljubljani, Zagrebu, Belgradu, Sofiji in Plovdivu — sprevideli smo, da je južnim Slavjanom neobhodno potreben občni časopis, v katerem se bodo neposredno srečevala peresa pisateljev slovenskih z onimi pisateljev bolgarskih, srbskih in hrvatskih, kjer bode polek latinice zastopana tudi cirilica. Da bi tej potrebi kolikor toliko zadovoljili, osnovali smo navzoči časopis tjugoslavjanski Glasnik* kot prilogo »Stenografu*. To je samo skromen začetek; predali našega lista so pretesni, da bi se moglo v njih zbirati vse, kar se zgodi bolj važnega na kulturno-zgodovinskem polju pri vsakem bratskem narodu na slavjanskem jugo. Tudi ni dovolj prostora za umstvene proizvode raznih odličnejih pisateljev in umetnikov, ki se v sedanji dobi pojavljajo med Slovenci, Hrvati, Srbi in Bolgari. Večina jih piše le v domačih listih, njihovi proizvodi redko prihajajo ven iz tesnih mej dotične dežele ali države, v katerej se izdajejo; tako da so med brati komaj po imenu znani. Prej se proslavi ta ali oni pisatelj ali umetnik med tujim svetom, kakor med sosedi in brati. Koliko je n. pr. Bolgarov ali Srbov, ki poznajo od novejih pisateljev našega Aškerca in Gregorčiča, ali od starejih našega Slomšeka in Vodnika. Koliko je n. pr. Slovencev, ki bi poznali vrla pesnika in prozaika Vazova in Veličkova, ali od starejih Slavejkova in Karavelova. Kar *) Samo Slovenci imamo političen list »Slovanski Svet», ki zastopa podobne težnje. velja o vzajemnih odnošajih teh dveh precej oddaljenih bratov, isto velja — kar je še bolj žalostno — o najbližnjih sosedih: Srbih in Bolgarih, Hrvatih in Srbih. Da bi se temu v prihodnosti odpomoglo, ter da bi se južni Slav- jani čim dalje tem bolje upoznavali in zbliževali, to je cilj, katero si je postavil naš »Glasnik*. Da bi pa mogli lože priti do cilja, trebalo bo s časom razširiti predale »Glasnika*, ter mu dati prostrano obliko, tako da mu bo mogoče priobčevati tudi večje ilustracije. Potem bode v njem zastopana v širjem razmera jugoslavjanska književnost in pisalo se bode obširneje o duševnih in gmotnih razmerah naših bratov. Samo na ta način se bodemo emancipovali od tujih nepoklicanih posredovalcev, stopili bodemo v neposredno dotiko med sebo, spoznali bodemo odlične jugoslavjanske pisatelje in umetnike, ter njih proizvode. Vse to je velike važnosti za nas. Dandanes se celo večji narodi zanimajo za svoja posamezna neznatna narečja, kako da bi se mali narodi ne zanimali za jezik bližnjih sosedov in bratov, ko bi se vendar lehko z njihovo književnostjo toliko okoristili, ter tudi v gmotnem obziru mnogo dosegli, upoznavši se z njihovim jezikom in stopivši ž njimi v neposredno dotiko. Na pr. v trgovini posredujejo med južnimi Slavjani Židje, Nemci, Madžari in Grki. Sami med sebo pa jako malo občujemo: tuji smo si, kakor da bi živeli vsak v drugem delu sveta. Da se pa omogoči razširjenje »Jugosl. Glasnika* bode najbolje kazalo, ako se oddeli od »Stenografa* ter da začne s časom izhajati sam za sebe v mesečnih zvezkih v večjej obliki. Dosedaj so bili na naš časopis naročeni večinoma tisti, ki so se zanimali za stenografijo; a oni krogi, katerim je bil »Glasnik* posebno namenjen, niso se dosta zanimali za-nj, ker so menda mislili, da je tudi strokovnjaško gradivo v njem. Zato se naš časopis ni mogel jako razširiti niti med jednimi niti med drugimi slojevi naroda. Zanaprej bi torej izhajal »Stenograf* za sebe v istej obliki, a bi mogel tudi še razširiti svoj delokrog posebno med učečo se mladino, podavajoč jej več gradiva za čitanje. Hoteli smo javiti naše nazore vsem gg. sodelavcem, prijateljem in naročnikom, prej kot kaj ukrenemo v tem obziru. Želeli bi zvedeti njihovo mnenje še pred izdajo prihodnega broja, da se vemo potem ravnati. Dober svet je zlata vreden. Uredništvo. Биографии на заслужнит^ Славлни. Životopisi zaslužnih Slovanov. Биографије заслужних Словена. Životopisi zaslužnih Slavena.*) СТЕВАН МО-КРАЊАЦ родио се у Неготину 1854 год., где je изучио основне школе и нижу гимназију. Вишу гимназију и велику писолу из-учио je у Београду. Поеле свршених на-ука, оеећајући иа-клоност према му-зици, отиде у кон-серваторијум у Лајпциг, да се ода сасвим тој грани уметности. Из Лајпцига пређе у Минхен и најчосле у Рпм ради усавр-шавања и иосле се врати у отаџбину. Још у Минхену ком-поновао je on своју прву руковет на-родних песама и „Јадну драгу“. Обе ове компози- Стеван Мокрлн.ац. Дије наишле су у Београду на бурно одобравање. Охрабрен тим успехом ода се Мокрањац потпуно на на-ционалну лирику и скупи у осам руковети цвет народних песама, оденувши их у уметничко рухо. Али он није занемарио ни народну *) Подгб това ваглавпе 1цо донаснме отт> врћме на врћме биографпи на про-чути, васлужни и учени ммас отб славипскии ion. ii сћверг, ва да можо.чв, така ннапмно no-доopi. да се ваповнавамв и сближавамо. — Pod tem naslovom bodemo prinašali od časa do časa jivotopise slavnih, zaslužnih in učenih mož iz slavjanskega juga in severja, da se moremo tako vzajemno bolje spoznavati in zbliževati. црквену мизику, те je no чисто народним мотивима компоновао за цркву велику литурђију, од које се поједини комади певају у Беораду у саборној церкви и дворској капели. Његове композиције, које су најомшвеније у Београду, изводи „Београдско певачко друштво“. у коме je Мокрањац петнаест година век хоровођа. Дечије песме, које je он такођер компоновао, изводи хор ученшса београдске гимназије, где je он учитељ музике. Културно-исторически новини. Kulturno-zgodovinske novine. Културно-историске вести. Kulturno-povjestne viesti. Черква и училишв. — Cerkev in šola. — Црква и школа. -— Crkva i škola. — Новачерква. Започнљти сл. приготовленив sa иостроиката на чер-квата „Св. Александрч. Невскп“ вб Софии. — Papa Lav XIII. imenovao je nadbiskupa vrhbosanskoga dra. Josipa Stad-lera u Sarajevu apostolskim legatom za sve slavenske pokrajine na balkanskom poluotoku. — Pučko školstvo u Hrvatskoj. Svršetkom školske godine 1893/4. bilo je u Hrvatskoj i Slavoniji 1277 pučkih škola. Za njihovo uzdržavanje i za uzdržavanje učiteljskoga osoblja potrošeno je u toj godini 1,894.900 for. 90 nov. Sve su pučke škole smještene u 1381 školjskoj zgradi. U učiteljskim školjskim knjižnicama (njih 1171) bilo je 220.123 sveska, a u učeničkim (njih 974) 60.414 svezaka. Školskih vrtova bilo je u površini 24.588 ara. — Pčelinjaka bilo je 320 sa 2790 pče-laca. Narodu je razdijeljeno iz vrtova prošle godine 127.996 voćaka, 89.116 trsja i 118.175 dudova. Učitelja bilo je 2135. — Na polazak svakdanje škole bilo je obvezano 250.506 djece, a na polazak opetov-nice 36.299. U svem 286.805. — V »Narodnih Listih« je objavila češka patrijotična družba oklic d.i osnujejo za Slovence Čehi višjo gimnazijo, ka- kor v Opavi s češkim denarjem. Nabiranje denarja se je precej začelo. Slava 1 — Slovenska filologija v Nemčiji v letnem tečaju 1895. Na vseučilišču v De-rolinu čital je prof. Briickner: Slovanski teksti; povestnica ruskega slovstva od leta 1856. in povestnica ruskega slovstva 1550 do 1600, 2 uri. Lektor Šalfejev pa je poučeval v semenišču'v dveh kurzih ruski jezik pa geografijo Rusije. Na vseučilišču v Vratislavi čital je prof. Nehring: Vaje slov.-filološkega semenišča v dveh oddelkih; slovnica staro sl. jezika; o Adamu Mickievviczu. Na vseučilišču v Grcifs-waldu čital je dr. Ro st: Ruščina za početnike, ruščina v višem kurzu in staro-ruščina. Na vseučilišču v Heidelbergu predaval je prof. Kleinschmidt: Pregled novejše ruske povcstnicc od leta 1598 sem. — V Švici pa je čital na vseučilišču v Ložanu prof. Maurer: O ruskem slovstvu za carja Aleksandra II. — Benečanski Slovenci so najbolje ohranjeni v videmski nadškofiji. V osrednjem semenišču v Vidmu je 20 bogoslovcev, ki se pod vrlim vodstvom profesorja J. Trinkota vadijo v slovenskem jeziku. Наука и художество. —Nauka in umetnost. Наука и уметност. — Nauka i umjetnost. — Jugoslavenska akademija dovršila je prvu seriju svojih publikacija za god. 1895. u svem pet knjiga: 1. Dr. Luka Jelić: Zbornik jugoslavenskih umjetnih spomenika. 2. Ljetopis jugoslavenske akademije za god. 1894. 3. Tade Smičiklas: Život i djela dra. Franje Račkoga i 4. Dvije knjige »Rada* (СХХ1. i CXXIL). Druga serija izaći će mjeseca decembra t. g. Već ovih pet knjiga stoji 8 for., a pretplatnici dobit će osim ovih još i drugu seriju za 10 for. Od dosele izašlih knjiga svraćamo osobitu pozornost gg. čitatelja na »Život i djela dra. Franje Rackoga*, koje je štampano u 4000 komada. Iz te se tek knjige može razabrati, što je bio Rački! — Sav je prihod te knjige namijenjen za Račkijev spomenik i arkadu. Jugoslavenska akademija odlučila je izdavati dva zbornika: 1. Folkloristički zbornik, u kojem će se štampati opisi života i vjerovanja naroda hrvatskoga i srpskoga, te poziva sve prijatelje narodne folklore, da joj šalju gradnju za pomenuti zbornik, u kojem će se ovako od propasti sačuvati pravi narodni život, narodni običaji i vjerovanja. — Neka i Slovenci misle na to; Bugari već imadu svoj Сборншгв на народнитк умотворешш. 2. »Zbornik za p o vješt kjižev-nosti hrvatske u novom vijeku*, u kojem će objelodanjivati priloge za noviju literarnu istoriju hrvatsku počevši od XV. stoljeća sve do godine 1860. Prva će knjiga ovoga zbornika izići već do godine. Redakciju »Folklorističkog Zbornika* povjerila je akademija svomu članu dopisniku gimn. prof. u Varaždinu Ivanu Mi 1 četi ću, a redakciju »Zbornika za povjest književnosti hrvatske u novom vijeku* svomu pravomu članu, dru. Milivoju Šrepelu, sveuč. prof. u Zagrebu. — Slikarska se umjetnost u Zagrebu stala lijepo razvijati. Mi smo u našem listu već govorili o tom u posebnom članku. Danas dodajemo još slijedeće: Dvorana u zgradi vladinog bogoštovnog odjela prekrasno je umjetnički uredjena i ukrašena. — Bukovčev zastor za novo hrvatsko glumište divna je umjetnina i koncepcijom i izvedbom. — Daroviti hrvatski istorijski i crkveni slikar don Celestin Medović, koji se takodjer preselio u Zagreb, da svoju otačbinu ukrasi svojim kistom, radi sada na kompoziciji četiriju slika. Od tih su dvije namijenjene prekrasnoj djakovačkoj crkvi, a naručio ih je hrvatski mecena biskup Strossmaver. Te dvije slike prikazuju poznata dva prizora iz staroga zavjeta: Žrtva Izaka i Žrtva Jakova. Nadalje izradio je Medović nacrte za dvije druge slike i to: Sv. Jeronima za zagrepsku prvostolnu crkvu i »Četiri srijemska mučenika*, koji neće da žrtvuju Eskulapu. Ta će slika resiti dvoranu vladinog bogoštovnog odjela. — Mladi hrvatski slikar K. Filip izložio je ne davno lijepu svoju radnju, koja nam prikazuje boudoirski stolić sa dvije vaze pune cvijeća. Kad čovjek tu sliku motri, čini mu se, kao da imade pred sobom pravo svježe, rosno cvijeće, koje je upravo sada nježna ruka ubrala, u kitu savila i postavila u vazu. Театрт, и мувика — Gledišče in glasba По8орнште n главба. — Kazalište i glazba. — „Славин“, потпури отт» liaft-обичнитћ мелодии славлнски ва там-бурашки сборч* отч» Рогшилда вт» Со-фин. Комиоанторч/гт. е иосвктилт. това твч>рдћ сиолучлпво мувнкалио пропз-ведение на Славлнската Бесћда вч» Со-фин по случаи на 15-годишнината на това дружество. При концерта, icoiiro со даде вч> сдицић правдпикг, ис1П»лиило е „хтфватското тамбурашко дружество софписко* много сполучливо таан пиеса, както п раалпчни други комиовициц споредт* народни мотиви. — »Bosanski korabljar* jest jedna od novih i vrlo uspjelih kompozicija u obliku kantate za muški zbor, tenor-solo i orkester s harfom zaslužnog i darovitog glazbenika prof. F. S. Vilhara u Zagrebu. — Pjesmu je spjevao pokojni pjesnik Andrija Palmović — После прве нредставе „Бал-канске Царице“, у Новом Саду у bobom Дунђеревом поворишту, високп њевин аутор ва брпојав управптеља српског народног позорпшта, изволио je управити сл>едећу депешу: „Радујем се, ако je моје дјелце нашло пјол>е одобрења и предуеретљивоети, што ириппсујем само ваздашњем српском одушевљењу и љубави тога братскога краја наспрам моје домовине, њевпјех мука п славе; на чему сам му при-внагелап. Нпкола." Браојав из Новог Сада гласи: Његовом Внсочанству Кн>а-ey Нвколи I., Цетшве. „Балканска ца-рпца“ cjajuo успјела на нашој поаор-ници. Остајемо ва вијек захвалви, што допустисте, да и наш народ овдје ужива у дивотама Вашега творачкога генија.“ TtproBiiB, индустрил п СБобшенпл. — Trgovina, obrtnija in promet. — Трговина. обрт п промет. — Trgovina, obrt i promet, — Телефонт, отч> Будапеша до Цариградт,. Едшгб шггересон-Б плант, прћдетои да се испглни огб правител-ствдта на Унгарил, С%рбил, Бглгарил и Турцпл: устролванпе на телефонна ли-нил ot'Ii Будапечца прћзч, градоветћ Бћлградч,, Ншцтб, Софил, Пловдив-б п Одринч, за Царпградч,. Унгарското и СБрбското правителство ељ. се сиоразу-мели окончателно, п ностровката na толефова между Будшкчца и Бклградт, е вече penieiio дкло. Така слдцо n upb-roBopnrt можду Сч.рбпл ii Бглгарии моглтт. да ее считатт, вече sa св-вршепп, така хцото остава само да се чака сч> гласнето на Турцил. Вт> случаи ако će оеАЦеетви тал линил, 1це се усга HOBii n едпо прћко телефонно еч>об1цение между Будапеша ц Берлинг нрћзт, Виепа; тч>и цото -п,;ш междувародва лшшн 1це блде тогава наК-дилгата вт, свћта. — Колпчеетвото наввесеното и пзнесеното ori, Б-влгарвл buiio nplsa'i, 1894. год. B'b бт,чвп се распркдћлл uo дч.ржави (m, хектолитри); отч> Турцил 33.023. Италил 222, Гч>рцпл 786, Фран-цпл 16, Англил 13, Германил 1, Австриа 448, Испанпл 1, от-б разни дт.ржави 1215 хектолитрв. "Освднч, това се вне-соха отт, тил дгржавп 143 хектолитри впна вт, бутилки. Обшото количеетво na вноса е 36.873 хектолитрп. Износбтб на Б-Блгарски вппа вч. 6'бчви е имало: 8 t Турцпл 5, Италил 24, Ромљлиа 6, Австрпл 1, воичко 37 хектолитрп. — Новажелкзнопљтналинил. Скоро ирћлп Да се вапочнАТЂ работптћ no трасиранието ua линплта Сарамбеи-НмболБ. — Ианосв. П p ћ 81 пхрвото шестмћсечне отт, т. г. се пзнесжхо отч. Бт>лгарил за странство слкдукнцит-б количества зз.рпепп храип и брашно (вт> топнп): жито 139,994, рикв 8019, ечмикт. 3979, царевица 28.067, просо 2бб и брашно 390. См-бтано no доби-титћ сркдни n'I'.mi. тил количества пркдставллватч, обгцата стоиностб около 19,656.446 л. — Вносб. 11 р li з гб пгрвото шест-мћеечпе ori, т. г. се ввесохљ вч> Бт,л-гарпл слћдукпцит); колпчества чужде-странии иитиега (в'Б хектолптрп): впна 8818, спиртт, 2955, бпра 1340, ракил от'б овошдш 27, коплкч, 227, ром'Б 52, амер'Б 3, ликори 36, вермутБ 114 и оцет-Б 30. Смћтано ио ириетитк сркдни цкни, тил внесенп питиета пркдстав-лнватч, обцата стоиностб 1,750.371 лева. — Pivovarstvo u Srbiji. U Srbiji imade danas deset tvornica piva, koje pro-izvadjaju na godinu 75.000 hehtolitara piva. — Ječma imade u tu svrhu dovoljno u Srbiji, ali hmelj se uvozi. — Promet sa marvom iz Hrvatske god. 1894. bio je usprkos počasnim bolestima dosta živahan. Iz zemlje je otpremljeno željeznicama i parobrodima 42.445 goveda, 17.384 ovaca i koza i 554.233 svinje. Osim toga je i pječke promet s marvom u susjedne zemlje kao: Ugarsku, Kranjsku, Štajersku i Istru dosta znatan, tako, da sc može reči, da se za jednu četvrtinu toliko marve, koliko željeznicama i parobrodima, istjerava pješke u susjedne zemlje. — U Slavoniji bijaše god. 1893. u svem 170 veleindustrijskih poduzeća, u koja je bila uložena glavnica od 15'5 milijuna for. — Radilo je 9153 radnika i sa parnom snagom od 8812 H. P. — Uvoz inozemne robe u Austrougarsku monarkiju u god. 1894. iznosio je vrijednost 717 milijuna forinti. To je brojka, kake dosele još ni je bilo. Izvoz reprezentira svotu od 804'2 milijuna forinti. Народно стопанство. — Narodno gospodarstvo. — Народна привреда. — Narodno gospodarstvo. — Народно осигурателно дру-жество „ 11алкан'1.“ се основа b'i. Софвл C'i. основен-i, капитплт, l1/, милиона лева. — Приход српскпх државних желевница м. апрпла ианоси 1,589.992 динара т. ј. на километарт, 2.839 дин. — Први поппс обрађене вемље у Србији je био 1867 годцне, a други 1889. Резултатн овога попиеа налаве се у „Статиствци краљевине Србвје" књвга III. (Веоград-в 1894). Цела по-вршива Србије ввноси 4,858.940 хектара. Од ове целе вовршвне поввсом од 1889 год. иађено je, да je под равнвм усеввма 648.398'58, под ввноградвма 43.304'82, вод шљивацима 63.681'40, под лввадвма в пашњацвма 384.703'46 хектара — свега 1,140.088 26 хектара. Кад се овоме дода вемља вод угаром, от првлвке на 81.000 хекгара, онда свега вемл,е под културом вма 1,921.088'26 хектара. A кад се шуме додаду — a ове су no подацвма na 1888 вавосиле 1,041.625’51 хектара, овда као продук-тивну вемљу у Србији вмамо свега 2,262.713'77 хектара, што чвни 46 57 процевата. Ha невродуктввну аемљу остаје дакле 5343 проценага. — Nova banka ustrojila se u Zagrebu pod imenom »Hrvatska pučka banka u Zagrebu*. Temeljna je glavnica 1 milijun kruna. — Novčani zavodi u Hrvatskoj. Godine 1894. bila su u Hrvatskoj i Slavoniji 104 novčana zavoda (4 više nego godine 1893.) i to 9 banka, 48 štedionica i 47 zadruga. — Banke i štedionice imale su raspoloživu glavnicu i pričuvnu zakladu u svoti od 8,768.181 for., a razpolagahu s ulošcima u visini od 37,737 892 forinta. Изложенпл и конгреев. — Razstave in kongresi. — Ивложбе и конгресв. — Izložbe i kongresi. — Землед-ћлчески c-boop'i. стана ва 21 и 22 Ki.iuii вч, Il.rbein., no случак конкурса аа добвптт. нг. еллцпла градт,. — Hrvatski paviljon (u železnoj konstrukciji) za peštansku izložbu umjetnina i historijskih spomenika stajat će 49.500 for. Poslije izložbe namjestit će se taj paviljon u Zagrebu, gdje će služit} umjetničkim svrhama. Здравословве и л ћковвтв м-ћста. -— Zdra-voslovje in letovišča. — Здравословље в баље. — Zdravoslovlje i kupelji. — Мервчлерски мвнерални водв. В-б село Мерпчлере, чврвавска околвл, отдавна е открвп ваворт, on, мвнерална вода, ковто на вкуст, е со-лона. Бт,лгарското праввтелство св ва-ингересувало ва тол ваворт,, в е вспра-твло sa иаучванието хвмвка НаКде-повичт,, KoitTO е аналввврплт, водата и вамћрилч,, че тл no ст>став1,п св е едваква ct карлсбадската вода, колто се вродава по автоквтћ ио 4—5 лева лвтрата. On, нћколко седмвцв васамч, тал вода вече се ивнасл вт. голћмв ко-лнчоства B’b бутвлкв аа софвисквтк u вловдввсквт-ћ аптекв, — Higijena glasa, zdravoslovna crtica, napisao ju na ponuku prof. Fr. Kuhača, poznati popularizator medicinske znanosti prof. dr. A. Lobmayer. U njoj razlaže pisac, kako treba glas čuvati i tumači ustroj grla. — „Локарски архвв“ ва цело-купно лекарство, оргпн српскога ле-карекога друштва. Бр. 9. ва мај вма равноврсну садржину. „Архив“ има аа-датак да вапвтересује и прпкупи на носао струке лекарске све српске ле-каре. Археолопш. — Starinoslovje. — Архео-логпја. — Arheologija. — „Старинар“ србског архео-лошког друштва (1—4 књпга XI. године) одликује се богатпм садржајемч,. Ив-лазп 4 пута годишње. Статистпка. — Statistika. — НародонаеелеииевгБосна. On. 1885. г. до миналата годпна уго-л-ћмii се населепието BI. окупиранпт-ћ области ва 229.666 души, т. е ва 17.16°/0, п броп cera 1,565.357 жптели. Числото на кдглцит* се увеличи ва 48.092, т. е sa 22-32%. Обгцото число на клицигћ вч.злива на 263.521. — Odvetnikov na Štajerskem je v Gradcu 60, v Celji 11, v Mariboru 10, v Ljubnem 5, na Ptuji 5, v Voitsbergu 4, v Slov. Bistrici, v Lipnici in v nekaterih drugih nemških krajih po 3, sicer pa sta po 2 v Radgoni, Ormožu, Konjicah, Ljutomeru in raznih nemških krajih, po 1 pa v Sevnici, Gorenji Radgoni, Brežicah, Št. Lenartu, Slov. Gradcu in še raznih nemških krajih. — Po najnovijoj statistici ima u Evropi 113 milijuna Slavena; u Aziji ih ima 5,300.000. Ako se uzme, da ima mnogo Slavena i u Americi i ostalim krajevima svijeta, možemo za sigurno reći, da ima Slavena 120 milijuna. ЈОгославлнска библиографнм. — Jugo-slavjanska bibliografija. — Југословенска библиографпјн. — Jugoslavenska biblio- grafija. (Vse tukaj omenjene knjige in spisi morejo se naročiti v knjigarni Alojzija Bezenška v Plovdivu. — Всичкит-h тука споме-нљти книги и сиисашш могатт, да се иорљчатт, чр-ћач. книжарницата ,П ч е л ab на ЛуК Бовеншеки вч. Пловдивч..) — 11 ч,рв и ii бч>лгарски khsbl ст> ndimoacemio ва дч>лжоствта na HC'isKoa Б-влгаринт.. — A. С. Цановт.. Плов-дивт> 1895. — О pristojnom vladanju u svim životnim prilikama. Napisala Marija Jam-brišak. Tisak i naklada Hartmanove knjižare u Zagrebu. 1896. Ova je knjiga, koja je namijenjena obrazovanim krugovima obojih rodova a imenito omladini, vrijedna svake preporuke. — Nauk o uzgoju, s osobitim obzirom na psihologiju, napisao dr. Julije Golik. Zagreb. 1895. — Golik izašao je u novije vrijeme sa svojim pedagoškim radovima na glas vrsna pisca. Ovoj je knjizi cijena 70 novč. — »Pučke pisme« Jurja Kapica rasprodane su na jagmu u prvom izdanju. Spremljeno je drugo izdanje u 4000 komada. — Вукови списп: друга свеска II Kii.iire „скупл.ених граматичкпх и иолемичких списа Вука С-гев. Караџића“ довршује се у држ. штампаријп у Бео-граду. — У штампи je још IV-та књпга „Сриских пародиих ијссама. — Српски сликари. Прилог културној новеснпци срнскога парода. Наппсали Лавар Николић и др. Вла-дпмир Николић. Земун, штампарија Јове Карамата, 1895. — llncua о књижевности у Словенаца од проф. Авдре Гаврило-Biiha, као 36 ивдање „Чупичеве ea-дужбине". Г. Габриловић успешно радио на том, да уповна Србе с новијим те-ковима братске словоиачке књижевности. Ктчга (8°, стр. XVI, 180) стаје 2 динара. — ОгледалоСрпско. Друго И8-дан.е. Цетиње, Кн.. Црногор. државпа штампарија, 1895. Ц. 1 фиор. и 50 новч. Тамаи се ове годпне навршује педесет година, да je иаашло прво пвдање ове књиге; ва то се осјећала жива потреба, да пвађе у другом ивдању, каноти KH.nra омил.ена у сриском народу. У овој кшпаи има 61 народна ијесма о црного])Ским бојевима од г. 1702, и о шумадијскнм ив Карађорђевог устанка ва ослобо^ење. Иравдннци. — Prazniki. — Правнпци. — Praznici. — 'Naša sloga*, politički list u Trstu, slavila je 27. lipnja te godine svoju 25-godišnjicu. — Odkritje Preradovićevega spomenika v Zagrebu. Hrvatski narod je slavil dne 23. maja lepo kulturno slavnost. Odkril se je na jednem najlepših zagrebških šctališč ponosen spomenik prvaku novodobne hrvatske poezije neumrlemu Petru Preradoviću. Дружественни иавћстин. — Društvene novine. — Друштвене вестп. — Društ- vene viesti. — Дружеството „БуднлнпктЛ вт> Ворисовч.градт, апма похвалното ph-шснпе, да прппомни на бглгарскитћ вћстницп, какво голћмо влпанпе има нрессата вч>рху обгцественната прав-ственноств, и ги помолп, да иабкгватч. всћкога лл.жи и неприлпчни думи. — Matica Hrvatska imala je godine 1894. svih članova 11.295. U toj je godini pristupilo novih članova: 1289. — Imetak Matice jest: 1. društvena kuća, vrijedna 90.000 for. 2. gotovina 70.640 for. 99 novč. — Hrvatsko pievačko društvo «Kolo» u Zagrebu imalo je koncem minule godine 90 začasnih, 61 utemeljitcljen, 654 podu-pirajuća, 77 izvršujućih članova (od tih broji gospojinski zbor 32 čl.) i 15 tamburaša. Prihoda imalo je društvo prošle godine 7663 for. — Студентоко мридическо дружество ce основа при висшето учн-лпце B'fc Софии. — »Hrvatski Sokol* društvo za gimnastiku u Zagrebu imalo je prošle godine prihod od 6831 for. 53 novč. Aktiva društva iznoze 56.255 for. 54 novč., pasiva 35.891 for. 67 novč. Prema tomu iznosi čista imovina «Hrv. Sokola* u Zagrebu 20.363 for. 87 novč. — »Družbi sv. Cirila i Metoda u Istri* namijenjena je imovina prinosa za prenos ostanaka Zrinjskoga i Frankopana, koja iznosi 3746 for. 36 novč., pošto se smrtnim ostancima hrvatskih mučenika, što su bili pogubljeni u bečkom Novom mjestu zameo svaki trag, tako da se ne mogu prenijeti u domovinu. — Češki pisatelji za Ljubljano. Društvo čeških pisatcljev-beletristrov 'Maj* je obljubilo češko - slovenskemu društvu v Pragi svojo pomoč pri izdaji zbornika, čegar čisti dohodek je namenjen Ljubljani. Uredništvo je prevzel proslavljeni pesnik Jaroslav Vrchlicky. — Друштво „Горски Вијенац“ jo устаиовљеко na Цотпњу прошле го-дине нод покровптељс гвом Књаза Мирка, a председнпштвом мпнистра војног вој-воде И. Нламонца. Цел. je друштву upo-светно-културна. Сродишну управу осим одбора саставља још: учнтељски вбор u књижевни одбор. Учптељски абор по-учава члаиове друштва у певању, играп.у, мачевању п у опште гпмнаетицп. Књижешш одбор водп бригу о друшт-веномо лпсту „Лучп“. — Сриска књпжевна вадруга, која je np. годпно имала на G000 чла-иова, нриредпла je n ивдала већ n трећо коло књига пајчувевијих српских ппсаца, те тако аа 3 годпне имамо воћ 21 драгоцену кљигу њеног.ч пндања. Рнзин. Raznoterosti. Смесице. Razno. У мрћли. — Umrli. — Умрли. — Umrli. — ј- Martin Nedič, pjesnik, preminuo je 27. svibnja u Tolisi u visokoj sta- rosti od 85 godina. On je ljubio svoj narod i požrtvovno radio za njegovu prosvjetu i napredak. Пеперудитћ, — Metulji. — Leptiri. — Лептпри. (Картпна на Ив. Мт>рквичкл. — Slika Iv. Mrkviekc.)