JEDAN NALAZ KERAMIKE IZ SISKA MIRKO ŠEPER M arljivi sabirač sisačkih starina i jed an od organizatora si­ sačkog m uzeja gospodin M atej Pavletič p o sjed u je m alu, zanim ljivu zb irk u starina. U toj mi je zbirci upao u oči svojom zanim ljivošću jed an nalaz, k o ji ovdje objelodanjujem . Sastoji se od šestnaest keram ičkih objekata, k o je je sadašnji njegov vlasnik nabavio u jesen i 1940 i proljeću 1941. Iako svi potječu iz istog nalaza, nabav­ ljeni su postupice, kako- ih je donosio neki sisački mladić, koji je u to vrijem e radio kod rig o lan ja jednog v rta u Sisku. On nije htio n ik ad a odati m jesta, n a kom e su ti predm eti nadjeni. M edjutim , gospodin Pavletič, d obar poznavalac sisačkih p rilik a, naknadno je utvrdio, da su predm eti n ad jen i u jednom v rtu u Kačićevoj ulici b lizu kolodvora. Nalaz je zanimljiv s jedne strane, jer ne pripada visokoj, ofi­ cijelnoj umjetnosti, a s druge strane, jer nije ni proizvod masovnog, tvorničkog rada. Donosim ga na tabli I— III. 1. F igura od dosta čiste, poput cigle crvene ilovače. Visina 10,5 cm. Nad jen a razb ijen a na pet fragm enata. P rik azu je ženski lik, k o ji stoji na podnošku masivnom, kao što je i čitava figura. Nedo- s ta ja ju obje ruke, dio v ra ta i glava. Lik je obučen u dugačku stolu, k o jo j je rub ispod v rata označen plastičnim pojasom s nizom uho­ đenih rupica. G o rn ji se dio stole čvrsto p rilju b lju je uz tijelo, dok se u visini bokova nešto ispupčio, je r se ispod n jeg a m ora zam isliti p o jas; ta j dio stole ima naokolo- uboden niz rupica. Stola od bokova na niže pada zvonoliko u nevjesto m odeliranim naborim a poput k a n e lira (tabla I, 1). 2 . Reljef od crvenkaste ilovače. Visina 8,8 cm . Nadjen razbijen u dva komada. Na masivnoj, ravnoj, plosnatoj podlozi izdiše se goli ženski lik (Venera?). Nedostaje glava i obje ruke. Modelacija je dobra, pa je reljef radjen vjerovatno po kakvom boljem uzoru (tabla I, 2). 3. M uška glava od crvenkaste ilovače. Sačuvana visina 5,1 cm. N edostaje lijev a polovica glave od čela do visine nosa. R azbijena na d v a dijela. Za razliku od ostalih glava ovog nalaza ona je šuplja. B rada, brkovi i kosa označeni su d u b ljim ili p litk ijim urezim a (tabla I, 3). 4. M uška glava s vratom od crvenkaste ilovače. Visina 9,2 cm. G lava je masivna. Kosa je dana paralelnim valovitim trakovim a. Oči leže dosta duboko u očnim šupljinam a, obrve su označene kratkim , plitko urezanim crticam a. Jednako su tretiran i i brci, kao i kratk a, šiljasta brada. Uši su plastično m odelirane (tabla I, 4). 5. M uška glava bez v ra ta od crvenkaste ilovače. Visina 9,3 cm. N adjena je razbijena na dva kom ada, a nedostaje desno uho. G lava je m asivna, a plastične uši bile su p rilije p lje n e na glavu. Kosa, b rad a i brkovi, te' obrve dani su plastično. Kosa n ije stilizirana, kao što je to slučaj kod glave s predjaišnje slike (tabla I, 5). 6. Masivno p oprsje bradatog m uškarca od crvenkaste ilovače. Visina 10,1 cm. O štećen je dio v rata i ram ena. Kosa, puna b rad a i brkovi plastično su m odelirani dubokim , nepravilnim urezim a. Bore na čelu naglašene su s tri plitka, vodoravna ureza, a jabučice na obrazim a sasvim su jasno istaknute (tabla II, 6). 7. Muška m asivna glava od crvenkaste ilovače. Visina 5,5 cm. To je možda n ajb o lja glava ovog nalaza. Kosa, brkovi i b rad a plastički su dani, dok su obrve označene dubljim urezim a. N ekoliko paralelnih, vodoravnih lin ija označuju bore na čelu (tabla II, 7). 8. Ulomak m uške glave s vratom od crvenkaste ilovače. Sa­ čuvana visina 6,5 cm. G lava je šuplja. Sačuvani veći dio nosa, lijevo oko, brkovi, b rad a i vrat. B rkovi i b rad a plastički su dani dubokim ili plitkim u d u b ljen jim a (tabla II, 8). 9. Masivno p oprsje m uškarca od crvenkaste ilovače. Visina 10,3 cm. Prsa nešto oštećena, a jed n ak o tako i lijevo ram e. Kosa, uši i nos plastički su dani. O brve su označene plitko urezanim okom itim crticam a, a oči su prikazane s d v ije koncentrične, u dužim osima šiljaste elipse. I usnice su dane urezim a, a ne plastički. Desno ram e s nadlakticom i k lju čn a kost dani su sasvim realistički (tabla II, 9). 10. M uška m asivna glava od crvenkaste ilovače. Visina 5,6 cm. N a gotovo loptastoj glavi nema ušiju. Kosa, brkovi i brada dani su nepravilnim urezim a, dok obrve nisu uopće naglašene. Oči kao kod glave na p red ja šn jo j slici (tabla II, 10). 11. Ulomak veće statuete od crvenkaste ilovače. Sačuvana vi­ sina 2,9 cm. Statueta je stajala na četverokutnoj podnožnoj plohi, k o ja je na svom jednom uglu nešto oštećena. Od statuete su ovdje sačuvana samo dva stopala s nezgrapno m odeliranim prstim a. N a­ laznik čitavog ovog nalaza izjavio je , da je pronašao i statuetu, k o jo j te noge p rip ad aju . Navodno ju je prodao nekome u Zagrebu, ne hoteći reći, kom e (tabla II, 11). 12. R eljef od crvenkaste ilovače na ploči oblika dugoljastog četverokuta. Sačuvana visina 13,4 cm. Ploča je na obim du ljim i na d o n jo j kraćoj stran i oštećena. Prikazan je goli m uškarac (Heraklo?), d an sasvim shem atski i bez pojedinosti. N edostaju dijelovi obih ru k u i nogu. N a glavi je plastično istaknut nos, o brve i usta, dok je kosa prikazana okomitim, plitkim urezim a (tabla III, 12). 13. Ulomak reljefa od crvenkaste ilovače. Sačuvana visina 8,1 cm. D vije duže i g o rn ja kraća stran a nešto su oštećene. U plitkom je reljefu prik azan a ženska glava s velom. Oči, obrve, nos i usta plastički su m odelirane (tabla II, 13). 14. Ulom ak veće šuplje statuete od crvenkaste ilovače. Saču­ vana visina 3,2 cm. Ulom ak p rik azu je dio odjeće figure u visini bokova. G ornji dio odjeće tijesno p ria n ja uz tijelo, a donji pada u velikim naborim a. N abori su prilično nevješto m odelirani. Oko pasa teče plastički m odeliran pojas s nepravilnim , ovalnim udub­ ljen jim a (tabla III, 14). 15. R eljef na gotovo pravilnoj, okrugloj plohi od crvenkaste ilovače. P rom jer oko 8,0 cm. R eljef je razbijen na dva dijela, d je­ lom ice oštećena. U reljefu je prikazano poprsje bradatog m uškarca. Togas plastičnim naborim a pričvršćena je o desno ram e okruglom kopčom. Pojedinosti na reljefu izrad jen e su prim itivnom tehnikom urezanih crtica i uhođenih točkica. S tražnja stran a ploče čitava je nepravilno izrovašena (tabla III, 15). 16. Posuđica od crvenkaste ilovače. Visina 4 cm, prom jer otvora 8 cm, d eb ljin a stijenke 1,2 cm. Uz rub dna posude teče plastični pojas s udubljenim k ratk im , okom itim crticam a. Posuda ima oblik k r n jeg izvrnutog sto'šca. Po sredini teče naokolo urezani ornam enatr ispod crte urezani su p olukružni lukovi, što se međjuso'bno sijek u i svojim kracim a dod iraju . Ispod m jesta, gd je se lukovi sijeku, dolazi po jed n a ud u b ljen a točka (tabla III, 16). Čitavom nalazu p rip ad a još jed n a glava, k o ja je slična našoj glavi tab la II, 8. Po navodu g. Pavletiča, tu je glavu kupio g. Ivan R upčić u Sisku. Ne znam, gdje se ta glava danas nalazi i ku d a je d o sp jela iz Rupčićeve ostavštine. Već kod opisa pojedinih objekata ovog nalaza upalo nam je u oči, da se radi o predmetima, kod kojih postoji razlika u tretiranju, bez obzira na tematiku. U p rv u bi grupu pred m eta spadale p o rtretn e glave i poprsja, k o je tvore pretežni dio predm eta čitavog nalaza i d a ju m u k a rak te­ rističan biljeg. R azlike u tre tira n ju su tako jak e, da izgleda, d a svi ti p o rtreti i ne potječu od iste ruke, iako p rip ad a ju jednom nalazu. G lava tabla II, 9, čini se, da je u sm islu realizm a n ajprim i­ tiv n ije dana. P a ipak, neke pojedinosti (uši i ram ena) pokazuju o sjećaj za realističko oblikovanje. Stilski je ta glava povezana s glavom tabla II, 10, s kojom je povezuje jednako tre tira n je v je d ja i oči u obliku šiljaste elpise. G lavu tabla I, 4 povezuju s glavom tab la II, 10 neke opće zn ačajke (oblik glave, tehnička obrada brade i brkova), a s glavom tab la II, 9 jednako oblikovana kosa i uši. G lava tabla I, 5 samo je općim crtam a slična glavi tabla I, 4, dok je u tretm anu sasvim d ru g ačija: d aje d o jam im presionističkog tre ­ tiran ja, jednako kao i glava tab la I, 3, k o ju opet opće crte povezuju s glavom tabla II, 10. D rugačiji je, m edjutim , tip glave tab la II, 7. D ok je kod glava tab la II, 9 i 10 i tab la I, 3 i 4 lice veoma široko, dotle je lice na glavam a tab la I, 5 i tab la II, 6 i 7 izduženo. Po tre t­ m anu i čisto im presionističkom shvaćanju glava tabla II, 7 povezana je s glavom tabla I, 5. Uz n ju se onda povezuju i glave tab la II, 6 i 8. Iako su, dakle, opisane glave uz istu tem atiku različite i po kv aliteti i po koncepciji, ipak su sve one m edjusobno povezane i vjerovatno su izradjene u istoj radionici. Značajno je svakako to, d a baš portretne glave i p o p rsja tvore veći dio čitavog nalaza (53 %, ako uračunam o i onu glavu, k o ju ovdje ne donosim). D rugu grupu našeg nalaza tvore reljefi. Po kvaliteti, tehničkoj o bradi i koncepciji svi se oni m ed ju sobom razlikuju. R eljef tab la I, 2 dobro je m odeliran s mnogo osjećaja za plastiku? te d a je dojam , da su ga izradile vješte ruke. V jerovatno je, da u zo rak za ta j reljef m oram o tražiti u sličnom p red m etu od m etala ili kosti. R eljef tabla III, 12 u pogledu fo rm iran ja glave stoji u dosta blizoj vezi s nekim p ortretnim glavam a iz našeg nalaza (na pr. tab la I, 4). lak o se prik azan i lik samo u grubim k o n tu ram a izdiže nad svoju pozadinu, ipak je o v d je očit osjećaj za volumen. U zorak za ovaj re lje f možemo m ožda tražiti u nadgrobnim reljefim a iz vrem ena rim skog v ladanja našim zem ljam a, jed n ak o kao i kod re ljefa tab la III, 13. I ovdje se m odelator izrazio sasvim plastičkim sre d ­ stvim a. D ru g ačija je stvar s reljefom tab la III, 15, za k o ji m ožda m oram o tražiti u zo rak u kakvom antiknom m edaljonu ili kontor- niatu. T akav uzorak bio bi, m edjutim , s našim reljefom samo u vanjskoj, form alnoj vezi. Jer glava je ’ n a njem u dana sasvim sli­ k arsk i, te se u tretm an u približuje, na. p rim jer, našim glavam a s table I, 3 i II, 7. O statueti, kojoj su pripadale noge tabla II, 11 ne možemo ništa odredjenije reći, budući da je nažalost ne poznajemo. Jednako tako ne možemo ništa reći ni o ulomku tabla III, 14, jer je odviše malen i beznačajan. Ženski lik tabla I, 1 ne možemo povezati ni s jednim objektom unutar našeg nalaza. Taj je lik s jako naglašenim parti­ jama oko bokova daleko primitivnije dan od reljefa tabla I, 2 . Dok je reljef vješto i lako modeliran, a pokret figure prirodan, dotle je figura tabla I, 1 teško i nevjesto modelirana: nabori stole shema­ tizirani su, a problem je nogu jednostavno riješen pločastim pod­ nožjem. Konačno, o posudici tabla III, 16 možemo samo toliko reći, da taj oblik posude nije uobičajen medju keramičkim oblicima Panonije i istočno-alpskih zemalja rimskog carskog doba. Pogledamo li još jednom čitav nalaz, možemo konstatirati, da je on s jedne strane u sebi zatvoren i da tvori jednu cjelinu. Većina objekata medjusobno je povezana karakterističnim tretmanom i vanjskim oblikom, a za sve predmete značajan je i potpuno isti materijal, od kojeg su izrađjeni. Konačno, i činjenica, da su se svi ti predmeti našli na istom mjestu, potvrdjuje predpostavku, da oni pripadaju jednoj te istoj radionici. S druge strane, pojedini se objekti medjusobno razlikuju ne samo po tematici (što ne bi bilo čudno), nego i po kvaliteti i načinu izrade: primitivistički dane portretne glave prema veoma dobrim realističkim, pa i impresio- nističkim portretima; dobra klasična modelacija akta prema ne­ zgrapno i teško stiliziranoj plastici; osjećaj za volumen in plastič­ nost prema sasvim slikarskom rješavanju plastike. Ako se radi o jedinstvenom nalazu, o čemu u konkretnom slu­ čaju ne može biti nikakve sumnje, onda se te suprotnosti mogu razjasniti tek na dva načina. Ili je autor tih keramičkih objekata jedna osoba, koja je možda radila djelomično samostalno, a djelo­ mično kopirala raznovrsne i po kvaliteti nejednake predloške, ili su opet ti objekti djelo nekolicine autora, od kojih su neki bili više, a neki manje nadareni. Kad sam prvi puta vidio opisani nalaz, stekao sam uvjerenje, da se radi o nalazu, koji potječe iz vremena rimskog vladanja u Sisku. To prvotno uvjerenje zadržao sam i danas, iako nam nisu poznate okolnosti nalaza, i usprkos toga, što na području Siska možemo očekivati (a i nalazimo ih u velikom broju) još i keltske i ranosredovječne, starohrvatske nalaze. O snovni ton čitavom nalazu d aju p o rtretn e glave, od k o jih su neke dane dobro realistički. N aklonost prem a realističkom p o rtretu i sposobnost oblikovanja takvog p o rtreta je tipična značajka rim ske plastike. Tako nas već ta opća zn ačajk a upućuje n a to, da podrijetlo naših figura tražim o u rim skoj k u ltu ri naših k ra je v a. Usporedimo, na p rim jer, H adrijan o v u bistu,1 b istu A ntonina P ija ili K arak ale2 s našim poprsjem tabla II, 6, pa ćemo jasno uočiti srodnost u kon­ cepciji i likovnom izražavanju. Ako opet kom pariram o našu glavu ta b la I, 5 s p ortretim a D ecija i T reb o n ijan a G ala,3 naići ćemo na potpuno analogno tre tira n je kose i brade. O ve su analogije, d a­ kako, navedene sasvim nasum ce, bez ikakvog sistem a i nam jere, da se navede što više analogija. U svakom slučaju, glava tabla I, 3 i 5 i tab la II, 6, 7 i 8 p rip a d a ju po svojoj koncepciji k ru g u antikne rim ske k ulture. Nešto d rugačije stoji stvar s p o rtretn im glavam a tab la I, 4 i tab la II, 9 i 10. Iako te glave im aju, kako smo to već p rije usta­ novili, izvjesnih zajedničkih crta s ostalim p o rtretim a našeg nalaza, ip ak se od n jih ra zlik u ju po koncepciji. O či n a glavam a tab la II, 9 1 G. Rodenw aldt, D ie K unst der A ntike, B erlin 1927, tabla 593. 2 W. Zschietzschm ann, D ie antike Kunst, II, Potsdam 1939, tab la VII, 3 i 8. 3 Nav. dj„ tabla VIII, 6 i 7. i 10 sim boliziraju sasvim prim itivno i prilično nevjesto d v ije u re­ zane koncentrične, šiljaste elipse. Lica su kod tih glava, kao i kod one na tabli I, 4 okrugla, a same su glave form irane prilično pravilno geom etrijski. O ne na prvi pogled d je lu ju poput n ek ih prim itivnih rom aničkih glava. D je lu ju baš zato »rom anički«, je r su daleko p ri­ m itivnije od ostalih glava našeg nalaza. P a ako se za p rv u grupu p o rtretn ih glava može reći, da d je lu ju realistički, pa i im presio- nistički, za drugu možemo k o n statirati, da u neku ru k u d a ju ne- rim ski dojam i d a d je lu ju ekspresionistički. G ledajući te glave, posebice oni na taibli I, 4, dobivam o dojam , d a se radi o osnovnoj keltskoj koncepciji (izvesna analogija reljefn a glava iz Pfalzfelda u H unsriicku),4 k o ja je doživjela svoju »rom anizaciju«. S vakako je zanim ljivo, da i S chörgendorfer5 tv rd i za istočno-alpsko posudje u obliku ljudskog lica, koje im a izvjesnih stilskih sličnosti s našom glavom tabla I, 4, da pripada k ru g u latèneskog stvaranja. Na tem elju osnovne k arak teristik e čitavog nalaza tj. na tem elju p o rtretn e plastike, možemo zaključiti, d a čitav nalaz p rip a d a raz­ d o b lju rimskog v lad an ja u Sisku. Svakako, keltskom razd o b lju ne može pripadati već s razloga, što se m ed ju objektim a nalazi i re lje f tabla III, 15, o kom e će k asn ije b iti govora. Osim toga, i značaj ostalih o b jek ata isk lju ču je m ogućnost p rid av a n ja tih o b jek ata m ladježeljeznodobnoj k u ltu ri Siska. Isto tako, nem am o nikakvog oslonca n i analogija, da ih pripišem o bilo k o jo j dru g o j k u ltu ri počevši od ranog srednjeg v ijek a dalje. Toj konstataciji pridolazi još jedna činjenica. Kako mi je nak­ nadno javio g. Pavletič, na istom je mjestu nadjeno još dosta ulomaka rimskih opeka i fragmenata rimskih amfora, koje ja, nažalost, nisam nikada vidio, ni imao u ruci. Osim toga, nadjeno je ovdje i nešto rimskih novaca: Pupienus (1), Maximinus I. (1), Claudius Gothicus (1), Aurelianus (3), Probus (3), Carus (1), Ca- rinus (3), Diocletianus (2), Constantinus I. (3), Licinius (3), Cri­ spus (1), Helena (1), Valentinianus I. (1 ) i Iulia Mammaea (1). Tako i ovaj nalaz rimskih malih bronca potvrdjuje naše mišljenje o rim­ skom podrijetlu naših keramičkih objekata. Konačno još moramo dodati i činjenicu, da na mjestu nalaza naših objekata, u istom ho­ rizontu nisu nadjeni nikakvi predmeti, koji bi pripadali drugoj kojoj kulturi. Svakako, bilo bi zanimljivo, kad bi u sisačkom materijalu iz rimske epohe našli za naše keramičke objekte analogije, bilo u monumentalnoj, bilo u sitnoj plastici ili keramici. Te bi nam ana­ logije mogle onda eventualno poslužiti i kod vremenskog odredji- vanja nalaza. Medjutim, u publiciranom, a i u nepubliciranom (meni 4 H. Kühn, D ie vorgeschichtliche K unst D eutschlands, B erlin 1935, tab la 390. 5 Die röm erzeitliche K eram ik der O stalpenländer, Baden 1942, T ex t­ band, str. 81. poznatom ) sisačkom m aterijalu nailazim sam o iznimno na sasvim d alek u analogiju. O na se odnosi na žensku fig u ru talbla I, 1, a n a­ lazim je u olovnim figuram a N ike i P rija p a .6 Sličnost postoji jedino u silhueti figure i u slično form iranim naborim a odjeće, a kod figure P rija p a još i u slično oblikovanom postolju i nedostatku nogu. Za te i slične olovne figure Bauer misli, d a predstavljaju votivne figure p a su prem a tom e neke od n jih i k o p ije postojećih velikih plastika. To b i bile ujedno i jedine, m eni poznate, an alo g ije m edju sisačkim m aterijalom . Za portretne glave već smo tokom razlag an ja naveli nešto an a­ logija. T akvih bližih i d a ljih analogija naći ćemo veoma mnogo kod B ernouillia,7 pa i kod H e k le ra8 i drugih. A nalogije nalazimo uglav­ nom na portretnim b istam a druge polovice 2. st. i početka 3. st. A to je i razum ljivo, ako predpostavim o, da su naše glave radjen e prem a uzorim a velikih p o rtretn ih bista. Procvat Siska m oram o traž iti tek u vrijem e V espazijana, no posebice od S eptim ija Severa dalje (colonia Flavia Septim ia Siscia), tj. od konca 2. st. dalje. U to je v ri­ jem e grad imao sigurno dosta m onum entalnih kipova i bista, p a se lak o moglo naći uzora, po k o jim a su naše p o rtretn e glave izradjene. Za glavu tabla I, 4 nalazim o izvjesne stilističke sličnosti na jednom nadgrobnom reljefu iz L ju b ljan e,9 samo što će ta j reljef b iti nešto m lad ji od naše glave. A nalogija našem re lje fu tabla III, 13 nalazim o mnogo n a raznim nadgrobnim spom enicim a s p o d ru čja Jugoslavije. U sput navodim samo nadgrobni spom enik triju osoba, n ad jen u K ra n ju 1 0 (bradata m uška glava tog spom enika slična je našim p o rtretn im glavam a), nadgrobne spom enike iz M artolca, Sm ilovaca i Begništa,1 1 Bataše i B rodarova.1 2 Za reljef tabla III, 1 2 pruža izvjesnu analogiju reljef iz Le- ništa,1 3 samo što je ovaj u izvedbi još primitivniji, pa onda nad­ grobni spomenik iz rimskog grobišta iz blizine Kerestinca,1 4 takodjer mnogo primitivniji od našega. 6 A. Bauer, Rim ska olovna plastika, V jesnik hrv atsk o g arh. društva, NS XVII, 1936, str. 20 s, ta b la V, 19 i str. 24, ta b la VI, 23. 7 Römische Ikonographie, II, 2, na pr. ta b le XXXIX i XLIV i II, 3, ta b la 10. 8 Philosophen- u n d G elehrtenbildnisse d er m ittle re n K aiserzeit, D ie A ntike, Bd. 16, n a pr. str. 119, 129 i d. — Isti, D ie B ildniskunst der G riechen u n d Röm er, S tu ttg art 1912. 9 V. H offiller-B. Saria, A ntike In schriften aus Jugoslavien, H eft I, Zagreb 1938, str. 91, br. 200. 1 0 Ibid., str. 97, br. 215. 1 1 N. Vulić, A ntički spom enici naše zem lje, Spom enik SAN, XCVIII, B eograd 1941—1948, br. 73, 78 i 109. 1 2 Isti, A ntički spom enici naše zem lje, ibid., LXXI, B eograd 1931, br. 136 i 329. 1 3 Isti, A ntički spom enici naše zem lje, ibid., XCVIII, br. 159. 1 4 J. Brunšm id, K am eni spom enici, V jesnik hrv. arh . društva, NS X, 1908/1909, str. 162, br. 356. U ovom sklopu treb a riješiti i p ita n je d atira n ja čitavog našeg nalaza. Nalaz novaca, o kome smo p rije govorili, ne možemo uzeti u obzir kod d a tira n ja naših figura, iako je to možda prilično za- m am ljivo. Novci su, doduše, nadjeni u isto vrijem e, kad i keram ički objekti, n ad jen i su na istoj zem ljišnoj čestici, a i u približno istoj dubini (prema iz ja v i m ladića, k o ji ih je iskopao), u kojoj i naše figure. Ali kako nam okolnosti nalaza nisu poznate, to ne možemo sa sigurnošću dovesti u vezu ta dva nalaza. P rem a tome, konac 4. st. (364—375), k oji nam je zajam čen novcem V alentinijana I, ne možemo uzeti kao vrijem e, p rije kojega nalaz keram ičkih o bjekata nije mogao nastati. M orat ćemo, prem a tome, potražiti druge k rite rije za d atiran je našeg nalaza. Poći ćemo od već davno poznate i u tv rd jen e činjenice, da se b ra d ati lik u rim skoj po rtretn o j plastici ja v lja tek za H ad rijan a, u p rv o j četvrti 2. st. P rije tog vrem ena, dakle, naši p o rtreti rfisu mogli nikako nastati. Nekako u drugoj polovici 2. st. (doba antoni- novsko-severovsko) počinje se u plastici oko prikazivati plastičnim sredstvim a. Oči na našim figuram a ne p o zn aju još te tehničke novo­ tarije. V jerovatno je prem a tome, da izrada naših figura pada u d rugu polovicu 2. st. ili možda u početak 3. st. Osim toga, tipična je n a nekim našim glavam a izvjesna im presionistička crta, k o ja je m jestim ice prilično ja k a (tabla II, 7). A ta j se im presionizam ja v lja nekako oko vrem ena A leksandra Severa.1 5 U tom smislu možemo m ožda naći i izvjesnu analogiju za naše portretn e glave n a jed n o j m ram ornoj glavi iz Štipa.1 6 1 7 Za d atiran je nalaza pomoći će nam kao analogija i jedna rukom rad jen a posuda u obliku ljudskog lica, n ad jen a u Beču.1 T C jelokupni dojam , izuzev neke pojedinosti, odgovara dojm u, što ga d a je naša glava na tabli I, 4. Proizvod takvog i sličnih tipova posuda u istočno- alpskim zem ljam a ja v lja se već od 2. st. N alazi jed n e yillae ru ­ sticae u M auternu a. D., ko ja je uništena g. 166., sadržavali su i ulom ke takvih posuda. S d ruge strane, je d n a posuda u obliku lju d ­ skog lica nadjena je u Beču u jednom d ječjem sarkofagu, k o ji se s mnogo v jero jatn o sti može d atira ti u d ru g u polovicu 3. st. Za d atiran je nam, nažalost, ne može poslužiti re lje f na tab li III, 15. U p rv i m ah izgleda, da se u kosi prikazanog R im lja­ nina nalazi diadem. Cini se, da je te k A ureli jan počeo u p o treb ­ ljav a ti diadem kao dio službenog carskog ornata, no tek se pod Konstantinom diadem počinje službeno upotrebljavati. O blik d ia­ dem a, k ak av bi naš re lje f prikazivao, relativ n o je rijed a k (Delm a- tius). To se, dakako, ne bi slagalo s našim d atiran jem čitavog nalaza 1 5 H. P. L’Orange, Studien zur Geschichte des spätantiken P orträts, Oslo 1953. 1 6 M. Grbić, Tri kasnoantična portreta iz Južne Srbije, G lasnik skop­ skog naučnog društva, XIX, 1938, str. 19. 1 7 A. Schörgendorfer, nav. dj., Texband, str. 66, Tafelband, tabla 47, 561. M edjutim , ako bolje pogledam o, v id jet ćemo, da se ovdje ne radi o diadem u, već o šljem u, k o ji ima štaviše i grubo naglašene uho- brane. Tako nam je tu prilično nevjesto prikazan obični tip rimskog šljem a, kak av nam je poznat s veoma mnogo rim skih spomenika.1 8 * Konačno nam se nameće pitan je: što taj nalaz uopće p red ­ stavlja? K ad se u lite ratu ri govori o klasičnim terakotam a, onda se redovito spom inje i njihova nam jena. Bili su to jeftini votivni darovi hram ovim a, u k ras privatnih kućnih kapelica, dječje igračke ili grobni prilozi. R im ljani ih zovu sigilla, a onoga, koji ih iz- ra d ju je , figulus, sigillator. Te figure redovito p rik azu ju likove bogova i heroja, lju d i i životinja, k arik a tu re, maske, im ita­ cije d jela m onum entalne plastike. N ajčešće ih izradju'ju u kalupim a, ali ih im a izradjenih i prostom rukom . Ta sitna plastika u Rimu n ije osobito popularna. U većoj upotrebi nalazim o je uglavnom ondje, gdje je p ostojala jača grčka trad icija. Tipično rim ski p ro ­ izvodi su figure g lad ijato ra, glum aca i si. Po provincijam a (Galija, G erm anija, H ispanija, A frika) te terakote sliče onim a iz središta države, samo što se uz uobičajene tipove ja v lja ju još i likovi p ro ­ vincijalnih božanstava. Sva ta sitna rim ska keram ička plastika pred­ stav lja bolje ili lošije obrtničke radove. N jihovi izradjivači nisu ni im ali pretenzija, da stv ara ju um jetnička d jela. Radilo se ovdje o m asovnoj proizvodnji, k o ja je nalazila svoje potrošače u najširim narodnim slojevima. Kod našeg nalaza, m edjutim , radi se o sasvim drugoj stvari. Kad sam prvi puta upoznao ovdje publicirani nalaz i pisao o njem u u jednom kraćem članku,1 9 onda sam bio uvjeren, d a se ovdje ne radi o m asovnoj obrtničkoj proizvodnji. Mislio sam, da se radi o pro­ izvodim a jednog am atera, k o ji se zbog vlastitog zadovoljstva bavio u privatnom životu keram ikom : djelom ice kopirao uzore velike p la­ stike, a djelom ice m odelirao prem a vlastitoj invenciji. Jači tragovi izravnog d jelo v an ja v atre mogu se vid jeti n a svim predm etim a našeg nalaza. Znači, da izradjivač n ije bio dovoljno vješt odnosno, da n ije raspolagao s potrebnim u red jajem za norm alno, jednolično p a lje n je ili da mu nije bilo stalo do toga, da figure budu dobro paljene. Razlog za ovo poslednje mogao je b iti ta j, što figure nisu 1 8 Na pr. reljef V ik to rija podiže trofej, danas u m uzeju Lavigerie u K artagi (Mostra A ugustea della rom anitâ, Rim 1937/1938, Catalogo, tab la V) ili konjanički re lje f iz m uzeja u Mainzu (F. Koepp, D ie Römer in D eutschland, 1926, str. 110, sl. 103). 1 8 Rim ski atelier jednog lju b ite lja keram ike iz Siska, Sprem nost, 1944, br. 111, str. 23—24. S d atiran je m čitavog nalaza, kako sam ga izveo u ovom članku, danas se ne slažem. bile odredjene za prodaju. Osim toga, da se radi o profesionalnom keram ičaru, v jero jatn o bi se uz p ublicirane figure našle i takve, k o je su radjene u kalupu. One, naim e, tvore najveći dio proizvodnje terak o ta u rim skom carstvu. V jero jatn o je, dakle, da izrad jiv ač o b jek ata našeg nalaza n ije profesionalni keram ičar. S d ru g e je stran e neosporna činjenica, d a sve figure nalaza ne potječu od jedne ruke. To je sigurno čak i uz predpostavku, da su naše figure rad jen e prem a predlošcim a odnosno uzorim a različite kvalitete i koncepcije. Iako je, dakle, čitav nalaz povezan izvjesnim tehničkim i stilističkim pojedinostim a, ipak ne će b iti djelo jednog am atera. V jerojatno će se ovdje raditi o radionici jednog rim skog keram ičara ili k ip ara, u kojoj je bilo uposleno nekoliko učenika ili pomoćnika. O ni su pod vodstvom svoga m ajsto ra učili m odeli­ ra n je : zbog toga neke zajedničke crte, k o je m edjusobno vežu po­ jed in e objekte nalaza, i potpuno isti sastav ilovače, od k o je su iz- radjeni. R azlike u koncepciji i k v aliteti potječu v aljd a od n ejed ­ nake nadarenosti pojedinih učenika. U čenici su kod m o deliranja dobivali od m ajstora razne uzorke. Za re lje f tabla III, 15 služio je k ao model k akav m edaljon ili kontorniat. Možda se rad i o reljefnom m edaljonu s kakvog signum militare ili o nekoj imago clipeata : kod ovih su, naim e, p o rtre ti bili prikazani redovito en face. Za reljef tab la III, 12 našli smo neke analogije na n ad g ro b ­ nim spomenicima. Isto će tako po uzoru na neki nadgrobni re lje f b iti izradjen naš re lje f tabla III, 13: o v d je je preko ženske glave prebačen recinum, što su ga žene nosile kao dio žalobne odjeće ili opet u kultu. Za re lje f tabla I, 2 v jero ja tn o m oram o traž iti m odel u sličnom reljefu od kosti ili m etala (možda držak ogledala ili si.), dok je figura tabla I, 1 v aljd a ra d je n a po uzoru na k ak v u votivnu figuru. O stali o b jek ti nalaza (izuzev slike tabla II, 11 i tab la III, 14 i 16) vjerojatno su radjeni po uzoru na portretn e biste. Jedan dio p o rtretn ih glava i re ljefa (tabla I, 4, tabla II, 9 i 10, tab la III, 12) nose apsolutno nerim ski k arak ter. V jerojatno su te o b jek te m odelirali učenici, k o ji p o tječu od nerim ski'h roditelja. T aj nerim ski k a ra k te r očituje se u našim k rajev im a, jednako kao i u drugim provincijam a rim skog carstva, i u velikoj plastici.2 0 Tom predrim skom elem entu u likovnoj u m jetnosti rim skog perioda u raznim rim skim provincijam a posvećuje se danas sve veća pažnja, j e r je on odigrao značajnu ulogu u fo rm iran ju rim ske provincijalne um jetnosti, a i u m jetnosti ranog srednjeg v ijek a.2 1 2 0 Schober, D ie röm ischen G rabsteine von N oricum und P annonien, Beč 1923. — Isti, Z ur E ntstehung und B edeutung der provinzialröm ischen K unst, Jahreshefte des österr. archäol. In stitu tes, XXVI, 1930, str. 9 ss. 3 1 P rija te lj, N ekoliko rim skih nadgrobnih p o rtre ta u arheološkom m uzeju u Splitu, V jesnik za arh. i hist, daim ., LUI, 1950/1951, str. 136 ss. DODATAK K ad sam već bio završio članak, naišao sam u zbirkam a A rheo­ loškog m uzeja u Zagrebu (u sisačkoj zbirci) na jed n u glavu od ilovače, k o ju donosim n a tabli IV. Po izjavi d irek to ra m uzeja pro­ fesora M arcela G orenca (kome zahvaljujem , što mi je dozvolio foto­ g ra firan je ove glave) za tu glavu nem a nik ak v ih drugih podataka, osim da potječe iz Siska. Cim sam je vidio, bilo mi je jasno, d a i ona p rip ad a nalazu, k o ji sam ovdje publicirao. K ad sam fotografiju glave pokazao g. P avletiču, on me je učvrstio u mom u v jeren ju . To je zapravo ona glava, k o ju je svojevrem eno kupio g. Rupčić i ko ja je v jero jatn o s predm etim a iz Rupčićeve ostavštine dospjela u m uzej. To je m asivna m uška glava s vratom od crvenkaste ilovače. V isina 6,9 cm. Im a sličnosti s glavam a na tab li II, 6 i 8. Kosa, brada i brk o v i form irani su dubljim ili p litk ijim urezim a u plastičnu masu. U vojci su kose dani dosta stilizirano. ZUSAMMENFASSUNG Ein römischer keramischer Fund aus Steak (Siscia) D ie hier veröffentlichen G egenstände aus S isak gehören zu einem und dem selben F unde (heute E igentum des H errn M. P avletič aus Zagreb). D er G esam tcharakter des F undes (über 50 % P orträtköpfe), Analogien aus dem B ereiche der röm ischen G rossplastik, B ruchstücke röm ischer Am phoren und Ziegel, sowie röm ische Kleinbronzen, die au f derselben Parzelle, wo au ch unser Fund, gefunden w urden, bezeugen, dass w ir hier m it einem röm ischen F unde zu tun haben. C harakteristische E inzelheiten der P o rträ t­ köpfe datieren den ganzen F und m it Ende des 2. oder A nfang des 3. Ja h r­ hunderts. D ie G egenstände sind durch einige technische und stilistische E inzelheiten m iteinander verbunden, anderseits unterscheiden sie sich aber voneinander durch Q u alität und A uffassung. Es ist also sicher, dass all die G egenstände nicht von ein er H and an g efertig t w urden. Es handelt sich w ahrscheinlich um E rzeugnisse der W erk statt eines B ildhauers oder Ke­ ram ik ers: hier haben seine Schüler das M odelieren nach verschiedenen M odellen (grosse P o rträtp lastik , M edaillons, G rabreliefs usw.) studiert. Bei einigen P orträtköpfen ist d er nichtröm ische C h a ra k te r unleugbar: diese K öpfe h a t w ahrscheinlich ein einheim ischer Schüler, der von illyro-kelti- schen E ltern stam m te, angefertigt.