Savez Sokola kraljevine Jugoslavije Pošiarina plaćena u golovu Cena Din 2 SOKOLSKI GLASNIK 6LAS1LO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Mesečni prilog »Sokolska “Prosveta« Ljubljana, 4. novembra 1031. God. П. » Brof 45. Izlazi svakog četvrtka • Godišnja pretplata 50 Din • Uredništvo nalazi se u Učiteljsko] tiskari, Frančiškanska ulica 6, telefon broj 2312, »prava a Narodnom domu, telefon broj 2543 — Ljubljana • Račun poštanske štedionice broj 12.943 • Oglasi po ceniku • Rukopisi se ne vračaj u Svemu slovenskom sokolskom rodu javljamo pretužnu i potresnu vest, da je naš dragi brat • * dr. Pavao Mergenthaler, IV. zamenik starešine Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije, član saveznog tehničkog odbora i L zamenik starešine Sokolske župe Osijek, tražeći leka svojem oronulom zdravlju, umro dne 31. oktotra o. g. u Lainzu kraj Beča. Zapustio je naše redove ljubljeni brat, koji je sve svoje snage i sve svoje znanje do poslednjeg daha posvećivao razvoju i napretku naše velike sokolske stvari medju našim narodom. Nad preteškim gubitkom, koji nas je zadesio njegovom preranom smrću, kličemo milom pokojniku: V fr;;-*- Beograd, 1. novembra 1931. Slava ti i pokoj, plemenito i zlatno sokolsko srce! Str. 2. —I ■ I________ :*."l mat Bral dr. Pavao Mergenthaler I opet neumitna smrt posegla ie svojom hladnom rukom da nam grabi jedno« iz redova ponajbo« •jih. Posegla je opet u sokolske re« dove. Usud htede, valjda, da i po« i'ovno jednim britkim i strašnim udarcem stavi u iskušenje sokolsku dušu, da omeri njenu snagu i veli« inu u snašanju najtežih boli i tu« ge, koja se, evo, u ovo kratko vre« ie toliko puta zavi u crninu. 1 ta bol, gorka, pogada danas duboko, ■t sred srca, svakog naše« brata i brat — Soko. — Uvereni i istinski rodoljub, čestit — Jugosloven. Da, takav je bio on, naš dragi brat — dr. Pavao Mergenthaler. Nestalo nam ga je baš u času, kada sokolska ideja prodire u naš narod svojom ispolinskom snagom, kada je Sokolstvo mlade kraljevine Jugoslavije u najbujnijem c vatu, i kada jugoslovenskoj naciji u nje« nom svenarodnom preporodu ka istinskom Jugoslovenstvu baš So« kolstvo ima da poda zdrave i bujne ■h svaku našu sestru. Silna je ta bol a suze na oku nema — osušila e, jer srce se steglo i ledeni... A i reči nema ... Zapela je ... Teška je, teška je i strašna ta riha bol, koju danas oseča naše so« olsko srce. I on u životu bio je tih, neču« jan. Buka i vreva današnje« života '.aglušuje počesto reč i skriva rad •nnogog i mnogo« skromno«, istin« .kog i čestitog radenika, ali pošto« ianost i snaga ovih duša izlazi na /idik dana, kada telo, koje ih no« Л, silazi na počinak tamo, gde ne do pire žarka sunčana zraka, gde le« leni pokrov, ko j i svako g od nas .talno čeka, krije pod sobom tamu, • aarm nama nedokučivog večnog ivota. I on, eto, vrača se danas u kri« 'o njeno, koju je tako ljubio — so« šolski — svoju rodenu zemlju. Da, bio je tih i nečujan. Pleme« litost, vrednost i gorljivo odltšev« j en j e njegovog sokolskog života lilo je veliko. Iskren, dobar, pravi sokove. Nestaje ga u času kada nam irebaju prave i prekaljene sokolske sile, da bi konačni plodovi tolikih mukotrpnih napora i nastojanja što lepše i bogatije urodili na korist države i nacije i na čast našeg i opšte slovenskog vclikog sokolskog roda. Nebrojcne žrtve prineo je na oltar svoje slobode i svoga ujedi« njenja celokupni naš narod, a na« še Sokolstvo pomagalo mu je u tom cilju uvek najživljom verom i svim pregnučima svoje sokolske duše. Tom najvišem našem nacio« nallnom zadatku naše Sokolstvo sta« vilo je u službu sve svoje najbolje sile, i u tim redovima, tolikih ne« znanih tihih i skromnih nacional« nih neimara, stajao je odavna i naš dragi, danas neprežaljeni pokojni brat dr. Pavao Mergenthaler. I u doba, kada smo raznim putevima, ali jednom zajedničkom cilju, kro« čili svi mi, kada su sva istinska bratska srca delile — možemo sa« da reči formalne pregrade nazi« )UŠAN ZIVKOVIĆ, (Čilipi-Dubrov nik): Učitelj 1 Sokolstvo Vreme, u kojemu živimo, zahteva ..d svih ljubitelja naroda i domovine la se nesebično i sa krajnjim elanom voga biča stave na polje stvaranja, uipretka i srečnije budučnosti svoga laroda. Razni uticaji čine, da se naš narodni organizam ne razvija normah no i kako to iziskuju prilike savremc-,ie kulture i civilizacije. Potreban je oliki nacionalni smisao za podizanje larodnog blagostanja do dostojne v h ine. Radi toga mora se o se ti tl d« je lošao momemd, ko ji nameče teške ali ■JZviSene zadatke svim pobornieima svetne misli, svim trudbenieima na odne slobode, svima, koji su postav-jeni na katedru sa koje prosipuju ži-e reči narodnoj duši. Da se upitamo, ko su ti, koji su lozvani da živom rečju i stvaralačkim adom neumorno deluju u svim pravima, a najviše u miom, koji diže dušu laeionalne jednakosti. I aj pravuu, ko-i na prostranim vidicima naše mlade jugoslo venske države blista sjajem najsvetlijih ideala, jeste Sokolstvo. Ono je polazna tačka za sva velika stremljenja u budučnost. Ono je ne-pobedna desnica, koja smelo i bez straha ima da viteškim zamahom svoje nadmoenosti udari zdrave temelje duhovno# jedinstva, Ono jc živa vatra Iz koje ima da so razlije životvornl plamen svim etažama naše krvlju natopljene zemlje, Ono —- Sokolstvo — jedino če moči da iz te krvi vaskršne jedinstvenu juo.dovcnsku misao, Tolike 1 tak v e su te njegove .moči, ali pod uticajern duhovnih pionera, koji na krilima jedinstva lete zugrljaju velike Jugoslavijo, Medu tim pioneriimi vidno ulogu igraju narodni učitelji, Bu-duči da su oni postavljeni na takva mesta, odakle se najvernije služi narodu i državi, oni su pozvani da Sire blagotvoran rad i jugoslovenski nacionalizmu, Učitelji su dužni da stvore ubedenje, da su oni stožeri kulture i nacionalnih namisli. Nalazoći so širom velike Jugoslavije, pozvoni su da žr- va pod uplivom istorijskih tradi« cija, inače svima nama svetih, još i onda postojao je medu nama onaj unutarnji vez jedinstvenih oseča« ja, koji su duboko bili protkani u duši svakog od nas — bili su to osečaji jugoslovenskog sokolskog bratstva i zajedničkog života i rada. U tim redovima bratskog zbli« ženja, sloge i jedinstva narodno« i sokolskog, vidimo i našeg brata dr. Pavla Mergenthalera. .Političke strasti i raspojasanosti nikada nisu mogle da zamrače jednu iskrenu i otvorenu sokolsku dušu. I u najte« žim godinama, u doba raznih trve« nja, u sokolskim redovima, i s jed« ne i s druge strane, bilo je uvek mnogo i mnogo trezne brače, koji su se znali da i zdi gnu nad sitnice dnevnog života, kad su ga posma« trali sa širokog obzorja i odakle puca vidik, da smo svi mi jedno i da ne možemo biti drugo nego svi brača — brača jedne krvi i jezika — Jugoslovani. Jer u našem medu« sobnom trvenju — to znamo — naši narodni neprijatelji (a koliko ih je!) uvek su dizali glave. Tako je osečao i takovim je očima gledao na naš narodni život naš sada pokojni brat dr. Mergen« thaler. Te široke vidike našem po« kojnom bratu Pavlu otkrilo je još u njegovo j najmladoj dobi, kao gimnazijsko« daka, baš Sokolstvo. Od te dobe pokojni brat Pavle sa« radivao je u Sokolstvu najaktivni« je, i nije napuštao sokolskih redo« va, eto, sve do svoje takb prerane smrti. U Sokolskom društvu u Osi j e« ku, gde je pok. brat Mergenthaler bio član, radio je najpredanije, od« likujuči sc naročito svojom struč« nom tehničkom spremom. Njegove odlike i sokolske vrline bile su oso« bito cenjene i to ga dovodi najpre na položaj načelnika osječkog So« kolsko« društva. Kao odlično« vež« bača vidimo ga u svim sletskim takmičenjima i to u višini odele« njima. Tu je posiizavao uvek naj« bolje rezultate. Na svesokolskim sletovima u Zagrebu i u Pragu tak« mičio je za prvenstvo u višem odcv lenju, gde jc uvek postigao prva mesta. Godine 1912. na T. svesokol« skom. sletu u Pragu takmičio se je kao pojedinac za slovensko prven« stvo, postigavši tada izmedu 46 takmičara i6. mesto. Pa takoder i na medunarodnom takmičenju u Turinu 1911. god. uspešno sc je tak« mičio u vrsti Hrvatskog Sokolskog Saveza. Svoj sokolski rad posvetio je posvetna Sokolskoj župi Osijek, u kojoj je još pre rata bio župski načelnik, a kasnije njegova sokol« ska sff enja odlične ? sposobnosti dovele su ga ria mesto zamenika načelnika Hrvatskog Sokolskog Sa« veza. Godine 1921., nakon što je iza rata organizovana Sokolska žu« pa Osijek, on je tada kao župski načelnik? pripremm u Osijeku so« kolski pokrajinski šlef. Otvoreni pristalica i propaga« tor sokolsko« jedinstva, on jc uvek bio medu prvima, da sc pod jed« nom sokolskom zastavom okupe sva brača, da sc stvori j e dna jedin« I 03 tvuju sve sile i sposobnosti napretku naroda i države. Zato moraju sledova-ti primeru velikih sinova našega naroda iz daleke i bliske prošlosti. Učitelju, ukazala ti se prilika da pokažeš, da si sd zemlje i duša naroda. Sokolska organizacija pruža ti ruke, da joj sc miadom lakočom, bez pretencioznosti i sa oduševljcnjem najve-čeg idealiste, nadeš u krilu smelih pre-gnuča, Misliš li samo da je iz pri-krajka gledaš nemilim očima, udalji se iz učiteljskih redova. Ti znaš, da si elan velike učiteljske armije, koja 51-rinom slovenske duše i prostranstvom svoga srca mora da seje s*:uda radost, NeĆ' .š ii da radiš tako. odreci se nje nih prav# i dužnosti, Mi trebamo patriotski nadarcne duhove, iMi hočemo vatrene pobornice nacionalno# života i rada, Mi uvidamo i tvrdo smo ribe-deni, da je Sokolstvo nujsvetlija staža, kojom se stiže do željenog cilja, pa zahtevamo da se svom toplinom srca i duše ljubj duh njegovih slobod-iiih načela, Učitelju, blago tebi, uko znaš da oceniš pravu vrednost i veli-činu sokolsko ideologije, jen če te ona pzdiči U više regipne, odakle se harmonija sveta gleda duhovnim očima, Dru- štvena organizacija jugoslovenskog Sokolstva. Kao takovog vidimo ga i na I. Sokolskom saboru u Novom Sadu, gde je provedeno ujedinje« nje Srpskog, Hrvatskog i Slovena« čkog Sokolstva u Jugoslovenski So« kolski Savez. U našem političkom životu u to doba nastupile su teške prilike i razmahale su se stranačke borbe u toliko j meri, koje su ne samo sil« no štetile našem miadom nacional« nom životu, več su se radali i po« javi, koji nikako nisu mogli da bu« du u skladu sa pravim težnjama je« dinstva, naročito pak duhovno«, koje je baš u ono doba trebalo iz« gradivati i učvrščavati. Naše So« kolstvo, tada, naročito kao celina, nije u tim najtežim svojim časovi« ma poslednjeg decenija bilo povu« čeno u vrtlog tog stranačko«poli« tičkog komešanja, niti je iole skre« nulo sa svog pravog puta. Napro« tiv, ali ondašnji dogadaji, po svo« joj žestini toliko jaki, urodili su spoljašnim uticajima, koji su tra« žili, da se hrvatski deo Sokolstva odvoji u zasebnu celinu, opet na plemenskoj podeli. Kada se u dano vreme bude pisala i obradivala op« širnija istorija Sokolstva na našem jugu, biče vredno naročito pozaba« viti sc — u poglavljima po našem oslobodcnju — i ovim teškim i mučnim periodom od 1922., kada su se ošetili ji latentni uticaji, pa do 1924., kada je u Sokolstvu naše zemlje došlo do otvorenog raskola. Utvrdujuči političku situacij u ono« ga doba, mi čemo istom moči da pravilno shvatimo i tadanje doga« daje u našem Sokolstvu i da isprav« no ocenimo napore ljudi, koji su, da bi sačuvali pravi sokolski duh i spasli sokolsku ideju u jednom delu našega Sokolstva od razbuk« talili separatističkih mahnitanja i upliva demagogije pojedinaca, mo« rali protiv zakona prirode i svog uvercnja, povratiti se za korak na« tra« —• na jedmi, više na očigled, plemenski) linij u. . U to je doba pokojni dr. Mer« gcnthaler, kada taj raskol nije mo« gao nikako da prepreči, iako se je za to založio svom svojom^ česti« tom sokolskom dušom, pošao sa onim razdvojenim delom, ali sa je« dinom težnjom i željom, da bi u tim sada svojim redovima i nada« ljc ostao kao otvoreni i iskreni tu« mač jugoslovenske ideologije i je« dinstva i dosledan protivnik sva« kog separatizma, koji je odlučno pobijao, boreči se uvek i protiv onih nastojanja s polja, koja su u Sokolstvo unašala političke prime« sc i duh mržnjc i protiv onih, koji su j e dan deo kolsko« pok reta h teli tfa iskoriste h partijske ci« ljevc. Sokolske vrline brata dr. Mer« genthalera bile su osobito cenjene. Zato ga vidimo i kao zamenika na« čelnika tadanje« Hrvatskog Sokol« skog Saveza. Sa tog položaja, on je kao iskreni pobornik sokolskog je« dinstva, uvek podržavao kontakt sa vodima biVšeg Jugoslovenskog So« kolsko« Saveza. Kao takav on je bio živa spona, koja je duhovno vezivala po nesreči tada razdvoje« nu sokolsku braču. Medutim, istorijski poiitički dogadaji, koji su se odigrali ovo poslednjh godina u našoj zemlji, postavili su i naše Sokolstvo na po« kretnicu novog života. Zakonom od 5. decembra osnovan je jedin« stveni Soko kraljevine Jugoslavije. Time su prestale sve pošto ječe or« ganizacije, koje su se. bavile teles« nim uzgojem svojih pripadnika, a medu ovima i oba sokolska Save« za, čiji su se najbolji i najvredniji članovi listom sada našli u novo« osnovanom Sokolu kraljevine Ju« goslavije. U ovim redovima vidimo medu prvima našeg brata dr. Mer« genthalera, srečna, što se je ispu« nila njegova živa želja jednog je« dinstvenog Sokolstva. U novoj organizaciji brat dr. Mergenthaler zauzimao je položaj IV. zamenika starešine Saveza. Is« kazujući međutim naročitu ljubav prema njemu tako srcu priraslom sokolskom tehničkom radu, bio je i u novoj organizaciji član saveznog tehničkog odbora. U Sokolskoj^ žu« pi Osijek pak bio je zamenik žup« skog starešine. I sada kao i ranije, njegova sokolska aktivnost nije klonula i sokolskom radu posveči« vao je sve svoje slobodno vreme. Razvitak Sokolstva, naročito^ u svo« joj župi, mnogo mu je ležao na srcu i on se je zato istinski zalagao. Ali klica boletice počela je da pod« griza njegov organizam. Osečao je to več na našem velikom sletu u Beogradu. Pošao je da nade leka, ali uzalud. Bolest ga shrva i on umre u naponu muževne dobi, u svojoj 41. godini, u sanatorijumu u Lainzu kraj Beča. Smrču brata dr. Pavla Mergen« thalera naše je Sokolstvo izgubilo jednog tiho« i skromnog, ali i jed« nog od ponajboljih i po svojoj so« kolskoj duši i osečanju od najod« ličnijih članova, jer je brat dr. Mer« gcnthaler svojim ra dom u javnom i privatnom životu bio i ostao uvek Soko! Za svoj nacionalni i sokolski rad brat dr. Mergenthaler bio je odlikovan ordenom Sv. Save I. ste« pena sa len tom i Jugoslovenskom krunom III. stepena. Bratu dr. Mergenthaleru neka je slava i svetao spomen u srcima jugoslovenskog Sokolstva! * Mrtvo telo brata dr. Mergen« thalera prevezeno je iz Beča auto« mobilom u domovini) i to u Osijek, gde če se sutra, u petak dne 6. o. m., obaviti svečani sprovod, na ko« jemu če, pored1 brojnih sokolskih delegacija naših mnogih žup a i dni« stava, Savez Sokola kraljevine Ju« goslavije zastopati: saveznog stare« šinu br. Đ. Paunkovič, a starešin« stvo Saveza brača: L. Križ, A. Bro« zovie. B. Živkovič, dr. M. Dragič i K. Sretcnovič. Savezno načelništvo i tehnički odbor zastupače br. Kost« napfel. Iz Osijeka pokojni brat dr. Mergenthaler biče prevezen u Val« povo, gde čc biti sahranjcn u obi« teljskoj grobnici. шаашшшаташтатмишшшштмхг -Ml I Г že, znaj, da u tebi ima varnica, koja može da osvetljava daleko oko tebe. Pojavi sc na pozornici jugoslovenske solidarnosti. Tvoja karijera nudi ti ponos i uzdizanjc. Ne dozvoli da u Sokolu drugi odigravaju tvoju ulogu. U njemu ti je odredeno mesto i sa njega neka sc euje tvoja reč, neka Oilatle odjekne tvoja aktivnost na sve Strane, Stekni poverenje nesebienog railnika. Pokaži narodu da radi njega živiš, Leči narodnu dušu, Krči nove putevc, Osvctljavaj nove iirostore, koji su još u senci, Diži i krepi, ulcvaj nadu bolje budučnosti, Utvrduj nacio-mdnu svest, tu svetinju našeg jedin-gtva, Stvaraj zdrave pojmove o narodu i državi. Ubeduj svakoga da veruje u veličinu Jugoslavije, Družc i brate, Sokole — obilazi sve k raj c ve jugoslovenske zemlje, sojuči svuda radost, Unosi svuda prijatno raspolo Ženje, Širi sokolske ideje, Budi naj-voči propagutor jugoslovenskog nacionalizma, To $u4 druže i brate, elljevi tvoga rada, to su vodeče Ideje tvoga duha l karaktera i to moraju biti največi zakoni tvoje tluše pod okriljem jugo-slovenskog suneu. Bratska sokolska društva i čete, koja se bave mišlju da kupe za« stave i da ih razvija u godini 1932., molim, da izvole iste na-ručiti još u toku ove (1931.) go dine, jer ču im u tom slučaju priznati naročitu pogodnost u obliku 5% popusta od stalnih cena. Time bi želeo postiči jedino to, da bi mogao blagovremeno po-služiti sva društva, jer sam mo rao za vreme ovogodlšnje punc sezije zbog nestašice vremena za izradbu odbiti više narudža ba sokolskih zastava. Prilikom narudžbe treba plntiti u ime kapare 20% od iznosa naručenc zastave, ostatak pak prilikom predaje gotove zastave, dotično prilikom njenog razviču. JOSIiP HAFNER zavod za umetno vezanj© LJUBLJANA, PRISOJNA ULICA 3 KOSIJA-FCNSIER Ф DRUŠTVO ZA OSIGURANJE I REOSIGURANJE ♦ BEOGRAD Bral dr. Edvard Slavik Ovih dana, 28. oktobra, rodna gruda zagrnula je grob brata dr. Edvarda Slavika, advokata u Trstu, is-taknutog političkog borca i vrlog Sokola. Pored svega ostalog ogromnog rada, koji je brat dr. Slavik poduzimao na korist svoga naroda, bilo kao poli-tičar, gospodar, radnik u kulturnim i socijalnim dmštvima, dao je takoder i Sokolstvu, u krajevima danas pripojenim Italiji, svoj udeo, koji zaslužuje naše duboko poštovanje i da mu se sačuva trajna uspomena. Brat dr. Edvard Slavik U starom tršćanskom Sokolu brat dr. Slavik bio je vežbač i odbornik, podstarešina, Soko iz starije škole, na-dahnute najčiščom ljubavlju prema zatiravanom i uništavanom svome narodu, koji se je neopisivom energijom i žilavošču borio za svoj opstanak, ugrožen od austrijskog i krajevnog nasilja. Rada se je u načinu delovanja čestitog trščanskog Sokola pojavio no-' i smer, koji je težio da do konca provede Tyrševu misao, baš brat dr. Slavik bio je onaj, koji je tako odluč-no podupro težnje mladih, koje su uz saradnju starijih u nekoliko godina urodile tako sjajnim uspesima. Ta brat dr. Slavik je bio Soko po svojem značaju. U svakoj prilici pokazivao je svoju naravnu demokratičnost, ko j a je izvirala iz njegovog značaja i razumevanja, i po kojoj je sa svima nama imao jednaka stremljenja. Znao je, da smo brača, jer moramo biti brača, ako želimo da se us- pešno borimo za svoj opstanak i na-predak. Bio je naš, i s nama u radu, na sednicama i sastancima, u vežbao-nici, na izletima i na priredbama, na kojima smo javnosti pokazivali uspehe našega zajedničkog rada. Tim zajedničkim uspesima brat dr. Slavik odlično je prinašao svoj udeo. Iako se nikada nije tiskao u prve redove, radio je ipak u društvu i u žu-pi, posvuda, gdegod je bio potreban. A trebali smo ga uvek, jer je bio muž širokog obzorja, razuman savetnik, spretan krotilac preoduševljenih i radnik, koji bi se prihvatio stvari uvek u pravom času. U vežbaonici bio je uzor discipline, na izletima drug dobre volje, u debati inicijativan, lo-gičan, strpljiv i uviđavan; svojim duhovitim dosetkama, koje su bile oštre, ali nikada uvredljive, podžigavao je naše oduševljenje i upozoravao na naše pogreške. Kada smo u svojem mla-denačkom oduševljenju postali odveč borbeni, umirivao nas je neverojatnom spretnošču. Vežbači ga nisu samo poštovali, več su ga i ljubili. Premda je po godi-nama bio stariji, gledali smo u njemu mladiča, kadgod bi medu nas došao u vežbaonicu, kada je s nama na izletima pevao i kada smo ga gledali, kako po najjačoj zimi i buri skače u more. Na nas je imao silan upliv i tim nas je uzgajao uplivom. Vežbaonica u središnjem trščan-skom društvu u higijenskom pogledu nije bila prikladna, a pored toga, postala je još i pretesna, kada se je po silnom razvoju povečao broj pojedi-nih večbačkih odelenja toliko, da su se, medu drugim, redala pa dva odelenja članova po njih 70 na večer. Brat dr. Slavik bio je medu prvima, koji se je za to osobito brigao te koji je pri-bavio nove prostorije, koje su za dalj-nji razvoj odgovarale našim potrebama. Tako i slično tome bio je uvek ak-tivan Soko, u punom značenju reči, nikada ne sustajuči i unatoč svim težkim zadačama, koje je vršio kao posvuda traženi narodni borac — uvek je bio Soko na svome mestu. Ali nadošla je sila, koja je ugu-šila delovanje Sokolstva na Primorju. Ipak to nije uništilo uspeh Slavikovog sokolskog dela. Sokolske zastave nisu mogle da se poklone nad njegovim grobom, da bi počastile njegovu uspomenu — rad pak brata dr. Slavika zaslužio je, da mu čitavo Sokolstvo sačuva trajnu blagodarnost. M. A. -č. O pogrebu brata dr. Slavika javljaj u iz Proseka kod Trsta 31. oktobra sledeče: VOJISLAV BOGIĆEVIĆ (Tuzla): Iz prošlosfi »Srpskog Sokola« u Bosni I Hercegovini 1903.—1914. g. (Grada za istoriju Sokolstva.) ZAPISNIK Izvamedne skupštine srpske sokolske župe bos. herc. održane dne 10./23. ok-iobra 1910. u prostorijama srp. prav. crkveno školske opštine u Sarajevu. Prisutni od članova odbora župe: starješina, zamjenik starješine, voda, blagajnik, revizor dr. Jovo Simič, nadzornik okruga br. Šerbedžija, zatim brat Dimitrije Matejič ispred sarajev-skog i trebinjskog Sokola, Niko Zec ispred Obilica, Miško Jovanovič ispred tuzlanskog i zvorničkog Sokola, Vlado Malič ispred Sokola u Gradiški i bos. Dubici, Bcsarovič ispred Sokola u Ba-n jo j Luci, Mihajlo Pičeta ispred Sokola ti Brčkom, Lazar Milič ispred Sokola u Visokom, Nikolič ispred Sokola u Bjeljini. Nadalje je brat starešina zastupao Sokole u Gračanici i Bugojnu, a brat zamjenik starješine Sokola u Stocu. Starješina otvara u 10 sati skup-štinu i poziva izaslanike, da pokažu svoje punomoči, što oni čine. Starješina ustanovljujc, da punomoč Sokola u Brčkom brzojavnim putem dana br. Mihajlu Pičeti ne odgovara pozivu, jer je župa u pozivu tražila od poje-dinih društava da izaberu izaslanike iz svoje sredine, ili da ovlaste izasla-nika, kojeg drugog sokolskog društva, a pošto br. Pičeta niti je član Sokola u Brčkom niti izaslanik kojeg sokolskog društva, to sa strogo formalne strane nebi bio ovlašten da kod skupštine fungira kao izaslanik. Iz praktičnih razloga predlaže, da se iznimno sada ta formalnost ne uzme obzir, a da se prilikom budučeg sestanka društva upozore, da se izaslanici, koji ni- su odabrani u smislu poziva, neče smatrati ovlaštenim. Sakupljeni se potpuno slažu sa razmatranjima starješine. Iza toga starješina ustanovljuje, da je u smislu § 12 pravila župe, skup-ština kadra da stvara pravovaljane zaključke, te prelzi na dnevni red. Najprije predlaže za ovjerovitelje zapisnika br. Matejiča i br. Pičetu, za perovodu br. blagajnika, što bi usvojeno. Spominje u kratkim črtama dosa-danji rad župe, te se zaustavlja kod 1. tačke dn. reda izlaže njen istorijat i poziva izvjestitelja br. Žakulu, da iznese predlog o tom pitanju. U podužem vrlo iserpnom govoru br. Žakula predlaže, da se u načelu usvoji sokolsko odijelo sa nekim va-rijacijama koje odgovaraju duhu srpskog naroda. Br. Pičeta predlaže, da se usvoji odijelo Dušana Silnog što ga danas ima Srp. Soko u Tuzli. Iza toga se razvija dulja debata o tome, koje odijelo odgovara više svrsi i koje je podesnije. U debati učestvuju br. Žakula, Pičeta i Perin. Starješina stavlja predlog Žakule na glasanje te bi usvojen sa glasovima svih sakupljenih osim br. Pičete. Tada sc prelazi na pretresanje o pojedinim varijacijama te bi iza duljih pregovora zaključeno, da se na sokol-skom odijelu provedu ove varijacije: 1. da budu pantole od koljena použene, te da u obliku gamašni prelaze preko cipela; 2. mjesto sadašnjeg pojasa, da se upotrebi tkanica u srpskoj trobojnici; 3. da kaput odgovara potpuno so-kolskom, samo da bude malo dulji; 4. za kaput da se uzme zavratka samo malo dublja sa čelenkom na sredini i sa grbom po ervenoj čoji: 5. odijelo da bude sive boje; 6. ogrtač da bude po mogučnosti-ma iste boje, košulja da ostane erve-na, a cipele crne. Starješina upozoruje da če se na povjereničkom sastanku u Beogradu Uz veliko učešče primorskog sta-novništva jučer je položen na večni počinak trščanski prvoborac dr. Edvard Slavik. Pogreb se je morao odr-žati več u 9.30 pre podne, ali žalobna manifestacija bila je zadržana za više od tri sata, jer policija nije pravodob-no izdala dozvolu, da bi se u sprovo-du mogli nositi žalobni venci sa slo-venačkim napisima. Kada se je veličanstvena povorka uputila od kuče žalosti, pratilo ju je sa strane preko 50 policijskih agenata pod vodstvom Palumba, načelnika policijske čete. Kod kavane Fabris spro-vod se je razišao i prema Proseku les je bio pračen od dugog reda kočija i onih vernih pokojnikovih prijatelja, koji su hteli da mu sve do ostvorene rake iskažu svoju poslednju počast. Policijski agenti imali su na raspolo-ženju posebne automobile, na kojima su se preko Opčine dovezli na Prosek i tako su naravno stigli na groblje pre od samoga sprovoda. Pred ulazom groblja čekao je crkveni pevački zbor, da pokojniku oda počast pevanjem tu-žaljka. Prisutni policijski agenti i ka-rabineri hteli su to da spreče. Ipak na-kon pregovaranja je bilo dozvoljeno, da su pevači pokojniku zapevali poslednji pozdrav, kako na dočeku tako takoder i u crkvi. Pored policijskih agenata, na Proseku je bio sabran velik broj karabini-jera u punoj spremi i s puškama. Us-prkos svega toga, učešče primorskog naroda na pogrebu velikog vode primorskih Slovenaca bilo je več u Trstu kao takoder i na Proseku upravo ogromno. U okolnostima, u kojima se je vršio ovaj pogreb, bila je to još značajnija žalobna manifestacija du-bokog poštovanja primorskih zemlja-ka prema nezaboravnom pokojniku. Tako su brata Sokola položili u rodnu zemlju na zadnji počinak u seni tudinskih bajoneta! JOSIP ĆOLIĆ (Sl. Brod): Učitelj lelovežbe i njegova izobrazba U 43. broju »Sokolskog Glasnika« od 22. oktobra piše brat Nande Kavčič (Dubrovnik), t. j. opetuje što se več u zadnje 4 godine mnogo piše i govori, o učitelj ima gimnastike. Jest, neophodna je potreba imati spremne učitelje gimnastike, makar u učiteljskim školama, odakle izlaze svr-šeni učitelji osnovnih škola, koji rade sa večim delom omladine našega naroda. Isti bi trebali da izvršuju za-mišljenu misao, t. j. odgajati omladi-nu telesno i duševno. Sada je pitanje, da li bi se našao takav spretan, t. j. močan učitelj gimnastike, koji bi mo-gao u onom kratkom vremenu da po-luči sve zahteve što bi morao steči bu-duči učitelj gimnastike. U srednjim školama održaje se gimnastika 2 puta na tedan do V. razreda, a VI. razred ima samo 1 sat na tedan. Sat obuke traje samo 45 min., i to se iskoristi samo kod drugih predmeta, dok se kod gimnastike iskoristi jedva 30, a nekada i samo 20 minuta. Evo kako: zvono zazvoni, učenici sa odmora podu u razred po svoje vež-bačke stvari, dolaze n dvoranu preo-buvaju se i preoblače i time potroše najmanje 5 minuta, toliko isto treba i na završetku sata, a samo 5 minuta neka potroše za vre m« vežbe, to je 15 minuta utrošeno od 45 minuta redovne obuke. Sada se delava da kod učenika nekada bude raznih rasprava i istraga, i taj se sat katkada škrati na samih 15 do 20 minuta. A kada bi učitelji gimnastike imali zadaču da se pod gimnastičkim satom bave i duševnim odgojem, što je zadača nastavnika drugih predmeta i nastojanje samoga direktora zavoda, da se omladina sve-strano i savesno vaspituje, to bi uči- telji gimnastike morali telesni odgoj sasvim napustiti. Evo, ovo je ukratko prikaz za tamo gde se gim. dvorana nalazi u školskoj zgradi. Tamo, gde nema gimnastičke dvorane ili je dalje od školske zgrade, mo-žemo mirne duše reči, da se tamo samo životari. Tamo ne može učitelj gimnastike da se dalje usavršava, a i učenik da što nauči i sebi koristi. Sada da se osvrnem na kvalifika-ciju, koja se kod nas računa samo sa srednjoškolskom naobrazbom, a struč-na kvalifikacija je nuzgredna, koja je baš kod nas u sokolskom životu igrala vidnu ulogu. Svršeni profesor filozofije, dobar gimnastičar, ne predaje samo gimnastiku, več pored svog predmeta i nekoliko sati gimnastike. Učitelj osnovnih škola, ili onaj sa 8 razreda srednje škole na službi učitelja gimnastike, traži profesorsku titulu ili nadzorničko mesto kod banovine. Učitelji gimnastike, sokolski prednjači, sa 2—4 razreda srednjih škola, na-mešteni uz potrebu preko sokolskih društava i direktora gimnazija, rade marljivo svoju dužnost, njihov rad je kontroliran kao i kod ostalih nastavnika i profesora po inspektorima mini-starstva, a i sam direktor zavoda vodi o tome računa. Kod našeg narodnog preporoda trebalo je poči putem bolje budučno* sti i tu zadaču preuzeli su Sokoli, nastoječi svim silama da se nadu i u najmanjem mestu naše otadžbine, gde živi naš osamljeni seljak i radnik. U svakoj službi, u svakom društvu, pazi se na uspeh i napredak. Ako toga nema, traži se bolje. U službi ot-pušta se činovnik, a u društvu izabire se drugi, bolji. Da nismo imali vred- nih i sposobnih sokolskih prednjaka, nebi danas imali to što imamo. Pa što su danas naši sokolski prednjači, koji su 15, 20—25 godina sproveli u sokolani bez plate, bez slave i časti, radeči na tome, da sve one sokolske pripadnike načine i odgoje ravnima sebi? Pa zar nije nikada bilo u Sokolani pored radnika seljaka i obrtnika nijednog intelektualca, koji je dao prilike i primera ostalima da nešto profitiraju u duševnom odgoju? To bi bila loša činjenica baš po intelektualce i ne smemo na tome ostati. Danas mi moramo o toj stvari za-jednički da govorimo malo iskrenije, a ne ovako nabacivati se sad na učitelje gimnastike, a preko njih na sa-mu vlast, što ih uzima u službu. Mi znademo, koliko treba vremena redovne obuke dok se usavrši jedan učitelj i jedan profesor, a znademo i to, koliko treba vremena dok jedan prednjak stekne gimnastičku spremu u Sokolu. Pa zato, ako je ta gimnastika tako laka, čemu onda visokih škola za gimnastiku. Na primer: jedan član Sokola treba iz mladih dana da počne u Sokolu sa radom i neprekidno kroz 5 godina 3 puta na tedan po 2 sata na dan da radi kao običan član i tek onda, ako je vredan i nadaren, sprema se za tečaj i za ispite i istom tada postane prednjak, a eventualno i načelnik društva. Kao prednjak ili načelnik društva ne radi on više 3 puta na tedan, več ima brigu preko sebe svih kategorija i radi skoro svaki dan po 2 sata. Kako da jedan takav prednjak nebi kroz 10 do 15 god. stekao praksu i stručnu spremu? Da li bi mogli stariji sokolski prednjači potvrditi, da jedan učitelj osnovnih škola, koji u Sokolu nikada nije bio, može u roku od 6 meseci postati spreman učitelj gimnastike? Da li to znanje može da se sravni sa 15—20 godišnjim intenzivnim radom jednog sokolskog prednjaka. Ja tvr-dim, da ne može, i kažem, da se na taj način stvara drugi kader uekvali-fikovanih (stručno), koji se nameštaju po srednjim školama, a ima ih mnogo od kojih sokolska društva nemaju nikakve koristi, a tako rekuč u so-kolskoj je školi stekao tu kvalifika-ciju. Na žalost, imamo i takvih, koji se love samo sa stranom gimnastikom, a sokolski sustav im je tud i ne po-znaju ga. Nisu ni članovi Sokola, a žive u državi, Jugosloveni su, a hteli bi osporavati i kritikovati naš rad po Tyrševom sustavu. Kako če učenici tih nastavnika(ca) biti duševno nacionalno odgojeni? Treba stručnih škola, dapače u kojima če učitelj gimnastike steči i muzičku spremu, jer bez muzike nema usavršene gimnastike, to je princip, na kojemu se izgraduje pojačanje toga kadra, ali to uporedo sa visokom sokolskom naobrazbom, kojom trebamo da nadahnemo našu omladinu, a kada ju nacionalno jugoslovenski odgojimo, onda čemo joj pričati o visokoj školi strane gimnastike, a sada je veoma raspravljati o svečanom odijelu svih srpskih Sokola, pa predlaže da danas zaključeno odijelo bude obvezatno za sve Sokole u Bosni i Hercegovini, no postigne li se sporazum u pogledu zajedničkog odijela za sve srpske Sokole, da onda mi odustanemo od svog današnjeg zaključka. Zato treba saslušati izvješče delegata, koje treba ovlastiti, da ako se mogne postiči sporazum u Beogradu, odustanu od današnjeg zaključka te onda praviti odijelo ili po zaključku tamo stvorenom jedinstvom za sve srpske Sokole, ili ako se takov zaklju-čak ne postigne, ono danas zaključeno. Predlog bi jednoglasno usvojen i odboru župe povjereno da se brine za nabavu štofa te da o tom blagovre-meno sva sokolska društva obavjesti. Pošto se više niko u ovoj stvari ne javlja za riječ, prelazi se na pretresanje 2. tačke dnevnog reda. Na predlog starješine bi zaključeno, da se pristupi u Savez slovcn-skog Sokolstva. Zatim se prelazi na 3. tačku: Izvjestitelj Žakula referiše o tome kako je sastavljena komanda. Veli da je izmedu njega i br. Matejiča posti-gnut sporazum u svim pitanjima osim u ovim: Žakula predlaže, da se za »put« upotrebi »odmor«, a da se redovne vježbe završe na komandu »voljno«, Matejič predlaže za prvo izraz »voljno«, a za drugo »razlaz«. Dalje Žakula predlaže, da se za pozdrav vode s četom upotrebi mali ispad uz stisnutu pesnicu, a Matejič je za stav na mjestu. Zatim Matejič predlaže, da se starješini za vrijeme vježbe odade počast pozdravom od strane svih iz-vršujučih članova, no Žakula je pro-tiv toga iz praktičnih razloga. Iza du-ljeg pregovora bi glasanjem postignut ovaj zaključak: 1. da se za »rut« upotrebi komanda »odmor«, a za završetak rednih vježbi »razlaz«, 2. da s prilikom pozdrava vode s četom izvršujuči članovi ostaju na mjestu, 3. da za vrijeme vježbe samo voda pozdravi starešinu. I u pogledu komande bi zaključeno, da se u slučaju da dode do sporazuma o zajedničkoj komandi za sve srpske Sokole od ove komande od-stupi, a ne riješi li se to pitanje ili ne bude li odreden rok do koga se mora riješiti ili prode li taj rok bezuspješno, da se onda sad usvojena komanda štampa na trošak župe. Kod 4. tačke dnevnog reda bi zaključeno, da se odašalju izaslanici ispred župe i to u osobama zamjenika starješine Gjorgja Perina i Vlade Maliča te da se pitanju odijela i komande drže na skupštini stvorenih zaklju-čaka, a u ostalim pitanjima im se daju potpuno slobodne ruke. Jednoglasno bi zaključeno, da svi zaključci stvoreni na zajedničkom sastanku u Beogradu potpuno vežu na-šu župu. Zatim se prelazi na 5. tačku even-tualije. Pretresaju sc ona pitanja o kojima če biti govora na zajedničkom sastanku. U pogledu stručnih učitelja iza dulje debate bi zaključeno, da se na-loži svakom društvu, da po mogučno-sti u svojoj sredini obrazuje preodni-cu, a najvrsnije članove preodnice, da preporuči župi, te da ih župa uz mate-rijalnu pomoč »Prosvjete« odašalje u Prag. Nadalje je stavljeno u dužnost župi, da zatraži potanje podatke od sokolske opčine u Pragu u pogledu gimnastičkih tečaj eva. Na predlog br. Pičete, da se kod nas osnuje ferijalni tečaj za vode, bi zaključeno, da se prepusti br. Žakuli i Matejiču da to pitanje prouče te da župi podnesu izveštaj. Nadalje je stvoren zaključak, da župa zatraži od Zem. vlade da po uzo-ru u Hrvatskoj dozvoli srednjoškol-skoj omladini, da mogu biti članovi Sokola, a da pojedina sokolska dru štva u mjestima gdje postoji srednja škola sa gimnastičkom dvoranom za-traže da mogu tamo vježbati. Raspravljalo se o zajedničkom sletu srpskih Sokolova u Bosni i Hercegovini te je zaključeno, da se taj održi 1912., a za 1911. da se pripreme čine za sudjelovanje u Zagrebu. Nadalje je zaključeno, da župa traži od Zem. vlade dozvolu za nošenje društvenih znakova u § 53 i § 51. od 1—4 pravila sokolskih navedenih. Društveni znakovi treba da budu po uzoru znaka srpskog sarajevskog Sokola samo malo manji u trobojci. Kad stigne odobrenje tad treba župa dati štampati uzorna pravila i ujedno lito-grafisati formulare s uputom, kako se ima postupati pri podnašanju pravila na vladu. Zatim je na predlog br. Perina zaključeno, da se u pogledu vježbanja gimnastike u osnovnim školama stavi župa u sporazum sa Prosvjetnim Sav-jetom. Iza toga je odboru župe stavljeno u dužnost, da pozove sva društva, da izvjeste župu o knjigama po kojim vode blagajnu, zatim evidenciju o po-hadanju vježbe. Br. Žakuli i Matejiču bi povjereno, da u sporazumu izrade učbenik i kučni red. Skupština je bila prekinuta u 12 sati, nastavljena od 3—6%, zatim od 8—10Vi na večer. Poslije podne vodio je br. Pero Šerbedžija. Zaključeno i potpisano Starješina: Dr. Besarović, s. r. Perovoda: Dr. D. Jeftanovič, s. r. Jovo Šerbedžija, s. r. Ovjerovitelji zapisnika: D. Matejić, s. r. Dr. M. Pičeta, s. r. potrebno govoriti o sokolskom susta-vu, koji je čisto naše slovensko obeležje. I to je, držim, jedino naše sretstvo, kojim ćemo podići jugosloven-ski duh u našem narodu. Najpre da se oboružamo našom jugoslovenskom i slovenskom snagom duha, onda tek možemo iči gledati što drugi narodi rade na telesnom odgoju. Nemci imaju Turnfereine, Schutz-vereine i razna druga društva i sva ta društva vežbaju s puškom, spremaju se na obranu domovine. A da li kod nas Sokoli vežbaju s puškom? Gdegde — gdegde. O ovom pitanju trebalo bi se svakako malo više pozabavati. A nakon 10 godina dok odgojimo jaku jugoslovensku genera-ciju, onda čemo videti, da li če nam trebati strana gimnastika. Mi i danas još učimo o istoriji starih Grka i o njihovoj telesnoj i duševnoj snazi, ali nigde ne vidimo, da su polazili neku stranu školu, i do-klegod su radili u granicama svoje države i doklegod su radili na podloži državnoj, bili su močni i kulturni. A kada je jednoč ušao medu njih strani duh, nije više važio lovor venac, nego novac i druga sretstva i onda je taj kulturni grčki narod počeo propadati i propao je. Treba nam uistinu stalna škola za telesnu kulturu, odnosno visoka škola, u kojoj če se vaspitavati uči* telji gimnastike, ali na čisto sokolskoj osnovi i po Tyrševom sokolskom sistemu. STANKO TRČEK (Ljubljana): Spori u Sokolstvu Na moj člančič pod tim naslovom | u ljubljanskom »Jutru« od 18. oktobra o. g. odgovorio je nepoznati brat u ljubljanskom »Jugoslovanu« dne 22. istoga meseca. Iz odgovora prosudio sam, da me nije razumeo, iako su moja izvadanja bila za svakoga, ko ih je pazljivo pročitao, po mojem mišljenju, potpuno jasna. Uzgredice treba spomenuti, da me opaska »Jugoslovanovog« urednika, »da sam u svojoj gorljivosti predaleko zašao« nije uverila niti je za mene merilo! Također ne znam, zašto da bi moj članak bio preoštar. Zar je mo-guče puka konstatacija postoječeg stanja oštrina? O ostalome pak ovo: Ja »sportske metode, zadače i ci-ijeve« ne »razumem površno i jedno-strano«, naprotiv pak čini mi se, ako dobro shvačam, da pisac, kako mnogi i mnogi, ne razlikuju pojmove: »telesni uzgoj«, »šport« i »telovežba«. U svojem člančiču kazao sam, da šport smatram za borbu. Drugim rečima: svrha športa nije uzgoj, več postignu-če što boljeg uspeha. Trka za rekor-dima, dakle, nije »izrod«, več svrha športa! Iz toga vidimo, da pravi šport ne živi samo u takozvanim sportskim društvima, več takoder u večoj ili ma-njoj meri i u drugim, naročito »telo-vežbačkim« društvima. Bistro oko može odmah da opazi, da pretežna večina »sportskih« društava upučuje sav svoj rad isključivo u sportski smer i da je sva vežba i »uzgoj« u njima samo sretstvo da se postignu što bolji borci. Takoder i u sel (iškim društvima sportujemo, bar sva naša takmi-čenja nisu ništa drugo. I s pravom to radimo, jer je borba, takmičenje, ako to pravilno provodimo, naimc ne za svakoga, ipak za mnogo ljudi dragoceno uzgojno sretstvo. Ali ne i svrha! Takmičenje je za nas samo pomočili cilj da postignemo pravi, slično kao što se topdžija pomaže pomoč -nim ciljem, da pogodi pravi. Danas se takoder mnogi takozvani sportiste više ili manje svesno odvračaju od či-stoga športa k telesnom uzgoju kao željnijemu cilju. Po tome su naravno još sportiste samo po imenu; zato nas samo to ne sme mutiti; nije sve šport ono, što rade »sportska« društva. Pojam telesnog uzgoja ili, kako to narod kaže, »telovežba« prilično je ilrukčiji. Telesnim uzgojem postižc-mo potpuni, svestrani i skladni razvoj čoveka. Svrha je tu dakle čisto druga, šira i opsežnija od one u športu. Radi toga je i razumljivo, da je šport u telesnom uzgoju samo sretstvo, razborito i ne preko mere upo-trebljeno sretstvo. Tyrševo Sokolstvo je najčišči telesni uzgoj (nazvan po-grešfio »telovežba«), zato su takoder i Tyršu takmičenja (šport) bila samo sretstvo, a ne pak svrha, kao što mo-raju biti športu, kojemu podaju život. Uistinu nam takmičenja još ni izdalc-ka to ne znače i ni izdaleka još nisu tako cesta kao u športu. Takoder iz-ričitog cilja da uzgoji osebine značaja i morala čisti šport nema, iako taj cilj postizava do neke mere, ukoliko je pak svaka borba sama po sebi i bez svrhe takoder i u tom smeru uz-gojna. Pravi šport, dakle, u bistvu nije ništa slaboga, baš naprotiv; za sokolska društva pak ne može imati naro-čitog značaja, jer mi pak težimo za nečim drugim, što je za pojedinca dra-gocenijc (zar sam odviše gorljiv?). Ukoliko se pak iduči za našim uzo-rima pomažemo takoder i »sportskim načinom telovežbe«, zavisi od razbo-ritosti prednjaka i vežbača takmičara. Treba pak tačno spoznati, kada sretstvo još koristi i kada več štetuje. Uostalom, svaki je »vežbač« do neke mere takoder i sportista, naravno, treba dn to bude sa drugom svrhom nego što io čisti sportista. I'azlika je, dakle, izmedu nas i športa ta, da je njemu svrha, što je nama sretstvo. Budemo li to sretstvo precenjivali, mogli bi zabasati tamo, kamo je večinom zabasao današnji »šport«. Mišljenja sam, da slabe prati-oce športa nisu započeli sami takmiča-ri, več je to zlo, koje se skoro ne da slabiti, jer mu bistvo športa daje tc- čnu hranu. Gde je borba, tamo su i strasti, gde strasti, tamo i zlo. Uzgoj sa samim športom nemoguč je. Več godinama imao sam prilike da pratim razvoj »sportskih grana« u Sokolstvu (koje smo večinom imali več god. 1862!) i sve to više mi se učvr-ščuje uverenje, da smo več u bistvu u mnogočem pošli predaleko i da nam »šport« (kako ga shvača pisac i narod) več nije više »sretstvo da se postigne telesni napredak i moralni razvoj u smislu sokolskih načela«, nego več svrha! Taj če se proces nastavljati, ako se ne vratimo natrag na prokuša-ni put telesnog uzgoja (ne telovežbe iz god. 1862., jer ako kažem cmo, još ne znači da sam rekao belo!). Ako več za naše prilike čisti šport nije uvek prikladan, to je tim manje onaj svag-danji »šport«, koji baš uvadaju naši »savremenici«. S njim smo navukli i navučemo sve njegove slabe pratioce; ta nismo valj da andeli! Da u današnjem nepravom športu ima mnogo našao. Zašto, dakle, da bi se Sokolstvo imalo prilagoditi »životu« (ti jadna, nemarno upotrebljena reči!) baš onom, što se ni drugde nije pokazalo bogzna kako uspešno? Kao da uistinu nebi bilo drugih, boljih puteva. Da »sportske(?!) priredbe sokolskih (?!) društava teku, ukoliko je po-znato u okviru sportskog načina telovežbe?« Ko je video plakat Sokolskog društva Kranj te izveštaje Sokolskih društava Škofja Loka i Ježice u »Jutru« (od meseca oktobra) taj če mi morati potvrditi, da više ne znamo, što radimo! Nema sile na svetu, koja bi mogla prisiliti svesno sokolsko društvo da prireduje »sportske dane«, »sportske društvene večeri« i da širi »sportsku misao« (a što je pak sa sokolskom mišlju?). Ako nije i ne sme da medu nama i športom bude razlike, zašto smo onda na svetu? To, što sam kazao, kazao sam takoder i u pr-vom članku isto tako jasno. Mislim, da ne zaslužujem prekora »da stojim na gledištu telesne vežbe kako se je provadala pred 60 godina (a takoder pak ne ni na onom, kako ga donosi današnji »život«). Mislim, takoder, da se ne trebam bojati prekora, kojim mi je brat nesto odlucno podbio, »da stojim izvan pojava današnjeg života, izvan sokolske ideje i sokolskog sistema«. Mislim nadalje, da se na moje razloge nebi okosio ni sam Tyrš, ta pobude za nje crpio sam i našao baš u njegovim spisima. Na koncu se br. piscu najlepše zahvaljujem za ponešto odlučan pouk, jer to, što mi želi da uturi u glavu, znam več i sam sve, i još štošta više. Prosudivanje, ukoliko »kakova nova vežba, nova igra, koja može da služi razvoju tela i duha, spada u Tyrsevu ideju i sokolski telovežbački sistem« ili ne, stvar je pak saveznog načelni-štva, koje jedino može da pregledava i procenjuje njihovu vrednost i upliv u bližnjoj i daljnjoj hudučnosti. Jasno je, da se Sokolstvo neče braniti samo pred slabim športom, več takoder i pred čistim, ako bi počeo da nam mrši naše putevc k telesnom uzgoju. Jugoslovenski Sokolski kalendar za god. 1932. počečemo raspošiijati danom 15. o. m. Cena komadu 12 Din. JUGOSLOVENSKA SOKOLSKA MATICA, Ljubljana, Narodni dom. PREDNJAĆKI PRIPRAVNIK. Trgovački pomočnik specerajske strukc traži nameštenje u odgovara-jučoj štruci (upučen je i u kancelarij-ske poslove). U sokolskom društvu pak dotičnog mesta voljan je preuzeti vodstvo 1—2 kategorije. Umoljavaju se bratska društva, koja mu takovo mesto nadu, da to jave odmah (po mogučnosti sa na-znakom platc i t. d.) upravi Sokolskog društva Bjelovar, kod koje o dotičnom bratu mogii dohiti potrebne podatke. Ix načelništva i te&ničkog odbora Savessa S KIJ Iz sednice saveznog TO od 3. novembra 1931. Zamenik saveznog načelnika brat Miroslav Ambrožič otvara žalobnu sednicu, izveščujuči o smrti IV. zame-nika starešine Saveza i člana saveznog tehničkog odbora brata dr. Pavla Mer-genthalera, što je za naše Sokolstvo težak gubitak. U svojem govoru isti-če, kako je br. dr. Mergenthaler bio veoma radin, prožet sokolskom mišlju i u pogledu tehničkih sposobnosti i stručnoga znanja stajao na doličnoj višini. Brat dr. Mergenthaler bio je duže vremena takoder i načelnik Sokolske župe Osijek. Po likvidaciji Hrvatskog Sokolskog Saveza odmah je stupio u redove Sokola kraljevine Jugoslavije, gde se je osečao opet srečnim. Sokolstvo sačuvače ga u traj-noj uspomeni. Nato su prisutna brače i sestre ustajanjem odali pokojniku poštu uz poklik: Slava mu! Sažalno pismo uputilo se je pokojnikovoj po-rodici, a za službenog zastupnika saveznog načelništva i tehničkog odbora pri pokojnikovom sprovodu odreden je brat Kostnapfel. Time je bila sednica zaključena. KNJIGE I LISTOVI KALENDARIĆ SOKOLSKE OMLADINE za 1932. god. Ovih dana izišao je iz štampe Ka-lendarič sokolske omladine za 1932. god. Kalendarič je vrlo lepo i ukusno opremljen. Na uvodnom mestu donosi krasnu sliku Nj. Vel. Kralja sa Nj. Vis. prestolonaslednikom Petrom u sokolskoj odori. Pored kalendarskog dela, kalendarič ima sledeči sadržaj: »Moje veselje«, pesmica od br. Gangla, zatim članke: »16. VIII. 1921 — 16. VIII. 1931.« povodom desetgodišnjice vladanja Nj. Vel. Kralja, »Dr. Miroslav Tyrš«, »Dr. Josip Scheiner« i »Dr. Jin-dra Vaniček«. Kalendarič donosi i vrlo lepe slike Tyrša (jednu u odrasloj i jednu u detinskoj dobi), dr. Scheinera i dr. Vanička. Kalendariču je nadalje pridodan i praktični deo, koji če na-šoj omladini uvek korisno poslužiti. Kalendarič je uredio br. Gangl, I. zam. starešine Saveza. — Cena mu je 2 Din po komadu, a naručuje se kod Jugo-slovenske Sokolske Matice, Ljubljana, Narodni dom. HEROJI DUHA I NJIHOVA SREDINA. Pod ovim naslovom izašla je knjižica iz pera g. Miljenka Vidoviča, u kojoj se iznosi večni problem borbe velikih duhova sa ustaljenim navika-ma i predrasudama sredine. Tu su prikazana stradanja najsvetlijih sinova čovečanstva u radu za opče dobro. Predmet se medutim ne obraduje samo konstatacijom istorijskih činjeni-ca, več se ujedno silazi do korena samog problema. Knjižica stoji di-nara 3'— a naručuje se kod Biblioteke »Uzgajatelj«, Sarajevo, Kralja Aleksandra ulica 53. ш i m Na uvaženje! Iz nekojih župa, društava i četa primarno dopise i članke raznog sadr-žaja, a koji su uopče nepotpisani ili su tek samo šifrirani. Ovakove dopise uredništvo načelno neče nikako objav-ljivati. Iz mnogih razloga potrebno je, da bar uredništvo zna autora dopisa ili članka, koji se ima objaviti. Sami dopisi pak treba da budu što krači, bez suvišnih detalja, koncizni, stvarni i aktuelni, a osim toga i čitljivo pisani (po mogučnosti na stroju), u raz-maknutim redovima i samo na jednoj strani lista. — Stižu nam takoder i mnogi dopisi, naročito iz novoosnova-nih jedinica, a bez oznake župe, kojoj odnosna jedinica pripada. I u ovom pogledu molimo naša društva i čete, da na svojim dopisima uvek označe župu, kojoj pripadaju. — Iz svih naših župa, društava i četa uredništvo prima i veliki broj slika, koje uvek rado objavljujemo. Baš jer reprodukcija ovih slika prilično stoji, preporučamo da nam sc šalju slike značajnijih sokolskih dogadaja, t. j. slike, koje su zaista vredne da ih se objavi, ali ove moraju biti potpuno jasne i, ako je ikako moguče, na svet-lom papiru. UREDNIŠTVO. Župa Ban/a Culca SOKOLSKO DRUŠTVO DVOR. Ovogodišnji sokolski rad počeo je uvežbavanjem pojedinih vrsta za pro-slavu 1. decembra, da se ovaj veliki sokolski dan proslavi i u našem društvu na što svečaniji i dostojniji način. U društvu radi se intenzivno u svim pravcima, a naročito na uvežba-vanju pojedinih vežbačkih vrsta. Doskora nismo imali članice, na-raštajke, mladi i stariji naraštaj, ali zauzimanjem vrednih prednjaka, kao i članova uprave sa starešinom na čelu, osnovane su i te kategorije. Članice, iako u malom broju, ali svesne svojih zadača i dužnosti, marljivo posečuju vežbovne časove, a pogotovo nara-štajke i naraštajci, kojih takoder nema velik broj, ali su zato svi vredni i ozbiljno su shvatili svoju sokolsku dužnost. Deca, muška i ženska, koje ima velik broj za ovo malo mestance, do-lazc redovno i rade sa velikom lju-bavi, te sc mnogo vesele L decembru, kada če meštani da vide, da i oni, iako su mali, mogu da svojim radom mnogo doprinesu razvoju Sokolstva u našem mestu. Pojedine vrste več su uvežbale svoje vežbe, koje su odredene za taj dan, a ovih če dana početi po prvi put vežbati uz tnuziku, što se ima da mnogo zahvali sestri ptosvetarki, koja ih često obilazi i upučuje na sokolski rad. Proslava 1. decembra ove godine očekuje se sa velikim interesovanjem medu meštanima, a naročito medu sokolskim redovima. Tog dana istupiče sve kategorije našega društva. Pred-njaštvo i sve članstvo nastoji, da naše društvo dode opet na onu visinu, na kojoj je pre par godina stajalo i da se može ubrajiti medu prva društva naše župe. — Lj. B. Župa Beograd IZ ŽUPSKOG TO. Pregled vežbi za slet u Pragu. Za muške kategorije pregled je bio u prostorijama društva Beograd-Matica. Vežbe za članove i naraštaj bile su dobro reprodukovane. Pošto je pregled bio dosta jedno-stran, u masi sc nisu mogle ispraviti sve greške. Vežbe na naraštaj su dosta izme-njene na primer: sa pretklonima, kojih u tekstu uopšte nije ni bilo. Vežbe za seoske čete nisu jasno pisane, zbog čega je bio neophodan detaljni pregled, kojega u stvari nije bilo, iako se očekivalo. Cco pregled vežbi bio je suviše brz, zbog čega nije mogao biti najtač-niji. Dalje, potrebno je bilo organizo-vati pregled vežbi i rasporedom utvr-diti reil za pojedine kategorije; a pre vežbanja svake kategorije odredena brača su trebala da uzorno sama od-vežbaju vežbe, da bi se mogao shva-titi ritam i niz elemenata. Nov pravac-tečaj za načelnike. Organizacija tečaja je usamljena za sada ne samo kod nas, več i na strani. Izbor gradiva je potpuno nov. Rad je podeljen na članove T. O. Po završetku tečaja, koji je počeo 2. novembra 1931. god., a traje šest dana, donečemo opširan izveštaj. Župski tečaj. Ovaj tečaj počine 10. novembra o. g. Uz ostale predmete, koji se na ovome tečaju predaju, biče i plivanje u beogradskoj piscini. Iscrpan rad je osiguran pošto ima više predavača, te če predmeti biti mnogo bolje razradeni. Do sada sc prijavilo 64 kandidata. Uspeh ovoga tečaja če biti velik, jer se medu prijavljenima nalazi pri-ličan broj nastavnika i učitelja. Društveni tečajevi. LI letnjem vremenu održano je 9 društvenih točajeva, koji su se odlikovali lepim brojem slušaoca. Večinu ovih tečajeva vodili su članovi T. O. Ž., a tri tečaja je vodio putujuči prednjak župe. Ipak i pored uspeha ovih tečajeva, moramo primetiti, da se nije obračala velika pažnja dečijoj gimnasti- ci, o čemu se moralo više povesti računa. Župski putujuči prednjak. Velika dobit za župu je nesumljivo župski putujuči prednjak, koga je župa dobavila raspisanim konkurzom. Održavanjem tečaja po manj im društvima, uzdižc njihov tehnički rad i daje im volje i potstreka za buduči rad. Ovim putem preporučujemo i ostalim župama da nabave svoje pu-tujuče prednjake, jer nam je poznato kako je teško po manjim društvima raditi kada nema dovolj an broj tehnički spremnih lica. Župa Celje VABILO na sejo zbora društvenih načelnikov in načelnic, ki se vrši v nedeljo, dne 15. novembra t. 1. ob pol devetih v telovadnici Celjskega Sokola (mestna osnovna šola) v Celju. • Vzpored: 1. Čitanje zapisnika zadnje seje. 2. Poročilo župnega načelništva. 3. Poročilo o sestanku župnih načelnikov in načelnic v Beogradu dne 17. oktobra 1931. 4. Delovni program za leto 1932. 5. Slučajnosti. Župno načelništvo je poslalo vsem društvom in četam vabila k seji, s pozivom, da jih izročijo bratom načelnikom in sestram načelnicam. Pričakujemo, da bodo na seji zastopane vse edinice. Kjer so zadržani načelniki(ce), naj pošljejo svoje namestnike(ce). Po seji bo predelava prostih vaj za leto 1932. Bratje in sestre naj prinesejo s seboj telovadno obleko. Na predvečer, v soboto, 14. novembra ob 19. uri je istotam seja župnega tehničnega odbora. Zdravo! Župno načelništvo. Župa Kranj SOKOLSKO DRUŠTVO JESENICE. Poročilo o čalnskem sestanku. Po sklepu izvrševalnega odbora naše društvene uprave se je vršil v tukajšnjem Sokolskem domu 7. oktobra t. 1. ob polosmih zvečer članski sestanek našega društva z dnevnim redom: »Naše stališče z ozirom na protisokol-sko propagando v cerkvi.« Pred članskim sestankom se je vršila še izredna seja društvene uprave, ki je odobrila besedilo sklepa, o katerem naj bi na sestanku poročal starosta br. dr. Obersnel. Sestanka se je udeležilo 140 čla nov in članic, nečlanom dostop ni bil dovoljen. V imenu društvene uprave je starosta br. dr. Obersnel podal izčrpno poročilo, čigar vsebino v sledečem navajamo: »Zakon o ustanovitvi Sokola kraljevine Jugoslavije je imel namen strniti prejšnje sokolske organizacije in tudi orlovsko organizacijo v eno skupnost, v kateri naj bi se v svrho konsolidacije razmer v našem javnem življenju zabrisale diferenciacije, ki jih je zgodovinski razvoj, deloma pod vplivom separatističnih plemenskih ali verskih teženj, ustvaril na polju telcs-novzgojnega dela v organizacijah privatne iniciative. Sokolstvo, včlanjeno v prejšnjem Jugoslovenskem Sokolskem Savczu, obenem z velikim delom ostalih sokolskih edinic, je ta visoki cilj smatralo vrednim dovolj, da mu je s korporativnim pristopom posveti- lo vse svoje idejne sile in vsa svoja gmotna sredstva. Odziva z druge strani pa ni bilo skoraj nobenega, zlasti ne na Jesenicah, čeprav smo takoj po svojem korporativnem pristopu jasno izjavili, da bodi pozabljeno, kar nas je ločilo. Navzlic abstinenci z druge strani je z ustanovitvijo Sokola kra ljevine Jugoslavije vendar prišlo do mirnejše atmosfere in zdelo sc je, da bo čas polagoma ublažil in morda docela odstranil napetosti, izvirajoče u prejšnjih razmer. Toda ta proces pomiritve duhov je v zadnjem času pričela motiti in ovirati akcija iz krogov katoliške cerkvene hierarhije. Znana je vsemu našemu članstvu poslanica krškega škofa gospoda dr. Josipa Srebrnica, naperjena proti Tyršu in Sokolstvu, znan je njegov nastop proti nazivu Sokolskega doma na Rabu s Tyršcvim imenom-Tyrš mu jc ateist in mi brezverci. Ni naša stvar tu na Jesenicah, da bi m« odgovarjali, to je zadeva, ki sc tiee cele naše organizacije, roda, ua W članstvo točno poučeno, kako stalisct zavzema naša organizacija napram veri, naj navedem doslovno, kar jc tem pogledu izjavila prva savezn* skupščina dne 29. marca 1931. in k> velja kot obče veljavno načelo cele n* še organizacije: Iz uprave lisla Svaki pretplatnik, koji Pro.rn adresu, neka nam to odmah laV,j.Л; mu se list može uredno dostav ]• Pokraj nove adrese neka uvek Pos i svoju Sidru adresu. Humak tatarskih heroja na dubrovačkom groblju Dole — Oko humka (e leve na desno) braća: Č. Milič, L Kovač, N. Šutić, Đ. Budman N. Pemsko, A. Grblć God. II. — br. 45. Svečani broj „Sokolskog Glasnika" za 1. decembra Za državni i sokolski praznik i. decembra iziće, kao i svake godine, svečani broj »Sokolskog Glasnika« u f'Ovećanom opsegu. Molimo svu braću naše saradnike, čupske i društvene izvestitelje, da svos je članke i dopise za broj od 1. decem- bra izvole poslati uredništvu lista (Učiteljska tiskarna, Frančiškanska ulica) najdalje do 20. novembra; oglase pak i narudžbe za taj broj upravi lista (Narodni dom) najdalje do 24. nos vembra. UREDNIŠTVO I UPRAVA. Vredna i požrtvovna brača iz: Brgata, Ćilipa, Gornje Zupe, Grude, Mandaljcne, Mokošice, Orašca, Ploči-ca, Vitaljine, Duriniči-Molunata i Zatona, sakupiše se po prvi put da od osnutka do konca septembra polažu račune o svom uspešnom radu i da stvaraju program za iduči tromesec. Da podvuče veliku važnost ove sednice, počastio nas je svojim pri-sustvom neumorni sokolski radnik i prvi apostol Sokolstva na selu, starešina župe Mostar br. ćedo Milič. Sednica je protekla vrlo lepo i dostojanstveno. Nakon uobičajenih odlični rezultati, svedoči nam, da su sc čete požrtvovno i odu$evljeno pri-premale za svoj prvi javni nastup. Kao posebna tačka dnevnog reda bio je razgovor o vinogradarstvu, po-ljoprivredi, stočarstvu, pčelarstvu, ekonomiji i zadrugarstvu. Mnogo je brače uzelo učešča u ovoj važnoj diskusiji, tako da se mogla dobiti prava slika prilika u ovom kraju. Iznešeni su mnogi nedostatci, stavljeni su mnogi umesni predloži, tako da če uprava Sokolskog društva Dubrovnik moči da, dobro upuGena џ stvar, poradi na uklanjanju ovih nedostataka. f Bral Imbronović Mitoje Neminovna smrt pokosila je jc dan život u cvetu mladosti, ugrabila nam je brata Imbronoviča Miloju. Pokojnik je roden u Pade ju 1907 god. od poštenih i nacionalnih roditelja. (Otac mu je sveštenik u ovoj opštini preko 30 godina.) Pre 18 meseci postavljen je za šefa mesne pošte i pored takve teške i sa odgovornosti skopčane dužnosti bio je prvi u soko lani i prvi na svakom sokolskom poslu Koliko je pokojnik kod gradan stva bio omiljen najbolji je dokaz to da ga je masa sveta, i staro i mlado pratila sve do njegove večne kuće, nije bilo lica, da nije zaplakalo ili pu stilo suzu. Telo pokojnika nosilo je šest ela nova, dok su ostala brača, sestre, na raštaj i deca nosili vence i cveče, sv u sokolskom odelu. U ime Sokolskoj: društva kod rake sa pokojnikom op ro stio sc prosvetar br. Manojlovič Ra divoj, koji je u svom govoru iznei sve vrline i zasluge njegove. Neka je laka zemlja našem bratu Miloji! SOKOLSKO DRUŠTVO KUMANL U Kumanima u nedelju dne 4. ok tobra o. g. održana je vanredna skup ština Sokolskog društva, na kojoj jt prisustvovao kao delegat župe br Aleksandar Jovanovič, tajnik Sokolske župe Vel. Bečkerek. Dnevni red je bic izbor uprave društva, jer je društvu do sada radilo pod komesarijatom. Skupštinu je otvorio br. J. Hvalic, ko mesar, koji je dao reč župskom taj niku. Br. Jovanovič, burno pozdrav ljen, nakon kratkog govora predloži«, je kandidacioni odbor. Kandidacioni odbor sastavio jt listu nove uprave, koja je od Strane skupštine primljena jednoglasno. U upravu društva ušla su brača starešina Marin Kovačev, zamenik Ži vanko Erdeljan, tajnik Jerinkič M »Sokolstvo kot ideja svobode priznava tudi svobodo prepričanja in mirili vsakega poedinca. Od svojega članstva zahteva, da spoštuje vsako odkrito in iskreno prepričanje in mišljenje drugih, a pri tem da čuva čistost sokolske ideologije. — Sokolstvo spoštuje zlasti tudi vsako versko prepričanje in čuvstvovanje, ker smatra, da je vera najsvetejši del notranjega življenja vsakega poedinca, in ta bistveni del človeškega naziranja o svetu Sokolstvo ceni in spoštuje. Zaradi tega je Sokolstvo dolžno enako spoštovati tudi izražanje vsakega verskega prepričanja in čuvstvovanja. Vsak pripadnik sokolske organizacije more svobodno izvrševati zapovedi in pred->ise svoje vere in cerkve.« Te naše besede so tako jasne, СЛ ae potrebujejo komentarja, toda zalegle niso. Za škofom dr. Srebrničem so nas pričeli napadati tudi lokalni či-aitelji cerkvene hierarhije. Začelo se je s tem, da so nas ovadili na visokem mestu, da se ne udeležujemo bogoslužja ob narodnih in državnih praznikih. Naj takoj povem, da to ni res ,kajti še v dobi, ko smo bili včlanjeni v Jugoslovanskem Sokolskem Savezu, smo se udeleževali po deputacijah cerkvenih proslav državnih in narodnih praznikov, istotako pa iudi potem, ko smo vstopili v sestav Sokola kraljevine Jugoslavije, in sicer ne glede na to, ali smo bili vabljeni ali ne. Res je, da so naše deputacije bile vedno v civilu, toda bile so s sokolskim znakom. Seveda smo to pojasnili na merodajnem mestu, ne vemo pa, ali so naša pojasnila bila upoštevana. Savezna uprava je menda bas z ozirom na očitke, izrečene v pogledu našega društva, lansko leto izdala odredbo, da se naj sokolska društva, korporativno ali po deputaciji, v kroju ali v civilu z znakom, udeležujejo cerkvenih slovesnosti ob državnih in narodnih praznikih. Mi smo tako postopali že poprej. Nato smo bili deležni očitka, da x ne udeležujemo čisto cerkvenih obredov, n. pr. procesij. To je sicer res, a tudi v tem oziru se nam ni treba opravičevati, kajti sokolska organizacija — pri vsem našem spoštovanju napram verskemu čutu, verskim in cerkvenim ustanovam ter verskim in cerkvenim obredom — vendarle ni verska ali cerkvena organizacija in nobena dolžnost nas ne veže, da bi sc kot društvo udeleževali čisto cerkvenih obredov, posebno ko je naša organizacija namenjena vsemu narodu, brez ozira na versko pripadnost njegovih posameznih delov. To nam nalaga gotovo reservo v takih stvareh, ki tangirajo versko prepričanje in občutljivost. Ni s tem rečeno, da je bilo s tem vprašanje končnoveljavno za vedno odločeno. Z ublažitvijo prejšnjih napetosti, z vsestranskim taktom in s postopnim kontaktom bi morda tudi v tem pogledu sčasoma lahko prišlo do drugačnega stališča. Tudi psihologične dispozicije, poedinccv in celih struj so podvržene razvoju in čas zaceli marsikatero rano. Sokolstvo, ki mu je konsolidacija razmer v našem narodu if Hvalič, Stanisavljev Steva i Stančič Laza; zamenici: Stanisavljev Svetozar, Vidakovič Petar, Momirov Do-brivoj i Sekulič Svetozar. Za društve-nu načelnicu izabrana je s. Marinkov iulka. Rad skupštine protekao je u naj-vcčem redu. Sa skupštine je novo iza-brani starešina predložio da se upute pozdravni telegrami Nj. Vis. prestolonasledniku Petru, starešini Sokola kraljevine Jugoslavije, Savezu Sokola kra-jjtvine Jugoslavije i Sokolskoj župi Vel. Bečkerek. Prisutni su oduševljeno prhnili predlog brata starešine. Župa Osijek IZ UPRAVE ZUPE. Sednica izvršnog odbora od 18. septembra o. g., donela je sledeče važnije zaključke: Na predlog načelnika okružja Vin-ovci i uprave društva Vinkovci, odobrava se osnutak čete Antin (društva /inkovci) i imenuje joj se uprava sa starešinom Zivkovičem Kostom, pro-svetarom Tekmetarevičem Antunom i načelnikom Kelement Pavlom na čelu. — Na predlog načel, okružja Vinkov* ei odobrava se osnutak čete Ostrovo (društva Vinkovci) i imenuje joj se uprava sa starešinom Cvetkovičem Božom i načelnikom Azapovičem Jovanom na čelu. — Kao delegati na van-rednu glavnu skupštinu društva Slav. Požega (4. oktobra 1931.) odreduju se brat starešina župe i član uprave brat H. Sirovatka. — Uzima se na znanje izveštaj načelnika župe o održanoj utakmici članova i muškog naraštaja a odbojci, koja je održana u Mariboru, dne 13. septembra o. g. U ime župe »udelovalo je na ovoj saveznoj utakmici društvo Vukovar, te je izmedu 15 župa, koje su se takmičile, izašlo kao drugo, pobedeno samo od župe VVaribor. Uzima se na znanje, da župa neče sudelovati na utakmici u odbojci za ženske kategorije (Zagreb, 20. sept. 1931.). — Odredu je se da se za raspis vežbe za mušku i žensku decu za god. 1932. votira po jedna novčana nagrada od Din 100'—. Na izveštaj i predlog načelnika okružja Podr. Slatina odre-duje se da če četa Hum od sada pripadati društvu Vočin (do sada Po-dravskoj Slatini). Sednica izvršnog odbora od 25. septembra o. g. stvorila je sledeče važnije zaključke: Odobrava se osnutak čete Jarmi-na (društva Vinkovci) te joj se imenuje uprava sa starešinom Schlitter Ivanom, prosvetarom Wilchelm Matijom i načelnikom Keler Petrom na čelu. — Odobrava se osnutak i imenuje uprava čete Gaboš (društva Vinkovci) sa starešinom Turičanin Ignjatom i načelnikom Laskovičem Jovanom na čelu. — Zaključuje se, da se likvidira četa Pačetin (društva Vinkovci), jer nije od svog osnutka do danas pokazala nika-kovih uslova i sposobnosti za život i rad. — Za načelnika čete Jankovci (društva Vinkovci) imenuje se brat Emil Dikonič. — Uzima se na znanje, da če se održavati 6-dnevni okružni prednjački tečajevi i to: 1. osječkog okružja u Belom Ma-nastiru od 5. do 11. oktobra o. g. 2. slatinskog okružja u Podr. Slati* ni od 9. do 14. novembra o. g. 3. miholjačkog okružja u Donjem Miholjcu, a vreme če se toga tečaja još naknadno odrediti. Rad po društvima i četama. Društvo Brodski Varoš, održava prosvetni tečaj, t. j. niz predavanja za članstvo i meštane radi upoznavanja sa Sokolstvom. Prvo predavanje održano je 24. oktobra o. g., a imalo je čisto propagandističku svrhu. Ostala predavanja nastaviče se svake subote do 1. decembra. Na tečaju če se obraditi najvažnije i najbitnije: ideologija, sok. historija, organizacija i higijena. Predavanja če održati: brača čolič J., Ba-ričevič J., Bešlič B. Za što bolji uspeh zamoliče se i prosvetni nadzornici okružja. Četa Pridvorje održala je svoju prvu javnu vežbu 27. septembra o. g. Prisustvovalo 4 delegata matičnog društva Dakovo. Uspeh vežbe bio je do- bar, zaslugom načelnika, koji četu po-žrtvovno i dobro vodi. Posle programa održao je prosvetar društva Đakovo predavanje. Župa Sušak - Rijeka SOKOLSKO DRUŠTVO DELNICE. Naše Sokolsko društvo imalo je do početka šk. god. dvoranu za vež-banje u ovdašnjoj gradanskoj školi. Pošto se ova dvorana morala ispraz-niti za školske potrebe, društvo se je preselilo u ovdašnju dvoranu kina »Risnjak«, koja potrebama društva potpuno odgovara. Do tada vežbalo je samo muško članstvo, ali sada oživ-ljuje našu sokolanu preko 20 muškog, a isto toliko i ženskog naraštaja, kao i preko 60 muškog i ženskog podmlat-ka. Naraštaj kao i podmladak poka-zuje puno volje i smisla za Sokolstvo, a mnogo im daju pobude naš vredni načelnik br. Stjepan Petranovič i prednjači brača Ivan Ehuvrin i Mirko Gregorič. Prosvetar br. Kovač Vendelin održao je tokom ovog meseca četiri prigodna predavanja. Svakog petka prisustvuje članstvo sokolskim radio-predavanjima. Župa Varaždin TEHNIČKI I PROSVETNI RAD U ŽUPI. Četrnaestdnevni društveni tečaje- vi održani su do sada u Prelogu, Mur-skom Središču, Ivancu i Kotoribi. Kod pojedinih četa održani su pak nekoli-kodnevni tečajevi za vode seoskih sokolskih četa. U tim tečaj evima predavali su u glavnom sestra Ema Semre-kar te brača Julije Kovačič i Tihomil Kučiš, koji su svršili ovogodišnji sa-vezni tečaj. Sada se održaje jedno-mesečni društveni prednjački tečaj u Varaždinu te četrnaestdnevni društveni tečaj u Ludbregu. 2. novembra ot-počeo je tečaj u Varaždinskim Toplicama, a zatim če u Čakovcu. Oni, koji sa uspehom svrše društvene tečaj eve, moči če polaziti župski prednjački tečaj, koji počinje 29. novembra, a tra-jače do 20. decembra. U pojedinim tečajevima drže predavanja i članovi prosvetnih odbora. Župski prosvetni odbor započeo je prosvetnim predavanjima na selima, gde sve pripreme za predavanja obav-ljaju seoske sokolske čete. Tako je održano vrlo uspelo predavanje u Bar-tolovcu, gde su pred brojnim seljaci-ma sa diapozitivima održali predavanja brača Milan Kaman i dr. Miroslav Posmodi, prvi o Sokolstvu, a potonji 0 higijeni na selu. NOVA ČETA U PODRUTAMA. 11. oktobra o. g. održana je kon-stituirajuča skupština Sokolske čete u Podrutama. Izaslanik varaždinskog Sokolskog društva br. Miča Kovačevič prikazao je, nakon govora br. Dragana Smolčiča, svrhu i zadatak Sokolstva, pa su nakon njegovog govora svi prisutni izjavili, da žele osnovati Sokolsku četu, u koju je odmah pri-stupilo 38 članova. Izabran je i otpo-slan župi na potvrdu sledeči upravni odbor čete: starešina Valent Kovači-ček, zam. star. Bruno Blumšajn, tajnik 1 prosvetar Dragan Smolčič, načelnik Duro Drčec, blagajnik Ivica Jungvirt; odbornici: Vid Ščurič i Antun Štefan, te revizori Josip Krajan i Pavao Babič. SOKOLSKO DRUŠTVO VARAŽDIN. U subotu 10. oktobra započeo je društveni prednjački tečaj, koji če trajati mesec dana. Predavanja se drže tri puta nedeljno od 7 do 10 naveče i u nedelju kroz čitav dan. Tečaj vodi društveni načelnik br. Zvonko Šuligoj, a predavaju osim njega brača Jože Stare, dr. Zvonimir Milčetič, sestra Marija Stehova te brača Mladen Bel-čič, Milan Kaman, dr. Miroslav Posmodi, Nikola Bosanac, Miča Kovačevič i Dragan Šifman. Polaznika ima 27, od toga 13 iz Varaždina i 14 od okolnih četa. SOKOLSKO DRUŠTVO LUDBREG. 18. oktobra započeo je 14dnevni društveni prednjački tečaj, koji je pohadalo 8 članova i 5 članica iz Lud-brega, 3 člana iz Rasinje i 2 člana iz Martijanca. Predavanja održavaju brača Julije Kovačič, Ivan Musič, dr. Milan Perič, Krsnik i dr. Mihovi! Peričič. Župa Zagreb SOKOLSKA GETA STARO PETROVO SELO. Naša najjača četa u Starom Pet* rovom Selu priredila je 4. oktobra vrlo uspelu drugu javnu vežbu Pod vodstvom agilne brače ova četa u svome radu pokazuje vidne uspehe. Iako su danas nepovoljne ekonomske prilike, ipak je naša priredba materijalno i moralno mnogo bolje uspela nego ona od prošle godine. Tim su brača dru* štveni funkcionari dobili najlepšu na* gradu za svoj rad. Za ukras sokolskih pisarna, dvorana, vežbaonica i privatnih domova preporučamo slike: Vidovdai^ Veličina 50 X 65 cm, u čelično-plavoj ili fotografski-smeđoj boji; komad po Din 15*—. Kosovo_ Veličina 32 X 45cm, u čelično-plavoj ili fotografski-smeđoj boji; komad po Din 10*—. Jugoslovanska Sokolska Matica LJUBLJANA / NARODNI DOM