ACTA HISTRIAE • 9 • 2001 • 2
prejeto: 2001-06-24	UDK 262.3(497.4/.5-14)"05/06":929 Ravennatis A.
ANONIMNI RAVENJANIN, ISTRA I BISKUPSKA SREDIŠTA
Robert MATIJAŠIČ
Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Puli, HR-52100 Pula, ulica I. Matetica Ronjgova 1
IZVLEČEK
Anonimni Ravenčan v svoji Kozmografiji na dveh mestih omenja naselja in mesta (civitates) v severozahodni Istri. Na prvem (4, 30) našteva mesta vzdolž zahodne istrske obale (Item in regione Istriae sunt civitates, id est Tergeste, Sapparis, Humago, Neapolis, Parentio, Ruigno, Pola), na drugem (4, 31), vendar v obratnem vrstnem redu, pa med prvi dve mesti dodaja še Silbio, Piranon, Capris. V prispevku so obravnavana tudi vsa prejšnja besedila zgodovinskih in geografskih avtorjev o tem delu Istre: Plinija Starejšega, Klavdija Ptolemeja, Antoninov itinerar, Tabula Peutingeriana. Na osnovi vseh teh podatkov se ustvarja podoba pozne antične poseljenosti severozahodne Istre v času prve omembe koprske škofije.
Ključne besede: SZ Istra, 6.-7. stoletje, škofije, Cosmographia, Ravennatis Anonymus
L'ANONIMO RAVENNATE, L'ISTRIA E I CENTRI DIOCESANI SINTESI
In due passi della Cosmografia dell'Anonimo Ravennate si citano gli abitati e le citta (civitates) dell'Istria nord occidentale. Nel primo (4, 30) vengono elencate le citta della costa occidentale dell'Istria (Item in regione Istriae sunt civitates, id est Tergeste, Sapparis, Humago, Neapolis, Parentio, Ruigno, Pola), nel secondo (4, 31) vi si aggiunge, fra la prima e la seconda citta e in ordine inverso rispetto al primo elenco, Silbio, Piranon, Capris.
Nel presente contributo si analizzano pure alcune citazioni su questa parte dell'Istria riportate da geografi e storici retroviventi vale a dire Plinio il Vecchio, Claudio Tolomeo, nonche nell'Itinerario Antonino e nella Tabula Peutingeriana. Sulla base di cid si cerca di ricostruire lo stato di insediamento umano nel periodo della prima menzione della diocesi giustinopolitana.
Parole chiave: Istria nord occidentale, VI-VII secolo, vescovadi, Cosmographia, Ravennatis Anonymus
285
ACTA HISTRIAE • 9 • 2001 • 2
Robert MATIJAŠIC: ANONIMNI RAVENJANIN, ISTRA I BISKUPSKA SREDIŠTA, 285-294
Prijelaz kasnoantičkog u ranosrednjovjekovno razdoblje povijesnog razvitka pripada onim vremensko-povijesnim odsječcima koji u historiografiji privlače veliku pozornost radi ključnog karaktera procesa koji su se tijekom toga doba odvijali, a ostavili su značajnoga traga na kasniju povijest nekoga kraja ili šireg područja. Kako su povijesni i drugi izvori za to doba donekle skromniji nego za druga povijesna razdoblja (sintagma "mračna stolječa" za to doba nije posve neprikladna), i bibliografija je o tome kudikamo brojnija i bogatija otvorenim pitanjima (usp. Bury, 1923; Giardina, 1986; Cameron, 1993 i mnoge druge).
Opči povijesni kontekst razdoblja koje obuhvača prijelaz iz kasnoantičkog u ranosrednjovjekovno doba u Istri je, na sjevernom Jadranu, kao uostalom i drugdje (Suič, 1976, 227-251), neobično važan radi promatranja i razumijevanja postupnoga gašenja poganskih ustanova i oblikovanja, na njihovim zasadama, novih ustanova krščanske civilizacije (Bratož, 1986, 1996; Cuscito, 1977). Crkveno-politička povijest Istre i sjevernog Jadrana toga doba dosta je dobro poznata, iako zbog manjkavosti i višeznačnosti vrela i danas ima mnogo otvorenih pitanja o kojima se raspravlja.
Zamiranje antičkoga kolonijsko-municipalnog sustava gradske uprave dovelo je do stvaranja i emancipacije novih gradskih središta, što nije bio niz jednokratnih dogadaja, več zamršeni i dugotrajan proces koji se protegao kroz više stolječa. Dvojstvo kolonija i municipija zbrisano je od III. stolječa s Karakalinom dodjelom gradanskoga prava (Constitutio Antoniniana) svim slobodnim stanovnicima države (Sherwin-White, 1973, 380-394). Aquileia, Tergeste, Parentium i Pola bile su u tom trenutku kolonije duž istočne obale sjevernog Jadrana, a samo suAgida ili Aegida, na mjestu današnjega Kopra, te Nezakcij kod Pule, imali municipalitet odredene vrste (Degrassi, 1954; Starac, 1999, 107-139).
Medutim, s pojavom opasnosti i opadanjem stupnja opče sigurnosti u rimskoj državi, otvorena naselja, sela i seoska gospodarstva utvrduju se ako je to moguče, ili se pak stanovništvo koncentrira na utvrdenim i lako branjivim mjestima. Mislim da tada, od IV. stolječa dalje, na mjestu današnje povijesne jezgre Kopra nastaje utvrdeni grad, onaj grad koji neprekinuto postoji do danas. Medutim, koji je točno odnos izmedu Srmina - prapovijesne gradine i možda ranorimskog naselja - s ko-parskom povijesnom jezgrom na nekadašnjem otočiču, nije jednostavno objasniti.
Plinije St. prvi spominje Agidu / Aegidu, a njegovi podaci odnose se na I. st. pr. Kr.: "Oppida civium Romanorum Aegida, Parentium, colonia Pola quae nunc Pietas Iulia" (Na. hist., 3, 129). Kako izmedu riječi oppidum i municipium terminološka i pravna distinkcija nije takva da bismo mogli spoznati podrobnosti ustrojstva, dovoljno je primijetiti da je Agida imala odredeni stupanj samouprave, ali je u nekim pravima i dužnostima bila podredena obližnjoj koloniji, a to je bila Tergeste. O municipalitetu antičke Agide (o toponimu usp. Šašel, 1974, 448-451) mnogo se ras-pravljalo (Degrassi, 1954, 72-74) na temelju podatka da Plinije spominje to naselje kao oppidum civium Romanorum (Plin., Nat. hist., 3, 129). Rasprava se naročito
286
ACTA HISTRIAE • 9 • 2001 • 2
Robert MATIJAŠIC: ANONIMNI RAVENJANIN, ISTRA I BISKUPSKA SREDIŠTA, 285-294
rasplamsala oko pitanja razgraničenja izmedu Tergeste (kolonije) i Agide (muni-cipija) u vrlo rano doba (usp. Starac, 1999, 13-14, 110-111). Iako je starija historio-grafija beziznimno izjednačavala antičku Agidu /Aegidu sa Srminom (Zupančič, 1985, 315-316), tvrdeči da je kasnoantički - srednjovjekovni Capris nastao na oto-čiču kao refugium, valja reci da je Srmin kao gradina u rano antičko doba bila vjero-jatno napusten, ili barem zapusten, te da antički municipium valja tražiti bliže moru.
Činjenica jest da arheoloških ostataka koji bi potvrdili neku od mogučnosti - jedno-stavno nema. Luka je antičkome gradu bila vrlo važna, jer je ona bila veza naselja s drugim gradovima na obali, dok su kopnene veze bile manje značajne zbog teške pro-hodnosti zaleda Kopra (Šašel, 1974, 452). Položaj na otočiču mogao je doči do izra-žaja upravo u kasnoj antici, kad su u burnim vremenima cijenjena bila zastičena mjesta.
Aleksandrinac Klaudije Ptolemej, znameniti zemljopisac, u svojem opisu ovih krajeva (Sl. 1) naselje na mjestu Kopra ne spominje, ali poslije Tergesta, a prije Parencija, navodi "usee rijeke Formiona" (3, 1, 23). Prema njegovim koordinatama, sve su tri točke na istoj zemljopisnoj sirini (44° 55'), dok se zemljopisna dužina povečava sa zapada: Tergestron koloma 34° 30', Formionos potamou ekbolai 35°, Parention 35° 20' (Matijasič, 1999, 150). Medutim, kako je udaljenost od Tergesta do usča Rižane daleko manja od udaljenosti od ove posljednje do Poreča, bit če da umjesto Rižane u Ptolemeju treba stajati Mirna, tj. Ningus fl. Ipak, ako Ptolemej zna za Formion, tj. Rižanu, znači da su oba podatka do njega dosla. U sredivanju podataka ili kasnijem prepisivanju rukopisa, jedno je ime spojeno s koordinatama drugog imena, a drugi je par ispusten. Kako su se oba podatka odnosila na usča rijeka, ne mora čuditi sto je do takve greske doslo.
Itinerarski izvori, Tabula Peutingeriana i Antoninski itinerar (Itinerarium Antonini), poseban su problem, naročito Tabula. Ona na cesti Aquileia - Tessalonica (4, 311-313) ima sljedeči niz: Aquileia - Fonte Timavi XIIII - Tergeste XLVIII - Pa-rentio (—) - Quaeri XXX - Pola VI (etc). Na Tabuli toponim Tergeste nije povezan s vinjetom za grad, na mjestu Trsta stoji Parentio, na mjestu Poreča stoji Pola, a na mjestu Pule stoji Portus Flanaticus (Degrassi, 1939, 68; Bosio, 1991, 221). U svakom slučaju, izmedu vinjete koja bi trebala označavati Tergeste, i one koja bi trebala označavati Parentium, stoji vinjeta za termalni lokalitet, s natpisom QVAERI. To može biti iskrivljenica od A[quae Ri]sani (Bosio 1991, 223). Kad bi datacija Tabule mogla biti pouzdana, to bi nam datiralo i pojavu imena Rižane umjesto Formiona, a sličan je oblik potvrden nesto kasnije i kod Anonimnog Ravenjanina(Rusano).
Antoninov itinerar (270-271) ne postavlja pred nas takve probleme, jer poslije Fons Timavi ima Tergeste, a poslije toga Ningum (Mirnu) i Parentium, tako da se u toj inačici rimskodobnih zemljopisnih priručnika koparsko područje uopče ne javlja: Item ab Aquileia per Istriam (extra mare) Salonas mpm CXCVIIII, Fonte Timavi mpm XII, Tergeste mpm XII, Ningum mpm XXVIII, Parentium mpm XVIII, Pola mpm XXXI (etc.).
287
ACTA HISTRIAE • 9 • 2001 • 2
Robert MATIJAŠIC: ANONIMNI RAVENJANIN, ISTRA I BISKUPSKA SREDIŠTA, 285-294
Sl. 1: Kartografski prikaz podatkov Klavdija Ptolomeja. Fig. 1: Cartographical data on Claudius Ptolemaeus's map.
Kozmografija Anonimnog Ravenjanina zemljopisno je djelo s mnogo zanimljivih podataka iz razdoblja prijelaza kasne antike u rani srednji vijek (popis izdanja i komentara u Cače, 1993, 348-349). Nastalo je u VII. stolječu na temelju nešto ranijih podataka, vjerojatno iz VI. stolječa (Schnetz, 1942, 76-79), a popisni oblik topografskih podataka po svemu sudeči proizlazi iz popisa cestovnih postaja ranijih itinerara i cesto vnih karata (Kubitschek, 1919). Medutim, jezični razlozi zacijelo vrlo uvjerljivo pokazuju da je autor sam oblikovao tekst na temelju "zemljopisne predaje ranijih razdoblja" (Cače, 1993, 349), ali na način koji pokazuje da nije želio stvoriti još jedan itinerarski, odnosno periplustički popis postaja, iako se pritom držao sheme cestovnih, odnosno plovidbenih pravaca.
U razmatranju topografije koparskog područja zanimaju nas tri mjesta na kojima spominje naselja, gradove (civitates) sjeverozapadne Istre. Ravenjanin inače opčenito sva naselja, odnosno postaje i luke koje spominje naziva civitates, čije se značenje upravo u to doba preobrazuje u "grad" opčenito, bez obzira na etimološki i pravni sadržaj. Gradom u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku postaju sva utvrdena zbijena naselja bez obzira jesu li potjecali od urbanog naselja kolonij alnog statusa, muni-cipija, civitasa i td. S vi su oni bili izjednačeni u pravima i obvezama i ova pojava
288
ACTA HISTRIAE • 9 • 2001 • 2
Robert MATIJAŠIC: ANONIMNI RAVENJANIN, ISTRA I BISKUPSKA SREDIŠTA, 285-294
kastrizacije jedna je od temeljnih činjenica nastanka europske civilizacije na klasičnoj tradiciji. Srednjovjekovna civilizacija, koja se tada začinjala, nije poznavala vise-stupanjsku podjelu gradova po pravnom subjektivitetu, več samo prividnu, odnosno funkcionalnu dihotomiju grad / selo.
Dakle, Ravenjanin na prvome mjestu (4, 30) nabraja gradove duž zapadne obale Istre (Item in regione Istriae sunt civitates, id est T er geste, Sapparis, Humago, Ne-apolis, Parentio, Ruigno, Pola), a na drugome popisu (4, 31) - obrnutim redoslijedom - izmedu prva dva dodaje još Silbio, Piranon, Capris. Prvi se toponim identificira sa Savudrijom (tal. Salvore), drugi je naravno Piran, a treči današnji Kopar. Kako Ravenjanin podatke o istočnoj obali Jadrana donosi u dvije velike skupine, u 4. i u 5. knjizi, tako se i podaci za Silbo, Piran i Capris ponavljaju na još jednom mjestu, gdje nabraja sve gradove od Lisa (Lješa) u Albaniji obalom do Ravenne u Italiji (5, 14) istim redoslijedom kao u prethodnom (4, 31), pa opet imamo: Silbonis, Pirano, Capris, Tergeste, upravo u ovakvim, malo izmijenjenimjezičnim likovima.
Ravenjanin dakle ima dva popisa gradova duž zapadne obale Istre, od Trsta do Pule. Na jednome nema gradova današnjeg Slovenskog primorja, na drugome jesu: Pirano(n) i Capris. Nameče se logično pitanje nisu li njegova dva spomenuta popisa potjecala iz dva izvora koja nisu sadržavala iste podatke, i koja možda nisu bila isto-vremena. To je vrlo vjerojatno, iako je nemoguče dokazati, jer premalo znamo o Rave-njaninovim izvorima. Medutim, o heterogenosti Ravenjaninovih izvora znamo kako iz analize i drugih njegovih podataka, tako i iz riječi samoga tog anonimnog autora, koji navodi da je, primjerice "bilo mnogo filozofa (tako on zove svoje izvore, "učene ljude", navlastito zemljopisce) koji su opisivali Dalmaciju, od kojih sam ja čitao Provina, Marcela i Maksima. No nisu se slagali u opisu same Dalmacije; ja sam pak naznačio niže navedene gradove Dalmacije po Maksimu" (4, 16: Dalmatiae plurimi descriptores fuerunt philosophi, ex quibus ego legi praenominatos Provinum, Marcellum et Maximum philosophos; sed non aequaliter dabant nominandum ipsas Dalmatias; ego vero secundum Maximum inferius dictas civitates eiusdem Dalmatiae nominavi...). O Tarsatičkoj Liburniji kaže da su je "opisali oni isti filozofi koji su govorili o Karniji (Karnioli, Kranjskoj). No ja sam naveo niže navedene gradove iste zemlje Liburnije po več spomenutom gotskom filozofu Markomiru" (4, 22: quampatriam Liburniam supra scripti qui Carnech (Schillinger-Hafele, 1975) patriam nominaverunt ipsi eandem descripserunt philosophi; sed ego secundum praefatum Marcomirum Gothorum philosophum civitates inferius dictas eiusdem Liburniae patria nominavi).
Kako se opčenito smatra, tekst Anonimnog Ravenjanina nastao je na temelju podataka koji su bili sakupljeni prije VI. stolječa (Čače, 1993, 429), jer nabrajajuči gradove sjevernog Jadrana, Liburnije i Dalmacije ne spominje sve one dogadaje koji su krajem VI. i početkom VII. stolječa utjecali na naseljenost. Povrh toga, terminus post quem non njegovih se izvora može preciznije datirati u prvu polovicu VI. stolječa, jer ne spominje ni langobardski upad u sjevernu Italiju 568. godine. Situacija koju on
289
ACTA HISTRIAE • 9 • 2001 • 2
Robert MATIJAŠIC: ANONIMNI RAVENJANIN, ISTRA I BISKUPSKA SREDIŠTA, 285-294
fiksira odnosi se na početak kastrizacije (Suič, 1976, 227-228), ali prije kataklizmi koje su stubokom promijenile političku i društvenu situaciju na sjevernom Jadranu, a koje su na neki način odredile i početak ranog srednjeg vijeka (Čače, 1993, 430).
Kako je i površnom čitatelju Ravenatova teksta na prvi pogled jasno, on uz kratki opčeniti komentar pojedine regije, donosi popis svih gradova, svih naselja bez obzira na njihov pretpostavljeni značaj, i to je najjači argument za zaključak da mu je predložak bio itinerarskoga tipa. Unatoč tomu, cilj mu nije bio izraditi novi itinerar -putni priručnik s postajama i udaljenostima. Njegov naum bio je mnogo siri. Ravenska sredina, središte upravnog, kulturnog i duhovnog života na sjevernom Jadranu, u kojoj je Anonim djelovao, neprijeporno je več bila krščanska, pa se u jednom trenutku pojavila potreba izrade novoga pregleda, kompendija svih zemljopisnih podataka na temelju poznatih djela ranijih zemljopisaca, koji če odražavati i novo ozračje civilizacije. Na Ravenatovu popisu nalazi se čitav niz, veliki broj novih imena mjesta, toponima koji se u itinerarima II.-III. stolječa ne javljaju. Osim toga, vulgarni latitinet više je nego pouzdani pokazatelj kasnoantičke datacije teksta, a pogotovo toponimi pokazuju vulgarnolatinska iskrivljenja do kojih je došlo dugotrajnom preobrazbom od klasičnog latinskog primjerice Marka Tulija Cicerona.
Ranosrednjovjekovni grad na otočiču, Capris, nedvojbeno je isto što i ranija Aegida, ali kako je, kada i zašto do ove promjene došlo - pitanje je koje za sada mora ostati bez odgovora. Samo ga Plinije u I. stolječu po Kr. spominje kaoAegida (Plin., Nat. hist., 3, 129), a sljedeči izvor jesu pisma pape Grgura iz 599. godine Ewald, Hartmann, 1890, 152-156), kad se naziva Insula Capreae, odnosno insula Capritana. Takva praznina u pisanim vrelima za sva stolječa klasične antike, tj. izostanak Kopra u njima, glavna je otežavajuča okolnost koju neče biti lako prevladati. Poslije VI. stolječa, Capris se javlja u spomenutom Anonimnom Ravenatu (4, 31 i 5, 14), a potom u listini s Rižanske skupštine 804. godine itd. (Šašel, 1974, 448-451).
Od VI. se stolječa dakle u izvorima pojavljuje toponim Capris, odnosno Insula Capritana. Tada je naselje več nedvojbeno bilo na otočiču uz obalu mora, a to je bila posljedica spomenutog procesa kastrizacije.
U kontekstu shizme tri kapitula (tri poglavlja), krajem VI. stolječa, Capris / Insula Capritana javlja se u dvojbenom kontekstu. Ukratko prepričano, 599. godine u utvrdi (gradu) zvanom castellum Novas (vjerojatno Novigrad, Neapolis) postao je biskup neki Ivan, koji je došao iz Panonije (de Pannoniis veniens). S tim je gradom crkveno bio povezan otok (insula) quae Capritana dicitur (vjerojatno Kopar). Biskupa Ivana je shizmatični akvilejski patrijarh Sever nasilno potjerao, postavio drugoga, i od ovoga zahtjevao da stoluje upravo na tom "otoku", tj. Kaprisu. Iz ovoga se razvila žestoka rasprava koja je podijelila one koji su Capris smještali u Kopar, od onih koji su mislili da je to bio današnji Caorle, izmedu Gradeža i Venecije. Medutim, ovi posljednji moraju imati na umu da je tada po Ravenjaninu svakako postojao grad koji se zvao Capris, koji se nalazio izmedu Trsta i Savudrije (Cuscito, 1977, 334). Izraz
290
ACTA HISTRIAE • 9 • 2001 • 2
Robert MATIJAŠIC: ANONIMNI RAVENJANIN, ISTRA I BISKUPSKA SREDIŠTA, 285-294
kojega Grgur Veliki koristi: Insula quae Capritana dicitur erat quasi per diocesim coniuncta, a odnosi se na blizinu biskupije i utvrde Novae, u kojemu se prepoznaje Novigrad, sasvim se lijepo uklapa u takvu sliku.
Na prijelazu VI. u VII. stoljece na zapadnoj obali Istre pet je poznatih biskupija, koje su na razne načine posvjedočene u raznorodnim izvorima: Tergeste (Trst), Capris (Koper), Neapolis (Novigrad), Parentium (Poreč) i Pola (Pula) (Cuscito, 1977, 124151, 326-339). Tri od njih (Tergeste, Parentium i Pola) nastale su nedvojbeno vrlo rano i u gradovima koji su prije toga bili rimske kolonije. Biskupije Capris i Neapolis, a tome valja pridružiti problem biskupija u Petini (Pican) i u Cissi (Suic, 1987; Marusic, 1990; Suic 1992), čiji se biskupi pojavljuju na gradeškom sinodu 579. godine, biskupije "drugog vala", koje su osnovane kad su se društvene i političke okolnosti vec bile temeljito izmijenile, a to je bilo izmedu V i VI. stoljeca. Ako do IV. stoljeca još funkcionira staro ustrojstvo na temeljima klasične rimskodobne tradicije podjele teritorija, nadležnosti, društvenih prava i dužnosti, poslije kraja toga stoljeca transformacije su više nego očigledne. Nova su naselja postala kaštelima, primala su dobjeglice iz Panonije i drugih ugroženih provincija, pa se broj stanovnika povecavao sve dok nije dosegao kritičnu masu za prerastanje crkvene opcine - župe - u biskupiju. I to je vjerojatno slučaj spomenutih biskupija "drugog vala".
Za Kopar historiografska tradicija tvrdi potom da je u VI. stoljecu, grad ponovo promijenio ime u Justinopolis, prema imenu bizantskog cara Justina II. (565.-578.), koji da je dopustio osnivanje grada na otočicu koji se prije zvao Capris. To je vjerojatno legendom obavijen neki dogadaj u kojemu je car gradu pružio neke pogodnosti.
Kako se vidi iz usporedbe Ravenjaninovih podataka za Istru (a on spominje Tergeste, Capris, Piranon, Silbo, Sapparis, Humago, Neapolis, Parentio, Ruigno, Pola, Nessatio, Arsa, zatim Albona, Lauriana, Tharsaticum u Liburniji) s poznatim i pretpostavljenim biskupijama u VI-VII. stoljecu (Tergeste, Capris, Neapolis, Parentium, Pola, Cissa, Petina), on gradove nabraja bez obzira na status, sve ih bez razlike naziva civitates, ali u jednom popisu izostavlja gradove današnjeg Slovenskog primorja, "preskačuci" iz Trsta u Sipar. Ravenjaninovi popisi očevidno nisu obuhvacali samo biskupije, niti je to bio djelomični kriterij. Topografski podaci, podaci iz antičkih i kasnoantičkih zemljopisnih izvora sami za sebe ne pružaju konkretna i definitivna rješenja za pitanja rane povijesti Kopra, prije VI.-VII. stoljeca. Štoviše, oni otvaraju više pitanja nego li pružaju odgovora. Ali i neprekidno pro-mišljanje uvijek istih problema legitiman je historiografski postupak, jer se malim koracima približavamo konačnom odgovoru, ako taj uopce postoji.
291
ACTA HISTRIAE • 9 • 2001 • 2
Robert MATIJASIC: ANONIMNI RAVENJANIN, ISTRA I BISKUPSKA SREDISTA, 285-294
ANONYMOUS OF RAVENNA, ISTRIA AND DIOCESAN CENTRES Robert MATIJASIC
Rijeka University, Faculty of Philosophy Pula, HR-52100 Pula, ulica I. Matetica Ronjgova 1 SUMMARY
Pliny the Elder was the first to mention Aegida as oppidum civium Romanorum, and his data refer to the 1st century BC. Although the older historiography unex-ceptionally equated the Antique Aegida with Sermin, asserting that the late antique-mediaeval Capris originated on an islet as a refugium, it should be underlined that Sermin as a fortified settlement was probably abandoned in early antiquity and that the antique municipium should be looked for nearer to the sea. Claudius Ptolemaeus did not refer to a settlement in the place of the present-day Koper, but after Tergeste and before Parentium mentioned "the mouth of the Formion river". Tabula Peutingeriana along the Aquileia-Thessalonici road brings the toponym Quaeri, which could be a misinterpretation of A[quae Ri]sani. Antoninus's itinerary causes no such problems, for after Fons Timavi there comes Tergeste and Ningum (Mirna river) as well as Parentium after it, due to which the Koper area does not appear in this version of the Roman period geographical reference book at all.
The Cosmography by Anonymous of Ravenna refers, in three places, to settlements and towns (civitates) of northwestern Istria. First of all he lists Tergeste, Sapparis, Humago, Neapolis, Parentio, Ruigno and Pola, then inserts Silbia, Piranon and Capris between the first two towns. The data concerning Silba, Piran and Capris appear once more in the place where he lists all the towns from Lissos in Albania along the coast to Ravenna in Italy, due to which we get yet again: Silbonis, Pirano, Capris, Tergeste. Two listings come from two sources, which do not contain the same data and may not originate from the same time. As generally believed, the text written by Anonymous of Ravenna originated on the basis of details gathered before the 6th century, for when listing the towns of the Northern Adriatic, Liburnia and Dalmatia no events which affected the settling of the area at the end of the 6th and in the beginning of the 7th centuries are referred to.
Capris, the early mediaeval town situated on an islet, is no doubt the same as the earlier Aegida, although the question as to when and why this change took place may remain unanswered.
In the letters written by Pope Gregory in 599, Insula Capreae and Insula Capri-tana are mentioned. After the 6th century, Capris is referred to by Anonymous of Ravenna (4, 31 and 5, 14), and then by the document of the Rizana placitum in 804, etc. From the 6th century onwards, the toponym Capris or Insula Capritana appears in various sources. At that time the settlement no doubt existed on an islet along the coast as a result of the so-called castrisation process.
292
ACTA HISTRIAE • 9 • 2001 • 2
Robert MATIJAŠIC: ANONIMNI RAVENJANIN, ISTRA I BISKUPSKA SREDIŠTA, 285-294
The toponym Capris / Insula Capritana appears in 599 in the context of the schism of the three chapters, when the schismatic Aquileian patriarch Severus expelled Ivan, the bishop of Novas fortification (town), who also had the authority over the island (insula) quae Capritana dicitur. He nominated his own bishop, from whom he demanded to govern on this "island", i.e. Capris. At the turn of the 6' century, five dioceses existed on the western coast of Istria, as witnesses by a number of various sources: Tergeste (Trieste), Capris (Koper), Neapolis (Novigrad), Parentium (Poreč) and Pola (Pula). Three of them (Tergeste, Parentium and Pola) no doubt originated very early also in the towns which had earlier on existed as Roman colonies. The dioceses of Capris and Neapolis (Novigrad), to which the problem of the dioceses in Petini (Pican) and Cissa should be also added, are the so-called "second wave" dioceses, formed at the time when social and political circumstances were already thoroughly transformed, i.e. during the 5th and 6th centuries. The new settlements became fortified, they received refugees from Pannonia and other threatened provinces, and the number of their inhabitants increased until reaching the critical mass for the ecclesiastical communities - parishes - transforming into dioceses. As far as Koper is concerned, the historiographic tradition claims that in the 6th century the town yet again changed its name to Justinopolis - after the Byzantine emperor Justin II (565-578), who presumably allowed the town to be founded on the islet previously called Capris. This is probably into a legend wrapped up event, in which the town was granted certain advantages by the emperor.
As evident from the Istrain data by Anonymous of Ravenna (referring to Tergeste, Capris, Piranon, Silbo, Sapparis, Humago, Neapolis, Parentio, Ruigno, Pola, Nessatio, Arsa, then Albona, Lauriana, Tharsaticum and Liburnia) and from the known as well as presumed dioceses in the 6th and 7th centuries (Tergeste, Capris, Neapolis, Paren-tium, Pola, Cissa, Petina), he listed the towns disregarding their status, for he referred to all of them as to civitates, and on one list omitted the towns of today's Slovene Coastland, "jumping" from Trieste straight to Sipar. It is obvious that Anonymous's lists did not comprise dioceses only and that this was not a partial criterion either.
Key words: NW Istria, 6th to 7th centuries, dioceses, Ravennatis Anonymus
LITERATURA
Bosio, L. (1991): Le strade romane della Venetia e dell' Histria. Padova. Bratož, R. (1986): Krščanstvo v Ogleju in na vzhodnem vplivnem območju oglejske cerkve od začetkov do nastopa verske slobode. Acta Ecclesiastica Sloveniae, 8. Ljubljana.
Bratož, R. (1996): Christianisierung des Nordadria- und Westbalkanraumes im 4. Jahrhundert. U: Westillyricum und Nordostitalien in der spätrömischen Zeit. Situla, 34. Ljubljana, 299-365.
293
ACTA HISTRIAE • 9 • 2001 • 2
Robert MATIJAŠIC: ANONIMNI RAVENJANIN, ISTRA I BISKUPSKA SREDIŠTA, 285-294
Bury, J. B. (1923): The Later Roman Empire from the Death of Theodosius I to the Death of Justinian, London2.
Cuscito, G. (1977): Cristianesimo antico ad Aquileia e in Istria. Fonti e studi per la storia della Venezia Giulia, Ser. seconda: Studi, vol. III. Trieste.
Cameron, E. (1993): The Mediterranean World in Late Antiquity AD 395-600. London.
Čače, S. (1993): Civitates dalmatiae u "Kozmografiji" Anonima Ravenjanina. Diadora, 15. Zadar, 347-440.
Degrassi, N. (1939): La rappresentazione dell'Istria nella Tabula Peutingeriana. Bulletino del Museo dell'Impero romano, 10 ("Bull. Comm. Arch. Roma", 67). Roma.
Degrassi, A. (1954): Il confine nord-orientale dell'Italia Romana. Ricerche storico-topografiche, Diss. Bern., 1, 6. Bern.
Ewald, P., Hartmann, L. M. (eds.) (1890): Gregorii papae I registrum epistolarum, MGH Epistolae II. Hannover.
Giardina, A. (1986): Societa romana e impero tardoantico. Roma.
Kubitschek, W. (1919): s. v. Karten, RE 10. Wien, 1919, 2113.
Marušic, B. (1990): še o istrski Kisi (Cissa) in kesenskem škofu (episcopus Ces-sennsis). Arheološki vestnik, 41. Ljubljana, 403-430.
Matijašic, R. (1999): Plinijev Castellum nobile vinum Pucinum (Plin. nat. hist. 3, 18, 127) i antički zemljopis sjeverozapadne Istre (II Castellum nobile vino Pucinum di Plinio (Plin. Nat. hist. 3, 18, 127) e la geografia antica dell'Istria nord-occidentale). "Tabula", 1. Pula, 143-164.
Schillinger-Häfele, U. (1975): Der Name "Carnich" in der Kosmographie von Ravenna. Arheološki vestnik, 26. Ljubljana, 255-258.
Schnetz, J. (1942): Untersuchungen über den Quellen der Kosmographie des anonymen Geographen von Ravenna. Sitzungsberichte de Bayerischen Akademie der Wissenschaften, Philosoph.-historische Klasse, Heft 6. Wissenschaft.
Sherwin-Shite, N. (1973): The Roman Citizenship. Oxford2.
Starac, A. (1999): Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji, I. Histrija. Monografije i katalozi, 10, 1. Arheološki muzej Istri. Pula.
Suic, M. (1976): Antički grad na istočnom Jadranu. Zagreb.
Suic, M. (1987): Cissa Pullaria - baphium Cissense - episcopus Cessensis. Arheološki radovi i rasprave JAZU, 10. Zagreb, 185-216.
Suic, M. (1992): Episcopus Cessensis - iterum. Croatica Christiana Periodica, 30 (16). Zagreb, 11-35.
Šašel, J. (1976): Koper. Arheološki vestnik, 25. Ljubljana, 446-461.
Zupančič, M. (1985): Sermin ob Rižani, pretres virov in arheoloških podatkov. Arheološki vestnik, 36. Ljubljana, 315-324.
294