Poštarina plačena u gotovotn Uredništvo i oprava ZAGREB. MASAK2KOVA Telefon 87-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo m slovenski Julijske Krajine LJUBLJANA, Beogradska ul. Ne zna dan što nosi noč j Nikada nije ta narodna uzrečica bila aktuelnija nego što je danas. Nikada se ni¬ je mogla bolje primijeniti na dogadjaje t prilike oko nas. Evropa se mijenja i njezina če se karta — tu nema više nikakve sumnje — prekro¬ jiti, bez obzira na to kakav hude ishod da¬ našnjega gigantskoga hrvanja. Ni pojedinci, ni mali narodi tu ne mogu ništa spriječiti niti skrenuti tok povijesti. No ne samo karta, nego i društveni po redak za sada samo Evrope, a kasnije mo žda i cijeloga svijeta, promijenit če se iz temelja; svi to predosječaju i najavljuju. I u tom vihoru, koji za sada još bijesm samo nad evropskim kontinentom, no iz gleda da več prelazi njezine granice, sretnim če se moči smatrati onaj narod, koji iznese živu glavu, koji sve te duboke promjene uspije izdržati us što manji potres, uz što manju štetu po svoj nacionalni organizam. Sretan če biti uspije li barem da održi poje¬ dine narodne udove svoje na okupu. Jer oluja još nije gotova. Ona prava kulminacija te strašne vijavice čini se da istom dolazi. Počmemo li analizirati dogadjaje i tra žiti uzročnike strahovite katastrofe, koja je zadesila Evropu i svijet, doči čemo ko naino na jednu ishodišnu točku, na koju smo mi sve ovako mali i neznatni, nepre¬ stano upozoravali i upirali prstom. Ima jedna pripovijest o inžinirima, koji su gradili ogroman jedan nasip i stvarali umjetno jezero. Gradeči nasip naišli su na malo gorsko vrelo, koje je kod golemog zdanja bilo jedva zapaženo. Inžiniri nijesu smatrali potrebnim, da mu osiguraju tok i pravilan odvod, nego su ga jednostavno ogromnim nasipom zatrpali uvjereni, da če kasnije kroz goleme mase vode u jezeru na- 6i svoj odušak. Dvadeset i pet godina izdržao je nasip, dvadeset i pet godina gomilala se voda tog malog i jedva sapaženog vrela. A jednoga dana vrelo je elementarnom snagom probi- lo strahovite betonske zidine nasipa i pro- uzročilo strahovitu poplavu, koja je uništi- la sela i gradove, upropastila svu dugogo- dišnju riiuku tisuča i tisuča marnih ljudskih ruku. Ono malo prigušeno vrelo bilo je uzroč- nikom katastrofe. Ishodišna točka današnjeg velikog suko- ba, iako je uz nju bio čitav jedan gorosta- sni sklop drugih problema, bila je: pita¬ nje narodnih manjina. Zbog njemačkih manjina u Sudetima do- šlo je do trzavica izmedju Češke i Njemač ke, do okupacije Sudeta, do protektorata u Českoj. Zbog njemačke manjine u Dan- zigu i Poljskoj došlo je do sukoba izmedju Njemačke i Poljske, koji se je kasnije raz- vio do bitke naroda i pretvorio u največi sukob svih vremena. Zbog ukrajinske ma njine u Poljskoj ušla je i Sovjetska Rusija u Poljsku. Vlažeči u rat s Francuskom i Engleskom Italija je postavila pitanje Kor¬ zike, Nice, Savoje i Malte. Dakle i opet pi¬ tanje manjine. Komešanja zbog Besarabije, Dobrudže, odnosno Erdelja i Sedmogradske kreču se takodjer oko pitanja narodnih ma¬ njina. Manjine i posvud manjine. Istina je, da su u sadašnjem velikom sukobu mnogi dru¬ gi daleko vedi interesi pojedinih velikih si¬ la sasvim\ potisnuli u pozadinu pitanja na¬ rodnih manjina, što nije ni čudo. No jedno stoji, da če taj problem, problem manjina. ne 'hude li u novom evropskom i svjetskom uredjenju konačno pravedno riješen i opet postati kamenom smutnje medju narodima, jednako onim velikima, kao i onim ma¬ lima. Pogrešno bi bilo gledati na narodne ma¬ njine i njihovu borbu za održanje kao na neke smutljivce, koji remete mir medju na¬ rodima. Na njih treba gledati kao na jednu bolnu i živu ranu. koju treba liječiti s mno¬ go pažnje i ljubavi. s mnogo blagosti, osje- čaja- i razumijevanja i s jedne i s druge strane. Svako nasilno riješavanje toga nadasve osjetljivog problema može, prouzro- kovati samo upalu rane i njeno zagnojava- nje, da se tako simbolički izrazimo, a to bi moglo i opet enačiti otrovanje odnosno upa¬ lu svega ostaloga narodnoga organizma.. Jer narodne manjine, ako vec moraju postojati, moraju da budu most. koji ce spa¬ jati, a ne razdvajati dva susjedna naroda; da budu kopča za izmjenu svih kulturnic, i inih dobara. I zato narodne manjine imaju jednu na¬ dasve važnu misiju. Na njih se m smeje gledati kao na neku izraslinu. koju valja ‘zgaziti i izbrisati sa lica zemlje, jer se Ume povrijedjuje najosjetljivije mjesto narodno¬ ga Ujela. Imajuči pred očima tu važnu misiju na rodnih ' manjina. misiju spajanja, buduča, ie Europa morati riješavanju manjinskog pita¬ nja pristupiti s mnogo takta, s mnogo opreza i političke mudrdsti. ako hude htjela da medju narodima nove Evrope . zavlada trajan mir i spokojstvo. te plemenita utak- mica medju narodima u izgradnji svih po¬ rušenih tekovina i dobara. . Nadajmo se da če buduči. voditelji i ar- lavnici Evrope to znati i hi jeti učmiti. God. XII. Broj 29. Zagreb, 18. Jula 1940. Pojedini broj Din i,- Narod, koji se odreče ma i jedne stope krvlju i snojem otaca svo¬ jih natopljene zemlje nije dosto- jan da se nazivlje na-odom DOGOVOR MED NAŠO DRŽAVO IN ITALIJO ZA UREDITEV PREMOŽENJSKIH PRAVIC PREJŠNJE KRANJSKE IN GORISKO-GRApišČANSKE DEŽELE PRVI MEDNARODNI DOGOVOR REDI GIRAN V SLOVENSKEM JEZIKU Italijanski uradni list »Gazzetta Uffi- ciale« od 3 junija t. 1. je objavila zakon, s katerim se odobri dogovor, ki je bil sklenjen med našo državo in kraljevino Italijo 18. maja 1939. Dogovor se na¬ naša na ureditev premoženjskih intere¬ sov nekdanje Kranjske in Goriško-Gra- diščanske dežele ter javnopravnih usta¬ nov, ki vršijo svojo nalogo na ome¬ njenem ozemlju, in končno na tako zvane deležne pravice (srenjske ali so¬ seske pravice), ki zadevljajo obe deželi. člen petnajsti pravi, da bo skle¬ njeni dogovor ratificiran od jugoslo¬ vanske in italijanske vlade ter da stopi po izmenjavi ratifikacijskih listin v ve¬ ljavo. Doslej nismo čitali v naših listih, da bi bil dogovor od naše strani že rati¬ ficiran. Od italijanske strani je že ob¬ javljen v obliki zakona. Daši torej dogovor z objavo v itali¬ janskem uradnem listu ni še stopil v veljavo, hočemo tu podati glavne točke dogovora, ker zadevlja interese sloven¬ skih prebivalcev na obeh straneh meje. Od naše strani so dogovor podpisali veliki župan v pok. Teodor Sporn. ba¬ novinski svetnik dr. Lovro Bogataj in računski ravnatelj v pok. Henrik Lindt¬ ner. Dogovor je po svojem bistvu dopol¬ nilo k tretjemu poglavju, dogovara ki ie bil sklenjen med našo državo in Italijo leta 1922 v Santi Margheriti. Ker je od prejšnje Goriško-gradiš- čanske dežele le neznaten neobljuden gorski del prisojen naši državi, pripade premoženje Goriško-gradiščanske v ce¬ loti sedanji Goriški pokrajini. Premično in nepremično premoženje nekdanje Kranjske preide v absolutno last Kra¬ lj evine Jugoslavije, vendar mora naša država za to izplačati sorazmerni delež Goriški pokrajini, in sicer v iznosu de¬ set in pol milijona dinarjev. Aktiva in pasiva občin, zdravstve¬ nih, cestnih in šolskih okrožij, ki so sedaj delno pod Jugoslavijo delno pa pod Italijo, se ne bodo razdelila, temveč osta¬ ne premično in nepremično premoženje v rokah tistega, ki jih že ima. Pač pa bo naša vlada morala Hipotekarni banki jugoslovanskih hranilnic v Ljubljani kot naslednici »Banca provinciale della Carniola« (Kranjske hranilnice?) pla¬ čati znesek 31.327 dinarjev kot kritje čistega kredita, ki ga ta izkazuje na¬ sproti fizičnim in javnopravnim osebam v Italiji. Italiji se priznava tudi 20 dijaških ustanov in 12 drugih ustanov za reve¬ že, ki jih je upravljala prejšnja Kranj¬ ska dežela. Naša. vlada obdrži sicer vsa aktiva in pasiva teh ustanov (po veči¬ ni v avstrijskih vrednostnih papirjih', zato pa izplača goriški pokrajinski upravi 200.000 lir ter izroči Italiji vse zadevne listine in bo izdala vse potrebne izjave za njihovo izpremembo. S tem so prenehale ustanove, iz katerih so v pred¬ vojnem času črpali slovenski dijaki z Notranjskega sredstva za študij na srednjih in vfeokih šolah. Nekam čudno se čitajo imena teh ustanov, kakor jih navaja zakon. Ne vem, ali se glasijo imena tako v usta¬ novnih listinah (za nekatere je to vse¬ kakor verjetno), ali pa so jih vnesli v dogovor po neki mešanici nemške in italijanske grafike. Dogovor je bil re- digiran v italijanskem in slovenskem jeziku. Pred seboj imam samo talijan- sko besedilo, ker slovenski ni bil še ob¬ javljen. Odločilen na .ie italijanski tekst, kajti dogovor pravi, da bo pri nesoglas¬ jih veljalo italijansko besedilo. še bolj značilna za ta gotovo prvi do¬ govor, ki je bil redigiran v slovenskem in italijanskem jeziku, so krajevna ime¬ na, in sicer ne samo na italijanskem, temveč tudi na jugoslovanskem ozemlju, kakor bom to nekoliko niže omenil. ski komori v Beogradu 50.000 dinarjev, vanski državljani na onem delu sorske in „ aiTrov. planine na Poreznu (dogovor ga ime¬ nuje »malga Sorizza sul Porezen« ki se nahaja na italijanskem ozemlju, 'in na tistem delu peščene jame ‘ Lepenca (»Cave di sabbia Lepena«, pri Kačji vasi. ki je na italijanskem teritoriju. m sicer v dveh enakih letnih obrokih. V polno posest italijanske vlade, od¬ nosno fizične ali juridične osebe, ki bi jo ta,določila, in sicer brez katerih koli de¬ ležnih pravic preidejo sledeče katastr¬ ske parcele: 23 parcel v katastrski obči¬ ni Beli peči, ki so vknjižene kot lasi ■»Kmetske zadruge v Ratečah«, dalje še ena parcela v isti občini, vknjižena na ime Ivana Beneta iz Rateč, ter dve par¬ celi v kat. občini Gornji Log, vknjiženi na ime »občine Rateče«. Po dosedanji praksi preidejo vse te parcele v last znane ustanove »Ente na- zionale per le Tre Venezie«, ki skrbi za italijansko kolonizacijo. Prav tako preidejo v last italijanske vlade, odnosno omenjene ustanove: ena parcela v kat. občini Podbrdo, sedaj last »Upravičenih posestnikov iz Nemškega Rovta«, tri parcele v kat. občini Kačja vas, ki so last »Upravičenih posestnikov iz Slive, in še pet parcel v isti občini, ki jč vknjižena na ime »Upravičenih po- setnikov iz Zelš«, dalje dve parceli iz kat. občine Trnje, ki sta vknjiženi na ime »Upravičenih posestnikov iz D. Jezera«, ter ena parcela kat. občine Trnje in dve parceli kat. občine Kačja vas, glase¬ če se na ime »Upravičenih nosestnikov iz Dolenje Vasi« (pri Cerknici). Na italijansko vlado, odnosno na od nje določeno osebo, preidejo tudi vse pravice, ki so jih doslej uživali jugoslo- _ Prav tako izgube jugoslovanski dr¬ žavljani vse deležne pravice na dve parceli kat. občine Podbrdo, ki so se¬ daj vknjižene na ime »Ente di Rinasci- ta agraria per le Tre Venezie«. Obratno pa izgube Slovenci — itali¬ janski državljani deležne pravice na nekaterih parcelah v kat. občini Davča na našem ozemlju (Dogovor govori o nekem delu planine »Sorizza sul Pore¬ zen« v občini Davcia), in na onem delu »Cave di sabbia Lepena«, ki je ostal na jugoslovanskem ozemlju, dalje še nekaj posestev na Blegošu in »Malga di Tertenico« (verjetno je to planina Trtnik). Ker odstopijo po tem dogovoru ju¬ goslovanski državljani več pravic kakor italijanski, bo italijanska vlada v po¬ ravnavo dala jugoslovanski na razpola¬ go 200.000 lir. Vse denarne transakcije se bodo iz¬ vršile v kliringu, vendar ima Jugosla¬ vija pravic plačati navedene zneske tudi v vrednostnih papirjih, ki bi jih hotela Italija sprejeti, po tečaju, ki bi ga med¬ sebojno določili. Take so določbe prvega mednarod¬ nega dogovora, ki je bil redigiran tudi v slovenskem jeziku P, P. T JED AN MEDJUNARODNE POLITIKE NAKON SASTANKA U MONCHENU Za poravnavo zadolžnic prejšnje »De¬ želne banke za Kranjsko« (O, ki so bile v posesti privatnih in javnih oseb na sedanjem italijanskem ozemlju pred, 23. oktobrom 1922, bo naša vlada plačala italijanski kot forfait 325.000 lir. Itali¬ janska vlada bo te papirje umaknila iz prometa in mejiteljem izplačala od¬ škodnino, ki jo bo sama določila. . Vse premičnine in nepremičnine Tr- Igovske in obrtne zbornice za Kranjsko ikakor tudi vse njene obveznosti nreidejo j na Zbornico za trgovino, obrt in indu¬ strijo v Ljubljani, ki bo zato plačala Ikot odškodnino za delež, ki bi pripadel IItaliji, Italijansko-j ugpslovanski trgov- dominiraju dva momenta u evropskoj politici. Dok je Daleki Istok zabavi j en dalj njim razvojem japansko-kineskoga rata, koji sada ulazi u četvrtu godinu, a Sjeverna Amerika pripravama za pret- sjedničke izbore čime se u vezi nameče pitanje hoče li Roosevelt kandidirati i po treči put — to se pitanje riješava na sadanjem kongresu Demokratske stranke u Chicagu — dotle je pažnja javnosti u Evropi koncentrirana s jedne strane na pitanje navale na Englesku, a s druge strane još je uvijek okupirana odjekom munchenskih razgovora. što se tiče Miincliena sada se sva- kako daleko više znade nego još pred osam dana, kad je tema viječanja bila zavij ena u veo tajne, a još više na¬ ravno sami zaključci, koji su pali pri- likom razgovora izmedju kancelara Hit- lera i grofa Ciana, te madžarskih držav¬ nika. Istina i danas se ne bi o tim zaključcima moglo iznijeti precizno ni¬ šta stvarnijega, ali se rezultat Miinche- na i bez toga može nazrijevati u onome, što se neposredno očitovalo nakon sa- stanka u bavarskom glavnom gradu u komentarima zainteresirane štampe, a i u opčenitom popuštanju napetosti, koja je bila zahvatila jedan dio evropskoga jugoistoka upravo u dane miinchensko- ga sastanka i nešto prije njega. Popuštanje napetosti osjetilo se i u Madžarskoj i u Rumunjskoj, a odrazilo se to i u djemomičnoj demobilizaciji, koja je provedena u obje zemlje. Slična pojava osjetila se i u Bugarskoj, gdje je takodjer nakon nekih simptoma uz- budjenosti iza kojih se mogla naslu- čivati neka neposredna bugarska akcija u smislu konkretnih postavljanja bugar- skih aspiracija prema Rumunjskoj, na- stupilo mirnije prosudjivanje, a mjero- davni bugarski faktori ne presta ju na- glašavati, da je Bugarska odlučila strpljivo čekati da se na miran način riješi pitanje južne Dobrudže. što se tiče uredjenja rumunjsko-ma- džarskih odnosa opče je uvjerenje, da je u Miinchenu došla do izražaj a želja sila osovine, da se teritorijalna pitanja — koja je počela riješavati Sovjetska Ru¬ sija ultimatumom Rumunjskoj i zapo- sjedanjem Besarabije i sjeverne Buko¬ vine — za sada odlože, u želji, da se iz- bjegnu komplikacije, koje bi s time u vezi mogle eventualno nastati. I Itali¬ ja i Njemačka su složne u torne, da bi proširenje konflikta na jugoistocni dio Evrope samo oslabilo izvršenje njihovog glavnoga zadatka, a taj je neposredni rezerve napadaj na Englesku, kao na glavnoga neprijatelja sila osovine. Prema torne pitanju u vezi s ma¬ džarskim i bugarskim revizionizmom na štetu Rumunjske — čiju opravdanost jednako dijele i Rim i Berlin, samo možda ne u pogledu opsega i granica zadovoljenja — odložena su na kasniji termin, do svršetka rata protiv Engleske. U medjuvremenu govori se o mogučnosti izravnih diplomatskih pregovora izmedju Rumunjske i Madžarske, a značajno je s time u vezi sve jače naglašivanje germanofilske orijentacije u Rumunj¬ skoj, kojoj je cilj zadobiti njemačke simpatije, koje bi'mogle ako ne više a ono barem ublažiti buduče rumunjske žrtve. Što se tiče nastavka rata, koji pre¬ ma nekim prognozama ulazi u zaključnu fazu, nitko više ne sumnja, da je odlu- ka o navali na Englesku več sasvim do- zrela. Postavlja se samo pitanje hoče li odmah uslijediti njemačko-talijanska oružana akcija ili če — kao što se po- sljednjih dana ističe u izvještajima iz Rima — Hitler postaviti Engleskoj po- sljednji ultimativni zahtjev da, kako veli »Giornale d’Italia«, bira izmedju podvrgavanja snagama obnove u Evropi, t. j. priznanja njemačko-talijanske pre¬ moči — što zacijelo ne bi bilo skopča- no s malim žrtvama — ili jednoga teškoga rata, u kojem bi stavila na kocku čitavu svoju sudbinu. Taj rat ne bi trajao godinama pa ni miesecima. več bi se, po uvjeravanju iz središta oso- vinskih sila, završio isto onako naglo kao navala na Poljsku i Francusku. .*» svega nekoliko dana ... Iz Churchillova nekidašnjega govora izlazi da su se engleski vladajuči fakto¬ ri odlučili na borbu do kraja, pa treba samo počekati da li su i vojnički fakto¬ ri Reicha i Italije iserpili termin če- kanja, što če se vidjeti možda več sva- koga časa. U vezi s operacijama, koje če bez- uvjetno nastupiti u'slučaju di ponuda o kojoj govorimo np bude u Londonu primljena, iznosi se, da su Rim i Berlin vojnički sporazumno podijelili uioge: izravni napadaj na engleske otoke iz¬ vršili bi sami Nijemci u zraku i preko mora, dok bi se talijanska akcija ogra- ničila na Mediteran i na britanske po- sjede i uporišta u Africi i na Bliskom Istoku. gdje su koncentrirane ne samo znatne vojničke snage Velike Britanije nego odakle ona crpi velike materij alne STRANA ISTRA BRQJ 29. Sadnja duhana u Istri je Vodnjan — U Balama održana skupština sadilaca duhana na ko.io.1 podnesen izvještaj o žetvi duhana u po- sljednje dvije godine. koja je dala vrlo povoljne rezultate. U glavnom se duhan sadi u okolici Bala, a duhan je prvoraz redan i izvršno uspijeva. Poprečno je ko¬ misija koja preuzima duhan procijenila 80 pošto svega duhana kao prvorazrednu kvalitetu. U Rovinju je uredjena sušioni- ca, a u Balama je na površini od 15.000 četvornih metara izgradjena stanica za gajenje presadnica. Uz to je iskopan bunar za 1300 hektolitara vode, ko.ii slu ži za natapanje polja za vrijeme sušnih godina. Godina 1938 bila je veoma sušna, pa je prihod bio nešto slabiji nego li prošle godine, ali je baš zato kvaliteta duhana bila daleko bolja nego prijašnih godina Izgledi za ovogodišnju žetvu su vrlo po- voljni. Visoka cijena koja se plača sa^ diocima ponukala je mnoge da su zatra- žili dozvolu. da bi se smieli baviti gaje njem duhana pa ie tako predbilježeno več stotin jak interesenata sa preko 60 hektara zemlje rezervirane za sadnju. Zemljište je pomno obradjeno i bude li Ijeto dobro,, kako do sada pokazuje, mo¬ že se računati, da če ovogodišnja žetva duhana dati preko 3000 kvintala prvo razrednog istarskog duhana. Iako pojedini sadioci imaju svoje sje men je, udruženje sadilaca duhana drži da bi bilo potrebno standardizirati jednu vrst i to onu hercegovačkog duhana, ko¬ ji se pokazao kao vrlo dobar i rentabi- lan u Istri. U tu je svrhu udruženje na¬ bavilo sjemenje izravno iz Hercegovine iz Stoca. Talij anski državni monopol ne- obično cijeni baš tu vrstu, pa ie dobro plača. POPIS POGINULIH Pula — Vojni glavni stan izdao je popis ranjenih, poginulih i nestalih za vrijeme posljednjih bojeva. Opširan po¬ pis s točnim adresama poginulih obje- lodanjen je u svim dnevnim listovima. Do sada je bilo prema torne popisu ranjenih 2.982, poginulih 775 a nestalih 315. U bojevima u Africi poginulo ih je u, to vrijeme t. j. od ulaska Italije u rat u svemu samo 43. Isto tako objelodanjen je iskaz pogi¬ nulih na parobrodu »Paganini«. Paro- brod »Paganini« otputovao je iz Baria u Drač dne 27 lipnja vozeči 920 vojnika ta¬ lij anske i albanske narodnosti i 30 osoba posade. Dne 28 lipnja porodio se na parobro du požar i parobrod je 12 milja pred Dračom potonuo. Popis sadrži 218 poginulih vojnika i oficira. VtJESTI IZ BOBMOG UHAJA PAVLINI ILI „BIJELI FRATRI” U ISTRI Istra obiluje starinskim spomenieima. napose spomenieima glagoljskog iitur- gičnog jezika. Imala je mnogo samosta¬ na oo. franjevaca glagoljaša kao i oo iranjevaca s latinskem liturgijom. Usto postojala su dva znamenita samostana oo. pavlina ili bijelih fratara glagoljaša Prvi pavlinski samostan je bio kraj Če- pičskog jezera na' podnožju Učke-gore gdje je u pradavnini postojala velika ra¬ van, koja se tokom s tol ječa ušli jed šire- nja jezera stisnula. Nakon okupacije Istre talijanska je vlada jezero dobra- hno osušila i ondje naselila kolone. Drugi samostan pavlina bio je u Sv Petru u šumi, u sredini Istre, na željez- ničkoj pruzi Divača-Pula. gdje je u idi¬ ličnem selu Glavica rodno mjesto bijeiog fratra šimuna Bratuliča. zagrebačkog bi- skupa. O tim redovničkim pavlinskim kača¬ ma piše povjesničar V. Valvazor usvojim knjigama »Ehre des Herzogthums Krain« Knj. XI na str. 362 ovako. »Samostan naše drage Gospe (B. Mariae Virginis) »Kloster per jeseru« leži kraj čepičskog jezera. Samostan doduše nije velik, ali je zbog lij epe okolice na ušču rijeke Raše privlačiv. Samostan posjeduje plodna polja, livade i vinograde, koji dajii izvr¬ šno aromatično vino ervene boje. Sve to kvari nažalost nezdravo podnebij e. Osnutak samostana temelji na izjavi oca Baučera, koja glasi: »Anno 1396. Coenobium s. Pauli primi Eremitae in Istria ad Lacum conditor a duobus fra- tribus Nicolao et Hermanno Gutteneg- ker, filis quondam Philippi Guttenegker nuneupati de castello Wachsenstein vlg. Kosliak in Istria, cui assignantur proven- tus et bona Ecclesiae B. Virginis de Ze- . , , pitsch nuneupata juxta Lacum sub pra-j l®J.° gospodarstvo zajedno s malenom efato castro sita. Anno. 1459. Fridericus »Koronom« nabavila je za male n n ovac Šumi zove se i »Kloster sv. Petra« na malom brežuljku u lijepom položaju. U okolici imade plodne zemlje i vinograde. Samostan je osnovao Majnhard, grof go¬ rički. Otac Baučer priča: »Anno 1255. Mainardus IV., Comes Goritiae, fundit in Istria Coenobium SS. Petri et Pauli Apo- stolorum in sylva nuneupatum«, sto zna- či hrvatski: » Godine 1255. Meinhard IV., gorički grof, osnovao u Istri samostan sv. Petra i Pavla apostola u šumi«. Sa¬ mostan je darovnicom čara Fridrika g. 1459. prešao u vlasništvo samostana na Cepičskom jezeru. Nedaleko odanle je malen samostan »Kruna — Corona« bez redovnika, ali se providi iz Sv.- Petra. Pripada takodjer pavlinima. Prema Valvazoru ta dva samostana potječu iz prvog doba dolaska pavlina u hrvatske. zemlje. Iz toga slijedi, da je ta- da.saobračaj medju zemljama posestri- mama bio veoma živahan. Car Josip H. raspustio je uz tolike druge redovničke kuče takodjer pavline u Istri. Njihov imetak pao je za smiješno niške cijene u ruke gospodara lajika. Posjed čepičskog samostana prisvojio si je pona.iviše knez Auersperg, vlastelin Belaja pod Učkom, dok se samostanska zgrada raspala. Očuvale su se samo gospodarske zgra- de da posluže vlasniku za marvu. Ponosniji i čvršči od samostana na čepičskom jezeru bio je samostan u Sv. Petru u šumi. Velika zgrada sa zidinama i prostranim posjedom naokolo izgledala je upravo kraljevski. U unutrašnjosti zgrade sačuvana su do današnjega dana umjetnički izgradjena vrata, ormari i stolovi itd. Uopče sve svjedoči, da je sa¬ mostan nekada imao bolja vremena. Ci SJEČA BOROVA Labin — Puljski prefekt izdao je od- redbu o sječi boriča, prema kojoj se po- čevši od 1. srpnja ove godine sva boro¬ va stabalca s promjerom od 12 do 24 cm moraju predati isključivo ugljenokopu u Krapanu, ko.iemu su potrebni za potpor- nje u galerijama. Od toga su isključeni oni borovi, koji nisu ravni, nego kvrgavi, pa se kao takvi za potporn.ie ne bi mo¬ gli upotrijebiti. Strogo je zabranjena prodaja takvih stabala bilo kome drugo¬ tne do li raškom ugljenokopu. Sortiranje stabala mora se oba viti odmah na licu mjesta u šumi i samo oni boriči koji nema.iu te mjere promjera srni ju se odvesti i upotrijebiti za druge svrhe. Boriči s promjerom manjim od 10 cm, ne smiju se sječi. NADZOR NAD MLIJEKOM Trst — Izašla je uredba po kojoj mo¬ ra svatko tko je zaposlen kod mužnje krava ili manipulacije s mli.iekom i mli- ječnim proizvodima najkasnije u roku od 30 dana biti podvrgnut liječničkoj pregledbi i cijepljenju protiv tifusa. Ta¬ kvi liječnički pregledi bit če održani uglavnom u Gorici, gdje je središte mlje- karskih organizacija. Tamo se imadu in¬ teresenti prijaviti svakog dana od 8-9 na tašte i biti če pregledani i cijepljeni. U ime troškova za pregled i cijepljenje mo¬ raju platiti u gotovu 10 lira. Nakon ci- jepljenja moraju se ponovno javiti za nekoliko dana da se ustanovi da li je ci¬ jepljenje izvršeno s uspjehom. Kod po¬ novne pregledbe ne treba.iu platiti ni- kakvih troškova. ZLOČIN ŽENE Pula — Albina Rakič iz Premanture imala je sa svojim ljubavnikom nedozvo- Ijeni odnošaj, koji je završio time, da je ona postala majkom. Da sakrije sramotu pred selom ona je dijete čim ga je rodila ugušila. To medjutim nije izbjeglo očima susjeda, koji su je prijavili, pa je pod- vrgnuta preslušavanju i liječničkom pre¬ gledu, koji je ustanovio, da je ona za- ista pred kratko vrijeme dala na svijet živo biče. Uza sve to ona nije nikako htjela priznati. Medjutim su dvije ma¬ čke, u njezinom vr+n pod smokvom, iz¬ greble zemlju i izvukle van tjelešco teta umotanog u krpe, Karabinieri su odmah Rakičku uapsili i ona je kona- čno priznala zločin. Odvedena ie u pulj¬ ski zatvor. Imperator donat Eremitis S Pauli ad La cum in Istria Abbatiam S. Pietri in Syl- va cum consensu Pp. Pii II«. U hrvat- skom jeziku glasi to ovako: God. 1396 Samostan sv. Pavla prvog pustinjaka u Istri kod jezera osniva se od dvojice bra če Nikole i Hermana Gutenegker, sinova nokojnoga Filipa Gutenegker, posjedni- ka gradine Wachsenstein po domače Ko- zljak u Istri, i odredjuju mu se dohoci dobra crkve BI. Djevice čepičske, koja leži uz jezero ispod gore spomenute gra¬ dine. God. 1459. Car Fridrik daruje pu- stinjacima sv. Pavla kod jezera u Istri opatiju sv. Petra u šumi uz pristanak pape Pij a II«. Samostan je bio po svoj prilici u gospodarskim neprilikama, pa se to dogodilo u svrhu njegova gospodar- skog boljitka. Samostan sv. Petra u šumi nalazi se u Istri nedaleko grada Pazina. Kraj doduše nije onako romantičan kao uvala pod Učkom, ali je ipak uzor ljepo- te kršne Istre. Ondje se izmjenjuju hra¬ stove šumice s oranicama i vinogradima (brajdama). Pred dvadesetak godina stali su seljaci ondje uzgajati i duhan. Povjesničar V. Valvazor (1689-1877) knj. 11 na str. 440 piše: »Sv. Petar u talijanska obitelj Giorgis (Dordis). Velika crkva s krasnim rezbarijama bila je me¬ djutim odredjena za župnu crkvu. Sada župniku je u Sv. Petru u šumi nestor hr- vatskog svečenstva Liberat Slokovič, vrlo zaslužan za vjeru i narod. Otprilike dvadeset časaka od Sv. Pe¬ tra ustalili se u davnini na prijatnom brdašcu Glavica — prvotno Glavičani- stari kmetski plemiči slobodnjaci. iselje¬ ni iz Slovenije. Valvazor naziva ih u knj. 9. na str 112 j 115 »Glowitzer-i«. Njihov je grb bio lav, koji šapama drži giavu vola. U bližini grada Pazina postel¬ ji još i danas prezime Glavič. Nasl.jednici Glavičana bili su Bratu - liči velike i čvrste obitelji. koje su se uz- držale db danas. Od tih se bez dvojbe do najviše časti i ugleda dovinuo pavlin šimun Bratulič, koji je bio naj pri je bi- skup u Srijemu, a od 1604 do 1612 biskup i ban u Zagrebu. Preminuo je po svoj prilici g. 1612. Bogoslovne nauke je svr- šio u Rbjiu. U hrvatskom narodu u Istri jo*' predaja o torne znamenitem sinu kršne pokrajine na Jadranu. Još i danas ima u Istri njegovih rodjaka po krvnom srodstvu. (»Hrvatska Straža«) ODDAJA STAREGA ZELEZA NA GORIŠKEM Gorica — julija 1940. — Posebno pol- državno podjetje obavlja prisilno odku- pitev vseh starih železnih predmetov in predvsem železnih predmetov, ki niso nujno potrebni in jih kupujejo po 100 lir za stot. Podjetje je tudi določilo rok od¬ daje do katerih morajo lastniki predati železne predmete uslužbencem omenje¬ nega podjetja. V goriški pokrajini so bili tj roki določeni takole: do 31 avgusta mora biti oddano vse staro železo v ob- čmah Anhovo, Breginj, Bovec, Cerkno, Col. čepovan, Grgar, Grahovo, črni vrh Idrija Kal. pri Kanalu. Kanal. Kobarid. Čezsoča, Sv. Lucija, šentviška gora, šent Vid nad Vipavo, Vipava, Tolmin, Trnovo v roku od 1. septembra do 31. oktobra v občinah: Ajdovščina, Kopriva, Dobrovo Črniče, Komen, Krmin, Dolenje, Fara. Gradiška, Miren, Domberg, Opatje selo. Renče, Rihemberk, Zagraj, Šempas, štandrež, Šmartno. Sv. Križ in Temenica ter v času od 1. novembra do 31. decem bra na področju goriške mestne občine. V goriški pokrajini bodo ograje in druge take naprave odstranjevali organi ome njenega podjetja, ki bo izdatke za to delo odračunalo od zgoraj navedene cene. POSTUPAK SA STRANIM NEPRIJA- TELJSKIM PODUZEČIMA U ITALIJI U Italiji izišla je dne 9. o. mj. uredba o poduzečima, koja pripadaju neprija- teijskom kapitalu t. j. državljanima i državama s kojima se Italija nalazi u ratnom stanju. To je u prvom redu Ve¬ lika Britanija, pa Francuska. Ova ured' ba predvidja trostruki postupak prema tim poduzečima. U neprijateljska po¬ duzeča ubrajaju se poduzeča, čiji je vlasnik inozemac, pripadnik zaračene države ili poduzeča, gdje je potpuno ili večinom neprijateljski kapital. Svim ta- kovim poduzečima postavljeni su revi- zori ( ili komesari t. zv sindachi). koji moraju stalno nadzirati poslovanje fir¬ me, te imaju pravo svakodnevnog uvi¬ da u trgovačke knjige, dokumente i ko¬ respondenci] u. Tek ako ovaj postupak ne zadovoljava može se postaviti sudski sekvestar ili se može odrediti likvida¬ cija. Imenovanje i čitava akcija vrši se sa strane ministarstva korporacija. ZABRANA PLOVIDBE NOČU U PULJ- SKOJ LUCI Pula — Lučka komanda izdala je na- redbu prema kojoj se zabranjuje svaka plovidba privatnim čamcima no puljsko j luči od zalaza do izlaza sunca. U to vri¬ jeme zabranjeno je ostavljanje bilo ka- kve robe ili kola na obali, željezničke Vlasti moraju sve vagone koji bi se na¬ šli uz obalu pravovremeno povuči naod- redjena mjesta tako da obala noču ap- solutno bude čista. OSUDA U PROCESU O ZLOČINU NA ŽB AND A J ŠTINI žbandaji — u prošlom smo broju ja¬ vili o velikom procesu, koji se vodi u Puli pred tamošnjim tribunalom protiv Milke Rajko udate štifanič, koja je op- tužena da je u zajednici sa svojim oču- hom Martinom Rajkom iz Kirmenjaka dala ubiti svoga muža Gašpara štifaniča trgovca iz Žbandaja. Državni je odvjetnik tražio za optu- žene kaznu od 3 do 27 godina teške ta- mnice, ali je sud sve optužene riješio zbog pomanjkanja dokaza. Tako je taj strahoviti zločin, koji več dvije godine drži u veliko.j napetosti cijelu Dolištinu ostao još uvijek neobjašnjen. PROPAGANDNI KINO Pazin — Konferenci j a fašista zem- Ijoradnika odredila je da specijalni automobil s kinoaparaturom obidje sva mjesta i sela u pokrajini i da prikazuje kulturne i poučne filmove seljacima. Autokino prikazivat če osim izričito stru- cmh filmova i druge poučne filmove o svim političkim i vojničkim dogadja- jima u svijetu. ♦ ,, £ azi , n — Na, sveučilištu u Bologni do¬ ktorirala su ovih dana i dva Pazinca i to Antun Butolo i Branko Mogorovič. oba iz kemije i farmaceutike. Obojica su članovi GUF (sveučilišne fašističke or¬ ganizacije) Tržaško sodišče je razveljavilo MENICE RADEŠKEGA SAMOSTANA KI JIH JE DAL MARKIZI DE ROLA Pred kratkim je nastala v Sloveniji velika afera v zvezi z menicami, ki jih je dal samostan francoski markizi Rene Morice de Rola. Markiza, naveličana posvetnega življenja, se je odločila vsto¬ piti v samostan in si je za to izbrala samostan reda sester sv. Vincenca Pa- velskega v Radečah. Po pravilih reda je morala vse premoženje prepisati na omenjeni samostan. Markiza je izjavila, da ima v Franciji posestva v vrednosti več miljonov. Ker se je izgovarjala, da ji je potrebna kavcija, s katero naj bi ji bil olajšan prenos imovine na samostan ter zaradi težav pri uvozu valut in ker so jih delale francoske oblasti razne za¬ preke, je dobila markiza od samostana 11 menic po 300 000 dinarjev. Po kraj¬ šem času se je markiza naveličala tudi samostanskega življenja in se preselila v Italijo ter je v Trstu in Vidmu zaklju¬ čila s temi menicami nekaj poslov. Ra- deški samostan je francosko markizo tožil. Zadeva je prišla pred tržaško so¬ dišče, ki je razveljavilo menice in pri¬ znalo krivdo markize de Rola. ULICA CORONEO POSTALA VIA NIZZA Trst, julija 1940. — Po vseh itali¬ janskih mestih so spremenili imena ulic, ki so dosedaj nosila razna francoska imena, in jih nadomestili z italijanskimi iredentističnimi imeni. Pri tem so spre¬ menili tudi neka stara imena ulic, ki, kakor pravijo, nimajo danes nikakega pomena več. Tako so med drugim spre¬ menili v Trstu tudi ime ulice Coroneo. ki je bila znana predvsem zaradi sodnih zaporov. Kakor ugotavlja »Piccolo« po italijanskem zgodovinarju Generiniju, je ta ulica dobila svoje ime po znanem ljubljanskem škofu Tomažu Hrenu, ki se je v prvih letih sedemnajstega sto¬ letja mudil v Trstu škof si je kupil vilo v današnji Kolonji. Omenjeni zgodovi¬ nar imenuje škofa Krones ali Chrones in po njegovem latinskem imenu »Co- roneus« je bila imenovana ulica ob ka¬ teri je stala njegova vila in današnji sodni zapori. SMRTNA NESREČA Trst, julija 1940. — 17-letni mehanik Karel Mezinec iz Trsta se je smrtno po¬ nesrečil v tržaški ladjedelnici, ko je bil zaposlen pri žerjavu. Pri premikanju žer¬ java se je Mezinec približal žicam po ka¬ terih teče električni tok visoke napeto¬ sti in s hrbtom zadel ob nje. ter v neza¬ vesti omahnil z žerjava. Prepeljali so ga v bolnišnico, kjer je kamlu nato umrl. NOVI TRŽAŠKI DOKTORJI Na tržaški visoki trgovski šoli so do¬ ktorirali med ostalimi tudi sledeči: Akrap Mladen iz Solita. Adam Rudolf iz Trsta, Bandelj Danica iz Dornberga. Baša Marcel iz Trsta, Baša Vladimir iz Černič pri Go¬ rici, Brenčič Rajmund iz Idrije. Dolžan Pe¬ ter iz Trsta. Jereb Franc iz Krapna. Ker- mol.i Juro' iz Trsta, Sancin Anton iz Trsta, Škabar Artur iz Trsta, Seberič Ivan iz Re¬ ke in Terzič Josip iz Splita. HIŠA V PLAMENIH _ Zaradi kemijskega procesa v senu je v Čedadu prišlo do požara na gospodarskem poslopju in hiši v ki sta last plemenitašev Albini, katerih posestvo obdeluje kolon Ivan Orsetič. Požar je napravil za 30000 lir škode od katere trpi kolon 10.000 ker mu je zgorelo orodje, oprava itd. KAPLAN MAZORA ODHAJA Idrija, julija 1940. —(***) Ni bila navada pri nas, da bj se duhovniki tako hitro menjavali kot dosedaj. Ponavadi je v prejšnjih časih ostal vsak po dolga leta in se skoraj udomačil med nami. Zadnja leta sem se pa spremembe hitro vrše m od mladih duhovnikov je malo¬ kateri odstal dalje od 1 leta. Zdi se nam, da tak način premestitve ni kaj primeren, ker duhovniku ne nudi prilike dodobra spoznati ljudi, ki so mu poverjeni v dušno pastirstvo. Posebno pa nastane težak položaj tam, kjer je cerkveni pevski zbor odvisen od duhov¬ nika, ki mora radi pomanjkanja spo¬ sobnih moči sam voditi tudi cerkveno petje. Pri takem zboru je pod navede¬ nimi okoliščinami skoraj izključen vsak napredek, ker se onemogoča prava or¬ ganizacija in poduk Po komaj enoletnem službovanju je nenadoma premeščen tudi sedanji kap¬ lan in vodja cerkvenega zbora Mazora Ludvik, ki si ie s svojim res duhovniškim življenjem in delovanjem stekel v Idriji mnogo prijateljev. V nedeljo se je s prižnice poslovil od svojih vernikov z lepim govorom. Idrij Čanje se ga bodo radi in s hvaležnostjo spominjali. CIJENE SIJENA Pazin — Cijene sijenu su znatno po¬ rasle. Danas se cijeni sijeno za konje po 30 lira kvintal. a za volove 32 lire. Pre- šano u balama stoj} isto si.ieno 36 odno¬ sno 39 lira kvintah _ CIJENE MESU Pula — Prošli tiedan stigla je u Trst i Pulu oveca partija rumunjskih volova, bo se je meso sjeklo po cijeni od 7.70 do 16.80 lira po kilogramu več prema torne kakav je dio bio. Ljudi su se tih dana obilato opskrbili mesom la ko su cijene, kako se vidi, bile relativno dosta visoke. BROJ 29. ISTRA STRANA 3. Besarabija in njeno prebivalstvo Slovanski ®s»ačaj pripojenega ozemlja - Moldavci, nov slovanski narod Ustanovitev sovjetske moldavske republike Ko je dne 27. preteklega meseca Ru¬ sija predala Romuniji ultimatum za vrnitev Besarabije in Bukovine,^ se je pri tem Sovjetska Rusija nanašala na narodnostni princip ter tudi na zgodo¬ vinski princip. Vsakemu je padlo v oči. ko je ruska uradna agencij a Tass ozna¬ čila, da tvorijo večino v odstopljenem ozemlju Ukrajinci in Moldavci. Kak¬ šen narod so ti Moldavci? O tem vprašanju je prinesel dne 7. t. m »Hrvatski list« iz Osijeka zanimiv čla¬ nek, ki pojasnjuje narodnostne momen¬ te v Besarabiji in Bukovini ter razlaga, kako je prišlo do nastanka današnjih Romunov in romunske države, ter raz¬ glablja vprašanje novega naroda Mol¬ davcev. Zaradi zanimivosti prinašamo iz omenjenega lista članek dosledno. Poreklo Romunov je že od nekdaj sporno ter niti sami romunski zgodovi¬ narji si ne morejo v tem biti edini. Po romunskih podatkih obsega celokupno romunsko, prebivalstvo okoli 13,200.000 duš, med katere prištevajo tako imeno¬ vane Vlahe (Karavlahi med Karpati in Donavo, in Kucovlahi v Makedoniji) potem Istroromune (romanski ele¬ ment v Istri), Dakoromune, Mol¬ davce, Dobrudžance itd. Po mne¬ nju večine romunskih zgodovinarjev je romunski narod nastal tako, da je bilo romanizirano pre¬ bivalstvo Dakije (rimske pokra¬ jine ki je obsegala današnje romunsko področje vzhodno od Karpatov in južno od Erdeljskih planin do Donave), ki so se baje obdržali v kasnejših stoletjih v morju drugih narodov kot Gepidov, Avarov, Bolgarov, Madžarov, Pečengov in Kumanov posebno v erdeljskih pla¬ ninah. Drugi vidijo v današnjih Romu¬ nih mešanico vseh omenjenih narodov, prištevši k tem še Srbe, Grke in Makedonce na Balkanu. No¬ madsko ljudstvo, ki je nastalo s stoplje- njem Grkov, Slovanov in romaniziranih Grkov ter Makedoncev na Balkanu, ki je dobilo ime Vlahi, se je v 11. stoletje preselilo preko Donave na ozemlje, ki je dobilo po njih ime — Vlaška (Kara- vlaška, — za razliko od ozemlja Kuco- vlahov, ki so še ostali v Makedoniji in Grčiji) ter so se pozneje razširili po Erdelju, Banatu in istočni Srbiji (okoli Negotina), a nekaj po Moldaviji (oze¬ mlje med Karpati in reko Pr ut) in Do- brudži. Ta narod, ki je do najnovejšega časa — do 19. stoletja — tvoril etnično skupino za sebe, si je prisvajal vodstvo med ostalima narodi, posebno pa nad Moldavci, ki so iim od vseh ostalih na¬ rodov bili najbližji, ne toliko po krvi, ko¬ likor po jeziku in sicer — kar je zelo paradoksalno — po slovanskem je¬ ziku! Treba je namreč vedeti, da sta oba naroda, vlaški in moldavski, še do zedinjenja njihovih teritorijev imela staroslovansko liturgijo, a jezik jima je bil do 50 odstotkov pomešan s slovan¬ skimi besedami, a pri Moldavcih je bil jezik sestavljen celo do 70—80 odstotkov slovanskih besed (ostale besede so bile romanskega; grškega, turškega in tatar¬ skega izvora). V kulturnem pogledu so se Vlahi severno od Donave rešili izpod grškega in tudi turškega vpliva, podlegli pa so posebno v novejšem času slovan¬ skemu, germanskemu in madžarskemu vplivu. Današnji tip Vlaha je očitna mešanica romanskega, slovanskega, gr¬ škega in turško-tatarskega vpliva. Po raznih peripetijah od dnevov rim¬ skega gospodarstva do odhoda Kuma¬ nov in Pečengov ter Tatarov je Erdelj prišel definitivno pod Ogrsko, v osta¬ lem področju te narodnostne mešanice, sta bili končno ustanovljeni dve kneže¬ vini Vlaška in Moldavska, delo¬ ma pod tatarskim, deloma pod ogrskim poglavarstvom, a v početku 15. odnosno 16. stoletja pod turškim poglavarstvom. Od dneva svojega osnutka sta živeli obe kneževini svoje posebno življenje. Kneževina Vlaška je bila stvore- na v prvi polovici 14. stoletja na tlu nekdanjega kraljestva Kumanov. Basa- rab, kumanskega porekla, je osnoval vlaško dinastijo, ki je vlada z intervali do 1659. Politično je ta kneževina nihala med ogrskim in turškim vplivom. Naj¬ važnejši vladar iz dinastije Basarab je bil Mihajlo Hrabri. V 17. stoletju je za¬ čel prevladovati turški vpliv, ki je v 18. stoletju dosegel vrhunec. Turki so pri¬ čeli kneževsko dostojanstvo Vlaške pro¬ dajati in so se na ta način domogle vlaške kneževine bogate grške fanariot- ske družine iz Carigrada (fanar: sedež grškega ekumenskega patriarha). Fana- rioti so prinesli v Vlaško to kar pospe¬ šuje gospodarski in kulturni razpad: korupcijo in politično nemorajo. Od teh rodbin — Ypsilanti, Kantakuzen i. t. d. — so izmamili razne privilegije tudi Rusi, tako da je v teku 19. stoletja ruski vpliv istisnil turškega. Pod mnogo srečnejšimi okolnostmi se je razvijala kneževina Moldav¬ ska. To kneževino je osnoval 1360. voj¬ l Černovice N *& Konstanca voda Bogdan iz Marmaroša. Takrat je v tej deželi bogati z vsemi lepotami in prirodnimi bogastvi prevladoval kuman- ski, slovanski in turški element. Slo¬ vani (Moldavci) so zavzemali naj¬ večji del ozemlja, Kumani so se držali Karpatov, a Tatari nižine ob desni obali Donave in črnomorskega primorja. Mol¬ davci, kot glavni element so dali narodu tudi jezik, ki je bil slovanski (ukrajin¬ ski). Tri dežele so tvorile veliko in močno kneževino Moldavsko: Bukovina, prava Moldavska (ozemlje med Karpati in reko Prut) in cela Besarabija. Pe¬ ter I. je osnoval dinastijo Muša, ki je vladala do 1. 1597. Knez Aleksander I. Dobri je uredil finance, upravo in pra¬ vosodje, izvojeval je nezavistnost od Poljakov in Madžarov, potolkel Turke in osvojil Kili j o in Akerman nasproti Odese. Njegov sin Bogdan II. je priznal turško gospodstvo ter plačeval letni davek. Zaradi tega so Turki pustili Mol¬ davski popolno avtonomijo. Tudi v Mol¬ davski so Turki uvedli sistem predava¬ nja kneževskega naslova, ki so ga ku¬ pile družine Ypsilanti, Maurokordati itd. Med tem je eden izmed fanariotov dvi¬ gnil ustajo proti Turkom, nakar se je Turška ponovno vrnila k volitvam kneza med domačimi bojari. Pod rusko oku¬ pacijo (1828—1834) so dobili domači bojari popolno premoč. Revolucijo leta 1848. je zadušila ruska vojska, a druga ruska okupacija je dovedla do krimske vojne. Izza ruske okupacije je sledila avstrijska, dokler niso bojari na pobudo Avstrije izbrali za kneza Ivana L. Sturdzo, katerega ,ie izbrala tudi Vlaška, s čimer je bilo izvršeno zedinje¬ nje kneževin. L. 1861. je bilo izvršeno državno-pravno zedinitev pod skupnim imenom Romunije (Romania). Še 1. 1777 je morala Moldavska odsto¬ piti Bukovino Avstriji, a 1. 1812. Besa¬ rabijo Rusiji. Izza turško-ruske vojne 1. 1877—1878. je dobila Romunija v za¬ meno za Besarabijo, ozemlje izpod do¬ navskega ustja Dobrudžo, s čimer je to ozemlje prvič v zgodovini prišlo v poli¬ tično skupnost z Vlaško in Moldavsko. Romunska Dobrudža je bila dvakrat razširjena na račun bolgarske Dobrudže (1. 1913, in 1919.). Z mirom v Parizu 1. 1919. sta bili Romuniji zopet dodeljeni Besarabija in Bukovina, ki sta bili ne¬ koč sestavna dela kneževine Moldavske in ves Erdelj ter velik del Banata, ka¬ tera sta dolga stoletja pripadala ogrski kroni sv. Štefana. Sedaj pa je bila Besarabija vrnjena Rusiji in prav tako je morala Romunija ostopiti tudi severno Bukovino, v ka¬ teri tvorijo Ukrajinci večino. Razen Ukrajincev (katerih je 38 odstotkov) smatrajo Rusi za slovan¬ ski živelj tudi one Moldavce (tudi kakih 38 odstotkov), katere Romuni že od nekdaj smatrajo za del svoje romun¬ ske etnične skupine. Da je to resnica, dokazuje dejstvo, da so sovjeti ob meji Besarabije že 1. 1926. ustanovili avto¬ nomno moldavsko republiko v okviru ukrajinske sovjetske republike. Ta mol¬ davska republika obsega 7.835 kv. km. In šteje čez 600.000 ( prebivalcev. Glavno mesto je Balta (o'd 1. 1928.). Razumljivo je, da Romunija ni nikoli hotela pri¬ znati te avtonomne moldavske repu¬ blike v okviru sovjetskega saveza. ki je bila osnovana kot privlačna sila za Ukrajince in Moldavce v Besarabiji. Sedaj nam preostane samo to, da utrdimo točnost ruske teze o po¬ reklu etničnem sestavu in nacionalni zavesti tega naroda, ki prebiva v Besa¬ rabiji. številna slovanska imena gor, rek in mest so še danes dokaz nekdanje jako¬ sti slovanskega življa v Mol¬ davski, a da o Besarabiji niti ne go¬ vorimo. Danes niti ne negirajo, da je večina življa v Moldaviji slovanskega porekla, a da so romunskega porekla prebivalci ozemlja ob vlaški meji, kate¬ rim je poreklo še nejasno. Moldavci ta¬ tarskega porekla se naslanjajo na pri¬ morje, medtem ko so Židje raztreseni po vsej deželi, (okoli 250.00 do 300.000 duš). Rekli smo že, da so imeli Moldavci (v Moldavski, Bukovini in Besarabiji) sta¬ roslovansko bogoslužje. Jezik je bil v ogromni večini sestavljen od slovanskih besed, a za pisavo so vzeli rusko cirilico. Kakšna je bila njihova nacionalna zavest? To je danes težko ustano¬ viti. Toliko vedo, da so se sami strogo ločili — ne samo politično, temveč tudi kulturno — od svojih sosedov Vlahov. Oni so se sami nazivali Moldavci in pod tem imenom so razumeli ne samo poli¬ tični, temveč tudi etični pojem — med¬ tem ko so jih Rusi in Ukrajinci sma¬ trali za del tistega naroda, ki se je ta¬ krat imenoval »Haliči« (Galičani) torej so jih smatrali za del velikega ukrajin¬ skega naroda, a Besarabijo in Moldav¬ sko za del in nadaljevanje tiste geograf¬ ske edinice, ki nam je poznana kot Ukrajina. Najnovejši dogodki, ki jih je sprožila Sovjetska Rusija, nam potrju¬ jejo, da ta tendenca ni zamrla, temveč nasprotno da se razširja in učvršču- je danes na račun romunskega politič¬ nega in etničnega življenja. Po vsemu temu se moremo zamisliti, kako je svoječasno prišlo do unifika¬ cije Vlaške in Moldavske v političnem in etničnem pravcu, kako je od dveh narodnih teritorijev in dveh narodnih edinic nastala ena politična in etnišno- kulturna skupina. Vse to spominja — po pisanju ruskih etnologov — na isto¬ vrstne napore za ustvaritev edinstvene¬ ga češkoslovaškega naroda in enotnega jugoslovanskega naroda. Kdo je imel toliki interes za ustvaritev roman¬ skega naroda v dolnjem Podonavju? V prvi vrsti so igrali veliko vlogo impe¬ rialistični momenti tedanje carske Rusije, ki so posebno oživeli za časa carice Katarine v katere dobo spada tudi začetek propadanja otomanskega cesarstva, začetek epohe »bolnika na Bosporju«. Pravoslavna Rusija je uprla svoj pogled na Carigrad in je bila v tem podprta od bogatih carigrajskih fana¬ riotov, ki so v Vlaški in Moldavski izvr¬ ševali posebno misijo pravoslavlja. Ru¬ sija je imela na svoji strani že prebival¬ stvo Besarabije, Moldavije in Bolgarije ter je bilo treba tedaj pridobiti še prebival¬ stvo Vlaške, ki do takrat — zaradi vpli¬ va zapada — ni pokazovalo preveč smi¬ sla za ruske zamisli. Fanariotski knezi v Moldaviji in Vlaški so z izkoriščavanjem pravoslavja Vlahov in Moldavcev znali na vešč na¬ čin nihati med grškim in ruskim pravo¬ slavjem ter oba naroda približali v tem pravcu. Vzporedno s tem se je pristo¬ pilo k delu za politično in kulturno uni¬ fikacijo. Zaradi svojih imperialističnih poželenj je caristična Rusija žrtvo¬ vala slovanstvo Moldavcev ter tako pristala na formiranje edinstvenega ro¬ munskega naroda kot zadnjega še žive¬ čega ostanka vzhodno-rimskega cesar¬ stva, ki naj bi nekoč vstalo v senci ruskega carskega orla. . Turčija je prekasno opazila to delovanje fanario¬ tov. Ko je dopustila, da obe kneževini volijo zopet svoje »gospodarje« iz vrst domačih bojarov, je že bila propaganda za romunizacijo Moldavije v polnem te¬ ku. Kljub temu pa je bila Rusija toliko previdna, da je ločila Besarabijo in jo pridelila sebi ter je tako vsaj svoje Ukrajince obvarovala te romanizacije. Kako se bodo razvijale stvari v na¬ novo zavzeti Besarabiji, temu ni tako težko priti do dna z obzirom na zgoraj navedeno. Mnogo bolj bi bilo vedeti ko¬ likšno atraktivno silo bo imela na pre¬ ostale Moldavce v nekdanji moldavski kneževini moldavsko-ukrajinska Besa¬ rabija. * Dne 10. t. m. je službena sovjetska agencija objavila vest, da se je s pri¬ ključitvijo Besarabije Sovjetski Rusiji znatno povečalo moldavsko prebival¬ stvo, ki sedaj šteje 2,000.000 duš. Zaradi tega je svet komisarjev sovjetske mol¬ davske republike v sporazumu s svetom komisarjev ukrajinske republike predal osrednjemu odboru in svetu komisarjev predlog, da se osnuje samostalna mol¬ davska republika. Svet komisarjev in osrednji odbor sta bila soglasna s tem predlogom ter ga predložila vrhovnemu svetu Sovjetske Rusije. „ltal-Jug“ U Milanu izlazi več sedamnaestu go- dinu jugoslavensko-talijanski časopis za privredu i trgovinu «Ital-Jug«, kojemu je svrha promicanje gospodarskih odno¬ sa izmedju Jugoslavije i Italije. Osni- vač časopisa je, kako čitamo na naslov¬ no j stranici, dr. Antonije Filipič, a urednik je Aldo Lusignoli. Jedan dio sadržaja izlazi na hrvatskom, a drugi dio na talijanskom jeziku. Uredništvo i uprava je u Milanu, a u Beogradu ima časopis svoj ured. časopis je, kako je istaknuto ispod njegova naziva, namijenjen trgovačkom i privrednom svijetu u obim državama, pa se na njega ne bismo osvrtali, da nismo u posljednjem broju (brej 6 za juni) našli materij al. Na prvom mjestu mislimo na uvodni člana-k, iz pera Alda Lusignolia uredni¬ ka časopisa, pod naslovom »Rat Itali¬ je«. U članku se tedanji rat Italije označuje kao rat za talij ansku nezavis- nost, ko ji slijedi iza niza ratova iz 1848—59—60—66—70 i konačno svjet- skoga rata 1915—18. Italija je u tim ratovima postigla svoje pravo na život, ali za nju nema prave nezavisnosti, ako put u oceane nije otvoren. Zbog toga, veli Lusignoli, rat započet 11 juna ima karakter rata za talij ansku nezavis- nost. »Nije, a niti hoče da bude, — nastavlja pisac — osvajalački rat ili rat za hegemonijom: Talij ani, koji su se borili i koji se bore da afirmiraj u i da razviju svoju nacionalnost, prvi su koji znaju, koliko treba imati po¬ što vanj a za narode, koji ne navaljuju na druge narode«. U tom smislu tumači Lusignoli i onaj pasus, što ga je Duce u svom govoru održanom dan prije talij anskoga ulaska u rat, namijenio susjednim neutralnim državama: švicarskoj, Jugoslaviji, Gr- čkoj, Turskoj i Egiptu. Karakteristično je i zaključno po¬ glavij e članka: »Odnosi izmedju Jugoslavije i Ita¬ lije, odredjeni ugovorima, koji su na snazi več tri godine dali su najbolje uzajamne rezultate, od danas če se još više okoristiti s vezama, koje nameče geografija. Italija, kada pobjedonosno završi ovaj rat oslcbodjenja, znat če cijeniti prijateljsko držanje susjedne zemlje«. Lusignoliev članak tiskan je hrvat- skim jezikom, što znači, da ga je pisac namijenio čitateljima časopisa u Ju¬ goslaviji, radi čega je i razumljiv ovaj njegov optimistički zaključak, u osta- lom posve ispravan i j edino logičan, ako se iskreno usvaja princip prijateljstva, na kojem se u političkom pogledu ni formalno a ni stvarno nije ništa pre¬ mij enilo. Medju hrvatski tiskanim člancima 'nalazimo i krači prikaz o gradnji nove željezničke pruge Trst—Rij eka, o čemu je i u našem listu več bilo govora. Nova pruga, za koju su izvršene sve predradnje pa treba samo početi rado- vima, išla bi iz Trsta preko Hrpelje- Kozina na Šapjane, odatle na Rijeku. Njena bi duljina iznosila 72 kilometra, te bi bila gotovo dva put krača od do- sadanje pruge Trst—Sv. Petar na Krasu —Rijeka., koja iznosi 129 kilometara. Gradnjom nove pruge znatno bi se — konstatira »Ital-Jug« — skratio put iz Trsta u Jugoistočnu Evropu, j er bi i put Trst—Zagreb bic znatno krači od dosadanjega puta preko Postojne i Ljubljane. U članku se nadalje navodi, da ta¬ lij anska vlada živo radi na torne, da učini Trst najvažnijom izvoznom lukom talijanske robe za jugoistočnu Evropu, kao što je več sada slučaj za jedan dio izvoza inozemnoga zaledja. Isto tako radi se, kako dalje čitamo, i ha podi- zanju riječke luke inanjenom osiguranju za budučnost, kao uvozne luke za siro- vine potrebne madžarskoj industriji. U tu je svrhu osnovano društvo »Societa italiana d’ Armamento«. Društvo je osnovano od jedne skupine venecijan- skih interesenata pod vodstvom senato- ra Cini i društva »Fiat«, koji grade šest motornih brodova svaki od 10.000 tona s brzinom od 16 milja. Ti brodovi, kaže se na koncu članka, treba da vrše iz Rijeke prekomorski promet te su u prvom redu odredjeni da stvore nove mogučnosti za uvoz i izvoz iz Madžar¬ ske i Jugoslavije. BROJ 29. strana ,. »ISTRA. VIJESTI IZ DOMOVINE O še neporavnani vojni odškodnini Dobili smo sledeče pišimo, katero priobčujemo radi važnosti in nujnosti vojno odškodninske zadeve: Te dni sem čital v časopisu, da je italijanski ministerski svet v Rimu spre¬ jel uredbo, po kateri bo Italija takoj povrnila vsem svojim državljanom ško¬ do, prizadejano jim vsled sedanje vojne. Lahko si mislite kak utis je napra¬ vila ta vest na mene in sotrpine, ko v naši državi nimamo še do danes niti zakona ali uredbe za poravnavo vojne škode, nastale našim državljanom v zadnji svetovni vojni vsled bojev ob avstrijsko-italijanskem bojišču, na ka¬ tero odškodnino mi prizadeti zelo težko, čim dalje, tem težje čakamo: saj zate¬ govanje plačila odškodnine povečuje škodo in obtežuje položaj oškodovanca. Jaz sem bil pred vojno imovit hišni po¬ sestnik in trgovec na Primorskem, izgu¬ bil pa sem vsled vojnih operacij vse svoje premoženje. Italijanske oblasti, ki so že davno izplačale vojno odškodnino svojim državljanom za vojno škodo zadnje svetovne vojne, so mi odklonile vsako odškodnino, ker sem bil in sem jugoslovanski državljan, pristojen že od rojstva v občino, ki se nahaja v Jugo¬ slaviji. Tako sem ostal na cesti s svojo družino. Ker sem se postaral sem dela nezmožen, brez zaslužka. Enako se godi velikemu delu oškodo¬ vancev, ki niso dobili odškodnine za vojno škodo, kolikor jih že ni pomrlo! Nekateri izmed njih so pravi reveži. Te žalostne razmere, v katerih živijo NOVE KNJIGE vojni oškodovanci, zaslužijo da se nanje opozori našo javnost. Bavil se je ž nji¬ mi »Hrvatski dnevnik« v št. od 27. 1. 1940., kjer sem bral da »imade oprav- dane nade da če likvidacija te štete biti izvršena tečajem 1940. godine.« Dalje je pisal ta list še sledeče besede: »Koliko je žalosno, da su oštečenici, Hrvati i Slo¬ venci morali 23 godine čeka ti na svoja prava, toliko nas opet raduje, da su naši ministri unatoč ogromnog posla i teških ekonomskih prilika našli razu- mijevanja i vremena, da pokrenu akciju kako bi se uklonila velika nepravda. Značajno je to tim više. što naši mi¬ nistri ulaze u rješavanje jednog pitanja, koje se tiče u prvom redu Slovenaca, dok su Slovenci imali u predjašnjim vladama i jednog ministra predsjedni- ka i velik broj mjerodavnih ministara, pa ipak u toj stvari, koja se tiče prven¬ stveno njihovih ljudi, nisu vodili do¬ volj ne brige.« Ko smo čitali ta članek »Hrvatskega dnevnika«, smo pričakovali, da bo mi¬ nistrski svet v kratkem sklenil in izdal uredbo za likvidacijo in plačilo vojne škode. To se pa dosedaj še ni zgodilo, četudi je preteklo že 6 mesecev od ome¬ njenega obvestila v »Hrvatskemu dnev¬ niku«. Skrajni čas je, da ministrski svet v kratkem odobri in izda to uredbo in da s tem stori naša država napram voj¬ nim oškodavcem to, kar so že davno storile druge države napram svojim državljanom. Z odličnim spoštovanjem MANJŠINSKI PREGLED Otgan nemške manjšine DEMANTIRA MADŽARSKE VESTI O PREGANJANJU MANJŠIN V ROMUNIJI Uradno glasilo nemške stranke v Ro¬ muniji »Bukurester Tagblatt« je prineslo te dni zanimiv članek, ki brani postopa¬ nje romunske vlade napram narodnim manjšinam. List piše: »Tisk v Budimpešti, ki že nekaj časa vodi oštro kampanijo v zvezi s situaci¬ jo v Romuniji, se bavi zelo rad po¬ sebno s stanjem narodnih manjšin v Transilvanija. Listi neprestano trde, da je madžarska manjšina izložena stalnim pretnjam in opasnostim s strani ro¬ munske države, ne da bi pri tem pri¬ nesla na dan tudi dejstva. Razumljivo je, da so te vesti v madžarskem tisku o tako imenovanih šikanah in preganja¬ njih, katerim je po pisanju madžarskih listov, izloženo tudi nemško prebiva'stvo v Romuniji, popolnoma izmišljene. Lahko je uvideti, da ta kampanija služi cenenim intrigam in stvaranju raz¬ dora med Nemčijo in Romunijo, v času ko se ta približuje nemškemu Reichu. Toda je intrige so naivne in Nemčija se lahko more uveriti o stališču romunskih oblasti do narodnih manjšin v Romu¬ niji«. VPRAŠANJE ALZACIJE IN LORENE Kakor smo v našem listu že omenili, so se v zadnjem času pokazali znaki, po katerih se da sklepati, da bo Nemčija v kratkem rešila alzaško-lorensko vprašanje na ta način, da bo to ozemlje pripojila rajhu. Z uradne strani ni o tem vpra¬ šanju bilo nišesar slišati, vendar pa so nekateri nemški listi že načeli to vpra¬ šanje. Dobro informirani Hamburger Fremdenblatt piše odkrito, da bosta Al¬ zacija in Lorena v bodočem mirovnem dogovoru spet priključeni Nemčiji. A. G. KONCERT TENORISTA ANGELA JARCA NOVI ROMAN VIKTORA ČARA EMINA Viktor Car Emin, koji je več prešao sedamdesetu godinu života, još je uvijek najplodniji istarski, a mogli bi reči uopče hrvatski pisac. Evo tu nedavno izdao je u svojoj nakladi vanredno snažan i omašan historijski roman »Presječeni puti«, o kom je bilo govora i u našem listu. Sada je Jadranska Straža u Splitu iz¬ dala novi jedan njegov roman »Vitez mora«. Viktor Car Emin je pisac mora i Primor¬ ja, pa je tako i ovaj njegov najnoviji roman uzet iz pomorskoga života. U romanu » Vi¬ tez mora« obradio je Car tipičnog našeg pomorca, kojega sudbina tjera kroz mora i kontinente da dodje do svog doma u ko¬ me bi trebalo da nadje onaj pravi mir, no umjesto toga nalazi provaliju. Napeta rad- nja, isklesani lipovi psihološki snažno ob- radjeni nižu se pred očima čitatelja i pri¬ kazu ju nam našega čovjeka kao pravo g vi¬ teza mora ... Djelo je ilustrirano krasnim Mauroviče- vim crtežima, u dvije boje, ukusno je oprem¬ ljeno, štampano na finom papiru. i stoji 20 .— dinara, a naručuje se u svim boljim knjižarama u zemlji ili izravno kod Jadran¬ ske Straže u Splitu. Mi čemo se na djelo još pobliže osvrnuti. Kranj. — V sredo dne 10 t. m. je priredilo Primorsko prosv. in podporno društvo »Sloga« v Kranju koncert slov. umetne pesmi s sodelovanjem oper¬ nega tenorista našega rojaka Angela Jarca. Ker so taki koncerti v Kranju redkost, je bila dvorana lepo zasedena. V uvodu je podal nekaj besed o razvoju slovenske umetne pesmi tov. Martinuzzi, nato pa je Jarc otvoril koncert z Vola¬ ričevo pesmijo »Pregovorjena otožnost« ki se nam je takoj s prvo pesmijo predstavil ne samo kot glasovno izurjen pevec, temveč tudi kot čustven lirik. Ta čustvenost je bila posebno izražena v Škerjančevi »Večerni impresiji« in Kogojevi pesmi »Sprehod v zimi«. Ob¬ činstvo je bilo pevcu za njegovo lepo izvajanje zelo hvaležno in ga je nagra¬ dilo s toplim ploskanjem. V priznanje in zahvalo je po prvem delu koncerta prejel krasen šopek. NOV NASLOV PODUPRAVE IN POD- UREDNIŠTVA »ISTRE« V LJUBLJANI Opozarjamo vse naše naročnike in či- tatelje, da sta se poduprava in podured- ništvo našega lista v Ljubljani preselila iz Erjavčeve ul. 4a v Beogradsko ul. 22. Uprava lista »ISTRA« IZSELITEV NEMCEV IZ BESARABIJE IN SEVERNE BUKOVINE Nemška manjšina v Besarabiji in severni Bukovini se bo preselila v Nem¬ čijo še v teku tega meseca. Prva grupa nemških izseljencev je že ukrcana na ladjo in se bo po Donavi vrnila v Nemčijo. OSEBNE VESTI POROKA V nedeljo. 16 junija se je v Trstu poročil znani kulturni delavec in pisatelj dr. Stanko Vuk z gospodično Danico Tomažičevo iz ugledne tržaške rodbine. Mlademu paru prav iskreno čestitamo in želimo veliko sreče! * HIMEN Na praznik Sv. Petra in Pavla sta se poročila v Ljubljani naša rojaka Vladi¬ mir Uršič, nameščenec Narodne tiskarne v Ljubljani, rodom iz Barkovelj pri Trstu in Olga Pahor, uradnica v tovarni »Ju- gočeška« v Kranju, rodom iz Gorice. Mladoporočencema naše iskrene čestitke. ♦ Na pravni fakulteti ljubljanske uni¬ verze je diplomiral naš rojak Alfred Hvala iz Šempasa. Čestitamo! Naš rojak dr. Karlo Lušicki novi profesor ljubljanske univerze Kakor smo že v eni izmed zadniih številk našega lista na kratko sDoro čili, je bil imenovan za rednega m-ofe sorja na ljubljanskem vseučilišču naš rojak Karlo Lusick;, k: je -korai dV! ~ set let deloval v Zagrebu Na temeH.i svojih spisov ga le medicinska fakulw P v Zagrebu dvakrat izvolila za docenta vendar pa njegova docentura ni bila potrjena. Novi profesor ljubljanskega vseuči¬ lišča je po rodu naš ožji rojak Rod' S p je 13. marca 1892 v Gornjih Leže*ah D ri Divači. Njegov priimek kaže da so nje¬ govi predniki bil: Po laki vendar s e J ie njegov oče že rodi) na slovensk h tleh Ljudsko šolo ie obiskoval v Boro-.niei’ gimnazijo pa v Ljublian; Medene ie absolviral na Duna:u. -oecializT*: na se je v Berlinu in na Dunaju Nekaj časa je vodil znam sanator*-: Tooo'šč co Tudi naslednja leta se j e na svojo lastno pest stalno bavl s -;jzac : .1o. V Zagrebu pa se je pekama) za izv—* nP .' ga zdravnika-specialista Našemu rojaku želimo še mnogo uspehov na noveni položaju! Naš rojak dr Stanko Žvokelj, iz Bu¬ danj prvi Vipavi, dosedanji asistent na živčanom oddelku splošm drž bolnice v Ljubljani, je imenovan za primarija na istem oddelku. Našemu rojaku k na¬ predovanju iskreno čestitamo! * DIPLOMA Diplomski izpit na sredini "insVi-ni šo¬ li v Ljubljani (oddelek za klavir! je na¬ pravil naš rojak Kuštrin Jože doma iz Podmelca. Vztrajnemu rojaku iskreno če¬ stitamo! NAŠI POKOJNIKI t VIŽINTIN LOJZE Dne 12. julija je umrl v ljubljanski bolnici po komaj 7 dni trajajoči notranji bolezni naš rojak Lojze Vižintin, rojen 1910 v Opatjem selu pri Gorici. Umrli ro¬ jak je bil več let do svoje smrti na¬ meščen kot ključavničar v splošni dr¬ žavni bolnici v Ljubljani. Radi svojega odkritega in vedrega značaja ie bil med ostalimi nameščenci zelo priljubljer. ter je njegova prerana in iznenadna smrt vzbudila pri vseh odkrito sočutje. Pokojniku naj bo lahka zemlja, žaloju- čemu očetu in bratu pa izrekamo naše sožalje! (***) ♦ VERONIKA PERKOVIČ-ŽENIŠEK U Pragu je 29 iuna o. g. nakon krat¬ ke i teške bolesti u 39 godini života preminula gospod.ia Veronika Perko- vič-ženišek, rodom iz štinjana iz oo- znate nacionalne obitelii Perkovič. Po¬ kojnica ie sestra našeg istaknutog zemljaka Viktora Perkoviča, kome ovim putem izrazujemo naše iskreno saučešče. *• * Dne 10. julija je umrla v Mariboru naša rojakinja Amalija Lenardič v 59 letu starosti. Pokojnici naj sveti večna luč, žaluj učim naše iskreno sožalje! Ernest Rade tič: KAD JE ZORA PUCALA.. Nastavak — To bi ti,sinko, bila jena, a druga bi bila ta: Potle sebe imaj največ ljubavi za svoje i za svoj rod. Vidiš: imaš mater, udovicu, ko.ia te čuva i gleda kako zlato u harti. Koliko če si i koliko bokuni ona od usti otkinuti, da ih tebi dade, da bu- de tebi dobro ... Težaka ne če uzeti. sa¬ ma če kopati i križa si lomiti nad moti- kon, samo za to da za te ništo Dršpara. — Ma dajte, Barba Jure. nemojte ta¬ ko govoriti ditetu. Neka gre veselo u školu. Za nj če se vajk ništo najti. Mladi smo, fala milom Bogu, i zdravi, imamo lip bokunič zemlje, imamo brajde, hiži- cu i svega pomalo. Ne če biti sve tako črno. kako mu vi Dripovidate, ne! brani¬ la se Zvana. — Nego, nego — dometne Ive — ni Zvana tako iako siromaha, kako ča to vi povidate. Pokojni Miho ie ustavlja li- pu kmeštinicu. Je. Bog mu dušu pomi- hij! — Ne, ne, ne, Zvana! Ja mu danas moran sve reči ča mi je na duši. I on valja da si to zapameti za ci.ia svoj ži¬ vot. I ce, ašto to je dan, ča ga neče ni- kada u svojen življenju zabiti. Dan. ka- da je prvi bot poša u velike škole ... — To van verujen, Barba Jure. On ie jur čilo jutro kako na iglah. — Zvana moja ja nočas nis ni ipa zaradi utega tvoga bojžega diteta... — Ma hote, hote, Barba Jure a za- što ne bite bij a spa? čudila se Zvana ho¬ teči sve izvrnuti na šalu. To dubokoum- no raspredanje županovo počelo iu 1e nomalo plašiti. Ta zar je zaista to taKo velrca stvar, da je prouzročila glavobolju čak j sa- mom županu. Ona ie i sama osječala da se odvažila na velik i sudbonosan korak ko.ii bi je mogao uoropastiti. Nek diiete , ne uči. neka uropadne nakon što joj je l izjelo pola kmeštine što če s njim? Za rad više ne če piti, si;dit „e se moti se. a gospodin opet ne če moči oostati U kra.j- njem kutiču duše imala ie ipak i zato neku prita.ienu rezervu. U tom če sluča¬ ju možda postati negdje pisar, dok ne odsluži vojsku, a onda može u žandare ili finance, toliko da se više ne mora vračati motici. Sve je to ona temeljito promislila, sa svim je mogučnostima za besnenih noči računala ... A Barba Jure ie nastavljao neumolji- vo dalje. — Nis moga spati, Zvana moja, pak Bog! Tvoj mali školante ni mi ni dite ni rod, ma kad mi je prid par dan moja Luca povidala da ga ti, sama udovica šalješ u svit. na velike škole, ništo me ie stislo ko srca. Prvi iz uve naše zapuštene Dolištine, prvi iz uvih naših tužnih kraji, ča jo šživu u mraku, kojih još ni ni počela pucati zora, kako ono ljudi u zadnje vrime vajk govore... I reka san: poj ču ga viditi i pozdraviti to bejato di¬ te ... I stija san pasati večeras poli tvo- ju hižu. kad buden tomiva iz Tinjana, ašto san mislija, da mali gre kako sutra ča. — Po majkicu, č a če reči mali, kada čuje, da perfin župan ni moga zaradi njega nočas spati na miru. To mu dižete uha, Jure! Moga bi još zaradi tega pojti po vragu, kimao le glavom Barba Ive. — To ni sramota. Ive! To je velika stvar! Nase kmetsko dite, čovik naše krvi, da more postati gospodin. Vokato. sudac, profesor, kapitan, pop. a more bi¬ ti i biškup. — A ne bin forši i papa? nasmije se Jakov, kome je sve to bilo pomalo smi- ješno. I ovi magarci, koji su tako lijeno vukli škriputavi vozič i Jovakin. koji je neprestano pljuckao i majka. umotana u plaštenku. i ova dva starca, koji su klima j uči i griskajuči svoje lulice tako važno raspravljali o njegovom odlasku u Pazin, kao da ie to ne znam kako važan svjetski problem. A on bi najradije bio veselo zafučkao ili zapjevao u tom div- nom jutru ... — Niš se ne more znati, ma ja ne gren tako daleko. Za me je dosta samo kad pomislin, da bismo za par lit mogli imatj u Poreču na sudu svoga čovika, dite naše krvi. — I da ne čemo morati pokorno ski- dati klabuk prid unon gospodon: šjor judice kva, š.ior vokato la! dometne Ive. Nego, nego. Lipo čemo do j ti k sucu, našen čoviku i reči čemo mu: šjor § ospodine, pomorite i uputite me, kako a učinin ovo, a kako uno! — A on če nas lipo potreptati po ra¬ menu i če reči: O barba Jure, o Barba Ive, ča ste to vi? Sidite, sidite sve čemo mi to valje urediti_ — I ne če nan se narugati: va in malora bruto ščavo! — Nego če nas kako pravi naš čovik lipo uputiti. — Eko, sinko — raznježeno če župan — to san ti samo stija reči: ljubavi imaj ljubavi i još jedanbot ti govorim: čuda ljubavi. Za sebe, za mater ča te je u mu¬ kah rodila i u potu zgojila, i za nas sve, za svi uvi nas nesricni i zapušteni na¬ rod, za svu ovu našu dragu pustu Istriju. — ču. Barba Jure, ču. nimaite za me strah. ,, "7 Sa(J si - m oje, čuja di nas boli: scavi samo i vajk samo ščavi. Pak kada ti jedanbot deventaš gospodin i kada dojdes na kakovo visoko misto, udri z šakon po stolici, kako je jedanbot udri- ja i naš veliki biškup. i reci: Ne. mi ni¬ smo scavi, mi smo ljudi, siromahi, ma poštenjaki! — Tako je! Tako, po svetega ne Bo¬ ga! raspalio se i Ive. — Ne srami se to. sinko, reči magarl prid samin cesaron. U starce kao da je ušlo nešto mlade- nackoga, poletnoga. Uspravili su se i sve žumije koracali, mašuči kvrgavlm palicama. Raspalili se u nekom svetom zanosu. Samo je Jovakin šutio. Sve mu to nije išlo u glavu. I kad su se starci največma oduševili. kad je Zvana siala od sreče i ganuča. oglasi se Jovakin: — Dragi Barba Jure. niste samo VI nočas mislija na Jakova! Ja san mu ka¬ ko niki rod, pak san i ja čuda o svemu temu razmišlja. Znate ja ne volin čuda govoriti, pak nis ni zvani niš stija reči. Ma kad ste se vi tako raspripovidali, kad sve to u tako lipon svitlu vidite, dajte da i ja rečen dvi besede. Ja znan da uve moje beside nete koristiti i da ne¬ te nenoga ubrnuti n&zad. Ma moran hi reči. A recite vi meni, Barba Jure, ča če biti, ako brižna Zvana ne bude mogla zdurati do kraja? Ako kmeštinu poji, a sina ne iškola? Ko joj propade i bude lačan i potriban skupa š njon? Svi su bili zatečeni. I Barba Ive i žu¬ pan i Zvana. a i mali Jakov. Jovakin je bio čovjek mučaljiv. Nikad nije mnogo govorio. čudnovato je sada izgledalo to njegovo zajedljivo rezoniranje. Nakon onog silnog zariosa t lijepe slike, što su je Barba Ive i Barba Jure predočili. ri- ječi su Jovakinove padale kao hladan mlaz na usijane glave. — Ne če dite propasti. Mi čemo ga pomoči. — Vi čete ga pomočil? A sami ste re¬ kli malo prije, da kada ie ki siromah, kada je u potribi da ga nedan ne pogleda. I pravo ste rekli. Ja van govorin: da van za par lit doide Jakov razderan i bos 1 goja i da vas doide ča orositi syi bite ga stirali iz hiže Rekli bite: eko oropali študente. . Pravo mu budi. ča se ni va¬ dija .. ča ni posluša naše »mudre« be¬ side. A ča vi znate ča su velike škole . .. — Po maikicu. kako ti Jovakin. sve črno gledaš! Slušai Jakove, nemo.1 si ti niš iz tega delati, ča Jovakin govori. Va¬ di se, budi pa metan da nan budeš na diku i čast (Nastavit de se) Odgovorni urednik: ERNEST R^DETIC. Krajiška uL 12. — Vlasnik i izdavač: Savez iugosl. emigrantskih udruženja. Masarykova ul. ">Sa. tl — Broi telefona 67-80 »Istra« izlazl svakog tiedna u četvrtak. —Broj čekovnog računa 36.789.. - Pretplata za ci.ielu godinu 48 D. za pola godine 24 D. za inozemstvo dvostruko. za Amerikn 2 dolara na godmu. - Oglasi se računalu po ejeniku. - Tisak: Jugoslovenska Štampa d. d.. Zagreb. Masarykova ul. 28a. — Zo tiskaru odgovara: Rudolf Polanovid. Iliča br. 131. — Rukoplsl se ne vračaiu.