Verska anketa ii Beogradu • • • I njem zaKiiiicci. s kritičnim primedbama i praktičnim predlozima za popravljanje materijalnoga položaja svečenstva saopéio (Ir. Rado Kiisej, profesor iiniverBiteta u Ljubljani. Izdanje autorovo. Ljubljana. 1922. Natisnila Jugo:«lnvansl\a tiskarna u Ljubljani. 104563 / Program verske ankete. 1. Otvaranje ankete. Prvi korak, da se zakonitim piitem rese naj-iiužnija versko-politička pitanja u našoj kraljevini, pcdiizelo je Ministarstvo Vera odlukom od 1. novein-l)ra 1921, broj 11.729, kojom je pozvalo zastupnike pravoslavne, katoličke 1 evangeličkc crkve, te muslimanske i jevrejske veroispovesti na anketu u Beogradu, koja je radila od 15. do 22. novembra 1921. Kao program, sto ga je po spomenutoj odluci imala anketa svršiti, odredene su ove tri tacke: a) pravni položaj svili u ustavu priznatih veroispovesti prema državi; b) uredenje interkonfesioòalnih odnošaja; c) materialno obezbedenje (gmotno osiguranje; verskih službenika svili priznatih konfesija. Anketu je ot\'orio 15. novembra u 16 sata ministar Vera g. Milivoje Jovanovič s kratkim govorom, u kom je razjasnio njenu svrhu, izrazio želju, da se predsta\aiici različitih konfesija razdele na sekcije, kako bi svaka sekcija zauzela svoje stanovište prema {.re-4ramu anicete, da bi se tako na iduéoj plenarnoj t-ednici moglo razpravljati o njihovim zaključcima. Za pravoslaMiu, katoličku i nuislimansku sekciju odredio je g. ministar svoje izvestitelje; sta je nji-lir va dužncst, tc nije pcbliže utvrdic. Očevidno je st\"ir bila tako zamišljena, da izvestitelji prisustvuju sed-nicama sekcija, da u pojedinostima upoznaju njihove želje i njihovo stanovište te da kao struenjaci dadn ministarstvu svoja mnenja i po potrebi tačnije informacije i razjašnjenja. Anketa je imala, kako je g. ministar nekoliko puta naglasio, informativan karakter. Nije pe imalo pretresati ni o kakVbra zakonskom načrtu. Vlada fc htela u prvom redu upoznati mišljenja predstavnika pojedinih konfesija i tako dobiti neke upute, na osnovu kojih bi moRla pristiipiti rešavanju.teškiii versko-političnih problema. Prilikom ot\-aranja ankete dodao je g. ministar več spomenutim trima tačkama programa još jednu: naime, u koliko da se održe i kako da se svetkujii mnogobrojni verski i d^ža^^li praznici. Predstavnici konfesija su se izjavili i o tome pitanju načinom, koji s jedne strane odgovara njihovom verskom sta-novištu, a s druge strane čuva ekonomske interese državljana. Plenum ankete sastao se je 22. novembra. Svr-knnfesije i njihovi referenti svršili su dotle, što im je bilo odredeno. Svaka je sekcija imala napismenc formulirane svoje zaključke, koji su se tom prilikom pročitali i po potrebi razjasnili. S tim je program ankete bio iscrpan. Svrha ovoga spisa je, saopciti zaključke verskci ankete široj ja\Tiosti, naročito knigovima, kojih s( oni najviše tiču. Zapisnici sednica katoličke sekciji; i referat izvestitelja ministarstva štampani su po originalima od reči do reči. Tsto tako su i zaključci i referati drugih sekcija, u svojim glavnim tačkama, izvedeni iz originala i uneseni u ovaj spis. Uveren sam, da je to najsigumiji put, kako bi se upoznali sa težnjama i željama svih veroispovesti u državi i da se omogut-i svakoj konfesiji uspešna kontrola o tom, da li centralna vlada izvada načela ravnopravnosti pravilno ili ne. Da li su zaključci sekcija za dotične veroispovesti obavezni? Vlada je sazvala anketu s tačno odredenom svr-hom. Predstavnike konfesija su odredile kompetentnc verske vlasti. Učasnicima' je bio vec unnpred poznat program savetovanja. Zato se moraju držati načelno izjave sekcija bež šumnje kao obavezne za dotičnu crkvu ili versku zajednicu kao pravnu osobu u državi. To-se mora naročito zbog toga naglasiti, jer nam zii-kljucci ankete — u koliko vlada na njih u jezgi'i-pristane —^ daju konture za obim verske autonomije i, Slov. udelräPDci.' sto je još važnije, ključ, da se odstrani socijalna beda medu sveéenicima. 2. Nekoliko kritičnih priincdal)» pro^ramnim tačkama. a) O položaju c r k v e i verskih zajed-nica prema državi. Jasno je, da su predsta\Tiici svih veroispovesti morali posmatrati čitavi kompleks verskopolitičkih pitanja jedino sa stajališta. koje im nalaže njihov verozakon. Popuštati u verskim propisima na korist države ili drugih veroispovesti strogo je zabranjeno i a priori nemoguée svakom verskom službeniku. O pramom položaju verskih zajednica prema državi u opšte ne možemo govoriti, ma bili odnošaji zakonom uredeni. Ti su odnošaji uvek samo st\'ami, po svojoj dakle prirodi nikada trajni, nego uvek promenljivi. Crkva se je uvek držala na svom polju za suvereno i nikada nece priznati suverenitet države nad sobom. Prema tome ni je smela vlada računati na koncesije u tome pogledu, naročilo ne kod katoličke erkve. Isto tako nije se smelo ni misliti, da bi se mogla na osnovu zajedničkih dogovora zastupnika svih konfesija naci neka jedinstvena baza za politiku vlade prema crkvama i verskim zajednicama. To nije moguce, jer se u njihovim organizacijama nalaze tako duboke i dugim istorijskim razvoiem nastale razlike, da se ne može s njima po istom načinu po-stupati. Iz svega toga je jasno, da anketa u pitanjii odnošaja konfesiia prema državi nije mogla dovesti ni do kakvih pozitivnih rezultata. No vlada je cula od predstavnika priznatih veroispovesti njihove želje o obimu verske autonomije i o politici države prema konfesijama. . r ■ ' ■ Za državu je najteže-pravično uredenje odnošaja prema katoličkoj erkvi, jer ona ima svoju jedin-stvenu, da\'no izarradenu mecTudržavnu organizacija, koioj stoji na čelu vidljiva poglavica kao nai^^ši zakonódavac, a koii ima svoje sedište- van granica naše kraljevine.-- Katolička ci-kx"«- jeste etička šila prvoga _ reda na -čelom -.svehi i nepravična politika preittia- njej ne bi uznemiHla: samo veliki deo dfi' mačega stanovništ\-a, nego bi našla odjeka i medu katolicima izvan naše države kao i u vrhoxmom vodstvu. Katolička crkva je, kao jedna celina, sa svojim Kakcnodavsh'om iz godine 1917. u sebi se znatno utvrdila i tako dobila cvrstu i pouzdanu potporu '/.r, spcljašno nastupanje. Dok je pravoslavna crkva uvek stajala pa i danas stoji uzkim vezama sa državom, razvijala se je katolička crkva samo.stalno, cesto puta u otvorenom i cštrom boju s državama te tako fak-tično dokazala, da može živeti vlastitim životom po fvcm autcncmncm pravu i bez državne odbrane i bez državne milosti. Sve to nalaže državi, da uvek postupa prema katoličkoj crkvi po zahtevama etične pravičnosti. Dok država gleda u crkvi instituciju, čije je dužnost, zadovoljiti č^fžnje stano\'ništva za shvatanjem natprircdne istine, dok joj priznaje važnii vaspitiiu moč, koja postoji i u državnom interesu, detle če joj naredivati mudra obazrivost, da izbo-gava sve opasne konflikte i da teži za složnom sa-ladnjom s njome u korist državljana. Bez predomišljanja priznajemo, da se državn mora interesirati za imenovanje episkopa. Ali isto tako mcramo ut\'rditi, da država nema nikakve pravne podloge, sudelcvati pri izboru kandidata. Pravo pape, da on sam u našoj državi imenuje katoličke episkope, neodvisno od svetovne vlasti, ne može se od državnega prevrata pra\'no nikako osporavati. Pored svega toga jamče diplomatske veze izniedu Vatikana i naše vlade, da se imenovanja episkopa neče vršiti protiv njezine volje. Episkop, koga vlada ne bi priznala, ne bi mogao faktično svoje službe vršiti, jer ne bi smeo ni u kom slučaju računati s državnom pomoči. Politički bi uticaj, dakle, država prilikom imenovanja episkopa uvek mogla vršiti, i ako ne bi imala za to nikakve prarae podloge. Tom se poli-tičkom uticaju neče ni Vatikan otimati, dok u pravilom stajalištu neče popustiti ni u onora slučaju, kada bi se u tom pitanju postigao s njime povoljan sporazum (konkordat). Prema tome če stojati do uvida\Tiosti vladine, da se s mudrim poUtičlcim postupanjem postigne za državu cmako isto ugodan ptiložaj i za katolike visoke dc-?rto}anstvenike, bareni in effbotu, kako voč- postoji po zakonskim propisima za postavljanje IJravoslavnih episkopa i Reis ul Uleme u Bosni, koji dolaze na svoj položaj po predlogu nadležnih verskili v I asti (odncsnc po prethodnom formalnoni cd'.)-brenju kandidata od kalifa) kraljevskim ukazom. Samo na taj način da se za obe vlasti povoljno rešiti najvažnije pitanje o odnošajima katolicke crkve prema državi. b) O interkonfesionalnom zakonu. Svaka paritetna država mora imati interkonfesi-cnalni zakon. Načelo i političko pravo slobode vere i savesti moraju se tek zakonom ii pojedinostima izvesti, jer bi inače izgubili svaku vrednost. U opšte mora interkonfesionalni zakon dati potrebne propise o verskoj pripadnosti dece, o uslovima dopuštanja i o obliku istupanja iz jedne vere i prelaza u drugu; dalje o obvezi državljana za plačanje prinosa i na-meta u verozakonske svrhe pojedinih konfesija, ko jim oni sami ne pripadaju; o sahranivanju inove-raca u konfesionaln m grobljima, o poštovanju pojedinih praznika tudih konfesija i naposledku o obliku sklapanja mešovitih brakova. Bilo bi dobro, tim istim zakonom prepisati svima priznatim veroispovestima, da predlože vladi svoje ci^anizacione statute, u koliko ti nisu več i onako poznati (n. pr. katoličko i pravoslavno crkveno pravo u isti mah su organizacioni statuti za ti dve crkve). U interkonfesionalni pak zakon nikako ne spadaju odredenja o tom, u koliko da budu obavezni propisi konfesionalnog prava za državljane, jer to pitanje ne može u opšte postojati u paritetnim državama. Svako versko pravo (ovde se naročito radi o bračnom pitanju) je po XII. čl. ustava za drža\Tii forum neobvezno, ali to ne isključuje, da se propisi verskoga prava po svojoj sadržini preuzmu u državne (gra-danske) zakone, no oni time, razume se, formalno gube svoj verski karakter. Meduverske odnošaje ne može niko osim države urediti. PredstaMiici konfesija ne mogu dati u tini pitanjima drugih iz ava, osim da je po odredenjima verozakona zabran en svaki istup iz jedne vere u (Iriigu i mogu se samu izjaviti za lo, kakova bi uredba u tom pitanju ziiačila s njihova stanovišta manjo versko zlo. Ovde se radi za više ili za manje strogo izvadanje XII. čl. ustava. Pra\Tiici ce uvek zastupati strehi logičnu doslednost, dok ce se političari upravljati po obzirima, koji su nierodavni za njihovu stranku. Po moni mišljenju trebalo bi da Izrade načrt zakona o meduverskim odnošajima sami stručnjaui, bez sudelovanja zastupnika različitih konfesija i aktivnih političara. Samo na taj način bi se pra\ilno i stalno držale na umu konsekvencije, koje izlaze iz e ra\'nopravne. kojim je uslo-e za nepriznate ti sve posledice fakta, da su sve priznate konfesi, Samo tako ce se moči utvrditi, poi vima dopušteno privatno bogoslužen veroispovesti; dalje ce se moči uglav političkog prava slobode savesti, koju političari ili nestručnjaci često zamenjaju sa slobodom vere ili je s njom identificiraju. Obaziruči se na dokumente, koji se ovde izdaju i na izražene želje verskih sekcija imao bih u opšte samo ovo dvoje spomenuti: 1. Ne može i ne sme biti svrha zakona o meduverskim odnošajima, da bi se on latio uredivan a pitanja, koja strogo nisu interkonfesionalnog kara c-tera. Ovamo spada pitanje privatnih konfesionalnih Akola s pravom javnosti ili bez njega, onda pitanje materialnog bračnog prava, jer se to sve mora urediti školskim odnosno grarlanskim zakonom. O obli ku sklapanja braka ne može principialno isto tako ništa odreclivati interkonfesionalni zakon, ali mora odrediti oblik sklapanja braka za one slučajeve, ti kojima je inače propisani verski brak nemoguč, ili ako bi bračnici, pozivajuč se na XII. čl. ustava, verski l)rak odklonili. 2. Interkonfesionalni zakon nije najprece pitanje u kompleksu versko-političkih problema, jer evo vec više od 3 godine izlazimo na kraj u različnim pokrajinama i brez jedinstvenosti u tom obziru. Svako-jako bi bilo najbolje, da te nejednolikosti što pre nestane, ali svejedno držimo, da bi bilo bolje, ostati pri toj nejednolikosti sve dotle, dok se ona ne za- meni zakonom, koji ce u svemu biti saglasan s ustavom. c) O uredenju materialnog položaja verskih slu ž beni k a. Beda velikoga dela našeg sveštenstva tako naglo raste, da smemo treču programnu tačku naše ankete proglasiti za najprecu. Na sreču nije ona s drugim tačkama ni u kakvoj tesnoj vezi te ima nade, da ée se nani način, kako bi se sanirala ta socialna krivica, i to, i po pravnom stanovištu crkve i prema intere-sima države. Na zaključke katoličke sekcije u tome pitanju treba naročito pažnjo vratiti. Oni su medutim tako dalekosežni i opširni, da se u bližoj buducnosti ne može ni misliti na to, da bi se u potpunosti izveli. Pomoči se pak mora što pre. S toga če se morati za vreme ispomagati s nekom vrstom poreza, koji u nekim krajevima vec duže \Temena postoji, i tam, Rde prinosi te vrste nisu bili dosad poznati. Centralna vlada o tom pitanju več raspravlja, i to je možda prvi vidljiv uspeh naše ankete. Za mene su dve stvari meroda\Tie, da se priznam otvorenim pristalicom rešenja ovoga problema na taj način, da briga za sveštenstvo spada u pn'^om redu na samu crkvu, a u drugom redu na vernike, na drža\ai pak principialno u opšte ne. P r v o, to je stanovište crkvenoga prava. Codex iuris canonici u opšte ne govori o državnoj potpori za svrhe crkve. Crk\'a je. istina, take potpore uvek sa zahvalnošču primala, ali se umela i bez njih pomagati. Materialna samostalnost je najčvršča pravna podloga za zahtevanje čim šire autonomije, i za neodvisno i slobodno razvijanje verskih zajednica. Drugo, zastupnici svih konfesija su se izjavili proti tomu, da bi se verski službenici smatrali za drZavne činovnike. I to je pravno potpuno tačno. Ko služi crkvi, ne može biti državni činovnik, pa ma vršio i neke poslove drža\'ne uprave. On je samo za te poslove (u pr\'om redu vodenje matrikula) od-govoran državi, a inače je zavisan samo od crkvene vi asti, koja ga je postavila. Za sveštenst\'o vredi i onako još nego za sveto\'nc činovnike stari pri- govor, da niko ne može služiti dvojici gospodam. Sveštenici bi mogli biti državni čino\nici samo tamo, gde ima drža\-na vera. Paritetna država medutim nc 7.na za drža\iiu veru, sta sii dobro razumeli i predstavnici pravoslavne crkve, kako se to jasno vidi iz njihovih izjava. S toga bi bilo protiv smisla ustava, kad bi država postupala sa sveštenstvom kao sa svojim činoMiicima. Svrha crkve je natprirodnoga karak-tera, i o tom, kako sveštenst^•o svoju službu vrši, kompetentna je suditi samo crkvena vlast. Njoj je .«veštenstvo disciplinarno potčinjeno, ona ga ima pravo kazniti po kanonskim propisima, a po potrebi i odpustiti. Ako bi sveštenici postali državni činoMiici, onda bi država svaki disciplinarni postupak, s ko-jim se ne bi slagala, mogla spreciti, a to bi davalo uvek nove povode za konflikte i stvorilo jednu ne-snosnu situaciju. Ako pak crkva svoje sliižbenike sama poslavlja, mora ih sama iz svojih sredstava i izdržavati. Pošt» pak ne može s dohodcima od svoje imovine obično izlaziti na kraj, to se služi u tu svrhu s uspehom s rdredenim taksama i nametima, koje skuplja pod za-štitom državnih vlasti. Taj je sistem odavno uobiča-jan kcd jevrej-kih i evangeličkih opština, a poznaju ga i muslimani kao i pravošla\7ii u nekim krajevima. Na katoličku crkvu kod nas teško je taj sistem pii-meriti, jer njeno pravo ne zna za crkvene opštine, pa nema ni nade, da bi se one mogle uskoro ostvariti; evo čekamo na njih ver od godine 1874 (§§ 35—37 zakona z dne 7. maja 1874, d. z. št. 50)! PraxTio si moramo pomagati na drugi način. Po 100. kanonu Codicis iuris canonici moraju se smatrati kao pravne osobe i pojedinačni delovi kat. crkve; prema tome i onaj deo, koji je organiziran u graiii-cama naše države, jer su sve priznate veroispovesti po XII. članu našog ustava ja\Tiopravne korporacije, te imaju karakter autonomnih tela. Kao taka uprav-Ijaju ona samostalno u granicama zakona i s orkv^-nom imovinom. Kao autonomna tela imaju i moraju imali, razume se, i pravo, da odlučuju, kako če ve upotrebiti prihodi od crkvonili imanja, kojih višina nrdmaša potrebe dctičnoga instituta i tamo namn-štenih organa. Celo crkveno imanje u državi mora se upotrebitl u korist celine, čim su pokrivene lokalne potrebe. Nema sumnje, da autonomno telo, kao viša jedinica nad pojedinačnim institutima, ima prava, odrediti visinu doliodaka crkvenih službenika i narediti, da se preda onaj deo beneficljalnih prihoda, koji preostane, pesto se odbije odmerena godišnja kongrua. Bcnelicijati se nere moči izgovarati, da im se uskračuju vec davno postignuta prava, jer če ono, što če morati udeliti u korist celine, biti po svojoj pravnoj priredi prema socijalnim načelima odmereni porez- radi izdržavanja crkve, porez, koji ni u cem neče izmeniti ni pravni karakter dotičnoga crkvenoga imanja, ni pravni položaj njegova uživaoca. Logično je, da če onda celina kao javnopra\'na korpcracija morati sastavljati svoj proračun i starati se o pokriču deficita, sa drugim rečima, one potrebe, za koje ne bude pokriča u redo\aiim prihodima h izvora crkvenoga imanja, morače se podmiriti naro-čitim porezom na sve katolike u državi. To če biti u potpunom saglasju sa 1496. kàno-nom C. i. C., a odgovara takoder i socijalnoj pravdi. Tome če se u isti mah pomoči i potrebama kaluder-sK'a,=' u koliko ono sudeluje u op^luživanju parohija'' i poučavanju vere, a ne može se izdržavati od svojih sredstava. Po sebi je jasno, i mi več ovde naglašu-jemo, da če onaj način izdržavanja crkve i njeziniii službenika necphcdnc zahtevati zaštitu i sudelovanje države, te da 6e, prema tome, crkva morati priznati državi kontrolu nad upravom crkvenog imanja u opšte kao i pravo odobrenja pri odlučivanju višine kcngrue. Sadašnji verski fondevi su, dakle, ona in-r:^titucija, oko koje treba da se izgradi nameravana 1 eforma. Verski namet neka se skuplja kao dodatak na direktne poreže katolika u korist jedinst\'enog katoličkog crkvenog fonda u našoj državi. Što se pak tiče višine kongrue, to su se predstavnici kat. crkve u verskoj anketi složili u principu, da pragmatika za državne činovnike bude nje-7.ina podloga i što se tiče piate i dcdataka na sku- " Slov. davek. " Meniätva. * Duilio pastiriitvo. po6u; parollijsko svešteiislvo bilo bi izjednačem» s četiri najniža čin. razreda (XL—VlIL). I^a analogiju izmedu itongrue i činovničke plače govori jeduako obrazovanje obe vrste službenika i stabilite!, koji bi se na taj način postigao u sistemu koiigrue. 'i. Preuredcnje spoljašjie organizacije katoličke crkve a naši državi. Iz cinjenice, da sve katolike i sve crkvene institute u granicama naše kraljevine moramo u pravnom obziru smatrati kao celinu, izlazi kao najnužnija potreba, da se u skladu s tim načelom preuredi i spo-Ijašna crkvena organizacija. Ordinariji, koji su u stranim državama, ne mogu imati odlučnu reč, kada se radi o našim domačim tinansijskim pitanjima. Zato je najmanje, što moramo u interesu države i razbo-rite crkvene uprave zahtevati, da se za naše kat. državljane postave svuda domači ordinariji, gde ih doäada još nemarno. To če sigurno uvideti i Kimska Stolica i učiniti, koliko do nje stoji, da se to ispuni. Neodloživa je naročito potreba uredenja crkvene pripadnosti vojvodanskih katolika, jer se bez toga ne može sastaviti redovan crkveni budžet. Preuredenje spoljašne crkvene organizacije jeste pitanje, koje duboko zaseca i u interesnu sferu države, te tako spada medu res mixtae. Zahtev kat. sekcije, da se uredenje toga pitanja mora prepustiti samo crkvenoj vlasti, moramo smatrati osnovanim samo na rečima kanona, st\'amo pak on se ne može ni braniti ni izvesti. Nove episkopije i nove crkvene pokrajin«; (pro\'inciae Sediš Apostolicae) uvek su se «snivale u sporazumu sa državama, pa ni kod nas neče moči biti drugačije. Dok dosada mitropoliti nisu ini.ili stvarno veče važnosti za državu nego svi ostali epi-skopi, bit če odsad njihov položaj prema državi jači, jer če oni biti u prvom redu pozvani, da sastavljaju i brane crkveni proračun kod centralne vlade. Oni če skupljati proračune podredenih ordinarija, te sestavljati zajednički budžet za celu svoju provinciju. Jedan pak izmedu njih morave biti od svojih drugova ovlašten, da predloži proračun za vaskolike'' potrebe ^ Celokupne. UatuliČke crkve ministarstvu uu udubreiije i iiu utvr-denje, da li je za pokrìée deficita pravičan ili nije predloženi namet na direktne poreže katoličkih državljana. Na taj bi način bili kat. mitropoliti doista pravi predstavnici našega dela kat. crkve kod centrahie vlade i morali bi biti u svima varäiijim st\'arima pitani 7.a svoje mišljenje. Tako bi se faktično ostvario neki kolegijalni sistem u \Thovnom vodstvu crkve, koji se ne bi ni najmanje protivio bleu kat. crkve i njezinoni pravu. Taj bi sistem bio sama spoljašni vidljivi izraz stvarnih jerarhijskih odnošaja, po kojima imaju mitropoliti na čelu ostalog episkopata vršiti u svojoj pokrajini svoj kanonski poziv, a pred državom nositi odgovornost za pravilno vršenje crkvene autonomije. Broj mitropolita nije tako važan, da bi se smeli zbog njega zanemariti drugi preči interesi. Pošto se u srpskim krugovima bave i s ovini pitanjem, dotaknucu ga se i ja s nekoliko kratkih primedaba. Dr. Radonič se u svom spisu >Rimokatdlička Crkva u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Novi Život Beograd, 1921, VIL loijiga, sveska 1—3« iz isto-rijskih razloga zauzima za to, da bi se cela naša kraljevina ijodelila na tri crkvene provlncije. Na čelu prve stojao bi barski mitropolit, koji bi morao prenesti svoju stolicu u Beograd i koji bi postao — jer se več sad naziva primas Serbiae — primas cele države. Njegova bi provincija obuhvatala Srbi ju, Staru Srbiju, Makedoniju, Cmu Goni, Dalmaciju i Hercegovinu. Druga bi se mitropolija morala ustanoviti kao naslednica kaločke mitropolije za Bačku, Banat, Baranju, Prekomurje, Srem i Slavoniju sa sedištem u Subotici ili u kom drugom večem vojvo-danskom mestu. Na čelu trece crkvene provincije ostao bi Zagrebački mitropolit, pod koga bi kao sufragani došli i bosanski i slovenski episkopi. U koliko se ima ovaj predlog smatrati umesnlm ili ne, o tome neka odluče u prvom redu crkveni krugovi i vlada. Po mome mišljenju ne bi se smelu obazirati samo na istorijske razlc^e. Stvarnim potrebama bi se zadovoljilo, i kad bi se za Vojvodinu ustaiiiivila xasebna episkcpija, koja bi bila potčinjena beogradskom mitrnpolitu. Ako bi se prenela stolira barskega mitropolita u Beograd, onda bi bilo dobro, t cdinili barsku episkcpiju s kutorskom. Svakojako so da braniti i stanovište, da i Dalmacija i Črna (iora dodii u jednu crkvenu pckrajinu, a zagrebacka i sarajov-ika mitrcpclija ostanu, kakove su sada, Slovenija pak s otokom Krkom da se organizira kao zasebna mitropolija. Ovako razdelenje na pet mitropolija može biti da bi bolje odgovaralo ekonomskim interesima katoličkog stanoviiištva, a za praktično rešavanje crkveno-finansijskih pitanja bilo bi svakojako zgotl-nije. Razume se, da bi u tom slučaju solnogradski mitropolit i Rimska Stolica morali pristati na to, da se izluči lavantinska episkcpija iz solnogradske cr-kvene provincije i da se još s njom združi Mežiška dolina i Prekomurje. Ako se Solnograd ne bi hteo odreci svcjili prava na lavantinsku episkopiju, morao bi dati svoj pristanak, da se lavantinski episkop u svima cpšte-crkvenim pitanjima, a naročito finansij-skim, mora cslanjati na našu najbližu crkvenu pro-vinciju. Ako pak dr. Radonič drži, da bi se s preurede-njem spoljašne organizacije kat. crkve, kako ga on predlaže, u isti mah izmenilo i kat. crkveno pravo u korist države i domaceg episkopata, to se on u tome očevidno vara. Svako razpravljanje o načinu izbora mitropolita i episkopa, kako ga on predstavlja, — i kako odgovara uredenju pravoslavna crkve, —bilo bi sasvim suvišno pored jasnih od-redenja kat. crkvenog zakonika, pošto je za take koncesije kompetentna jedino Rimska Stolica. " Radonift uvodi: Shodno 4. kanonii iiikejsk(>(ra vusfleii-skega sabora zbor bLskupa jedne oblasti (crkvene provincije) pod predsedništvom nadl)iakupa birao bi episkopa na iipra/.-njenu episkopsku stolidi uz predhodnii prijavu kandidata državnoj vlasli. Po pristanku vlade iztior novo{ra l)iskupa^ iniao bi se staviti do znanja Svetoj Slolici. Naditiskupu upražnjonc crkvene provincije birno bi ukujjan zlior nadbiskupa i l>iskupa . sve tri crkvene olilasti pod iiredsediiištvoni nadbiskuiia l)ar-skog. Ako bi ovo mesto bilo upražnjeno, onda poi) predsedništvom najstarije^a nadbiskujia. Ukupan /.bor prnllaže vladi kandidata. Po pristanku vlade i/.bor novojia nadbiskupa stavlja se do znanja .Svetoj Stolici. Zaključci sekcija i referati. 1. Katolička sekcija. A. Zapisnik prve sednice predstavnika kat. crkve, dr zane u Beogradu 16. n o v e m b r a od 15. do 19. sati. Prisutni: presv. g. Antun Aksamovi(', biskiip dakovački kao predsednik; dr. Rado Kušej, uni v. prof. kao izvestitelj ministarstva vera; dr. Ferdinand Cekal, kanonik iz Ljubljane; dr. Ivan A. Ruspini, vseuč. prof. u Zagrebu; dr. Josip Lončaric, predsednik svečeničkog udruženja u Zagrebu; Karlo Cankar, nadbiskupski tajnik u Sarajevu; dr. Fra Petar Gra-bic, prof. bogoslovja iz Makarske. Predmet: Pravni položaj katoličke crkve prema državi SHS. I. Katolička je crkva verska zajednica s posebnem svriiom, koja se bitno razlikuje od svrlie države. Crkva se naime skrbi za duhovno - svrhuna-ra\Tio dobro ljudi, dok je zadaca države, da se brine za vremenito blagostanje svojih državljana. Kad je crkva prvi put stupila u svet, pojavila se cdmah kao pravna organizacija, namenjena sviin ljudima, svim narodima, svim državama i time je pored prava držaraoga nastalo i pravo crkveno. Katolička je crkva na svojim pravnim temeljima gradila samostalno kroz stoleéa i dogradila suslav hvcga prava davno pre, nego što se je porodila i razvila ideja suverene države. Suglasno sa svojim pravnim sustavom istupala jp katolička crkva uvek a istupa i danas kao jsdna jpdinstvena celina, koja je kao takova priznata ii medunarodnom životu, a ovii celimi predstavlja sv. otac papa u Rimu kao vrhovna njena glava. Prema tome nije katolifka crkva ublčno iidrii-ženje u državi niti obična javno-pravna korporacija, a ni e ni kao druga iidruženja u svom po.stankii, uredbi i upravi od države ovisna. Buduéi, da gore spomenuti dvojaki pravni reti postoji i danas, to imademo i dvojaliu pravnu kom-petenciju. Kako povest uci, postoji vec od davnine spor izmedu crkvene i državne vlasti o granicama kompe-tencije. Za rešenje toga spora praktički je jedini i 7,a obe vlasti najbolji izlaz medusobni sporazum. Oblik, u kojom se ovaj sporazum izražava, jesu ugovori, koji se sklapaju medu najviše crkvene i najviše državne vlasti, a obično nazivljii se konkordati. Stoga zastupnici katolicke crk\'e traže, da na^a država stupi u pregovore sa Svetom Stolicom i da sporna pitanja uredi takovim ugovorom. .ledino na taj način biti ce dovoljno obezbedena autonomijn katolicke crkve, osiguran sklad i medusobna podpora crkve i države, a i uklonjena svaka pogibelj verskih trzavica i verskoga boja. II. U nesrecnom slučaju, da ne dode do konkordata, predstavnici katolicke crkve traže, da se državnim zakonom zajamči crkvi: a) potpuna sloboda u verskom naučavanju u crkvi i u školi, u delenju svetih sakramenata i u vršenju jaATioga bogoslužja; potpuno nesmetani sa-obračaj izmedu vernika i crkvenih poglavara, a na-pose sa Svetom Stolicom; nadalje sloboda u osniva-nju i delovanju crkvenih redova i verskih drustav.-i; b) pravo osnivanja i upravljanja konfesionalnih škola, osnovnih, srednih i visokih; nadalje verska obuka u svim razredima osnovnih i srednjih državnih škola po licima, ovlaštenima od nadležnih crkvenih poglavara i pod njihovim nadzorom; e) pravo sticanja i slobodnog upravljanja po-kretnnm i nepokretnom imovinom i pravo ra.spisi- Vanja nameta svojim veriiicìma za pokrice crkvenlh potreba uz državnu pomoč pri uterivanju; slobodno i neovisno osnivanje i popunivanje crkvenili službi, te državna pomoč pri izvršivanju odluka protiv crkvenih službenika. Zaključeno, pročitano, potpisano. Dolaze popisi svili prisutnih. Ii, Zapisnik druge sednice iste sekcije od 17. novembra. Prisutne iste osobe kao i pod a). Predmet: Meduverski odnosi. Očevidna je potreba, da se državnim zakonom urede meduverski odnosi u nas. Pri tomu uredivanju ima da služi kao osnovno načelo po^una raxuo-pravnost svih usvojenih i zakonom priznatih vera, koja se sastoji u tomu, da se sa svakim verskim udiiiženjem postupa prema njegovoj nauči, bitnosti i svrsi: ne svima jednako, nego svakomu svoje. 1. Usvojene vere. Usvojenim verama ne smatraju se one, koje na današnjem području kraljevine SHS nijesu imele nijedne bogoštovne opštine u času, kada je ustav stupio na snagu. Takove su starokatolička vera, evangelička bratimska crkva, menoniti i baptisti. U državnem zakonu trebalo bi taksatixuo nabrojiti usvojene vere. 2. Crkveni službenici. Nameštavanje i svrgavanje kat. crkvenih službenika stvar je isključiva nadležnih crkvenih vlasti a vrši se prema proplsima kanona. 3. Autonomija kat. crkve. Kat. crkveno pravo isključuje vrho\Tii nadzor države nad vršenjem kat. verske autonomije u opšte i nad upravom kat. crkvene imovine napose. 4. Verska pripadnost dece. Po propisima kat. crkve imadu u mešovitim brakoxdma, u kojima je jedna stranka katolička, sva deca slediti veru kat. roditelja. 5. Prelaz na drugu veru. Prema propisima kat. crkve zabranjen je kato-licima prelaz na koju drugu veru. S krščanskega gledišta u opšte držimo pogubnim, da se državnem zakonom dozvoli prelaz sa krščanstva na nekršcanstvo ili na bezkonfesionalnost. U državnem propisu o načinu verskog prelaza trebalo bi odrediti, da se izjava ima dati osobno i pred dva svedoka prvostepene upravne vlasti; o tom se sačinjava zapisnik, koji se u prepisu dostavlja dušebrižniku one vere, u koju kani stupiti. Prelaz je dovršen, čim dušebrižnik dotične crkve izjavi prelazniku, da ga prime. Za slučaj, da je prelazniku fizički nemo^če pristupiti osobito prvostepenoj uprav-noj vlasti, ima se prizvati upravni organ mesne opštine, te pred njim i pred dva svedoka dati izjavu. 6. Bračno pravo. Država treba, da za katolike priznade merodav-nim njihovo konfesijsko bračno pravo. Izvršeni brak, pri kojega je sklapanju barem jedna stranka bila katolik, razrešuje se samo smrču. Zaključeno, procitano, potpisano. Dolaze popisi svih prisutnih. C. Zapisnik treče sednice iste sekcije od 18. novembra. Prisutni kao pod a) i b). Uprava crkvene imovine spada u delokrug crkve-ne autonomije. Štatutom dat če se primereni utecaj vemicima svetovnjacima (lajicima) kako gledom na upravu crkvene imovine tako i na upraVu konfesij-skih škola. 1. Prvo vrelo za podmirivanje crkvenih potreba tvore crkvena pokretna i nepokretna dobra. Ona crkvena dobra, koja su uredbama o prevedbi agrarne reforme i sličnima crkvenoj upraAd oduzeta i glede prihoda na minimum svedena, neka se crkvi povrate u potpunu slobodnu upravu i potpimu uživanje. Crkvena dobra, u koliko če to iziskivati racionalno gospodarenje, dati če se u zakup ili če se od- tuditi, a prihodi od toga upotrebiti za namirenje crkvenih potreba. 2. Drugo vrelo tvore doprinosi crkvenih nadar-benika, kojih dohodci premašuju visinu kongrue. Visinu toga doprinosa odredit če nadležna za to crkvena vlast. 3. Trece vrelo sačinjavaju doprinosi vernika bilo u prirodninama (lukno = bir), bilo u radnjama, bilo u novcu. Podavanja u prirodninama, gde postoje, bit če prema mesnim prilikama ili u celosti otkupljena, ili svedena na pokriče kučne potrebe službenikove, a ostatak otkupljen. Prihode otkupa uživat ce dotični službenik. Podavanja u radnjama, u koliko se ne tiču gradnje i popravaka crkvi, crkvenih zgrada i groblja, ot-kupit ce se u celosti. Podavanja u novcu sastoje se stalnim godišnjim prinosima te pristojbinama kancelarijskim i stola-rinskim. 4. Četvrto vrelo čine doprinosi crkvenih patrona, koji imadu značaj realnih tereta a tiču se crkve i crkvenih zgrada te uzdržavanja službenika. Ovi doprinosi, u koliko se dosadanje stanje ne bi mc^lo održati, imaju se u korist dotične crkve ùdnosno službenika otkupiti i za slučaj državnog iz-vlaštenja tim doprinosima opterečenih dobara. 5. Peto vrelo tvore crkvene zaklade (fondovi). Oni fondovi, koji su vlasništvo crkve, a nalaze se u upravi države (verozakonske in nastavne zaklade), imaju se predati u upravu crkve. 6. Šesto vrelo čini pripomoč iz državnog budžeta te iz budžeta samoupravnih jedinica. Pripomoč iz državnoga budžeta tražit ce se za pokriče kongrue crkvenih službenika, u koliko gornja vrela ne dostaju. Višina kongrue odreduje se i aktivnim i umirov-Ijenim crkvenim službenicima analogno prema svako-vremenoj pragmatici držaMiih službenika. Jednako, u koliko gornja vrela ne dostaju, tražit če se iz državnog budžeta pripomoč za uzdržavanje crkvenih zavoda mirskog i redovničkog klera i za gradnje i popravke crkvi i crkvenih zgrada. DržaMia subvencija daje se crkvenim poglava-rima (svetovnim — redovničkima), koji ce jih privesti namenjenoj svrsi. Ovom subvencijom ne dira se u značaj crkvenih službenika i ne postaju tirne državnim činovnicima. Oni crkveni službenici, koji obavljaju službu na državnim nastavnim i drugim zavodima, kao i vojni dušebrižnici, smatrajo se državnim činovnicima. Pripomoči iz budžeta samoupravnih jedinica molit če se za izvanredne mesne crkvene potrebe. D o d a t a k. O uedeljnom poSinku i državnim normama. 1. Tražimo, da se za celu državu zakonom uvede sto potpuni nedeljni počinak. 2. Sto se tiče državnih norma, treba da je njihov broj što manji. Kao takove mogla bi se odrediti po dva največa blagdana dviju najbrojnijih konfesija u državi. Od katoličkih blagdana bili bi državne norme Božič (25. december) i Telovo (četvrtak iza duhov-ske osmine). Državni blagdani ne bi imali biti norme. 3. Na ostale zapovedane blagdane kat. crkve (Nova godina, Bogojavljenje, Spasov dan, sv. Peter i Favao, Velika gospa, Svi sveti, Neoskvmjeno začeče — 8. december) ne smeju se katolici siliti na rad. Zaključeno, pročitano, potpisano. Dolaze polpisi svih prisutnih. D. Referat izvestitelja ministarstva o zaključcima sekcije. Gospodine Ministre! Čast mi je kao Referentu Ministarstva u anketi predložiti Vam ovaj izveštaj: Katoličlca Sekcija Ankete o uredenju pravnog položaja crkve prema državi, o interkonfesionalnira odnosima i o materialnem obezbedenju verskih službenika imala je 16., 17. i 18. novembra sednice, u kojima sam prisust\'ovao kao Vaš izvestilac. Rezultati ovih secteica vide se u priloženim zapisnicima, koje su potpisali svi prisutni. Za sadržaj zaključaka predstavnika katoliSke crkve bilo je merodavno katolicko versko pravo, koje je za katoličke verske službenike bezuslovno obavez-no, tako da ni po svojoj savesti ni po svome prav-nome položaju od njegovih propisa ne mogu nista popustiti u korist dr/avi ili drugim verskim udmže-njima. Katolička je crkva, kao sto i svaka druga vera, ciogmatički-intoleiantiia: no ovo ne iskljueuje poli-tiSke. tfikranfiijfi. Politicità toleranci ja pak se može sa njezinog stanovišta pokazati prema vani samo na laj način, sto živi katolička crkva u miru sa svima drugima od države priznatim veroispovestima, što svojim članovima ne zabranjuje, da opšte sa drugo-vercima i što ostavlja svaku agresivnost prema dru-^m konfesijama. Više se od nje ni tražiti ne može, jer su njezini temelji i njezino učenje natprirodnog izvora. ' S toga stanovišta potrebno je, da se tumače načela, koja su izražena u priloženim zapisnicima. I. Odnosno prv(^ pitanja: pra^'ni položaj katoličke prkve prema drža\i, primetiti mi je ovo: Odnosi izmedu dišave i crkve nikada nisu bili i ne mogu biti pravni, nego uvek samo faktički. Krajni ciljevi obaju vlasti različiti su, oni se medu sobom ne krste ali se medusobno dopunjuju i pod-upiraju. Bitnost crkve i bitno ?t države tako se razlikiiju, da se obe vlasti u opšte ne mogu uporediti jedna sa drugom. Ali su doticaji medu njima u<^rkos tome usici i prolaze iz fakta, što ima država i crkva svoje članove delimice ukupno i što su člano\a kao državljani potčinjeni državnim zakonima, a kno člani crkve crkvenim verozakonima. Problem sastoji se u tome, da se po mogucnosti spreči, da bi drža\Tii zakoni onemogučili ili branili primenjivanje verskih zakona ili da bi crkva osporavala važnost državnih zakona, u kratko, da se nade prava meda za crkvenu autonomiju, za koju vazi isključivo samo pravo crkve. Paritetne države,, u koje je ubrojiti prema ustavu i naša kraljevina, obim su autonomija crkava I i verskih udruženja odlučivale pretežno samostalno osobenim zakonima. To se je učinilo radi toga, jer nisu priznavale crkveno pravo u celosti, i stoje na stanovištu, da se mnoge stvari crkve tiču i interesa države. Juridički se takomu postupku države ne može prigovarati, jer je zakonodavna vlast države neograničena, te ima država da zaštiti uvek i svuda samo svoje koristi i jer nemamo pravnog poretka, koji bi stojao iznad države i crkve. Ali je mogučno, da se isto postigne takode putem ugovora s predstavnikom crkvene vlasti, dakle putem konkordata. Šta je više ^a preponiMti^ili da di^va jostupa. sfoggino "iH da ±raži sporaz Ri^m, mjéjHravno nego politißko pitanje, koje ima dà reši" vlada. OvHe pnmetiti mi je samo toliko, da bi konkordat sam po sebi ne bio u suprotnosti s našim ustavom i da su predstavnici katoličke crkv? prinudeni, da preporuče konkordat, jer je samo Sv. Stolica upunomočena, da dozvoljava izuzetke od opštih crkvenih zakona. O obimu crkvene autonomi je, ko ju bi ustanovila država sama, u kratkom se referatu ne može ras-pravljati. I ovaj je obim stvar politike i nije nikako juridicko pitanje. Trebalo bi pre, da se zna kako hoče ovaj obim, da ustanovi vlada, koja ima da vodi državnu politiku, onda bi se tek moglo izneti tome programu pravno mišljen, toliko kazati, da bi taj ob gao biti širi, ako če se cr e. U opšte može se samo m crkvene autonomije mo-kva izdržavati samostalno i neče od države tražiti prinose. Meni je lično želja cerkve, da se izdržava sa svojim imetkom i s nametima na poreže njezinih članova, simpatička i čini mi se preporučljivo i u smislu ustave ležeči, da bi crkvena autonomija bila što sira i da bi materijalna zavisnost crkve od države što pre prestala. Ako se crkva stara sama za svoje potrebe, nema prigovora, da se joj prepusti imenovanje službenika. Verska nastava u školi spada pod školsko za-konodavstvo. Da ovu nastavu vrše verski organi, razume se po čl. 16. ustava samo po sebi. Jer nemamo nadomestka za krščansko etičko vaspitanje, stvarno se ne može prigovarati zahtevu, da se vrši u svima razredima pučkih i srednjih škola kat. verska nastava, naravno svuda samo po želji roditelja.. II. U smislu pofpune verske slobode ne može se zabraniti istup iz vere u beskonfesionalnost i prelaz iz krščanskih na nekrščanske vere. O verski pripadnosti dece neka odlučuju roditelji po svojoj savesti. O promeni u veroispovesti dece pre verske doraslosti, koja neka se ustanovi s ispunjenom 18. godinom života, neka odlučuje, ako roditelji žive zajedno, otac, ako to nije slučaj, onaj deo, koji decu vaspitava. Što se tiče promene vere štičenika (pu-pila), neka odreduje tutorska vlast. Oblik prestupa u drugu veru neka bude lična prijava na zapisnik prvostepene upravne vlasti ili pak pismena izjava vlasti, aU s legaliziranim pot-pisom. Bračno pravo treba da se uredi u budučem je-dinst\'enom gradanskom zakoniku za sve državljane jcdnako. Dok se to ne učini, ostanu dosadašnji pokrajinski zakoni u važnosti. Ali je potrebno, da se s obzirom na ustav, koji ne priznava za državljane ni-kakav verski zakon obaveznim, omoguči zaključi-vanje braka i u obliku, koji nije verski. Zbog toga u zakonu o meduverskim odnosima za državljane bez razlike veroispovesti neka dozvoli se fakuItatiMii civilni brak. III. Ako se crkvi dozvoli prikupljanje poreza ili prireza na državne poreže, tako da se ona izdržava osobenim sredstvima, neka se prinudno isterivanje ovih nameta po državnim organima dozvoli samo pod uvetom, da je crkvene namete prethodno odobrila državna vlast. Država pak mora da nosi iz svojih sredstava troškove za versku nastavu u školi i za vodenje matrika. Time je več nadeno stanovište, koje treba država da zauzme prema programu katoličke crkve o materijalnom obezbedenju crkvenih službenika. Pravo oporezivanja državljanina pada u isključivu domenu države; zbog toga ima država i pravo nadzora nad upotrébom poreza, koje ona autonomnim korporacijama dozvoljava. Kod crkve porezi i nameti dolaze kao vrelo crkvenih prihoda u poštev samo toliko, u koliko nema dovoljnog prihoda iz postoječeg crkvenog imetka. Zbog toga mora država imati pravo i dužnost, da takode nadzirava upravo crkvenog imanja sva-koje vrste, jer od uprave ovor imanja zavisi i potreba 1 višina poreza. Ako se crk\T doz\'oli, da sama upravlja svoj imetak u označenem ok\iru, morali bi prinosi iž državnog budžeta otpasti, pošto ovi prinosi imajii svoj izvor poglavito u porezima, a pored crkvenili poreza imalo bi to značaj dvostnikog oporezivanja za iste ciljeve. Crk\'a neka razreze porez tako, da nade pokrice za svoje potrebe. Uz ova ograničenja ne bi se moglo sta prigova-rati zahtevu, da se fondovi za crkvene ciljeve vrat« opet natrag u upravu crk\'e same. Jasno je takode, da se i agrarna reforma u pogledu crkvenih imanja može izvesti samo tako, da se crkveni imetak time ne smanji, t. j. uz potpunu nadoknadu u novcu. Primite Gospodine Ministre uverenje mog oso-bitog poštovanja. Dr. KuSej s. r. 2. Prnvoslarna spkeija. A) Izjava predslavnika crkve. Predsednik: Visokopi-eosvefeni gospodin mitropolil SSkoii-Ijanski Varnava. Sekretar: Jerej Milan Stepanovif. Referent: Dr. Ceda Milrovif, proresor universilctu beo-gradskog. Sekcija je iinala devet Rvojih saslanka, kojiina je, odazi-vajuri se žolji Svetog Arliijerejskog Sabora, prisimlvovao i Njegova Svetost arhiopiskop pei'ki, niitropolit beogradkfK karlovaSki i patriarh srpski, Diinitrije. Sekcija je iizela u pretres sva -ona pitanja, koja je go-sporlin niinistar istakao, kako u svom pomenutom reSenju, tako i na zajednifkoj konferenciji komisije 2. 15. o. m., i mišljenja je: O pravnom položaju svih ustavo m priz natih veroispovesti prema državi. Položaj ustavom usvojenih veroispovesti prema državi ureduje član 12. ustava tako, da je tim veroispovestimn pri-zimto pravo na samostalno uredenje i upravljanje svojih verskih poslova u granicania zakona. Prema tome ustav naše kraljevine zajamčava na zakoniina ó.snovanu saniostalnost srpske- pravoslavno crkvc. U granicaina zakona, dakle, imao bi se obeležiti samo obini državnog nadzora, koji mora biti takav, da ne povredl saniostalnost. On bi bio obeležen opStim potezinia u zakonu, a u pojedlnostinia u organizatornom statutu vOToispovesti. Si'pska pravoslavna crkva zadahnuta je željoin, da svoju organizaciju usavi^i tako, kako bi prema božanskom pozivu svome mogla biti od Sto vefe moralne i državotvorne koristi za drSavu i narod; a svesna je toga, da če to moüi uiiniti samo na temelju veroispovedne samostalnosti uz zaštitu dnave. O urcdenju i n Ic r k o nf e si o n alnih odnosa. Pošto Je ustavom zemaljskim zajamSena svakome sloboda vere i savesli i izi-eSeno naSelo ravnopravnosti veroispovesti pred zakonom, imao bi se odnos izmedu veroispovesti prema lim načel ima zakonom i ureditL Projekt g. dr. M. Lanoviča, načelnika katoličkog ode-lenja ministarstva vera, iz 1920. godine, ne bi se mogao uzeti za podlogu pri izradi zakona, jer je pre svega raden pre u.Bez iznimke priznajemo pravo državi, iz vlastitih sred-stava škole podiči i njima propisati načela, po kojima če se pouSavati, a svojih škola ne možemo nikad napustiti. Mi se pokoravamo i ponižujemo — o predaji našili škola nije se s nama ni raspravljalo, — ali uvereni o našem pravu nepokoljebivo stojimo na stanovištu, da su SkoIe naše vlasniitvo, koje nam so he može oduzeti, tim manje, što državi priznajemo pravo nadzora a na državni jezik odgovarajuču pozornost svračamo i samo zahtevamo, da naša deca budu u evandeoskom duhu i u materinom jeziku podučavana. Mi čemo kulturu države Siba, Hrvata i Slovenaca u svakom, pogledu unaprediti, ali ! zahtevamo, da budemo u svakom pogledu ravnopravni sa ostalim konfe8ijama.< Dolaze potpisL 5. Mojsijevska (židovska ili jerrejska) sekcija. Iz spomenice mojsijevske veroispovestL Referent: dr. Alkalaj. Pristaiice naše religije u predašnoj kraljevini Srbi|i iniaju puno razlogi^ da se raduju izradi meduveräkog zakona, jer naä položaj bio je regulisan samo jednom generalnom ustavnom odredbom, dok je u ostalim delovima naše kraljevine pitanje jevrejske veroispovesti u državnopravnom pogledu više ili manje uredeno zakonitim odredbama. Ovaj nedostatak u zakonodavstvu opaže se toliko više, što naš život posve-dnevno pruži razne sporne sluSajeve, koji zbog praznine u zakonu ostaju nerešeni. Mi smatramo, da ovaj zakon treba da sadiži dva dela i to: jedan deo, koji če obuhvatiti odredbe opšteg karaktera i u kojima če se r^lisati svi odnosi meduverski, podjednak' znaSajni za sve veroispovesti; a drugi deo morao bi sadržat; odredbe specijalnog karaktera, medu kojima mora biti i takvih, koje če za svaku veroispovest sadržati propise u duhu dotiine veroispovesti. U pogledu opšteg dela mi bi samo želeli, da se našim veroispovednim opštinama prizna karakter samoupravnih tela s pravom pribavljanja privatne svojine i raspolaganja istom. Isto tako, da država ukazuje onaku istu materijalnu potporu našim opštinama, institucijama i organima, kao i organizacijama ostalih veroispovestL Inače mi nemamo nikakih naročilih želja i postulata, no da se sprovedu principi ravnoprav-nosti podjednako za sve priznate veroispovesti. Ali bi trebalo naglasiti, da je zabranjeno izmenjavati ùkonom priznatu veru i stvarati mržnju protiv njenih ispovednika, javno ili privatni. U drugom delu neophodno je potrebno, da se zakonom regulišu sledeča pitanja, koja se specijalno odnose na našu veroispovest: A. ZakljuSivanje i razvod braka. Ovo je pitanje regulisano jevrajskim zakonodavstvom, koje je od vajkada primenjivano a i danas se jo§ primenjuje na sve Mojsijevce. Tim istim zakonadavstvom utvrden je i način zaključenja braka, a propisano je i ustrojstvo jevrejskih duhovnih sudova za rešavanje svih pitanja iz oblasti bračnog prava medu pristalicima Mojsijeve vere. Potrebno je, de se u ovaj zakon unese odredba, da su za Mojsijevce za zaključi-vanje braka jedino nadležni duhovni predstavnici naSih verskih opština te da se raspravi jednoobrazno funkcija duhovnih sudova u tome smislu, da im se prizna isključiva i aUononnia nadležnost za rešavanje svih bračnopravnih pitanja medu pri-padnicima Mojsijeve vere. Ovo je potrebno stoga. Sto jevrejsko zakonodavstvo sadrži taSno uzroke, s kojih se razvod braka može izvrSiti i da razvod mogu izricati samo duhovni predstavnici naše veroispovesli; kao što je naznačena u njemu osobena lornia za vršenje razvoda i davauje odpusline (Get). i Icad je kod nas za brak usvojen u opSte konfesionalan princip, onda se i sva pitanja o zakljuEenju i razvodu braka nioraju logiCno raspravljati po tom principu i za svako vero-ispovest primati nadležnost njenog duliovnog suda. .levrejsko zakonodavstvo ne dopušla nieSovite brakove. Kako je sam gradanski zakonik za predaSnju Srbiju zabranio mešovite brakove izmedu kršcanina i nekršcanina, tako i u ovaj zakon treba uuesti zabranu mešovitili brakova. Ii. Veroispovedne opštine. Svi pripadnici Mojsijeve vere organizovani su u veroispovedne opštine, koje imaju svoje statute priznate od upravnih vlasti. Treba zakonom priznati institucij u tih opStina i savoza tih opština s tini, da statute njihove ima da potvrdi upravna vlast. Te se opštine izdržavaju taksama i prirezima, koje one razrezuju medu svoje Slanove. C. O isiupima. Pre nego Slo se ne razvede brak i ne ispune sve obavezc vezane sa razvodom braka, nece se dotičnom dovoliti istnp ili prelaz na drugu veru. D. PraznicL U pitanju praznika ne tražinio nikakih naročilih o > 2.000, 2.200, 2.400, 2.600 > IX. > > 2.800, 3.000, 3.200, 3.400 VITI. > > 3.600, 3.800, 4.000, 4.200 VII. > > 4.500, 4.800, 5.100 » VI. > > 5.500, 5.900, 6.300 Osebna draginjska doklada pa je sedaj odmerjena za uradnike z letno sistemizirano plačo do 6999 Din. po draginjskih razredih na 17, 16 in 15 Din. dne\-no, za vse druge uslužbence, ne glede na \išino letne plače pa na 12 50, 12 in 11-50 Din. dnevno. Te doklade so se z uredbo z dne 6. junija 1921, Službene Novine št. 129, za vse državne uslužbence izven Srbije in Črne gore povišale za 10?» O tem se na anketi ni razpravljalo, kako se naj različna cerkvena službena mesta porazdele v označene razrede kongrue in tudi ne o tem, če je mogoče po določenem številu službenih let doseči najvišjo kongruo tudi na istem službenem mestu. V prvi vrsti bo pač stvar avtonomne cerkvene uprave, da najde pravilno in pravično diferenciacijo in ne pride v nevarnost, da ostanejo težavne in oddaljene župnije nezasedene. Opozarjam na dejstvo, da deli avstrijski zvezni zakon z dne 13. julija 1921, zvezni zakonik štev. 403, s kcjim sta se novelirala zakona z dne 19. septembra 1898, štev. 176 d. z., in z dne 7. januarja 1894, d. z. štev. 15, duhoxTiistvo na šestero skupin z različno začetno kongruo, in sicer spadajo v prvo skupino * Drugi odstavek fleii 2. uredbe, Stev. 111, Služb. Novine lfi21, določa: Oni ili-£avni uslužbenci, ki uživajo stanovanje v naravi in katerim to stanovanje ne spada med redne prejemke, plačujejo državi ustrezno najenniino, ki se mora os veljavo. njih namestitev od cerkvene in državne upra\'ne oblasti druge instance za potrebno, pravico do kongrue pomožnega dušebrižnika. Provizcrji izpraznjenih službenih mest dobivajo konc:ruo, ki je določena za pomožne dušebrižnike v istem kraju ter 80 % razlike med temi prejemki in kongruo, ki je določena za mesto, ki ga dotični pro-vizor oskrbu e. Oni duho\Tiiki, ki veljajo po svoji službi in svojem položaju za drža\aie ali druge ia\T[ie čino\niike, spadajo pod predpise uradniške pragmatike in veljajo zanje določbe o kongrui šele tedaj, če prestanejo biti drža\ni cino\Tiiki. Ako duhovniki, ki so državni čino\'niki, opravljajo tudi dolžnosti kake cerkvene službe, se jim sme dovoliti iz cerkvenih sredstev samo primerna remuneracija.'"' Glede pravice do penzije in višine pokojnine veljajo per analogiam isti predpisi kakor za drža\nne činovnike, tako da dobi vsak cerkveni službenik po dovršenih 35 letih službe pokojnino priznano v znesku svojih zadnjih letnih rednih prejemkov. Draginj-ske doklade upokojencev se plačujejo v isti izmeri, kakor neoženjenim di-žavnim penzionistom v dotičnem kraju. Odkrito priznanje zasluži sklep katoliške sekcije verske ankete, da se morajo dajatve v prirodninah, torej v pr\'i vrsti bera, kjer še obstoji, prispevki pa-Ironov ter obveznosti župljanov, da pomagajo župniku pri gospodarskem delu, odkupiti v novcu. Vse te dajatve eo postale dandanes, ko stoji blago visoko, denar pa nizko v ceni, več ali manj povsod odiozne in župljani bi njih odkup gotovo z veseljem pozdravili. Za cerkev in državo pa je priporočljivo, da se ta odkup, seveda po sedanji vrednosti dajatev, iz\'rši čimprej, ker je baš sedaj brez težkoč izvedljiv in ker nudi razmeroma visoka odkupnina, plodonosno naložena, cerkvi tudi v bodoče očividnih koristi, posredno pa tudi državi in državljanom.'" " Za učiteljiiko osobje na äkofijüskih IiuRosloviiih xavodih kaže i v boiločp pridržali aiialo{;ijo h plačami ufiteljov ssriul-iijiti Sol. >" Uporaba deželnepra zakona z« prejšnjo vojvodino Kranjsko z dne 25. januarja IROii, štov. K dp/., zak.. za odkup b: rc je Kdor prejema za svojo službo več, kakor iznaša njegova kongrua, je sicer po določilih kanonskega in civilnega prava neomejen lastnik vseh svojih dohodkov, a obenem podvržen davčni obveznosti napram državi in napram avtonomni cerkveni upravi. Z o d o -b r e n j e m d r ž a v e mu sme tedaj cerkvena oblast predpisati davek od dohodkov, ki mu ostanejo preko kongrue, v višji ali manjši meri, smela bi zahtevati celo ves preostanek. V kaki višini da se bo ta za upravo cerkvenega imetja in za vzdrževanje verskih uslužbencev velevažni davek predpisal, bo stvar modrega sporazuma med vlado in vodilnimi cerkvenimi krogi. Pravičnost zahteva, da naj ima tisti, ki ima več skrbi in brige, za svoj trud tudi več gmotnih koristi. Verski davek onih nadarbenikov, kojih redni prejemki presegajo višino kongrue, naj bo tedaj odmerjen progresivno, a vedno tako, da bo davčni zavezanec ohranil živ interes na prospevanju svojega gospodarstva in svojih podjetij. Pravična določitev kongrue je potemtakem v dvojnem oziru temelj za zgradbo sistema gmotnega osiguranja verskih službenikov: prvič nam omogoči pregled čex ona službena mesta, kojih prejemki višine kongrue ne dosežejo in nam pokaže vsoto potrebnih dopolnil v celi državi; drugič nam poda podlago za obdačenje onih nadarbenikov v cerkvene svrhe, kojih letni dohodki kongruo presegajo in ki morajo neki del svojih prebitkov dati celoti na razpolago. Brez ureditve kongrue je sestava pravilnega proračuna o TOeh potrebah kat. cerkve nemogoča. Verski zaklad (fond) in verski davek. Katoliška sekcija je stavila zahtevo, da naj se cerkvi vrnejo vsa posestva in fondi, ki jih država upravlja v njenem imenu. Vobče se nazivajo te skupine cerk\'enega imetia verski ali študijski zakladi (Religions- und Studienfonds). Nahajajo so v upravi države že od časa cesarja Jožefa 11. s«lai pač iiemoßoSa, ker so se m odkup določene cene v lelHi 18S5—1894 nanaSale na kovinsko in nc na papirnato valuto. Za odku]) morajo bili inerodajnp ali sedanjo rene prirodninam nli pn kovinska valuta. I/ imovine razpušceniii soinustunov je taicratna vlada ush'arila verski zaklad. Merodajno je bilo mišljenje, da tvori vse cerkveno imetje veliko enotno ustanovo za pokritje vseh potreb katoliškega bogoslužja. Vsi nadarbeniki so smeli iz nadarbinske imovine dobivali le toliko, kolikor jim je priznala državna oblast, ki je imela neomejeno pravico, določati višino njihovih letnih prejemkov. Nadarbeniki so upravljali nadarbinsko in cerkveno imovino le kot organi državne uprave verskega zaklada. Imetje razpuščenih institutov je ostalo namenjeno katoliškim bogosluž-nim svrham ter je moralo tvoriti dotacijo na novo ustanovljenim župnijam, ekspozituram in kaplanijam ter preskrbovati deficiente in penzioniste. Nadalje so se iz njega vzdržavali generalni seminarji in pozneje škofijski bogoslo\'ni zavodi, v kolikor v to s\'rho niso zadostovali že poprej obstoječi studijski fondi, kojih upravo so istotako prevzeli državni organi. Samostani, ki so ostali ohranjeni, ker so se smatrali z ozirom na šolske zavode, ki so bili z njimi združeni, ali z ozirom na pomoč, ki so jo dajali posvetnemu duhovništ\'u v dušnem pastirstvu, za potrebne, so morali letne prebitke svojih gospodarskih podjetij prepustiti verskemu zakladu; men-dikanti pa so dobivali iz istega zaklada potrebne subvencije za vzdrževanje svojega osobja. Na ta način je bila prepoved pobiranja milodarov, ki je veljala za vse beraške redove brez Izjeme, materiato upravičena. A tudi posvetni nadarbeniki, kojih dohodki so presegali letno 600 goldinarjev, pozneje do I. 1874 pa samo škofje in nadškof je z letno dotaci o nad 12 oziroma 18.000 goldinarjev, so morali znatni del (samostani in škofje tri četrtine svojega letnega prebitka) odstopiti verskemu zakladu. Z zakonom z dne 7. maja 1874., d. z. št. 51, se je uvedel progresivni verskozakladni davek za vse nadarbenike in samostane z letnimi dohodki nad 1000 K, ki je v veljavi še dandanes a je v vseh onih slučajih, kjer znaša zakonita kongrua več nego 1000 K letno in se dopolnjuje iz verskega zaklada, v istini obsoleten. Ta davek ter še danes obstoječi predpis, da pripadajo vsi interkalarni donosi izpraznjenih cerkvenih službenih mest verskemu zakladu, kažeta jasno, da je pravili značaj tega londa ostal tekom skoraj poldrugega stoletja vedno isti. Nikakor se ne more tajiti, da je njegovo imetje bivše cerkveno imetje, ki je ostalo tudi pod državno upravo namenjeno izključno verskim svrham. ];)ržava sama je verski zaklad vedno smatrala kot ustanovo, ki ima služiti izključno samo potrebam cerkve. Sredstva verskega zaklada so se pa Izkazala za )ckritje zahtev katoliškega bogoslužja že prav kmalu tot nezadostna, zato mu je priskočila država z izdatnimi dotacijami iz svojih budžetarnih prejemkov na pomoč. Iz verskega fonda se izplačujejo kongriia oziroma njeno dopolnilo aktivnim, ter penzije doslu-ženim duho\Tiikom še dandanes. Verski zaklad nudi na ta način obenem garancijo, da se cerkvenega uslužbenca, dasi prejema plačo iz državne blagajne, nikdar ne sme in ne more smatrati kot državnega nameščenca. Verski zakladi se vzdržujejo danes skoraj samo še iz državnih dotacij. Imamo še sicer obsežna posestva, kakor n. pr. v Bohinjskem kotu v Sloveniji, ali ta posestva se upravljajo po organih državnih šum in domen in njih prihodki ne pridejo cerkvenim potrebam v korist. Če je dajala država za ta odpad na dohodkih primeren nadomestek v dotaciji, ni dosedaj bil nikdo legitimiran do pritožbe radi načina uprave. Drugačna pa bo stvar odslej, ako obvelja načeto, da naj cerkev krije svoje potrebe iz lastnih sredstev. . Ako država imovino verskih zakladov izroči cerkvenim oblastvom, odpade zanjo vsak pravni naslov, dajati jim še nadalje podpore ali dotacije. S tem bi ugasnile tudi vse patronatne pravice verskega zaklada, ki so jih izvrševale dosedaj deželne vlade in ki so temelji e na pravnem naziranju, tla so dotična mesta dotirana iz ustanove, ki jo upravlja država. Ako pa država zahteve katoliške sekcije po vrnitvi verskega zaklada cerkveni oblasti iz katerihkoli razlogov ne izpolni, mora pa vsaj dohodke iz versko-za-kladne imovine izročiti cerkvi ali pa jih sama upo-. rabiti v njeno korist. Tej dolžnosti bi eventualno smela zadostiti na ta način, da prispeva i v bodoče v bogoslužne svrhe katoliške cerkve določene vsote iz jaMiih sredstev. Te A'sote ali dotacije bi tvorile del stalnih cerkvenih prejemkov in bi se morale staviti na razpolago ne glede na morebitni verski davek, ker bi bile le nadomestek za dohodke iz verskega zaklada kot po svoji naravi cerkvenega imetja. Katoliška cerkev bo pa dobivala poleg tega še prispevke dušebrižnikom za vodstvo matrik ter za verski pouk v šolah. Vse te vsote bodo znatno razbremenile cerkveni proračun in cd njih višine bo odvisen skupni primanjkljaj, ki se bo moral pokriti potem verskega davka, ločenega po konfesijah. Centralna blagajna katoliške cerkve, iz katere se bodo nakazovali zneski za lokalne potrebe, naj se imenuje katoliški verski z a 1 a d , ki ima svoje veje lahko razpredene po vseh krajih države. Ta naziv bi bil v skladu z dosedanjimi razmerami in bi jasno označeval razliko med drža\7iimi in cerkvenimi javnimi sredstvi. Dohodki iz imovine dosedanjih pokrajinskih verskih zakladov ali državne dotacije, ki hi stopile na njih mesto, prispevki države za vodstvo matrik in za šolski pouk bi se stekali vanj. Nadarbeniki, kojih prejemki presegajo višino kongnie, bi mcrall primeren del tega prebitka plačevati v to centralno kaso, ker je le na ta način mogoče izravnati neenakosti v dohodkih različnih cerkvenih uslužbencev. Prispevki teh nadarbenikov bi bili po svojem bistvu le nekak pravično preosnovan versko-zakladni davek, kakor se plačuje tudi sedaj. K temu davku se morajo pritegniti i cerkvene korporacije, kapitlji in bojati samostani, kajti izrabiti se mora pravilno vse imetje katoliške cerkve v državi v korist skupnosti in poedincev. Samostanom pa, ki nimajo lastnega premoženja, se morajo dati iz centralnega verskega zaklada potrebni prispevki. Preden bo mogoče sestaviti skupni proračun za vse potrebe katoliške cerkve v državi, se bo moralo: 1. določiti kongruo; 2. ust\'aritl enoten zakon o versko - zakladnem davku, ki zadene one nadarbenike, kojih prejemki presegajo višino kongnie, ter bogate komimitete; 3. ugotoviti višino letnih dohodkov že obstoječih verskih zakladov, ozircnna drzaViie dotacije, ki naj stopi h& njih nfpsto;. ....... ■. . . . 4. določiti z /.akonom subvencijo države cerkvenim nameščencem za vodstvo matrik in verski pouk v šoli. Primanjkljaj, ki ga bo centralni verski zaklad navzlic trajnim, pod 2—4 naštetim virom ter inter-kalamim dohodkom iz izpraznjenih nadarbin, napram celokupnim potrebščinam izkazoval, se bo moral pokriti s posebno doklado na neposredne davke ^eh katoliških državljanov. Doklada v korist verskega fonda bi bila praxTio popolnoma upravičena, ker bi t\'orila avtonomni davek, ki zadene vse članp katoliške cerkve kot samoupra\'nega telesa v državi. Ta davek bi tudi ne pomenil nikake nove obremenitve, ker bodo državljani samo v drugo roko plačevali to, kar bi drugače morali plačati več na državnih davkih. Kdo bo upravljal centralni katoliški verski zaklad, ali cerkev sama ali država, je st\'ar politike, ijlede katere bi bil sporazum med državno in cerkveno oblastjo zelo na mestu. Načelu avtonomije bi odgovarjalo, da upravlja vsaka konfesija svojo imovino, torej tudi svoje davke sama. Seveda bi morala potem avtonomna cerkvena oblast skrbeti tudi sama za pobiranje davkov in za pravilno razdelitev skupnih cerkvenih sredstev po lastnih organih. Državi: bi dovolila ob potrebi in na prošnjo samo izvršbo v izterjanje zneska, ki odpade po odobrenem cerkvenem proračunu na posameznega-katoliškega davkoplačevalca. Stvar bi bila slična, kakor je danes pri izvršbah radi dolžne bire ali neplačane štolninf. Državnim davčnim organom bi se na ta način prihranilo mnogo dela, ki bi se prevalilo na cerkvena oblaRt\'a. Po župnijah bi se moral davek pobirati po župniku ali posebnih župnijskih poverjenikih, nadnr-beniki sami pa bi versko - zakladni davek pošiljali svojemu ordinariju. Sedež centralne cerkvene blagajne ali katoliškega verskega fonda bi določili cerkveni pred'?tojniki v sporazumu z vlado. Cerkveni uslužbenci bi,dobivali plače iz cerkvenih blagajn. . Ako pa prevzame upravo centralnega katoliškega verskeiga fonda -držaVa,' kakor je vedno vodila in še danes vodi upravo pokrajinskih verfekih 'zakladov, hi morali državni davčni uradi pobirati 1 versko-zakladni davek, zato pa tudi izplačevati duhovništvu odmerjene mu prejemke, skratka, dosedanji v Sloveniji in v Dalmaciji uvedeni sistem bi ostal še nadalje v veljavi ter bi se prenesel na celo kraljevino. Šlo bi v bistvu le za umestno preosnovo in Izpopolnitev že obstoječega versko-zakladnega davka, ki bi daial podlago za zadostno dotacijo verskega fonda, kakor jo bodo zahtevali eksistenčni pogoji katoliškega posvetnega in regularnega klera ter bogoslovnih zavodov. Ta način ureditve finančne strani katoliškega verskega vprašanja bi sicer ne odgovarjal v toliki meri zahtevam avtonomije, kakor zgoraj omenjeni; vendar bi se pa ne smelo reči, da bi avtonomiji naravnost nasprotoval, ker bi bila državi po cerkveni oblasti uprava verskega davka samo delegirana. V i stini bi dobivali vsi cerkveni uslužbenci svoje prejemke ne iz državnih, ampak iz cerkvenih sredstev, državne davkarije bi opravljale z izrecnim ali vsaj molčečim odobrenjem cerkve, davčne agende a\io-nomne verske uprave, kakor jih upravljajo /e nd nekdaj za občine in okraje, kakor so jih opravljale pred prevratom za dežele, in kakor jih bodo po vsei priliki opravljale tudi za bodoče pokrajinske oblasti. Cerkvena uprava bi se s tem znatno razbremenila in cerkveni organi bi bili obvarovani pred odijem, da se poslužuiejo davčnega vijaka. Ako bi bilo pobiranje versko-zakladnega davka od katoličanov potom doklad na neposredne držaA-ne davke težko izvedljivo ali zvezano z nerazmemimi stroški, bi si država mogla pomagati na ta način, da obdači v korist verskega zaklada samo nadarbenike in bogate komunitete, primanjkljaj katoliškega cerkvenega proračuna pa krije potom primerne d^otaciie verskega fonda iz svojih budžetamih sredstev. V tem sluČJijn bi posebni verski davek na laike sploh odpadel, pobiral bi se le po«!redno, ker bi bil zapo-paden že v primerno zvišanih državnih davkih. Seveda bi .se morale dovoliti potem državne subvencije tildi vseni drugim-priznanim veroizpovestim, kolikor bi bila njih.potreba izkazana. Na vsak način p a 'b i b i 1 o 'n e do p u'131 n- o", da hi dr ž äv a pobirala od vseh državljanov k a U procentu alni verski davek v namenu, da bi iz njegovih dohodkov il o v o 1 j e v a 1 a subvencije različnim verskim zajed-n i C a m. Država kot taka ni kompotentna razpisovati verske davke, temveč je to stvar konfesij, ki pa imajo po svojih verozakcnih olilast samo nad svojimi (■lani. Nikaka konfesija bi tedaj ne mogla privoliti, da se obdafijo njeni člani tudi za potrebe tujih verskih zajednic. Zato lahko rečemo, da bi bil državni verski davek j u r i d i č n o nedopusten in bi načelom paritetne države naravnost nasprotoval. Država sme pobirati za verske zajednice po konfesijah ločene verske davke, ako to sploh hoče storiti, samo kot mandatarka avtonomnih veroizpovesti. Mandat vseh priznanih konfesij v pobiranje splošnega verskega davka od državljanov, brez vsake razlike na posamezne veroizpovesti, pa je juridično nemogoč. Še na eno možnost rešit\'e finančnega vprašanja katoliške duhovščine bi ob koncu na kratko opozoril cerkvene in vladne kroge. Mislim, da bi v celi državi pravilno izvedeni versko-zakladni davek na bogate nadarbenike in komunitete zadostoval, da bi se iz njegovih dohodkov pokrili stroški za vzdrževanje revnih samostanov, ki so dobivali že od nekdaj subvencije iz verskega zaklada, in ki se udejstvaijejo na polju dušnega pastirstva ali šolstva; dalje za vzdrževanje sedaj od države dotiranih episkopov, re\Tiih kapiteljev in bogoslo\Tiih zavodov ter končno za penzije umirovljenih duho\Tiikov. Ti naj imajo 1 v bodoče svojo eksistenco zavarovano v verskem zakladu. Za dušebrižnike pa bi zamogli skrbeti i verniki vsake župnije posebej na sličen način, kakor re to godi v evangeljskih in tudi v nekaterih pravoslavnih župnijah. V tem slučaju naj bi odpadle vse bere in štolnine, za kongruo dušebrižnikov pa bi morali prispevati vsi katoliški davkoplačevalci do-tično župnije. Dokler nimamo cerkvenih občin, bi morale te prispevke nalagati politične občine do-tičnega župnega okraja ter jih izterjati po svojih organih. Zaostanki bi stali pod sankcijo politične izvrSbse. Vsak dusebrižnik pa bi bil zavézyn od s\'o}ih prejemkov plačevati določene /Jieske v verski zaklad v zavarovanje svoje penzije. Ta sistem bi bil razmeroma lahko izvedljiv, inia pa eno hibo, namreč, da bodo ta bremena zadela samo vernike revnih župnij, a drugi katoličani jih ne bodo čutili. Navzlic temu bi morda ta način preskrbe duhovništva odpo-mogel sedanji krizi najhitreje. •Sklepna beseda. Zasledoval sem namen, napotiti cerkvene kroge in našo centralno vlado, da se odločijo za to ali ono mir/jiost, kako osigurati gmotni obstanek cerkve in svečeništva. Ako se začne v javnosti o tem razpravljati in ako se da beseda tudi prizadetim osebam, bo to tem bolj razbistrilo položaj. Pomoč se da najti in tudi zbližanje med cerkvenim stališčem in državnim interesom smatram za dosegljivo. Popolna avtonomija na polju uprave cerkvene imovine bi pač odgovarjala duhu kanonov, ali bila bi silno težko izvedljiva in za cerkev brez dvoma jako draga. Vse to govori za moder kompromis in upam, da sem ga v glavnih črtah s pravnega stališča že označil. Nisem nameraval, biti globok in izčrpen, šlo mi je le za to, da se rešitev predolgo ne zavleče in da se postavi vsak načrt že a priori na jasno pravno podlago. Finančni poskusi, ki bi nasprotovali pravnim načelom, bi utegnili zelo kvarno vplivati na razpoloženje prebivalstva različnih konfesij in bi lahko dovedli do verskih sporo\'. Teh se je treba na vsak način ogniti. Zelo bi vlada pot kompromisni rešitvi vprašanja ugladila, ako bi takoj prevedla sedanjo kongruo na dinarske zneske, kakor se je to zgodilo že z vsemi uradniškimi plačami in če 1)1 poleg tega ukrenila potrebno, da se izplačajo kuponi predvojnih posojil, ki t\'orijo del dotacij cerkvenih službeni i mest. Te obligacije se bodo morale itak prevzeti kot del predvojnega dolga stare Avstrije, ki pade na nas kot na-sledstveno državo. Zato se bodo morali tudi prej ali slej kuponi honorirati. Cerkvi bi bilo znatno poma-gano, če bi se izplačilo odredilo čimprej. Stvar je neposredno v zvezi z ureditvijo kongrue, katera bo prišla naposled v breme liavkoplačevalceni. Zato so ludi oni interesirani na tem, da se obstoječe dotacije v polni meri izrabijo v korist cerkvenim uslužbencem. iKvajuiija |uiil I. ili III. su iiopoluoina ki-ijeju s »ituliši-etii, ki bi ga bil zavzemal kol referent za zadeve kal. cerkve v ožji komisiji, ki .se je jh) iiaroi-ilu minisira za vere i>o zakljucilvi ankete sestala 23. in 25. novembra, da formulira predloge za praktično reiiilev verako-politihiih problemov, ako bi se ta ne bila začasno brez pozitivnih sklepov razšla. Medtem je postal predsednik te komisije minister za notranje zadeve in tudi ministrstvo ver je prešlo v druge roke. Upam pa, da radi tega zadeva ne, počiva, in boni zelo vesel, če se mi je s leni spisom posrečilo, jo spraviti v hitrejši tir. Kazalo. I. Program verske ankete: 1. Otvaranje aiikele . .............'ä 2. Nekoliko kritičnih primedaba pro^raiiiiiini ličkaaia 5 a) O položaju crkve i venkih zajedniea prema driéavi 5 b) O interkonfesionalnom zakonu.......7 v) O uredenju niaterljalnog položaja verskih služ- benika................Si 3. Preuredenje spoljafne organrtacije katollčke crkve . 12 II. Zaključci sekcija i refei-ati: 1. Katoligka sekcija.............15 Zapisnici sednica sekcije..........15 iieferat izvestitelja miiiistarslva........20 2. Pravoslavna sekcija............24 3. Muslimanska sekcija............27 4. lilvangelička sekcija ............2!) 5. Mojsijevska sekcija............3l III. Koiigrua, verski zaklad in verski davek: Kongrua .................33 Verski zaklad In verski davek.........41) Sklepna beseda.................47