Sustav svetišta oko Babožnice
Andelko Dermek
The last year author described the system of sacred triangles around Babožnica in the lower Zagorje region northwest of Zagreb in Croatia. In this article author gives further space analysis of the reconstructed sacral points and gives their mythological interpretation. The author concludes that the locations of the sanctuaries are connected with the Slavic calendar. This calendar and space points are in the myth connected with the cult of sacred wedding of Mara and Jarilo. After the wedding Jarilo is sacrificed and killed. This act shows some connection with a cauldron.
Sveti trokuti i koncentrične kružnice oko Babožnice
U članku objavljenom prošle godine interpretirao sam legendu o okamenjenim sva-tovima kao odjek slavenskog mita o božanskoj svadbi Mare i Jarila (Dermek 2009). U kraju oko Kamenih svata u donjem toku rijeke Krapine opisao sam preplet tri sveta trokuta oko toponima Babožnica. U tom članku nisam poklanjao preveliku pažnju medusobnim odnosima duljina stranica u otkrivenim svetim trokutima smatrajuči da su važniji kutovi, te da su medusobni odnosi stranica samo posljedica svetih kutova. Medutim, čini se da je odnos stranica 1:V2 posebno plijenio pažnju slavenskih poganskih svečenika. Tako u svom članku nisam ni naglašavao da ovaj odnos oko toponima Babožnica ima vrlo važnu ulogu. Oko Babožnice tako možemo opisati više koncentričnih kružnica čiji su polumjeri približno u odnosu 1:V2 (Slika 1). Prva i najmanja kružnica prelazi preko kapele Sv. Ivana Krstitelja u Jablanovcu (r1 = 2,48 km). Druga preko kapele Sv. Petra u Zaprešiču (3,5 km) i vrha na Zlatnice (Zatinice, Zlatinice) brijegu (3,5 km). Ova kružnica prelazi i preko kapele Sv. Vendelina u Donjoj Bistri (3,46 km). Treča kružnica prelazi preko crkve Sv. Vida u Javorju (4,99 km) i kapele Majke Božje Čiseljske u Donjoj Pušči (5,03 km). Takoder, oko Babožnice možemo nastaviti ucrtavati još veče kružnice u odnosu 1:V2. Četvrta prelazi preko kapele Sv. Doroteje u Jakovlju (7,06 km), peta preko vrha Medvednice - Sljemena (9,83 km), a šesta preko samog centra Zagreba, tj. približno preko crkve Sv. Marije na Dolcu (13,99 km) koja sasvim sigurno spada u krug najstarijih zagre-bačkih crkava. Polumjeri navedenih kružnica daju odnose koji vrlo malo odstupaju od odnosa 1:V2 (Tabela 1).
Odnos	Numerička vrijednost (km)	Kvocijent
r2: r1	3,5 : 2,48	1,41
r3: r2	5,01 : 3,5	1,43
r4: r3	7,06: 5,01	1,41
r5: r4	9,83: 7,06	1,39
r6: r5	13,99: 9,83	1,42
Tabela 1: Medusobni odnosi polumjera kružnica opisanih oko Babožnice
Može se primijetiti da treca kružnica ovog sustava prolazi samo 100 m od župne cr-kve Sv. Nikole u Poljanici Bistranskoj. Ova crkva je posebno značajna, jer se prvi put spo-minje vec 1209. godine i po tome je jedna od najstarijih u široj okolici. Dao ju je sagraditi
Slika 1: Raspored svetišta oko Babožnice. (B: Babožnica, 128m; SI: Sv. Ivan Jablanovec, 165m; MBČ: Majka Božja Čiseljska Donja Pušča, 239m; SJ: Sv. Juraj Donja Pušča, 180m; SV: Sv. Vid Javorje, 132m; SP: Sv. Petar Zaprešič, 128m; Z: Zlatinice brijeg, 584m; KS: Kameni svati, 489m; I: raspelo u Ivancu Bistranskom, 140m; SN: Sv. Nikola Poljanica Bistranska, 259m; SVB: Sv. Vendelin Donja Bistra, 141m; SD: Sv. Doroteja Jakovlje, 215m).
zagrebački župan Vratislav1 iz poznate plemicke porodice Acha koja je imala velike pos-jede oko Zagreba. Ubikacijom crkve Sv. Nikole automatski bi se ubicirao i posjed Lubenik koji se nalazio niže crkve i njezinog posjeda2, a čiji položaj je do danas ostao enigma, jer se nakon 14. stoljeca više nikada ne spominje. Ubikaci-ju otežava to što se ova crkva različito locira u povijesnim dokumentima: 1209. godi-ne u Poljanicu više Lubeni-ka, 1334. godine u Lubenik3, 1501. godine u Jablanovec4, a tijekom 16. stoljeca u Podgorje. Zabilježena je i tradicija
0	tome da se današnja crkva ne nalazi na izvornoj lokaciji. Bistranski župnik Cerovski u svojoj kronici pod naslovom „Knjiga spomenka vrednih fare bistranske od najstarijih vremena do sadašnjih" pisa-noj 1850. godine navodi kao
izvornu lokaciju koja je predaleko od današnje (oko 1 km sjeveroistočno) i koja je još k tome vezana za drugog zaštitnika - Sv. Magdalenu. Neki podaci koje je zabilježio ovaj župnik ukazuju na to da se izvorna crkva ipak nalazila na današnjem položaju ili vrlo blizu njega:
„...Vnogi su več sobom premišljavali, nut kaj je negda pervoga vtamelitelja Fare ove genulo, da na ovakovom Brijegu Cirkvu i farof išel je postavlat, i radi bi bili zvrha zeznali, kak morebiti i ti dragi moj Naslednik i Čitavec, koj mesto ovo premišljavaš i zroka zezveidjaš,
1	sudim da ti povolno bude čuti, ako ti ga povem i odprem onak — kak sem ga vu jednem starem pismu naznačenoga našel. — Zakaj na ovom brežuljku, i tak rekuč vu ovoj gori Cir-kva i farof je napravlen, zrok naj vekši je bil ov Zviranjek i ova zdrava voda, koju na dvorišču izvirati vidiš. Ar ov zdenčec vre od starih vremen zarad dobrote svoje na velikem glasu je, ne samo vu ovoj celi okolici, nego takajše i vu istom Zagrebu, kak to iz vustmenog pripovedanja čulsem..." (Nikolic 1962)
Slika 2: Lokalni sveti trokut Kameni svati - Sv. Vendelin - Lončarev mlin (KS: Kameni svati, 489m; SV: Sv. Vendelin Donja Bistra, 141m; LM: Lončarev mlin, 170m, SI: Sv. Ivan Jablanovec, 165m; SR: Sv. Rok Novaki Bistranski, 160m; SN: Sv. Nikola Poljanica Bistranska, 259m).
„Prima meta predii Polonica nomine, ubi supradictus V(ratizlaus) comes edificauit ecclesiam nomine sancti Nic-
holai..." (Smičiklas 1905: 91-95)
„Petus qui dicitur frater V(ratizlai) comitis habet predium nomine Lubenic infra metas supradicti sancti Nicho-lai." (Smičiklas 1905: 91-95)
"Item ecclesia sancti Nicolai de Lubenic" (Rački 1872) „Valentinusplebanus in Jablanovec" (Rački 1872)
Nepristupačna lokacija na brijegu i zdravi izvor ukazuju na poganske motive. Uzi-majuci u obzir i to da je šumovito područje Gore (Medvednice) istočno i jugozapadno od crkve jedino koje je moglo biti u posjedu župe od njezinog utemeljenja može se zaključiti da je posjed Lubenik pokrivao područje pod Gorom. Naziv ovog područja je od 15. stoljeca Podgorje, a ponekad i Jablanovec prema najvecem selu. Iz ovoga se vidi da su nazivi Podgorje i Jablanovec vjerojatno tijekom 15. stoljeca potisnuli stariji naziv Lubenik. U vezi s ovom crkvom zanimljivo je spomenuti da neki kazivači legende o Kamenim svatima navode da su svatovi išli od Kamenih svata prema crkvi Sv. Nikole5 ili da je mla-denac bio iz Novaka6, dok neki opet pričaju da su svatovi išli u Nove Dvore7 (nasuprot Babožnice).
Za kapelu Sv. Vendelina u Donjoj Bistri je značajno da se nalazi skoro točno sjever-no od Kamenih svata i na drugoj koncentričnoj kružnici oko Babožnice. Medutim, trece svetište se ne da sigurno locirati, osim ako to ne bi bila lokacija 'Lončarev mlin u Nova-kima Bistranskim na granici s Jablanovcem. Ona bi činila trokut s kutovima od 23,5° na Kamenim svatima i 15,5° kod Sv. Vendelina te bi tako ovaj trokut predstavljao neku vrst malog lokalnog svetog trokuta (Slika2).
Naselja Jablanovec i Novaki u tom predjelu dijeli potok Kutinci. Predio desno od potoka naziva se Kotels, a lijevo Divjaki. Niže Divjaka nalazi se polje koje se naziva Rošči-ca, a čitav širi predio se naziva Srakino sve do obližnje kapele Sv. Roka. Možda nije neva-žno spomenuti da je 200 metara nizvodno od Lončarevog mlina 1897. godine pronaden jedini nalaz iz rimskog doba na širem području (Brunšmid 1898). Kipic od vapnenca, visine 53 cm, grube izrade, prikazuje mušku figuru u sjedecoj pozi obučenu u himation s golim gornjim dijelom tijela. Kipic je pronašao mlinar kopajuci kanal za svoj mlin u vodotoku potoka 'Kutica' na dubini od 4 m 9.
„To su kameniti svatovi. Išli su čez goru, gore svetom Nikoli, gore na venčanje. A njegova mati, da nije ona dala ženititu kčer. Tu koju je on štel ženiti ni dala ženiti. I onda kad su oni išli da je ona nje zaklela da bi s kamenom postali, ne. I tak su ljudi povedali da tak su bili svati i mladenci i jošpesek napred koj je išo, da to sve ostalo kamen." (Zečevic 1973:br. 39)
"Mlada je bila kči mlinara iz Podsuseda, a dečko je bil iz Novaka Bistranjskih. Car su ga zvali. Mati od mlade nije bila zadovoljna da ide ona bogata za siromaha Cara, makar se zvao Car. Otac je bil zadovoljan i on je iz Podsuseda išel š njima na vjenčanje. Da je majka zaklela da Bog da se okamenili! I oni se okamenili! Još se vide na vrh brijega veliki kamenovi. Još neki pričaju da je u pečini kotač za kolovrat što ga je mlada nosila da bu prela." (Zečevic 1973:br. 43)
„Bil je jen mladič, dole pod Susedom. On se namislil oženiti i zebral si je jenu pucu. Ta puca nije bila po volje njegove mame. Ali on ju ni štel pustiti. Išel je na vjenčanje u Nove Dvore. Majka ga je zaklela da prije neg se vrne dima da bi se ti svati f kamen pretvorili. I kad su se vračali z vjenčanja, oni su se svi skamenili. I denes još se vidiju ti kameni na bregu Zagrebačkegore, blizu Zaprešica." (Zečevic 1973:br. 40)
Dominantno prezime u Kotlu je Puzjak (> Bezjak). Naziv Bezjak različito je tumačen od lingvista i možda upucuje na etnografsku oznaku iz predslavenskog vremena (Gušic, Marijana: Etnička grupa Bezjaci, JAZU, Zagreb 1967). Po Skoku naziv dolazi od pejorativnog izraza - 'bez jaja'. U 16. stoljecu je označavao sve hrvatske kajkavce i čini se da nije imao podrugljiv prizvuk. Furlansko bezoal/ bazoal/ basaual u značenju 'luda' nalazi se i u istromanskom u obliku bazuai u značenju 'muda'. Prema Skoku izraz potječe od lat. bisövalis koji ima dva jaja' - bez + jaje + ak 'bezjajak', haplologijom 'bezjak'. Postoji čitava pokrajina u Italiji pokraj Monfalconea koja se naziva Bisiacaria. Ima i ljekovita biljka bezanica/bezanka/prostrijel. Prostrijel se koristi kao naziv i za svinjsku bolest koja se liječi ovom travom. Bez je i naziv za demona ili davla kod Belostenca i Glavinica. Bezja-ča je naziv za sjekiru vincilirku - kosijer, vinjak koji služi za krčenje živice i ostrenje kolaca u vinogradu. Sve nabrojeno možda ukazuje na vezu s kultnom kastracijom.
„1897fand der Müller Bertak beim Tieferlegen des Bettes des Kuticabaches 4 m tief einen Torso aus Kalkstein: Männliche, sitzende Figur, Oberteil nackt, Unterteil mit einer Himation ähnlichen Kleidung. Kopf, obere Brusthälfte und beide Arme fehlen. H 53 cm. Grobe, provinziale Arbeit, vielleicht römishKlemenc (1938)
Može se takoder uočiti da su neka svetišta oko Babožnice rasporedena tako da njihove poveznice čine okomice i paralele oko pravca nagnutog za 20,5° +-1° u odnosu na smjer zapad-istok (Slika3). Izmedu večine točaka postoji direktna optička vidljivost, ali se jedino s točke KS (489 m) pruža pogled na sve ostale točke.
Slika 3: Medusobni odnosipojedinih točaka oko Babožnice. (SVM:Sv. Vid Merenje, 219m; SF: Sv. Florijan Krajska Ves, 209m; SP: Sv. Petar Krušljevo Selo, 209m; SD: Sv. Doroteja Jakovlje, 215m; B: Babožnica, 128m; SN: Sv. Nikola Poljanica Bistranska, 259m; STK: Sv. Tri kralja Kraljev Vrh, 270m; SK: Sv. Katarina Hrebine, 271m; SA: Sv. Andrija Bregovljani, 253m; SJ: Sv. Juraj Donja Pušča, 180m; SRL: Sv. Rok Luka, 141m; SDŽ: Sv. Duh Žejinci, 190m; SVB: Sv. Vendelin Donja Bistra, 141m; SR: Sv. Rok Novaki Bistranski, 160m; SV: Sv. Vid Javorje, 132m; KS: Kameni svati, 489m; Z: Zlatinice, 584m; SI: Sv. Ivan Jablanovec, 165m; SPZ: Sv. Petar Zaprešič, 128m).
Sveti kutovi kao kalendar
Na temelju sustava kružnica oko Babožnice možemo zaključiti da se slavenska poganska svetišta nisu smještala nasumično, nego da su se pokoravala geometrijskim za-konitostima koja proistječu iz promatranja položaja Sunca kroz četiri godišnja doba. Pri tome je važnu ulogu imala razlika kutova koju kroz jedno godišnje doba načini Sunce na svojim karakterističnim položajima dok se krece po nebeskom svodu. To su elevacija Sunca u zenitu i azimut izlaska ili zalaska Sunca za obzor. Tijekom proljetnog perioda važnu ulogu igrali su sljedeci datumi:
21. ožujak - ekvinocij, praznik Jarilovog i Marinog rodenja
2. svibanj - medupraznik koji se vjerojatno odnosi na Jarilov povratak iz Velesovog svijeta mrtvih (Dermek 2009)
21. lipanj - solsticij, praznik Jarilove i Marine svadbe
Solarni ciklus tijekom proljeca daje sljedece nepromjenjive kutove koji vrijede za sve geografske širine:
23,5° - kut razlike elevacija Sunca u zenitu od ekvinocija do solsticija 15,5° - kut razlike elevacija Sunca u zenitu od ekvinocija do 2. svibnja 8° - kut razlike elevacija Sunca u zenitu od 2. svibnja do ljetnog solsticija
Njihovi pandani su promjenjivi kutovi (fi) u vezi s azimutom pod kojim Sunce zapada ili izlazi, a koji ovise o geografskoj širini (Slika 4).
N
S
Slika 4: Shema izlazaka i zalazaka Sunca na karakteristične datume (važi samo za ravninu horizonta od 0°).
Primarni sveti trokut čine kutovi od 23,5° (a) i kut razlike azimuta zalaska odnosno izlaska Sunca od ekvinocija do solsticija (^ =34° za geografsku širinu od 46°).
Kut od 23,5° se s nekom važnom točkom u prostoru dijeli u omjeru 15,5° : 8°. Tako u sustavu svetišta oko Babožnice kapela Sv. Ivana dijeli kut od 23° u omjeru 15° : 8° kod Sv. Vida, a s kapelom M.B. Čiseljske istovremeno tvori i trokut s kutovima 15,5° i 34° i to tako da Sunce na ljetni solsticij zapada za M.B. Čiseljsku gledajuči s pozicije Sv. Ivana. Raspelo u Ivancu kod potoka Ivaniščaka dijeli pak kut svetog trokuta M.B. Čiseljska-Babožnica-Sv. Petar u omjeru 15° : 8°.
Slika 5: Sustav svetišta na otoku Rügenu.
Sustav svetišta na otoku Rugenu pokazuje zanimljive paralele sa sustavom svetišta u donjem Zagorju (Slika 5). Kako je na toj geografskoj širini odnos kračih stranica u svetom trokutu 1:1,7 (kutovi 23,5° i 42,5°) zanimljivo je da ako kružnice s tim odnosom opišemo oko gradine u Venzu (Venzer Burgwall) tako da manja prelazi preko gradine Rugard, a veča preko Jaromarsburga na rtu Arkona, tada veča kružnica prelazi i preko gradine u Garzu (9.-12. stolječe) i preko najviše točke na poluotoku Jasmundu. U nastavku linije
koja spaja gradine u Venzu i Garzu nalazi se i gradina Wallberg-Zudar (9.-12. stolječe). S te točke se gradine u Rugardu i Venzu vide pod kutom od oko 23°. Srednjovjekovna crkva Sv. Margarete u Patzigu dijeli kut od 23° kod Arkone u omjeru 15,5° : 7,5°. Ova crkva se nalazi na polovištu dužine Arkona-Zudar. Zanimljivo je da je linija koja spaja Svantevitov hram na rtu Arkona i Rugard nagnuta samo za 1° u odnosu na pravac sjevera.
Prazniku koji pada 2. svibnja kroz ostala tri godišnja doba po elevaciji Sunca u zenitu odgovaraju datumi 8. veljače, 2. studenog i 12. kolovoza10.
Ovi medupraznici koji padaju izmedu solsticija i ekvinocija udaljeni su 42 dana ili 6 tjedana od najbližeg ekvinocija (Slika 6).
Slika 6: Kalendar (baziran na godini od 364 dana).
Datum 2. studeni je u krščanstvu praznik posvečen mrtvima, te je njegova važnost zagarantirana i opčepoznata. Datum 8. veljače pada u vrijeme Fašnika koji je s Uskrsom povezan sličnim pravilom. Kao argument u prilog važnosti ova dva medupraznika zna-čajno je spomenuti da se u poganskoj Švedskoj u Gamli Uppsali svakih devet (osam) go-dina u veljači održavao veliki praznik Disting prilikom kojeg se žrtvovalo ukupno 72 mu-ške ljudske i životinjske žrtve kroz devet dana. Točan datum Distinga ovisio je o fazama mjeseca, medutim tri prethistorijska humka na mjestu tamošnjeg svetišta su usmjerena u smjeru zalaska Sunca na datume 8. veljače i 3. studenog11.
Datum 12. kolovoz pada na kraju žetve i vrlo je blizu krščanskog praznika Velike Gospe.
10	http://solardat.uoregon.edu/SunChartProgram.php, Svi kutovi dani u ovom članku su približni (+-0,5°), jer navedeni program ne omogučava precizni izračun, več samo crta graf. Takoder, kao posljedica toga su i datumi samo približni tj. greška je +- 1 do 2 dana.
11	http://www.astro.uu.se/archast/Henriksson.pdf
Slika 7: Mlinski kamen; shema križanja utora gornjeg i donjeg mlinskog kamena.
Kamena svadba, mlin i kotao
Babožnica se u predaji vezuje uz mlin (Dermek 2009). Svaki mlinski kamen ima kosokutno ili spiralno urezane vodilice za žito. Urezane vodilice dvaju mlinskih kamena moraju se pri vrtnji spiralno križati (Slika 7).
Ovo križanje je analogno križanju niti prediva prilikom tkanja. Predenje i tkanje su atributi ženskih božanstava. Kazivač legende o okamenjenim svatovima iz Jablanovca ne kaže tako slučajno za mladenku:
„... Još neki pričaju da je u pečini kotač za kolovrat što ga je mlada nosila da bu prela." (Zečevic 1973:br. 43)
Dva mlinska kamena od kojih se jedan okrece, uslijed trenja mogu uzrokovati i iskrenje, a to je u mitu interpretirano kao izbijanje gromova. Kako žito kao personifikacija Jarila upada izmedu dva mlinska kamena, tako se vodi njihovim vodilicama prema van, meljuci se pri tome u brašno. Jarilo tako umire i služi kao hrana koja se ritualno jede isto kao što se ritualno jede i mesna žrtva ubijena na žrtveniku. Nije dakle slučajno da munja, malj, muka, mučati, muka (pšenična), mljeti i mlin dolaze od istog korijena *mel-, koji je bio u vezi s predstavom božjeg kamenja, munje, odnosno Perunove strijele, kazne i žrtve (Bamuh 2008). Žrtvenik i mlin čini se da su ista stvar.
U prošlom stoljecu prilikom svadbe jednog 'Kotlara' u prethodno spomenutom predjelu Kotel u Novakima, kao što je i običaj, prilikom Zorje svatovi su izašli van i plesali kolo oko krijesa na lokalnom križanju12. Uz krijes su postavili stari kotao. Nakon toga su ga razbili uz riječi kako ce se Kotel od sada zvati Novo Selo buduci da im je dodijao stari naziv. Kazivači odnosno akteri stvarnog dogadaja smjestili su kotao pored svadbenog krijesa i na kraju ga razbili. Ne znam je li to ostatak nekog starijeg svadbenog običaja, ali se teško oteti dojmu koji priziva poznati grčki kultni tronožni kotlic u kojem su se kuhali žrtveni komadi mesa. Nad kotlicem je sjedila stara žena-proročica odjevena kao djevica (Pitija).
12 Preneseno prema pričanju mojih roditelja
Kotao ispunjen vodom koji se prevrče javlja se i u predsvadbenom običaju lada u pirotskom kraju i u sjeverozapadnoj Bugarskoj pod nazivom nadyBarn ili črne Ha KumKa. Glavni lik ovog obreda je djevojka koja se zove Lada, a koja u pratnji djevera, djevojaka i svirača odlazi do izvora na vodu. Djevojke oko kotla igraju kolo, a jedan od igrača dva puta prevrce kotao. Treči put djevojka ispuni kotao s vodom i nosi ga kuči, te od te vode mijesi svadbeni hljeb. Ovaj obred inače ima karakter lažne svadbe, odnosno u njemu se javlja lažna mladenka. (ToncToj 2001: 325 - 326)
U slučaju Velesovih svetišta u dolini Krapine i na otoku Rugenu možemo uočiti vezu sa Sv. Vidom. Pri tome je zanimljivo primijetiti da legende o ovom svecu govore da je bio bačen u kotao vrelog ulja. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv (Slika 8). Osim što se časti kao zaštitnik očiju i vida, protiv groma i zla vremena, posebno ga časte i proizvodači kotlova.
'Zorja' je bila obavezan završni dio svadbene svečanosti u donjem Zagorju: „Vu rane jutre kad se dan počel beliti, zatancala bi se zorja. Svi svati su znali z hiže ziti van na križanje, de su si ogenj vužgali, da bi okol njega tancali. Gosti i svati bi se prijeli vu kolo i zapopevali "Zorja je zorja ". U kolu su stali mužikaši i prve je tancal prvi svat z mla-denku. Ona je okol vrata imala ručnik koji je hitila onomu s terem je štela tancati. Obične je prvi na redu bil mladenec. Tak kak bi on otancal z mladenku si bi biral drugu i okol vrata je metal ručnik. Igra se i popeva "Igram kolo u dvadeset i dva". Posle mladencov se i drugi menjaju... Kak su svi bili v kolu, a neki i više put, pak su se vu hižu vrnuli. Tu ih je čekal vajngulaš ili pak sarma kaj ih je znala lepe okrepiti."(Škreblin 1998)
Spoj krijesa, kotla i vinskog gulaša je vrlo znakovit, jer se na temelju svega spomenu-tog čini da Jarilo nakon svadbe završava raskomadan i kuhan u kotlu slično svetom Vidu.
Literatura
Bamuh, MBarn (2008): HeM3peneHO, HeM3pe^MB0, 3aMyKno - koh^ot hyrafta y cpncKOM je3MKy, 36opHMK MaTM^ cpncKe 3a cnaBMCTMKy 2008, br. 74, Beorpag, 191-217.
Belaj, Vitomir; Šantek, Goran Pavel (2006): Paški sveti trokut, Studia Ethnologica Croati-ca, 18, Zagreb, 153-183.
Belaj, Vitomir (2007): Hod kroz godinu (Pokušaj rekonstrukcije prahrvatskoga mitskoga svjetonazora), 2, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb.
Belaj, Vitomir (2009): Poganski bogovi i njihovi krščanski supstituti, Studia Ethnologica Croatica, 21, Zagreb, 169-197.
Brunšmid, Josip (1898): Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, III, Zagreb.
Delorko, Olinko (1973): Usmena poezija Gupčeva zavičaja; Folklor Gupčeva zavičaja, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb
Dermek, Andelko (2009): Slavenski mitski trokut i legenda o Kamenim svatima, Studia Mythologica Slavica, XII, Ljubljana, 223-247.
Henriksson, Goran (1992): The pagan Great Midwinter Sacrifice and the 'royal' mounds at Old Uppsala (Riksbloten och Uppsala hogar, Tor 27, 1995; Department of Astronomy and Space Physics, Uppsala University), Uppsala.
Klemenc, J. (1938): Archeologische Karte von Jugoslawien: Blatt Zagreb, Jugoslawischer Ausschuss des Internationalen Verbandes der Akademien, Beograd.
Laljak, Stjepan 2002: Kameni svatovi, Šenoa i Jablanovec, Od usmene predaje do spomenika, Matica Hrvatska Zaprešič, Zaprešič.
Nikolič, N. (1962): Kronika župe Bistra U: Grada za gospodarsku povijest Hrvatske, JAZU, 14, Zagreb.
Pleterski, Andrej (2009): Nekateri topografski vidiki obrednih mest, Studia Ethnologica Croatica, 21, Zagreb, 27-46.
Rački, Franjo (1872): Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. god., Starine JAZU, IV, Zagreb.
Smičiklas, Tadija (1905): Codex diplomaticus, III, Zagreb.
Šantek, Goran Pavel (2009): Paški sveti prostor. Prilog tumačenju; Studia Ethnologica Croatica, vol. 21, Zagreb, 47-77.
Škreblin, Anita (1998): Bistranska svadba, Narodno blago Bistre, Bistra.
Toncroj M., CBeraaHa; PageHKOBuh ^y6uHK0 (2001): CnoBeHCKa MMTonomja, eH^MK^o^egMjcKM pe^HMK, Zepter Book World, Beorpag.
Zečevič, Divna (1973): Usmena predaja o seljačkoj buni i kmetskom životu u široj okolici Stubice; Folklor Gupčeva zavičaja, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb
The system of sanctuaries around Baboznica
Andelko Dermek
The last year author described the system of sacred triangles around Baboznica in the lower Zagorje region in Croatia. In this article he gives further mythological interpretation of the space relations of the local toponyms and sacral objects. In this search author confirms the special meaning of the distance relation 1:V2 between the central location at Baboznica and the other surrounding sacral points. In a sacred triangle as a most important is confirmed to be the constant angle of 23,5° which represents a deviation of the sun elevation at zenith on the equinoxes and the solstices. In the same period the second angle confirms to be the varying angle which represents a deviation of the azimuth of the sun setting or rising. The constant angle is usually placed at the Veles' sanctuaries (St. Vitus and St. George) and the varying angle is usually placed at the Perun's sanctuaries (St. Peter, St. John and Zlatinice brijeg). It is noticed also that one of the sanctuaries splits the constant angle of 23.5° in a ratio 15.5° : 8°. This ratio corresponds to the midseason dates: May 2, August 12, November 2 and February 8. The author concludes that the locations of the sanctuaries are connected with the slavic calendar which is in the myth connected with the cult of sacred wedding of Mara and Jarilo. After the wedding Jarilo is sacrificed and killed. The wedding dance around a bonfire at down taken together with the custom of overturning a cauldron and with the iconographic depiction of St. Vitus as a young man in a cauldron of boiling oil, all points in a direction of a sacred boiling of raw pieces of flesh which represent body parts of killed Jarilo.