Poštarlna plaćena u gotovu Cena Din. i.- 1ШШ GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski fah 342 • Telefon uredništva 30-866 i 26-105, uprave 30-866 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 3 mart 1939 God. X • Broj 9. Za dobre odnose i čiste račune Sokolstvo ne pozna neprijateljskih naroda, sem ako se ti narodi pokažu neprijatelji prema našem narodu. Zato — ne ula-zec/ u pitanja spoljne politike odgovornih faktora — mi od srca Pozdravljamo sv ako izgradivanje dobrih odnosa izmed u naše 1 drugih država, pod pretpostavkom, naravno, da je zasnovano na punoj jednakosti i ponosu našeg naroda i na oprobanom na-cniu: št o čisti ji računi, u toliko trajni j a ljubav! Prirodno je da, u vremenima kada nacionalni princip doni ja na važnosti, u dobrim odnosima izmedu država znatnu ulogu 'Sna i pitanje nacionalnih manjina. Zato mi' i razumemo da na Pr■ Nemci Hi Italijani, kao naročit dokaz dobrih odnosa naše države prema njima, smatra ju to št o su ne mačke i italijanske ma-njine u Jugoslaviji dobro tretirane i št o im se ne smeta, da se °sečaju duhovno složne sa svojim sunarodnjacima preko gra-™'ce. Ali zato čemo i mi tek onda moči verovati da su odnosi nigih država prema nama dobri, ako i našim manjinama kod nJ'h, u i st o j meri bude omogučeno da se smatra ju duhovno sP°jeni sa narodom u Jugoslaviji, i ako se to njihovo osečanje ne tretira kao neprijateljski čin prema od nosno j državi. Više od toga ne tražimo ni mi, ni naše manjine. Nikada se naš narod ni je bavio planovima odnarodivanja, niti stvaranja komplikacija izmed u susednih država, ma koliko da su se ti pia-novi prema njemu kr oz stoieča upotrebijavali. Sama činjenica sto postoje tolike inorodne kolonije u pojedinim krajevima SIo-venačke, Hrvatske, Slavonije i Vojvodine, pokazuje da se, sve do pre dvadeset godina, na vlastitom tlu naš elemenat nalazio u teškoj defanzivi. A ako su ti strani kolonisti delimično postajali Hrvati ili Slovenci' (Srbi man je, zbog razlike u veri), bila je to samo posledica prirod nog zakona asimilacije, koga ni naj-odlučniji zagovornici nacionalnog principa u Nemačkoj ili Ita-Hji ne poriču. Pa, kao što se u Nemačkoj smatra prirodnim, da se potomci bivših Polapskih Slovena, ili Štajerskih Siovenaca, nanas smatra ju Nemcima, ili da je Mirko Jelušič, roden kao Hr-Vat, ali živeči u Beču, postao stoprocentni nacionalsocijalistički pisac, — može još man je da se prigovori činjenici, što se pojedini Nemci, ko ji su se, pre stotina godina, u cilju infiltracije, j protiv volje domačeg elementa, doselili u naše krajeve, sada osečaju Hrvatima ili Slovencima. 1 kao što u nas nikome niti na pamet ne pada da šal jemo u Štajersko naročite propa-gatore, ko ji če ljude slovenačkog imena i porekla, ali ko ji više ne govore slovenačkim jezikom (dakle, ko ji su virtuelno postali Nemci), uče slovenačkom, kao materin jem jeziku (dakle, da ih stvarno preobražuju u Slovence), — tako isto ne možemo ni-kako da shvatimo vest, objavi jenu nedavno u nemačkoj štam-pi, a zabeleženu i od zagrebačkih »Novosti«, da je »Nemačka Akademija« u Minhemu poslala u Osijek svog izazslanika da »tamo otvon speci jalni tečaj za Nemce, ko ji više ne govore, ili kop su zaboravili nemački jezik«. Šta to praktično znači, da »više ne govore nemački«, — ako ii ne to, da su se ti sinovi nemački h doseljenika, po najo-snovnijim prirodnim zakonima asimilirali i postali Jugosioveni, kao što je Sušnik u Beču bio Nemac, i toliki drugi, poreklom naši ljudi. Jer da ovi nisu ta j jezik zaboravili pod niči jim pritiskom, jasno je svakome ko ji zna, da su, do pre 20 godina ? Neli u državi, ko ja je favorizovaia germanstvo, a u Jugoslaviji su posvuda imali nemačke škole, crkve i novine. Znamo čak slučajev a pojedinih lekara, advokata itd., u Bačko j i Sremu, ko ji su završili univerzitet kao ubedeni Hrvati, čija se brača i danas osečaju Hrvatima, dok se oni — zahval ju juči takvoj vrsti Propagande danas preobratiše u Nemce! Znamo ljudi, kojima su roditelji dali ime Branimir i Mirko, što znači da su >m se još očevi osečali Slovenima, pa su i oni sami odgojeni kao takvi, da sada najednom postanu šefovi inorodnih grupa u našim krajevima. Znamo šta više takvth ko ji su, sa mnogo volje, radili u Sokolstvu, hrvatskom i jugoslovenskom pa su se sada, Pod fakvim uticajima, najedanput setili, da — nisu Jugosioveni! Može doduše, da nam se kaže da je to njihova stvar, ali je naša stvar da utvrdimo da sre to u stvari pretstavlja d e n a c i o n a I i z a ciju jugoslovenskog elementa n Jugoslavenskoj državi, sa kojom se ni jedan svesni narod ne može da pomiri. Jer na taj način je mogao da dode neki propagator iz vana pa da i Štrosmajera uči »zabor avl jenom jeziku njegovih dedova«; a ko nam kaže da i medu tima ko ji se danas tobože »vračaju naciji«, nema neki buduči Štrosmajer? Mi smo zato da se svima manjinama u našo j državi dadu sva narodnosna prava, uz uslov, naravno, da ta ista prava ima ju 1 naše manjine u drugim državama. Ali pošto nemarno nikakvih namera da tolike milijone Slovena ko ji su se pretopili u druge narode, sada vračamo sebi (a svesni smo da bi to izazvalo i nemoguč haos u celom svetu!), to sa punim pravom tražimo da Se tim metodama i kod nas stane na put. To utoliko pre što Propaganda o kojoj je reč, več poseduje i mape takozvanog Podravskog koridora, do Vojvodine; što se tu radi i o kupovanju zemljišta; i što parole o nemogučnostr da, ma ko odoli izvesnom valu, imaju naročit psihološki učinak, čak i na po neke elemente, ji ni po poreklu ne pri pada ju i nor od ni m manjinama. Masarvkov dan Utorak, 7 marta, navršava se 89 godina od rodenja velikog Preziden-ta osloboditelja Čehoslovačke republike i jednog od največih prijatelja jugoslovena, T. G. Masaryka. Ma koliko da je čehoslovački narod u poslednje vreme doživeo teške dane, pod čijim uticajem se još uvek nalazi, svi svesni Česi i Slovaci če se toga dana sa najdubljim pijete-tom setiti velikog oca otadžbine, genijalnog mislioca i neustrašivog borca za pravdu i za slobodu. I po-red tih teških prilika, i ove če go-dine sve škole u Češkoj posvetiti bar jedan sat sečanju na »tatie-ka Masaryka«, a komemoracije i a-kademije biče priredene u velikom delu prosvetnih udruženja. Sokolstvo će, kao i do sada, u torne prednjačiti, pa če sve sokolske jedinice u Čehoslovačkoj toga dana okupiti svoje članstvo, da ga potsete na divan primer istrajnosti i na nepoko-lebljivu veru Prezidenta osloboditelja, koja ga je i u najtežim danima predvodila i davala mu snage da se bori za slobodu svoga naroda. Jugoslovensko Sokolstvo je u pre-zidentu Masaryku gledalo uvek, ne samo najvišeg savremenog pretstav-nika bratskog naroda, koga ie du-boko poštovalo, nego i jednog od najdelotvornijih prijatelja slobode i napretka jugoslovenskog naroda, prema kome je osečalo duboku za-hvalnost i iskreno ga volelo. Zato se mi, i na ovogodišnji 7 mart, sa najdubljim pijetetom sečamo velikog slovenskog genija i borca, sa najživljom željom da njegova uzvi-šena nauka doživi što pre pun u-speh na korist čehoslovačkog naroda i čitavog čovečanstva. ISTINA Primer propagande za sokolsku štampu Sokolsko društvo Vrhnika priredi- lo je vrlo uspelu Nedelju sokolske štampe, sa vrlo dobro uredenom iz-ložbom svih sokolskih listova u zemlji. Izložba je bila priredena na glav-nom trgu, u prostorijama glavne trafike, i pokazala je lep uspeh, tako da je sokolska štampa dobila prili-čan broj novih pretplatnika. Etnička vrednost i vrlina istine i-sticana je uvek: i u religijama, i u filozofiji, i u pedagogiji, pa i u po-litičkim naukama. Sav smisao ljud-skog i društvenog napretka nalazi se u traženju istine, kao apsolutne vrednosti. Težnja čovečijeg duha prema istini ‘dovela ga je do najvi-ših naučnih stvaranja i otkriča. Največi ljudski umovi bili su u-jedno i največi pobornici i branioci istine. U odbranu istine pale su naj-krupnije ličnosti čovečanstva: Sokrat, Galilej, Hus ... U odbranu istine podnosili su žrtve i čitavi narodi, kao i mnogobroj-ni znani i neznani pojedinci. Pa i pored svih tih stradanja zbog traže-nja istine, čovečiji duh nikada nije prestajao da traži tu istinu. Ceo ma-terijalni i duhovni napredak ima kao polaznu tačku težnju prema i-stini. Princpi istine, koji predstavlja apsolutnu vrednost, mora da dolazi da svog punog izražaja i u svakom društvenem, nacionalnem, polit ič-kom i državnom životu. Platon, govoreči o politici, uzeo je etiku istine kao osnov vodenja politike. U grbu slovenske države Čehoslovaka stavljene su kao masarikovski i državni simbol reči: »Istina pobeduje«. O potrebi istine u vodenju nacionalnih poslova na lapidaran način ukazao je naš veliki naučnik, Jovan Cvijič. U svome značajnom govoru o nacionalnem radu, održanom u Beogradu 1907 godine, Cvijič je iz-rekao reči: »O našim narodnim pitanjima treba obaveštavati naučne krugo-ve i javno mnenje u svetu. Pri ovome ne treba misliti, kao što se i kod nas još gdešto misli, da je mogučno podvaliti. Naši pro-tivnici takve če podvale obelodaniti. Za svako pravo i za svaku akciju Srbije treba strani svetza-dobiti i raspoložiti istinitim i što je moguče preciznijim dokazima. Naročito ne treba upotrebljavati poznate šovinističke fraze. One kod nas zbog izvesnih asocijacija mogu proizvesti oduševljenje, a kadšto i nešto kazuju. Ali strani svet nema srpska nacionalistička osečanja i za njega su to gole fraze, koje če on tumačiti kao oskudicu dokaza i znak nezrelosti. Takav način nacionalnog rada i odbrane škodi dakle u stra-nom svetu onoliko isto koliko i podvale«, Ovo što se odnosi na nacionalan rad, odnosno na nacionalnu politiku, u punoj meri odnosi se na svaki oblik političkog rada, pa i na sve oblike nacionalno-državne politike. Mo-žda je teško naiči na veču i kobniju pogrešku od shvatanja, da u poli-tičkom životu i u politici ne treba tražiti mesto i skrovište za istinu. Ovakvo shvatanje u toliko je straš-nije, ako nije iskazano radi osude ovakvog mišljenja, več naprotiv kao aksiona izrečena sa jednog od naj-odgovornijih mesta. Istina ide zajedno sa slobodom mišljenja i trpeljivošču. Čuveni en-gleski publicista, Vikem Stid, vrlo skoro napisao je jednu knjigu o štampi. Tu je, između ostalog, ka-zao : »Trpeljivost pretpostavlja da nema jedne jedine apsolutne po- litičke i socijalne istine. Ona ne samo što priznaje, več upravo traži kritiku i slobodu kritiko-vanja; a sloboda kritike čuvar je lične slobode i izvor napretka u znanju i delanju«. Govoreči dalje o političkoj slo-bodi Stid kaže: »Politička sloboda nije u jed-nomislenosti. Ona se sastoji, u ne-gativnom smislu, u pristanku da svaki može da i drukčije misli i radi, a u pozitivnom u saznanju ■ da razna mišljenja u jednoj za-jednici čine život bogatijim. Društvo je slobodno kad njegovi o-bičaji i zakoni ostavljaju široke mogučnosti individualnoj misli i ličnoj akciji, a ograničava samo one aspekte slobode koji bi, kad bi bili neograničeni, sprečavali druge od uživanja slobode«. Do prave istine može se doči samo slobodom misli i savesti. Dakle i do istine o nacionalnim potrebama i najboljem sredivanju medusobnih odnosa može se doči samo tražeči istinu i omogučavanjem slobode misli i savesti. Kada se postavlja dijagnoza mo-raju se prethodno upoznati svi simptomi. To je naučna metoda za pro-nalaženje istine. Ova ista metoda mora se primenjivati i u društvenoj i nacionalnoj organizaciji. Na taj način i sva »pitanja« iz o-blasti nacionalnog života, posmatra-na kroz prizmu istine, dobijaju svoj pun sadržaj i vrednost kao i moguč-nost pravog rešcnja. Sokolstvo je uvek bilo i biče za-slobodu misli i za istinu. Puna istina i sloboda misli omogučuje poznavanje stvari i njihovo postavljanje na odredena mesta. Mi smo u-vereni da če se kroz istinu i slobodu misli nači pravi putevi, kojima če se poslužiti najboljem rešenju aktu-elnih problema našeg naroda i države. Dr. M. D. ZA NAŠU VOJVODINU! Srpsko društvo »Sloga«, za šire-nje gospodarskih i prosvetnih cilje-va u Vojvodini održalo je u zgradi Matice srpske skupštinu. Novine javljaju da je tom prilikom Toma Iskruljev održao predavanje o položaju Srba u Vojvodini, te je rekao, da su nekoč čista srpska sela sada za srpstvo izgubljena. Nekada čisto srpsko selo Miletič danas ima svega oko stotinu Srba. šajkaška, nekadaš-nja kolevka srpstva u Vojvodini, ta-koder je nacionalno ugrožena. U Saj-kaškom sv. Ivanu ima preko polovica stranaca, a u Čurugu i Zablju več ih je oko 30 od sto. Na koncu je govornik tražio, da se ojača slovenski elemenat u Vojvodini naseljivanjem Seljaka iz Hrvatske i Šumadije, te je pozvao Srbe, da imaju uvek pred očima lozinku, »svoj k svomel« JUGOSLOVENSKE MANJINE U NEMAČKOJ »Slovenec« javlja, da je dr. Josip Tischler, voda Siovenaca u Koruškoj, profesor gimnazije u Beljaku, odpu-šten iz službe. Ova je odluka izne-nadila sve Slovence. Protiv ove od-luke podneče se žalba na najvišu ne-mačku prosvetnu vlast u Berlinu. Sednica Izvršnog odbora Saveza Sokola K. J. Dana 25 i 26 pr. meseca odr-žana je u Beogradu, pod pretseda-njem prvog zamenika starešine br. E. Gangla, sednica Izvršnog odbora Saveza SKJ, na kojoj su bili i zamenici starešine br. Belajčič i Smiljanič, kao i gotovo svi izvesti-oci i članovi Izvršnog odbora. Pored redovnih poslova, na sed-nici su raspravljana i neka važnija pitanja, a u središtu pažnje bile su dve stvari: predlog saveznog budže-ta za 1939/40 godinu i izveštaj Odbora za proučavanje pitanja sokolske organizacije. Predlog budžeta, koji je na osnovi traženja pojedinih saveznih odbora i otseka izradio savezni Gospodarski otsek, pretresen je samo načelno, sa gledišta opšte sokolske politike, a izabran je poseban odbor sa zadatkom da ga prouči u pojedinostima i da u duhu učinje-nih načelnih napomena predloži e-ventualne izmene. U načelnoj raspravi naglašena je potreba da se povečaju autonomni prihodi, barem toliko da se iz njih mogu pokrivati sve redovne potrebe Saveza. U tu svrhu treba da se ispitaju mogučnosti u-štede u izdacima, te p o-visenja Saveznog poieza i iznalaženja drugih i z-vora vlastitih prihoda. Zamenik starešine, br. Belajčič, podneo je iscrpan izveštaj o radu i predlozima Odbora, koji je imao zadatak da ponovo prouči pitanje nove teritorijalne raspo-dele župa i revizije sokolskih j e d i n i c a, kao i pitanja koja su s time u vezi. Prilike u Sokolstvu i van njega, u današnjim vremenima, nameču svima odgovornim sokolskim činio-cima — veli se u izveštaju — tešku dužnost da brižljivo, temeljito i sve-strano ispitaju i ocene sve okolno-sti od kojih zavisi da naše Sokolstvo može, sada i u budučnosti, da u punoj meri razvija svoj rad. Odbor se nije zabavio ovim problemom u svoj njegovoj složenosti i u celom njegovom obimu, nego se o-graničio na nekoliko pitanja koja se odnose na sokolsku organizaciju, administraciju, jedinstvo vočstva i unutrašnji red i disciplinu. Na prvom mestu rasmotreno je pitanje osnovnih sokolskih jedinica (društava i četa). Polazna je misao, da Sokolstvo, po svojoj suštini, mora da bude prisutno svugde gde žive pripadnici našeg naroda, od prestonice pa do najmanjeg naselja, ali da uslovi i mogučnosti rada ni-su svugde jednaki i da postoje na-ročito velike razlike izmedu grado- va i sela, između uredenih mesta i malih naselja, između sredine po-voljne za Sokolstvo i sredine nepri-jateljski raspoložene itd. S obzirom na to, ukazuje se potreba, da se u sokolskoj organizaciji — pored društava i četa ■— uvedu i manj e, nesamostalne jedi n i c e, koje če imati da rade u manjem o-bimu, i to u onim granama sokolske radinosti koje im njihove prilike dopuštaju. Kada se te manje je-dinice osnaže i kada prilike u njihovim mestima dopuste da one ostva-ruju onaj rad koji se traži od društava ili četa, moči če uz predvideni postupak, da se preobraze u sve više, samostalne jedinice. Uvodenje ovakvih, nižih jedinica, omogučilo bi da se od četa, kao i od društava, zahteva da ispunjaju tačno odre-dene uslove, da budu samostalne jedinice; a ukoliko to ne mogu, da se ne moraju brisati, nego da se pretvore u niže, nesamostalne jedinice. Kao nove, nesamostalne jedinice predlažu se: Sokolska bratstva (od najrrjanje šest o-draslih pripadnika) i sokolski poverenici (najviše pet u jed-nom mestu). I jedni i drugi oslanja-li bi se na svoju matičnu j edini c u (društvo, odnosno četu). Rasmotreno je, dalje, pitanje nove teritorijalne raspodele župa. Teritorije sadašnjih župa treba da se smanje, a broj župa poveča. Pri tome treba da služi ovo, kao ruko-vodno načelo: župa treba da je po prostoru i broju samostalnih sokolskih jedinica tolika, da župska u-prava može s obzirom na saobra-čajne prilike i svoja raspoloživa lični i materijalna sredstva — da stvarno (efektivno) vodi i nadzire sve jedinice i celokupan rad užupi. Nova raspodela župa imala bi se spro-vesti postepeno, onde gde zato postoje potrebni uslovi, a naročito gde postoji središte sposobno da vodi župu. S tim u vezi raspravljano je i pitanje grupisanja više župa u rad-ne zajednice, za važnije zajedničke akcije (list, škole, utakmice, sleto-vi, privredna akcija, narodno-od-brambena akcija i dr.), po stalnom i određenom planu, ali bez tenden-cija stvaranja podsaveza ili nečeg siičnog. U pogledu pitanja jedinstva so-kolskog vočstva, rada i discipline, naglašena je potreba jakog i jedin-stvenog vočstva, koje če celu organizaciju imati čvrsto u rukama i voditi je po smišljenom planu, a na o-snovu jasnog gledanja na naše osnovne, državne, nacionalne i sloven- ske probleme. Podržavanje autoriteta vočstva i va-spitanje najširih sokolskih redova u priznavanju i poštovanju autoriteta vodečih sokolskih funkcija, nameče se kao vrlo važan zadatak u današnjim prilikama. Pri tome se mora strogo voditi računa o tome, da na vodeča mesta u Sokolstvu budu izabrana takva lica, koja po svome sokolskom vaspitanju i po lično j vrednosti olakšavaju podržavanje autorita funkcije i položaja koje z a-u z i m a j u. S obzirom na potrebu jedinstva sokolskog vočstva potrebno je da i vrhovno vočstvo sokolske politike za celokupnu sokolsku štampu bude čvrsto u rukama nadležnog organa Saveza. U izveštaju naglašena je, dalje, potreba težnje ka finansijskoj sa-mostalnosti Sokolstva stvaranjem što večih vlastitih prihoda. Državna pomoč, na koju Sokolstvo ima puno pravo, na osnovu svoga rada i ispunjavanja vrlo važnih i značajnih, javnih, nacionalnih i kulturnih zadataka, treba da posluži j edino i isključivo za one zadatke za koje, s obzirom na njihovu veličinu i za-mašaj Sokolstva, privatne inicijative nisu dovoljne. Svest o tome da S o-kolstvo i finansijski stoji na vlastitim nogama od ogromnog je moralnog značaja. Da se to postigne, morače se od sokolskih pripadnika tražiti v e č e m a-terijalne žrtve i tražiti novi uslovi za samostalne prihode. Što se tiče sokolskog poslovanja i administracije, oni se — kako se veli u izveštaju — moraju voditi tako, da od toga ne trpi duh i elan u sokolskim redovima. Odbor pred- laže da se u Savezu ustanovi naročiti otsek, koji bi u odredenom roku temeljito proučio pitanje uproš-čenja i racionalizacije poslovanja u sokolskoj organizaciji i predložio potrebne reforme. Na kraju, predvida se temeljita revizija svih sokolskih jedinica, koja bi se u roku od tri meseca imala provesti po utvrdenim načelima. Posle iscrpne rasprave, izveštaj br. Belajčiča, odnosno odbora, je primljen, pa su donesene potrebne odluke, naročito da se za ovogo-dišnju saveznu skupštinu pripremi poseban elaborat i predlog rezoluci-je, u duhu izlaganja sadržanih u izveštaju. Savezni gospodar, br. Nikolič iz- vestio je da je akcija za pomoč Čeh oslov a č k i m izbe-g 1 i c a m a završena i da je pola mil iona dinar a več poslato Čehoslovačkoj Obci Sokolskoj. Savez bugarskih gimnastičkih društava »J u n a k« uputio je našem Savezu poziv na proslavu 40-godišnjice osnivanja »Junaka«, koja če se održati u Sofiji 19 marta o. g. Rešeno je da naš Savez uzme učeš-ča na toj proslavi, sa naročitom de-legacijom, kako bi se i tom prilikom manifestovale bratske i prijateljske veze koje u punoj svesrdnosti ve-zuju obe organizacije. Raspravljen je i predlog zbora župskih načelnika i načelnica o načinu izbora Savezne uprave na narednoj Saveznoj godišnjoj skup-štini, pa je u tom pogledu usvojen naročiti Poslovnik za glavnu skupštinu Saveza SKJ, koji če biti predložen ovogodišnjoj saveznoj skup-štini. Pročelnik Gradevinskog otseka, br. Radulovič, podneo je izveštaj o radu odbora za izgradnju Saveznog doma. Rešeno je da se o celokupnoj dosadašnjoj ak- Učesnici iz društva Podgorica ra X svesokolskom sletu u Pragu ciji na tome, izda zvanično obave-štenje. Načelnik, br. Pihler, izvestio je o radu načelništva i štruc-nog odbora. Načelništvo i stru-čni odbor razraduju sada gradu za tečajeve za spremanje sokolskih voda u obliku udžbenika, a priprema-ju i priručnik za polaganje ispita kandidata za skračeni vojni rok. — Vežbe za takmičenja za »Mac Kralja Aleksandra« i za viši razdeo naraštaja su u štampi-Priručnik za streljačke otseke vec je izašao iz štampe. Načelnica, sestra Skalarjeva, j izvestila je: od 13—17 februara o. g. održan je u Beogradu Savezni j tečaj za žene-sudije, na kome Je I uzelo učešča 26 sestara iz 13 zu- , pa. — Savezna prednjačica odrza-la je tečajeve u toku februara meseca na području mostarske župe- — Zenska komisija F. I. G. zaključila je na svojoj sednici od 1 5 janu- ara, da se telovežbačke medunarod-ne utakamice za žene održe u nekoJ j drugoj državi, ako se odluka o uki-danju učestvovanja žena u utaknU' ci na Olimpijadi ne opozove. — 2j§ j Balkanijadu, koja je predvidena ti septembar o. g., propisane su vežbe na spravama za utakmice višeg o- . deljenja, iste koje su predvidene 1 za olimpijadu, ali uproščene. Izbit' ne utakmice za Balkanijadu održace j se 6 avgusta o. g. Na osnovu izveštaja pročelnika socijalnog otseka, br. Stajiča, rešeno je da se odobri potreban kredit za dovršenje oporavilišta-doma na Palama kod Sarajeva. Time če ta) dom biti potpuno osposobljen, pa ce se, od 15 juna o. g., otpočeti nje' : govim iskoriščavanjem. Pročelnik gradevinskog otseka, br. Radulovič podneo je izčrpan izveštaj o radu svoga otseka. SaveZ je do sada pomogao sok o l-ska društva za podizanJe sokolskih domova (društvenih i četnih) sa s v o-tom od oko 24,000.000 d i n a-r a. Sokolskih domova ima danas j svega 293, a to je veoma malo, ka- I da se ima u vidu da ima preko j 2.000 sokolskih jedinica. Pretsednik Prosvetnog odbora br. Stanojevič, izvestio je o pr°' ! svetnom radu u toku mesecu februara o. g. Izdata je 5—6 sveska »Sokolske misli«, posvečena propagandi ^ trezvenosti i štednje. — Umoljeno | je Min. prosvete da propisanu tari-fu za 1939 godinu, o naplati autor- j ske takse za »U j d u«, dopuni nO' vom stavkom, koja bi se odnosila isključivo na sokolske jedinice. — Zbor župskih prosvetara zakazan Jc za 21—22 aprila o. g. Sokole, Sledi za Petrov slet! Povodom sokolske »Nedelje trezvenosti i štednje«. 5—12 marta Slet, — za sokole ta reč sadrži u sebi sve što može da iskaže neis-crpnu radost, pun izliv duše i svu snagu tela. Na sletu Soko preživljava samoga sebe: tada se on ponovno rada, tada mu oči vide novi svet, nove duše i nove snage. Kad bih mogao, rado bih vas, verujte mi dragi čitaoci, sve preneo u to ushi-čenje, ako niste imali prilike da so-kolujete na jednom sletu. Ali, to se ne može opisati, taj život se ne-da prepričavati, jer treba, pre svega, bili Soko, treba dušu zagrejati sokolskom buktinjom, i onda, ono što najteže shvataju oni koji nas Sokole gledaju iz prikrajka, treba sokolski osečati. Zato, eto, ništa drugo ne mogu da vam rečem nego: dođi-te na naš Petrov slet! Dodite svi da vidite kako če Sokolstvo da preda svoj dar petoletnice svome Prvome Starešini, našem milom Kralju Petru II, u amanet, i kako če da ga moli, da bude i na dalje sa nama, a mi čemo se ponovo zavetovati da čemo dostojno ispunjati želje Nje-govog uzvišenog Oca, a našeg neprežaljenog Kralja i prijatelja. Da, dodite, jer Petrov slet biče ne samo slavlje Sokolstva, nego če na njemu da se leluja srce celokupnog jugoslovenskog rodoljublja, svih koji iskreno, odano, hrabro i nekompromisno žele dug život Milom Kralju i napredak našoj velikoj Jugoslaviji. Kad bih smeo, možda bih kleo svakog Sokola koji ne dode na Petrov slet, kao što je Knez Lazar kleo svakoga svoga pripadnika koji mu nije došao na polje Kosovo. Ali, neču da kunem, jer onaj ko je zbilja Soko, onaj koji sokolski misli i oseča, taj če i bez moje kletve do-či na slet. Samo, želim ovoga puta da poučim svakoga onoga koji bi želeo da dode a ne može, jer mu srestva to ne dozvoljavaju, kako da pomogne sebi, a kroz sebe i Sokolstvu. To je naša današnja dužnost. Računamo da če nas svaki brat razumeti, i da če svu svoju snagu, svu sokolsku volju i moč upotrebiti, da učini ono što Sokolstvo od njega traži, jer ne sme ni jedan Soko da zaboravi: da je Petrov slet naše o-gledalo kroz koje če nas gledati ne samo celokupan naš narod, naša sadašnja i buduča pokolenja, nego i svi naši prijatelji i neprijatelji širom celoga sveta. Petrov slet taeba da pokaže da li Sokolstvo može da vodi narod, da li ga ono ume da vo- di, i da li Sokolstvo zaista misli dobro narodu i otadžbini. Najzad, kad Prvi Soko dolazi na presto naše države, svi moramo biti tu, svi ispuniti naša srca radošču i zaželet: mu srečn. Eto, zašto več sada treba da sva-ko sokolsko srce otkucava iz dana u dan: »slet, Petrov slet, slet, Petrov slet«. Zato pozivamo danas sve Sokole, svu našu rasnu snagu, da u svojoj duši, u svojim čehčnim sidrna več danas donesu odluku: »I-demo na Petrov slet«. »A ako ne-maš sredstava«, možda če mnogi od vas u isti mah začuti uzdrhtaj svoga srca, »šta onda«? »Onda, brate, štedi!« >Ti to možeš, ti to trebaš, ili ako hočeš da medu sobom sokolski razgovaramo, onda čuj: »bra- te i ti sestro, ti to moraš da uči-niš«. »Ako si Soko, ako hočeš da u svojim grudima osečaš moč i jači-nu sokolsku, ako želiš da budeš i ti spona velikoga sokolskoga lanca, kojim mislimo o Petrovom sletu o-pasati našu državu, onda moraš da štediš. Dinar koji češ odvojiti za taj veliki sretni dan tvoga života, mora da bude dinar tvog ponosa, dinar tvoje čvrste' volje da hočeš da budeš pravi Soko. Taj dinar, brate, treba da je svet za tebe, kao što je svet i za nas. Daj ga sa sokolskom gordošču u duši i veruj da če te on. kao retko koji, dovesti na izvor čiste vode koja izvire na božanstvenoj poljani na kojoj če sva srca kucati iednako i gde če tvoja duša da u-tone sa ponosom. Daji ga od danas do sleta, stalno, i preuzmi za to na sebe sokolski zavet. Eto, ako daješ svaki treči dan, pa ti češ moči da uštediš toliko, da češ ne samo imati dovoijno da lepo provedeš dane na sletu u Beogradu, nego i da se sokolski odeneš. A brate, zar može da bude medu nama zdrav čo-vek, čovek koji ie sposoban da svoju snagu dovoijno odmeri, koji ne bi bio u stanju da odvoji svaki treči dan samo jedan dinar za Petrov slet? Ne, ne može. Ja kažem svesno, ne može biti niti jedan Soko koji to ne može učiniti. Idem i dalje, a vi me osudite: nije Soko koji to ne može! Samo brate, pre nego nu izrečeš presudu, ako sam možda po-godio tvoj žal, tvoju boljku nevo-lje i bede, molim te, bratski te molim, onako kako Soko Sokola može iskreno i čisto da moli: pokušaj, i Veruj sa mnom zajedno da češ uspeti. Ti možda, u borbi ža tom su-hopi korom hleba, i ne znaš da možeš tb postiči. Ali možeš, veruj! Jrt te poznajem, znam tvoju napačenu dufu, znam muke na koje te život liateruje, znam kako je krvava kora kojom možda ti tvoje telo napajaš i kojom održavaš snagu onih koji su ti ljubav i nada. Ali, čovek može u-činiti i čudo. A, Soko, onaj koji hoče da digne visoko, neizmerno visoko venac naše sokolske slave, onaj koji hoče da dokaže narodu i da u-veri našeg Prvog Starešinu, da se borio, da se bori i da če se boriti svim i svačim, taj mora stvorili čudo, taj mora plakati da bi se sme-jao! Da, mora plakati, jer takva srca, takve duše, one koje kroz borbu, kroz život dolaze do nas, koji sU prelomili stege koje su trebale da ih udave, te Sokole tražimo, njima do-vikujemo danas: bračo, dodite nam na Petrov slet. Vi ste ti koje tražimo, sa vama hočemo da slavimo, vas hočemo da obradujemo. Onu našu staru poslovicu, »te-ško je Srbin biti ■ ja bih danas za-menio i rekao: »teško je Soko biti«-Mnogi koji su nam prišli nisu mislili da Sokolstvo nije lako. Treba mnogo toga u svome svakidašnjem životu izmeniti, da se postane Sok o onakav kakav treba biti. Istina, ima mnogih koji se zovu Sokoli, koji sc i tim imenom služe na svakom n>e< stu, koji u stvari formalno i Prl' padaju našoj velikoj organizaciji, a- li koji nisu nikada bili i neče bit’ Sokoli. Takvi otpadaju več kod pr' vih prepona, ne prolaze ni kroz prvu kapiju koja vodi sokolskom životu. God. X — broj 9 SOKOLSKI GLASNIK Strana 3 Članice nevežbačice Kratak pogled na naše redove — bačen spolja — ubrzo nam daje sli-ku o tome, koja je grupa naših pripadnika najslabija. Razume se: to članice nevežbačice. One su na-sa najslabija, često negativna, i sa malom iznimkom naša neradna gru-Pa. Tražile smo toj pojavi leka i mi-s'imo da smo ga našle. Mi želimo svim srcem da sestre nevežbačice Privučemo k sebi, tj. Sokolstvu. I Zato, da bi se članice nevežbačice s°kolski vaspitale, da bi i one uče-stvovale na radu u sokolskom delu, mi za članice nevežbačice odrešujemo ove dužnosti: !•) Članica nevežbačica dužna je posećujc sokolske sastanke čla-0lca nevežbačica, koji če se održa-vati dva puta mesečno. Dolaziče zato. da bi čula sokolsku reč. Na tim sastancima tretirače se n- pr.: Zadatak Sokolstva uopšte; Sokolstvo i omladina; — Sokolovo i žena; — Sokolstvo i država; — Žena u odbrani države; — Se-strinstvo i bratstvo; — Iz istorije: Osnivači Sokola, Čeho-Slovačko Sokolstvo, Jugoslovensko Sokolstvo, Slovensko Sokolstvo. Svi ovi kratki govori treba da bu-du zaista kratki i jasni, i kazani na nacin koji prija slušačicama. ,Na tim sokolskim sastancima čla-mca nevežbačica, radiče se: I) 10 minuta strojevne vežbe Wa bi umele da se snalaze i kreču u sokolskim povorkama); — 2) Narodna kola (potrebno je za razono-du, kao i zato da bi članica nevežbačica umela u svojoj kudi da nauči mlade). II). Članica nevežbačica dužna je jedanput mesečno da poseti po je-dan vežbački čas, ma koje grupe So- kolica (dece, naraštaja ili članica). To je njeno dežuranje, kome je cilj: a) da se članica nevežbačica u-Pozna sa sokolskim vaspitanjem u vežbaonici; — b) to če korisno de-‘°vati na vežbačice, kao i na samu v°dnicu, jer je svima milo, kada se Za nJih i njihov rad zanima sestra, гааЈка, rodaka ili znanica iz mesta. 41.) Dvobrotvorni rad. — Člani-ce nevežbačice dužne su: a) barem jedanput godišnje da Prirede: čajanku, sokolsko veče, na kome programu treba da bude kra-tak govor iz pomenutih tema, pone-ka tačka sestara vežbačica itd. Prihod se upotrebljava za sokolsku pomoč najsiromašnijih (dece, naraštaj-ki i članica). b) pletu i šiju toplu odeču i o-buču za najsiromašnije pripadnike, koji su stvarno toga potrebni. Mišljenja smo, da čemo na ovaj način od, do sada mrtve, malobroj- ne i negativne grupe u Sokolstvu, stvoriti žene sokolski vaspitane, koje če biti svesne i korisne članice naše organizacije. Zelja je naša: preko njih, takvih, da udemo u porodicu. Naša je zamisao izneta kao predlog na sednici Zbora župskih načelnica, i na sednici Saveznog prosvet-nog odbora, te je jednoglasno, sa o-dobravanjem, primljena. Jasno je, da ovu stvar ne mogu da sprovedu same sestre vežbačice. Uspeha čemo imati samo onda, ako nam u susret izidu i brača prosve-tari, sa svojim odborima. U tu svrhu, istoga dana kada smo razaslale plan sestrama, župskim načelnicama, razaslale smo ga i bradi župskim prosvetarima, sa toplom molbom, da nam u tome delu po-mognu. Iz prispelih izveštaja vidimo, da su neke sestre, župske načelnice, u saradnji sa bradom župskim prosvetarima, organizovale ovaj rad po je- Poseta Ministra Čejovića Savezu S.KJ. U subotu, 25 februara, posetio je Savez Sokola K. J. novi Ministar fizičkog vaspitanja naroda, br. Dura Čejovič. Ministar br. Čejovic je svoju posetu učinio baš u vreme kada je zasedao Izvršni odbor Saveza SKJ, a u Savez je došao u pratnji šefa kabineta, br. Čelara. Ministra Čejovida dočekao je u prostorijama Saveza I zamenik starešine br. E. Gangl, pa ga uveo u veliku dvoranu Saveza, gde je u-pravo bio na okupu čitav Izvršni odbor, i pozdravio ga srdačnim govorom. Brat Gangl se ministru Čejo-vicu zahvalio na pažnji koja je svo-jom posetom učinio Savezu i istakao svoje zadovoljstvo što je na čelo resora fizičkog vaspitanja došao po- dinicama. Do sada prednjače župe Kragujevac i Osijek. Uskoro čemo imati po toj stvari izveštaj svih bratskih župskih načelništava, te demo modi stvoriti jasnu, a verovat-no i povoljnu sliku. Mi verujemo u konačni uspeh. Naše žene vole dobru stvar, samo ako je dobro vodena! Milena Gruborova, pročelnica Stručnog odb. Saveza žena, za vaspita-nje članica TAKMIČENJA KROZ TEREN U CELJU Sokolska župa Celje priređuje u nedelju, 2 aprila, u 10.30 sati na bi- lo kom vremenu, na letnjem vežba-lištu Sokola Matice u Celju, prve medužupske i župske utakmice u tr-čanju kroz teren (kros-kontri). Takmičari se takmiče po pravili-ma JLAS i treba da imaju propisne takmičarske odore za proste grane. Prijave se šalju, najkasnije do 26 marta, župi u Celje. novo čovek, koji je od malih nogu vaspitan u Sokolstvu, koji je u sokolskim društvima Crnoj Gori igrao važnu ulogu i koji, prema tome, znade vrlo dobro od kolike koristi za narod i za državu je rad Sokolstva u svima krajevima Jugoslavije. Ministar Čejovič je odgovorio sa nekoliko srdačnih reči, naglašujudi da se ponosi svojim dosadašnjim sokolskim radom i uveravajuci članove Izvršnog odbora, da de njihov rad za Kralja, državu i najrod naci kod njega uvek na najbolje razumevanje. Ministar br. Čejovic se potom u-poznao sa svima članovima Izvršnog odbora, prisustvovao je neko vreme njihovim vecanjima, a zatim je, u pratnji članova starešinstva, obišao prostorije i kancelarije Saveza, za-nimajuci se za rad u Savezu. Uspesi „S0K0LSK0G GLASNIKA” Reorganizovani »Sokolski G la-» n i k« naišao je več od prvih bro-jeva, u januaru, na srdačan prijem, ne samo kod sokolske brače i kod svojih pretplainika i čitalelja, nego i u ostaloj našoj javnosti, a bio je sa priznanjem zabeležen od mnogih naših uglednih listova, kao i od sokolskih i gimnastičkih organa u inozemstvu. Mnoge informacije i vesli koje su objavljene u »Sokolskom Glasnik u« bile su preštampane od naj-večih naših dnevnih listova, što može da služi na čast našo j informativno j službi. Isto tako su naši ideološki i ostali članci našli lep odziv u ostalim listovima, pa su neki od njih, kao na pr. »N a j viša p o č as t služili narodu«, »H a j k a na sl o v e n-s t v o«, »Sokolstvo i vera« i t. d., bili u celosti, ili delimično, prene-ti od uglednih i velikih naših listova, kao što je »P o l i t i k a«, »J u t r o«, »Ob z or«, »N o v a Doba«, »P r i-morske n o vi n e« itd. Medutim, najlepše pohvale je dobio reorganizovani »Sokolski Glasnik« od bratske čehoslovačkz sokolske štampe. I neki dnevni listo-vi češki, kao na pr. »N ar o d n i L i-s t y«, »L i d o v e Novi ny« i »N a-r o d ni Politika« zabeležili su, sa priznanjem, reorganizacij u »Sokol-skog Glasnika« i njegov raznoliki i dobar sadržaj. Ali naročilo je to u-činio, u više mahova, glavni organ ČOS, »Sokolski U j e s n i k« koji i u poslednjem broju, od 22 februara, objavljuje čitav članak o »Sokolskom C l a s n i k u«, a pored toga u čitavom nizu beležaka citira pojedine članke, ili vesli iz njega. Sem što ističe raznolikost maleri-jala u »Sokolskom Glasni-k u«, pravi sokolski duh kojim je list uredivan i odlične informacije iz svih područja javnog života, a naročito iz slovenskog sveta, »Sokolski Vestni k« podvlači da se iz svakog broja vidi velika ljubav prema čeho-slovačkorn narodu i prema njegovim teškim prilikama. U jednoj naročitoj belešci se ističe, da je »S o k o l s k i Glasnik« doneo jedan tako dobar članak o odnosu Čehoslovačke prema Nemačkoj da bi mogao da po-služi za primer najboljem češkom listu. »Sokolski U e s n i k« posvečuje jedan napis i novoj našoj meseč-noj reviji »S o k o«, navodeči sadrži-nu revije i citirajuči uvodni članak prvoga broja, pa zaključuje da več prvi broj pokazuje da če list imati uspeha u jugoslovenskom Sokolstvu. Poljska i istok Evrope Francuski list »Depeche de Toulouse« objavljuje članak bivšeg ministra Bertota, u kome se bavi položajem Nemačke na istoku Evrope. List naročito ističe protunemačke demonstracije u Poljskoj, pa prelazi na prilike u čehoslovačkoj, i veli da se unutarnja politika u toj zemlji ni-kako ne razvija u onom pravcu, kako bi želeli u Berlinu. Francuski po-litičar tvrdi, da se i u ostaloj istočnoj Evropi sve više javlja »otpor protiv hegemonističke politike, koja ugro-žava slobodu istočno evropskih naroda«. IstoVremeno se javlja iz Berlina, da nemački listovi ne reagiraju na protunemačke demonstracije u Poljskoj, koje traju več desetak dana, i u kojima, prema pisanju poljskih i nemačkih listova, učestvuju ne samo dači, nego i njihovi profesori, oficiri i hiljade ostalog gradanstva. Demonstracije su se odigrale u Varšavi, Krakovu , Vilnu, Poznanju i svim večini gradovima Poljske. U Poznanju je centar te protunemačke propagande. Ističe se čak, da su manifestanti vikali da zahtevaju Gdansk i Istočnu Prusiju. Te demonstracije su, prema komunikeju poljske vlade, došle kao odgovor na dogadaje u Gdansku, gde su poljski študenti bili izbijeni ■ od nacionalsocijalista. Poljska vlada, do-duše, kuša da spreči demonstrante, preko policije; ali je ipak uložila u Gdansku protest protiv tamošnjih do-gadaja. U vezi sa svim time, zanimljivo je spomenuti da »National zeitung«, organ ministra Geringa piše o poljskim zahtevima u Evropi i u kolonijama, pa ističe da su ti zahtevi preterani. A nije bez interesa spomenuti, da su se demonstracije u Poljskoj odigrale baš za vreme boravka grofa Cana, te da Poljska nije pristala da se, ni u kom pogledu angažuje u sredo-zemnim sporovima. Sa velikim interesom se prati i poseta rumunskog ministra spoljnih poslova, Gafenka, Varšavi, pa se dovodi u vezu sa držanjem Poljske prema Nemačkoj, i sa njenim nastojanjima da na istoku stvori blok država koje bi se odupr-le planovima tzv. dinamičkih sistema. POMEN ZA BR.ĐURU PAUNKOV1ĆA Naknadno smo primetili da je u vesti o pomenu za br. Duru Paunko-viča, koja je objavljena u broju od 17 februara, pogrešno stavljen datum pomena, koji je bio 14, a ne 11 februara, te da je propušteno zabeležiti da je pomen priredila supruga poč. starešine Paunkoviča, sestra Milica Paunkovič. IZ UREDNIŠTVA Zbog velikog obilja aktuelnog gradiva, bili smo prisiljeni ostaviti nastavak »Istorije Srpskog Sokola u Sarajevu«, koja iz-lazi u podlistku, za iduči broj. S leva: starešina Gangl, Ministar čejovič, starešina Belajčić 1 načelnik Pihler Oni posle možda, iz zavisti, gleda-juci za nama, kako sa lakočom pro-lazimo kroz buru života ne podle-Zudi opekotinama od silne društvene Vatre koja sagoreva sve što nije pot-Puno sposobno da se protiv nje bori. ti nadri Sokoli, da ih tako nazo-Vem, posle nas gledaju ljutito. I o-Voga puta, treba pokazati sebi i svetu. da li je svaki naš pojedinac do-rastao imenu Sokola, sada kada se treba boriti ne samo sa svetom, ne samo sa društvom koje ga davi sva-dan, nego i sa samim sobom. * reba imati sokolsko srce. Traži se ^nogo, ne da se dobije malo, nego da se dobije još više nego što se traži. Mi pozivamo sve Sokole da pristu-Pe, da se bore za onaj veliki sokolski sjaj koji treba da probije kroj njihovo srce i očisti ga svake Uemani koje bi se u njima zatekle. Koji pobedi, koji izdrži, koji nadži-v sebe, koji preboli ovu boljku, taj će tek tada postati Soko, Zato nas 1 jeste malo, ali zato sa ponosom, sa otvorenošdu i iskrenošcu stojimo Pred bratom i nebratom, i verujemo da demo u svakoj borbi pobediti i stvoriti sebi i društvu noviji, puni-iskreniji i bratskiji život. Ne zameri mi, dakle, dragi brate. sestro, što cu da tražim od tebe *rtvu. Tražimo je za tvoje dobro, tražim je, jer de Sokolstvo, a kroz njega ceo naš narod, kroz tu tvoju žrtvu da postane ono čemu svi težimo, ono što su naši ideali, ono što de nas očuvati, što če nas hraniti još vekove i vekove. Ne boj se borbe, ne boj se da de taj dinar, od koga deš se možda u prve dane te-ško odvajati, ubiti u tebi ma šta. Ne, naprotiv, on de u tebi otkriti još jednu osobinu više, pokazace ti da se umeš da boriš i protiv onoga zla, koje je do tada ubijalo u tebi i samo seme života. Ništa nije tako te-ško, ništa tako ne odrubljuje dušu, kao nemati hleba kad ga telo traži. To, na žalost shvata malo ko od onih koje je Bog sačuvao od toga zla. I zato, zbilja ako uspeš da se odbraniš od toga surovog neprijate-lja koji ide pravo da te davi, zar nedeš biti jači, ponositiji? Zar ne-deš u sebi stvoriti jednu novu veru, zar to nece biti i za tebe jedno novo proročanstvo o tvojoj ljudskoj osobini? O tebi kao čoveku? Hode, zato te, brate Sokole, i zovem, da neustrašivo, sokolski iskreno i pu-nom verom u sebe i u nas pristupiš, da u tvojim grudima odjekne kao zvona bogorodičine crkve: »Hodu da se spremim na Petrov slet! Hodu za njega da štedim!« — Dakle, brate i ti sestro, do videnja, na Petrovom sletu I Dr. Relja Aranitovid Naši pokojnici Dr. DINKO TRINAJSTIČ Pre nekoliko dana je umro u Cri-kvenici Dr. Dinko Trinajstič, jedan od najuglednijih jugoslovenskih po-litičara iz Istre i bivši pretsednik Ju-goslovenskog odbora u Londonu. Dr. Trinajstič je roden u Vrbni-ku, g. 1858 i svršio je pravne nauke u Gracu. Još kao študent počeo je da se bavi nacionalnim radom, pa je, uz Dr. Laginju i Spinčiča, kroz kratko vreme zauzeo jedno od vodečih mesta u nacionalnom i kulturnom životu Istre. Kroz punih 20 godina bio je poslanik u Istarskom saboru, a kada je buknuo svetski rat, uspeo je da prebegne u Italiju te da postane jedan od voda jugoslovenske emigracije, radeči svom dušom na oslobo-denju Istre i ostalih naših krajeva od Habsburške monarhije, i na stvara-nju nezavisne jugoslovenske države. Ceneči njegove zasluge i njegove retke sposobnosti, drugovi u emigraciji su ga izabrali za potpretsednika Jugoslovenskog odbora, a kada se Dr. Trumbič zahvalio na pretsedni-štvu, onda je Dr. Trinajstič bio iza-bran za pretsednika. Posle oslobo-denja je postao član Privremenog Narodnog pretstavništva, a za sena-tora je postavljen g. 1932. Kao političar i kao nacionalni rad- nik, Dr. Trinajstič se sav posvetio radu za svoju Istru i bio je neobično voljen u pučanstvu toga kraja. Dugo vremena je bio načelnik grada Pazina i organizator mnogih nacionalnih, privrednih i socijalnih organizacija u Istri. Videči u Sokolstvu najpogodni-ju organizaciju za jačanje nacionalne svesti i otpora, Dr. Trinajstič je bio jedan od pionira predratnog Hrvat-skog Sokolstva u Istri, koje je u tim krajevima uvek negovalo duh jugoslovenskog narodnog jedinstva, pa je osnovao i bio starešina sokolskog društvu u Pazinu. Bratu Trinajstiču neka je večna slava u jugoslovenskom Sokolstvu. POLEKS1JA TODOROVIČ U dubokoj starosti, u 92 godini života, umrla je 26 februara jedna retka, zaslužna i u starom Beogradu mnogo uvažavana žena, Poleksija Todorovič. Tri su momenta koja ističu oso-beno značenje ove ugledne starice: Ona je bila supruga osnivača predratnog srpskog gimnastičkog po-kreta., brata Steve Todoroviča, aka-demskog slikara, koji je bio na čelu mesnog sokolskog društva, predratnog Saveza sokolskih društava »Dušan Silni« i posleratne prestoničke sokolske župe. Dalje, ona je bila ro-dena kčerka poznatog književnika, pesnika Matije Bana, Dubrovčanina, koji je iz svog rodnog grada došao u Beograd, prestonicu mlade i na-pretka željne kneževine Srbije, da bi joj u službu stavio svu svoju umnu i fizičku snagu. Najzad, ona je i sama bila umetnica-slikarka, ukoliko se ovaj epitet može da primeni na cvu skromnu Ženu, koja je svom su-prugu bila odana i razumna pomočnica, i sem toga nastavnica črtanja Više ženske škole. Dom ove uvažene i visoko cenjene žene bio je dom viših idejnih stremljenja ranijih i nedavnih naših dana: stremljenja umet-ničko-sokolskih, koja su se tu cenila. Najmiliji gosti ovoga doma bili su svi oni koji su se zanosili Sokolstvom kao idealom višeg nacionalnog i vi-teškog života, i zato je smrt gospode Todorovič zabeležena kao velik i osetan gubitak staroga Beograda. Naše Sokolstvo klanja se uspo-meni sestre Poleksije Todoroviči DR. ŽIVKO PETRIČIĆ Prošle nedelje je preminuo u Zagrebu, Dr. Živko Petričič, advokat i oivši ministar. Dr. Petričič je bio poznat kao jedan od najuglednijih rodoljuba u Hrvatskom saboru pred rat i za vreme rat^, gde se, kao pripadnik Starčevičeve stranke prava, tzv. Milinovačkog krila, isticau u ot-poru protiv Habsburške Monarhije 1 u radu za jugoslovensko ujedinjenje. Bio je član Sokolskog društva, Zagreb I. Malo razgovora sa našim poverenicima, pretplatnicima i ostalom bratom Več imamo za sobom nekoliko brojeva reorganizovanih saveznih listova, sedam brojeva »Sokolskog Glasnika« i dva broja revije «Soko«, pa možemo malko da nastavimo naš, več započeti razgovor, izmedu naših poverenika, čitalaca, pret-platnika, saradnika i dopisnika, s jedne strane, i nas od redakcije s druge strane, da nakon dobivenih iskustava, dobrih i loših, — a Bogu hvala, više dobrih nego loših, — uznastojimo kako bi naš odnos i naša saradnja bili još uspešniji nego što jesu, na zadovoljstvo sviju, a na korist zajedničkog našeg ideala, napretka Sokolstva i napretka jugoslovenske misli. Sa zadovoljstvom moramo podvu-či, da broj pretplatnika i čitalaca jednog i drugog lista, a naročito »Sokolskog Glasnika« biva, iz dana u dan, sve veči. Zamisao da u po-jedinim društvima i četama nađemo požrtvovnu braču, koja če pristati da budu poverenici naših listova, pokazala se kao veoma korisna, jer je velik broj jedinica odredio te po-verenike i oni su se zaista, največim i najpohvalnijim marom, prihvatili posla. Ima ih koje bi trebalo naročito pohvaliti, — što čemo jednom prilikom, kada budemo imali srede-ne sve rezultate rada, i učiniti, — a koji su za najkrače vreme ispuni-li, ne jedan nego više blokova za sakupljanje pretplatnika, koje smo im poslali, pa odmah od njih ubrali i pretplatu, i sve to na vreme poslali administraciji listova, obečava-juči da če i dalje u istom pravcu poraditi. Ima ih, čije prilike u mestu nisu bile tako povoljne, pa ipak su priličan rezultat postigli. Ima i siromašnih četa, iz kojih se nismo na-dali odazivu, pa su nas prijatno iz-nenadile. Bilo je slučajeva da su pojedinci vračali list, ne verujuči u njegovu reorganizaciju, ali kada su bili upozoreni da treba da ga bolje pogledaju, onda su se, i sami pret-platili i nove pretplatnike našli! U jednu reč, hvala takvoj brači i ta-kvim sokolskim radnicima, administracija ima u poslednje vreme pu-ne ruke posla, uvodeči nove pretplatnike i primajuči od njih pretplatu. Pa ipak, sve to još nije dovoljno, niti treba da bude dovoljno! Sokolstvo je organizacija jedinstvene volje i jedinstvenog zanosa, pa ne može da trpi nemarnost i nebrigu jedilih, pored ljubavi i zanosa drugih. Sokolska štampa je ogledalo sokolskog života, i ko ne pokazuje brigu za nju, ne može da ima ljubavi ni za sokolski rad. To što su mogla da učine brača koju smo več spome-nuli, može da se učini u svim našim jedinicama, svaki prema svojim prilikama, ali prema punoj volji i I svesti! Ima još uvek jedinica, sa brojnim članstvom, i u velikim va-rošima, koje svoju dužnost prema sokolskoj štampi nisu dovoljno shva-tile; jednako kao što ima i funkcio-nera, ne samo u nižim, nego i u vi-šim sokolskim instancijama, koji se još nisu setili da jedan od prvih primera, koga treba da ukažu brači, to je da se pretplate na savezne listove. U pogledu na štampu, Sokolstvo treba da pokaže isto takmičenje, koga pokazuju njegovi vežbači u pogledu na telovežbu. Princip tak-mičenja treba da je opšti princip Sokolstva, na svakom području! Pa, kao što odgovara viteškoj časti So kola da zadobiva bodove na vežba-lištu, tako treba da joj odgovara i nastojanje, da zadobija i moralne bodove u prosvetnem radu, a pogo-tovo u širenju sokolske štampe. Ne sme da bude jedinice u našoj zemlji koja se ne bi odazvala pozivu naše administracije, da odredi poverenika za štampu; kao što ne bi trebalo da bude ma i jednog poverenika, koji ne bi u sebi gajio ple-menitu ambiciju, da u takmičenju sa ostalima, na sakupljanju pretplatnika, poluči što više bodova. Ma da retkih, bilo je, na žalost slučajeva, koji se teško dadu slo- žiti sa sokolskim duhom; ali baš zato i smatramo važnim da upozorimo na njih. Javilo se na pr. par večih društava, da »ne mogu nikog nači za poverenika«; jednako kao što je bilo i takvih, koji su javili ime poverenika, a kad im je uprava poslala paket sa listovima, onda su ga neotvorenog vratili, zato što se po-verenik »predomislio, pa ne može«, ili zato što nije imao ko da mu uruči paket itd. Velimo, takvi slu-čajevi su bili na svu sreču retki, ali bi trebali da otvore oči tim društvima, da treba što pre da nestanu. Priznačemo bratski i svoje krivice, jednako kao i zamerke što ih dobijamo. Tako smo n. pr. primili od neke brače i poverenika pritužbe, da im različiti brojevi nisu stigli u redu, ili im je pogrešno naznačena a-dresa itd. Nije to uvek, doduše, našom krivicom, zato što nam izmenjena adresa nije bila uvek javljena; ili zato što su se pojedini brojevi za-turili na pošti, ili leže u kancelari-jama jedinica na čiju su adr^su naznačene; ali je nesumnjivo da ima siučajeva gde krivica pada zaista na administraciju, ili zapravo na još nepotpunu njenu kartoteku i organizaciji!, a nikako na njenu dobru volju i nastojanje! I na području administracije nova iskustva stiču se tek u toku rada, kada se u praksi ulvrde nedostaci, pa se tek onda po-stepeno ispravljaju. Tako se i kod nas radi. Kartoteka i administrativni uredaj koji je postojao pre reo-ganizacije listova, bili su zaista manj kavi, i ne mogu preko noči da se dovedu u red, niti je to moguče učiniti bez saradnje svih jedinica i svih pretplatnika. Od tačnosti i i-spravnosti poverenika, pretplatnika i jedinica zavisi u velike i tačnost rada u administraciji. Zato molimo svu braču, koja naidu na bilo ka-kve nepravilnosti u pogledu prima-nja listova ili u pogledu pretplate, da nam sve to što pre i što tačnije jave, da bismo mogli pogrešku i-spraviti i da bi naš rad što savrše-nije funkcionisao. Sa oglasnom službom imali smo takoder izvesnih uspeha, jer u svakom broju ima bar pola strane raz-ličitih oglasa. Ali to još uvek nije ono što bi jedan ovako rašireni list, kao što je »Sokolski Glasnik«, koji se čita u čitavoj zemlji i u svim slo-jevima naroda, mogao da ima. Institucije i firme, koje sebe oglašuju, traže uvek listove sa velikom tira-žom i sa što širim delokrugom, zato da bi njihov oglas imao što veče dejstvo. Mi, medutim, možemo mirne duše kazati da, sem velikih dnevnih listova, nema u čitavoj našoj zemlji nedeljnog lista, koji bi imao tako široki i raznoliki delokrug, kao što ga ima »Sokolski Glasnik«. Medutim, ako pogledate neke druge nedeljne listove, ili revije, nači čete po nekoliko strana oglasa, dok ih u našem »Sokolskom Glasniku« i u našem »Sokolu« nema ni izdaleka toliko. U čemu je, dakle, stvar? U torne, da naši poverenici, kao i ugledni funkcioneri Sokolstva, svaki u svom kraju, i u krugu svog uticaja, ubede zainteresovane institucije i firme o raširenosti i uticajnosti sokolskih listova. Samo u tome! Medutim, nema boljeg načina da ih se 0 tome ubedi, nego što je dobar primer. A pošto, Bogu hvala, u Sokolstvu ima priličan broj brače, koji su sami vlasnici velikih firmi, ili su na čelu ustanova kojima je potrebno oglašavanje, to če najbolji primer biti (i ujedno najbolji dokaz sokolske svesti!) .ako ta brača prva dadu oglase u sokolske listove, na korist svoju i svojih preduzeča, jednako kao i na korist širenja zdrave sokolske ideologije, putem štampe. O ovome treba da se povede oz-biljna reč, naročito u krugovima naših župa. A u idučem broju čemo ovaj razgovor nastaviti, u odnosu na urednički deo naših listova, kao 1 u odnosu na naše saradnike i dopisnike. Župski prednjački tečaj u Karlovcu U našoj župi, kao i svuda, najak-tuelnije je pitanje odgoj što večeg broja sposobnih prednjaka; a za re-šavanje tog pitanja, prednjački su tečajevi najefikasnije sretstvo. Naša baonici), Dr. Stevan Jakšič {asanaci-ja sela, alkoholizam i zadrugarstvo), Dušan Bijelič (Petrova Petoletka), Jovo Radmanović (govori pred vr-stom). i župa broji 57 jedinica, od kojih su 2/3 čete, a ostalo društva. Tečaj je održan u vremenu od 1 do 12 februara. Za tečaj se prijavilo 48 kandidata, a došlo ih je 43. Tečaj je otvorio župski starešina, br. prof. Marko Sablič. Dnevno se radilo 9 sati, a predavači bili su Branko Bla-škovič (sustav, redovno vežbanje i metodika), Milan Milosavljevič (na-zivoslovlje, strojevne vežbe i narodne igre), Rajmer Slavo (različnosti, vežbe na spravama i laka atletika), Di-mitrijević Pavle (nastava gadanja), poručnik Stejovič (bojni otrovi), Dr. Variola Josip (prva pomoč i higije-tia), Navratil Ivo (sanitetski materijal i njegova upotreba), Kopriva Josip (vočarstvo i vrtlarstvo). Tečaj je bio podeljen u dva dela: tehnički i prosvetni. Tehnički je iinao 81 sati, a prosvetni 20 sati. U prosvetnem delu tečaja predavači bili su brača, prof. Marko Sablič i prof. Milan Radeka (organizacija, ideologija Sokolstva i prosvetni rad u vež- Od 57 sokolskih jedinica bilo ih je zastupljeno 29, dakle vrlo lep odaziv. Na koncu tehničkog dela tečaja, te-čajci su polagali ispit, usmeno i praktično, na vojnom strelištu, iz predmeta nastave gadanja. Gadanje su vršili sa bojnim metcima i vredno je istači, da ih je bilo samo 5 koji su otslužili vojni rok, ali ih je ipak bilo 11, koji su svih pet metaka ispalili u bojnu metu. Dne 3 februara tečaj je posetio I zam. Starešine Saveza SKJ. br. Gangl i održao vrlo lep govor. Tečaj je za-vršen u okviru prosvetne akademije, koju je uspešno izvela sokolska četa Turan. U ime Saveza SKJ i sokolske župe Beograd,, tečajce je pozdravio i br. Dr. Branko Čipčič. Milosavljevič Sokolsko društvo Smederevska Palanka odlučilo je na godišnjoj skupštini. da obezbedi novčana sredstva za podizanje sokolskog doma. Kratke vesti iz našeg Sokolstva Prvi zamenik starešine Saveza S. K. J., br. E. L. Gangl posetio je, 28 februara, ministra za fizičko vaspi-tanje naroda, br. Duru čejoviča. * Delegacija Sokolske župe Beograd posetila je ministra za fizičko vaspi-tanje, br. čejoviča, i zamolila ga da se primi pokroviteljstva bala Sokolske župe. Ministar Čejovič se pozivu odazvao. * Sokolsko društvo Podgorica je i- zabralo ponovo za starešinu zasluž-nog brata Dr. Nikolu Škeroviča, pošto je iz svih predloženih referata utvrdilo da je rad društva u prošloj godini bio retko obilan. O uspesima društva Podgorica, naročito onim koji su izvršeni u okviru Petrove Pe-toljetke, objavljujemo prikaz na dru-gome mestu današnjeg »Sokolskog Glasnika«, a ovde hočemo samo da istaknemo da su svi ti uspesi postig-nuti, ne samo nastojanjem uprave, nego i zahvaljujuči uzornoj svesti i ljubavi svih, pa i najsiromašnijih slo-jeva Podgorice, koji su često naj-marljiviji i kao članovi sokolske muzike i kao vežbači itd. Pored toga treba podvuči i akciju za izgradnju sokolskog letnjikovca, na reci Tari, u divnoj prirodi, gde če biti i bazen za plivanje, koji če biti od neobične koristi članovima društva. Istaknuto je da treba jače poraditi da bi i se-oske sokolske čete u okolici Podgorici oživele, pa da tako i naše selja-štvo oseti blagodati sokolstva. Starešina Dr. Škerovič je u pozdravnom govoru toplim rečima evocirao uspo-menu na svesokolski slet u Pragu i pozvao članstvo da sve istrajnije ladi za dobro Kralja i Jugoslavije. * Sokolsko društvo Konjic je iza-bralo za starešinu brata Salerna Re-povca, koji je več 10 godina starešina društva i ovih dana slavi 25-go-dišnjicu sokolskog rda. Društvo ima 8 seoskih četa i sprema se da podig-ne dom, za koga je dobavilo zeinlji-šte na najlepšem mestu u varoši, a ima 80.000 dinara u fond za dom. * Sokolsko društvo Dubrovnik priredilo je, 2 februara, akademiju sa igrankom, na kojoj su jednak u-speh imale telovežbačke, kao i mu-žičke tačke programa. Vežbačke tačke komponovane su od domačih sila iz Dubrovnika, od kojih treba naročito pohvaliti braču N. Pešla i 1. Kre-siča, kao i muzički trio, sastavljen od brače Kovačeviča, Foretiča i Spa-venti. Brojna poseta ove akademije pokazala je najbolje koliki je bio njen uspeh. * Sokolsko društvo Doboj je za starešinu izabralo dosadašnjeg dugogo-dišnjeg zamenika starešine, br. Husa Avdiča. Pošto je utvrdilo da je rad društva u prošloj godini zadovo-ljio, odredilo je program rada za i-duču godinu; a naročitu brigu je posvetilo ispunjenju zaveta Petrove Pe-toljetke. Poslednji broj »Sokolske zastave«, koja izlazi u Buenos Airesu, u Južnoj Americi, donosi čitav niz članaka i vesti iz sokolskog života u Amerid. a naročito opširni izveštaj sa sokolske proslave 20-godišnjice ujedinje-r.ja Jugoslavije u Buenos Airesu. 1 Jugosloveni u Punta Arenasu, u re-publici Čile, proslavili su ovogodišnji Prvi decembar, o čijem značenju je održao uspelo predavanje tajnik ta-mošnjeg Sokolskog društva, br. Din-ko Kore. Naše Sokolstvo u Južnoj A-merici gaji, pored telovežbe, i druge grane športa, pa ima i svoj nogometni otsek, koji uživa naročit ugled u toni kraju. List »Jugoslovensko Novo Doba«, koji izlazi u Punta A-renas, donosi mnoge vesti iz rada Sokolstva u Južnoj Americi. * Sokolsko društvo Trbovlje proslavlja ove godine 30-godišnjicu po-stojanja, pa če toni prilikom organi-zovati više jubilarnih priredaba. Kao prvu od tih priredaba organizovalo je sveslovensko veče, 4 marta. Kao druga jubilarna priredba Sokola u Trbovlju prirediče se, 1 aprila, svečana premijera drame Br. Krefta, »Celjski grofovi«, kao proslava 30-godišnjice sokolskog pozo-rišta; a 21 maja če biti naraštajski dan, sa velikim telovežbačkim priredbama. Proslava če dospeti vrhunac otkrivai^jem spomenika Kralja Ujedi-nitelju Aleksandru. Na godišnjoj skupštini Čehoslo-vačke Besede u Crvenki, predato je, od strane sreskog načelnika Sreza kulskog, br. Radoševiča, bratu Fran-tišeku Kobru, pretsedniku Besede i potstarešini Sokolskog društva Cr-venka, visoko odlikovanje ordena Sv. Save IV stepena, kojim ga je Nj. V. Kralj Petar II blagoizvoleo odlikovati. Brat Kobr je ovo visoko priznanje u punoj meri zaslužio, jer je za 17 godina svoga boravka u našoj zemlji neumornim radom pokazao vidne uspehe, izmedu kojih se naročito ističe rad u našem Sokolstvu. * Sokolska četa Vrebac se odlikuje naročitom agilnošču medu sokolskim četama u Lici. Po drugi put je osvojila prelazni lovorov venac Blaženo-počivšeg Kralja Ujedinitelja, prilikom t^kmičenja sokolskih četa u Grača-cu prošle godine; a njen rad na pro-svetnom polju takoder je vrlo po-hvalan. 18 februara priredila je vrlo uspelo sokolsko poselo, a inicijati-vom brače Narandžiča i N. Rabatiča, kao i sestara Naradžič i Jeličič, te uz pomoč ostalog članstva, četa je nabavila nov radio aparat, pa je i u tome prednjačila ostalim četama u ovom kraju. * Sokolsko društvo Čakovec je za starešinu izabralo Dr. Albina Blažiča i utvrdilo da je rad društva p pro- šloi eodini bio zaista uzoran. Društveni dom bio je svečano otvoren na praznik Ujedinjenja, a u okviru Petrove Petoljetke je več preko polovine zaveta izvršeno. Treba naročito pohvaliti zavet brata Viktora Krznariča, koji je izradio kompletno lutkarsko pozorište i darovao ga društvu. Kroz celu godinu vežbalo se u 12 grupa a društvo je učestvo-valo sa uspehom u svim društvenim takmičenjima. Marljivo su radili svi otseci, a naročito prosvetni. * Sokolsko društvo Otočac je izjJ-bralo za starešinu br. Danu Miletiča i utvrciilo obilat program rada za i-duču godinu. Članstvo se sa zahval-nošču setilo bivšeg starešine Aleksandra Nikolič^, čijom zaslugom je podignut sokolski dom u Otočcu, a koji je premešten u drugi kraj. Sokolsko društvo Tijesno je, u mesecu februaru, priredilo dve vrlo uspele društvene zabave sa plesom. Sokolsko društvo Bosiljgrad je i- zabralo novu upravu, opet na čelu sa bratom Milenkom Jovanovičem, kapetanom I klase. Novoj upravi stavljeno je u dužnost, da se energično zauzme oko podizanja sopstvenog doma. Sokolsko društvo Ten ja, župa O- sijek, izvršilo je več dva svoja glavna zaveta u okviru Petrove petolet-ke. Prvi zavet, nabavka i osvečenje društvene zastave, izvršen je do jula pr. god., kojom prilikom je u Tenji priredena velika javna vežba, uz u-čestvovanje vojske. Drugi zavet za-počet je u martu pr. god. a završen je 17 februara o. god. To je vrlo lep vočnjak koji nosi ime Nj. V. Kralja Petra II, a za koji največu zaslugu imaju tajnik društva, Dušan Resano-vič i načelnik, Vasa Rakič; kao i zaslužni starešina, Nikola Gavrilovič. koji več 10 godina stoji na čelu ovog društva. God. X — broj 9 SOKOLSKI GLASNIK Strana 5 Radovi Petrove Petoletke ŽUPA SARAJEVO U vremenu od 6 septembra 1937 do 6 septembra 1938, u 51 sokolske jedinice, zavetovane u S. P. P., na teritoriji Sokolske Župe Sarajevo, izvršeni su ovi zavetovani radovi.: Podignuto je: 11 Sokolskih do- mova> 1 planinarska kuča, 6 spomen-rcostova, 6 spomen česama, 1 spo-n,en-ploča, 2 Petrova gaja, 17 ljet-njih vježbališta, 2 strelišta, 9 žitnih hanibara, 8 modernih dubrišta, 13 digijenskih nužnika, 8 modernih sta-Ja> 1 zadružna krečana, 1 javni nuž-n‘E i 2 moderne sušnice za voće. L podizanju je: 15 Sokolskih do-m°va, 10 spomen-česama i 1 most. Izgradeno i popravljeno: puteva 8, regulisano potoka 1, uredeno grobni3 1, uređeno vrela 1, i iskrčeno ši-kara 1. Zasadeno je: 39.432 vodnih sadni-'a i 3.004 šumskih sadnica. Nabavljeno je: 7 poljoprivrednih sPrava, 6 rudnih apoteka, 1 radio-4Parat, 56 sprava za vežbanje, 744 knjiga, 80 kreveta, 135 pljuvačnica, '•400 kgr. raznog semenja, 1 maši-na za šivanje, i 50.000 strukova raz-n°g povrda. Osnovano je: 15 otseka za šted-Tiu> 1 fond za gradnju planinarske U 3 fonda za S. P. P.. 1 fond za ^fadnju zimskog kupatila, raznih ;;tseka 17, knjižnica 2, 2 zadruge, 1 odni rasadnik i 1 sokolska četa. ^Г1Гес*епо ^e: raznih izložbi 9. držano je: 2 analfabetska tečaja, ‘ tečaj tkanja, 1 tečaj šivenja *i krojenja i 1 letovanje sa decom i nara-štajem. Razvijene su 2 sokolske zastave. Od 78 sokolskih jedinica, zaveto-valo se 67, a u gornjoj rekapitulaciji unešeni su rađovi samo od 51 jedinice, koje su na vreme poslale iz-veštaj. « . DRUŠTVO PODGORICA S^oLko društvo Podgorica je na čitav “ Petrove Petoletke, učinilo ie НгД? zaveta' koji pokazuju da ski )l° ‘spravno shvatilo sokol-vero i 1,13 koliko da mnogi nisu ovab da de u tako siromašnom * aju biti moguce da se svi ti za-etl ispune. Pogotovo se to činilo ■lemogude, kad nije bilo novaca u društvenoj kaši. Medutim uprava društva, sa bratom Dr. Škerovicem lla čelu, odlučila je da pokaže šta se i u siromašnoj sredini dade po-N‘‘či, kada postoji dobra volja i sa-radnja čitavog članstva, bez razlike. Od učinjenih zaveta do sada je ved izvršeno nekoliko krupnih. koji stoje prihčno novaca i truda. Tako je na pr. društvo podiglo letnje vežba-, , organizovalb je društvenu mu-ziku i dovelo je pod krov svoj dom n koji je utrošilo 260.000 dinara. A pogodilo je i imanje na reci Tari za sokolsko letovalište. Ove godine se osniva i muzički orkestar podmlat-ka; zasadeno je preko 1500 drveta i vec se našao pogodan teren za podiranje društvenog gaja. Polovinu za-v