1НШ1ИјД!ЈФШ1!ШИПШ!1 год. VII. LETO БР. 7. ir 8. BR a psa a-.4:d ! I шшш *. ч -■ ;l A. Бсвишнект., Иловдивт.. — A. liczcnšck, Plovdiv. I ШТ~ Плондивђ. октомвриА — ноемириЛ 1896. Celje, oktobra — novembra. ПГГВГЛЕДГБ — PREGLED. Бр. 7. и 8. — Br. 7. in 8. I. СТЕНОГРАФЂ — STENOGRAF: 1. Огенографнита като т.сшггателио еркдство.............'i .... 93 2. Hrvatska stenografija, priredio F. Magdič. Ocjenjuje prof. M. Vamberger.... ‘.to 3. Začetne okrajšave v slovenskem debatnem pismu. Napisal profesor Fran Novak. 100 4. Stenografija u Srbiji ...........................................103 3. Степографпческн иовшш — Stenografske novine, — Стенографске вести— Stenografske viesti . . . ' .................. ................ 107 6. Ori. странствп, Iz stranoga svieta. Ив страпога света. Iz drugih dežel . . 108 7. Кппжовпоетт.. Književnost. Кшпжевноет. Književnost...................... 108 II. КЉИЖЕВНИ ГЛАСНИК — KNJIŽEVNI GLASNIK: 8. ' Не се отчаБваи, on Ив. Basom..............................<....................109 9. Prinkipo, zložil A. Aškerc . •, »V ’....................................109 10. Hame иаде, спевао Д. Брвак........................................................ 109 11. Stara crkvu, spjevao R. Katalinić Jeretov . 110 12. Kad tebe gledam, . . . spjevao Velimir Deželic . . 110 13. Сретпа свадбл, еневао Р. PoraiioBiit, .............................................111 14. Братскп састапакт., спепао Радоје Црпогорац.....................................111 15. ЈОгославниска бполиографпн — Jugoslavjanska bibliografija.......................112 III. СТЕНОГРАФИЧЕОЕ.A ПРЛТУРКА — STENOGRAFSKA PRILOGA: Up. 7. Ilr. 16. Na Velegradu, zložil A. Aškerc . . ... . . . . . . ■ • . . . . . 49 ' 17. Piiuma na Hit. В.чзовг. (споредч. дебатното писмо)..............................50 18. Иословпцп.................................................................... . 5.1 19. Plemenski egoizam (svršetak) napisao Bogdanov . . .,......................52 20. Prof. Josip Lendovšek (nadaljevanje) spisal A. Bezenšek.................- . 53 21. Сретиа евадба, спевао Р. РогановпК . 54 22. Kad tebe gledam . . . spjevao Velimir Deželic.................................. 55 23. Стеногр^афх н художнпкт. — Stenograf in umetnik................................5ti 2-, Nekatere okrajšave v slovenski stenografiji, sestavil A. Potrč ....... 5(1 lip. 8. Br. 25. He co отчаиваи, on. Ив Вазовт...............................................57 26. СправедливостБта, on „Етиката1* na A. Бевеншект. . . . ' . . * . 58 27. СираведливостБта, според-в' дебатко ииемо.......................................59 28. Stara crkva, spjevao Rikard Katalinić Jeretov 00 29. Prof. Josip Lendovšek (konec) spisal A. Bezenšek 01 30. Prinkipo, zložil A. Aškerc .....................................................62 31. Волан лежи , . , спевао деда .b.....................................; ... 03 32. lin iiitCMOTo — O pismu ................... . t . . •...................... . 04 Послкдтггћ два брон 9. n 10. me нзлћзап. ааедно tipb-n. месецч. февруарии — Tubu свеска вак-i.cHli no иричцн.ч и.ч патрулана работа в7. печатипцата. Poslednja dva broja 9. in 10. izideta zajedno meseca februaija. — Ta zvezek se je zamudil zarad obilega posla v tiskarni. , Стенографилта като втЈСнитателно сргћдстпо. т -L олФмото число хора, на които единственно занимание е бор-бата за сжш;ествувание, вуждатч. вт> една нова наука само практиче-ски резултати, каквито могжгб да ее прФобразунатБ тутакси вт. го-тови пари, т. е. тг1’> нгћмат"Б нито достатвчно брФие, иито достаточенгБ мозч.кђ, да поглФдната на вч>ироса отђ една по-висока точка зрФние. ТФхнитФ интереси се отнаелтч. до катадневнии живогб, за това и тФ.хнитћ вч>зглгћдове сж отгб такт.вч> видч>. За mo ни е н. пр. астрономилта? me пита единч. такгвч. и мо-жеби me се усмихва на легендарнии астрономч. еч> ДБЛгата шарена дреха, украеена сгб звФ>зди. — Ha това ви отговарлмч., че дФистви-телно и *’астрономнлта има високо интеллектуално значение за онил, които получаватч. СБОтветствунлце вхспитание; нч. от-бд руга страна тл посрФдствува на практика на мореплавателитФ, при ориентирани-ето имтј no морето. A за mo ли служи стенографилта ? пита другии. — НФкои ан-глииски ТЋрговецЋ, които тч>реи служати, me отговори на този Btnpoc'b, че при еднакви качества дава 25 лири на година по-вече на опогози, които знае стенографилта. И дФ>иствително, вч. всФко занлтие, гдФ,то вр^мето е napa (time is шопеу), единч. стенографч. може да бжде сигурент,, че струва нФ>-колко стотини франка по-вече, ота> колкото нестенографч., и me стр^ва толкова по-вече, колкото по-добрФ. е запознагБ сч> сволта специалн гб. СтенографическитФ> бмра при народнитФ (љбранил no веичкитФ. страни имата днесБ вече добра организацил. Това е една горда ам-бицил за практикуклции стенографЂ, да сч>ставллва частБ отч> едно етенографическо бгоро при такова СБбрание; нгб и тукч> може да се каже сч> евангелието, че „мнозина сж звани, a малцина избрани“. Материалната полза огб стенографилта е значителна, ако у.мФ.епгБ да пишепгв брзо и лсно и да прФнаслшЋ лесно стенограма вт> обикно-венното јписмо. IIгб стенографч.тч. трф.бва да притежава и други по-лгћзни качества: едно обто солидно образование е главното условие, a освФ.нч. това трФбва да познава no огб близо в^БпроситФ, които иека да стенографира. Могло би да се расправл подробно, до колко би трФбвало т4зи качества да се развиватч. вч. различни кариери, гдф,-то стенографилта може да стане иолФзна — отч. наи-простит^ до наи-внсшитФ. Нћ нии тука ш,е се ограничимх вжрху това, да повто-римгБ лсната истина, че всћко едно лице, което бт>рза да извчфши сволта длчјЖностб, вд,е се прт.дпочита всћкога пр^дч. оногози, които не може да л извч>ршва осв^нч. no легка, a при това никакт. по-добр^ on. пч.рвии. Да прибавимТ) села относително стенографилта, че тл може да сл1}два мжљлвта 5—6 нжти по-6'врзо on колкото старото ппсмо. Така се печели много вр^ме. Стенографилта дава на человФка крила, нам^сто да му вђзложи окови, както прави обикновенното писмо. On тал точка зрФ.ние тл е ПЂрвии елеменп на едно рационално ВЂСпитание, и всл'ћдствие на това тл тр^бва да стане обгдо до-стоинство на учлпџстФ. се. Колкото се касае до умственното образование, изучаванието на станографилта е сдпцо така, както всћка друга наука, едно ср1’>дство за усљ Bi.pшенствувание на способностит1> за мшпление, упознавание и разсжждавание. Степенвта на образованието у человФка намира napasen прфди всичко вч> говоржп му; за това изучаванието на на-чинт»п за ел.ставлвание и счжрагцавание на думитФ е едно прФ.в'Бе-ходно срф.дство, да се запознаемч. сч. устроиството на езика; a осо-бенно дебатното писмо е като нарочно свтворено, за да можемч. при изучаванието му да вникнемт. вт. духчп на езика. Има ome едно пр^имугцество, което тр^бва да се сшмгћне, ко-гато се говори за стенографилта като образователно срФдс/гво на дуда. Ako и да е фантазилта за цФлил человФ.ческии живоп on гол^ма важносп, ако и да тр^бва да се признае, че на нел благодаримч. толкова добри и хубави nt>ma, то пакч. on друга страна не може да се откаже, че тл е неприлтелка на лсното мишление и разсжж-давание тамгв, гдгћто тл получи власп надж тФ.зи душевни сили. Фантазилта прилича на безкраиното море ст> много опасни скали, гдФто корабчето на лсната и послФдователната мисблб намира само-отд^лни проходими пжтшца. A за да не ги сбхрка, нуждае се on. единч. компасљ, и за такчлгв може да се счита писмото, което може да слФдва бч.рзината на мисБЛБта. Както всгћка сериозна наука не е само една гимнастика за духа, in. сж1цевр'ћменно и едно училшце за характера, понеже тл усилва воллта; сжбцото може да се каже и за стенографилта. Нгб тл ои mi a <лце една особенна стоиносп като образователно сргћдство на харак-тера. Стенографическото искуство се намира п'Б службата na исти- ната и често поставл прФдч, человФка неговото собственно огл&дало. A които се грижи сериозно за образованието на свол характерБ, тои н'ћма да се еврди на искуството, което му прФ.дставл такова оглФ-дало; h'b тои me нам-ћри вгб това едно ново побуждение за уеБвгБр-шенствованието на характера. Тоже за естетическото образование има стенографилта свое значение. Сжш,еството на естетиката ее сђстои вч> хармонилта между еБДЂржанието и формата. A именио такава хармонил има вђ Га-белсбергеровата стенографил. И за това може тл нлпблно да отго-варл на естетическитгћ изискванил, каквито могжтч. да се отправлтч. кч.м'1. едно пиемо; зшцото колкото да сљ различни думитФ, толкова разнообразни сљ и картинитФ имгб. Такова н-ћвцо вч> обикновенното пиемо ггћма; сљ1цо липсува и у другит^ стенографически системи. За това можемБ да кажемч., че изучаванието на Габелсбергеровата стено-графил подпомага тоже до извФ.стна степенв естетическото образование. За н+.кои хора, които обаче me останжтБ всћксга вч> меншеетво, резултатитФ отб изучаванието стенографилта me се пр^обЂрнжтв на иетина вб пари; нб за всичкитФ — и това е наи-важното — T'b me прФдставлватБ едно усилвание на интеллектуалнит^ способности. A това може да се каже е уеловието за едно оби;о подобрение на че-ловФчеетвото. И така често пжти незначителни причини нмзтб голФши слгћд-ствил. ------5t>~«42------ Hrvatska stenografija (sustav Gabclsbergerov). Priredio Franjo Magdić, profesor kr. vel. realke u m., ravnatelj saborskog stenograf-skog ureda, stručni iz.pitatclj kr. izpitnog povjerenstva za učitelje stenografije, predsjednik hrvatskog stenografskog društva u Zagrebu. Treće preradjcno izdanje. Kruto vezana stoji 1 krunu 80 fil. Zagreb 1895. Troškom i nakladom kt hrv. slav. dalm. zemaljske vlade. Autotipografski tisak Jul. Htthna u Zagrebu. Ocjenjuje prof. Mijo Vamberger. (Nastavak.) t^Jykwažmja je u svakom stenografskom sistemu konzonancija od voka-lizacije, jer su i konzonanti važniji dio riječi nego li vokali. Što su živu tijelu kosti, to su jeziku konzonanti; što je živu tijelu meso, to su jeziku vokali: bez kosti vsako bi tijelo ko tijesto zemlji sjelo, a bez konzonanta ne može o jeziku ni govora biti. Misaona sadržaja koje mu drago rečenice ne će nestati, ma mi mjesto svih raznih vokala, koji se u njoj nalaze, pisali samo jedan te isti vokal. (Scheller, Lehr-und Lesebuch der Gabelsberger’schen Stenographie, 5. izdanje, 1895. p. 11.). Učiniti isto s konzonantima sasvim je nemoguće. Da treba konzonante pomnjivije bilježiti i označivati od vokala, to su uvidjeli jur svi obretnici stenografskih sistema prije Gabelsbergera. Dovoljno je spomenuti samo Pitmanov sistem, kojega sljedbenici kod brza pisanja vokala u opće niti ne pišu. I Gabelsbergeru bijahu vokali tek podredjene važnosti, pa ih za to u svom *Anleitungu» od god. 1834. niti nije po čvrstim načelima bilježio. (Isporedi: «Landsturm, Bandvvurm, Granit, genug, Himmel, Hummel» — kako ih je pisao Gabelsberger, a kako se te riječi u njemačkoj stenografiji pišu danas! —). Pravilno se je označivanje vokala u njemačkoj stenografiji ustanovilo tek poslije smrti Gabelsbergerove, ali tako, da se pri tom nije nikada zanemarivalo niti s vida puštalo temeljno načelo Gabelsbergerovo, da označivanje kon-zonancije imade vazda prednost pred označivanjem vokalizacije. I baš to je ono kardinalno svojstvo, kojim se Gabelsbergerov sustav toli od-odlično razlikuje od svih kasnijih stenografskih sustava, koji su doduše nicali na njegovu temelju, ali su znakove za konzonante i oblikom i položajem prilagodjivali označivanju vokala. Tako n. pr. Stolze, Arends, Roller, stenotachygrafija, Faulmann i. t. zv. »vereinfachte Stenographie*. Nadalje je konzonancija i za to tako važna u stenografiji, što se često dva konzonanta skoro isto tako brzo izgovore, kao jedan jednostavni konzonanat; n. pr. sat — svat, — dug — drug, remen — kremen itd. Pošto i hrvatski jezik imade dosta složenih konzonancija, sasvim je naravno, da treba osobitu pažnju obratiti njihovoj što udesnijoj medjusobnoj spojivosti, a na to treba dabogme već kod samoga postavljanja znakova misliti, kako je to i Gabelsberger činio. Pa ako je gdje neposredno spajanje konzonanata teško, nenaravno ili čak nemoguće, uzrok treba tomu prije svega tražiti u samom znaku. A sada da pitamo: Kako je s vokalizacijom i konzonancijom u hrvatskoj stenografiji? — Nema sumnje, da smo s vokalizacijom na boljem nego li s konzonancijom. Ali opet treba i to priznati, da se i o usavršivanju konzonancije revno nastoji, što već samoglasni „г“ — ako ništa drugo — dokazuje. Gdje smo još na slabijem, kriv je tomu izbor pismena već u samom alfabetu. Tako n. pr. nj; za to onda ni konzonancije knj i žnj ne mogu biti bolje; a nekoje su Mj’-konzonan-cije upravo nemoguće kao; cnj i šnj (n. pr. tučnja, trešnja i. t. d.), pa ih za to u Magdićevoj knjizi ni nema, druge opet kao: bnj, dnj, гтј (n. pr. bubnja, zebnja, žudnja, sprdnja — vide tu riječ pisanu na str. 18. — posljednji, krivnja i. t. d.) ne nadjosmo niti kod stješnjivanja. Usuprot opet nadjasmo u knjizi znakova za take konzonancije, kojih u jeziku u 97 \ Opće ni nema, a u stenografskom pismu vrlo rijetko i onda, ako bi htjeli rabiti neposredno spajanje mjesto posrednoga. Ti znaci jesu n. pr. hž (nepotrebno nasljedovanje njemačke stenografije), sž, sz (prema njemačkom, dakako umanjeno; u knjizi nadjosmo na str, 21.: saziv i sazima) hs, žs, gf i hf. Za neke konzonancije imamo opet po dva znaka kao: sv, ht, hv i tv. — Stv nije nigdje protumačen niti naveden u paradigmi kao znak, a na str. 16., zadnji redak nalazimo u primjerima dvije riječi (stvar i stvor) pisane tim na silu znakom, koji zapravo može biti samo svt. Riječi zdrav, ždral i ždrijelo pisane su kao illegitimi filii ante patrem na str. 16., jer se tek na 17. tumače i to stešnjivanjem. — Za ml ja mislim, da bi bilo dobro i umjesno, da bi se i u hrvatskoj stenografiji izražavao stješnjivanjem kao kod Čeha i Slovenaca i to iz dva razloga: 1. pisanje je lakše, 2. taj bi način spajanja više odgovarao naravi znaka m, koji je u svom konačnom prema gore zakruženom potezu sasvim sličan konačnomu potezu znakova: b, d, 6 i v, a kod svih se ovih znakova I izražava stješnjivanjem. — A što sam to rekao: kod ,,svihu ovih? — Doduše Magdič na str. 17. tako uči, da se kod svih ovih znakova I izražava stješnjivanjem, ali se on toga ipak ne drži, jer na str.: 34., 40-, 47., 63., 67., 70., 71., 73., 75., 77., 78. i 79. svuda u riječima: vlažnu, vladika, vladika, vladati, vlazi, vlage, vladanja, nadvladala, vladaru, navlače, zavladala, vlada, svladati, svlada, zavladase izražava I uplitanjem usprkos paradigmi na str. 17. — Da istaknem još neke nepravilnosti u ovom dijelu Magdičeve stenografije. Na str. 16. treći redak odozdo treba da bude strijelati (mj. struliti). — Kako je na str. 18. pisana riječ tro (ptc. pf. od trti), sasvim je tako pisana na str. 56. i riječ obrt. Da bude razlike, mislim, da bi valjalo riječ tro pisati stapljanjem t-\-r a ne prekrštanjem t i o. — Riječi: brži, srce, rpa i rž (drugi znak) na str. 19. nijesu pisane pravilno, jer se rž ne da sa b, sr sa c a r sa p ovako neposredno spajati. — Na istoj su str. u riječima: drvo, vrba, vrva, grb, držak, držalo, svrbi, svrž znaci dr, vr, gr, i svr nešto premaleni za srednja slova, osobito ako ih omjerimo s onima, s kojima su neposredno spojeni. — Nadalje je na str. 19. u primjerima u 2. retku riječ selima pisana zapravo selema, upravo onako, kao na str. 12. selice zapravo seleče, a na str. 31. veselimo zapravo ve-selemo i. t. d. Jer redak ima biti svagda ondje, gdje ruka piše; u ovim, ovdje navedenim riječima markira ga l, dakle imao bi m odnosno c doći za dužinu uzbrdnoga i više. S obzirom na ovo pravilo nije ni riječ pričam na str. 31. dobro pisana, jer bi mi m imao ostati na istom retku, na kojem je i č. Isto tako na str. 20. riječ kapljicama, a na str. 33. riječ ulicama, gdje bi opet m imao ostati na istom retku kao i c. Neka se samo ove riječi isporede sa riječju, odnosno znakom: što mu drago na str. 39., toHkoputa i toliko ipak na str. 53. i slobodnomu sa kraticom na str. 73. pa će odmah svakomu biti jasno, kako je redak vazda ondje, gdje pišemo; kod prve je riječi ili znaka iza napisana što glavna redica postala četvrta linija, od koje je onda m radi simboličnoga označivanja vokala u za polovicu spušten niže. Isto tako i kod onih drugih riječi. Tu se je dakle Magdič držao onoga pravila u tjesnopisu češkom, koje sam već na strani 86. ove ocjene naveo. Sličnih proturednosti ima u ovoj knjizi više, pa mislim, da bi se to u četvrtom izdanju moralo urediti. — Iver je na strani 8. i 20. pisano svagdje drugačije. — Kod riječi knjiga na strani 21. nema ne[ osrednomu spajanju mjesto posrednoga ni traga, jer ga dabogme ni biti ne može. Pa za što onda pisac tu riječ ovdje navodi f — Ona se od riječi knjiga na str. 14. samo time razlikuje, što je ovdje vokal i izražen simbolički, a ondje svojim znakom. — Na str. 22. veli pisac govoreći o izostavljanju pismena, da u glavnom slogu (korjenu) «valja samoglas svagda naznačiti*, ali se on toga ne drži kod riječi: tama, tarac, talas, tanak, tašt, tašć, fama, faza, fatalan. — Na toj str. nije nadalje ni riječ Martin pravilno pisana, kao ni na str. 49. Mart, a na str. 27. Spartanara i vertikalni, jer nije rt izražen kako treba da bude. — Kako će se prema ovim riječima Martin i Mart pisati Martić i Maretić? — Na str. 23. nije kod riječi rukopis izpušten o (kako se to ondje veli); isto tako ni kod riječi stjegonoša; (ta riječ ide medjutim medju primjere neposrednoga spajanja mjesto posrednoga; isto tako i riječ vojskovodja, gdje je slog — kov — baš tako izražen, kao na str. 21. kovač, kov, korina). Nuzgredno spominjem, da je sada u riječi vojskovodja raskinuta konzonancija sk u sek ili bolje u sik; isto je tako razkinuta slična konzonancija sk u riječi Ugarsku na str. 26., koja je zapravo pisana Ugarseku ali nipošto Ugarsku. Kod riječi bratučed (p. 23.) izpušten je d. — Na strani 24. kod riječi bdije, bdijete i na strani 25. bdij, bdijmo, bdijte trebalo bi bd više stisnuti, onako, kako je to u paradigmi na str. 17. označeno. — Koja je razlika u pismu izmedju bdijmo i bdij'tno, nije u knjizi rečeno. Ako se kod riječi bdijmo ima prema pravilu pod b) na str. 25. j izostaviti, onda bi se ta riječ po mom mnijenju imala pisati ovako, da se bd stavi u visinu (kao l, p i s kod riječi: lijmo, pijmo, sijmo jer je bd s obzirom na vokalizaciju prema pravilu na str. 17. jedinstven znak. — Riječi: čuvaji, slučaji, doji i stoji, na str. 24. bolje je pisati s nizbrdnim i (kako je n. pr. u zadnjem retku roji — 2. primjer —) jer se inače te riječi lako čitaju: čuvaj, slučaj, doj, stoj. — Na str. 34. ne bi se smjela riječ kraljevskom i obično tako pisati, jer je to istom na str. 60. protumačeno. — Nadalje je na toj strani kod riječi postaje i postaju a pisano svojim znakom, a bolje bi bilo simbolički, jer je, mislim, krače i lakše; pa u opće ima simboličko označivanje vokala prednost pred izpisivanjem vokala. — Na str. 35. veli Magdič, da se nastavci samoznacima pripajaju neposredno kao i ispisanim riječima. Mislim, da to nije ispravno, jer se nastavci pišu često i iznad samoznaka, kako to i sam pisac čini kod deki. adj. opći i kod izvedenih riječi od ove osnove. Držim, da bi to bilo umjesno i kod sigle drugi, koja je učinjena početkom, jer bi mu sklonidbeni od-nošaji pa i sam samoznak bio izrazitiji u sklonidbi, a ne bi bilo nikake kolizije, kako je n. pr. sada izmedju drugoga i drug, drugomu i drumu, drugom i drum. Kako će se sada praviti razlika u slijedećim rečinicama; «Moj je drug drugoga mnijenja*, ili «i drugom drumu treba popravkaf» — Kako je na str. 35. pisana riječ „drugom“, sasvim je tako pisana riječ „drumu na str. 14. — Nijemci imadu u tom pogledu ovo pravilo: fBei Sigeln, welche aus dem blossen consonantischen Anlaute bestehen, werden die Nachsilben iiber die Zeile gesetzt, den iibrigen wie aus-geschriebenen Wortern angefugt*. — Kod nijedan ja bi bio zato, da se krajni n ne bi izpuštao. — Ne znam, za što pisac dat. pron. pers. ti piše sa uzbrdnim i (akoprem toga nigdje ne spominje, već sa suglasnikom t, kao i inim suglasnicima izražava i pismeno, stapljajući s njima nizbrdni znak cf. p. 7.) I inače to čini, n. pr. na str. 31. (i to prije zamjenica), str. 38. nom. pl. mas od pron. dem. taj. — Toga doduše ima i u tjesnopisu češkom, ali je ovdje opravdano, pošto u češkom jeziku treba razlikovati „i“ od „уи, n. pr. tikati i tgkati, tiž i tgž i. t. d. Ali kod nas toga ne treba, pa bi, mislim, spajanje uzbrdnog i sa i u tim slučajivima moglo izostati. — Kod zamjenice oni bio bi nizbrdni i izrazitiji od uzbrdnoga; tako i kod zamjenica moji, tvoji, svoji. — Kod svih sa kakov,—va, — vo složenih zamjenica kao: nekakav, nikakav, kojekakav i ikakav mislim, da bi bilo dobro, da se pridrži temeljni oblik kakav nepokraćen. To bi bilo u didaktičnom pogledu bolje, jer kad učenik tu pokratu jednom nauči, neka mu onda i u složenicama ostane nataknuta, i neka ga se ne sili, da je još dalje krati. Ikakav je u ostalom i nepravilno pisano, ako se isporedi sa riječima iver, Ivan na str. 8. — Izrazitiji bi bio oblik s nizbrdnim i-\-kv=ikakav. (Svršit će se.) Začetne okrajšave v slovenskem debatnem pismu. Napisal prof. Fr. Novak. (Jahresbericht des k. k. Staatsgvmnasiums in Krainburg. 1896.) d§Jjjia polju slovenske stenografije je prof. Novak v novejšem času izredno marljiv, umen in vesten delavec, od katerega sme slovenska stenografija po vsej pravici še veliko lepega pričakovati. Že pred dvema letoma je Novak s svojimi cSamoznaki in okrajšavami v slovenski stenografiji* (Jahresbericht des k. k. Ober-Gymnasiums in Rudolfswert 1894.) veliko koristil napredku slovenske stenografije; a letos obogatil je zopet slovensko stenografijo z izborno studijo: »Začetne okrajšave v slovenskem debatnem pismu*. — In ne samo da Novak vestno dela, on dela vedno tudi na pravem mestu. Samoznaki in okrajšave so v stenografiji potreben »drobiž*, brez katerega se ravno tako težko izhaja, kakor brez drobnega denarja na deželi, kjer človek ne menja tako lahko velik bankovec, ako hoče v kaki vaški gostilni plačati kosilo. A ta stenografski »drobiž* se v šolski knjigi ne podaje vedno ves. Nemcem so Marnet, Jahne in Zwierina izdali in napisali lepe zbirke samoznakov in okrajšav, a za hrvaško stenografijo pripravlja sigle in abrevijature — kakor čujem — prof. J. Jamnicky. — Pred tremi leti smo Slovenci dobili svojo stenografijo od Bezenšeka, a žal, samo korespondenčno pismo. Debatnega še nimamo. — In glejte, tu je zopet Novak pri delu, da pripravi gradivo tudi za ta tako imeniten del stenografije. Pred vsem povdarjamo, da nam pri njegovej najnovejšej razpravi o »začetnih okrajšavah v slovenskem debatnem pismu* posebno ugaja že sama razdelitev gradiva v tem oddelku stenografije. Jaz mislim, da je Novak prav storil, da se ni držal razdelitve, kakor je v draždjan-skih sklepih (1854—1857) ustanovljena, ampak jednostavnejše, katero ima tudi »Tesnopis česky», »Srpska stenografija* od Milovaniča in nekteri nemški stenografi, kakor Conn, Heinrich in dr. Zal, da se tudi Magdič v hrvaški stenografiji ni držal te razdelitve, katera je jednostavna in zategadelj zelo pregledna. Tu pride namreč vsaka beseda, katero je krajšati, kot celota v poštev, a vsaka celota ima pred vsem svoj začetek, sredino in konec, in eno od tega trojega ali pa kombinacijo dveh delov od vsega tega nam je zabeležiti, ako krajšamo katero besedo. Nadalje, za vsacega komornega stenografa sta pač ta dva kardinalna vprašanja a in to: T. Kedaj se sme beseda krajšati? — II. Kako naj se krajša t. j. kaj naj se zabeleži, kaj ne? — Na prvo vprašanje je ta odgovor: Beseda se sme samo takrat krajšati, kedar brez dvoma sledi iz zveze stavkovnih členov ali iz logičnega smisla celega stavka. A na drugo vprašanje je pač ta odgovor najjednostavnejši in najprimernejši: Krajšaj besedo tako, da zabeležiš ali samo njen začetek, ali sredino, ali konec ali pa kombinacijo. Kako to biva, naj se razloži v posameznih oddelkih. Novak nam je prvi oddelek že temeljito, jasno in vsestransko v svoji razpravi razložil. Ta razdelitev je pa tudi v didaktičnem pogledu veliko boljša od draždjanske, ker ne zahteva toliko jezikoslovnega znanja. To dokazujejo najbolje Krafift, Scheller in Schrey, kateri se v debatnem pismu sicer drže draždjanske razdelitve tvarine, ali začenjajo nauk s »Stamm-kiirzung* — ali kakor Gabelsberger pravi »Klangkiirzung* —, pri katerej je prvi oddelek »Anlautkiirzung* in — to so ravno naše t začetne okrajšave*. — Čemu delajo tako? Na to odgovarjata Fischera: »Das hat seinen Grund darin, dass die Klangkiirzung leicht fasslicher ist. als die besondere Sprachkenntnisse voraussetzende Formkiirzung*. — Tudi Magdič je v tretji izdaji svoje hrvaške stenografije opustil »kraćenje oblikom*, s katerim je v prvem in drugem izdanju začenjal svoj nauk o »kraćenju izreka* in začenja sedaj z jednostavnimi ali korenitimi besedami, kar je v didaktičnem pogledu brez dvojbe veliko boljše. Po našem fundamentu divisionis začenja Magdič sedaj s »srednjimi okrajšavami*. Ker že v obče govorim, naj še to omenim, da stavkovno krajšanje v nemški stenografiji sploh potrebuje še, kakor Hessel prav piše, »festere Grundlagen*, in da ravno v tem delu stenografije pri Nemcih vlada sploh precej velika različnost mnenja. Tako n. pr. v novejšem času predlaga Mann (Lehrbuch der Satzkiirzung in der Gabelsber-ger’schen Kurzschrift nach einfachen Regeln und theilweise neuen Ge-sichtspunkten. Elberfeld. 1894.), naj bi se vse okrajšave pisale na osnovni črti — samo tiste ne, katere imajo v deblu samoglasnik i in u —. Ta način pisanja okrajšav ostro obsoja Oppermann, kateri pravi, da so to, »ungeklarte, unreife und verschrobene Ideen*, »Verleugnung der Gabelsberger’schen Grundsatze*, «unheilvolle Bestrebungen* i. t. d. Drugi zopet hvalijo Mannove predloge, kakor n. pr. Jahne in Schopp, a komorni stenograf dr. Weiss imenuje Mannovo delo »eine originelle, geistreiche Arbeit, die das Interesse der weitesten stenographischen Kreise erwecken wird». — Bodi, kar bodi; toliko je gotovo, da to ni na korist jasnoće nemške stenografije, če se n. pr. besede: Grad in /)ampf, Bank in Grab krajšajo tako, da se soglasnika d in b stavljata nad črto, ker enkrat stoji d in b na početku besede, drugokrat pa na kraju. V novejšem času so že Nemci sami začeli sprevidati, da tako vendar ne gre, ter začenjajo začetne okrajšave pisati na črti, končne pa nad črto, kar je gotovo jasneje. Mi imamo v tem oziru jasno in določno pravilo. Toda dovolj o tem. Začetne okrajšave je Novak lepo razvrstil in podelil v tri oddelke: I. Besede s soglasniškim sprednikom. II. Besede s samoglasniškim spred-nikom in III. Prefiksovane besede. Gradivo je pisatelj v pododdelkih lepo pregledno in prav natančno — zlog za zlogom — obdelal. Vsako pravilo izraženo je kratko in jasno, in kar je posebno velike vrednosti, podkrepljeno z mnogimi in-struktivnimi vzgledi. In tako je prav, ker 4ongun est iter per praecepta, breve et efficax per exempla>. To velja enako v življenju, v znanosti in v umetnosti. Pri prvih okrajšavah je vsega uvaževanja vreden njego? nasvet, naj bi se pri krajšanju domačih besedij opuščal v obče le samoglasnik e — ker so e-zlogi v večini —, a drugi samoglasniki naj bi se le izjemoma opuščali v prav jasnih, popolnoma nedvoumnih slučajih. Ako se bodo slovenski stenografi tega držali, bode tudi v tej točki v slovenski stenografiji lepša edinost nego je v nemškej. Take okrajšave so tudi jasneje, a ne zahtevajo skoro nič več časa, ker je navadno simbolično naznačevanje samoglasnikov prav hitro in lahko. Važna je tudi določba, naj se v e-jevskih zlogih, ako stoji pred samoglasnikom e soglasnik r, e ne opušča, ker samo tako je mogoče izogniti se koliziji z r-jevskimi in e-jevskimi zlogi kako n. pr. bregovi in brda, treščiti in trpeti i. t. d. Magdič izražava r-jevske zloge v hrvaški stenografiji s prekriževanjem. Ali posebna pozornost je potrebna pri »--jevskim zlogu pr, n. pr. prsten in pri predponki pre, ako nadomešča celi pojem, n. pr. p-elomiti, p-etresti, p-ebiti. Sreča je, da imamo le malo jednostavnih besedij, katerih začetni zlog je pr. Okrajšave besed s samoglasniškim sprednikom mislim, da ne kaže, da bi jih izdatno rabili, ker tudi besede s predponkami iz, o in u, n. pr. izbirati, otvoriti, Mmreti .... krajšamo ravno tako, kakor ime, oves, MSta .... A sedaj pa še pridejo sami predlogi iz, o, u. Kjer lahko nastane zmešnjava, je pozornost umestna. Tudi v nemški stenografiji se n. pr. pri cVokalkiirzung* svari: «Kiirzungen von Zeitvvortern durch а und i sind wegen der Verwechslung mit war und ist vorsichtig anzuwenden». — Seveda je v tem slučaju nevarnost zmešnjave pri Nemcih veča nego pri nas. Ali pri nas se lahko take okrajšave nahajajo v veliko obilnejši meri in potem tudi ni nevarnost kake konfuzije neznatna. Besede: umno, umeten, usta, kakor so krajšane na str. 21. en parenthesi, mislim, da nije pravilno; a besede: igrati, igralci, oster in druge enake ni dobro po mojih mislih krajšati s ig in os, ker je tako raztrgana zložena konzonancija gr in st, česar se je pri krajšanju besed sploh varovati. Na več mestih piše pisatelj končnice pri glagolu in samostalniku, kjer mislim, da jih ni potreba pisati. N. pr. Hanibal je z velikim trudom prekorač?'/ Alpe ter 1. 218. pr. Kr. priše/ v Italijo. Hanibal je v bitki pri Kanah Rimljane popolnoma premaga/. Ujetnik se je rešil iz temne ječe. Visoka vlada je obljub?'/«- izdatno denarno podporo. Vlada je predlož?7a načrt novega penzijskega zakona. Porotniki so stavljeno vprašanje zanika/г. Ministri so se bavi7/ z vprašanjem o regulaciji valute. V srednjem veku. Nekim učenem. Pri vsakem hrib?«. Z množenje?/?, pri prvem napad?«, i. t. d. Beseda težko dala bi se tudi (kakor živali, živina) z neposrednim spajanjem krajše in hitreje napisati. Kakor je pisatelj vestno in izborno izdelal svojo razpravo, ravno tako se je tudi trudil, da bi stenografski del bil lično stenografiran; ali tiskarju se, žal, ni prav posrečil. Z željo, izraženo v 163. štev. »Slovenskega Naroda* od 18. julija 1806. sklepam tudi jaz: »Želimo, da bi tem »začetnim okrajšavam* skoraj sledile tudi »srednje*, »končne*, »mešane* in »logične* in da bi se ti završeni nauki o slovenskem komornem pismu končno združili v posebno knjigo, ki bi brez dvojbe bila prava dika slovenske strnograf-ske literature*. — Quod bonum, faustum, felix fortunatumque sit! — M. Vamberger. Stenografija u Srbiji. (Odziv iz Hrvatske na članak g. L j. Uzuna Mirkoviča, pukovnika u penziji, pod istim naslovom broj 6.) lemožni gospodin Mirkovič tuži se u prošlom broju svoga lista, da je stanje stenografije u Srbiji tako slabo, da imade Srbija zadnje 24 godine jedva sto stenografa. Istina malen je to broj. Žalostni taj pojav dovadja on u savez sa nemarnošću nekojih krugova u Srbiji. A ja želim, da ovu stagnaciju i »nemar* pokušam protumačiti i pokazati ju kao naravni posljedak kulturne razrožnosti medju jedno-krvnom braćom, te da metnem na »ljutu ranu blagu travu*. Više nego nemarnost dotičnih krugova bit će stagnaciji stenografije u Srbiji kriva apatija viših oblasti, koje neće da se brzopisu otvore vrata srpskih školskih dvorana kao neobvezatnomu predmetu. Mladež srpska nema prilike, da se sa stenografijom upozna. Nema učitelja, a nema niti pobude od svoje subraće. Djaku ulije najviše ljubavi prema znanosti uspjeh kod starijega kolege, ili ako ga ovaj na to potiče. A toga srpski djak nema, zato ne može da na ovaj način saznade za ljepotu i korist stenografije, pa kada bi i saznao, nema prilike da svojoj želji za znanjem udovolji. Koje onda čudo, da ostaje hladan, jer »ignoti nulla cupido*. Eto, najveću važnost polažem u to, da se stenografija razširi medju mladeži, jer na njoj ostaje svijet. Tu važnu stvar imalo je na pameti i naše »Hrvatsko stenografsko društvo u Zagrebu* na svojoj V. glavnoj skupštini, kada je u svoj odbor izabralo g. ravnatelja Tomšiča, »koji će mladeži, kojoj je najviše posvećeno društveno glasilo, najbolje znati podavati zgodne lektire* — te u njoj buditi volju za stenografiju ovim putem. Ako koji srpski stenograf «zbog dobre nagrade, koju od skupštine dobija, ne rado uči drugog, kano da se boji da ne dobije konkurenta*, — to nije nište nova. Tako je svagdje, gdje je stenografija u povoju, gdje je ova svojinom i tajnom tek stanovite kaste. Ova postaje općim dobrom tek onda, kada bude podignuta na čast školskoga predmeta. A zašto srpsko stenografsko društvo na višem mestu ne zagovara i zahtijeva ono, što je jedini uvjet za svestrano širenje stenografije: najme da se ova uvede u školu? — Pojedinci niti ne misle na to, — zašto, rekao je dobro g. pukovnik, — a društvo kao takovo moralo bi bez dvojbe biti liberalnije. Do sada su bili Srbi od svoje jugoslavenske braće na stenograf-skomu polju odijeljeni. Milovanovičev brzopis se u nekojim bitnim točkama razlikuje od jugoslavenskoga, pa zato Srbi primivši onaj brzopis, na razvoj ovoga nisu gledali, s ovim nisu računali. Odijeljeni, od nikuda nisii dobivali moralne pomoći pa niti nisu mogli daleko doći. Nijedno bo jugoslavensko pleme nije kulturno tako jako (kao Česi , da bi im bila suvišna pomoć drugih srodnih plemena. G. Bezenšek je hrvatsku stenografiju postavio na solidne noge, kada je Magdičev prevod učinio sposobnim, da bude ujedno svojinom i Slovenaca i Bugara, i tako se več više godina tri brata na tom polju plemenito natječu o prvenstvo, bodre, potpomažu, znajuć, da što jedan učini, to je svojina i druge braće. »Jugoslavenski stenograf*, zajednički organ udruženih stenografa bratskih plemena na slavenskom jugu, drži nas uvijek budne, u nekoj napetosti; on je ona galvanska žica, koja roj jugoslavenskih stenografa spaja, koja nas elektrizuje, da ne padnemo u letargiju, da ne nastupi »saison morte.. To je znanstveni, ali i familijarni list, koji spaja sve jugoslavenske stenografe u jednu za napredak zauzetu familiju. On nam daje prilike, da se može brat s bratom — lično nepoznatim ali istom mišlju nadahnutim — sporazumjeti, porazgovoriti, upoznati, jedan drugoga obodriti, plemenito izazvati. Stenografija Magdičeva i Bezenšekova u bitnosti je ista, tek imade nekoliko akcidentalnih razlika, za koje jest temeljite nade, da će se izravnati. Kada se otstrane te razlike, hrv. slov. bugarski brzopis neće se bitno promijeniti. Zato ga svatko rado uči, jer zna, da poslije nagodbe medjo Magdičevim i Bezenšekovim taborom neće trebati opeta iznova učiti, već si samo neke promjene upamtiti. U Srbiji je neko prelazno stanje. Svatko instinktivno čuti, da pretstoje promjene nekojih bitnih točka Milovahovićeva prevoda, jer valja računati s napretkom susjedne braće. Da se to stanje dokrajči, treba: 1. Da se braća Srbi obaziru i da goje solidarnost na stenograf-skom polju s ostalim Jugoslavenima. To naročito šaljemo na adresu g. Save Davidovca, koji se sprema da tiskom objelodani svoj »Predlog za popravku srpske i hrvatske stenografije*. Molimo ga, da uzme u obzir i braću Bugare i Slovence, u koliko mu je to moguće, — ili bar da ne dira u bitne točke današnjega našega brzopisa. Bude li tako, svaki nam je predlog dobro došao. Srbi dakle treba da su s nama solidarni. 2. Da Oni, kojih se to tiče, što prije otstrane nesuglasice medju Bezenšekovom i Magdićevom stenografijom, koju ćete onda Vi, braćo Srbi, moći primiti ili bar staviti uvjete sjedinjenja. Svaki opravdani Vaš zahtjev biti će uvažen. Onda tek 3. pošto se pobratimo, pošto se svi okupimo u moćnu i organi-zovanu falangu oko istoga organa (svako pleme može imati i svoj posebni organ* i posebno stenografsko društvo), pošto bude uspostavljena medjusobnim sporazumkom ista stenografija, koja će svakoga brzopisca vezati: onda tek dobivati ćete moralne potpore od Bugara, Slovenaca i nas, kaošto ju mi danas dobivamo od braće Bugara i Slovenaca. Ljubav prema stenografiji oživit će, a Vi ćete se složiti u lijepu kitu, u impozantno, oduševljeno društvo, koje će imati sjedište u Beogradu, te iz toga Vašega kulturnoga središta ovu vještinu širite medju zemljacima svojim posebnim organom. Srpsko stenografsko društvo ponovljeno, ojačano, oduševljeno, isposlovati će kod ministarstva prosvjete malenim trudom, da se stalni, jedinstveni, jugoslavenski brzopis (koji bi se mogao mijenjati samo privolom stalnoga odbora, u kojem bi u paritetnom broju bili zastupani prvaci četiriju bratskih * Tako imamo i mi Hrvati stenogr. društvo sa svojim organom u Zagrebu, a Bugari u Sofiji. plemena) — da se, kažem, jedinstveni jugoslavenski brzopis uvede u srpske škole. Srpska darovita mladež neće već biti nehajna, neki srpski stenografi biti će prisiljeni napustiti egoizam, — kada postane stenografija općim dobrom. A mladež kada odraste, koristiti će se sama, a i u mladjima probudjivat će volju, da izuče divnu ovu vještinu. Tim će se putem razmirice medju bratskim plemenima taložiti, napetost medju Cirilovim i Latinskim slovom popustit će, imat ćemo — isto pismo! — Upoznat ćemo se, raspravljajuć u zajedničkom organu. Bit ćemo braća, bit ćemo isto. Kolikog užitka! Kolike koristi! — Nestat će nemara, nastupit će oduševljenje. Kako opažate, velemožni gospodine pukovniče, riječ oduševljenje osobito naglašujem. Ona je uništujući antipod nemaru. Gdje nema oduševljenja, nema napretka. Kada nastane u Srbiji oduševljenje za našu stvar, nestat će «nemara>; i straha od »konkurencijo. Kada se oduševimo za kulturno jedinstvo, nestat će medju nama bratoubojnoga cjepidlačarenja i sumnjičenja: jedan će pomagati drugoga, jedan će se veseliti napretku drugoga, ljubav jednoga brata će rasti prema drugomu bar na ovom polju, već kada nismo politički jedno. . . . Nu — još malo pa bih prekoračio djelokrug i program ovoga lista. Zahvalan sam Vam, velemožni gospodine, što ste mi svojim člankom dali prilike i potaknuli me, da ove misli razvijem. Hvala Bogu, ipak ide na bolje. Srbi se sve to jače ugrijavaju za kulturno jedinstvo; ovaj organ jugoslavenskih stenografa nalazi sve više prijatelja u Srbiji; nekoja braća Srbi i sami traže jedinstvo na stenografskomu polju*. Šaljem eto gornje tri točke Vašim zemljacima a našoj braći na razmišljanje. (Stupci ovoga lista uvjek su spremni, da primti predloge i pregovore — ma s koje strane došli, — koji utiru put k svetomu jedinstvu jednokrvne braće. Ured.) Primite bratski pozdrav i izraz priznanja za Vašu patriotičnu zabrinutost za budućnost srpske stenografije. Zaključujem s Vama: »Živili jugoslavenski radnici na polju nauke i kulture!> Goluban Dvorski. Medju ostalim vidi posljednji broj str. 92., dopis: *Из Србије*. C'1'енографически новини. Stenografsko viesti. Stenografske novine. Стенографстсе вести. ОТгБ БТјЛГАРИЛ. — II р b д с b д a т е л б т т, на варод-ното свбрапие е удобрилч, no докладч, на стенографвчеекото бкгро, да се земагг слкдукнцитк мкркгг за по-успкшно иавт>ршвавие на стенографическата служба нри свбранието: 1) да се иара-боти единт, вравилникч, sa устроМетвото п дкловроивводството на стеногр. бкгро; 2) да се отвори курст> ва 8адружни упражкевив на стенографитћ, които би желали, да бждж-тч. назначени ва ври-врјјменни стенографи прћвч> вркмето на сессивта ; 3) да се доставвт-в аа стеногр. бгоро вужднитћ вему квижв и специалви рћчвици, необходимиври изработвавието ва дневницитк. — Проекта аа товв правилншгв билч. вече иаработевч. и водпесевч. ва утвт.рждевие на надлеж-вото M’bcTO. — Стенографивта при Софии-скив градско - обпршски свв-ћтч.. Вч> сессивта ва тови свв-ћтт, се водитч> стевографически протоколи отч> шестч. годиви васамч., Мивллата година сљ стевографирали студевтинтк Ковст. Толевч, и Дим. П. Ангеловч,, a ирћач. тав годива само вториа отгб rb.vr,. OcB'bBT, H'I. „061ЦИПСКИ B'bCTBIlKT.U upo-токолитк ce печататч. и вч> особевви брошури. — Пр^одавапието ва стево-графивта вг. Габрово. ГлаввиВ учителБ г-нч. Ст. Пончевч. пр4подавалт. е сте-нографивта iipba’j. минжлата учебва годива ва 45 учевици on освовнит4 училшца, отч. които И8дч>ржахл ивпитч. 30 дупш. Ha гимвавивта слкдвахл.. до крав на учеб. годива 9 ученици, отч. коигго ученицигк Милчев'1. Стефавч, и Груевч. Теофилт, покааахл много добрт. ycnbx’B. OcB'iai't тив учевици ивучиахл стенографнвта ц петима чивовници вч, Габрово. Tami гцото до кран ва м. К)вии взучихљ стевографивта всичко 44 души. Това е за единч. градч. вч. провинцив доста ввачителво число. П итаме: колко има такива hi. другп градове? — IZ HRVATSKE. — Iz Zagreba se nam piše: Na kr. gimnaziji u R. nije bilo dozvoljeno prošle godine nekolicini slabih djaka učiti steno-grafiju, prem su za nju imali veliku volju i molili, da se smiju upisati u stenografski tečaj. To znači opći interes za stenogra-fiju, dok se i slabi djaci natječu da ju prouče 1 IZ SLOVENSKIH DEŽEL. — Slovenski stenografski venček mariborskih dijakov v semenišču šteje letos 40 elanov, in to 28 v prvem oddelku in 12 v drugem. V obeh oddelkih podučuje g. A. Potrč. Vsi dijaki so za našo umetnost jako navdušeni, tako da smemo gojiti upanje, da bode uspeh koncem šolskega leta še lepši, kakor je bil lani. Čast tako vrlej mladini I V primer mariborskih dijakov naj bi se ogledali tudi dijaki drugih gimnazij na Slovenskem in sploh po slavjan-skem jugu. ИЗ СРБИЈЕ. — Иа Београда н a м пишу: „Српско стенографско друштво оживиће почетком апмног сеаона иа нон«ч и на-ставиће свој рмд,нредвиђент»у правилама, која су вече штамшша и равдадеиа члаиовима друштва. Отварају ce и не-који ириватнп течаји ва стенографију* Огб странство. Iz stranoga svieta. Из странога света. Iz drugih dežel. — Стогодишнии к) б и л e ft на стенографилта се празднува тааи година. Пр-ћди единч. вћкч>, именно вт» 1796 год., публикувахж, двама Нћмци Мовенгеблт* и Бушендорфч. своит-ћ основни бгврвописни системи вгб едно Лећпциско сппсание. Нт> тћ прћдставлввахл, н^гцо непт.лно и неусч»вт»ршенствовано. A отч. полвлва-нието на Габелсбергера, 1Цолцеа и нћкои други реформатори на това ис-куство, вахвана стенографилта да се раввива и усч>вч»ршенствува, до като стана вч> днешнитћ врћмена едно не-обходимо спомагателно срћдство sa цЂлнл обравовант. cbIitt*. — VI. mednarodni stenografski kongres bode prihodnjega leta v Stochholmu. Mesec in dan se kmalo določita. Dotični odbor ima za svrhe kongresa do zdaj okolo 3000 mark na razpolago. — Na Bavarskem je udeležba dijakov v stenografskih tečajih tako velika, da se more skoraj reči: vsak dijak se uči stenografije. Po službenej statistiki namreč se udeležuje tam 98°/0 gimnazijal-cev predavanj o stenografiji. — Стенографилта вахваца даже вт» Индил да се распространнва особенно вт* ТБрговски крлгове и между чиновници отт» слдебното вћдомство. B'L Каликутт., Кохинт* и Ернакуламт* станах& сч»бранил, гдћто се е говорило ва гол кмата полза на стенографплта ва сномћнлтитћ ст.словил. — И и н д и ft-ската воиска не иска да оетано надирћ вт. това отношение. Ивлгћ8Л0 е едно циркуллрно до всички командири, сч» което се обртлца тћхното внимнние вт»рху стенографинта и се питатч*, да-ли има вт> всккии полкч. или батерил улеснение за онпл воиници, които би искали да учатт> стенографилта. Ua онил воиницп, които 1де изучатт> сте-нографилта, iqe се даде едно вч»8награж-ДбНИе 0'ГВ 100руИП. ИНДИИСКИ B'kCTHUK'L „Маилт^4, KoftTO ст»об1цава това, ирибавл, че и8учаванието на стенографилта н1;ма да се огранпчи само на bohhhhiit'l, нт. 1це л изучатт. нр-ћди всичко и офицернтћ. Сдлции вкстникт, посочва на голћмото вначенпе на това искуство при реко-гносцировки, при 8аиисвание на ири-кази и ир. — Римското учрћждение „In-etituto Stenografico Laziale“ отвори отт. 15-ft октомврии бевплатент* стенографи-чески курст., вт> които се прЈшодава стенографплга споредт* системата Г а-белсбергерч»-Ное, като при това сч»об1дава, че италшшского мннистерство на народното просв!иценио е иркпорл,-чило това искуство отт> ново ст>окрлжно отч» 1-и Mah 1896 г. (Пт>рвото окрликно ивлћзе вече пре†1872 г.) Иввкстието е прћдтествовано ori. думитћ на N. To ma se o «Un’ arte h un’arma di piu». (Едно искуство e едно орлжие uo-вече). Нека наниггћ стенографически учрћж-дениа и дружества се услушатч. b'l италпннскии гласч* н нека го иосл^дватч!. Книжовноств. Književnost. Книжевност. Književnost. — Раководство sa ивучвание Бт.лгарската стенографип но системата на Фр. Кс. Габелсбергера. Приложена на бч.лгарскии еннкч. отб проф. Ант. Беаентекг. Сч>ставилч> Хр. П. Константиновт., началникт. на стеногр. бк>ро нри иародното сч>брание. частв I. (корреспондентно СБкратено uiicmo). Трето прћработено ивдавие. Софпл 1895. Цена 1 левБ 20 ст. — Tesnopisnč Listy, teč. XXIV. br. 8. imajo sledeče članke: Predlogi o popravku sestava. O steuografskej praksi. Statistika Gabelsbergerjevc šole 1. 1894/5. — Priloga: O pisalnih strojih. Bež. zbor kraljestva češkega. Znanstveni odbor stenografski. Razne stvari. Br. 9. dopolnila in promene sestava. (Predlaga F. Belehra-dek). Predlogi o popravku sestava. Društven vestnik. O stenogr. praksi. — Priloga: O pisalnih strojih. Dež. zbor kraljestva češkega. Razne stvari. He ce отчаиваи. (Стенограма ce намира на стр. 57.) He ce отчаиваи; не сж праадни думц: Напр^дЂкЂ, правла, честноств и свобода. ЈГвнсцп крћсливи ги обрч.1цатт> вч> глуми, A други подло ст> ri; vi. шумв&тв — sa мода. Hat бћснпи вихрч, на борбит4 лнешни Свешенни знамена ce дш\жл"б; дрвзска Рљка ги маха изч. вч.здуха, сагћшни, II калБ 0’п, тина улична ги прч.ека. He губгљт-Б своита сзиностг. благородна Начала свћтли, думи идеални, — Звћзда сљ. вћчно чиста, плтеводча — И калнитк остаичтч. само кални. Ив. Вазовч. (Бт.лгарека Сбирка.) Pnnkipo. (Stenogram je Otok zeleni, otok cvetoči, Ti sredi morja majhen si raj! Pogled od tebe težko se loči, V srcu ponesem s sdboj te vsaj. na str. 62.) V Mramornem morji. V tvojem zatišji mirno in srečno Htel bi živeti — Robinzov nov; Tod po obali himno bi večno Vsak dan poslušal sinjih valov. A. Aškerc. Наше наде. (Стенограм налази ce на стр. 41.) Кад ce opaha једнокрвиа сложе, Кад брат брату топлу руку пружи; Кад ce Србин са братом Словенцем, С Бугарином и Хрватом здружи; Кад ce дигну силни милиони, Милиони Славенскога јута, Када иоклич с планина заавони A иесмице забрује ип луга: — Тад he, браћо, сунце да ce роди Сјајно сунце рујне зоре младе, Тад he Исток да ce ослободи И остваре све славенске наде. Београд, б. јула 1890. Драгомир Брзак. Stara crkva. (Stenogram nalazi se na str. 60 priloga.) Stara crkvo, sred rodnog mi mjesta, Puna milja i prepuna čara, Kako li se rado sjećam uviek Onog tvoga svetoga oltara: Odklen slika Božije se majke Tužnom ljudstvu toli ljubko smieši I oprašta svakome na zemlji Pokajniku, koji tužan sgrieši 1 Bijah čedo nevino i malo Cieli život za me smiešak sreće, Svud mi cvalo, svuda mirisalo Samo krasno, miloduho cvieće; S milom majkom tad sam dolazio K tebi, crkvo, k tebi, Božja mati, Molili smo skrušeno i vruće, Da se babo rodnoj kući vrati. Da se vrati iz daleka kraja Krhkim brodom sa sinjega mora: Majci, meni i sestrici mojoj Mirnom domu do rodjenog dvora . . . . . . Divni danci nevinosti biele 1 djetinstva najsretnije doba, — — Zašto danas plakat mi je biednom, Gorko plakat vrhu dvaju groba? Stara crkvo, sred rodnoga mjesta, Ej da mi se u tvom naći krilu Malo čedo nevino i čisto Kano nekoč uz majčicu milu, Gdjeno tiho nevina mi usna U molitvi milu majku prati, A sa tvoga svetoga oltara Meni Božja gdje se smieši mati! Rikard Katalinić Jeretov. (Vrhbosna.) kad tebe gledam . . . (Stenogram nalazi se Kad tebe gledam nebo neizmjerno. Što plavilom se smiešiš u vedrini Ti što si zemlji kano majka vjerno, Sto ogrievaš ju suncem u visini, Da noćju zvieždjem okitiš joj kraj, Otajstveni ti slušam pozdravljaj. I čini mi se, čujem kucaj srca Što krv života cielim svietom nosi. I moja duša eterom se kupa U tvojoj čistoj nebesnim rosi I sve se pitam, dade li te Bog Da budeš samo grobljem svieta tog ? Kad svojom munjom budiš grmljavinu, Taj grozan hihot prokletih demona, Jel’ to ti pjesma osvetnička kaže, Da mora propast ciela vasiona, II tvojih zviezda mila priča noć, Da iza tuge mora sreća doć? na str. 52 priloga.) Zar život ljudski nije nego miena Čudnovatih i izšaranih slika, Što pred oči mi meću sada guju Hetajru kadšto, kadšto mučenika? A sve tek zato, da im saznam kob: Da i njih čeka ko i mene — grob. II život ljudski nije nego staza, Što vodi k boljoj sreći boljih dana U onu zemlju, gdjeno nema boli, Gdje mora cielit svaka težka rana, A svaki jad što nosi zemski dan I nije drugo nego kratki san ? Mog žića nebom riedko sunce sjalo Nad mojim cviećem magla se je vila. Na mojem nebu spazih zraku zlatu, A1 oblačina brzo ju je skrila. A1 kada viečna na me pade noć, O da mi hoće bar i zviezde doć! Velimir Dcželić. (Prosvjeta.) Сретна свадба. (Стенограм налазн се на стр. 55.) Сив соко један нз преко мора, До Књав’ — пјесника долеће Двора; Te соко млади пред Књавом стаде, И иоче Књазу зборити саде: „Велики Књаже стијења света, Носим ти ноздрав Оца Умберта, Од Оца Краља, Мајке Краљице W Италије рајске зем.вице, Изабрах ружу из Дома твога, Бијелу вилу, анђела мога, Да родитеље весели моје, Koju на нресто иредака стоје. И да веселн Савојске Дворе И оне сјенке на небу rope, Што Италији слободу даше, Када војеват’ витешки сташе. Са жел>ом милом и надом том Да даднеш срећу животу мом. A та je срећа Јелена твоја Да буде мила Суируга моја! Ти знадеш Кљаже, мојега ђеда, Који ми евети аманет прода, Да само цуру добавнм ону Koja и личи јуначком троиу; A тако рече Отац и Мајгса И Италија, гњездо јунака. И да весели моју ’Талију Од мог живога вемљу милију, Ту красну земл>у нуну цвијета. A рај чаробни свега свијета.“ „Срећна ти бпла .Јелена моја, 11 otom че младп Дома Савоја !w To Кн>аз изрече умилннм гласом, A глас одлећв истијем часом: Koju се иросу ка’ зраци зоре, Дуж' Игалије и Црне Горе, Па за то Књаже, „Јуиака Царе44 Којн се иросу кроз двје државе, Знајућн гебе и твоје старе, Ка’ вјесник дана сјајније славе. A младл соко са бајним цвјетом Иолави сретно к’ вјенчаљу светом! Р. Рогановић (Глас Црногорца). Братски састанак. (Стенограм налази се на стр. 47). Два се брата саетанула — До два сокола: Александар Крал. Србије II Кн.аз Никола; Састала се под Авалом Браћа, на Дунав, Млади Соко Шумадије П ЛовКенски Лав. Восели се Србадија Славна на Балкан, Ha ирославл.а ови мили Најрадосниј’ дан: Када дивиа срнска слава Распростире зрак И на ona тамна мјеета . . . . Тамо у облак; И кад паша сриска слога Доби живот нов, Koja но ће уздпгнути Престо Душанов! Иесели се, узноси со, Цар Душана нрах, A душмане србинове Обузима страх. Весели се Србадија Уз два Владара, Уз два славна ооветника — Дара Лааара. Радоје Црнох'орац. КЗгославлнска библиографил. J ugoslavj anska bibliografij a. Vse tukaj omenjene knjige in listi morejo se naročiti v knjigarni Alojzija Bezenška v Plovdivu. — Всичкит-ћ тука спомкнљти книги и сцисанил мог,у.т'1. да се порлчатЂ чр-ћзч. книжарницата .Пчела1 на Луи Бевеншекг irt. Пловдивг.) — Družba sv. Mohorja izdala je ravnokar šestero knjig: 1.) Zgodbe sv. pisma III. snopič. 2.) Molitvenik: Marija Devica, majnikova kraljica. 3. ) Slovenska pesmarica, I. zvezek. 4. ) Naše škodljive rastline. V. snopič. 5. ) Slovenske večernice. 49. zvezek. 6. ) Koledar za leto 1897. Družba je štela letos 75.227 članov. To je krasen uspeh! — Бт>лгарил ii C ч> p б и л 11o дт> това ааглавие me издава iipba'i, 1877. год. roph ciioM'hHAvroTo словенско дружество на св. Мохорч. едно народо-iniCHO нллметровано свчиненне аасвоитк членове. Тљи като това дружество брои вече тавп година огромното чпсло отч. 75.227 членове, a има надћждата, че 1це П)Ч1СТА1шт’Б 01це нови, то 1це се печати тази книга, на коато автора е редакторгп. на това списание, вч> гол кмото количество 80.000 екаемпллри. — Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Izdanje bosanske vlade. Ciena godišta, 4 svezke, 2 for. — Venec slovanskih povestij. Prevodi iz ruščine, poljščine, češčine in srbohrvaščine. I. V Gorici. Tiskala in založila Goriška tiskarna A. Gaberšček. 1896. Str. 174. V pričujoči, čedno opremljeni knjigi je zbrano osem jako lepih povestij, preloženih iz raznih slovanskih jezikov. Cena 55 kr. — „M a r u ц a C p n c k a“ расписује na фонда Јована пл. Наке Вел. Миклу-niKOi’ аа годину 1897. one награде n тражи да се sa н.их напишу: I. Ова дјела: 1,) Роман, драма или ina.mina игра, прииовијетка или новела пв сриског живота Награда од 50 до 500 фиор. — Рок Нетровдан 1897. II. За саставке за „Лзетопис:" 1. ) Студија, монографија или рас-права из српске историје. 2. ) Студпја илп расправа о бројпом, прпвредном и просвјетном кретању на-рода српског. 3. ) Студија или расправа из српеке кљижевности. 4. ) Зем.вописна пли етнографска расправа, или путописи no српским крајевима и земљама. 5. ) Студпја или расправа о мувпчкој умјетности у Срба. Награда je ва сваку такву студију, расправу или монографију од 50 до 150 фиор. према величини и вриједности дјсла. — „Луча“, књнжевни лист друшгва „Горски Впјенац“. Година II. Уређује кљпжевни одбор на Цетињу. Ивлазн у мјееечним свескама од 2—3 табака. Цијена за Црну Рору и Аустро-Угарску 2 фиорина, ва све остале земл>е 3 фиорина. — Вукова Дела. У српској државној штампарији довршује се друга свевка III књиге „Грамагички и поле-мички crnicu" Вука Караџића. — И Вуков ..Речннк" у велико напредује; до сада су готова 34 табака a већ je до средпне слова „р“. — М u х a и л о в ч, И. II о в ’b с т и, разказп н студии. Варна 1890. — Д - р ч. Л. M u л е т и ч ч., Д a к о-ромлмпггћ п тћхната славннека писме-ноств. П. Hoiiu Влахо-Б'1,лгарск11грамоти огт. Врашонч.. Софин. 1896. — Д - р 'в Л. Милетичг, C е д м и-градекит-ћ бглгари. Софил. 1896. — Н. П. Слбчевг, Басни. Книга iri.pna, Ст.-Загора. 1896. Lastnik A. Bezenšek. — Odgovorni urednik S. Magolič. — Tisck D. Hribarja v Celji. • Спнсђкђ на наши'1't. г-да абонати. Госп. С ipf.BOB'h, учптелi. m. -Софпи Редакции на сп. „Учпгелп" b i. Пловдпвт.. „ „ „ „Ипвор'1." т. Руссе. Poen. Г. A. Карастовпо1Љ, фотограф-в nt Софии. Г. Никола Досев-к, учптелв vrh Гаорово. Г. Т. Бонджиет,, секротарв bi. Габрово. Р. Хрнсто М. Бопповскп, чпиовнпкч. вч> Габрово. Госп. Тодорч. Палпкаров-в, учптелт, вч. Добричв. Благотворпте.то дружество „Бласоди-телв“ вт. Шумет.. Г. Ннко Младеновч., студентт. м> Софип. Poen. Митд Crajnk, кн.игк ip у Београду. Г-пца Милена Бојовчћ, учител.пца mune женске школе у Београду. Pocu. Хар. Тачевч., етудвитт. in. Софпв. Р. С. АнгеловЈ.. ученнкч. in. T'i>pimBO. Уродшпмтво „Нросветног РласипваЈ у Београду Poen. Моручшл. Н. Давпдовч., Boonmi сл^дователв вЧ> Видшп.. Г. Иоручнкч. С Боичштпт., дфлопропввп-двтолт. нрп воепневч. с.у.д-1. b i. Видшп. Р. Mo|W4iiKT. АврамоЈЈд., вч. 9. н л1Л. m, Пловдии i. ’ • ч Spisek naših p. n. naročnikov. Sl. I. Piažakv spolek stenografu Gabelsber-gerskveh v Prazč. G. A, Fifnja, stenograf v Celovcu. G. Evgenij Jarc, dijak v Rudolfovem. G. Valentin Pulko, učitelj v Možgancih pri Ptuju. G. Matej Kozel, dijak v Kranju. . G. Fran Ratej, dijak v Gorici. G. Bogomil Ažbe, dijak v Kranju. G. Ivan Kreč, dijik v Ljdbljani. G. Jernej Podbevšek, dijak v Ljubljani. G. A. Vukelič, kr. oružuički postajevodnik u Novom Marofu. Gosp. Josip Rosman, kaplan v Spodnjem Dravburgu. G. Prane Klemenc, uradnik banke Slavije v Ljubljani. Sl. uredništvo »Gimnastike« u Zagrebu. G. I. Šuta, substitut u D. Tuzli. Gosp J. Trapp, politički adjunkt u Bjelini (Bosna). GoBp. Mihajlo Murko, upravitelj ..kotarski u Stolcu (1 Icicegovini). Л У и K n iit 5K a p n и n a ,,IIlI lv’LA“ Џ i a k h ш к i: t> .. C-=e 1)ловдит.. ПрЈшорљчпа и продава сл+.дукмци-гћ еоисфнешш пздапил: Часта. 1лева j ет. - : 2 I 8 11 2 — Ш-. 2 ltb*; I ' 2 50 U 2 50 ;! 2 50 A 30 10 i 1 — 10 2 j — 10 10 VI I 4 — I J 2 1 j,.. 'M"*"" A. Бевеншекч. |ј A. Б. Буковски I - ! A. Бененшекч. i * I ' li ; ‘ (I Ф. фр.чигепгЈ. z I A. Б. Буковски !i Krnica или иракоусиие . . ................. Рлководстно no нкмскии епикч. (Упражненпи) „ (Ррамматикк) i. * „ п (Читпика) Внптаксисч. на nhnCKnff езикч............... Вгћлгарска степогрлфпл . . .............. „ „ (Дебатио ппсмо) . ., стеиографпеска читанка ... Ct. КШ1ЖКИ mi доманши u класспи упражнепни Раководстпо no oTB'bcnoTo пнсмо . ’. Таблпца сг б-1.лгаргката отнћсна аабука . . Кнпжкп na OTirbciio ппсание................. A. Безеншет. lOroc.'ianHHCKiiii Стенографт. отч. 1895 Kli'OCAaBiiHCKMiii Гласкикч. „ Knjigarna Alojzija BezenšeKa iq dr. v Plovdivu (Pliilippopel) priporoča se za naročila vsakovrstnih slavjanskih knjig, posebno ruskih, bolgarskih, hrvatskih, srbskih in slovenskih. Lastna založba stenografskih in raznih šolskih knjig. Postre/ba brza in točna. Dopisuje v istih jezikih. Conto-conentc pri *\Viencr Bank-Verein*. 10гославннокн (лснографч. и Гласнихсн Jugoslavjanski Stenograf i Glasnik Лугославеиекм Огенограф и Гласник годнпгпо i д кшГ/Ккп ц!ша н лева na leto '111 zvezkov cena I* kron na godinu III svezaka ciena |l kruna на годпну * ” спеаака цепа ” динара •Naročnina in rokopisi pošiljajo se pod naslovom: — Prcdplata i rukopisi šalju se pod naslovom: A. BEZENŠEK, Plovdiv (Philippopel). Пркдилата u рљ.кописп ce исироиеждап. до адресФЈтЛ — Иредилата u рукоппси тал>у ce подч. паеловомч, A. liE3F.HIllEK'l>, Плондггвч,. Knjigarne, katere sprejemajo naročnino: Celic: Dragotin Hribar; Ljubljana: Klein- mavr & Bamberg. Кнпжарнпци, i;oiiTO приемлтј. иркдилататп: 11лопдивч>: Кипжармпца Л1чела“ на Луи Бевепшеш.; Софпа: Придвориа кнпжариица na И. Б. Кисљрова. . Knjižare, koje primaju predplalu: Zagreb: L. Hartman (Kugli & Deptsch). Sarajevo. Milan Sarić. Кп,ижаро, Ktije ирнмају црстиллту: Београд: Дпорека кн.пжлри Мпте Crajnha. Нпвп Сад: Луеа Јоциђ. V knjigarnah: D. Hribar v Celji, F. Kleinmayr & Bamberg v Ljubljani, L. Hartman (Kugli & Deutsch) v Zagrebu in Al. Bezenšek v Plovdivu dobivajo se mehko podvezani celi letniki naših časopisov, in to: Jugoslavjanski Stenograf s prilogo tečaj VI. od leta 1895. Cena S golčLinarja. ->©<•1 Jugoslavjanski Glasnik z 20 ilustracijami. Cena 1 goldinar. <лрј| Naročila na to knjige sprejema tudi uredništvo «Jugo8lavjan9kega Stenografa* v Plovdivu ter jih brzo.izvršuje. B'i» книжарнпциrb na 1>. Ив. Knc&poua in> СогЈмгјгјт и.ч Луи lieaemnom. in, Плопдинб иолучавагБ ce dponmpnnn годшшш тсчсппн о*Г1, iianiirrb ciincainm, н то: ТОгосдакдаски Отемографл, ЗЦ cri> притурка -»i теченпе \'I. годнпи 1895. Ц-ћца 4 леиа. Шгослашшскн Гласшпљ сђ 20 иллгострпции. Ц-ћим 2 лсна. lIopar.Hi.n npiieiia тожч n.iiii.i'ra редакции вт. II лопд н tri. n rit iinri.prima im врћмо. JUGOSLAVJANSKI^ Брои 7. Broj. Година VII.Tečaj. \ £t -I r& Ak 2/ Ce ГТО) kr y2_ 6? J> z/1 e s ~ C o /L.* V o Z6 O '1л <^&Л C 7^ rv, čso ne — Sl— , ог /o ~ ^ (,г^Лу e ^ s ~ ' ч V' /^4ч_Т"'VVV- S, <& _ , JV' A-Ć / ^_A ^S2- o C ./ ^ ' ; 0 /O OL^s , cr e г//> 'A ?/r &■ ; Z-У /ЈУA- 7 ff _ ^ /njy>£ O , * ^ s~> s s S// ~ w«^/ <-£ TA , JV rv&/ sću'S f Џ/ ~ 8f S rt/ г^У J ^ C ^О' ća6/"o / '^-v cK—j _ jh\ r^? кУ nS^\ /» m L--> у^7 / / ^ o /'V' ćv/ dV> V_-'Ćj2._^'/ г\У J • £/ v6v/ V-6 ^ г> s O*- f / o / $, J UA ?6 S\T^ S ^; ^л^гг С^, 'Ć- £• (J •S' *, C + Г* ^ s 6 /L- O /• ^љ f . v/ V V*7 o r^/џ / A /_ \V-^ thyć> s ~~^ie ćv-čf r^ -/Z 7 ^ #Lćj£t-';/^у-у , ^erz> ~/e 'eCo&r'srt ^e Zj e#£jo _ <7 CJ c/ - ~ ^^'''^ , e ' ^Z~2n /^J/ / V 7^' *7 ^ /^9/ <^9 ^ ^ 7ЛО sWt _ ž7 č7 2/<^ _*7 z^7 — - ЧУ Л c^£_ 99 ĆH^ z»Az- T'', y7 /P . лд- / /7 уг /V*- $7> 77^ t} 2. ćZX> ^ОбСлц , e/ /^ ir 9 , ? r^Zz' Več •,vcy?e, 2/ уг c*5 , '7 _ ča — S3 — C*-) - . • -у. а/ ел = cZJsC*a<)'<}tl* J\ d. jBex.ertJ eJ^ ; Р/ог.Љг**'. Z i foyr\ 1°. Ć’reuK&uT'g, 2)rce?C8ct. Брои 8. Broj. Година VII.Tečaj. SdT iAC& cc o rn zT -7' г> S s~V> u/ 9, %9, 'J J~ 3 - -j4/o y X' ^CT\ — O^V3 <*X2_A. / ^ ć2^/ J Cčss , —SS— (% ifritćeoi/iss £e 'СГ/// r/ l VL . (JI J o vT~ (J - c (,—s6 Jr J л vr*— ^ ГZ Г' ~ (J, /sio' Zo ~ (J _ Z, Z ^ cr J r\ £ ЛП Сл^""* ГЛ v£_/> ) ^ Z'" ^ ■/^tC'S^ (£'y ' P’ • (f б јђС4— JP'~ J'- Jj( J1^'; *£ JL; td'~ **- C ,/ /- Л--Ч • / \r° 6 _ г? <^c 6č/ гГ J’ ", ^sJrZ// Z >'° / sr^ / £Г o. č r rv* /^.-6 / • j( ^sd ( d* ^ / s~^.d ^~ J" S \-» — _ - ГкУфлЛ^'' foS) *%*■ 'd^.S — (P^S St—-^ £.^*/1^ /> !\S \ — Г~ЛФлу v,/~ <&- 2' s/, -V-/&7 4/C? / /V/ ^ КЛ^ S ns &/S , > ^v/ fa/d rss s~ vJ ~/&~ ~ f-J ( «/~*°, ^ Г J JdzZ e J '~Г У? , €-dP^ - <7/i^v/_v" 7~ле~ ^ ; ' /p ^ '2 '^Z л"'' clу ^t ^(* //^S*d*— ~/А nž-'/T-f e^/~yS A -' 'g*" —5.9 — гмЈиулугпл /rtay. Z''* <лo fc/z> ~ _ / ✓-------'f - /—^ "Č ćt Z€ , O', ----- « r*S £,>- L z jT> г_ O- l_/ /'*' t~\ P r\s^\ C-ls~t РУ \£ / *^> ^'v ^ 7// «- ^<*r ,^7 ^7 г/ (JZ ~ J c - ^ J •£* 3" (У' ~ <Л_ » -»'* (Zs ~ 9 <£y '/. c € Sl /^7w &Ls - o£ /t /V7 7 еУ 7 -У7 7 /X7 / ^/ /sJ C IO J O ' '±^y/3 -Љ-' A^n '~ > ? ''V/ _ /* / Os~ &~\ 'V €✓ _ ^ Q ^ f ‘ / ГУ? (S «/o - //* ' -2~ -r /.V • /'V' ■ ■ v — Л ГКу> S%/ ^ (-■■■ ''' C /^Њ -- 6- fV '1< У^ ^V97 -OTTv ~ /? <^Ls _ '^j' ^ ^ ~ ^ ^ ^ f Vj^ V rKS - ^ (4. ~ У r r\p 't. t~\p (L^i € Cs*- A/ cy^ »P C^; У y <4- ^^'V^/V- 'JMucjiu- Ms /,/угј(?€%^ну/Љ . /oU^ce J ^j/- f '$r/- *yff f ? '£ e ~ЈС r-f rJ' L Cj 7 S ^ У7' '<4, ^ / &^~\ ^Z1 Le o 6—, г/* гхУ / -g^j> г_/ V^-Л đ^ f.— 6^ ( /Aqo ^,cr 'V'/Jfi V y~£ A" t£ n ; € y/ ® / s-%/ Л / oV / ,kS '/ s r/ ^ C х(Г C v f^v\_ va ^ &c/ , • гУ^, c /? c/A , ОлУ° >- Л/ У <*’' ? -£ # 7 Ze^j-^У1 GJL^ o 7 ^\ >%X 2 ; /^ЈСиГ ^-o o') гууг, ? C'°fW 'nJ Љ ,../- г/A‘f“A’ ^ - -*7 Ć _ tA%yfy/zAy’^>x? . ТЉ G, / СЛ ?^ \ ?7<‘? -.T?/ ^ a2 TUZ/rrić' ZsTLem, ' /siv C /-У1j;^' ?/^/ oGls У" />, _ c A o Lr. ,/ e/ £. Ge ? ’ 'j '/G^r (Gy i '<0* V ( - *? - 'h 6s j e/ & ee- C