ŠALIH KABASHI FOLE STOLE NJESOJ... T'l FLASIM DY TRI FJALE, SA JEMI GJALLE... Nuk i degjoj mire demokratet, prandaj i lus: hipni mbi tanket qe i kini rreth e rrotull! Ju gjithmone me tanket na sillni lirine. Edhe muhabetin me ne e beni kur ato i kini prane... Kur rrenohet Muri i Berlinit, ju beni mure tankesh... Ne Kosove tanket po i prishin rruget... 2. Nuk di se ciles parti i takoj. Jam zogist, ballist, fashist, marksist-leninist, separatist,nacionalist, irredentist.anarkist... Shtypi »demokratik« dhegazetaret »demokrate« kur s’kane argumente ngjesin etiketa. Me mbushet plote etiketa! Mos i harxhoni kot... Tashme, kurnderpretemarredheniet me Sllovenine, silluni me nikogirllek... (Jaushesku ju pret! 3. NukpatimitingneLubjane.Tegjitheatyreqekanelindurme 1 dhjetor, u uroj ditelindjen... Evropa edhe kesaj radhe nuk u be Azi. Edhepse, si ujku i perralles, kish marre nje flamur evropian. E po, s’shitet boze me 1 dhjetor. Mjaft bozaxhinj! 4. ...»kushtet historike dhe shoqerore ne te cilat eshte aq e nevojshme trimeria, ne te vertete, jane kushte tragjike jetesore«. (Rexhep Qosja) 5. ... Machiavelli ka shkruar se per krijimin e shtetit te fuqishem, jane te pran- ueshme te gjitha mjetet: helmi, denuncimi, vrasjet pas qoshes; udheheqesin e porosiste qe te ngerthente ne vete guximin e luanit dhe dinakerine e dhelperes, le te kete urtesi njeriu e gjakepiresi bishe... Keshtu Machiavelli... Keta te kohes sone kane shkuar edhe me larg... 6.. .. danezet (kunderrevolucionare) thone se »kush do veze te fresketa duhet te duroje edhe kokorisje pulash«, ndersa zviceranet (separatiste) thone: »Fjalet jane si bletet, te pickojne po edhe mjalte bejne«... 7.. .. urrej njerezit pa kurriz, atlasin gjeografik, ofertat martesore, filmat kauboj, floketepalara, dyertehapura,juve,qendrimin tuaj ndaj nesh, idhujttuaj,stan- dardin tuaj, moralin tuaj, edukaten tuaj, problemet tuaja,rrospite tuaja... (Chubby). 8. Gezuar festat e nentorit, kershendellat dhe Vitin e Ri! 9. Po te mos ishte Kosova, Jugosllavia pa te drejte do te mbetej ne harten demokratike te Evropes. 10. Ftoj Luanin III te shpall ediktin kunder adhurimit te ikonave.. 11. Koha eshte e maskarenjve, po atdheu eshte i shqiptareve (A. Asllani) LETRA E AKADEMIKEVE TE KOSOVES JANEZ DERNOVSHEKUT I nderuar shoku Kryetar, Ne realitetin politik te Kosoves, keto dite jemi deshmitare te perdhosjes dhe gjymtimit te palejueshem, fyes dhe iritues te trashegimise kulturore kombetare dhe te se kaluares kombetare te shqiptareve, qe po zbatohet ne emer te te ashquajturit »dealbanizim« ne Kosove, term ky shume i shemtuar, fyes dhe problematik, si edhe mendim ne shkalle qendrimi me asociacione te renda, duke pasur parasysh perberjen kombetare te popullsise se Kosoves. Pos rasteve te tjera ne kete drejtim, rasti me i ri dhe me drastik ndodhi ne mbledhjen solemne te Kuvendit te Komunes se Pejes,, me 17.XI. 1989, ku ne menyre te palejueshme u nderpre debati dhe votimi i delegateve (per g’arsye disa delegate braktisen mbledhjen solemne, - raporti i »Rilindjes« me 18. XI. 1989), keshtu qe ne menyre antistatutare u mor vendimi deri ne fund proble¬ matik dhe ne pikepamje kombetare fyes mbi ndryshimin e emrave te disa rrug- eve, duke hequar ne menyre skandaloze emrat dhe ngjarjet historike me te njohura te kultures kombetare dhe te se kaluares shqiptare si g jane: Lidhja e Pare e Prizrenit, Vellezerit Frasheri, Bajram Curri, Haxhi Zeka, Luigj Gura- kuqi dhe Hasan Prishtina. Akti i ketille i papritur dhe i pakuptimte, pos tjerash padyshim i kontribuon edhe keqesimit te metejshem te marredhenieve ndernacionale ne Kosove si edhe destabilizimit te gjendjes ne Krahine, gje qe gjithsesi terheq pergjegjesine e frymezuesve the te iniciatoreve te vendimit te ketille para shoqerise jugo- sllave. Duke pasur ie gjitha keto parasysh, po edhe ndikimin pozitiv te personaliteteve politike me pergjegjese tg vendit, mund te pritet me te drejte qe delegatet dhe Kuvendi i Komunes se Pejes ne njergn nder mbledhjet e ardhshme ta shpallin vendimin e ketille si te paqene, duke pasur parasysh si dcmin e tij, po keshtu edhe faktin se dhoma kompetente e Kuvendit as qe debatoi as qe votoi per kete vendim. Shoku Kryctar, Gjithashtu jemi deshmitare te rasteve te palejueshme te shkeljes arbitrare dhe antikushtetuese te te drejtave ne fushen e marredhenieve te punes se punetoreve publike ne lemenjte e arsimit, ekonomise, informimit dhe kultures. Akti i ketille, pos qe eshte antikushtetues dhe antiligjor, e acaron edhe me tej situaten ne Kosove dhe e rendon pozi ten e kombesise shqiptare ne ekzistencen e perbashket. Vetekuptohet se diferencimi ne radhet e LK, nese bazohet ne fakte dhe ne vleresimin parimor te fakteve nga pikepamja e programi! te LKJ dhe jo ne ekskluzivitetet dhe pikenisje theksuara politiko-ditore dhe njenacionale, si edhe nese eshte zbatuar me perfilljen e perpikte te procedures se parapare slatutare, atehere kjo eshte nje dukuri normale ne jeten e brendshme partiake, sig eshte rasti me te gjitha partite ne bote. Mirepo, gjithsesi nuk eshte normale dhe eshte shume indikative qe Komiteti Komunal i Prishtines te perjashtoje vetem brenda 1 nje dite mbi njezet doktore shkencash dhe magjistra te kombesise shqiptare, duke mos llogaritur ketu numrin e madh te profileve te tjera universitare. Ky rast eshte i papare ne historine e levizjes punetore dhe ne historine e partive ne pergjithesi, jo vetem nga aspekti kombetar, por edhe nga aspekti i raportit te partise dhe inteligjencise. Ve? asaj qe u theksua me lart, nga pikepamja e demokracise se shtetit juridik, sigurise juridike dhe kombetare te qytetareve pa marre parasysh perkatesine kombetare, eshte e palejueshme qe ne emer te diferencimit dhe permes monopo- lit partiak te ndermirren veprime antikushtetuese, te cilat i rrenojne te drejtat kushtetuese te punonjesve ne lemin e marredhenies se punes dhe pcrpos kesaj fusin debalanse te renda ne jeten ndemacionale ne Kosove. Grupi i akademikove te nenshkruar te Akademise se shkencave dhete Arteve te Kosoves Ju lutet t’i pranoni per nje bisede lidhur me ?eshtjet e cekura me lart, po edhe lidhur me gcshtjct me pak te rendesishme, per te cilat Ju, shoku Kryetar, do te tregoni interes. Nga ana jone do ta ?monim si avantazh demokratik ne qofte se pritja dhe bi- seda me Ju do te ishte publike dhe qe brenda mundesive te zhvillohet sa me pare. Duke shprehur edhe ne kete rast interesimin tone te madh per nje jete te mireqenies dhe te drejtesise ne Kosove - per ndertimin e perbashkesise ne baze te barazise se plote te qytetareve dhe nacionaliteteve ne Kosove dhe ne Jugo- sllavi ne pergjithesi, si edhe duke qene me shprese se lutjes sone per pritje do t’i pergjigjeni pozitivisht, sikunder qe deri me tani edhe eshte praktikuar ne angazhimin. Tuaj te ?muar te punes dhe ne angazhimin e paraardhesve Tuaj, shoku Kryetar i Kryesise se RSFJ, pranoni shprehjen e nderimit tone te posa?em. Prishtine, 24. XI. 1989 Akademiket: Esad Mekuli, Idriz Ajeti, Mark Krasniqi, Dervish Rozhaja, Gazmend Zajmi, Rexhep Qosja, Muslim Mulliqi, Osman Imami PROTESTA E INTELEKT.UALEVE SHOIPTARE unetore te shkcnccs, kultures dhe te arsimit te Kosoves i derguan organeve shteterore dhe partiake te Kosoves dhe te Pejes kete leter proteste: Kryesia e Komitetit Komunal te Lidhjes se Komunisteve te Pejes, ne mbledhjen e mbajtur me 15. XI. 1989, aprovoi propozimin per ndryshimin e emrave tS atyre rrugeve te qytetit te Pejes qe quhen Vellezerit Frasheri, Luigj Gurakuqi, Hasan Prishtina, Haxhi Zeka, Bajram Curri dhe Lidhja e Prizrenit. Protestojme kunder ketij propozimi kundershqiptar, i čili cenon historine, kulturen dhe dinjetetin e popullit shqiptar. Protestojme kunder ketij propozimi kundcrqytctcrucs, i čili atakon lirine dhe tolerančen si vlera mbi te cilat qendrojne qyteterimi dhe kultura. Ky propozim eshte ne kundershtim si me parimet themelore te Kushtetutes se RSFJ ashtu edhe me parimet themelore te 2 Kartes se Organizates se Kombeve te Bashkuara, sipas te cilave vlerat histo- rike dhe kulturore te popujve te botes trajtohen njekohesisht si vlera gjithenjerezore. Megjithese vitin e fundit u jane nderruar emrat shqiptare disa institucioneve shkollore ne Kosove dhe ne Preshcve, nuk kemi pritur se edhe me tutje do te vazhdoje kjo ofensive partiakofetare kunder historise dhe kultures shqiptare, ne te vertete kunder identitetit dhe te integritetit te popullit shqiptar. Perkun- drazi, kemi shpresuar se do te ndalet, ne mos para pakuptimesise se vet kom- promentuese, bile para te dhenes qe deshmon se ne Kosove eshte me i madh numri i shkollave, i rrugeve dhe i shesheve qe mbajne emrat e figurave te shquara te historise dhe te kultures se serbeve, malaziasve e te popujve te tjere te Jugosllavise sesa i shkollave, i rrugeve dhe i shesheve, qe mbajne emrat e figurave te shquara te historise dhe te kultures se shqiptareve. Kemi shpresuar se njehere e pergjithmone ka kaluar ajo kohe kur ne disa mjedise ne Kosove dhe ne Mal te Zi mbylleshin shkollat shqipe, kur djtaret ne shkollat shqipe duhej te plotesoheshin ne gjuhen serbokroate a maqedone, kur asnje shkolie, rruge a shesh ne Kosove nuk mund te mbante emrin e ndonje figure historike a kulturore shqiptare, kur historia dhe kultura shqiptare trajtoheshin si pcrmbajtje e rrezikshme indoktrinuese prandaj reduktoheshin deri ne mosekzistim, kur prej figurave te historise dhe te kultures shqiptare te shekujve te shkuar kbrkohej t’i pcrgjigjcshin mases ideologjike dhe politike qe caktohej prej policise partiake politike. Kemi shpresuar se nje kohe e tille nuk do te kthehet me kurre sepse kemi shpresuar se liria, demokracia dhe ba- razia nuk do te varen me prej atyre forcave qe historikisht jane denuar ne Plenu- min e Brioneve. Mjerisht, propozimi qe ka aprovuar Kryesia e Komitetit Komunal te Lidhjcs se Komunistevc te Pejes tregon se shpresa jone nuk ishte e pailuzione. Ky propozim barbar deshmon se me ?fare mosperfilljeje Kryesia e KK te LK te Pejes eshte e gatshme te sillet ndaj ndjenjave kombetare te po¬ pullit shqiptar, se $fare qendrimi perbuzes ka ndaj opinionit demokratik kosovar dhe, me ne fund, g fare permasash po merr neostalinizmi sot ne Kosove. Prishtine, 17. XI. 1989 PROTESTA E QYTETAREVE TE PEJES N e qytetaret e Pejes, intelektualet, punetoretdhe zejtarete ketij qyteti, Kryesise se KQ te LKJ, Kuvendit Komunal dhe Kryesise se LSPP te Pejes i dergojme kete proteste 1. Rruga deri te marrja e vendimit pbr nderrimin e emrave te rrugeve, te cilat do t’i pCrmendim me poshte, nuk eshte e drejte as pdr nga qellimi, as per nga koha, as pbr nga faktet e as per nga menyra e aprovimit. Vetem dy dite para se qyteti i Pejes te festonte 17 Nentorin Diten e glirimit, kur qyteti kishte marre pamje festive, Kryesia e KK te LK te Pejes, nder te tjera shqyrtoi edhe raportin e Komisionit te kesaj kryesie per nderrimin dhe emertimin e nje numri te rrugeve te qytetit dhe miratoi propozimin e ketij komisioni qe »rruga e čila deri me tash mbante emrin »Lidhja e Prizrenit« te 3 mbaje emrin »Kosovski Junači«, pastaj rruga Haxhi Zeka te mbaje emrin »Dushan Llaboviq«, ajo »Bajram Curri« emrohet me »Musa Muhaxheri« rruga Vellezerit Frasheri te mbaje emrin »Braqa Jugoviq«, ajo »Luigj Gurakuqi« - »Liman Kaba« dhe rruga »Hasan Prishtina« - »Jug Bogdani« (shih »Rilindja« e dates 16.11.1989). Pra Komisioni propozoi t’u nderrohen emrat pikerisht atyre rrugeve, qe jane emertuar me emrat e ajkes se letersise, te gjuhes te historise - te kultures kombetare shqiptare ne pergjithesi. E, sa absurde, Kryesia e KK te LK pa e konsultuar fare bazen, pa e arsyetuar kete propozim e pa e kerkuar fare pelqimin e anetaresise, e aprovoi propozimin per keto nderrime emrash, dhe i propozoi Kuvendit Komunal qe kete ta aprovoje ne mbledhjen solemne, e čila duhet te mbahcj ne diten e (jlirimit te Pejes - me 17 Nentor ne oren dhjete. Dhe keshtu, kjo iniciative e qe na qenka nisur kushedi kur nga KK te LSHL te LN£ dhe Kryesise se KK (»Rilindja e dt. 17.11.1989) u miratua perfundimisht ne mbledhjen e perbashket solemne te KK dhe te organeve ekzekutive te or- ganizatave politiko-shoqerore pikerisht me 17 Nentor. Perše m’u ne kete dile le te thone ata, qe e planifikuan keshtu (!). Nese eshte menduar se ky nderrim emrash eshte caktuar te aprovohet ne Diten e glirimit te Pejes shi pse eshte konsideruarr fitore mbi irredenten, e čila e paska pasur si »njeren nder menyrat e shqiptarizimit te Kosoves dhe te indokrtrinimit te te rinjve me idete per Shqiperine e Madhe dhe qellim antijugosllav, emertimin e rrugeve me emrat e armiqve te perbetuar te Jugosllavise«, sig arsyeton Komisioni - eshte gabuar sepse vepra e ketyre figurave nuk i jep askujt te drejte e as mundesi keqperdorimi, aq me pak ne planin nacionalist, sepse ata ne radhe te pare ishin internacionaliste. Per te argumentuar kete le te sherbejne keto vargje te Naim Frasherit, ku ai kerkon qe populli yne te jetoje ne paqe e dashuri me popujt fqinje duke mos luftuar njeri-tjetrin, por duke ndihmuar: »Duam me fqinjte gjithnje te rrojme, te jetojme, me sllave, me greke e kedo, me dashuri te shkojme, po me nje fjale, nje veshtrim thellčsisht te kuptohet, q’ee drejt’e tjetritgjithnje lipset terespektohet« (N.F.: Deshire e vertete e shqptareve) Valle, g’do te kerkonte cilido shtet demokratik, qe respekton ne menyre rig- oroze barazine dhe vellazerimin ndermjet njerezve me teper se Naimi ne keto vargje? ... Nuk do te shqctesonte propozimi i ndonje individi apo i disa individeve poli- tikisht te verber a ideologjikisht te papaster, te cilet nuk e njohin, apo nuk duan ta njohin vepren e ketyre figurave tona kombetare, por shqeteson, madje rev- olton fakti se propozimet e tilla aprovohen nga Kryesia e KK te LKJ dhe nga Kuvendi Komunal, pa u »dhene te drejte disa delegateve, qe deshen te kundersh- tojne keto vendime« me arsyetimin se »nuk ka diskutime ne mbledhjen sol¬ emne dhe se disa duartrokitje mjaftojne te aprovohet ky vendim pa votime (Rilindja e dt. 18.11.1989). 2. Lidhja e Prizrenit, Vellezerit Frasheri (Samiu, Abdyli dhe Naimi), Luigj Gurakuqi, Hasan Prishtina, Haxhi Zeka, dhe Bajram Curri jane ngjarje dhe figura te rendesishme te gjuhes, te letersise dhe te historise sone, prandaj duke cenuar personalitetin e tyre cenohet historia, kultura, identiteti dhe integriteti i kombesise shqiptare ne Jugosllavi. Lidhja e Prizrenit eshte ngjarja me e rendesishme e Rilindjes sone Kombetare. Termit Rilindje shkenca jone i jep kete kuptim: levizja e organizuar per 5 lirim nga Turqia dhe levizja kulturore e letrare qe ate e shogeroi. Tjeter kuptim kesaj nuk mund t’i mvishet. E ideol- 4 oget kryesore te kesaj levizjeje ishin pikerisht keta, emrat e te cileve po sul- mohen. Lidhja e Prizrenit nuk mund te jete per aske hale ne sy sepse ajo u perpoq per glirimin kombetar te shqiptarcve dhe pse ajo per here te pare, ne menyre te organizuar, si perfaqesuese e gjithc kombit, ngriti geshtjen e shqiptareve ne arenen nderkombetare dhe i detyroi fuqite evropiane ta marrin parasysh ekzistencen e ketij populli ne nje kohe kur ate e kishin mohuar plotesisht. Mohimi i kesaj ngjarjcje per ne nuk tingellon ndryshe vegse si mohim i identitetit dhe i historise sone. 3. Keto figura jane te rendesishme, sepse me ta lidhet glirimi yne kombetar nga pushtuesi peseshekullor turk, kapercimi nga peruidha parakombetare ne ate kombetare, nga letersia e vjcter (parakombetare) ne ate kombetare, nga gjuha e copezuar (dialekttore e nendialektore) ne ate letrare kombetare (te njesuar), me emrin e lyre lidhet hapja e shkollave te para shqipe e deri te revolucioni i pare demokratik borgjez (tek shqiptarct) dhe te formimi i te parit shtet demokra- tik (Noli, Gurakuqi e Curri), i čili qysh atehcre (1925) pati perkrahjcn e rre- theve komuniste dcmokratike evropiane. Pra, te mohosh keta cmra do te thote te mohosh nje pjese te rendesishme te letersise shqiptare, do te thote te mohosh gjuhen kombetare shqiptare, te mohosh shkollen shqipe, te mohosh ekzistimin tone deri ne vitin 1945. Historia jone nuk ka filluar me kete vit, ajo eshte me e vjeter, prandaj askush nuk ka te drejte ta mohoje ate. 4. Ne nenshkruesit e kesaj proteste jemi te gatshem te marrim pjese ne nje tryeze te rrumbullaket, qe do ta organizonte LS ku me nje debat skajisht de¬ mokratik e rreptesisht shkencor do ta bindim jo vetem ate komision, i čili pa kompetenca shkencore propozoi largimin e ketyre emrave, por edhe opinionin ne pergjithesi se keto figura nuk jane antijugosllave e armiq, por jane figura te rendesishme te historise dhe te kultures sone, prandaj duhet te respektohen nga te gjilha kombet dhe kombesite e Jugosllavise, nga se ne duhet ta respektojme historine dhe kulturen e njeri-ljetrit. 5. Ne adhurojme dhe respektojme emrat, qc jane propozuar per t’i nderruar emrat e permendur dhe i konsiderojme edhe ata si pjese e historise sone, pran¬ daj propozojme qe ata t’u vihen disa rrugeve te reja. 6. Kerkojme nga te dy kryesite e Komunes sč Pejes dhe te Kuvendit Komunal qe te anulohet vendimi ne fjalc si edhe vendimi, qe u muar ne te njejten menyre e ne te njetjen dite ne vitin e kaluar per nderrimin e emrave te disa rrugeve, po ashtu, me emra te rendesishem te letersise, te historise dhe te shkences sone. 7. Tek e fundit, hig per tjeter, po edhe per hir te situates politike ne konsid¬ erojme se vendimi i tille eshte i ngutshem dhe nuk i konlribuon situates poli¬ tike dhe stabilizimit te saj, per te cilen sinqcrisht jemi te interesuar. Peje, nenlor 1989 Protesta iu dergua organeve shteterore - partiake te Pejes, te Krahines Social¬ iste Autonome te Kosoves dhe te Jugosllavise. Aktin e protestes e nenshkruan 772 punetore te EPA »Ramiz Sadiku«, punetoret e Kombinatit te Lekure - Kepuceve, te OTHPB te Kombinatit bujqcsoro - industrial - industria e birres, maltit dhe pijeve joalkoolike, fabrika e alkoolit, fabrika e sheqerit, bashkesia punuese e sherbimeve te perbashketa, pastaj nepuntiesit e Kuvendit Komunal, arsimtaret e Shkolles se Arteve Aplikative »Vellazerim - Bashkim« dhe (3480) qytetare te bashkesive lokale. 5 6 JURE DETELA DANE ZAJC V elikokrat kaže govorjenje o ce¬ lotnem opusu nekega pesnika neho¬ ten prezir do njegovih posameznih pesmi. Nemalokrat me navdaja otožna nostalgija za dobami, ki niso bile tako obsedene od kulta umet¬ nikove individualnosti kot današnja in so zato znale bolj kultivirati koncentracijo, dolgotrajen premis¬ lek in slo po popolnosti pri izdelavi posameznih umetniških izdelkov. Se posebej mi je žal za časi, ko je bila popolna anonimnost običajna umetnikova drža. Ali nam ni dana sreča, da v vsaki dobi živijo pe¬ sniki, ki pišejo z ambicijo, da bi njihove pesmi postale del univer¬ zalne, svetovne pesniške tradicije? In ali ni vse tisto, kar nam omogoča medsebojno izenačevanje v razu¬ mevanju jezikovnih struktur neke pesmi, naša skupna duhovna dediš¬ čina? Bi bila komunikacija s poe¬ zijo sploh mogoča brez tega ize¬ načevanja? Zaradi teh misli sem se razveselil predloga urednikov Alternative, da pripravim izbor pesmi Daneta Zajca za prevod v albanščino. Pri branju vsake pesmi sem skušal čimbolj odmisliti, da je pesnik napisal še veliko drugačnih pesmi. Iz knjige z naslovom Požgana trava sem izbral pesmi Kavke, Mrtve stvari, Dva vrana, Jalova setev, Krizan¬ teme, Sama boš, Zemlja me bo lju¬ bila, Veliki črni bik, Reka in Upor. Iz knjige Jezik iz zemlje sem izbral pesem December, iz knjige Ubijalci kač sem izbral pesmi Glas, Korec vode in Vrt, iz knjige Zarotitve pa pesmi Ni bil klic, Ogradi, Zadnja stran gore, Druga luč, Čreda in Ni darilo. Priznati moram, da sem Zajčeve pesmi izbiral z vidika tis¬ tih načel, po katerih oblikujem svoje pesmi. Kriterijev ne bom ekspliciral, saj jih lahko bralec, ki 7 meni, da je njihovo poznavanje vredno določenega truda, razbere iz moje poezije. Pripomnim naj le, da se izogibljem uporabi vseh retoričnih sredstev, ki jih ne bi uporabljali že Empedokles, Ovid in Homer, zato je razumljivo, da v mojem izboru nastopa poezija Daneta Zajca z arhaičnostjo, ki je za pozna¬ valce Zajčevega pesniškega opusa morda presenetljiva. V tej arhaičnosti pa se na posebno jasen način odkriva razgled na tista sporočila, ki so mi bila v Zajčevi poeziji zmerja še posebno pri srcu. Skoraj četrt stoletja je minilo, odkar sem prvikrat prebral December, Jalovo setev, Mrtve stvari in Reko, in že takrat sem začutil, daje modrost v teh pesmih starejša, trajnejša in prvobitnejša od vseh tistih kulturno-civilizacijskih olepšavanj in osmišljevanj v imenu zgodovine, s katerimi so takrat slovenski pesniki povečini pisali o smrti, umrljivosti, ubijanju in uničenju. Presenetil me je pogum, s katerim se Zajčeve pesmi soočajo z absurdno goloto smrti: no¬ bene iluzije o človeški prihodnosti, glede na katero bi bila katerakoli smrt ro¬ dovitna. Ker smrt brezobzirno jemlje vse, prav vse, kar nam je o prihodnosti znano in kar o njej slutimo. Kmalu zatem je bila objavljena pesem Korec vode. Kako dragocen je sredi slovenske samomorilske poblaznelosti pesnikov temni, svareči glas, da je umrljivost univerzalna usoda vseh ljudi in da nobeno osmišljanje, nobeno človeško dejanje in nobena človeška moč ne morejo premagati smrti. In da samomor nikakor ne omogoča zmage nad umrljivostjo: In rana na njegovem hrbtu in velika črna skala, pod katero se vdaja telo in se vgreza v mrak, ker ne more nositi bremena. Nobeden ga ni zdržal. Izginile so iluzije o pričah, ki bi lahko posvečevale naše smrti in jih delale rodovitne. Le ena priča je ostala: brezkončna zemeljska ravnina. Ta priča je večna, toda kruta in požira nas s temnimi žreli. Ne posvečuje nobene želje, nobenega namena, nobene ljubezni: oči in zobje mrličev, ki so vanjo zasejani, so jalova setev. Celo spomini na življenje se v njej izgubijo: In če se bova srečala (dve koščeni zgubljeni roki na dnu zemlje), se ne bova nič več spoznala. Toda razen zemlje ni nikogar, ki bi nam pričal o mrlištvu tistih, ki so odšli pred nami. Zato verzi, ki jih bom zdaj navedel, niso personifikacija, temveč religiozno izkustvo: Le zemlja bo ljubila moje telo. Z neštetimi rokami me bo gnetla, z neštetimi usti požirala. V pradavnih religijah ni bil božanski listi, ki si je priboril oblast nad dogajanjem tega sveta, temveč tisti, ki je zmogel za zmeraj sprejeti umrlega v svoje na¬ ročje. Sledove te prvobitne religioznosti bi morda lahko še danes ponekod našli v kmetskem oboževanju zemlje. Zemlja v poeziji Daneta Zajca je presunljivo živa z vsemi svojimi gorami, gozdovi in rekami -— kruta, toda sveta priča našega mrlištva. Tako zvesta priča našega dokončnega poraza pred smrtjo, da posta¬ nemo eno z njo, ko umremo. Človeku, ki doume razmerje med krvniki in žrtvami, je ljubše, da se spremeni v zemljo, v to neskončno grobnico, polno 8 zdrobljenih kosti in trohnobe, kakor da bi se uklonil poziciji krvnika in sprejel njegovo oblast: Zlobni prežeči lovec, od kod oprezuješ name. Padi vame kot ognjena krogla. Sežgi me. Naj bom zemlja pod nogami divjih živali, glas iz višav. Kdor je spoznal človeško nemoč pred univerzalno umrljivostjo, kdor je spoznal neizogibno človeško izročenost smrtnemu porazu, tistemu se gnusi, da bi sklepal kakršnekoli krvniške pogodbe s smrtjo. Tisti človek bo za pričo svoje telesne prihodnosti raje izbral zemljo z njenimi temnimi žreli kakor krvnika. Je ta upor ljubezen do zemlje? V pesmi Druga luč se zdi, da vetrovi, ki vejejo izza daljnih gora, prinašajo neko sporočilo o tistih, ki jih je zemlja sprejela pred nami. Zdaj nas ni v deželah, odkoder prihajajo ti vetrovi; in če kdaj zaslu¬ timo, da smo nekoč v njih že bili, se razblini občutek za našo navzočnost v krajih, kjer zdaj prebivamo. In dostop v tiste dežele nam branijo daljne gore z grozeče nasršenimi obrazi, razcvetelimi v cvetne liste iz rezil. JURE DETELA DANE ZAJC S hpesh duket se kur flasim mbi opusin e tere te nje poeti, tregojme njefare injorimi ndaj poezish te caktuara. Jo rralle me kaplon nostalgji e pikellim per kohet, te cilat nuk ishin aq te ngarkuara nga kulti i individualitetit te artistit sa e sotmja dhe per kete arsye kane ditur me mire te kultivojne koncentrimin, kane shestuar gjate deri tek perpunimi i plote i produkteve artistike. Vegancrisht me dhimbsen kohet, ku anonimiteti i plote i poetit ishte kreni e natyrshme e artistit. Mos nuk na u ka dhene fati qe ne gdo kohe te jetojne poete, qe shkruajne me ambiciet qe poezite e tij te behen pjese e tradites universale poetike? A mos nuk jane gjithe ato qe na mundesojne njejtesine reciproke ne te kuptuarit e strukturave gjuhesore te nje poezie, nje trashegimi jona e perbashket? Do te ishte komunikimi me poezine fare i mundshem pa kete fare njejtesimi. Per shkak te ketyre mendimeve i jam gezuar propozimit te redaktoreve te Al- tematives, per te bere zgjedhjen e poezive te Dane Zajcit qe do t’i perkthenin ne shqipe. Gjate leximit jam perpjekur ta flak nga mendja ate se poeti ka shkruar edhe shume poezi tjerafare. Nga libri me tituli Bar i djegur zgjodha poezite Sorrat, Gjčra te vdekura, Dy skiftere, Mbjellje shterpe, Krizantemat, Do te jesh vetem, Toka do te me puth, Karaxha i madh, Lumi dhe Rebelimi. Nga libri "Gjuhe nga dheu" u zgjodha poezine Dhjetori, nga libri "Vrasesit e gjarperinjve" zgjodha poezite Zeri, Tas uji dhe Kopshti, nga libri "Komplotet" mora poezite Nuk ishte thirrje, Ana matane malil, Tjctra dite, Tufa dhe S’eshte dhurate. Me duhet te pranoj se poezite e Zajcit i zgjodha sipas parimeve qe i perdor kur formesoj poezite e mia. Nuk do t’i eksplikoj kriteret, sepse lexuesi po kujtoi se jane te rendesishme do ta kete te qarte nga poezia ime. Ta them se i ik perdorimit te mjeteve retorike, qe s’do t’i perdorte Empedoklcs, Ovides e Homeri, prandaj eshte e garte se haperon ne seleksionimin tim poezia e Dane 9 Zajcit me arkaikesine qe per njohesit e poezise se Zajcit eshte mbase befasuese. Ne ate arkaikesi zbulohet ne menyre veganerisht te qarte pamja e atyre poro- sive qe tek poezia e Zajcit gjithnje i kisha ne zemer. Gati nje gerek shekulli ka nga koha kur per here te pare lexova Dhjetorin, Mbjelljen shterpe, Gjerat e vdekura dhe Lumit, dhe qysh atehere kam ndjere se urtia e atyre poezive eshte me e lashte, me e qendrueshme dhe me e pare se te gjitha ato fare zbukurimet e botekuptimet kulturore—civlizuese ne emer te historise, me te cilat atehere poetet sllovene te shumten shkruanin per vdekjen, vdekshmerine, mbytjet e zhdukjet. Me ka befasuar guximi me te cilin poezite e Zajcit sajohen me absurditetin e lakuriqesise se vdekjes: asnje iluzion mbi ardhmerine e njeriut kur cilado vdekje do t’ishte e plleshme. Sepse vdekja pameshirshem i merr te gjitha, te gjithat, gfare na eshte e njohur mbi ardhmerine dhe $fare parandjejme per te. Pak me vone u botua poezia Genjame uji. Sa i gmueshcm ai ze keshillues midis marrezise vetevrasese sllovene, se vdekja eshte fatkob i te gjithe njerezve dhe asnje fuqi njerezore nuk mund ta mposht ate. Si dhe ajo se vetevrasja assesi nuk mundeson fitore mbi vdekjen: Dhe plaga ne shpinen e tij dhe shkalla e madhe e zeze, nen te cilen dorezohet trupi dhe humbet ne erresire, ngaqe s’i qendroi barres. Askush s’i qendroi U zhduken iluzionet mbi deshmitaret qe do tg bekonin vdekjet tona duke i bere te frytshme. Vetem nje deshmitar mbeti: rrafshina e pafund e tokes. Ajo deshmi- tare eshte e amshueshme, por e ashper dhe na perbin me gllenjka te erreta. Nuk bekon asnje deshire, asnje synim, asnje dashuri: syte e dhembet e te vdekurve, qe jane mbjelle ne te, jane mbjellje shterpe. Bile edhe kujtimet ne jeten humbin ne te: Edhe po u lakuam dy duarashtore te humbura ne fund te dheut nuk do te njihemi me. Porse pos tokes s’eshte askush, qe do te na fliste mbi vdekesine e atyre qe iken para nesh. Kesodore vargjet qe do t’i citoj s’jane personifikim po pervoje re- ligjioze: Vetem toka do te puth trupin tim. Me duar te panumerta do te gllaberoje, me goje te panumerta do te perbije. Ne religjionet e sterlashta nuk ishte hyjnor ai qe vinte pushtetin mbi ngjarjet e kesaj bole, po ai qe arrinte pcrgjithmone te pranonte te vdekurin ne parzmat e tij. Gjurmet e atij religjioziteti nismetar ndoshta do te mund t’i gjenim ne himnizimin e tokes nga ana e bujqve. Toka ne poezine e Dane Zajcit eshte tmerresisht e gjalle me gjithe brigjet e saja, pyjet e lumenjte—e ashper, por deshmi e shenjte e vdekesise sone. Keshtu deshmitarja besnike e humbjes sone perfundimtare, te behemi nje me le, kur do te vdesim. Njeriut qe kupton raportert midis gjakatareve e viktimave, i pelqen me shume te shenderrohet ne dhe, ne ate varr te pa fund perplot kocka e kafka te dcrmuara, qe t’i shmanget pozites se gjakatarit e te pranoje pushtetin e tij: 10 Gjahtari qellimit ogur nga ku veneron ne mua. Bjernemua si gjyle zjarri. Digjmc. Te behem dhe nen kembet e egersirave, ze nga majat. Ai qe ka njohur brishtesine njerezore para vdekesise universale, kush ka kup- tuar dorezimin e domosdoshem njerezor para humbjes nga vdekja, atij i peshti- roset te beje gfaredo ujdie me vdekjen. Ai njeri si deshmitar te ardhmerise se grupit te tij me me qejf do te zgjedh dheun me damaret e erret se sa gjakatarin. Eshte ky rebelim dashuri ndaj dheut? Ne poezine Mbase drite tjeter, se ererat qe\fryjne nga maja te largeta sjellin porosite e atyre qe dheu i mori para nesh. Tash nuk jemi ne vendet nga vijne ato erera; nese ndonjehere kujtojme se kemi qene dikur ne to, atehere hallakatet pershtypja e pranise sone ne vendet, ku gjallerojme tash. Qasjen atyre vendeve na e pengojne majat e largeta me pam- jet e mrrolshme e kercenuese, te lulezuara ne flete lulesh nga luskat. DANE ZAJC DHJETORI S i do le denesesh lote te medhenj te njelmet, kur do te shkosh rrese se bores vetem. Lart mbi ty do te fluturojne zogj. Zogj te zez dhjetori. Do te vdesin nga vaji yt. (Ai do te jete larg para teje. Do te jete vetem gjurme e thclle e shputave te lena. Ihapave te qete ne bore.) Ti do te denesesh gjilhe rrugcn e gjale, derisa te mos perlotesh syte e medhenj e te bute ne bore. Tevona do te perendosh ne boren c thelle. Era do te fishkelloje me gjuhe luspore lulevjollcat ne gjoksin lend te zbuluar. Pastaj do le ndalet rruga jote. Ai do te jete larg tej malesh, Ne skajin tjeter le botes kur do te lemoje flokun tend kadife te kuqrremte vdekja qelqore e dhjetorit. Kufome ne bore. E ngrire dhe e shkelur kufome. Brinjet i dalin nga gjoksi. Brinje te kuqrremte. Bora i bie ne sy. E ashper dhe c bardhe. 11 LUMI rap, lum i turbullt. Lume i ngrire i heshtjes. Yjet notojne neper ty si lule kuqrremc te ftohta. Te mbyturin mbulon melym e pas nje vili i del nga goja e syte bari. O te fundosesh, te mbytesh. Dhe kur bie ne vorbull te heshtjes njeriu, nuk trandesh. Nuk valavitesh. Hesht me heshtjen, te akullt si Vishte shtrati yt plot neperka. Vrap me yjet, qe i zhyt ne balte, me klithma qe u ze frymen me rere, vrap, lum i pandjcnje. O te fundosesh, kur gasti ndryshk fjalen: Pakuptim. E te jesh lule kuqrreme e ngrire ne mogalin e harruar. DHEU DO TE ME PUTH E nuk do jesh e zonja te ndihmosh duart e mia, qe do te thermohen. E s’do jesh e zonja te fshish dheun qe do te kleje ne buze te mia. Syte e mi do te jene plot rere e uje. Syte e mi s’do te shohin hig kurre. E gishtat tu te pulhur s’do te shkojne flokeve te mi, te ftohte e te lagur. Dhe s’do vish dhe me trupin tcnd s’do le ngrohesh trupin tim. Trupi im do te jete aq i ftohte, aq i akullt, aa i braklisur. 12 Vettem dheu do te puth trupin tim. Me duar te panumerta do te me marre ngryke me goje te panumerta do te me perbije. E pastaj s’ke si i flet plisit te dheut: Kjo eshte zemra e tij qe me deshti. KENGA MBI RININE V dekja eshte e njohura ime e vjeter. Une jam druri, qe s’do t’i dalin gjethe kurre. Kahere fle vjeshta ne deget e mia. Ne shpirt bart lemshin e fijcve te gjakosura ne hurin e lisit Ne shpirt bart varre te shpeluara edhe rashten, shtmar ne dheun e rimte. Shtrire: Shih, isha. (Tragjedi e nenqeshje, ngaqe veshet e saj dhe syte jane žene me melle.) Mbi te sillet e dhembshmja, e zgjatura kenge. Dhe psheretima. Dhe i errti qiell vjeshtak. Dhe lulja le te kundermoje atje, kus’ka arome. Ku asgje s’ka. Kafka me shprehje te paqarta. Vdekja eshte e njohura ime e vjeter. Une jam dru, xhvoshurne varre. Ne shpirt bart lakun e endrrave te mia. 13 GERQAME UJI (Kur te vdesesh ncntembcdhjetevjegar, per vdekjen i ke faj nenes) T huase pas hatase e kisht ewmihe ne kopshtin e me te shenjtes, apo te kish vene ne zjarr shamine e saj te se dieles, ase te kish rrezuar dcrrasen me vazo me lulekuroren. Si te kish qene vjedhes i arit te saj martesor, sikur ne endrrat e papergjegjesi, kur ai s’ishte ai, apo kur dremiti roja e sjelljeve te tij, hodh gurin ne vatren e shtepise, dhe vatra u rrenua dhe tash rri para te gares, ge gjithnje me shume largohet, gjithje me shume hapet, nga ajo bote syjon ne te si faji, i bere ne pelena, e ai e pret epershperit: O zot, g’do te thot nenokja. Edhe plaga ne shpinen e tij edhe lulet e te gjitha ngjyrave le kuqe ndizen e fluturojne lart si rakete, lart ne krye ge eshte qielli, te cilit i shqyhet mesi i kupoles. Edhe plaga ne shpinen e tij edhe shkalle e madhe e zeze, n en te cilen jipet trupi dhe humbct territ, se nuk e bart peshen. Askush nuk i qendroi. Deri kur te zgjas lufte e errshme e trupit me plagen? Erdhi dore e botes se papranishme. Nderpreu luften e te panjohurit me te panjohuren. Nuk ge me kumtin e faljes. Veg ne endrrat e plumbeta, si e therret, se si fajtori me qafen bere shoshe lut per nje gergame uji, se vdekja e egton, ajo ge eshte strukur ne fytin e tij. Peklheu S. Kabashi KOHA ESHTE E MASKARENJVE, PO ATDHEU ESHTE I SHOIPTAREVE A. ASLLANI 14 ALI PODRIMJA KDO BO UBIL VOLKA PRIŠTINSKO PREDMESTJE Saj bo bolje saj bo bolje In leti dan noč se spušča Mesec leto mine po hišah iz pločevine Saj bo bolje saj bo bolje Otroci se z mačkami igrajo z mišmi spijo Ženske nosijo raka v dojki Pod streho si možje trebijo uši in se režijo črnemu nebu Saj bo bolje saj bo bolje Tudi pankrtov bo manj Priština pa so bo spustila v Lab RAZPAD V izgubljenem prostoru Vem kje je moj dom Kje izvir kje njiva V mojem domu lazi kača Na mojem izviru pije on Na moji njivi njegova roka Ko se spusti noč In izgine volčja sled Pride iz daljave angel Prosi me naj mu povem Kje je njegov dom kje izvir Kje njiva V izgubljenem prostoru So mi znamenja moj dom Moj izvir in moja njiva KDO BO UBIL VOLKA In reče Gospodar Če srečaš Albanca in Volka Ubij Albanca Ko je Albanec to slišal se je nasmehnil in zvil cigareto 15 Če me umoriš bedak kdo bo potem ubil Volka Naj sc Bog usmili črede VOZEL Razlika med Belo in Črno Ovco je v tem da je mogoče Črno Ovco videti od daleč in da prva stopi v Klavnico Bela Ovca moli k Bogu da bi imela zdrav porod in da bi se Lovec vrnil iz Strašnega Gozda z Volčjo Kožo KDAJ BOŠ SPREGOVORIL O ALI PODRIMJA Na dlani ugaša zvezda naravnost v oči nas gledaš in požiraš tvojega hrbta nikoli nismo videli o Ali Podrimja Stojiš pod mrzlim nebesom in molčiš že leta še verjameš v človeka Ime ti ponarejajo priimek in podpis in rojstni list ime očeta matere prednikov rodni kraj otroške pravljice igrače heroje žalostinke praznike Tvojemu jeziku staremu in rodu se rogajo s hudourniki črnih laži Ti pa molčiš o Ali Podrimja še verjameš v človeka V mračnih izbah v kleteh srednjeveštva snujejo elaborate pošastne etikete prekletstva hajke pregone selitve divji lov 16 Sveče gorijo in se utrnejo diši kadilo kapljajo besede telesa skrivnosti z glavo v torbi na tuje hodijo otroci Žena tke sukno in ga para v Stolpu iz papirja Ti pa molčiš o Ali Podrimja še verjameš v človeka Daljša se senca nad glavo vrane na nebu krokarji svetle kodre si razčesavaš z grudo prsti v nedrih na dolgo dolgo pot se podajaš V mondeni Evropi si Albanais Arbreš v Italiji Arvanitas v Grčiji v Turčiji hvala bogu Amavt v Ameriki konzervirano meso in nič več in nič več Kdo ve koliko jezikov govori tvoj bog Ti pa molčiš o Ali Podrimja še verjameš v človeka Ampak ampak kdaj boš končno spregovoril človek ali pa se moraš najprej roditi NAVZDOL Samo eno stran je slišati samo eno okno se odpira in Sonce ne kaplja nikjer drugod Ko pa druga stran spregovori bo potem prva padla v gluhost na stežaj odprto Okno bo zaprto? Bo Sonce kanilo na streho vegasto? Slišati je samo eno stran samo eno stran in žvižganje z dlanmi zatisnjena ušesa Ko pa druga stran spregovori bodo Ljudje nehali lajati? Bomo dohiteli Sonce navzdol po bregu? ŠČENE Pri Votlem Hrastu se je prikazal Goro prekril s svojim stopalom Meč mu pot varuje Menjaval sem gospodarje s časom menjavalgolgote dokler nisem našel Doma 17 In sem odprl desno oko na levo uho oglušel Zanj so bile moje pesmi uspavanke Ko je iz Kroga izginila Lisica se je Dom napolnil z mišmi Gora je izdahnila na panjih Pasji sin je zastrigel z ušesi pri Votlem Hrastu v moje Telo zasadil kremplje Sčene je postalo Pes PISMO PRIJATELJU j. z. Ko se ne bi bil premaknil bi me našel v Gulagu ali na Dolgih Gomilah Po poljih so sc podgane razgomazcle Pasti so nam potrebne mišolovke Dohitevajo nas črne vode Glej vsak dan se vzpenjaš vrh Alp da bi me videl v metežu Prijatelj jaz pa ti ves čas pišem svoje poslednje pismo Prevedel Jaša Zlobec O AVTORJU Ali Podrimja (1942, Gjakova / Djakovica) je brez dvoma eden največjih sodobnih albanskih pesnikov — tako na Kosovu kot v Albaniji, kjer so mu, mimogrede, izdali dve knjigi pesmi. Svojo prvo zbirko Thirrje (Klici) je izdal Se kot gimnazijec davnega leta 1961. S svojo poetiko, pri kateri se modernistični izraz veže na tradicijo, predvsem pa na izjemno vero v moč besede, je hitro stopil na odmevno pesniško pot v Jugoslaviji in Evropi. Dvanajst knjig poezije je napisal doslej, zadnjo prejšnje leto, Fund i gezuar (Srečen konec). Podrimjo smo precej prevajali tudi na Slo¬ venskem, saj sta pri nas izšli dve njegovi zbirki, leta 1976 pri Lipi Suženj pesmi, štiri leta pozneje pa pri Mladinski knjigi Pesmi. Uvrstili so ga v vrsto evropskih pesniških antologij, samostojne knjige pa so mu tiskali tudi v srbohrvaščini, makedonščini, madžarščini, nemščini, italijanščini, turščini in arabščini. Ali Podrimja kot urednik za tujo književnost dela v prištinski založbi Rilindja. J. Z. 18 DR. ALI AUU FRONTI I PERBASHKET ANTISHOIPTAR N jera nga frazat me te shpcshta te burokracise jugosllavo kosovare eshte »te krijojme frontin e pcrbashket«. Per njohcsit e diskursit politik te ketushem fraza lexohet drejt: Front i pcrbashket i Scrbeve, Malaziasve dhe Shqiptarve ne lufte kunder separatizmit shqiptar dhe drejt »stabilizimit te gjendjes ende te nderlikuar«. Kursi i tille i frontit te per bashket dhe stabilizimit te gjendjes se nderlikuar ne fakt synon ta mbaje gjendjen e ndehur dhe, sipas nevojes ta ac- aroje here pas here permes masave qe nuk dallojne fort nga ato te gjendjes se administrimit ushtarak. Megjilhate, fronti i perbashket i desheruar (sic) edhe pas inagurimit le garnitures se re politike ne Kosove nga Beogradi, s’ po kri- johet dot, pra as stabilizimi i gjendjes. Arsyeja kryesore per moskrijimin e ketij fronti, sipas diskursit politik zyrtar te Serbise, qč eshte nje me ate te shtypit te mjedisit te vet, eshte »procesi i ngadalshcm i diferencimit te Shqiptarve«. Ky ngadalesim, sipas kesaj logjike, nxitka moskcnaqesi, nervozizem dhe pasiguri ne mesin e Scrbeve... Nga kjo del qarte: sa me brutal dhe gjitheperfshires do te jete procesi i diferencimit, aq me lehte do te arrihej fronti i perbashket dhe, aq me te qete, me te kenaqur dhe me fatlume do te ishin Serbet ne Kosove! Ja si duket nga brenda ky kurs i politikes serbc. Dihet se deri ne veren e vitit 1988 (pra pa llogaritur ngjarjet e vjeshtes se atij viti dhe ato te pranveres se ketij) 580 mije Shqiptare, formash te ndryshme jane difereneuar nga ana e poliice dhe partise policore ne Kosove. Numri i te difereneuarve gjate 12 muajve te fundit nuk eshte shpallur zyrtarisht, por lirisht mund te inkasohen disa dhjetra mije. ' Eshte poashtu e sigurt se diferencimi i fundit, qe po rrjedh, per nga vrazhdesia e kapcrcen ate te fillimit te viteve tetedhjete. Kam parasysh ne radhe te pare spastrimet dhe represaliet ndaj kuadrove profesionale ne ekonomine kosovare. Edhepse mungojne te dhenat zyrtare, flitet se mbi 80 perqind te berthames udheheqese profesionale ekonomike nga radhet e Shqiptareve jane larguar a pezulluar nga vendet e punes. Ata qc nuk i prcku fshesa e hekurt e izolimit u difercncuan formash tjera, kryesisht pas perjashtimit nga LK-ja. (Do te ishte shok i vertete per opinionin sikur te publikoheshin me mija vendim urdheresa partiake nga komitetet komunale me anen e te cilave hiqcn drejtore fabrikash, repartesh, udhehcqes te organe ve veteqcverisese, redaktore, shefa, etj.) Ja ?farc thotc egzekutori kryesor i diferencimit te Shqiptarve ne Kosove, Tomisllav Sekuliči, sipas Borbes sc 25 Tetorit: »Glavni izvršioci i nosioci niza kontrarevolucionarnih aktivnosti bili su ljudi iz privrede. Sada nam je stanje takvo da smo velik broj njih smenili a zamene nema, što ima vrlo teške posle¬ dice naprivredu Kosova.« Sipas ligjit mbi obligimin e punes mijra punetore kaluan dhe kalojne dyerve te diferencimit. Prej 1200 xehetareve te Stari Tcrgut, 800 e perjetuan kete proces. Disa qindra u denuan dhe vuajten me muaj neper burgje, e qinda tjere ende po e vuajne ate. Qinda arsimtare, pas denimeve partiake, jane pezulluar apo ne procesin e pezullimit nga puna. Ne mbledhjct e komiteteve komunale, deba- tohet vetem duke bilaneuar numrat e Shqiplarve te difereneuar si te ishin ser¬ vise te cileve nga qendra u eshte ngarkuar vetem kjo detyre. Nga mblcdhja e fundit e komitetit komunal te Gjilanit bie fjala, u tha se denimesh te ndryshme partiake deri me tash jane difereneuar mbi 500 Shgiptare, ge natyrisht eshte 20 fare pak, ende ne fillim, prandaj nuk po krijohet dot fronti i perbashket dhe nuk po stabilizohet gjendja. Me diskursin e ketij kursi politik jane plot faqet e Rilindjes qe ketu me te drejte e quajne »vella i vogel i Politikes«, njesoi si RTV te Prishtines, filiale te simotrcs beogradase. Fushates se tille me cinike antishqiptare sikur nuk i shihet fundi. Ka edhe supozime te tilla: ajo do ashpersohet edhe me, deri sa nuk arrihet fronti i perbashket i Serbcve, Malaziasve dhe Shqiptarve te ndershem. Meqe kesi shqiptaresh, ashtu sig eshte thene moti edhe per popujt e tjere, nuk ka me shume se 2 perqind, pushteti i frontit te perbashket kosovar me kete rast, per kah perqindja e pakices, do ta linte pas edhe pushtetin e pakices ne Afriken e Jugut. Eshte e qarte se procesi i tille i diferencimit te Shqiptareve i ka shkaktuar gati ne pakthim mundesite e bashkejeteses. Me ?do hap te ri, kursi i kesaj politike sharzon edhe per nje shkalle ne humnere. Por qe tere kjo fushate me premisa patologjike ushtrohet nen obmrellen e Federates, permes gjendjes se jashtezakonshme dhe masave tjera, eshte ane me shqetesuese dhe me bren- gosese. Pikerisht mbulesa e tille e Federates perjetohet si horizont i mbyllur nga ana e popullit Shqiptar por edhe nga opinioni dhe diplomacia nderkombetare. Shikimi me i zakonshem e ka te qarte se ne Kosove eshte pezulluar sistemi juridik dhe se rrjedhat e jetes ecin si proces diferencimi policor i Shqiptareve, se edhe ajo ekonomi e brishte eshte pezulluar plotesisht dhe eshte vene ne sherbim te politikes serbe, se shumica dermuese e popullit shqiptar po abstenon nga te gjitha aktivitetet e jetes publike; edhe logjika me elementare e veren se abstenimi i xehetareve te cilet ne pranveren e ketij viti, u desht te hyne thelle nen dhe per ta gfaqur lirisht mendimin, me g fare vertet tentuan ta mbrojne Jugosllavine e AVNOJ-it, abstenimi i tyre pra, filloi atehere kur filloi edhe diferencimi policor ne mesin e tyre dhe, sa me brutal qe behet ky diferencim, aq me i vendosur abstenimi. Nga ana tjeter jehon zhurma e guzhines se Beo- gradit per fdo dite: ne Stari Terg gjendja nuk po permiresohet, po perkundrazi po keqesohet, me qe difere ncimi ka mbetur ne gjysmc le rruges! Dhe pikerisht ne mbeshtetje te ketij kursi, organet shteterorc dhe partiake te Federates kri- jojne mbulese qe makineria per diferencim te veproje pa pengesa. a thua valle, kreatoret e fushates se tille antishqiptare c kane te qarte perfundimin kosovar? DR. ALI ALIU SKUPNA PROTIALBANSKA FRONTA E na od najpogoslejših fraz jugoslovanske in kosovske birokracije je »naredimo skupno fronto«. Poznavalci tukajšnjega diskurza frazo berejo pravilno: skupna fronta Srbov, Črnogorcev in Albancev v borbi proti albanskemu separatizmu s ciljem »stabilizacije še vedno zapletenega stanja«. Takšna smer skupne fronte in stabilizacije zapletenega stanja v resnici poskuša obdržati napetost. Če je treba tudi tako, da ga z ukrepi, ki se ne razlikujejo mnogo od listih iz vojne uprave, poslabšuje. Toda skupna fronta in stabilizacija se nikakor ne ustvarita, kljub nastavljanju novih političnih garnitur na Kosovu iz Beograda. Glavni vzrok, da se ta fronta ne izvede, je po uradnem političnem diskurzu iz Beo¬ grada, kije enak tisku iz tega okolja, »počasen proces diferenciacije Albancev«. 21 Tak počasen proces diferenciacije po njihovem mnenju izziva nezadovoljstvo, nervozo in negotovost med Srbi... Iz tega jasno sledi: čimbolj brutalen in vsesplošen bo proces diferenciacije, tem laže bomo dosegli skupno fronto, s tem pa bodo Srbi na Kosovu bolj mirni, bolj zadovoljni in srečnejši! Poglejmo, kako izgleda odznotraj ta smer srbske politike. Znano je, da je do leta 1988, če ne računamo dogodke jeseni tega in spomladi letošnjega leta, na razne načine policija in policijska partija na Kosovu izdiferencirala 580 000 Albancev. Število izdiferenciranih v zadnjih 12 mesecih ni uradno znano, a jih lahko ocenimo na desetine tisočev. Nesporno je, da zadnja diferenciacija, ki še teče, po grobosti presega tisto iz začetka osemdesetih let. Mislim predvsem na čistke in represalije profesionalnih kadrov v kosovskem gospodarstvu. Čeprav nimamo uradnih podatkov, se govori, da je bilo okoli 80 % jedra pro¬ fesionalnega gospodarskega vodstva iz vrst Albancev odstranjenega ali sus¬ pendiranega z delovnega mesta. Tisti, ki jih ni zajela železna meda, so bili izdiferencirani na druge načine, v glavnem z izključitvijo iz ZK. (Za javnost bi bil pravi šok, če bi objavili usoče odločb in partijskih ukazov iz občinskih komitejev, s katerimi odstranjujejo direktorje tovarn, oddelkov, vodje samo¬ upravnih organov, urednike, šefe itd.). Glavni eksekutor diferenciacije Albancev na Kosovu Tomislav Sekulič pravi (Borba, 25. 10.): »Glavni izvrševalci in nosilci kontrarevolucionarnih aktivnosti so bili ljudje iz gospodarstva. Odstavili smo veliko število ljudi, a zamenjave ni, kar ima hude posledice v kosovskem gospodarstvu.« Po zakonu o delovnih obveznostih je na tisoče delavcev šlo ali še hodi skozi vrata diferenciacije. Nekaj sto jih je mesece preživelo v zaporih, medtem ko jih na stotine prestaja kazen. Na stotine učiteljev je bilo suspendiranih z de¬ lovnega mesta po partijski kazni ali pa so sedaj v postopku diferenciacije. Na sejah občinskih komitejev samo seštevajo izdifercncirane Albance, kot da so le servisi, ki jim je iz centra dana samo ta naloga. Na zadnji seji OK ZK v Gnjilanu je bilo na primer rečeno, da so na razne načine izdiferencirali 500 Albancev, kar je seveda premalo, še vedno le začetek in zato se ne uresničuje skupna fronta in stanje ne stabilizira. Z diskurzom takega političnega kurza so polne tudi strani Rilindije, zato jo tu po pravici tudi imenujejo »Politikin mali brat«, podobno kot imajo RTV Priština za filialo RTV Beograd. Taki cinični antialbanski kampanji ne vidimo konca. Obstajajo pa tudi naslednja mišljenja: ta kampanja se bo zaostrovala tako dolgo, dokler se ne bo uresničila skupna fronta Srbov, Črnogorcev in »poštenih Albancev«. Glede na to, daje takih Albancev, kot je bilo nekoč rečeno za druge narode, le 2 odstotka, bo kosovska oblast skupne fronte glede na odstotek manjšine prednjačila pred Južno Afriko. Jasno je, daje tak proces diferenciacije Albancev skoraj popolnoma onemogočil skupno življenje. Z vsakim novim korakom pelje politika še globje v prepad. Pri tem pa najbolj moti dejstvo, da poteka ta kampanja pod dežnikom federa¬ cije z izrednimi in drugimi ukrepi. Ravno to pokritje federacije Albanci in mednarodna diplomacija doživljajo kot zaprto obzorje. Že najpovršnejše opazovanje odkrije, da je na Kosovu razveljavljena pravna država in da življenje teče v znamenju policijske diferenciacije Albancev, da je tudi to krhko gospodarstvo suspendirano in postavljeno v službo srbski po¬ litiki, da se večina albanskega prebivalstva ne udeležuje aktivnosti javnega življenja. Tudi najbolj elementarna logika pokaže, da se je abstinenca rudar¬ jev, ki so morali spomladi pod zemljo izražati svoje mišljenje, s čimer so v 22 resnici branili avnojsko Jugoslavijo, začela s policijsko diferenciacijo med njimi. Bolj odločna je diferenciacija, odločnejša postaja abstinenca. Po drugi strani pa beograjska kuhinja vsak dan trobi: v Starem trgu se stanje ne izboljšuje, diferenciacija je ostala na pol poti. Ravno temu pa dajejo partijski in državni organi federacije pokritje, da lahko stroj za diferenciacijo neovirano deluje. Ali je kreatorjem taksne antialbanske politike jasen konec? ANATOMI A E PAPERSHTATSHMERISE N e jemi nje grup profesoresh te Qendres Arsimore 25 Maji te Presheves (me pare Skenderbeu), te perjashtuar nga LKJ me vendimin e KK te LKS (1. 07. 1989), mase kjo vendimtare qč te na shpallin moralo-politikisht te papershtat- shem (28.07.1989), dhe per kete shkak me vendimin per zbatimin e masave te perkohshme na eshte nderprere marredhenia e punes me 11. 09. 1989. Do te perpiqemi ta sqarojme shkurtimisht procesin e fshehtc nepermjet te cilit nga arsimtare shembullore (pune kjo qč mund te vertetohet me nje varg mirenjohjesh dhe shperblimesh,qe nga niveli i shkolles dhe i komunes, deri tek ai federativ), jemi shndčrruar, se gel e mbyll syte, ne »nacionaliste dhe separatiste te deshmuar«. Per t’i marre mirenjohjet me te larta ka qene e nevojshme nje pune e mundimshme shumevjegare. Nderkaq, per te na rendi- tur ne listen e fajtoreve kujdestare, mjaftuan dy mbledhje te KK te LK dhe nje mbledhje e Tubimit te punetoreve. Ne keto mbledhje komunistet dhe punetoret e Qendres nuk e pranuan propozimin per ndryshimin e emrit te Qendres, filli i te cilit gjendet ne bojkotimin e mesimit nga nxenesit e kombesise serbe, sikunder as materialin e KK te LKS te Presheves ne te cilin Qendra ne menyre te pergjithesuar dhe pa argumente fajesohej per leshime mjaft te medha. Njeheresh ne ato mbledhje eshte diskutuar per mosvajtjen e nxenesve dhe te arsimtareve shqiptare ne mitingun c mbajtur me 8.10.1989 ne Presheve. Ne te vertete, ne kete miting moren pjese velem dy drejtore dhe tre punonjes te kombesise shqiptare nga me shume se 100 sish te ciletpunojne ne kete Qender. Politokracia e fuqishme lokale, per t’i fshehur gabimet e veta te medha qe i beri me rastin e organizimit shkel e shko te mitingut ne fjale (ne te cilin nder te tjera iu kendua edhe »Tokes se Dushanit«),si edhe me rastin e orvatjes se ngathet qe gjate nje mbledhjeje me dhune t’i ndryshohej emri Qendres, shpejt e shpejt, duke s hfrytezuar te gjitha mjetet qe i kishte ne dore, e akuzon Qendren per veprimtari nacionaliste dhe separatiste. Paralelisht pergatitet venia e masave te perkohshme, si edhe shpemdarja e OTH te LK te Qendres. Njeheresh jepet ne diskutira publik materiali ne fjale i KK te LKS te Presheves perplot me diskualifikime te pergjithesuara, te cilat assesi nuk mund te argumentohen. Po permendim vetem pohimin se ne Qender punojne »profesore me dijeni te mangeta, planet, programet dhe leksionet e te cileve jane te ngjyrosur me nacionalizem e separatizem.« Ne te njejten kohe per Qendren caktohet kontrolli i plote i punes, te cilin e ben Enti per perparimin e mesimit i Vranjes, i čili angazhon edhe kčshilltare nga Leskovci dhe Beogradi. Ndonese kontrolli u be ne psikozen e pritjes se leshimeve me te renda te cilat duhet ta vertctonin diagnozen e dhene qe me pare, raporti i Entit, bashke me lcshimet e vercjtura, ve ne pah edhe mjaft mendime pozitive per punčn e arsimtareve. Mircpo, ne nje atmosfere te ketille 23 nuk ishte interesante ana pozitive e punes se Qendres,prandaj per kete arsye pcr nevojat e Kuvendit te Komunes se »Presheves shkurtohet raporti themelor i čili kapte me shume se 100 faqe, ne gjithsej 18 faqe, ne te cilin nepermjet seleksionit te zi shenohen vetem te metat e punes. Mirepo edhe ne ate version aq te zi nuk ka kurrfare deshmish se arsimtaret paskan punuar sipas disa pro- grameve te tyre nacionaliste dhe separatiste. Nje fragment i ketille i raportit te Entit pastaj iu dergua delegateve te KK, te cilet ne orvatjen e dyte vendosen per venien e masave te perkohshme ne Qender. Te ballafaquar me mashtrime te ketie te renda, pjesa dermuese e punonjesve ne diskutimet e veta u perpoqen qe me argumente te tregojne se keto diskuali- fikime jane te paqendrueshme. Mirepo, keto diskutime sherbyen qe te menjanohej mungesa themelore e materialit per Qendren,prandaj ne mbledhjen e dates 17.03.1989, KK i LKS te Presheves, duke perdorur deri tani kritere te panjohura, shpalli listen e te papershtatshemve. Ne kete liste jemi futur ne, sigurisht pcr shkak se bashke me me shume se gjysmen e punonjesve te Qcndres folem haptas per problemet e permendura. Keto mjaftuan qe ne dis mjete te informimit publik te niše nje fushate e njemendte ne te cilen jemi fajesuar se kemi vepruar nga pozitat e nacional- izmit dha te separatizmit shqiptar. Me kete rast gazetaret ose i pranojne ne menyre jokritike akuzat pa mbeshtetje te KK te LKS te Presheves, ose, me se shpeshti, shkojne edhe me hu-g dhe montojne diskualifikimet me monstrze. Per te deshmuar se g’kemi pesuar gjate kesaj kohe, po zeme ngoje vetem nje shembull. Pas apostrofimit nga ana e KK te LKS te Presheves dhe nje vargu artikujsh ne gazeta, paralelel me mesim ne gjuhen serbokroate bojkotuan,oret e lendeve te cilat i mbanim ne. Shkaku i ketij bojkotimi mund te mesohet po qe se lexohet procesverbali i keshillit te paraleles II-1 ne te cilin thuhet: »... nxenesit nuk kishin verjetje lidhur me zhvillimin e mesimit, as nuk u ankuan per sjelljet e tij ndaj tyre, por vetem pse cmri i tij kishte dale ne gazete...«. Ajo qe ndodhi me pastaj ishte formalitet i thjeshte. Ngase, pas heqjes se veteqev- erisjes ne Qender ne skenc doli Keshilli kateranetaresh,ne te cilin qe te dy perfaqesuesit e Qendres nuk e kane kryer fakultetin, ndersa njeri syresh nuk eshte as ne marredhenie te perhershme pune. Duke zevendesuar jo vetem Pleqesine,por edhe Tubimin e punonjesve, Keshilli se pari ia ndryshoi emrin Qendres, e pastaj largoi nga puna 12 profesore. Duhet te permendet edhe fakti se Organizata themelore e sindikates se Qendres dha mendim pozitiv per te gjithe profesoret e larguar te Qendres, mirepo per Keshillin ky mendim nuk kishte rendesi, ngase duket qarte se kjo punc ishte detyra e tyre kryesore per te cilen jane zgjedhur, ose me mire per te cilin shkak edhe jane vene masat e perkohshme ne shkolle. Nxjerre nga revista Danas, 17.10.1989 P. s. Nga Qendra Shkollore e Presheves u larguan keta arsimtare: Naser Nuhiu, Nazmi Jashari, Avon Shaqiri, Riža Halimi, Sami Hasani, Ali Ahmeti, Rexhep Rushiti, Halit Jusufi, Selajdin Avdiu, Vasfi Bcqiri dhe Behlul Nasuli. 24 KRONIKAM DITARI 1 Gjykatesi i Gjykates se Qarkut ne Prizren (Sulejman Limani) e mori ne pyetje Fadil Hoxhen sipas kerkeses se prokurorit te Qarkut te quajtur Skender Morina. Ky ish usheheqes i larte partiak e shteteror, i čili gjithe jeten nuk e ka leshuar nga goja fjalen bashkim-vellazerim, i čili me 1981 iu versul rinise shqiptare, I duke e fyer me fjalet me banale qe nuk i duron letra, tashti akuzohct per nxitje te urrejtjes nacionale, racore dhe fetare. Per kete veper penale parashihet denimi i prej 1-10 vjet burg. Mos e dhashte zoti qe Fadil Hoxha ta kaloje pleqerine ne burgun e shtetit te Titos qe e deshi dhe e admiroi aq shume. 2. Poeti Rrahman Dedaj u hoq nga kolltuku i drejtorit te »Rilindjes« dhe zbriti ne karrigen e redaktorit te Redaksise se Botimcve. Tani i ra nder mend t’u afrohet shokeve te vjeter per t’ua deshmuar burrerine. Nje poeti te njohur i qahet perse nuk ia sollen per nenshkrim Apelin e intelektualeve shqiptare, por sikur harron qe tekstin e po ketij apeli nuk lejoi te botohej ne »Rilindje«. Flitet se ne kohen kur po perpiloheshin listat e izolimit, ishin Rr. Dedaj dhe Beqir Hoti ata qe propozuan te burgoseshin 15 gazetare. 3. Shkrimtari per femije, Rifat Kukaj, hoqi dore nga kandidatura per kryetar te KK te LK te Prishtines, per t’ia leshuar vendin Gani Jasharit, alias Jashare- viqit. Valle e beri kete me deshire apo pse e donte keshtu loja zgjedhore? Bashkevendesi i Kukajt, Halit Temavci, i njohur si »shqiptar i ndershem«, ne mbledhjen zgjedhore te Komitetit te LK te Beogradit e »tundi« foltoren duke fshikulluar« nacionalizmin dhe separatizmin shqiptar«. Sipas rradakes se doktorit te shkencave, rezultati i punes shkencore te te cilit kufizohet vetem ne doktoraten e mbrojtur para rreth 20 vjetesh, si gcrdhc e »irredentizmit« na paska qene edhe Shoqata PeRPJEKJA e Beogradit qe u mbyll me urdherin e prere telefonik. 4. Ibrahim Rugova dhe Engjell Sedaj qendruan ne Nju 'Jork per te marre pjese ne sesionin shkencor kushtuar Pjetcr Bogdanit. Edhe Rexhep Qosja u ftua ne Tirane qe te ishte i pranishem ne diskutimin rreth vepres se tij Porosia c rnadhc - kushtuar Naim Frasherit. Akademiku! tone te mirenjohur nuk iu lejua te shkilte kcmba e tij ne shtctin ame. Keshtu ndodhi edhe me etnomuzikologun Rexhep Munishi, i čili duhej te merrte pjese ne sesionin shkencor rreth polifonise se popujve ballkanike. Ne Tirane shkuan dy studiues, njeri nga Beogradi, tjetri nga Zagrebi, dhe asnje shkencctar shqiptar. Nga kjo del se Konventa mbi bashkepunimin kulturor midis Jugosllavise dhe Shqiperisc nuk vlen per punonjesit shkencore dhe kullurorč te kombcsise shqiptare. 5. Edhe kete vit ne Zym te Hasit u mbajten Takimet e Gjegovit. Si e do rendi, manifestimin do ta hapte Ibrahim Rugova, kryetar i Shoqates se shkrimtareve te Kosoves. Faktorct kompetentc nuk c lejuan te shkonte aty ku e kishte vendin. Shkrimtaret nuk mund ta gčlltisnin kete paturpesi, ndaj e bojkotuan kete lloj »manifestimi«. Te degjueshem u treguan vetem Rifat Kukaj, Hajro Ulqinaku, Daut Demaku dhe Mehmet Kajtazi. 6. Kohe me pare gazcta »Borba« botoi stenogramin e bisedes midis udheheqjes partiake te Serbise dhe te Maqedonise qc u zhvillua ne Shkup, ne korrik te ketij viti. Jakov Llazarovski i foli Sllobodan Millosheviqit gjere e gjate per »nacionalizmin dhe separatizmin« shqiptar ne Maqedoni qe na e paska burimin ne Kosove! A thua u arrit marreveshja e dy paleve qe ta grrenjosin se bashku 25 kete »epidemi te rrezikshme«; A thua Llazarovski dhe udheheqja maqedonase do ta justifikojne ne kete menyre shkakun e mbylljes se shkollave shqipe ne Maqedoni? 7. Keshilli Ekzekutiv Federativ ia dergoi Kuvendit te Jugosllavise raportin mbi revidimin e reformes agrare dhe te kolonizimit ne Kosove, por jo edhe ne Maqedoni. Kesaj pune nuk i thone ndryshe vegse nje kolonizim i ri i Kosoves, kunder te cilit PKJ dikur ngriti zerin e protestes. Edhe parulla e LN£ ishte: shqiptaret do te jene zot ne token e tyre. Ndodhi qe edhe pas glirimit te vendit shqiptaret ta blejne token e vet per te saten here. Ne Plenumin 28 te KQ te LKJ, Enver Gjergeku me ne fund doli ne foltore per te diskutuar edhe rreth propozimit te KEF-it per anulimin e Ligjit per kolonistet. Baza e tij deleguese ka pritur nga ai qe ta shtroje shkoqur pyetjen: čili eshte qellimi i propozimit ne fjale? 8. Ne Mitrovicen e Titos filloi procesi gjyqesor (politik) kunder Azem Vllasit dhe 14 te akuzuarve tjere. Per t’i denuar ata nuk u gjet person me i pershtatshem se Ismet Emra, i specializuar per t’u prere denimet qindrave shqiptareve dhe per te hyre ne analet e historise si ekspert per procese te montuara. Per ata qe nuk e dine po shtojme se I. Emra ka qene shok shkolle i Azis Abrashit kur kane studiuar bashke ne Universitetin e Beogradit dhe kane banuar ne nje dhome ne konviktin e studenteve, por nuk qe kjo kurrfare pengese qe nga detyra e gjyqtarit te Gjykates se Larte te Kosoves ne Prishtine, I. Emra te shkoje ne gjykaten e Mitrovices se Titos per ta denuar shokun e tij te ngushte te dikurshem. DNEVNIK 1 Sodnik okrožnega sodišča v Prizrenu Sulejman Limani je na zahtevo okrožnega javnega tožilca Skenderja Morine zaslišal Fadila Hoxho. Hoxha je bil visok državni in partijski funkcionar, ki v vsem svojem življenju ni pozabil izgovo¬ riti besed bratstvo in enotnost, kije leta 1982 jurišal na albansko mladino, sra- 1 moteč jih z najbolj poniževalnimi izrazi, ki jih niti papir ne prenese, sedaj pa je obtožen za izzivanje nacionalne, rasne in verske nestrpnosti. Za to kaznivo dejanje je predvidena kazen od 1 do 10 let zapora. Bog ne daj, da bi Fadil Hoxha preživel svojo starost v zaporih Titove države, ki jo je tako ljubil in občudoval. 2. Pesnik Rahman Dedaj je bil odstranjen iz fotelja Rilindije in se je spustil na stol urednika uredništva Izdaj. Sedaj se je spomnil, da bi se približal starim prijateljem, da bi jim dokazal svojo poštenost. Znanemu pesniku seje pritožil, ker mu niso dali podpisati apela albanskih intelektualcev. Kot da pozablja, da ni dovolil objave tega apela v Rilindiji. Šušlja se, da sta bila v času, ko so sestavljali spiske za izolacijo, na njih tudi Rr. Dedaj in Beqir Hoti. To sta ista človeka, ki sta predlagala, da se zapre 15 novinarjev. 3. Otroški pesnik Rifat Kukaj je umaknil kandidaturo za predsednika OK ZK Priština, da bi tako odstopil prostor Ganiju Jashariju alias Jašareviču. Je to naredil po svoji volji ali je to od njega zahtevala volilna igra? Njegov so¬ narodnjak Halit Tmavci, znan kot »pošten Albanec«, je na volilni seji MK ZK Beograda »pretresel« govorniški oder z bičanjem »albanskega nacionalizma in separatizma«. Po lobanji doktorja znanosti, katerega znanstveno delo se omejuje samo na doktorsko disertacijo, ki jo je zagovarjal pred dvajsetimi leti, 26 je bilo gnezdo »iredentizma« tudi društvo Perpjekja v Beogradu, ki je bilo pre¬ povedano s telefonskim ukazom. 4. Ibrahim Rugova in Engjel Sedaj sta v New Yorku sodelovala na znanstvenem srečanju, posvečenem Pjeteru Bogdaniju. Rexhepa Qosja so povabili v Tirano, da bi sodeloval v diskusiji o njegovem delu Porosia e madhe (Veliko sporo¬ čilo), posvečenem Naimu Frasheriju. Našemu znanemu akademiku niso dovo¬ lili, da bi njegova noga stopila v matično državo. Isto se je zgodilo tudi etnomuzikologu Rexhepu Munishuju, ki bi moral sodelovati v znanstveni diskusiji o polifoniji balkanskih narodov. V Tirano sta odpotovala dva raz¬ iskovalca — eden iz Beograda in eden iz Zagreba — in noben albanski. Iz tega sledi, da konvencija o kulturnem sodelovanju med Jugoslavijo in Albanijo ne velja za znanstvene in kulturne delavce albanske narodnosti. 5. Tudi letos so bila v Zymu Gjcqova srečanja. In kot zahtevajo pravila, bi moral srečanje odpreti Ibrahim Rugova, predsednik Društva pisateljev Kosova. Pristojni organi mu niso dovolili iti tja, kjer je njegovo mesto. Pisatelji take nesramnosti niso mogli požreti, zato so tako »manifestacijo« bojkotirali. Ubogljivi so bili samo Rifat Kukaj, Daut Demaku, Hajro Ulqinaku in Mehmet Kajtazi. 6. Pred kratkim je časopis Borba objavil stenogram razgovora med partijskima vodstvoma Srbije in Makedonije, ki je bil v Skopju julija letos. Jakov Lazaroski je na dolgo in široko razlagal Slobodanu Miloševiču o albanskem »naciona¬ lizmu in separatizmu« v Makedoniji, ki ima korenine na Kosovu. Ali sta se sporazumela za skupno izkoreninjenje te »nevarne epidemije«? Ali bosta Lazaroski in makedonsko vodstvo na ta način opravičila zapiranje albanskih šol v Makedoniji? 7. Zvezni izvršni svet je poslal jugoslovanski skupščini poročilo o revidiranju agrarne reforme in kolonizacije na Kosovu, ne pa tudi v Makedoniji. Temu ne moremo reči drugače kot ponovna kolonizacija Kosova, proti čemur je nekoč KPJ povzdignila svoj glas. Tudi v NOB je obstajala parola: Albanci bodo gospo¬ darji na svoji zemlji. A zgodilo seje, da so morali Albanci svojo zemljo kupiti nekajkrat. Na 28. plenumu CK ZKJ je končno stopil na govorniški oder Enver Gjergjeku, da bi razpravljal o predlogu ZlS-a o ukinitvi zakona o kolonistih. Njegova baza je pričakovala, da bo vprašal: kakšen je cilj tega predloga? 8. V Titovi Mitroviči seje začel sodni (politični) proces proti Azemu Vllasiju in 14 soobtoženim. Za sodnika ni bilo mogoče najti primernejše osebe od Is- meta Emre, specialista za izrekanje obsodb stotinam Albancev, s čimer je prišel v zgodovino kot ekspert za montirane procese. Za tiste, ki tega še ne vedo, naj dodamo še to, da je bil I. Emra sošolec Aziza Abrashija, da sta skupaj štu¬ dirala na beograjski univerzi in spala v isti sobi v študentskem domu. Toda to ni bila nikakršna ovira, da bi Emra z mesta sodnika Vrhovnega sodišča Kosova v Prištini ne prišel na sodišče v Titovo Mitrovico obsodit svojega nekdanjega dobrega prijatelja. KOHA ESHTE E MASKARENJVE, PO ATDHEU ESHTE I SHOIPTAREVE A. ASLLANI 21 RRUSTEM BERISHA NUK JEMI TE BARABARTE N gjarjet e pčrditshme po e erresojne realitelin kosovar dhe, te gjitha te vertetat pčr shqiptaret i ndrydhin i shndčrrojnč ne te padukshme dhe ne te paqena. Keshtu vepron, ne radhe te pare, shtypi i Prishtinčs dhe i Beogradit nčpermjet te bisedave dhe deklaratave te ndryshme te udheheqesve te Kosoves dhe te Serbise, nepermjet konkluzave te tubimeve dhe te forumeve te tjera si menyra te komunikimit ne vend dhe jashtč tij. Keto deklarata dhe pikčpamje flasin per shqiptaret si per ndonje armik-monstrum, i čili nga mjedisi kosovar vepron per shkaterrimin e vendit. Fuqi e tille u pershkruhet shqiptareve! Mirčpo, mendimi i shqiptareve si populi, nuk čshte degjuar qe nga koha kur u bene diskutimet per ndčrrimet e Kushtetutes se RS te Serbise dhe te KS A te Kosoves. Pas atyre diskutimeve te gjitha dritat e demokracisč u shuan me masa te vegan ta. Shqiptari me nuk flet, sepse e di gka mund t’i ndodhe dhe se g fare kualifikimesh i mvishen. Per kčte arsye, gkado qe vendoset per Kosoven dhe ne Kosove, g kad o qe planifikohet e projektohet, gfarčdo ligji qe te miratohet, me nuk mund te pranohet se eshte shprehje e vullnetit te shqiptareve. Per konstatime te tilla kemi shume arsye, por kryesore jane presionet zyrtare, gjysmč zyrtare, shteterore-policore, me tč cilat shqiptareve u ndalohet gati gdo gjč: 1. S hqiptaret jetojne nente vjet nen tehun e masave te veganta qe zbatohen ne Kosove dhe vetem ndaj tyre. Presionin e RS te Serbise (ashtu sig ndodhi ne Plenumin e nente te LKJ) e pranuan edhe organet partiake e juridike te Feder- ates. 2. Shqiptaret jetojne nen presionin e mitingjeve, tubimeve, kuvendimeve, peti- cioneve, shkuarjes ne Beograd te sčrbeve e te malaziasve qe atje me fjalime te zjarrta, duke qare e vajtuar me gervishje, me gra e murgesha te armatosura, t’i deshmojne para kamerave (kinse) vuajtjet e mundimet e shkaktuara nga shqip- taret. Tekefundit, ky eshte materiali filmik qe shfaqet para popujve te vendit tone ne menyre qe te dokumentohen poshtersite e shqiptareve! Ky material dokumentues, madje duhet t’i arsyetoje masate ashpra qe zbatohen ndaj shqip- tareve, me g’rast nuk kursehen as filloristet, kjo do te thote te arsyetohen masat ndeshkuese, politike dhe policore ndaj tyre. 3. Shqiptaret me vjet paraqiten ne jeten publike ne vend dhe jashte, vetem si- pas fjaleve dhe deklaratave te udhčheqesve te te gjitha niveleve, pra edhe te Kosoves, te cileve udhčheqja e Serbise ua ka caktuar rolin e megafonit, qe t’i bien daulles dhe te trumbetojne ne emčr te popullit. Vertet, metodat me te cilat behen presionet mbi shqiptaret shprehen ne forma drastike (te marrim shem- bull: ne Komunen e Lipjanit eshte denuar njeriu, sipas Rilindjes, qe ecen me kukeza, pra i gale, per shkak te pjesemarrjes ne demonstratat shkaterruese! Ja, u gjet e verteta: i gali e rrenon shtetin! Ne kuader te veprimit te stabilizimit tč gjendjes nč Kosove gdo mase ndčshkuese arsyetohet me sintagmen »ka rčnč nč konflikt me LKJ«. Njemend, a ka kund ligj qč gjykon nč emčr tč dikuj tjetčr? Pčr kete arsye do te dčshiroja tč dij se gka mendojne organet partiake dhe juridike tč Federates pčr A p e 1 i n 215 te intelektualeve shqiptarč ne tč cilin nuk ka asnjč fije armiqčsie ndaj ketij shteti dhe popujve tč tij, mirepo shumica e nenshkruesve janč dčnuar me masa, se paku, partiake. Valič, a eshte e lejueshme qč gdo gje te behet ne emčr tč or- ganeve qe e perfaqčsojnč Jugosllavinč? Pčr pčrmbajtjen armiqesore tč A p e 1 28 i t 215 konstatoi (haptas) vetem Kryesia e Komitetit te LK te Prishtinčs, megjithčse Apeli 215 ishte dčrguar ne adresa krejt tjera. Mirčpo, ne vend se te pergjigjen organet, le cilave u eshte derguar, arrti masa djallčzore, e čila pro- pozon denime te ashpra kunder mendimit le shprehur publikisht ne menyre demokratike te lejuar me kushtetutč. Me kčtč veprim me te cilin drejtčsia zčvendčsohet me masa ndčshkimore, nisi t’i zihet fryma demokracise. Me demokraci te tille dhe me diskutime te argumentuara nuk qene ne gjendje te ballafoqohen organet juridike te Kosoves dhe te Serbisč, sepse nuk paten kundčrargumente, prandaj e gjetcn ekzekutuesin qe i zbaton dčnimet partiake. Shqiptarčt nuk janč te informuar pčr vlerčsimin e diskutimeve kushtetutare qoftč ne pčrgithčsi, qoftč vcg e vcg per gdo populi. Jane bere (nga ana e shqiptareve) diskutime te gjithanshme dhe te argumentuara, janč bere (nga ana e serbeve dhe e malaziasve) diskutime me te cilat eshte kercnuar ekzistenca e Kosoves si krahine autonome, mirepo kualifikimet negative u dčgjuan nga disa dele¬ gate dhe forume te RS te Serbise. Atčhere u ben te dilura rclacionet: nuk ishte me fjala per b a r a z i , por per te nenshtruar dhe per epror, sepse u tha nga udheheqja e Serbise se kurrgjč nuk mirret parasysh kur eshte fjala per ta bere Serbine unike, as kushtetute, as demokraci, as e drcjte juridike as e drejte naty- rore, as e drejte historike. Keshtu u paraqit forca si menyre e zgjidhjes se mosmarreveshjeve. Ashtu u be dcrisa u aprovua Kushtetuta e RS te Serbise, ashtu veprohet me rastin e aprovimeve te ligjeve te ndryshme, te marreveshjeve etj. Per kčtč arsye mendoj se organet federalive, politike dhe shteterore, jo vetem para shqiptareve, por edhe para botes, nuk do tč duhej te lejonin turpin publik qe behet ne emer te tyre. Shqiptaret, sikur te kishin mundčsi, e kete nuk e kane, qe lirisht t’i shprehnin mendimet e veta, nuk do te lejonin qe t’i perfaqesoje udheheqja, e čila eshte vetem ze i magafonit te RS tč Serbisč. Shqiptarčt e dijnč se cilat tč drejta u takojnč,sepse ata nuk janč as tč padijshem, as tč manipuluar, nuk janč mč as pakicč, sikurse po i paraqesin funksionarčt e RS tč Serbisč dhe disa sish te Federatčs, madje pčr fat tč keq, kčtč e bčjnč edhe nč botčn e jashtme me shletarč tč huaj, nčpčrmjet tč shtypit tč huaj e te tjera; Shqiptarčt, pra, nuk janč pakicč as nč krashasim me popullsinč nč vendin amč. Mu pčr kčtč, nuk e kanč au- torizuar askč, madje as dclegatčl e b y k u t , tč cilčt nuk janč nč gjendje t’i mbajnč drejt gishtat pčrderisa nuk u kčrenohet forca.! Nuk dua tč profetizoj, por njč padrejtčsi e tille mund tč na ndodhč edhe me rastin e Kushtetutčs sč RSFJ. Para pak kohe lexova dy herč nč Rilindje (njč deklaratč edhe nga nje udhčheqčs i Vojvodinčs) se Kčshilli pčr pčrgatitjen e Kongresit tč XIV tč LKJ, informon se, ndčr tč tjera, duhet tč konstatohet dhe tč pčreaktohet se qysh do tč pčrfaqčsohen krahinat nč Federatč pčr shkak se ato nuk kanč vegori tč republikčs, do te thote s’kanč shtetčsi.Sipas kčsaj linje partiake kjo do tč thote, atyre qč nuk kanč kčto vegori (republikane) nuk u takojnč tč drejtat, prandaj ata qč jetojnč nč krahina do te thotč nuk mund te jenč tč barabartč me tč tjerčt, madje as nč atč shkallč sig kanč qenč deri mč tash. Si tkurren tč drejtat e shqiptarčve, si shuhet juridikisht vegoria e autonomitetit tč KS A tč Kosovčs? Puna shtyhet kah caku fshehtazi nčn rrogoz, nč mčnyrč tč kamufluar dhe tč pavertete (nderkaq nč shtyp e publikisht i bihet daullčs se shqiptarčt s’kanč humbur kurrgjč me ndryshimet kushtetutare). Tekcfundit le tč bčhet shtu sig mund tč bčjnč (momentalisht)tč fortit, por duhet tč dihet dhe tč shihet 29 pergjithmone se ne Nentor te vitit 1988 populli i Kosoves, me saktesisht mbare popullsia shqiptare, nga Kaganiku deri ne Mitrovicen e Titos dhe nga Gjakova deri ne Podujeve, nuk e dha pelqimin per nderrimet, zevendesimet dhe shtimin e nje numri amandamentesh ne kushtetutčn e RS te Serbise. Ajo s’u pajtua per ato amandamente qe ia cenonin te drejtat Kosoves Atehere populli nuk e sul- moi Jugosllavine duke bartur flamurin e vet kombetar dhe ate te Jugosllavise, por nuk e sulmoi Jugosllavine as duke bartur fotografine e Josip Brozit, por i mbrojti te drejtat e veta dhe kerkoi qe Jugosllavia t’i mbroje shqiptaret, iden- titetin dhe sovranitetin e tyre. Edhe po te barte neper rruge te gjitha simbolet e Serbise, popullata shqiptare do te shpallej armik, sepse vetem si te tille mund ta shtypnin e ta perbuznin edhe nje here si shume hereve, rende e me rende! Shqiptareve nuk u jepet mundesia qe te mbrohen. Ne gdo miting, tubim,kuvendim, peticion (gati gjithmone edhe ne forume te kesaj republike) serbet dhe malaziasit shprehin pangopesine e tyre: kerkojne denime, largime, suspendime, shkarkime te shqiptareve, here te atyre qe heshtin, here te atyre qe flasin, here te shkrimtareve dhe te shkencetareve, here te arsimtareve dhe te drejtoreve, here te politikaneve e te pensionisteve. Ata kerkojne nderrimin e emrave te rrugeve, te institucioneve te shkcnces e te kultures, te cilat bartin emrat e luftetareve shqiptare (edhe te atyre te LNQ, te figurave dhe te datave historike, te kultures shqiptare dhe te trashegimise pergjithesisht, me qellim qe g do gje shqiptare te jete sa me pak e dukshme, sa me pak e lexueshme, sa me pak e pranishme. Ata kerkojne qe vete t’i marrin vendet udheheqese, kerkojne te mbyllen institucionet qe studiojne kulturen dhe trashegimine e shqiptareve. Kerkojne qe shqiptaret te punesohen jashle Kosoves (e kjo eshte futur edhe ne masat e organeve te Federates per stabilizimin e gjendjes ne Kosovg (!) me se shumti ne Slloveni dhe jashte vendit, sa me larg vatrave te tyre. Ata kerkojne, me gdo kusht, vetem per vete qe te punesohen ne Kosove (e ndertohen fabrika per kete qellim). Kerkesa te tilla, edhe me te renda, do te kete edhe me shume, madje do te kete edhe perkrahje te pamase edhe nga or- ganet e pushtetit. Kjo u vertetua sivjet para Kuvendit te Jugosllavise, madje tashme nuk ka rendcsi se g fare jane kerkesat: a kerkohet burgosja apo pushka- timi (shume qytete e fshatra e paguan me viktima)! Per disa udheheqes te RS te Serbise, gjithgka eshte e pranueshme,gdo gje eshte e realizueshme dhe shume e arsyeshme, vetem ne qofte se ate e kerkojne serbet dhe malaziasit ne Kosove, madje edhe gjetiu. Pas aprovimit te Kushtetutes se RS te Serbise dhe KS A te Kosoves, sig shkruan Rilindja, sepse masat shqiptare as nuk i diskutojne fare, ashtu sikur nuk i ka pyetur kush kur ua ka ndenruar flamurin, jane aprovuar nje varg ligjesh qe vlejne per tere teritorin e RS te Serbise pa kurrfare veretjesh nga organet krahinore. Per keto askujt s’i jepet rasti ta thote nje fjale, sepse qellimi realizohet nepermjet te delegateve-figura, te cilet veprimtarine e tyre e kryejne ne baze te potezave te parashikuar me pare, me ndihmen e misionareve- suflere. Dihet fati i dele- gateve qe i kane shtruar kerkesat e popullit. Keshtu, te pakten deri tash, punoi Kuvendi i Jokanoviqit (jo i Kosoves) dhe Komiteti i Morines. Nuk ka asnje dokument, se pakut publikuar deri me tash, qe kur ata kane adhur ne vendet kryesore, i čili do te deshmonte se ata punuan digka per realizimin e te drejtave te shqiptareve. Ata,reagojne ne qofte se femija i shqiptarit gjuan ndonje zog mbi pullazin e serbit apo te malaziasit, por nuk e thane as nje fjale, as nuk ben nje grime perpjekje, kur 11,000 nxenes shqiptare mbeten rrugeve. Te tille, vertetejane keta! Punet behen sipas skenareve te pergatitur me pare, sipas kerkesave te koncep- 30 tuara dhe te organizuara mire, sepse gati ne te gjitha bashkesite lokale ku jetojne serbet e malaziasit, ne tubimet e tyre, ne mbledhjet e tyre, ne kuvendimet e tyre, ne mitingjet e tyre, ne peticionet e tyre qe kane vule proteste e shprehin pakenaqesi (!) marrin pjese diskutojne po me stilin e te tubuareve, anetaret e KQ te LK te Serbise per t’u dhene perkrahje »disa kerkesave te arsyeshme«, nderkaq per te mos i gjykuar kerkesat e paarsyshme, madje as ato antinjerezore e antijugosllave. Keshtu jane legalizuar shume veprime te euforise nacional¬ iste, para tg cilave Jugosllavia behet e verber dhe e shurdher (si te thuhet ndry- she kur fyhen anetarete KQ te LKJ ose te organeve te tjera shteterore) e tgre Jugosllavia hesht? Sjellja e ketille kontribuoi qe disa shkrimtare serb... e ma- lazias te mbajne fjalime ne oborret e kishave e te manastireve dhe te mos marr¬ in pjese ne forume legale te perbasheta per zgjedhjen e problemeve te perbashketa. Ata sillen ne menyre skandaloze, se bashku me serbet e malazia¬ sit e tjere, i formojne dhe i leshojne forumet, natyrisht ato legale ashtu si te ju konvenoje. Kjo deshmon se afrimi ne mes te popujve, ne keto skenare nuk eshte parapare, ndersa fronti i perbashket mund te gjalleroje edhe ndonje dite vetem si parulle e oratoreve te ndryshem ne forume. Me nje ang jane serbet e malaziasit e privilegjuar, te perkdhelur nga pushteti, populi pa gabime, qytetare te rendit te pare, kurse ne ane tjeter jane shqiptaret e perbuzur, populi plote mekate, qytetare te rendit te dyte,te pambrojtur me ligj. Dhe, keshtu kurre, vertet kurre, nuk mund te formohet front i perbashket. Fronti i tille, dogme ma- novruese, perdoret ne syte e botgs, sepse ai nuk u konvenon atyre qe gjenden ne pozite te paprekshme. Serbet e malaziasit te mesuar ne tubimet e lira e te pabrenga njenacionale, perpiqen qe t’i lene pergjithmone tubimet e perbashketa me shqiptaret ne insitucionet e rregullta legale. Kete rruge e moren qysh moti shkrimtaret e Bulles; kesaj rruge shkuan arsimtare serbe e malazias kur se bashku me nxenesit i bojkotuan mesimet, keshtu vepruan serbet e malaziasit (intelektualet, u tha, kinse) te Renovica, e tani edhe mjeket ne Mitrovicen e Titos, te cilet, mund te pritet, t’i afrojne ndihme »te gjorit« Gjorgje Martino- viq, per rastin e turpshem te te cilit pertrihen perrallimet prej pranvere ne vjeshte, prej dimri ne vere. Qe, pra, i tille eshte fronti i perbashket. E tille eshte edhe pajtueshmeria e arritur ne Kosove pas aprovimit te Kushtetutes se RS te Ser¬ bise dhe te KSA te Kosoves. Frymezuesit e tubimeve le serbeve e te malaziasve jane aktivistet nga RS e Serbise. Ata gjate aktivitetit neper Kosove u priten ngrohte, aktivistet e Feder- ates u priten me urrejtje (Shetinci, Dragosavci, Orllandiqi); prandaj kumaret i dirigjojne tutje aksionet per destabilizimin e gjendjes (ku do qe mbahen tubime proteste eshte e pamundur te mos gjenden edhe nga dy aktiviste nga RSS). Ne Kosove u nderruan udheheqesit qe nuk arriten ta stabilizojne gjendjen,ndcraq ne Serbi udheheqesit e njejte u bene edhe me le popullarizuar. Mendoj se edhe kjo deshmon mjaft se gfare harmonizimi u kerkua te behet ne gdo nivel ne Krahinc e ne Republike. Tani, me rastin e zgjedhjeve u njollosen shume shqiptare, te cilet u perpoqen te qendrojne te pavarur dhe dinjitoz, keshtu u ngushtua rrethi i atyre qe duhet te zgjidheshin. U propuzuan (ne forume) ata shqiptare te cilet populli edhe me pare nuk i deshi. Kosova ka njerez te menzur dhe te afte, por nuk deshirohet te zgjedhen ata. Ku mund te zgjedhet njeri me i mire se (dr) Gani Jashari qe ta shaje, denoje, inteligjencine duke e perulur me epitetet si pseudointeligjence. Njeriu duhet te jete »i forte« qe t’i quaj autoret me me se njezet vepra, pseudointelektuale. Rralle kush ka fytyre e karakter te tille qe te perbalte vlerat e kultures se po- 31 pullit shqiptar. Ndersa ai ka, prandaj eshte propozuar, eshte zgjedhur te man- datoje edhe me tutje. Shtypi ne Kosove eshte nen g do nivel. Ai eshte, thjesht, ne sherbim te poli- tikes se dites. Shqiptaret s'kane ku t’i shfaqin mendimet, qendrimet dhe pakenaqesite e tyre. Rilindja, TVP dhe Radio Prishtina perserisin meshen e tyre te perditshme te mengjezit: per luften kunder nacionalizmit dhe sepera- tizmit (shqiptar, natyrisht), per shpemguljen e serbeve dhe malaziasve, duke mos permendur njemije shkaqe te tjera, pos presionit nga shqiptaret (mendoni logjikisht kush do te mund te bente presion perballe forcave te armatosura numerikisht mjaft te medha, te cilat jane koncentruar qe nente vjet ketu me detyre te vegan te, me kompetenca te pacenueshme (!), per kthimin e te shpemgulurve, duke u siguruar banesa e punesim pa konkurs, kuptohet: ne dem te varfanjakeve shqiptare, turq, rome, myslimane e te tjereve. Kete e kemi meny te perditshme te lajmeve. Kete e kemi meny te veprimtarise se organeve. Por, padyshim, me i rendesishem mbetet diferencimi. Per te kre- nohen udheheqesit, sepse peresisin pa nderprere numrat astronomike te te denu- arve. Kete e kane te vetmin kapital, i čili u jep te drejte t’i mbajne fronet. Pemdryshe, ata nuk e kane zgjedhur problemin e punesimit, sepse numri i te papuneve eshte shtuar; nuk i kane zvogeluar humbjet, por i kane rritur; nuk kane pasur suks ta perparojne zhvillimin e Kosoves, vetem sa i kane kontribuar stagnimit (likuiduan Ndermarrje e kombinate si ate te ndertimtareve te »Ramiz Sadikut«); ndersa per standardin e njerezve ne Kosove, gjate mandatimit te tyre, mos te flasim. Por, per gudi, prej Krahine e ne Republike, degjohen fjalet: i kemi zgjedhur udheheqesit e vyeshem e te afte. Nje gje dihet: ata do te flasin ne emer te popullit dhe do te agazhohen ne organet e Krahines, te Republikes dhe te Federates, natyrisht sipas kerkesave te atyre qe i kane zgjedhur. Udheheqesit i frikohen demokracise, prandaj mu per kete i mbajne nen kon¬ troli te rrepte ato institucione qe mund ta shfaqin mendimin e lire e me te ar- tikulluar. Per kete arsye eshte me mire te perparohet me dhune Skender Karahoda (dr) ne funksion te rektorit te Universitetit megjithese dy here rradhazi nuk fitoi perkrahjen per vende udheheqese, me mire eshte te shtyhet me dhune Hysamedin Azemi ne Oden Ekonomike te Kosoves, edhe pse dy here me vota te lira nuk pat fituar per vende udheheqese. Keshtu u veprua me njerez qe te sillen ne ato pozita ku sot i konvenojne kryeparise, atyre u jepet mundesi te ecin perpara per ta kryer deri ne fund rrogtarllekun e vel. Kur eshte puna per Kosoven dhe popullaten e saj, eshte nje gudi qe i kalon mundesite e logjikes, sepse, sipas nevojes nderron qendrimi politik,nderron qendrimi policor, madje nderrojne edhe vete ligjet: atehere kur serbet e ma- laziasit mbajne tubime, shkruajne peticione, u jepet e drejte, pakenaqesia eshte e arsyeshme e ata, lavdohen, por atehere kur shqiptaret tubohen, shkruajne peticione, madje edhe apele, kete e kualifikon ligji veper armiqesore, hig me te vogel se kunderrevolucion. Dhe, per kete shqiptaret burgosen dhe denohen me afate te shpejta por edhe le gjata burgimi. Ne kete menyre, kur eshte fjala per shqiptaret, zhvleftesohen edhe kuptimet e nocioneve leksikore-enciklope- dike te pranuara me norma nderkombetare. Ne kohe te fundit per kerkesa paqesore, te qeta, shqiptaret filluan te quhen terroriste. Pra, terrorist, sipas vleresimit zyrtar te udheheqjes se Serbise quhen te vraret (viktimat), e jo vrasesit! Sinqerisht duam te dime ku dhe te kush vijne nje milion dollare ne dite qe i jepen Kosoves, populli i se cilcs jeton ne mjerim. A eshte e vertete se keto 32 mjete derdhen ne fondin per zhvillimin e Kosoves, kush i keqperdore keto? Pyesim: gka i jep Kosova dhe populli shqiptar Jugosllavise? Nuk besoj se ne jetojme si qorra ne shpinen e te tjereve! Tani po zhvillohet Kosova ne menyre tjeter, po krijohen dallime midis viseve te saj, sepse viseve ku jetojne serbet e malaziasit po u jepet aq sa kerkojnc e sa deshirojne. Sa i perket geshtjes se kuadrove, dihet se eshte rrudhur rrethi i shqiptareve: ata jane te denuar, te suspenduar, te shkarkuar, te mbikqyrur nga organet e ndjekjes, te rene ne konflikt me LKJ, si te ketille, te gjithe keta jane te papershtatshem. Ka ngele vetem nje burim kuadrosh: te zgjidhen udheheqesit nga radhet e policise dhe te bashkepunetoreve te saj te jashtem. Ata, eshte e ditur, do t’i zbatojne me sukses masat e vegan ta te ndermarra vetem per gjendjen ne Kosove. E dime, ne shqiptareve kurkush nuk na pyet per fatin tone, per projektimin e tij ne aktet juridike, per zhvillimin e demokracise, per realizimin e sovranitetit. Organet e Federates jane te obligueshme qe ta trajtojne seriozisht geshtjen e shqiptareve, jo vetem ne Kosove, sepse ne viset e tjera te vendit per disa geshtje puna eshte edhe me keq, sepse po shihet se me teper vlen nje permendore serbe ne Algjir apo Tunis se takimet dhe bashkepunimi i shqiptareve me shtetin ame. Sipaš logjikes se tashme udheheqese, eshte me mire te punesohet pa konkurs nje serb a malazias i kthyer i čili mban gruan dhe ndoje anetar, sesa shqiptari qe mban familje dhjeteantareshe. Eshte me mire te hapet klasa per nje nxenes serb apo malazias, sesa te regjistrohen ne shkolle te mesme 11.000 shqiptare. Kjo nuk paraqet gje tjeter pos poziten nenshtruese te shqiptareve. Organet e RS te Serbise, ne bashkepunim me kishen, po bejne pcrpjekje t’i bashkojne, afrojne e joshin serbet qe jetojne ne bote, nderkaq, shiptareve u ndalohet (jdo kontakt me vendin ame. Po trumbetohet ne te gjithe Jugosllavine dhe jashte saj, ne emer te shqiptareve, se jetojme ne republiken e te barabarteve (thuhet- edhe per RS te Maqedonise e RS te Malit te Zi) e pozita e vertete e shqiptareve e komprometon perpjekjen e tillc te shtetareve dhe te diplomacise jugosllave. EDVARD KOCBEK KUMBONA E ALARMU Q etesia zuri te oshetije me ndryshe se deri tash. Dikur vinte nga jashta, atehere e degjoja me endje, tash nisi te shfaqet ne mua, te shkaperderdhet tmcrresisht rrotull neper ju a te munduarin, keshtu nis gmcnduria. Kumbona e alarmit bie panderprere dhe nuk di te pushoje ne bolen time. Keshtu fillon terri i perjetshem, se njeherč si teper kam luajturme kumbonat... Tash me shpie oqeanit te pafund, nuk ajgetoj dot askund brcgun as qetesine. Eshte i kote edhe notimi ne shpine. Dikush eshte sundimtar i mire mbi Urine. Perktheu: Shaip Beqiri 33 HAKI STERMILI KO BI BILA DEČEK (NADALJEVANJE IZ PREJŠNJE ŠTEVILKE) S tric Simon mi je pripovedoval, da otrok med tretjim in osmim letom želi mar¬ sikaj vedeti. Res je tako. Tudi sama sem opazila, da nenehno sprašuje, zve¬ davo čaka na odgovor in opozarja na vse mogoče stvari. Vse želi vedeti in znati. Nekatere dogodke iz tega obdobja si zapomni, nekatere pozabi. Čeprav sem želela ohraniti v spominu čim več dogodkov iz svojega življenja, opažam, da se obdobja med osmim in dvanajstim letom ne spominjam več; zdi se mi, kot da ga nisem preživela. Irena namerava nadaljevati višjo šolo. Moja želja je bila iti z njo, a mi tega niso dovolili. Mačeha je neprestano govorila mojemu očetu, daje neumno, če se ženska šola in daje prišel čas, ko se moram zakriti. Nekaj časa je ni poslušal, kasneje je popustil. Pred začetkom novega šolskega leta sem po večerji slišala, kako je nagovarjala očeta: — Čas je, da se zakrije. Sramota je, da »naša« hči tako svobodno hodi po cesti in jo vsi gledajo. In to brez sramu. — Dobro, žena. Toda ona je še vedno majhna!?—je dejal oče. — Kako, majhna? Ali ne vidiš, daje velika kot kobila? — Vidim, da je odrasla, toda ne vem, zakaj bi se zakrila. Ni potrebno. — Poslušaj, mož! Ona se mora zakrili in ne sme več v šolo. Kaj ji bo šola? Ali misliš, da v šoli učijo samo Koran in Božja dela? Lahko oslepim, če se tam kaj koristnega naučijo! Od danes mora ostati doma, mesiti kruh, šivati, prati in čistiti. Kratko in jasno! Naučiti se mora biti dobra gospodinja, da bo vse znala, ko se bo poročila. — Prav imaš, ampak... je dejal oče. Tu ga je prekinila mačeha in nadaljevala: — Ko se bo poročila, bo mene ves svet zaničeval in jaz bom kriva, če ne bo znala nič postoriti v hiši. Tudi sosede so že začele opazovati in opravljati, ko jo vidijo brez dela, in me zaničljivo gledajo. Ne, ne morem jim zapreti ust. Na koncu koncev mora tudi meni pomagati, ker vsega ne zmorem sama. Otroke, Bog jim daj zdravje — je treba vzgajati. Nimam več kot dve roki. Mačeha je imela štiri otroke: Rizaija, Feridjo, Meti in Razia. Potem — stop. — Dobro, jo bomo pa zakrili s feredžo — je dejal moj oče in končal pogovor. Naslednje jutro sem odšla k stricu Sadiku in obvestila Hamita o zadnjih novicah. Hamit je postal nerazpoložen. Obljubil mi je, da bo poskusil prepričati mojega očeta. Resnično se je potrudil, toda brez uspeha. Oče mi ni več dovolil hoditi v šolo. Zaprl meje v hišo. Normalno, da mi to ni bilo všeč. Sovražila sem tako ravnanje. Vedno seje našlo veliko razlogov, da moram biti zakrita in ne smem v šolo. Nisem želela ostali med štirimi stenami, bili dneve in dneve skupaj z mačeho, ki me je večkrat na dan pretepla. Želela sem si igre z svojimi tovarišicami. Zame so bile to pomembne stvari. 34 Po dveh dneh so me oblekli v črno haljo in pokrili s temno ruto čez glavo. Tisto noč je bila moja blazina mokra od solz. Imela sem za kaj jokati. Ker so me izolirali od družbe, se nisem mogla več igrati. Ostala sem pod strogim nadzorom mačehe. Slutila sem, da bom ostala brez izobrazbe in sužnja za vse življenje. Vse noči sem sanjala, da sem s knjigo in da nadaljujem šolanje. Čez glavo nisem imela čme rute in sprehajala sem se po ulici in se igrala s svojimi vrstnicami. Uboga jaz! Kako grozno sem se počutila, ko sem se videla v tisti črni vreči. Zdela sem se podobna črni vrani, samo da sem bila malo večja. Mislila sem, da bi prestrašila vse otroke. Vse to zaradi krutega običaja in ker sta tako želela mačeha in moj oče. Tega nisem mogla razumeti. Se vedno ne razumem in nikoli ne bom razumela, zakaj je potrebno zakrivanje žena. Želela bi vedeti, kakšen pomen ima ta običaj, komu služi in zakaj je potrebno nositi temno pokrivalo? Ce bi mi kdo postavil to vprašanje, ko sem bila majhna, bi mu odgovorila, da nas to pokrivalo varuje pred cestnim prahom. Nikoli ne bi rekla, da to varuje žensko čast. Pokrivalo je obramba ženske časti in značaja? To je čudno, zelo čudno!... Do pred nekaj leti nisem imela poguma, da bi presojala. Sedaj, ko sem do¬ polnila sedemnajst let, mislim, da sem bistrejša in sposobna presojati. Lahko na Boga prisežem, da črno pokrivalo ne varuje ženske časti. Ali lahko ver¬ jamem, da je v črnem pokrivalu magična moč, ki zavito žensko telo varuje pred nečastjo in neželenimi posledicami? Ne morem verjeti. Nasprotno, mis¬ lim, da je pokrivalo sramotno in nečasno sredstvo. Da, večkrat sem slišala od starejših žena, da se ciganke in lahke ženske zakrite sredi dneva sprehajajo med ljudmi, da bi se skrile pred svetom. Nezakrita ženska pri belem dnevu ne sme v tujo hišo, ker bi jo lahko kdo spoznal. Ni težko razumeti, da zakrivanje in pokrivalo le olajša nečastno dejanje, namesto da bi varovalo čast. Torej ne služi za prikrivanje telesa oziroma bele ali rdeče obleke, ki jo je pod pokrivalo oblekla nesrečna žena. Od starejših ljudi sem izvedela, da vera narekuje, da s pokrivalom zakrijemo sramne dele telesa. To se mi zdi naravno in moralno. Kristjanke, ki gredo iz hiše brez pokrivala — ali razkazujejo dele svojega telesa? Ali se gole spre¬ hajajo? Ne, nikoli! Torej pokrivalo ne služi cilju, o katerem so nas učili — da varuje moralo, da je sveto in božansko. Poleg tega hodže pripovedujejo, da vera dovoljuje odkrit obraz. Če vera dovoli, ni niti najmanjšega razloga, da imamo pokrito telo s feredžo, ne glede na to, ali je lepa ali ne, stara ali nova, zašita ali raztrgana. Glaven pri človekovi le¬ poti, je obraz. Če vera dovoljuje odkrit obraz, ni razloga niti opravičila, da si ga zakrivamo. Vsi smo slišali za žensko lepoto. Ko jo opisujemo, ne začnemo pri nogah, niti pri ramenih, hrbtu, ampak pri glavi in obrazu. Pravimo: obrvi ima kot pleten okrasni trak, oči kot »skodelice«, nos mehak kot sveča, usta kot iz škatlice, zobe kot bisere, vrat kot lilija in telo kot cipresa. Telo, odkrito ali ne, ne izgubi lepote. Torej, zakaj potrebujemo pokrivalo? Ne verjamem, da obstaja razumen človek, ki bi opravičil tako dejanje. Ta čuden izum, neute¬ meljen in brez moralne in verske osnove, je samo fantazija nekaterih bolnih in ljubosumnih ljudi preteklosti. Na koncu bi želela vprašati — : sprašujem zaradi resnice in zato, da bi rešila 35 zapleten problem: zanima me, zakaj mora bili zakrita samo ženska, moSki pa ne? Ali ne izhaja to iz bolestnega mišljenja, da je ženska samo za lepoto in spolnost? Ko bi moSki vedeli, kakšne čudne stvari se dogajajo med nami! Ko bi ta bitja vedela, kako znamo ceniti lepoto me same. Lepoto, ki je moške oči ne morejo spoznati zaradi zamegljenih oči, njihovih strasti. Kdo lahko trdi, da med moškimi ni lepotcev? Kdo misli, da ni moške lepote? Ce bi ženska lahko govorila tako sproščeno kot moški, kdo ve, koliko pesmi bi napisala svojemu tovarišu nasprotnega spola? Kdo me lahko prepriča, da ni na tisoče žena, ki izza line ali malega okna svetijo kot migljajoče lučke in ne izpovedujejo na ti¬ soče in tisoče pesmi za tiste mimoidoče, tiste nevedoče, ki so težko ranili mnoga srca šibkih, nebogljenih bitij, obsojenih na neskončni zapor? Ah, koliko in koliko deklet opazuje skozi režo vrat ali luknjo iz kleti mimoidoče in s tre¬ petajočimi srci, ki ne poznajo svobode in pravice do zabave in ljubezni, čeprav jim je to narava dovolila. Morda bolj kot moškim je narava dovolila ljubezenske užitke prav ženskam. Če se mora ženska zakrivati, naj se zakrivajo še moški, saj posedujejo tudi moški lepoto in strast, ki privlači žensko. Oh, kako uboge smo me muslimanske mestne ženske. Rečem mestne, ker se ženske z vasi ne zakrivajo in so rešene tega suženjskega kaznovanja. Imajo poseben privilegij: obremenjene so s težjimi deli, ki jih ne more opraviti niti moški niti žival. Me meščanke imamo življenje nekoliko lažje, ampak smo izigrane. Smo kot goreče vžigalice, ki gore, ko se jih dotakneš ali ko jih prižgeš. Kaj naj naredimo? To dovoli zakon, tako narekuje vera, tista izkrivljena vera brezumnih, nemislečih in polovičnih ljudi. Muslimanska žena, zaprta med štirimi stenami, je onemogla, šibka in nerazvita, ker je potlačena in pod vplivom vzgoje, ki svetuje le prepovedi: ne dotikaj se, ne hodi ven, ne smej se... Vse kot želi vzgojitelj. Šibka je, ker nima dovolj zraka, ne vidi sonca, se ne giblje in njene oči nikoli ne morejo uživati v lepoti narave. Malo se smeje, mnogo joče. Z eno besedo: nesrečno bitje. Človeka, ki jo vidi in razmišlja o njej, zaboli duša in ga v dno srca prizadenejo njene težave. Njen obup se ne more izmeriti. Ta neizšolana, kaznovana meščanka, le kako naj postane dobra mati in pozorna vzgojiteljica? Kakšne možnosti ima, da vzgoji otroke, ki bodo naše upanje in upanje naše domovine in narodnega ponosa? Idealna Albanija, o kateri so naši junaki sanjali, bo ostala pokopana žrtev, dokler ženska ne bo mogla vzgajati otrok naše prihodnosti v navdihu duševne plemenitosti za slavne cilje naših herojev. Tako generacijo lahko ro¬ dijo samo svobodne, spoštovanja vredne matere naše domovine. Zakrivalo je velika napaka in mislim, da ni potrebno v življenju. Ne more varovati ženske časti, ker je čast odvisna od vzgoje, značaja, ki ga ima, od mo¬ rale, ki seji ponuja, od kreposti in vrlin, kijih ima. Za nocoj je dovolj. 14. marec Nadaljevala bom. Če z dobrim čutom obudiš in povabiš mehkosrčno gorsko vilo, bo takoj prišla in te z ljubeznijo zazibala v zibelki otroštva. V moji duši zbuja veriga minulih dni žalostne spomine in imam občutek, da so mi postili neizbrisne sledi. Oh, kako bi uživala pri oživljanju in obujanju spominov, če bi bili le lepi in sladki. Žal so ti spomini grenki in pretresljivi. A jih je vredno opisati. Da, moram jih, ker so moja last. Tako se dopolnjuje dnevnik mojega življenja. In nadaljevala bom. 36 Po tednu dni odkar sem bila zakrita, sem šla za nekaj dni k teti Hatidže. Ker nisem bila navajena hoditi zakrita, sem si med potjo nekajkrat skoraj zlomila vrat. Oh, kako so se smejale moje sestrične, ko so me videle zakrito. Po eni strani me niso spoznale, po drugi pa si me niso mogle predstavljati zakrite v že tako rani mladosti. Prav so imele. Niso me spoznale, ker sem bila zakrita, maskirana. Videti sem bila, kot da prihajam iz kakšnega plesa mask. Sami, starejši sin moje tete, mi je ves začuden dejal: — Izgledaš, kot tisti v karnevalu! — O, blagoslovljeno bodi dekle! Popolnoma si podobna svoji materi. Pa še kako ti pristaja?!... — mi je dejala teta, ko me je ob srečanju objemala in poljubljala. Sama pa sem komaj zadrževala solze. Že zato, ker sem še mlada, sem vedela, da verige minulega časa nimajo nobene lepote. Mama Gjustina in Irena sta mi želeli vso srečo. Dejali ste mi, da nemogoče izgledam. Potrto sta me gledali. Razumela sem, da sla čutili bolečino, ki sem jo prestajala. Jaz, uboga, nebogljena. Vedeli sta, da sem izgubila svobodo. Tru¬ dili sta se, da ne pokažeta svoje žalosti, da me ne bi prizadeli prav v dno srca. — Zakaj ne raztrgaš tega hudičevega pokrivala? — mi je dejal moj bratranec, ko meje videl. Nekaj časa je preklinjal mojega očeta in njegovo fantazijo, ki me je spravila samo v obup in usmerjala v prepad. Po vrsti sem obiskala vse svoje sorodnike. Nekje sem ostala dve noči, nekje tri. Na koncu sem se vrnila domov, obsojena na dosmrtno kazen, ki mi jo je določil oče v svojem nazadnjaškem mišljenju. Na začetku sem zelo trpela. Pogosto sem jokala. Želela sem si svobode in se spominjala svojih vrstnic, ki so se veselile življenja in se svobodno gibale. Počasi sem se navadila živeti tako. Samo sprašujem se, kako se da človeka prisiliti v tako pusto in bedno življenje? Oh, kako okrutni so nekateri ljudje do šibkejših. Takrat sem se znašla v mačehinem jarmu. Začela meje uporabljati kot služkinjo. Morala sem pomivati posodo, čistiti sobe, pometati, pospravljati skodelice, me¬ siti kruh... Sama pa je hodila na sprehode. Da bi se opravičila, je dejala, da me uči dela... da bom zdresirana! Ne vem, zakaj toliko uživa, ko me muči, za¬ ničuje in preklinja. Ne razumem, kakšno dušo ima. Nima nobenega dela in reda v hiši. Je popolnoma zmedena. Pustila je delo in postala pozabljiva. Velikokrat je pozabila, kje ima Rizai obleko, Feridje noga¬ vice, Meti čevlje in Razi hlačke. Za vse sem bila kriva jaz. Grozila in prekli¬ njala je na čuden način: — Kje so Feridjine volnene nogavice? O, da te kolera pobere! Kje so Rizaijeve obleke? O, da te smrt objame!... Velikokrat mi je tudi rekla: — Umivaj si roke! Umivaj! Naj se ti roki posušita! Kje je škaf? O, da bi nikoli sreče ne našla! Prevod Halil Berisha 37 DR. KOVAČEVIČ ZA »ALTERNATIVU« INTERVJU r. Anto Kovačevič, roden 21. 3.1952 u Adi, Odžak, SR BiH. Gimnaziju pohadao u Zagrebu. Studirao u Beču filozofiju, slavistiku i istočno-evropsku povijest. Kao nadareni študent imao je stipcndiju austrijske vlade. Za vrijeme študija objavljuje u raznim filozofskim i literarnim časopisima. Poslije promocije u doktora filozofije vrača se u Zagreb s namjerom da se zaposli kao znanstveni suradnik »Instituta za istraživanjc migracija« u Zagrebu. U meduvremenu biva uhvačen i na staljinističko montiranom procesu osuden na 8,5 godina zatvora i konfiskaciju imovine. Po izlazu iz zatvora dolazi u Sloveniju, kako on kaže, »inspiraciju slobode«. Počinje honorarno predavati njemački jezik na Delavski univerzi Boris Kidrič u Ljubljani. Prije nekoliko mjeseci izašla mu je knjiga u Ljubljani »Musa Gazim Catič und seine Zeit« — monografija o bosansko-her- cegovačkom pjesniku. Zamolili smo ga za intervju i dr. Kovačevič se odazvao. 38 Alternativa: Sto mislite o komunizmu i komunistima? Dr. Kovačevič: Oni, koji misle da su komunistički režimi u srednjoj Evropi tvorevina zločinaca, ne shvačaju osnovnu istinu: te režime nisu stvorili nikakvi zločinci več entuzijasti uvjereni da su otkrili jedini put koji vodi u raj. Od- lučno su branili taj put i tako pogubili mnogo ljudi. Kasnije se pokazalo da nikakvoga raja nema i da su entuzijasti praktično ubojice. Alternativa: Kada su vas aretirali i s kakvim obrazloženjem? Dr. Kovačevič: 18. 10. 1981 kidnapiran sam od trojice policajaca iz Službe državne sigurnosti. Kidnapirali su me na ulici u Odžaku na način kakav se može vidjeti samo u Hitchcockovim filmovima. Bez obrazloženja i objašnjenja. Bez naloga za uhičenjc. Nestao sam a da nitko nije znao gdje se nalazim. Kada je nakon nekoliko dana moja supruga sva uplakana došla u Odžak u SUP pi¬ tati: »Znate li gdje mi je nestao muž«, odgovor je glasio: »Vaš muž je poludio.« Kidnapcri su me doveli u Doboj Mati Kržiču koji me pozdravio slijedečim riječima: »Ova če te noč progutati. Odveli smo te i nitko ne zna gdje si. Nikada više nečeš vidjeti svoga sina Tomislava.« Odmah je slijedilo pitanje: »Zašto si sinu dao ime Tomislav?« U toj kafkijanskoj atmosferi osječao sam se kao Kafkin Jožef K. Nalazio sam se u rukama »bosanskih pravovjesnika«. Tražio sam odvjelnika ali ga nišam dobio. Nakon sedam dana sam tek pritvoren i odmah mi je uručeno rješenje da mi se isključuje odvetnik iz istragc u »interesu bezbjednosti zemlje«. Sedam dana provedenih u SUP-u su pojcli skakavci jer sam rješenje o pritvoru dobio 24.10.1981. po podne. Nišam davao nikakvih izjava. Sutio sam. Ponovo sam tražio odvjetnika. Jedan od policajaca se derao: »Jebote advokat, jebote sud, jebala te država. — Mi smo advokati, sud i država. — Ovdje bez naše volje nitko ne dolazi. A bez naše volje nitko i ne izlazi.« Alternativa: Sto se je dogadalo kod istražnoga suca? Dr. Kovačevič: Za vrijeme islražnog postupka kršili su sva procesualna pra¬ vila stabilnoga pravnoga poretka — tako da legalne i na zakonu zasnovane istrage protiv moje osobe nije ni bilo. Zbog »sigurnosti države« su iz istrage isključili odvjetnika Stojejoš više povečalo eskalaciju represije nadamnom od Strane Službe za unutrašnjc poslovc. Alternativa: Zbog čega sle bili opluženi? Molim vas da citirate neke d i jelo ve vaše oplužnice. Dr. Kovačevič: Optužen sam zbog neobaveznih privatnih konverzacija — a sve ostalo su staljiničko-policijske montirane konstrukcije preko kojih se htjelo mene što više degradirati i uništiti — kako mene tako i moju obitelj. Za vri¬ jeme moga študija u Beču više puta su mi nudili suradnju s organima državne sigurnosti. Suradnju sam odbio, jer je to u suprotnosti sa civilizacijskim i mo¬ ralnim načelima na kojima počiva moj ljudski integritet i dignitet. Kada sam došao u Doboj Kržič meje pitao: »Hočeš li sad s nama — e, ako nečeš s nama onda hočeš ovdje« misleči na zatvor. Izmedu ostalog optužen sam i zato što sam rckao:... daje samoupravljanje kurac od ovce a da ovca nema kurca« — znači nišla. Zatim sam govorio daje Jugo¬ slavija najncslobodnija država da u njoj ne postoji sloboda misli, govora i vjer- oispovijesti, daje samoupravljanje utopija — Staniča za iskorištavanje radničke klase itd. itd. Moja optužnica je skovana »na izjavama dvojice svjedoka — bivših studenata — Filipa Ikiča i Ante Arežine — koji su kasnije opširno opis- 39 ali kako su od njih iznudeni iskazi. Tako isto se dogadalo i sa svjedokom Markom Udovčičem, radnikom na privre- menom radu u Njcmačkoj. Kada je došao iz Njemačke kao svjedok optužbe i potpuno zarijekao iskaz dat u istrazi objašnjavajuči način na koji je od njega iznuden iskaz — sudac okružnog suda u Doboju Stjepan Abrič se derao i pri- jetio mu sa pet godina robije zbog mijenjanja prethodne izjave. Marko je re- kao da je on samo potpisao što su mu na policiji napisali. Odmah je poslije te izjave ostao bez putnice i nije više mogao u Njemačku. Nakon godinu dana vračena je Marku putnica ali je izgubio dobro plačeno radno mjesto. Morao je prihvatiti teški fizični i slabije plačen posao. Visoka je cijena koju moraju plačati pravednici. Alternativa: Na kako dugu zatvorsku kaznu ste bili osudeni na prvostepenom sudu? Na kako dugu zatvorsku kaznu ste bili pravosnažno osudeni? Dr. Kovačevič: Prvostepenom sudskom odlukom okružnog suda u Doboju osuden sam na 8,5 godina robije i konfiskaciju imovine. Po članu 140 KZ SFRJ »ako je kazna licu osudenom za propagandu veča od 3 godine — može mu se izreči i sporedna kazna konfiskacije imovine.« Taj član kao i član 133. u našem zakonu postoji kao uspomena na našu veliku i prvu upečatljivu ljubav — JOSIFA VISARJONOVICA DŽUGAS VILIJA. STALJINA. Odlukom Vrhovnoga suda u Sarajevu kazna mi je smanjena na šest godina a imovinu su mi vratih. Tako da je moja obitelj koja je preko noči ostala bez krova nad glavom — na ulici više strahovala od moje sporedne kazne — kon¬ fiskacije — nego od glavne kazne višegodišnjega tamnovanja. Alternativa: Kaznu ste izdržali u zatvoru Zenica. Kakva su vaša zatvorska iskustva? Što je zapravo KPD Zenica? Dr. Kovačevič: Zenica je mješavina Logora doma i ludnice. Ne samo u smislu duševne bolnice (jer jednu trečinu osudenih čine psihopatske asocijalne ličnosti, koje uzimaju tablete za umirenje kako ne bi morali nositi ludačke košulje) nego u smislu nereda. Psihopate daju šarm svemu. Ona ima i karakteristike logora jer postoji prisilni rad, okoli su visoki zidovi ogradeni bodljikavim žicama, psi čuvari i stražari naoružani poluautomatskim oružjem. Zenica je dom ali ne u smislu obiteljskog doma i topline nego kao mjesto stal- noga boravka za 80 % povratnika koji dolaze več po treči put. Zenica je s obzirom na svoju ckološku struktura najzagadenije područje ne samo u jugoslavenskim nego i u svjetskim razmjcrima. Jedan dan boravka u New Yorku izazove toliko genetskih mutacija na ljudskom organizmu kao jedna radiografija pluča. U Zenici je zagadenje 12 puta veče. Zenička željezara izbaci godišnje 175 tisuča tona sumpordioksida, tisuče i ti- suče tona azovih plinova i drugih odpadaka. U krvi zeničke djece ima dva puta više oalova nego u djece iz drugih krajeva zemlje. Zenica je Černobil. Ona daje Jugoslaviji Čelik a njoj ostaje sumpordioksid. Dakle tamnica u kojoj sam morao prisilno boraviti je smještena na jednoj od najzagadenijih točaka u svjetskim razmjerama. Poznato je da su gradani Tetova kod Zenice tužili državu zbog njihovih prava na čist zrak. Alternativa: Kakvu resocijalizaciju imaju politički osucknici? Dr. Kovačevič: Proces resocijalizacije za političnoga osudenika počinje teškim 40 i iscrpljujučim radom u ljevaonici, brusionici i cinčaoni. Zatvorska penologija je kod osudenika klasičnoga tipa razvijala potrcbu negativne afirmacije u borbi za bolje uvjete u zatvoru. Tako se je kod kriminalaca, siledžija i ubica — ljudi bez ikakvih moralnih i intelektualnih svojstava (sposobnosti) stvarala podloga pomoči koje su, prodavajuči savjest, davali prednost svojim sitnim pogodnos- tima više nego životu političkih osudenika. Politički osudcnik ne može dobili lakše radno mjesto ukoliko nije bolestan. Ali ni sama bolest Cesto puta nije nikakva garancija da če se dobiti lakše radno mjesto. Imam Hasan Čengič, osudcn na procesu protiv Muslimanima, je zbog bolesti srca oslobodcn služenja vojnoga roka a u Zenici je radio u ljevaonici na istom mjestu, gde je pjesnik Džemaludin Latič obolio na pluča. Načelnik zdravstvene službe dr. Muhamed Haračič jc odredio moje radno mjesto u kučnoj radinosti — medutim upravnik KPD Zenica — Fadil Lipničevič nije se oba- zirao na liječničko mišljenje — i poslao me na »terapiju« u ljevaonicu. Cilj takvoga odnosa prema političkim osudenicima jest da se oni maksimalno ponize i unište, tako da bi iz zatvora izašli vani kao moralni, duhovni mrtvaci koji su ekonomski i socijalno potpuno nesposobni ljudi, koji su neprijatelji jednoga savršenoga socijalističkoga društva kao i sloja koji ga predstavlja. Tako se je ta kazna, za razliku od onoga što je proklamirano u našem kazneno-po- pravnom sistemu — pretvorila u drastičnu osudu najčešče nevinih ljudi koji imaju svoje uvjcrenje i ponos, kojih se ni pod koju cijenu ne žele odreči. Is- tovremeno je politički osudcnik u prosjeku savjesna ličnost duboko nesretan i potresen jer je prisiljen cijelo vrijemu promalrati tragiku i unakazivanje večine ljudskih biča kao i različite sadizme koji se tamo dogadaju, a da nitko od odgovornih u upravi nije spreman se iskreno zauzeti zajedan civiliziran i human odnos do sudbine ljudi koje su nepopravljivo tragične. Proces resocializacije uopče ne postoji. Uostalom svi pcnolozi znaju da zatvor ne može popraviti nikoga, a najmanje političkoga osudenika. Alternativa: Mnogi politički osudenici po izdržanoj kazni imaju velikih poteškoča u životu. Kakva su vaša iskustva od kada ste došli iz KPD Zenica? Dr. Kovačevič: Kada sam izašao iz zatvora došao sam ubrzo do tragične spoznaje da sam ja još uvijek rob koji može samo sanjati o radu, slobodi, kreativnosti — normalnim ljudskim i civilizacijskim potrebama i komu¬ nikacijama kako u okviru države tako i s tudinom. Došao sam bio do spoznaje da sam ja u stvari još uvijek u zatvoru ali samo na jedan perfidniji i istovre- meno drastičniji način — te da je cilj takvoga statusa i okoline u kojoj živim da u meni ubije svaku želju za slobodnim životom, ljubavlju, vjeri, nadanju te da bi ljudski konstruktivno sudjclovao u izgradnji žive i plemenite ljudske zajednice. Poslije izdržane kazne sam doživio razna preganjanja. Pregon je širi od zatvora kaže Alcksandar Solženjicin kao što je rat širi od oružane borbe. Izgraden je cijeli sistem preganjanja, mcntalnoga i egzistencijalnog razaranja osobe i obitelji političkoga osudenika i šire okoline. U okolini u kojoj politički osudcnik živi na svaki način nastoje unijeti paniku s čime nastoje postiči da najbliža okolina političnoga osudenika smatra krivim i okuženim tako da bi uvjerili druge da on mora biti državni neprijatelj. Tako su o meni govorili da sam pokušao otrovati vodovod i diči bolnicu u zrak ali zahvaljujuči »budnom oku« čuvara reda — su me spriječili. Sa mnom su u školi plašili djecu. Jedna učiteljica je djeci u šestom razredu govorila da sam opasan terorist itd. 41 22. vcljačc prošle godine milicijska patrola jc na otvorenoj cesti pred Bosan¬ skim Brodom zaustavila avtobus i bcz ikakvoga naloga bilo za pretres bilo za uhičenje izvukla me iz avtobusa. Tukli su me pred svima putnicima. Na šilu me odveli u Staniču milicije Bosanski Brod gdjc su me skinuli do gola i mal¬ tretirali oko tri sata vremena. Da bi apsurd bio još veči predali su me sucu za prekršaje i napisali prijavu zbog pružanja pasivnog otpora službenom osoblju. Moj pasivni olpor se sastojao samo u pitanju da li imaju nalog za uhičenje ili pretres (Sto bi trebalo biti normalno za jednu »pravnu državu« koja se diči svojim »humanizmom« na svakom mjestu i svakom koraku). Premda u svome ponaSanju nemam ni grama mržnje, objekt sam jedne mržnje več viSe godina. Dugo vremena nišam imao putnice »zbog toga Sto sam bio opasan za bezbijednost države« Sto je »naravno« apsurdno i smijeSno. Alternativa: Kakve su higijenske prilike u zatvoru? Dr. Kovačevič: Vrlo loSc. Prije svega kriminalci, koji nemaju osnovnih higijenskih navika, ne peru noge, njih, više od pola. Ako otvorite prozor hladno vam je, ali ako prozor imate zatvoren uguSi vas smrad. MiSevi se penju po zidovima, ulaze u sobe i jedu hranu. U sobama kraljuju stjenice i mnogi su pisali pritužbe zbog stjenica. Hasan Čcngič je pisao Sckretarijatu za pravosude i upravu žalbu i dobio je odgovor da to njima nije nepoznato, da oni znaju da u Zenici ima stjenica. Sobe imaju malcnc, posve malene, prozorčiče, kroz koje nije moguče dobili dovoljno zraka, osim toga, viSe osudenika ne pere noge ne pere donji veS, a mnogi se uopče ne kupaju. Zbog toga se u sobama javlja strahovito smrdljiv, ogavan i nezdrav miriš, koji čovjeka duSi. Kada sam godine 1982 doSao na izdržavanje kazne u Zenicu bilo nas je u sobi 185 osudenika. Soba je bila duga 40 a Široka 8 metara, Sto znači 320 četvomih metara životnoga prostora na 185 ljudi. Ako odstranite krevete koji takode zauzimaju prostor, ostane po pola četvorna metra po čovjeku. Možete li zamis¬ liti život, godinama, na pola kvadrata. Orvvellove godine 1984 su iz jedne sobe napravili tri kontejnera u kojima sada živi po 40 osudenika. Alternativa: Kakav je tretman poli tičkih osudenika u odnosu na kriminalce, siledžije, ubice? Dr. Kovačevič: Postoji odredeni budžet privilegija i pogodnosti na koje pre- tendiraju moralno, biološki i intelektualno siromaSni i propali višestruki zločinci i povratnici u zatvoru. U svome lovu na privilegije razvijaju satansku strast da teroriziraju i ponižavaju, te fizički napadaju političkoga osudenika. Glavni razlog za strahovit položaj poliličkih osudenika je šikaniranje od Strane krimi- nalaca koji su brigadiri po pogonima i sobne starješine. Moj brigadir je bio višestruki povratnik — uvijek zbog silovanja. Svaki put kada jc došao, bio je postavljen meni za brigadira. Za vrijeme izdržavanja kazne nišam mogao dobiti radno mjesto koje bi bilo u skladu sa zdravstvenim kartonom — premda sam to više navralno tražio. Išao sam upravniku na raport iz zdravstvenih razloga. Na kraju sam dobio objašnjenje daje liječnik pogriješio kod pisanja zdravstvenog kartona. Osudenik bi po ZIKS-u (Zakonu o krivičnim i prekršajnim sankcijama) trebao dobiti trečinu plače koju dobije radnik koji radi vani na istome radnome mjestu. Alternativa: Koliko ste vi zaradili za Sest godina? Dr. Kovačevič: Za pet i pol godina teškoga robijaškoga rada zaradio sam 70 DEM. 42 Alternativa: Kakva su pravapolitičkih osudenika? Dr. Kovačevič: Prava političkih osudenika su kršena na najdrastičniji način kako od Strane kriminalaca tako i od Strane zatvorskih vlasti pri čemu za to nitko ne odgovara. Vrlo lako može doči do montiranja novih procesa koji nisu utemeljeni na činjenicama nego na golom interesu isfrustriranih mentalno bo- lesnih i pohlepnih ljudi — koji su za sitne privilegije pripravljeni žrtvovati največe vrijednosti i živote političkih osudenika. Posebno težak tretman imali su bosansko-hercegovački Muslimani. Mučili su ih skoro dvije godine sa hra- nom iako su imali odobreno od Republičkoga sekretarijata za pravosude i upravu posebnu hranu u skladu s njihovim religioznim uvjerenjima. Na njihovom primjeru su flagrantno kršena sva ljudska prava. Mnogi su morali godinama čekati da bi dobili Kuran u ruke. Politički osudenik po svom statusu i tretmanu nije izjednačen s notomim siledžijama, okorjelim kriminalcima, lopovima, ubicama. Ne može dobiti izlaska u grad, iči za kraj tjedna kuči — provoditi odmor u krugu obitelji, nikada ne može raditi kao »čato« u knjižnici ili biti vanjski radnik, jer u njega se nema povjerenja. Politički osudenik nikada ne zna kada če točno izači iz zatvora jer u zatvoru može lako doči do novoga procesa. Isljam Mustafa, študent iz Dečana, kojcg su osudili kao marksista-lenjinista je u zatvoru bio ponovno osuden na 3,5 godine zato jer je navodno naertao — odnosno nagovarao druge da ertaju kukaste križeve. Pet nočiju u životu Isljama Mustafe bi bilo tema za Dantca i Dostojevskoga. Sest stražara ga je pet dana naizmjeničko tuklo od pasa prema glavi i drugi istovremeno od pasa prema dole. Od njega su htjeli iznuditi lažno priznanje. Tako su ga nemilosrdno tukli — da se je u jednom od stražara probudilo ono ljudsko i rekao mu: »Uzmi, popij čaj. Ti moraš izdržati batine... Ja te moram tuči... hraniti moram djecu!« Ivan Tundič — koji je po zloglasnom 133. členu osuden bio na4 godine zatvora — izašao vani nakon šest godina, Isto tako kao i Marko Pelivan. Isto tako odvjetniku Žarku Alesiču su u Zenici ponovo sudili i nemilosrdno ga tukli tako daje u zatvoru doživio dva infarkta i umro ubrzo zatim kada je izašao iz zatvora. Drago Pezer je bio osuden na 4 godine zatvora, Vrhovni sud mu je kaznu povisio na 6 godina. U Zenici je ponovno suden za vrijeme izdržavanja kazne na još 8 godina. Nakon 14 godina izašao je iz zatvora. Ilija Tolič je bio zbog terorizma osuden na 14 godina. Pred sam kraj izdržane kazne bio je osuden na još 10 godina. Nakon 22 godina izdržane kazne izašao iz zatvora. Perica Milisič iz Stupa kod Sarajeva bio je teško fizički maltretiran, tukli su ga i dva puta stavljali u izolaciju. Ing. Ivica Novakovič je bio nemilosrdno tučen i takode dosta vremena proveo u izolaciji zbog pokušaja bjekstva. Ima još nesretnih sudbina. To su samo neke. Alternativa: Zašlo ste došli u Sloveniju? Dr. Kovačevič: Mogu li pitati ja vas, a zašto ste došli vi? 1. Razlog zbog čega sam došao u Sloveniju je laj da nišam mogao u svom rod- nom mjestu riješiti osnovnih egzistencijalnih pitanja. Natjecao sam se na otvore- na radna mjesta i nigdje me nisu prhnili. Nišam mogao dobiti putnice itd. 43 2. Razlog je visi civilizacijski — pravno sigurnostni nivo ove sredine, koja se trudi da preko svojih legitimnih organa i ostalih civilizacijskih i humanitarnih instrumenata pruža prostor slobode, kreativnosti i da bi svakome priznao pravo do vlastitoga mišljenja. Mislim da je Slovenija inspiracija slobode i da bi i drugi djclovi SFRJ trcbali biti zavidni moralnim i civilizacijskim zračenjem kako vlada u Sloveniji a ne po svaku cijenu nastojati Sloveniju svesti na nivo Kosova i Makedonije. Alternativa: Što je to sa hrvatskim rukovodstvom i zašto je Hrvatska tako dugo Sutjela? Dr. Kovačevič: Dok se na hrvatskom prostoru, u centru srednjevjekovne hrvat- ske države, lansiraju provjeravanja i provode četničke i velikosrpske metode i diverzije čiji je cilj razaranje hrvatskoga civilizacijskoga, mentalnoga i poli- tičko-pravnoga korpusa, dotle se hrvatsko rukovodstvo brani sterilnom jugo- slavenskom sintezom koja je u svakom pogledu amortizirana i neproduktivna. To je zato, jer je to rukovodstvo došlo na scenu nakon puča u Karadordevu 1. prosinca 1971. godine. I na taj način ono je postalo taoc komunističko-dog- matske i velikosrpske strategije rastakanja hrvatskoga naroda i svih naroda Jugoslavije. Na taj način ono je postalo trula kasta nesposobna za inovacije i modernizacije u okviru svoje vlastitc narodne zajednice kao i Sire u jugosla- venskom i evropskom okviru. Sadašnje hrvatsko rukovodstvo je u sprezi sa militarističkim snagama, nasilno likvidiralo hrvatski demokratski pokret, koji se slobodno može nazvati hrvatskim prolječem ili drugim hrvatskim preporo¬ dom, koji je nastao nakon privremenoga poraza velikosrpske staljinističko- represivne udbaško-policijske strukture na brionskom plenumu 1. srpnja 1966., čiji je simbol bio lider velikosrpskoga podzemnoga pokreta Aleksandar Rankovič, koji je na crnom spisku imao oko 2.400.000 gradana Jugoslavije koji su uglavnom bili Hrvati, Muslimani i Albanci. Ovoje egzaktan dokaz kakav je bio položaj hrvatskoga i drugih naroda u Novoj Jugoslaviji koji su se su- protstavljali velikosrpskoj hegemoniji i represiji. Alternativa: Što po vašem mišljenju trebaju činiti Albanci i kako se trebaju ponašati u borbi za svoja politička prava? Dr. Kovačevič: Albanski narod se nalazi u okupatorskom statusu u odnosu na svoju vladajuču kastu, kao i u odnosu na velikosrpsku imperijalnu gospodar- sku strategiju na čelu sa Miloševičem i njegovim epigonima (Čosič, Draškovič, Isakovič itd.). Albanski narod je najprogonjeniji na planeti i to se može egzaktno dokazati kako po broju poliličkih osudenika kao i nevino ubijenih gradana medu kojima ima veliki broj djece i omladine što predstavlja jedan od najsramotnijih epizoda u povijesti Kosova, Srbije, Jugoslavije, Evrope i svijeta na što srpski faktori, a prije svega njegov intelektualni instrument SANU, Društvo knji¬ ževnika Srbije, humanistička inteligencija uopče ne reagiraju, što znači da su ne samo serviseri nego i kreatori velikosrpske strategije koja predstavlja jedan od najdrastičnijih simbola progona albanskoga naroda sa silno iracionalnom tendencijom da se to proširi na Hrvate, Muslimante, Madare, Črnogorce, Make¬ donce i Slovence. Smatram daje to maksimalno šietno za srpski narod i njegove svijetle demokratske, slobodarske i viteške tradicije i bunama Srbije protiv im¬ perialnih okupatorskih strategija i vlastitih obrenovičevsko karadordevičevskih i četničkih diktatura i represije. Protivnik sam svakoga nasilja i mržnje pa isto tako mislim da Albanci ne smiju odgovoriti na teror, koji ničim nije opravdan, s kontraterorom i mržnjom prema bratskome srpskome narodu jer je i on došao u opasnost da postane zarobljenik svojih vlastitih kasta i iracionalnih apetita 44 monstruoznih fiihrera koje simbolizira Slobodan Miloševič. Albanski narod mora pod cijenu patnje, odricanja i golemoga investiranja u svoj vlastiti moralni i civilizacijski kapacitet doči do nivoa zrelosti, preko kojeg če ponuditi platformu za ravnopravno življenje i miroljubivo rasplitanje aktu¬ alnih konflikata koji nisu nikom u interesu. Albanski narod, kao i svi narodi Jugoslavije, ne smiju nasjesti na četničke i Miloševičeve programirane pro¬ vokacije čiji je jedini cilj kaos, krv, nasilje i stvaranje novoga Libanona Ev¬ rope i uvlačenje Evrope u treči svjetski rat u kojem bi izginuli nevini pripadnici svih naroda u Jugoslaviji za interes jedne iracionalne zaslijepljenosti Slobodana Miloševiča i njegovih slugu nego treba iz progona, boli i poniženja napraviti produktivna platformu i model za rasplitanje krize preko koje če svatko biti ponosan na svoj identitet i zajedničku radost što sreča njegova naroda nije izgradena na patnji i krvi porobljenoga naroda. Alternativa: Sto mislite o tvrdnjama i napadima na bosansko rukovodstvo koje oplužuju kao »fundamentalističko«? Dr. Kovačevič: Nakon što su imperijalističke optike ustvrdile da su Slovenci i Albanci separatisti, a Hrvati genocidan narod, sada su na redu Muslimani. Samozvani stručnjak za Islam, neprekidno u istočnjačkoj štampi eksploatiran kao »teoretičar« i »eksplikator teze o vječnoj, prirodnoj i urodenoj opasnosti Islama po sve Stoje civilizacijsko i napredno po ovim nebom«, Miroljub Jevtič, odaslao je nedavno iz Pariza a putem »intervjuva« predsjedniku CK BiH i Nijazu Durakoviču slijedeču strijelu: »Izjava Nijaza Durakoviča daje u vreme Osmanske imperije u Bosni vladala tolerancija identična je stavovima islamskih fundamentalističkih pokreta u svetu, uključujuči i najmračnije, kakav je Homeinijev«. Dakle islamski fundamentalizam u bosansko-hercegovačkom rukovodstvu držim čisto Jcvtičevsko ucjenjivačkom izmišljotinom. Alternativa: Kako vidite izlazak iz jugoslavenske krize? Dr. Kovačevič: Uglavnom su se iskristalizirala dva koncepta pomoču kojih se misli zemlju izvesti iz krize: jedan je totalitarni model staljinistički-boljševički, koji misli da samo šilom, presijom, hapšenjima i zatvaranjima može izvesti zemlju iz krize, i drugi, demokratski koncept, koji se zalaže za civilno društvo. Koja če od ta dva koncepta pobijediti, teško je reči. Ja sam nepopravljivi op- * timista i vjerujem u pobijedu demokratskoga modela. Jugoslavija može izači iz krize samo onda ukoliko prihvati najvrednija dostig- nuča zapadno civilizacijskoga kruga a to znači ako prihvati kao svoj čredo sve relevantne tekovine i vrijednosti zapadne civilizacije a to su: a) potpuna sloboda kako pojedinaca tako i naroda s pravom na samo-opre- deljenje i otcepljenje sa pravom udruživanja u državno-političku zajednicu sa svakim narodom u Evropi i svijetu; b) poštivanje integriteta i nepovredivosti svake ljudske osobe koja ima pravo da slobodno misli, stvara i osječa i da se na sve moguče načine organizira u sve moguče forme socijalnih i političkih organizacija prema vlastitom izboru; c) pravna država, nezavisno sudstvo i na osnovu toga izgradnja civilnoga društva preko kojeg treba oboriti monopol partije i razmontirati represivne strukture koje moraju biti podredene interesima slobodnih gradana i slobodnih naroda Jugoslavije. 45 Alternativa: Sto mislite o Slobodanu Miloševiču? Neki ga nazivaju genijem? Dr. Kovačevič: Slažem se s onima, koji kažu daje Slobodan Miloševič genij. Nijednom srpskom političaru u zadnjih 150 godina nije pošlo za rukom ono Stoje pošlo Slobodanu Miloševiču! Što to? On je jedini »uspio« zavaditi Srbiju sa cijelim svijetom, s vječnim savezni- cima i prijateljima — ANTANTOM. Danas i Vašington i Pariz i London osuduju njegovu političku filozofiju. On ima pravo da u okviru svoga naroda gradi imidž i politiku, koja je za njega prihvalljiva iako osobno smatram daje njegova ikonografija i metodologija povijesno i civilizacijski amortizirana. Ako srpski narod ima želju da ima takve lidere, to mu nema pravo nitko osporavati i to je njegova interna stvar, ali ta politička filozofija se može primjenjivati na samo njegovom vlastitom terenu. Svaka pretenzija da se ta metodologija i tehnologija proglasi interesom svih ostalih naroda i narodnosti Jugoslavije predstavlja povijesno civilizacijski anakronizam. 46 ULLMAR QVICK (SUEDI) TRE FEMIJE emija i pare hyri ne jeten time ne vitin 1969. Ne ate kohe bera $apat e pare ne mesimin e gjuhes shqipe. Nje nga tekstet qe studjova ne fillim ishte tregimi i Migjcnit »Luli i vocerr«. Luli me beri per vete menjehere. Ai eshte nje djale i varfer, nxenes i shkrimtarit dhe mesuesit Migjen, ne kohen e mbretit Žog. Shumica e femijve te shkolles vinin nga familje te pasura dhe Luli shikon gi/.mct e tyre me luster. Migjeni e pershkruan Lulin e vocerr ne menyre qe ta konkretizoje ne imagjinaten tone: me hunde picrrake te skuqur nga te ftohtit e mengjesit, me xhakete teper te madhe dhe me opinga le grisura, ncper te cilat shihen fare mire te gjithe gish- tat e kembeve. Me humanizmin e tij te thelle autori na jep te kuptojme se djali i varfer ia ka fituar zemren. Ja se si shkruan Migjeni: »Nganjehere i afrohet mesuesi Lulit. Dhe kur e ka fy tyren e dlirte dhe pa pugrra, mesuesi ia ledhaton faqct, gushen, e Luli i afrohet, ia merr doren, e shikon me sy pellumbi dhe kishte dashte t’i fali digka mesuesit. Por vjollca nuk ka. E Luli i vocerr ?ka mund t’i fali mesuesit tjcter? Ve§ ne ia falte opingat e veta, qe kane hapur gojen si me dashte me e hanger mesuesin. Po, po, opingat e Lulit te vocerr kane me e hanger mesuesin.«- Me kete Migjeni na tregon se varferia e femijve po e ha vazhdimisht e nuk mund te heshte para mjerimit. £do mesues eshte takuar me vcllezerit dhe motrat e Lulit, megjithese rretha- nat ekonomike e shoqcrore mund te ndryshojne. Me kujtohet Sivja e vogel, nje nga nxeneset e mia 15 vjet me pare.- »Zoti mesues! Pse duhet te kemi pushime te shtunen dhe te dielen? E ndjej veten me mire ketu se sa te shtepia.« Duke veshtruar fytyren e saj te zbehte, mendoja: »Ti e ke babane alkoolist dhe shoket e tij pijanece ta shtijne friken. Te shtunat dhe te dielat deshiron te jeshe tjeterkund.« Mund te numeroj shembuj te tjere nga pervoja ime si mesues ne kete vend te pasur, qe quhet Suedi, por nuk dua te ju merzis. Luli i vocerr, pra, me eshte gdhendur ne tru, ndersa qindra personazhe te tjera letrare jane tretur si kripa ne uje. Ndoshta Luli u rrit dhe u be ushtar i Luftes nacional-^lirimtare. Ne ate lufte, ku liria u fitua me gjak e zjarr, 5 izmet e ndritshme te shokeve te Lulit nuk vlenin asgje ne krahasim me vetmohimin dhe qendresen e tij. Ndoshta gruja plake qe pashe njehere ne Shkoder, e perkulur para Monumentit te deshmoreve, e veshur ne te zeza, ishte nčna e Lulit te vocerr. Besoj se po. Fotografia qe bera mbane mbishkrimin »Shkoder, 24 korrik 1979.« Tridhjete e pese vjet kishin kaluar pas luftes, por nenat nuk harrojne. Djali i dyte, i vogel, me pantallona te shkurtera, me kembe te zbathura e nje kemishe humaje, qe ia kishte qepur vete gjyshja, hyri ne skene disa vjet pas Lulit te Migjenit, kur fillova te oricntohesha ne boten shpirterore te poetit shqiptar Fatos Arapi. Fatosi ra heret ne dashuri me detin. Me detin Jon afer qytetit Vlore. Ne nje poezi me titullin »Deti«, poeti pershkruan takimet e tij me te, kur ai ?do mbremje i dihe ne breg. Ne fantazine e djaloshti Fatos valet e delit u bene kuaj te bardhe, te cilet suleshin neper hapcsira, turfullonin dhe binin poshte me kembe te lhy- era. Panorama e dctit, gjithmone ne levizje, jepct me figura te pjekura ne poez- ine e Fatos Arapit. 47 £ka se Vlora e femijerise se poetit ishte qytet i amullise: »Qielli malarik, shkrehur, veremosur, Mesjeta e vdekur dhe epavarrosur.« Dhe Arapi konstaton: »Femijnia ime loderguacash deti. Zogu s’e do Vloren, Vlora s’e do mbretin.« Ashtu dukej jeta dikur. Lejleket benin krrak-krrak-krrak neper minarete. Mbaruan lodrat me guaskat e detit, filloi lufta dhe Fatosi 12-vjcgar nuk shpetoi nga tmerri: kater shoke te vrare nga fashistet ne tetor 1942. »Ne oborrin e vogel te shtepise me kallama, nje kemishe e pčrgjakur, m bi nje dege ulliri.« Kjo ngjarje shume tragjike ishte pika vendimtare ne jeten e djaloshit. »Femijnia ikte... kryet kthyer nga prapa... Thelle syve te saj - ajo dege ulliri lyer me gjakun e shokeve.« Ishte teper heret, por djaloshi kuptoi: »Dite te tjera te zjarrta, para meje shpaloste lufta e madhe e popujve.« Fatos Arapi u be partizan dhe ne moshen 14-vjegare si ushtar i UN£SH, bashke me shoket e tij, kaloi Shkumbinim ne qershor te vitit 1944. Gjate takimit tone ne vitin 1979 me tregoi se si kacavarej midis trupave te ushtarcve me te forte, te cilet beheshin zinxhire neper lumc per ta nxjerre pertej Shkumbinit. Pastaj i ra te fiket dhe kur e mori veten zbuloi se ishte rrezuar mbi trupin e nje kali te vdekur... por akoma te ngrohte. Me gjithe mizorite e jetes, shume njerez mund te ruajne si thesar digka te embel, di?ka te bukur, nga ditet e feminise. Keshtu ndodhi dhe me Fatos Arapin. »Humba ne shoqeri me detin. Ike deti - ec une pas tij. Ike une - hajde deti pas meje.« Ne kujtese i mbeten edhe pellumbat e shtepise se nenes. Po japim poshte rrefimin poetik te Fatos Arapit, drejtuar djalit te tij: DJALITTIM QE LUAN ME PELLUMBA Tani qe ti i mbushe tč trembčdhjetat, tani qe ti po luan me pellumba,- Me nenen grindesh ndonje po te humbi, se t’i deboka nga kuzhina me fshese... 48 Une isha partizan trembedhjcle vjcg. Dhe partizan do te thote dhe mali, dhe partizan do te thote dhe uria; dhe partizan do te thote shoku i vrare dhe ti qe s’e beson vdekjen e tija... Po mua me kish marre malliper nenen, me kishte marre per gjyshcn e gjore, kerkova leje dhe u niša kembe: c/e n ga Tirana - kembe gjerne Vlore... Kur dielli perendonte tej mbi ujčra, s’e di se si u gjcnda ne baxha,- atje me prisnin tufat me pellumba: me paskesh marre malli per ata... Sqep me sqep loznin neper ere, duar e grushte mbushur me gugitje: nje veze e vetrne e mbetur ne foleze, perbrčnda saj zokthi qč g uk iste. Perkulur mbi te me thonj c gishterinj, giflosja, thyeja levozhgen e forte. Automatikun hedhur kraheqafe, prej veze nxirrja pellumbin e bardhe. Degjova gjyshen qe thirri pcrposhi: - Uh, korba une, paska ardhur Fatosi... Portretet femijve qe po ju paraqes ne kete skice jane vendosur ne kornizat e nje kohe te ashper. Por ky konstatim nuk mjafton. E dime shume mire se jeta eshte lufte e kontradiktave. Polarizimi lufte (paqe, dashuri) urrejtje i pershkon shekujt. £do fatkeqesi, si per mrekuli, mbane ne vetvete faren e digkahit tjeter. Ku urrejtja eshte me e madhe gelin lule shpresash. Shtypja me e urryer me ne fund lind nje shperthim glirimtar. Qdo sistem skllaverues do te shkatrrohet heret a vone. Historia e popullit shqiptar na meson se sakrificat mbinjerzore nuk jane pa kuptim. Perkundrazi. Pa flijime Shqiperia nuk do te ekzistonte si shtet i pavarur sig eshte sot. Digka shume e veshtire ne boten e superfuqive te sotme. Do te mbaroj me poemen »Thirrje« te Ali Podrimjes. Kjo poeme u botua per here te pare ne vitin 1961. Poema i kushtohet Lilit, »vcllaut tim, qe humbi ne tufanin e luftes. »Menjehere me beri pcrshtypje jashtzakonisht te madhe si poezi me vlere te posagme dhe eshte fakt i habitshcm se Ali Podrimja e shkroi kete poeme shume heret, ne ate kohe kur ishte nxenes i gjimnazit te Gjakoves. Kjo poezi eshte perkthyer ne shume gjuhe te tjera dhe, sipas mendimit tim, dallohet si nje nga veprat me te mira te letersise boterore mbi temen e humbjes dhe mallit. Ne fillim poeti e perdor figurcn e pellumbit ne nje menyre krejt konkrete - ky pellumb na duket aq i vertete sa pellumbi i lartpermendur i Fatos Arapit. Si figure ka me shume se nje synim: lidhct me boten e femijve, fluturon si imagjinata e poetit te ri, vcpron si lajmetar - qenka i njohur si i tille qe nga koha e Dhjates se vjeter - dhe sipas Fjalorit te shqipes se sotme (Tirane 1984) eshte simbol i butesise, i paslertise, i bukurise dhe paqes. Lili i zhdukur ze vend ne mendjcn e vellaut te tij, merr trajten e dukurive te natyres. Aliu e kcrkon ne krahet e zerat e shpcndcve, ne rrezct e diellit, ne barin e livadhit. E tille eshte dashuria dhe malli i njeriut tek ata qe jane te lindur per malle e dashuri 49 dhe poeti na zgjon kete ndjenje me giltcrsine e kengeve popullore, qofte shqip- tare, qofle nordike... Vellau i humbur, Lili, megjithese na paraqitet i lidhur me ambientin e caktuar, me rruget e Gjakoves dhe Erenikun nen Uren e Tabakut, me mjeshtrine e po- etit te ri ngrihet ne pergjithesim dhe behet me shume se nje fat njeriu: Ali Podrimja i kendon fatit te nje populli, i čili eshte bere viktime e qellimeve te shumta grabitqare gjate shekujve. Une edhe ne vendin tim nordik mund te takohem kudo me Lilin e humbur neper rruget e mergimit. Dhe poeti pyet: »A te kujtohet Ereniku rreze £ a bratit, guralecat, vapa? Dhimbja e mergimit eshte e lidhur jo vetem me njerezit e dashur por edhe me lumenjte, malet, token dhe ajrin e vendlindjes. Letersia artistike ka nje veti te fmueshme: na jep te kuptojme dhe te ndiejme thelle rrethanat njerzore ne nje ambient te caktuar etnik, shoqeror dhe kohor. Dhe kjo eshte me vlere jo vetem letrare, por na ndihmon ta pastrojme ndergjegjcn tone shoqerorc, sa te rritet respekti dhe kujdesi per popujt tjere, qofshin ata larg nesh apo afer. Luli i vocerr, Fatosi (Fatos Arapi si djale) dhe Lili janc pjese te dashurise sime per popullin shqiptar. Literatura: Migjeni: Luli i vocerr. Botuar me pare ne Rreze drite, Tirane 1941. Citatet jane ne perputhje me ortografine e perdorur ne Migjeni »Vepra«, Tirane, 1988. Fatos Arapi: Ritme te hekurta, Tirane 1968. Drejt qindra shekujsh shkojme, Tirane 1977. Duke dale prej endrres, Tirane 1989 Ali Podrimja: Thirrje, Prishtine 1961. Biblioteka »Jeta c Re«. Ortografia sipas botimit Ali Podrimja: Poema. Prishtine 1979. QERIM UJKANI MESJETARET e antike plang as shtepi As kujt t’i trokasin ne dere As te japin as te marrin Cirilika s ’u merret vesh Perpara s ’u bejne kembct Si te shqitcn nga milct Anatemat fantazmagorite Syle ua merr drita atomike E kthejne ne mesjete E bejne piken e qcjfit Nen kambanat bizantine Pine veren e tempullit 50 LE MONDE PIPLOMATIOUE - PARIŠ SULME TE RENDA N DAJ TE DREJTAVE TE NJERIUT NE JUGOSLLAVI »TE DIFERENCUAR« SHOIPTARET E KOSOVES N je gjendje eksplozive sundon ne Kosove, Krahine e Republikes se Serbise (Jugosllavi), ku shumicen e popullise e perbejne shqiptaret. E mberthyer nga ringjallja e nacionalizmave dhe e kercenuar te shperbehet, Federata Jugosllave nuk paska mjet tjeter per te shpetuar, vegse duke ndermarre sulme ndaj te drejtave te njeriut? Qysh nga shpallja e gjendjes se jashtezakonshme nga au- toritetet c Beogradit ne shkurtin e kaluar, udhehcqcsit lokale po e forcojne me tej represionin, i čili quhet »diferencim«. Nga Antuan Garapon* Nje atmosfere frike sundon ne Kosove. Mjaft veta kane refuzuar te takohen me Delegacionin e Fcderates Nderkombclare te te Drejtave te Njeriut i ardhur per te bere hetime ne vend 1 . Autoriletct e Krahines e, pikerisht Vejsel Latifi, Sekretari i Jurisprudcnces e ka hedhur poshte kerkesen per te vizituar burgun kujane te mbyllurZ. Azem Vllasi, ish. Sekretari i Lidhjes se Komunisteve me te tjere te burgosur politike, midis te cileve nje vajze Hatmona, e denuar me dy vjet e gjysme burg, sepse ishte »perzier« ne nje demonstratč me nje shoqe. Megjithate kemi mundur te mblcdhim deshmi te drejtperdrejta, sidomos ne saje te ndihmcs se nje prifti katolik: pjesa dcrmuese e popullsise eshte myslimane por, shpcshhere ateiste dhe bashkebiseduesit qe kemi takuar ishin te mendimit njezeri se gjendja e ndere nuk ka asnje karakter fetar. Ne afersite e Prishtines, kryeqendra e Kosoves nja 50 kilometra duke kaluar nje rruge te paasfaltuar, na priten ne nje ferme mjaft modeste: »Isha gjykates ne Kline, na shpjegon Ali Foniqi, 35 vje?, kur me 6 dhjetor 1985 ne mengjes duke shkuar ne pune, police te veshur ne civile me arrestuan dhe me guan deri te stacioni i policise, ku me rrahen ne menyren brutale. Ne oren 11 me ra te fiket dhe nje mjek erdhi te me shihte, midis oreve 13 e 20 goditjet u nderprene. Qysh nga ora 20 deri ne oren 5 te mengjesit dy agjcnte kane vazhduar te me rrahin, duke me kercenuar se do te me burgosnin gruan dhe vellezerit e mi;gjate tere kesaj kohe, duhej te rrija me kcmbe, me duart pcrballe murit. Tekebramja duhej te »pohoja« se kisha qene ne Shqiperi - gka ishte e pamundur gjale kctij dimri per shkak te bores dhe kohes se keqe - dhe se isha takuar me njerez politike: - duke mos njohur emra - u kam dhene vetem emra te kengetareve. »Torturat ishin shume te rcnda: kam urinuar gjak gjate dhjete ditesh dhe kam pasur nje pleurezi per shkak se me kane hedhur ujet te ftohte mbi fytyre dhe trup qe te me benin te vija ne vete. Nje mjek erdhi per teme bere injeksione. Torturat zgjaten dy muaj e gjysme. Qdo dite prej ores 6 deri ne oren 14 me merrnin ne pyetje. Mandej, policet me kane guar te nje psikolog, i čili me bente * Gjykates, anetar i zyrcs se Federates Nderkombetare te te Drejtave te Njeriut. 1 Misioni i FNDN (F1DH) ka qendruar ne Kosove prej 24 deri ne 29 shtator. Ai ishte i pcrbcre nga Luiza Kristian, avokate ne Ijander, nga Šalih Kabashi, profesor, anetar i Komitetit slloven per te drejtat e njeriut dhe nga Antuan Garapon. 51 pyetje pa lidhje, per shcmbull: gka eshtc me e rende: 1 kg pupla apo 1 kg plumb, ose cilat jane vendet kufitare me Jugosllavine? »Me dcnuan me 7 vjct c gjysmč burg ne shkallen e pare dhe denimi u zvogelua me 3 vjet pas gjyqit te apelit. Prej 2 vjetesh kam dale dhe kam qene i detyruar te shkoj ne fshat; kam humbur vendin e punes, gruaja ime qe ishte mesuese, edhe ajo e ka humbur punen; pasaporten ma kane marre. Jam inteleklual, s’di te punoj token dhe, qysh se me kane torturuar nuk me ka mbetur shume force, ndonjeherc kam marramcndjc dhe »humb lidhjen« me realitetin. »Sipaš mendimit tim, gjithe kjo ndodhi sepse im vella vertet ka qene ne Shqiperi. Ai mendonte se atje do t’i kryente me shpejt studimet e tij. Pastaj e arrestuan dhe e denuan me 5 vjet e gjysme burg, tashti gjendet ne Kroaci«. Rrefimi i Z. Mustafe Krasniqit eshtc perafersisht i njejte: e arrestuan me te atin diten e marteses gjale dasmes. Te dy u akuzuan se kishin nje liber te botuar ne Shqipčri qe perfshinte pjese nga shtypi nderkombetar ne lidhje me ngjarjet e vitit 1981 te Kosovcs. Te dy u torturuan, sidomos i ati gjashtedhjete e tete vjegar,ish-partiz.an, i čili gjithmone kishte qene anetar i partise komuniste. Ankohen para se gjithash per gjilperat qe u kane ngulur nen thonj. Djali u denua me dy vjet burgim, ndersa i ati me dy vjet e gjysme. Ky i fundit u semur nga tuberkulozi dhe vdiq ne kohen kur u lirua. S’e kishin njoftuar per vdekjen e gruas gjate burgimit. Tani, Z.Mustafa Krasniqi i čili ishte ne vitin e trete te socilogjise, punon token: gjithashtu ia kane terhequr pasaporten atij si edhe te gjithe kusherinjve, eshte ngulur ne fshatin e tij ku s’mund te dale. ' Eshtc »i difereneuar«. »Diferencimi« eshte nje proces krejt zyrtar, i čili i jep mundesi Lidhjes se komunisteve te shpalle kunder interesave te popullit nje mendim, dhe pra te margjinalizohet gdo njeri qe e perkrah kete mendim, duke ia marre punen (partia leshon ende ne Kosove vertetime te qendrimit te drejte moral e ideologjiko- politik, te demosdoshme per te fituar nje pune!), eshtc e ndaluar qe te botohen vrprat e tij, qe t’i jepet nje prone etj. Atehere, behet e rrezikshme qe te vizitosh a te takosh nje »te difereneuar« dhe per shcmbull te shkohesh ne varrimin e njerezve te familjes se tij. Eshte fjala pra, per nje fare »vdekjeje civile«. Rasti na dha mundesi qe te lakoheshim me Doktorin X.., (ai nuk deshiron qe emri i tij te behet i njohur publikisht), diten kur mori nje leter ne te cilen e njoftonin, per perjashtimin pa arsye nga Lidhja e komunisteve. Ne pergjithesi keshtu fillon »diferencimi« Mjekut iu bene presione te forta qysh kur ka nenshkruar apelin, i čili nuk kerkonte asgje (jeter ve?se majtjen e Kushtetutes se 1974. Perfaqesuesit e partise erdhen ne zyren e tij per ta frikesuar dhe i kerkuan qe te braklistc vendin e punes. »Jela ketu s’eshte me e mundur per mua, thote ai, duke na perejelle, jam i vetedijshem se nje dite duhet la leshoj vendin e punes: duan te me pengojne te flas, por s’mund te me pengojne te shoh, te kuptoj gjithfka po behet; bisturaimenuk ben dallim midis serbeve dhe shqiptareve«. X... eshte profesor ne Universitet dhe mban ligjerata krejt ne gjuhen e huaj qe meson. Studentet serbe, te cilet ishin gjithsej 3, kane refuzuar t’i ndjekin mesimet dhe kane kerkuar dhe fituar te drejten per arsimin ne te njejten gjuhe te huaj, por te dhene nga nje serb! »Diferencimi« i ka lene pa punc dhe i ka nxjerr ne periferi qindra intelektuale shqiptare qe prej tete vjetesh, por nuk ka prekur asnje serb. 52 Ne marsin e vitit 1989 ne vigjiljen e ndryshrmit te kushtetutes qe e zvogeloi autonomine e krahines, policia ka futur ne burg pa gjykim disa qindra kuadro ekonomike, pcrsonalitete me ndikim, madje me perpjesetim me te vogel intel- ektuale. Ky proces, i pafajshcm nga nje pikepamje thjesht formale, duke qene se ligji lejon arrestimin e gdo njeriu qe rrezikon rendin shoqeror dhe ta fute ne nje rezidence te caktuar (por, pa e cekur qe behet fjale per burgun) quhet »izolim«. Z. Rexhep Iberdemaj tregon se policet erdhen ne oren 3 ne mengjes te armato- sur deri ne dhcmbe, per ta arrestuar dhe per ta guar deri te stacioni i policise ne Peje. Pastaj e guan me autobus bashke me disa veta te tjere deri te burgu i Leskovacit, ku e keqtrajtuan bile e torturuan. »Ne hyrje, afer nje tavoline, gjen- dej nje rojtar i burgut dhe, me sa dukej nga mantili i bardhe dhe stetoskopi rreth qafes, nje mjck, i čili merrte shenime per shendetin tone. Kur i thashe se vuaja nga zemra, me la nje petk mbi kraharor dhe me rrahen me pak se te tjeret...Me e veshtire per mua ishte qe te degjoja britmat e shokeve te mi, te cilet i torturonin. A vdiq dikush? Nuk e di ... nje gje eshte e sigurt se u desh nderhyrja mjekesore disa here. Une kam pergjuar nje shok, te cilit disa here i ra te fiket natcn dhe villte (duket ketu turpi karakteristik i njerezve te torturuar, te cilet flasin me shume per vuajtjet e te tjereve sesa te vetat). Te nesermen ne mengjes mora aktin qe me njoftonte se isha i izoluar:«I lartpermenduri eshte i afte te takoje njerez te tjere dhe t’i goje kud, te deshiron«. Ne te vertete, policia s’ma ka falur qe kam marre si nepunes ne kafenene time nje ish-profesor te se drejtes, i čili kishte qene »i diferencuar« dhe ishte i papune: kete e bera vetem per humanizem qe te kishte nje mbrojtje shoqcrore per vete dhe per familjen. »Qysh kur kam dale, me kane terhcqur pasaporten time, nuk mund te kem kontakte me vellezerit e mi, te cilet punojne jashtc: njeri prej tyre bile s’ka guxuar te vije ketu per varrimin e prinderve«. Rrefimi i tij u nderpre kur hyne ne kafe dy police te veshur civile, qe na ndoqen gjithe pjesen tjeter te dites. Dcshmilari yne u largua, duke na folur per friken se mund ta gonin ne mbremje ne polici! Z. Anton Kolaj nga fshati Zllakuqan dhe Z. Ramadan Murtez Krasniqi nga fshati Zajm kane qene te izoluar 86 dite, sepse kishin kundershtuar ndryshimin e emrit te shkolles se lyre, e čila mbante nje cmer shqiptar dhe tash e tutje quhet Josip Broz Tito. Ne te njejlen kohe qe autoritetet »bcjne diferencimin« dhe vene ne izolim kundershtaret, gdo gje duket sikur Kosova eshte »e diferencuar« nga pjesa tjeter e Federates jugosllave dhe e izoluar nga bota. Shkeljet e te drejtave te njcriut megjithese nuk jane te njohura nga opinioni publik nderkombetar, arrijne nje gjeresi dhe nje shkalle te rcndc te pashoqe ne Evrope, perveg Rumanise. Deri tashti s’eshte bere as nje bilanc dhe asnje dokumcntim: kete na shpjegon Z. I Ibrahim Rugova, kryetari i Shoqates se shkrimtareve: njerezit ketu i ka kapur nje fare fobie ndaj dokumentit, aq denime te renda kane pesuar sepse kane ruajtur ne shtepi qofte nje tekst te thjeshte, qofte nje liste ose nje čope gazete etj.« Nga te dhenae vete autoriteteve te Krahines, nga viti 1981 deri 1988, jane thirrur 584.373 kosovare me prcjardhje shqiplare nga policia per arsye te ndry- shme (nga marrja e zakonshme ne pyetje deri ne arrestim), pra nje e treta e popullsise shqiptare ne Krahine dhe kunder 71000 vetash jane ngritur padi penale. Shtypja e turbullirave te miirsit 1989 pcrfundož zyrtarisht me 29 te 53 vdckur. Organizatat e mbrojtjes se te drejtave te njeriut ne Kosove ne mčrgim kane paraqitur nje liste me 58 emra. Gjithgka qč čshtč dhene nga kčlo dčshmi, te kujlon stalinizmin me te vjetčruar, me le zhveshur dhe kjo bčhet me 1989, ne kohen a perestrojkčs, 1500 km larg nga Parisi, ne nje vend si Jugosllavia, pcr tč cilin mendohej se metoda te kčtilla i kishte lene pergjithomone bile pčrpara vendcvc te tjcra socialiste. Me 09 Nčntor ’89 Pariš KONFERENCA'E SHTVPIT E FEQERATES N.DERKOMBETARE JE TE DREJTAVE..NJEREZORE (F.N.D.NJ) PER KOSOVE P rezente: — Kryetari iF. N. D. Nj — Mr. Antoin Garapon, jurist; — Mr. Alexis Struve, nga A.C.A.T.; — Mme. Ninaj Mame, kryetarja e Drejtave te Njeriut te Senegalit; -— profesore te profileve te ndryshme; — shqiptarč me banim ne France: — gazetari i TANJUG-ut; — Mirko Galic, gazetari i »Danas«-it; — Atasheu i shtypit le Ambasades te Jugosllavise ne France Konferenčen e hapi Kryetari i F. N. D. Nj. čili pos tjcrash tha: »Po te kishim marrč lajme para disa viteve se nje pčrfaqčsuesi te F. N. D. Nj. iu kercenuan me vdekje, atehere do tč mendonim Amerikčn Latine apo Af- rikčn. Pra, njč sjellje aq e ultč nga Qcveria Jugosllave nč Kosovč bčri qč punčn mos ta lčmč aty ku čshtč, por une do ta paraqes kčtč problem para Qeverisč Jugosllave. Gjendja nč Kosovč čshtč mč e rčndč se asnjčherč tjetčr deri mč sot dhe njč gjendje tčtč tillč nuk mund ta lejojmč«. Mr. Antoin Garapon: »Gjendja e tč drejtave tč njeriut nč Kosovč čshtč lepčr e rčndč; janč bčrč shkelje tč rčnda tč drejtave elemcnlare tč shqiptarčve nč Kosovč«. Pasi qč foli pčr Gjykimin e Vlasit dhe mospranimin nč proces tč pčrfaqčsuesve te 6 ambasadave, Amnestisč Internacionale dhe njč numri tč gazetarive, Mr. Garapon tha: »Jugosllavia nuk i rrespekton as tč drejtat minimale tč shqiptarčve nč Kosovč. Ajo qč pamč nč Kosovč - thotč Mr. Garapon - ishte e tmerrshme. Kčrcčnimi me vdekje ishte gjč c fundit qč mund tč pritej. Kčshlu qč lajmčrova Amba- sadčn e Francčs. E lajmčrova edhe policinč ne Prishtinč - tč cilčt ma mbyllčn 54 telefonin pa pergjžgje. Sipaš Radio Prishtines - thot Garapon - ishin 4 te vdekur e ne mbrcmje te po asaj dite numri i te vdckurve u zvogelua ne 2 !« Garaponi ka deshmi se Bedri Sokolin e ka vrare polici civilJakup Hoti. Garapon thekson vandalizmin e Jakup Hotit. Antuan Garapon benc apel duke thcne se s’ka paqe ne Kosove pa rrespck- timin e te drejtave te njeriut. »Proceset politike - shton Garapon - diferencimet, izolimet ashtu sig i kemi cekur ne »Le Monde Diplomatique« (Nčntor ’89), jane fatale per shqiptaret e Koso ves«. Ne vazhdim fjalen e mori Marc Gjidara (profesor ne Universitetin e Sorbones) i čili pas nje fjalimi te thuket mbi geshtjcn e Kosoves, nder te tjera tha: »Te burgosurve politike shqiptarc u suprimohen te gjitha te drejlat: nuk dihet se kur do te qiten para gjygqit, nuk vendos gjykatesi per denimin e tyre, s’kane te drejte mbrojtjeje, etj. por e gjilhc kjo pcrgatitet nga raportet e policise, gjegjesisht, nga dosjet e kurdisura te policise. Pra - tha ai duke iu drejtuar sidomos perfaqcsuesit te Ambasades Jugosllavc - ne Kosove per te gjithe shqip- taret qe jetojne atje, nuk eksziston as minimalja e respektimit te te drejtave te tyre. Jam teper i deshperuar me situatcn e shqiptareve te Kosoves« i drejtohet ai Kryetarit te F. N.D. Nj. Ne fund te konferences Garapon thote edhe kete: »Ajo qe mund l’ju sigurojdhe 5 kae vertetova ne udheiimin c dyte ne Kosove eshte se shqiptarct nuk kane kurrfare garancie te sigurimit te te drejtave le njeriut edhe pse jam i bindur se ligji ofron garanci. Difcrencimin ju e dini se 9 ’eshte: me e liga qe mund t’i ndodhe nje populli.« PATJETER PARA EMRIT E MBIEMRIT RR. M. TE THONI »ME NDERE ME THANE«! 55 56 MATJAŽ HANŽEK KODRA E DIELLIT NEKAJ UTRINKOV S POTI PO JUŽNI SRBSKI POKRAJINI U gotoviti pravo resnico o nekem dogodku na Kosovu, je skoraj nemogoče. O vsakem pripetljaju obstaja vrsta resnic, in med njimi mora vsakdo sam najti tisto, ki se mu zdi najbolj verjetna. Tak informacijski »pluralizem« pa ne povzročajo le razlike med neuradnimi, torej uličnimi in uradnimi, institucionalnimi resnica¬ mi, ampak še bolj odsotnost, zakasnelost ter protislovnost uradnih resnic samih. Že samo primer iz rudnika v Starem trgu, ki sem ga opisal v prejšnji številki ZZ, je dovolj zgovoren. Uradne informacije dveh članov vodstva rudnika, ki sta govorila o nenasilni akciji reševalcev, so bile v popolnem nasprotju s pol¬ uradnim pisanjem beograjske Politike; primer slovenskih miličnikov, ki niso hoteli v rudnik, kar seje razkrilo šele pozneje, pa je potrdil navedbe časopisa, ki sicer ne slovi po svoji korektnosti. Sc bolj je v meglo resnic zavit dogodek na sedaj že skoraj legendarnem Sunčanem bregu, po albansko Kodra e diellit. Po prihodu iz Titove Mitroviče so naju z Garaponom v hotelu Grand v Prištini že čakali prijatelji z novico, da sc na Sunčanem bregu dogaja nekaj velikega. (Kodra e diellit ali Sunčani breg se namreč imenuje del Prištine, kjer je tudi naselje stanovanjskih blokov.) Kot so povedali, tam že nekaj ur poteka streljanje med policisti in štirimi ali petimi Albanci, ki so zabarikadirani v nekem bloku. Več ni vedel nihče. Pridružil se nama je Ali Žerdin in pohiteli smo tja, da bi na kraju samem ugotovili, kaj se v resnici dogaja. Okoli naselja je precej ljudi s strahom in radovednostjo opazovalo v smeri neznanega kraja, ki seje skrival za prvo vrsto blokov. Področje je bilo tudi obkoljeno, in v popolno bojno opremo opravljeni specialci (taki so bolj ali manj povsod po Prištini) so spuščali le stanovalce naselja. Mi smo seveda hoteli dalje, a so nas takoj ustavili. Potrdilo (v francoščini), da imamo mandat Mednarodne federacije za človekove pravice, so oplazili le s pogledom. Po opozorilu, da nas ubijejo, če se bomo preveč približali dogajanju, so nas spustili dalje. Streljanja že nekaj časa ni bilo slišati in le množica nekaj desetin spccialcev okoli nekega bloka je nakazovala, kje se dogaja listo »nekaj«. S strahom, kaj ne bi priznal, smo se približali zgradbi na deset do dvajset metrov, ko seje začel iz kleti valiti gost oblak solzilnega plina. Okoli okna so se v pozah, kot smo jih že neštetokrat videli v vojnih filmih, plazili policisti. Ker seveda nismo bili opremljeni za take primere, smo se morali umakniti pred plinom do bližnje višje stoječe zgradbe, kakšnih 50 metrov dalje. Mislili smo, nevedneži, da bo vsa stvar kmalu končana, saj smo (prav tako iz filmov) navajeni, da po napadu s solzilcem ni več dolgo do zaključnega vdora v zgradbo. A tega nismo dočakali. Pred vrati zgradbe, kjer smo sklenili počakati na zaključek akcije, je stala mati z dvema predšolskima otrokoma ter stanovalec iz hiše. Povprašali smo ju, kaj se v resnici dogaja. Moški je povedal, daje bilo že pred dobrimi petimi urami slišati streljanje »kot v vojni, sedaj pa je že približno pol ure tišina«. Mati je v strahu za svoja dva otroka, ki sta bila že od začetka akcije zaprta v stanovanju nad obkoljenci, spraševala, kaj naj naredi, saj jo policija ni spustila v stanovanje. Lahko si predstavljamo, kaj sta doživljala otroka, ki sta bila deset ur sama v stanovanju, zavitem v solzilni plin (solzilec so snemalne ekipe, ki so prišle snemat zgradbo, vohale še naslednji dan popoldne), ob tem, da se je okoli zgradbe streljalo. In takih otrok je bilo najbrž še veliko, saj je bila skoraj polovica stanovanj v hiši osvetljena. Zaradi jasnejše podobe o verodostojnosti informi- 57 ranja na Kosovu moram 5e dodati, da sem naslednji dan v časopisu prebral (poleg informacije o štirih žrtvah), daje bila zgradba že ob treh popoldne evakuirana... Kmalu po našem prihodu je k nam pristopil vljudni policist v civilu, ki nam je priporočal, da se umaknemo na varno, ker daje bivanje pred zgradbo smrtno nevarno. Ženska z otrokoma gaje vprašala, kaj naj naredi. Odgovoril ji je, da naj otrokoma v stanovanju telefonira, in sporoči, da zapreta okna in čakata. To je sama storila že prej. Večji verjetno tudi ni mogel pomagati. Sam sem ga vprašal, ali pričakuje streljanje. »Že ves dan se tu strelja,« mi je odgovoril. Na moje naslednje vprašanja, kaj se tu v resnici dogaja, pa nisem več dobil odgovora. Le zamrmral je, nas ponovno opozoril na nevarnost našega zadrževanja pred blokom in odšel. To opozorilo nam je prišel sporočit šeenkratali dvakrat, vendar smo mu odgovorili, da tveganje prevzamemo sami. Domačini so se umaknili v hišo k sosedom. Drugače pa se ni dogajalo dobro uro skoraj nič. »Na zahodu nič novega«, bi lahko z malo sarkazma ponovil slavnega pisatelja. Le nekajkrat smo malo jokali, ko je veter spremenil smer in nas s solzilcem iz kleti spomnil, da vse le ni tako spokojno, kot je videti. In posamezni policisti so se vedno bolj sproščeno sprehajali pred kletnim oknom, kot da bi vedeli, da jim od tam ne grozi nobena nevarnost več... Sami pa smo se spraševali, kaj toliko časa čakajo, saj nobeno bitje ne more preživeti takih količin solzilca ure dolgo. Verjetno so čakali, da se bomo naveličali. Ta čas pa so bili v centru Prištine bitke med demonstranti in policijo. Končno, ko je bilo že dovolj temno, so se policisti premaknili proti zgradbi. Toda nekaj metrov pred njo so se ustavili. Spomnili so se na nas in spet poslali starega znanca v civilu, da bi nas odgnal. »Čakamo na zaključek akcije,« je bil odgovor na vprašanje, kaj še počnemo tu. »Vi opravljajte svoj posel, mi pa bomo le opazovali, ali poteka vse v skladu z zakoni.« Bili smo pripravljeni tudi pričati svetovni javnosti, da so v kleti teroristi, če nam bi omogočili opazovanje in če bi ugotovili, da je to res. »Nič ne boste videli, imamo le trening akcijo,« nam je odgovoril civilist. »Kakšno trening akcijo neki, če pa že ves dan poka kot v vojni,« se nisem pustil odnati. »Kdo ti je to povedal?« se je razburil, ker je verjetno že pozabil, da nas je ob prihodu s tem sam hotel odgnati. Ko sem mu odgovoril, da on sam, mi je pojasnil, da streljajo le s slepimi naboji. »Zakaj pa ste rekli, da smo lahko ubiti, če se ne umaknemo?« sem bil nesramno vztrajen. Jezno je zamrmral nekaj podobnega kot »tudi s slepimi naboji je lahko kdo poškodovan!« in odšel k svoji ekipi. In s tem seje dosedanja prijaznost tudi končala. Čez nekaj trenutkov seje vrnil s skupino desetih ali več miličnikov, opremljenih po vseh predpisih zastraševanja: avtomati, maske, lisice, čelada, oklep... Med miličniki so bili nekateri, verjetno pomembnejši čini, česar v precejšnji temi, ki sojo redčile le luči blokov, nismo mogli ugotoviti, oboroženi tudi z aroganco, agresijo in pretnjami. Začel seje popolnoma drugačen postopek. »Kaj imaš tu? Orožje?...« Nemogoče seje spomniti vsega, še posebno, ker so ukaze kričali drug čez drugega. Pri tem je bilo v nas naperjetnih kar lepo število avtomatov. Garapon je bil kmalu rešen tega, saj sem mu moral vsak ukaz prevajati, kar pa je vsako pretnjo izničilo. Zato je lahko bolj v miru opazoval postopke z nama z Alijem. Kmalu pa je ves gnev skupine padel na Alija, saj so ga »civilisti« spoznali, da »je vedno lam, kjer je gužva«. Prejšnji dan je bil namreč v bližini prve jesenske žrtve, Sokolija. Vso stvar je zapletel še magnetofon, ki gaje imel pri sebi. Policisti so se bali, da snema njihov prikaz odgajanja prič. Zaplenili so mu ga, pozneje pa vrnili, seveda brez kasete.; 58 Ta primer meje tudi prepričal, da se s specialci, ki hočejo narediti vtis in odgnati priče (kaj bi drugega to lahko bilo), sploh ne da pogovarjati. Za vsak odgovor na njihovo vprašanje ponovijo isto vprašanje, seveda glasneje in bolj preteče, tako da se vprašanje kmalu spremeni v trditev. Ce hočeš prekiniti tak neploden pogovor, ti končno ostale le, da zavrneš odgovarjanje. To jih za trenutek zmede, kar traja le nekaj trenutkov. Drugi začne ponovno spraševati/trditi, dokler se postopek ne ponovi. To lahko opišem na primeru vprašanja, ali sem okoli treh popoldne fotografiral akcijo. (Kasneje sem izvedel, daje neki bradač v resnici fotografiral.) Ko sem mu odgovoril, da sem bil v tem času v Titovi Mitroviči pri namestniku predsednika sodišča, kar lahko takoj preveri, je vprašanje, seveda ostreje, ponovil. Jaz svoj odgovor tudi. Tudi on. In tako nekajkrat, pri čemer se je vprašanje počasi spreminjalo v trditev. »Ti si fotografiral!« Na koncu mi seveda ni ostalo nič drugega, kot da sem odgovoril, da mu ne bom več odgovarjal. Tisti trenutek se je vmešal drugi, ki me je jezno vprašal, zakaj človeku, ki meje lepo vprašal, nočem odgovarjati. Seveda sem mu odgovoril, da ne sprašuje, ampak trdi. »Ne trdi, lepo sprašuje!« mi je bilo vrnjeno. In tako dalje, dokler mu končno nisem odvrnil, da bom molčal. Če smo naredili kaj narobe, naj nas zaprejo in se bomo pogovarjali s sodnikom. »Kdo pravi, da vas bomo zaprli?«, se je ponovno začela igra s tretjim. Iz takega prerekanja me je za trenutek »rešil« naslednji, ki je hotel fizično obračunali z Alijem zaradi njegove prisotnosti v vsaki gužvi. Ali pa zaradi njegove rekonstrukcije uboja Sokolija za ljubljansko televizijo. Nadel si je masko in skozi njo nerazumljivo kričal. Prijel gaje za šal in hotel udariti. A si je premislil. Ukazali so edinemu neoboroženemu miličniku, da nas naj popiše in nažene. A tudi popisovanje ni potekalo mirno. Sam bog ve, kateri šef je pritekel in začel vpiti, kaj bo naredil z mano, če me še enkrat sreča na Sunčancm bregu. Ko sem ga prosil, naj mi ponovi, ker ganisem dobro slišal, je zakričal, da nikakor ne misli govoriti slovensko, saj govori jugoslovanski jezik. Pojasnil sem mu, da ni vprašanje v jeziku, ampak v nerazumljivem kričanju, kar je povzročilo še hujše kričanje. Končno sem imel kričanja dovolj in sem mu tudi sam ostro rekel, da morava razčistiti dve stvari. Prvič, zanj nisem ti, ampak vi, in drugič, naj normalno sprašuje, če hoče dobiti odgovor. »Ti boš zame vedno ti in kričal bom toliko, kolikor bom hotel,« mi je odgovoril. »Jaz pa molčal,« sem mu odvrnil. »Tako je tudi prav,« je besno zaključil pogovor in odšel. Po popisovanju dokumentov smo bili s »Srečno dečki!« vljudno odpravljeni. Večer smo preživeli v prijetni družbi pri prijatelju iz Prištine. Med glavne ovire vzpostavitve miru na Kosovu bi po tamkajšnji uradni politiki in beograjskem časopisju Politika lahko šteli Tita, Partijo, Ustavo in Ustavo 74. Tako namreč piše v sporočilu, ki gaje na 5. strani v okviru objavila Politika 4. novembra. V poročilu o dogajanju na Kosovu piše, da so demonstranti vzklikali med drugim tudi taka sovražna gesla. Da pa je neustavnost in s tem brezzakonje tudi res glavna značilnost sedanjega Kosova, meje prepričal tudi zadnji obisk te južne srbske pokrajine. Tam se po mojem mnenju rojeva, če že ni rojena, državljanska vojna, ki jo dobesedno izsiljujeta sedanja srbska in jugoslovanska politika do Kosova. Kot jugoslovanski član Mednarodne federacije za človekove pravice (drugi je bil Antoine Garapon, sodnik iz Pariza, ki je v podobnih odposlanstvih obiskal že velik del svet, predvsem dežele Srednje Amerike, kjer divjajo državljanske 59 vojne) in kot predstavnik ljubljanskega Odbora za zaščito človekovih pravic na Kosovu sem imel priložnost nekaj dni opazovati izvajanje »politike pomiritve stanja na Kosovu«, to je politike, ki to gibanje v resnici še bolj oddaljuje (in z njim seveda vse nas, ki živimo v Jugoslaviji) od Evrope in sveta enaindvajsetega stoletja. Zato je tudi normalno, da se politika boji vsakega nepoklicanega kritičnega očesa, saj v svojem programu nima nobenih pozitivnih ciljev, ampak le iskanje sovražnikov in njihovo neprestano diferenciranje. Če pa delovanje neke politike temelji le na skrivanju lastnih napak, nemoči in nesposobnosti, s prenašanjem vse krivde na druge, je tudi popolnoma razumljivo, da ne more biti uspešna niti kratkoročno, kaj šele dolgoročno. Zato so ji »nedobronamerni« opazovalci, ki ji ne verjamejo kar na lepo besedo, zelo nadležni. Potem je tudi normalno, da so prejšnjo misijo, kije Kosovo obiskala pred mesecem in pol, ne preveč diskretno spremljali. Da pa si člani sedanje ne bi delali prevelikih utvar o kakšni spremembi njihovega dela ali pa stanja na Kosovu, jo je policija popisala že kar pri vstopu na ozemlje Socialistične republike Srbije. Pri tem pa so bili miličniki na letališču izjemno korektni; še več, trdim lahko, da celo prijazni. Tako seje začela druga misija Mednarodne federacije za človekove pravice in peta mednarodna letos na Kosovu. Kot se še verjetno spominjamo, prvi dve nista dobili skoraj nikakršnih informacij, če seveda kratenja informacij ne štejemo za dobro informacijo, odposlanci Evropskega parlamenta pa so skoraj užaljeni odšli iz Jugoslavije. Ker so se oblastniki verjetno nekaj naučili ali pa so bili zaradi blatenja ugleda Jugoslavije v svetovnih očeh okarani, so naslednje pustili, da so bolj ali manj svobodno brskale po smetišču, a so jim zaradi reda dali vedeti, da so nadzorovani. Najina večerna pot od Beograda do Prištine je potekala relativno normalno. Nočna vožnja, kot vse druge. Do Niša lepa avtocesta; pa tudi dalje, z izjemo nekaterih odsekov, se nad potjo ne bi mogla preveč pritoževati. Malo pred Prištino okoli dvajsete ure zavijeva v Podujevo, ki je znano po najhujših demonstracijah. Mesto popolnoma mrtvo. Kot mesto strahov. Po cestah steklo in kamenje, tu in tam kak potepuški pes. Ko sva nekaj časa križarila po mestu, sva le srečala človeka, ki sc je vračal iz službe (nekoč je delal v Celju — zanimivo, koliko Albancev, ki so nekoč ali pa še sedaj delajo v Sloveniji, srečaš na Kosovu) in nama je povedal, da so bile pred nekaj urami demonstracije, pretepanje, streljanje. Prava bitka. Alije bil kdo poškodovan, zaprt, ubit... ne ve, ker je delal. Ker več nisva mogla ugotoviti, sva nadaljevala pot proti Prištini. Tu pa sva že v predmestju prvič naletela na stanje po končani vojni. Povsod z avto¬ matskimi puškami oboroženi policisti. Naslednji dan sva izvedela, daje tam le nekaj ur pred tem padla prva žrtev demonstracij. Neoboroženega demonstranta je po izjavah prič ubil pred nekaj meseci odstavljeni in sedaj ponovno nastavljeni policijski inšpektor Jakup Hoti. Uradna izjava naslednji dan je bila seveda drugačna. Žrtev pa so na hitro pokopali že naslednji dan ob treh popoldne... Naslednji dan sva se odpravila v Titovo Milrovico, da bi poskušala izvedeti, kako je z obtoženimi, kako so stavkajoče rudarje izvlekli iz jam, ali so ljudje, ki so pred mesecem dali izjave za isto komisijo, imeli zato kake neprijetnosti. Zadnje sva izvedela takoj, saj so bili ljudje prestrašeni in niso mogli (želeli?) dajati nobenih neprijetnih izjav. Kaže pa tudi, da so bili nadzorovani. Vsaj najina »zveza« je dobila obisk, ko nisva bili pri njej niti dve minuti. Ker nisva zvedela za nikogar, ki nama bi lahko kaj koristnega povedal, sva se odpravila dalje. Na sodišče. 60 Na sodišču naju je presenečen sprejel namestnik predsednika Bigovič, ki nama seveda ni mogel nič pomagati. Prijazno je poslušal namen najinega prihoda (nisva tu zato, da bi delala probleme Kosovu, Srbiji ali Jugoslaviji, ampak je stalna praksa te federacije, da obiskuje procese, ki bi utegnili biti sporni; tudi po zahodnih državah), želje (obiskati obtožene, izvedeti, zakaj sojenje ni javno in v večji dvorani) in zahteve po informacijah (kako se je končal poslednji starotrški štrajk, ali so koga od stavkajočih zaprli itd.). Ker sam na to ni mogel odgovoriti, predsednik sodišča pa je bil zaseden, naju je prijazno povabil v hišni bife, kjer je naročil, da naj naju gostijo, sam pa se je medtem sestal s pred¬ sednikom sodišča, da bi nama prenesel njegove odgovore. (Pri tem moram priznati, da si ne morem pomagati, da imam občutek, kot da je predsedujoči zaprt in sam dobiva navodila o procesu.) Cez pol ure sva bila poklicana k Bigoviču, ki nama je povedal, da obtoženih ne moreva videti, lahko pa zaprosiva preko Beograda, da je želja po prisostvovanju toliko, da bi bila vsaka dvorana premajhna (kar devet veleposlaništev, Amnesty intemational, tuji novinarji, če lahko omenim le nekatere), daje v pristojnosti višjega sodišča, kdaj se bo proces nadaljeval in ali bo pritožbam ugodeno (daje formalno tako, sva vedela že prej, a žal pri tem procesu ne gre vselej le za formalnosti), da ne ve nič o stavkajočih rudarjih, ker njihov problem še ni bil predan sodišču. Če hočeva kaj izvedeti, naj se obrneva na upravo rudnika. Pri tem lahko dodam le še to, da je bil Bigovič izjemno korekten, ustrežljiv in vljuden ter se je skoraj pri vsakem odgovoru skliceval na Garapona, »češ, moj kolega že ve, da stvari potekajo tako...«. Njegov nasvet o obisku pri upravi sva tudi upoštevala. Čeprav sva pred tem veliko slišala o policijski zapori Starega trga, da policija vsakih nekaj metrov pregleduje legitimacije, tega midva nisva doživela. Brez kakršnihkoli težav sva prišla do uprave, kjer sva komaj prepričala oboroženega vratarja, da je najavil najin prihod direktorju. Tu pa sem doživel prvi neprijeten incident. Ko sva po popisovanju dokumentov, ki je, mimogrede, trajalo dalj časa kot najin obisk pri direktorju, meje v preddverju napadel besni silak. Agresivno je zahteval, da mu najprej jaz pojasnim, kaj govorijo Smole, Kučan in Stanovnik, potem mi bo pa on povedal, kaj jez rudarji. Ko sem mu odgovoril, naj to vpraša Smoleta, Kučana in Stanovnika, ker jaz nisem njihov advokat, sva bila povabljena v pisarno. Tam sva bliskovito opravila. Rudarje, ki so baje komaj čakali, da nekdo pride ponje, so iz rudnika pripeljali reševalci in ni bilo nobene policijske akcije, nobenega niso zaprli niti vrgli iz službe, so le začasno suspendirani, ker so delali škodo 25.000 ljudem. V beograjski Politiki pa je bila čez celo stran objavljena reportaža o izjemni akciji specialcev iz Beograda.... (Nadaljevanje v naslednji številki) 61 MARTIRET E KOMBIT SHTJEFEN GJECOVI ( 1874 - 1929 ) M e 14 tetor 1929 regjimi monarkofashit i kral Aleksander Karagjorgjeviqit, duke vazhduar terrorin e eger mbi popullin shqiptar, beri edhe nje krim te papare. Dora mizore e ketij regjimi vrau At Shtjefen Gjefovin - veprimtarin e shquar te lčvizjes atdhciare, mentarin e madh, pishtarin e arsimit e historianin, arkeol- ogun e etnografin, shkrimtarin e gjuhčtarin. Ai ra martir i ?eshtjes kombčtare shqiptare pčr te cilen punoi e luftoi tčrč jeten. Duke perkujluar me nderim dhe pietet pervjetorin e renies se Gjcgovit - kesaj figure te ndritshmc te shkences dhe tč kultures shqiptare, po riprodhojmč dy shkrime nga pena e Faik Konices dhe e Zckeria Cančs. ZEKERIA CANA VORRI I GJEpOVIT Qelloi ajo dite gushti fort me vapč, kur na solli puna ne Hasin e thate.Mbasi ushtruam kerkimet shkencore neper disa fshatra, vendosčm te nderprejme punen pčr ate dite, sepse na kishte lodhe etja, rruga e gjate dhe e včshlirč. Por, mua me thoshte mendja te klhejmč edhe ne Zyum, jo pse me tčrhizte fshati, ve$se e ndiejsha fort tč nevojshme ta plotčsojsha njč dčshirč tč kahershme - qč nga bankat e shkollčs normale, tč kthej pčr le parčn here atje ku pushon fort i ndritshmi At Shtjefen Gjegovi. Kolegčt e mij nga Beogradi pčlzyen propozimin tim dhe keshtu vazhauam rrugčn. Kur mbčrrimč nč Zym, atčbotč mčsova se nuk e kishim sosč rrugčn: Gjegovi qenka i varrosur, nč Karashčngjergj. Zura tč jem i padurueshčm si femija e nuk mč pritej tč gjindem pranč atij vorri si fčmija e nuk mč pritej tč gjindem pranč atij vorri tč mentarit tč shquar, njeriut me virtyte tč rralla, qč e sosi jetčn ashtu si nuk e kishte ba veten - me plumba nč bali. Me tč mbčrrimč nč Karashčngjergj kthyem nč vorrezat e fshatit, qe ndodheshin nč oborrin e kishčs sč rrčnueme. Kčtu na priti befasija e parč: pčrcjellčsi ynč, qč ishte njeri i vendit, kčrkoi disa vorre por nuk dinte tč tregojč čili ishtc ai i Gje^ovit. Nuk dijti as nji tjcfuer tč cilin ^uem dhe e thirrčm pčr nji fčmijč. Erdhi ma nč fund nji plakč. Na $oi nč kishčzčn e rrčnueme dhe na tregoi me gisht gčrmadhčn e gurčve. Mčsova se nčn ata gurč pushon i shkreti Gje?ov. I hoqčm disa lčndč qč kishin ra pčrmbi, por nuk gjctčm tjetčr vegse rrasa guresh. S'kishte aty asnji shej vorri. Kurr nuk do te mč shkonte ndčrmend se do ta gjejsha vorrin e Gjcgovit ne gjendje aq tč mjerueshme, sa tč tč mbčrthejč vaji. Mč mbante Shpresa se sčpaku do tč kem fatin tč pushoj pranč nji vorri tč regulluem si ka hije - si meriton nji njeri fare i zakonshčm e jo ma nji njeri i pendčs, gjurmues dhe mbledhčs i pasionuem i tč drejtčs dokanore dhe vjetersinave arkeologjike. Mč pyetčn kolegčt e mij čili ishtc ai qč pushon nčn gčrmadhat e gurčve. Nuk pata shtek pa u tregue emnin dhe thesarin e rrallč qč na ka lanč trashčgim.U tregova edhe nč 5 ’mčnyrč mizore e vranč xhandarmet nč vjetin 1919, shi atčherč kur ne nuk kishim njeri tjetčr tč pendčs. Por, shpejt u pendova qe historiančve tč 62 mirenjoflun tc Beogradit u tregova emin e vorrin ncn germadhat e gureve. Atyne u zbulova turpin ione tc madh - nji faj qe nuk paguhet me kurgja. Atebote ata me mbajten nji mesim qortimi. E une e ndjeva veten fort ngusht, e si mos ma keq kur mesova nga goja e tyne se Gjegovi mcritueka t’i ngrehim nji monu- mcnt. Ky qenka borxhi yne. E muc nuk me ngeli tjeter vegse te ndegjoj ne heshtje porosine e te tjereve e tc pranoj ne vete sa jemi mbrapa. Ngela bukur do kohe tue shikue me turp germadhen e gureve. E vajtova me lot Gjcgovin e harrucm, te shkremucrn, te pcrbuzun - nga ne. Pushova prane atyne rrasave guresh i kaperthyem ne vaj, e mu kujtue edhe Rela i mjere qe e legitem nga kujlimi aq shpcjt. Ndoshta asht veshlire me shkue deri ne Zare.Larg asht edhe Gjegovi - te dera e shtepise.Mu kujtue tue vajtue Gjcgovin, se nuk asht vetem vorri i Josip Reles ne Žare. Pushon atje edhe nji njeri i gjakut tone. Asht nji pishtar arsimi, qe tane jelen ia kushtoi perhapjes se fjales e gjuhes shqipe. Ndodhet i vorrosun ne Žare Niman Ferizi, mesues i shkolles se pare shqipe ne Gjakove. Ishte ai partizan i njimendet i Revolucionit demokratik ne Shqipni nga vjeti 1924, ithtar i qeverise se Nolit dhe bashkeluftar i Bajram Currit. Nese ndonji here do te na bic ndermend ta kerkojme vorrin e lij, nuk do ta gjejme ma. Nxjerre nga Rilindja, 3.VIII. 1967 FAIK KONICA CA KUJTIME MBI AT GJEgoVIN At Gjcgovin e pata jnjohur me ane lelrash disa vjet perpara luftes Ballkanike. Me 1913 shkova ne Shkodrc dhe atje, ne Kuvent le Franciskaneve, nji dite u- njohme me sy e me fjalc te gjalla. Mcndimet e ndcrimi, qe kisha patur per At Gjcgovin per sc largu, m’u shtuan ca me tepcr qe kur u-poqme. I mesme nga gjatesia trapit, pake si i thate, me nje pale sy tc zeza ku gkelqente mendia po dhe zemcrmirsia, At Gjegovi fitonte menjehere besimin dhe dashurine. Fjalet i kish te paka po kurdoherc ne vent. Vetem kur ne te kuvenduar e siper takohej nonje pike mi te cilcn kish dituri te vegante - si per shcmbell Kanuni i Lek Dukagjinit ose vjetcritc grcko-romane - At Gjegovi gelej ca me gjate, dhe ahere ish gezlm t’a dcgjonte njeriu. Asi kohe At Gjegovi ish »famulltar«, domclhcnc prift i ngarkuar me sherbimin e nje fshati ose rrethi, dhe rronte ne Gomsiqe, i pari katunt i Mirdites mbi udhe nga Shkodra n’Orosh. A i verni musafire At Gjegovit nonje dite te kesaj jave? me pyeti nje herc At Fishta, me te cilin piqesha gdo dite ne Shkodrc. Mendimi i nje vizite At Gjegovit me pelqen pa mase. Ashtu, pa humbur kohe, u-nisme. Nje gje per te vene re, dhe qc me mbushi me habf dhe trishlim, eshte se nga Shkodra gjcr ne Gomsiqe, nje udhetim shtal’ a tet’ oresh me kale, nuke gjetme as katunt as shtepi; veg nje han te varfer, ku qendruam per te pire nje kafe, s’pame gjekundi nonje shenje gjallesie: nje vent i zbrazur e i shkrete, si i har- ruar nga "perendia dhe nga njerezit." po merzia e udhetimit na u-gperblye pertej shprcses posa arrijtim ne Gomsiqe, ose, qe te flasim me drejt, ne famullt' te Gomsiqes,- se katundi vete i shpcrndare tutje-tehu, nje Shtepi ketu, nje shtepi nj’ a dy mile me tej, as qe dukej. Famullia - nje bina prej guri, c ndritur dhe e pastor, gjysm’ e zbrazur nga plagka 63 po e mbushur dhe e zbukuruar nga zemera e madhe dhe nga buzeqeshja e te zotit shtčpise-qendronte, mircpritese dhe e qete anes nje lumi. Ketu ronte At Gjcgovi. Ketu e shkonte jeten, ne mes te lutjes e mesimeve, nje nga njerez me te larte qe ka patur Shqipcria: nje lartesi e perulur, ne munt t’afroj e te lith dy fjale aqe te perkundcrla; nje lartesi' shpirti dhe mcndje e panjohur nga njeriu vete, i čili, bir i vertele i te Varfcrit t’Assisit ne pasteri e ne vobesi' te zemres tij e dinte vetcn te vogel. Famullia, shkolle dhe vent keshillash te mira, u jipte fermjeve themelet e stervitjes, u pemdante fjalet e urta dhe ngushellimet njeresve ne nevojc.Kohen qe i tepcronte, At Gjcgovi j’a kushtonte studimit. Mcnej aherc me institutat e vjetcra te Shqipcrise, nga te cilat nje gje arriu gjer ne ditet t’ona '"Eshte Kanuni i Lcke Dukagjinit Askush nuke munt t’i afrohej At Gjegovit ne diturnfe ketij Kanuni. Na tregoj nje doreshkrim nj’ a dy-mij faqesh, studiim i palodhur e i holle ku kish mbledhur, radhitur dhe ndritur te gjitha sa kane mbetur nga mendimet juridike te Shqiperise ne Kohen e Mesme, mendime te cilat ngjan t’i kene rrenjet shume pertej Kohcs se Mesme. Ne kat te siperm te famullise, permi nje tryze te madhe, ishin shtruar nje tok vjeterirash greko-romane, te zbuluara e te mbledhura nje nga nje, me nje fat- bardhesf te rralle dhe me nje shie te mbaruar, nga dora vete e At Gjcgovit. Mbaj ment, vegan, nje ene te vogel te qojtur »lacrumatorium« lotore, asis qe te vjetcrit, ne besim sc te vdekurit qajne le shkuarit e jetes tyre, i mbulonžn ne varr bashke me te vdekurin qe ky te kish sc ku t’i mblithte lotte. Nuk me shkonte ahere kurre ner ment se pas ca vjet sicilido prej nesh, miq dhe admironjes t6 tij, do te kishim nevoje qe ne gjallesi per nga nje lotore ku te mbledhim lotte fona per At Gjegovin... Bir i perulet i Shen Franciskut, i ditur me nje diturf pa tingellim, po dhe Shqipetar i kthiellt, At Gjegovit, qe perkiste gdo miresi, nuk i mungoj asnje hidherim, asnje gpifje, me e gudftshima e te cilave ndoshta eshte te mohuarit se ay ish Shqipetar. Sepse ish lindur ne nje kufi gjuherash, ne nje kufi ku sot mbaron shqipia dhe nis nje tjatcr, ca mcndje te klases katert, te pazonjat te kuptojne se folesit e shqipes ne vijcn me te perpamar jane stermperit e at'yreve qc me qendrimin e tyre ne Kohen e Mesme dhe pastaj, ndaluan te mprapsurit e viješ me tchu, ca mendje te klases katert e permbysin te vertcten dhe e kthejne ne te share ate qe eshte nje lavdi. Po At Gjcgovi eshte permi gdo sharje. Emeri i ketij njeriu te rallč do te veje duke u-ritur- dhe nje dite famullia e Gomsiqes do te jete nje nga guret e shenteruar te Shqipctarise. Shkrimi i Faik Konues botua nčgazeten Dielli , me 18 marš 1930 PATJETER PARA EMRIT E MBIEMRIT RR. M. TE THONI »ME NDERE ME THANE«! 64 NACIONALNI MUČENIKI SHTJEFEN G J ECOVI ^ 1874-1929 Š tirinajstega oktobra leta 1929 je monarhofašistični režim kralja Aleksandra Karadordeviča v nadaljevanju nasilja nad albanskim narodom storil še en zločin. Okrutna roka tega režima je ubila očeta Shtjefena Gjegovija — znamenitega tvorca rodoljubnega gibanja, velikega misleca in plemenitega zgodovinarja, arheologa in etnografa, pisatelja in jezikoslovca. Padel je kot mučeniška žrtev za albansko nacionalno vprašanje, za katero je vse življenje dela in se boril. S spoštovanjem se ga spominjamo in o tem bleščečem velikanu ved in albanske kulture za obletnico njegove smrti objavljamo članka, ki sta ju napisala Zekeria Cana in Faik Konica. ZEKERIA CANA GJEQOVIJEV GROB Vročega avgustovskega dne smo bili službeno v Suhem Hasu. Po znanstvenih raziskavah, ki smo jih opravili v nekaterih vaseh, smo bili precej utrujeni. Odločili smo se, da za ta dan z delom končamo. Od dolgega potovanja, težke in neprimerne poti smo bili tudi žejni. Zelo sem si tudi želel obiskati vas Zym. Ne zato, ker meje ta vas privlačila, ampak ker sem želel izpolniti davno željo, še iz šolskih klopi učiteljske šole, da bi obiskal grob, kjer počiva presvetli oče Shtjefen Gjegovi. Tudi kolegi iz Beograda so se strinjali z mojim predlogom, tako da smo nadaljevali pol. Ko smo prišli v Zym, sem zvedel, da še nismo na koncu poti; Gjegovi je namreč pokopan v Karashengjergju. Postal sem nestrpen kot otrok in komaj sem čakal, da bom videti grob velikega misleca, katerega življenje se je končalo s kroglo v čelu — smrtjo, ki si je ni zaslužil. Ko smo prišli v Karashengjergj, smo se napotili na vaško pokopališče, na dvorišču podrte cerkve. Tukaj nas je čakalo prvo presenečenje. Naš vodič, človek iz tega kraja, je iskal Gjegovijev grob, a o njem ni vedel nič. Poslali smo otroka, da pokliče domačina iz te vasi. Tudi on ni ničesar vedel. Končno je prišla starejša ženica, ki nas je napotila do podrte cerkve in pokazala prav na kamnito podrtijo. Zvedeli smo, da pod tistimi kamni počiva Gjcgovi. Od¬ stranili smo nekoliko predmetov in razen kamnite plošče nismo ničesar našli. O kakšnem grobu ni bilo niti znamenja. Nikoli ne bi verjel, da bom našel Gjegovijev grob v tako žalostnem stanju. Skoraj sem izbruhnil v jok. Upal sem, da bom imel vsaj malo sreče stati ob urejenem grobu, ki si ga je oče Gjcgovi zaslužil, kot si ga zasluži vsak človek. Moji kolegi so me spraševali, kdo počiva v kamniti podrtiji? Drugega izhoda nisem imel in povedal sem jim resnico. Njegovo ime in njegov zaklad, ki nam ga je pustil v nasledstvo, ter njegova nasilna smrt. Zaradi žandarske krogle je moral predčasno umreti leta 1929. In to takrat ko je bil on naš edini človek peresa. Žal mi je bilo, ker sem znamenitim beograjskim zgodovinarjem pove¬ dal ime in pokazal grob — kamnito razvalino. Pred njimi sem odkril grob našega slavnega velikana — napaka, ki se ne oprosti in ne poravna nikdar. 65 Beograjski zgodovinarji so me opomnili, da Gje^ovi zasluži tudi spomenik. To je naša dolžnost. Ni mi preostalo drugega, kot da poslušam njihova naro¬ čila in v sebi priznam, da zaostajamo. Dolgo sem brez besed gledal kamnito razvalino. Objokoval sem pozabljenega Gje$ovija, zapuščenega, zaničevanega od nas samih. Počival sem na tistih kamnitih ploščah ves objokan ter se spominjal tudi Rela, ki smo ga prehitro izgubili iz spomina. Ali je tako težko priti do Zadra? Ali nam je Gjegovi pred hišnim pragom tako daleč? V Zadru imamo tudi grob Josipa Rele. Tam počiva še en človek naše krvi, ena plamenica našega izobraževanja, ki je vse svoje življenje posvetil razširjanju albanske besede. V Zadru je pokopan tudi Naim Ferizi, učitelj prve albanske šole v Djakovici. Bil je resničen partizan demokrat¬ ske revolucije v Albaniji od leta 1924, privrženec vlade Fan Nolija in soborec Bajrama Currija. Če se bomo kdaj odločili iskati njegov grob, ga nikoli ne bomo našli. (Povzeto iz Rilindje, 3. VIII. 1967) Prevedel: H. Berisha Očeta Gjegovija sem spoznal preko pisem nekaj let pred balkansko vojno. Leta 1913 sem odšel v Skadar in ga tam v frančiškanski zbornici spoznal tudi osebno. Spoštovanje, ki sem ga do njega čutil že prej, se je še povečalo, ko sva se spoznala. Bil je srednje rasti, suh in črnih oči. Njegov obraz je izražal bistrino in blagost, kar je pri človeku takoj zbudilo zaupanje in ljubezen. Bilje redkobe¬ seden, toda kadar je govoril, je bilo, kot da ima vedno prav. Njegov govor je dajal vtis posebnega človeka. Dobro je poznal kanon Leke Dukagjinija in grško- rimsko zgodovino. Kadar seje odločil povedati kaj več, gaje bilo pravi užitek poslušati. Bil je župnik, kar je pomenilo duhovnika ene vasi ali enega okoliša. Živel je v vasi Gomsiqe ob poti Skadar—Orosh. »Ali bi šli ta teden v goste k očetu Gjcgoviju?« meje nekoč vprašal oče Fishta, s katerim sem se vsak dan videval v Skadru. Povabila sem bil zelo vesel. Nisva izgubljala časa in se brž odpravila na pot. Potovanje od Skadra do Gomsiqe je trajalo s konjem okoli sedem ur. Najbolj čudno in hkrati žalostno je bilo, da ob vsej poti nisva videla nobene hiše razen prenočišča, kjer sva se ustavila, da bi popila kavo. Nikjer drugje ni bilo znakov življenja. Pusti in zapuščeni kraji, kot da bi nanje pozabili ljudje in Bog. A najina žalost je bila poplačana, ko sva prispela v župnišče Gomsiqe. V resnici sta bili tu le dve hiši; ena blizu župnišča, druga pa dve milji dalje. Vasje bila raztresena na vse strani. Kamnito župnišče, svetlo in čisto, napol prazno, ki pa ga je polnilo in lepšalo veliko srce in nasmejan obraz gostitelja. Videti je bilo gostoljubno in zgrajeno ob mirni reki. Tu je ob molitvi in učenju preživel vse življenje oče Gjegovi — eden največjih mož, ki jih je imela Albanija. Ponižna svetost, ki je bila sposobna povezati dve nasprotni besedi, neznana duševna svetost, kot da bi bil sin Frančiška Asiškega, v preproščini in čistosti svojega srca je imel sebe za majhnega. Župnikoval je, ljudem svetoval, skrbel za verouk otrok in delil to- FAIK KONICA NEKAJ, SPOMINOV NA OČETA 66 lažbo vsem, ki so jo potrebovali. Svoj prosti čas je posvetil študiju starih običajev med Albanci, kot je kanon Lcke Dukagjinija. Nihče ga ni dosegal pri poznavanju Kanona. Pokazal nama je dva do tri tisoč strani rokopisa študije o znanosti v Albaniji v srednjem veku — znanosti, ki ima svoje korenine v starem veku. V zgornjem delu župnišča je bila na veliki mizi zložena skrbno izbrana, prekrasna zbirka grško-rimskih starin. Posebno mi je ostala v spominu majhna posoda za solze, imenovana lacrumaturium. Včasih, ko so ljudje jokali za umrlim, so imeli to posodo, da bi imeli kam točiti solze. Nikoli do takrat mi ni prišlo na misel, da bomo čez nekaj let tudi sami potrebovali posodo, v katero bomo točili solze za očetom Gjcgovijcm. Ponižni brat svetega Frančiška je bil tudi odločen Albanec. Nesebično je delil dobroto, se nikoli ni razjezil, ukvarjal s spletkami in obrekovanjem. Najbolj se je čudil, če so mu rekli, da ni Albanec. Rojen je bil ob meji, kjer se končuje albanščina in začenja drug jezik. Toda oče Gje^ovi je nasprotoval vsakemu sovraštvu. Ime tega slavnega človeka se bo še povzdignilo in nekoč bo župnija Gomsiqe eden od svetih krajev Al¬ bancev. (Članek je bil objavljen v časopisu Dielli 18. 3. 1930) Prevedel: H. Berisha 67 MUSA JUPOLLI KOSOVE PROZE E GJATE E NJERIUT H ej Kosove je aq e fortč e palhyeshme Pčr ty shkruan vargjct me tč zjarrta djemtč, nipat Tu qe prckčn me gjak cepin e buzčve tua gjithčhcrč te kuqe Zemra tlake e pjellčs sate barutin e armiqve ata e thithčn qe bukurinč mos ta prek. Ne duart e tyre te njoma ra i terc prushi c ne trup Ty Kosove nuk e lane qe te djeg. Vashat tua Kosove, Arbčria gjithehcrč tč zgjuara i gjeti. E ato filluan t’i kčndojnč, se thellč menduan moss po e Ičndojnč tč bukurčn e dhcut. Trimi nč shkčmb guri ngriti plisin qč i kishte rčnč nč ballč nč tepe tč kresč dhe Tilloi kčngčn Pčr Ty jam gad tč vdcs ATDHE Hej Kosove Tungjatjcta Tungjatjeta sofra c bujarisč Bukčn kripčn pčr Besen tčnde Kosovč kurrč nuk i kur sev e Kosovč nena jonč sa bukur tč rri shqiponja nč ballč Hej Kosove, gjithč ajo furtunč qč tč pčrfshiu asnjčherč gjakun s’e prishe. Trimčria dhe menguria jote dhanč shembuj Kosovč shkčmb graniti, fjalč burri urtčsi Fjalč e parč, fjalč e mbramč e pocdt Kosovč prozč e gjatč e njeriut Kosove kčshtjellč e pčflakur Edhe fčmija nč lindje tytčn e pushkčs tč nxehlč e gjeti. Nč djep e mbi djcp krisma e saj lčshon jehone, jehonč e thellč c mbrojtjcs sč atdheut Djalč pas djali nč krismč pushke martcsč bčri Djalč pas djali nč flakč lindi Kurrč i kallur konaku i lindjeve Konaku i rritjeve, shtohej gezimi nčpčr flakč kullč e ndczur e flakur kurrč e kallur Lindi njč shgiptar nčpčr flakč 68 sofra u shtrua, sofra e guri gjithehere le bardhe emrin ia vune Atdhetar Syriyt Kosove liqe uje loti Trupi yt Kosove Rubin moti Duart Tua Kosove fare drithi hedhin Kosove, Ti qe gatuan buken e jeles Kosove moj hyjneshč Ke mcngurinc kc qendresen Kosove proze e gjate e njcriut ISMAIL KADARE VALLJA SHQIPTARE T ri herc opinga rrahu dhcun Sikur kčrkoi leje prej tij. Pastaj shamia palet ndchu Me qetesi dhe madhcshti. Keshtu midis qiellit edhe botes Vallja u lind, vallja u shpall. Kemba sinjale i gon lokes Dhe dora qiellit i jep lajm. Dhe vallja rrokulliset tutje Ne kohera hcdhur si hobc, Prilli persiper i hcdh lulc, Dhjctori boren shkund atje. Valle shqiptare, shenja n 'ere. Ylbere tirqesh tej tehu. Kush ju kerceu ju njehcrč Dhe kembet rob s 'i mbcnc te ju. Kush ra midis vorbullčs suaj Dhe s’u pčrzhit, dhe s’upcrflak. Ju bubullima me opinga, Qe ncper shckuj bridhni varg. 69 NAIM MALOKU ii T'l KUJTOJME E DHUNESNE VIKU MAT KOSOVE (FletNaim Maloku, kryetari »Migjenit«) iq te dashur, shoqe dhe shoke! Jemi mbledhur sot nga te gjitha viset e Sllovenise e te Jugosllavise, qe se bashku t’i kujtojme te gjithe ata qe rane si viktima te dhunes ne Kosove. Kur u perulemi dhe vendosim lule per ta, me mendje u falemi varreve te gjithe atyre, te njohurve e te panjohurve, pa dallim kombesie, feje, race e gjinic, botekuptimi e ideologjie, te gjithe"atyre qe rane fli te dhunes qe me vite shkreteron pa meshire neper Kosove. Ju ftojme te qendrojme disa gaste ne nderim te vajzave e djemve te popullit shqiptar qe vuajne burgjeve si te denuar politike per shkak te mendimit te tyre te shprehur lirisht. Le te mendojme per vuajtiet qe per tete-nente vjet me radhe i duruan mbi 500.000 shqiptare. Te mendojme poashtu ne qindra shqiptare qe presin ne burgje hetuese, qe presin proceset e montuara politike, sig eshte procesi kunder Azem Vllasit dhe te bashkakuzuarve, vetem e vetem se jane shoiptare e duan te mbeten shqiptare. Pjesa dermuese e proceseve gjyqesore, qe zhvilluan dhe i zhvillojne kunder shqiptareve, kane qene dhe jane procese te montuara politike me qellim qe te bindet opinioni jugosllav dhe boteror se shqiptaret nuk jane njerez dhe nuk meritojne lirine. Te kujtojme mjerimin e varferine, qe ka perfshire me mijera familje shqiptare si pasoje e politikes se dhunes mbi shqiptaret. Te mendojme edhe per fatin e mbi 1 milion shqiptareve ne Maqedoni qe nuk mund te shkollohen ne gjuhen e tyre amtare, te čile ve nuk u lejojne qe femijeve te tyre t’u japin emra shqiptare e te kendojne kenget e tyre shqipe. Pra, te kujtojme gjendjen e ketille te popullit shqiptar ne prag te shekulit XXI, pasoje e dhunes qe ushtrohet mbi ta. Ljubljane, 2 nentor 1989 70 TONE REMO SPOMNIMO SE ŽRTEV NASILJA NA KOSOVU ragi prijatelji, tovarišice in tovariši! Danes smo se zbrali iz vseh krajev Slovenije in Jugoslavije, da bi se skupaj spomnili vseh, ki so padli kot žrtve nasilja na Kosovu. Ko se jim poklanjamo in polagamo cvetje, se v mislih poklanjamo pred grobovi vseh tistih, znanih in neznanih, ne glede na narodnost in vero, raso in spol, svetovni nazor in ideologijo, vseh tistih, ki so padli kot žrtve nasilja, ki že leta neusmiljeno pustoši po Kosovu. Pozivam vas, da v molku prebijemo vsaj pol ure v čast hčera in sinov alban¬ skega naroda, ki se mučijo po zaporih kot politični zaporniki zaradi svojega svobodnega mišljenja. Pomislimo tudi na stotine Albancev, ki sedijo v preiskovalnih zaporih, ki čakajo na montirane politične procese, kakršen je proces proti Azemu Vllasiju in soobtoženim, samo zato, ker so Albanci in hočejo ostati Albanci. Velika večina sodobnih procesov, ki so jih vodili in ki jih vodijo proti Al¬ bancem, so bili in so montirani politični procesi s ciljem, da bi se prepričalo jugoslovansko in svetovno javno mnenje, da Albanci niso vredni biti ljudje, in to svobodni ljudje. Pomislimo danes tudi na bedo in revščino, kije zajela na tisoče albanskih družin kot posledica politike nasilja proti Albancem. Pomislimo tudi na usodo več kot milijona Albancev v Makedoniji, ki se ne morejo šolati v svojem materinem jeziku, ki svojim otokom ne morejo dajati albanskih imen in ne smejo peti albanskih pesmi. Spomnimo se torej takšnega stanja albanskega ljudstva na pragu 21. stoletja, kot posledice nasilja, ki se izvaja nad njim. Ljubljana, 2. novembra 1989 71 72 LETER NGA PRISHTINA PROBLEMET E. KOSOVES NUK MUND TE ZQJIDHEN KURRE ME DHUNE POLICORE N e nje mbledhje te » kryepareve «te komunisteve te Kosoves u thaneedheketo fjale: »Eshte koha e fundit qe t’u japim mundesi te gjithe intelektualeve, po edhe atyre qe nuk mendojne si ne, qc haptas dhe publikisht ta thone kete.« (mendimin e vet); »Le ta ngritč zcrin publikisht sedli, le ta thote se gka dhe si mendon qe sa me shpcjt te zgjidhen problemet e Kosoves«. (»Rilindja« nr. 10957,29.IX. 1989, f.5.) fudi! A eshte e mundshme valle, qe paria e tashme te kete pesuar ndonje shnderrim kaq te madh kah demokratizimi?! Keta burokrate me pcrvoje poli- core, te cilet pčr njerezit nga rrcthi i vet i drcjtperdrcjte, qc mendonin ndryshe, i kane hapur dyert e burgjevc, te izolimeve e te torturave te tjera, keta te »plotfuqishem«, qe e shtemgojnc fort shkopin e diferencimit dhe i kane menjan- uar e i mcnjanojne pa nderprere te gjithe ata qe mendojne ndryshe e nuk veprojne sipas »kanuneve« te tyrc, a munden valle, vertet, le lejojne qe te zhvil- lohet dialogu intelcktual dcmokratik qe le zgjidhen problemet e Kosoves?! Askush, qe ka nje fije mend ne koke, nuk mund te besoje se burokracia poli¬ tike kosovare, qe ka dale nga vorbulla e mitingjeve njenacionale, qe e ka pran- uar urrejtjen shovenisle si parim te filozofise se vet politike, qe rrin »gatitu« nate e dite per t’i zbatuar urdherat nga udhcheqja e Scrbise per t’i realizuar normat e Kushtetutes sc miratur me tanke - ne gjendje te jashtezakonshmc, mund te kete arritur deri ne ate dere sa te pranoje mendimet, te cilat nuk perputhen me logjiken e saj le »permiresimit dhe ricdukimil te popullit«, i čili ne menyrc plebishitare e ka mohuar kete udheheqje te imponuar ne manifes- timet paqcsore te nentorit te vitit 1988 dhe ne greven e pcrgjithsme te shkurtit, te vitit 1989. Nuk eshte e arsyeshmc te besohet se ata qe i mbajne ende ne burgje me qindra e mijera njerez, te cilet nuk kane bere asnje faj, pra, nuk kane perdore kurrfare dhune, por vetcm kane shfaqur mospajtimin e vet me politiken zyrtare, vertet deshirojne dialog te barabarte, demokratik, me intel- egjcncien ose me popullin dhe se ne menyre te urte dcmokratike deshirojne t’i zgjidhin te gjitha problemet e Kosoves. Pra, duhet te pcrseritet edhe nje hcre: krejt kjo eshte e pabesueshme. Mirepo, edhe kctu, ne kete »apel« te burokracise politike kosovare, te vene ne sherbim te forte mobil te Republikes se Fortč Unike, ka nje te vcrtcte. Kjo »parcsi« ka mbctur krejt e tfillakuar, e papcrfillur dhe e perbuzur, nga masat e gjcra popullore,prandaj ka nevoje shume te madhe per perkrahje, ne radhe te pare, nga intelegjcncia e mircfillte, e čila gezon autoritet dhe gmohet me te drejte nga populli. Kjo thirrje per bashkcpunim, nga ana tjcter, nuk eshte e paplani- fikuar mire, sepse ne kushtet e sotme kosovare pjesa me e madhe e intel- egjencise humaniste eshte kategori shoqerore, qe mund te detyrohet, »te bin- det«, e te lcshojc pe, madje diskush edhe le ncnshtrohct plotesisht. Ajo, ?’eshte e verteta, nuk ka zgjidhje te tjera, sepse po te veproje ndryshe, po te kundersh- toje (qofte edhe duke hcshtur) e rrezikon ekzistencen e vet minimale, mbetet e 73 papune, thjesht gjuhet ne rruge dhe nuk ka me ?ka te jetoje. Eshte e kuptueshme se intclektualct ne sherbim te politikes se sotme do t’ia lehtcsonin shume puncn burokracise politike per t’u konsoliduar mire ne pushtet ne gjendje te jashtezakonshme per ta bere te vazhducshme kete gjendje ne Kosove edhe ne kohen kur ajo formalisht do te pezullohet. Disa intelektuale karrierisle qe nga fillimi jane vene ne sherbim te politikes se »revolucionit anti- burokratik«, sepse ata jane te gatshem qe, ne ?do kohe dhe ne te gjitha kushtet, te vihen ne sherbim te ?faredo politike. Disa te tjere, me kualitetet e veta mo¬ rale qc i posedojne, mund te dalin ne siperfaqe vetem ne kushtet e gjendjes se jashtezakonshme. Mirepo, te gjithe keta jane fort pak, e madje jane edhe te deplasuar plotesisht, dhe kurreqysh nuk mjaftojne per te deshmuar se inlegjen- cia shqiptare e perkrah politiken e sotme. Prandaj, duhet te thuhet shkoqur se thirrja e » kryekomandes« se komunistove te Kosoves per dialog me intel- egjencine, nuk eshte gje tjeter pos grep, karrem, per intelektualet shqiptare. Ajo ka domethenic: »Eni me ne, mendoni si ne, punoni per ne, qe ne ta forcojme pushtetin tone!« Eshte ?eshtje e intelektualeve shqiptare se si do ta kuptojne kete »apel« dhe ?fare qendrimi do te mbajne ndaj burokracise politike, sepse askush nuk mund t’ia lejoje veles te drejten qe te flase ne emer te intclegjencise shqiptare te Kosoves. Mirepo, une si individ, qe kam vendosur te flas haptas e pa doreza, pa asnje paragjykim se mendimet e mija do t’i pelqejne, jo vetem ata qe men- dojne ndryshe, por edhe disa te tjere qe heshtin dhe ne kete menyre e presin »kthjellimin e motit« e pastaj sipas motit ta kthejne gezofin, siq thote populli, do ta ihem ate qe mendoj, pa marre parasysh sejam plotesisht i vetedijshem se sot, jo vetem ne Kosove, por as pergjithesisht ne Jugosllavi, nuk jane krijuar as kushtet minimale per dialog konstruktiv demokratikper geshtje te Kosoves dhe te shqiptareve. Do te kaloje me siguri edhe shume kohe derisa te krijohen kushtet per nje dialog te ketillc. Por, megjilhatc, edhe une, si shume intelektu¬ ale shqiptare te Kosoves, nuk mund ta humb besimin se do le vije koha kur do te jele e domosdoshme qe gčshtja e shqiptareve dhe e Kosoves te diskutohet ne menyrc demokratike te barabarte, me urti e gjakftohtesi te duhur, duke re- spektuar arsyen dhe logjiken e argumentimit te te gjitha paleve, per te miren e pergjithshme. Uroj qe kjo dite te vije sa me shpejt ne menyre krejt te natyr- shme, pa asnje te keqe per njerezit dhe popujt e ketij vendi! Per zgjidhjen e problemeve te Kosoves, eshte krejt e kuptueshme, duhet te behet nje pune e madhe per t’i mbyllur te gjitha hendeqet e thella te ndasive, qe jane krijuar deri me tash me fajet e pafalshme te pushtetmmajtesve. Se pari duhet te sqarohet njehere e pergjithmone statusi i shqiptarevc ne Jugosllavi, te thuhet me gjuhc te qarte e te kuptueshme per te gjithe: Qka paraqesin ata ne kete shtet federativ? A jane shqiptaret, vertet, pakice kombetare, kur dihet se perbejne popullsine e trete ne Jugosllavi (pas serbeve dhe kroateve) dhe jane gati sa popullsia e vendit te tyre amc? A jane shqiptaret subjekt i pavarur politik e juridik ne kete shtet dhe a mund ta shprehin lirisht vullnetin e tyre si popujt e tjere, qe e perbejne federaten jugosllave? Apo, ndoshta, e drejta e popullit si subjekt juridik e politik, e pranuar edhe me te gjitha normat e se drejtes ndcrkombčtare, mund te jetc e ndryshueshme dhe herc mund te pranohet e here te mohohet?! Si? dihet, praktika e deritashme ishte e ndryshueshme. Gjate LN^-se Kosova ishte njesi federale e njejte dhe e barabarte me te gjitha simotrat e tjera ne Jugosllavi. Ketu veproi organi me i larte i pushtetitpopullor, KA(^K i Kosoves 74 e Rrafshit te Dukagjinit, si shprehje e vullnetit te popullit te kesaje krahine, ku shqiptaret si populi autokton ne keto troje, qe nga mesjeta e vazdimisht deri sot,perbejne shumicen absolute. Pushteti popullor, i organizuar gjate LN£-se, nepermjet organit te vet me te larte, kodifikoi te drejtal e veta si subjekt i pavarur juridik e politik, si shprehje e vullnetit te popullit, qe vet te vendosč per fatin e tij dhe keto te drejta nuk i mohoi askush gjate luftes. Pra, Konferenca e Bujanit qe tash ne menyre te paskrupullt antihistorike sulmohet e mohohet, per Kosoven dhe shqiptaret ka rendesi te barabarte me KA£KJ-ne per Jugosllavine dhe, ne thelb, me asgje nuk i bie ndeshe vendimeve te organit me te larte te pushtetit ne Jugosllavinee e Re per te drejten e popujve per vetevendosje. Tekefundit, askush nuk mund te mohoje te verteten, se ne baze te kesaj te drejte per veteven¬ dosje organi me i larte i pushtetit te Kosoves vendosi ne Prizren me 1945 qe kjo krahine t’i bashkohet Serbise federale dhe Jugosllavise se Re. Dihet fare mire se ky vendim eshte marre ne rrethana te jashtezakonshme te pushtetit ushtarak, qe u zbatua ne Kosove pas ?rregullimeve, te cilat ndodhen per shkak te ndcrhyrjes se njesive ushtarake nga Serbia e Mali i Zi per ta »pastruar« ter- renin dhe gabimeve te renda qe u bene gjate mobilizimit te shqiptareve per t’i angazhuar ne frontet c luftes ne thcllesi te Jugosllavise, per te cilat eshte folur edhe ne Kongresin Themelues te PK te Serbise qysh me 1945. Prandaj, duhet te thuhet haptas se Kosoves qysh atchere, pra, ne kushtet e administrimit ush¬ tarak, iu imponua me force statusi i saj si Rajon Autonom i Serbise. Qe nga kjo kohe shqiptareve ne Jugosllavi iu shkon prapa si hije e zeze etiketa e kunderrevolucionit. Kjo etikete, qe tash u eshte qepur fort pas shpines per te katerten here, ishte moto e te gjitha veprimeve te burokracise politiko-poli- core kunder shqiptareve te Kosoves gjate gjithč periudhes se Pasluftes deri ne Plenumin e Brioneve (1966). Gabimet e renda ndaj shqiptareve ne Jugosllavi u korrigjuan vetem pjeserisht pas ketij plenumi, qe atchere eshte quajtur (jlirim i dyle i shqiptareve dhe i Kosoves dhe pas aprovimit te Kushtetutcs se vitit 1974 kjo krahine u be perseri subjekt juridik e politik ne federaten jugosllave me shkalle te caktuar te auton- omitetit. Ne kete menyre u siguruan parakushtet qe edhe kombesia shqiptare te marre rrugen e emancipimit le pergjithshem shoqeror, kulturor e kombetar per t’u bere e barabarte me popujt e tjere te federates jugosllave, sado qe ne Serbi kurre nuk pushuan perpjektet per t’i penguar keto procese. (Mjafton te permendet vetem »Libri i kalter«), Dhe ja, pas vdekjes se Tilos, ne kohen kur kishte fdluar te thellohej kriza jugo¬ sllave, na doli ne shesh perseri hija e zeze (!?). Ky populi, me gjase, eshte i gjykuar te jete gjithnje bartes i kesaj kugedre, sepse, si$ kane pohuar sa e sa here shume shkcncetare serbo-malazias me tituj te larte akademike, kunderrevo- lucioni ne Kosove na i paska rrenjet qe nga Lidhja Shqiptare e Prizrenil (1878- 81), pra, rrafsh gjashtedhjete vjet para fillimit te Revolucionit Popullor!? Pra, doli prape ne shesh kundcrrcvolucioni, i čili pritej duarhapur nga Beogradi,sepse sig ka deklaruar udheheqesi i atehershem i Serbise, I. Stamboliq, ne Beograd ishin mobilizuar forcat policore para se te fillonin demonstatat e para te studenteve ne Prishtine me kerkesa thjesht sociale per permiresimin e ushqimit te menses, me 11 marš 1981. Si? dihet, me 25 marš demonstatat e studenteve u perseriten dhe policia intervenoi ne menyren me brutale duke i rrahur studentet edhe brenda ne konvikte. Dhe keshtu zjarri i ndezur, te cilit i fryhej nga te gjitha anet, shpertheu si rrcvolte gjithepopullore me demonstratat e prillit 1981, qe sollen si pasoje gjendjen e jashtezakonshme me ore policore e te tjera. Krejt kjo sipas skenarit te pergatitur me pare u quajt sa per fdlim vetem »tentim i 75 kunderrevolucionit«, sepse kjo amblemč kobčzczč duhej t’i ngjitej Kosoves per ta rikthycr gjendjen ne ate kohe.kur policia ishte force politike me te cilen mbahej pushtcti, pra ne kohcn e Rankoviqit. Eshte e kuptueshme se kjo nuk mund te bčhej pcmjehere, sepse duhej menjanuar barierat qe ishin krijuar gjate viteve kur Kosova kishtc funksionuar si autonomi, pra si subjekt politik e juridik ne Federaten jugosllave - duhej menjanuar Kushtctuta e vilit 1974. Keshtu, qe nga viti 1981 ne menyre te sinkronizuar u sulmua ?do gje qe ishte bere per realizimin e barazise kombclare te shqiptareve me te tjeret, ishte bere per t’i shčrbyer kundčrre volucionit?! Njeriut i rrenqethet mishi ne trup kur ndalet dhe rikujton krejt ate qe eshte shkruar e thene per shqiptaret gjate kctyrc tete vjetcve. Nuk ka mbetur asgje pa u mohuar e perbuzur, qe nga gjeneza e kctij populli e deri te gjerat me in¬ time e subtile te njeriut, si? eshte akti i lindjes se fčmijeve. Per kete qellim nuk ka mbetur pa u perdorur asnjč shprehje e zcze diskuaiifikuese nga fjalori politik, por nuk eshte kursyer asgje edhc nga ai etik. Keshtu, shqiptaret jane shpallur dhunucs seksualč, edhe pse zyrtaret e Kosoves me kot kane deshmuar se sta- tistikat thone se kjo krahine eshte e fundit per kah numri i dhunimeve. Ata jane shpallur fantazma qe naten i shkaterrojne varrezat ortodokse, edhe pse ne shumiccn e rasteve nuk jane zbuluar aktoret e ketyrc puneve te liga e, madje, ka pasur edhe raste kur vete serbct i kane bere kcto poshtersi. Shqiptaret kane bere gjenocid, i kane shperngulur scrbo-malaziasit me dhune, edhe pse dihet fare mire se te shperngulurit pa kurrfare presioni, pos per hesape te veta, i kane shitur tokat dhe pronat e tyre per para te majme dhe me gjysmen e atyre par- ave kane blere prona trefish me te medha ne Serbi, ose »villa« ne brigjet e Adriatikut, kurse gjysmen tjetcr c kursejne, duke bere qejfe nga kamatat qe i marrin. Dhe shqiptarct i kane duruar te gjitha akuzat c paqena dhe krejt perbuzjen. Zyrtaret e kesaj krahine pas vitit 1981 kane bere ?mos per t’ua bere qejfin, per t’ua plotesuar g do kerkese serbo-malaziasve: duke ndertuar fabrika vetem per ta, duke i pranuar ne pune pa konkurs, duke hapur paralele te mesimit vetem edhc me nje e dy nxenes, duke ua leshuar postct udheheqese sipas deshires se tyre, duke krijuar komuna ne ato tcrritore ku kjo popullsi ka qene me ho- mogjene, duke ua ruajtur pronat e shtepite e, madje, edhe varrezat, qe vete i kane lene ne meshiren e kohes. (j.'do gje beri udheheqja e Kosoves me ne krye te gjorin A. Vliasi, qe tash do te dčnohet si kundcrrevolucionar (?!), per t’iu pcrshtatur serbo-malaziasve te Kosoves, te cilct kurre ne Jugosllavi nuk kane qene te pabarabarte me shqiptaret, por, perkundrazi, gjithnje te privilegjuar, qe t’i mbaje te mos shpemgulen edhe te rikthcn, mu ne kohen kur me qindra e mijera shqiptarc, per le cilct nuk kujdesct askush, shpernguleshin, jo vetem brenda Jugosllavisc, por ne le gjitha anct c botes prej Amerikes e deri ne Aus- trali. Mirepo, krejt kjo ishte e kote, sepse udhcheqja e Serbise, ne te vertete nuk brengosej Fort per serbo-malaziasit e Kosoves, te cileve ua prishte punet me fqinjlč e lyrc shckullore, me le cilct e kishin ndare te miren e te keqen gjate historise. Ajo donte shumc me teper, donte qe Kosova te behej Serbi, ashtu si? mendohct se ka qene gjate mesjetes, pra, ajo donte qe Serbise t’i kthehej »shpirti«. E per t’u bere kjo, Kosova duhej tč fajesohej c tč gjykohej edhe mč tutje, derisa te krijoheshin kushtet qe asaj t’i rrčmbehej autonomia. Prandaj, krahas propagandčs sč paparč pčr te nxirč gdo gje shqiptare, ne Kosove punuan nate e dite 600 misionare aktiviste zyrtare (si? ka shkruar shtypi) dhe ku ta dijme edhe sa te tjere ne vija le fshehta kishtarc e policore (te policeve te Rankoviqit) dhe formuan organe paralele me pushtetin /,yrtar per t’i mobil- 76 izuar serbo-malaziasit per milingjet tanime shume te njohura, nen presionin e te cileve punoi KQ i LKJ-sc, qe nga mbledhja e nente, u permbys pushteti legale ne Mal te Zi e ne Vojvodine, u vu gjendja e jashtezakonshme ne Kosove etj. Dhe shqiptaret e Kosoves i duruan me gjakftohtesi mitingjet plot thirje per arme e vrasje. Ata i duruan milingjet, te cilave u vinte era gjak! Ata folen qete e me urti per nderrimet e Kushtetutes dhe, kur u binden se do te rrezikoheshin te drejtat e tyre, kur e pane se udhcheqjet jugosllave, per ta ruajtur qetesine e vet, i lenin pa perkrahje, u ngriten te gjithe si nje dhe ne Manifestimet Nentorit i treguan Jugosllavise dhe botes se ata jane per barazi, per vellazerim e bashkim, per Jugosllavine e AVNOJ-it e te Titos, se duan ta ruajne autonomine e tyre. Ne keto manifestime qe jane te pashembullta ne keto troje,shqiptaret nuk keputčn as nje filize a lule, nuk tremben asnje zog, nuk fyen askend. Mirepo, prape u quajten kunderrevolucionare?! Ata u quajten kunderrevolucionare me 1981 kur kerkuan Republike. Ata prape u quajten kunderrevolucionare, kur u ngriten qe la mbrojne autonomine, la mbrojne Kushtclutcn e vitit 1974 qe eshte ende ne fuqi. Pra, ky eshte kunderrevolucioni ne Kosove!? Populli kesaj i thote: »Hyp se te vrava, zbrit se te vrava!« Pra, kjo eshte pozita e shqiptareve sot, te dlet jane te gjykuar te quhcn kunderrevolucionare gjilhnje, ose te nenshtrohen dhe ta pranojne pozitcn qe e kane pasur dikur ne Jugosllavine e Vjeter, diten e formimit te se ciles, si duket, se shpejti do ta kemi edhe feste zyrtare!? Ne vend te dialogut demokratik me shqiptaret, qe ne manifestimet e nentorit shprehen boterisht percaktimin qe te jetojne te barabarte ne Jugosllavine e Ti¬ tos, per ruajtjen e pozites qe ua garantonte Kushtetuta ne fuqi, udheheqja e Serbise u pcrcaktua per dhunc, prandaj ne kreun e pushtetit politik (partidk) e inuagurori kryepolicin Morina me bashkemendimtarct c tij. Kesaj dhune te paralajmeruar populli iu pergjegj nč menyrc dinjitoze me Greven epergjilhshme ne krye te se ciles ishin minatoret e Trcpgčs, qe jane bere simbol i mbrotjes se autonomise sč Kosoves dhe, si$ eshte konstatuar me te drejte edhe ne Cankar¬ jev Dom, simbol i mbrojtjes se Jugosllavise se KAQKJ-se. Ne momentin kur Morina me shoke, megjithate, u gjunjezua para kcrkesave te masave popullore shqiptare dhe dha dorcheqjcn c kerkuar, udhchegja serbc thjesht e detyroi qe ta terheqc ate, te rikthchet aty ku ishte caktuar. Per kete u perdor metoda tan¬ ime e sprovuar ne Novi Sad, ne Titograd dhe e ushtruar ne Ushqe, mitingu kercnues me te cilin u gjunjezua edhe udhcheqja e shtelit, e paafte dhe e paau- toritet, dhe u detyrua ta shpalle gjendjen e jashtezakonshme. Dhe pastaj dihet se ?ka ndodhi: Kushtetuta u nderrua me dhune e me gjak - Kosova me nuk e ka autonomine qc e kishte, por dita me dite po behet rajon i Serbise - krahine jugore serbe; udhčheqja e imponuar kosovarc dita me dite po plotesohet me »mitingaxhi« dhe me »shqiptarč te ndershčm« dhe pergalitet te rizgjidhet perseri, pasi qe me burgje, izolime dhe me shkopin c diferencimit i ka menju- nuar te gjithe ata qe mendojne ndryshe dhe nuk i binden diktatit te saj. Dhe kjo big im udheheqje tani na dalka me faqc te bardhc dhe c paska pare te udhes qe t’i Uierrase intelektualet e, madje, edhe ata qč mendojne ndryshc, qe ta ngrisin zerin c te thone se si do te zgjidhcn sa ma shpejtproblemct e Kosoves?! Meqe vele e keni kerkuar, po jua them shkurt c trup: Problemct e Kosoves nuk mund te zgjidhcn kurren e kurres me dhune policore, qe esht mjeti kryesor i pushtetit tuaj! Qe nga viti 1981 Kosova ka marre shume plagč te renda, te cilat mund te sherohen me kujdes shume te madh, pas nje mjekimi te gjate intensiv. Para- kushtet per mjekimin e suksesshem te ketyre plageve jane: 1. Te hiqct mcnjcherc gjendja e jashtezakonshme dhe te anulohen te gjitha vendi- 77 met qe jane marre ne kete gjendje, duke perfshire edhe nderrimet e Kushtetutes; 2. Te sqarohet mire, njehere e pergjithmone, gcshtja e kundcrrevolucionit, sepse kuptimi i tij, si? ka deshmuar jo vetem teoria shkencore, por edhe praktika e vendeve socialiste, eshte krejtesisht i tejdukshem. Kunderrevolucioni tek popujt, te cilet kurre nuk e kane pasur pushtetin e vet te pavarur politik e shteteror, eshte absurditet specifik i pashembullt ne boten tone, produkt i nje politike te verbuar makiaveliste; 3. Brenda reformes se sistemit politik, per te cilen po diskutohet kaq shume ne Jugosllavi, te sigurohen te gjilha kushtet qe edhe populli shqiptar ta shprehe lirisht vullnetin e vet, qe Kosova pa kurrfare tutorie ta hartoje vete Kushtetuten e vet, kuptohet ne baze te parimeve te KA£KJ-se, dhe keshtu shqiptaret te behen subjekt i barabarte me te gjithe popujt qe e perbejne federaten jugo- sllave. Pra, pa plotesimine ketyre parakushteve plaget e Kosoves nuk mund te sherohen, por infeksioni i tyre vetem mund te perhapet edhe me shume, e demet nga kjo jang te paparashiicueshme, prandaj forcat parparimtare demokratike ne radhe te pare, ato te popullit serb, e pastaj edhe te mbare Jugosllavise, nuk duhet te lejojne qc te hyjme ne shekullin e ri pa e sheruar kete semundje. N ocioni demokratizim, qe gjilhnje e me shpesh po perdoret ne publicistiken tone, paraqet nje lloj hibridi pragmatik, i čili shCrben si parulle e te gjithe atyre q6 besojne se ky nocion e fsheh formulen shpetimtare per dalje nga kriza e sotme e thelle e shoqerise jugosllave. Me fjale tjera, demokratizimi i Jugosllavvise konsiderohet si parakusht themelor per perballimin e krizes. S’do mend se caku ketu eshte i qeiluar mire: demokratizimi eshte e vetmja rruge per krijimin in- stitucional te rendit demokratik ne Jugosllavi, dhe me kete krijohen kushtet per mposhtjen e atyre aspekteve esenciale te krizes, te cilat e kane shkaktuar blokadcn e sotme te sistemit. Por, shtrohet pyetja: a eshte i mundur qysh tani instrumentalizimi i qellimit, i čili ende nuk eshte arrilur dhe nuk ka mbeshtetje insitucionale (demokracia), dhe a mund te shfrytczohet si mjet i vetarritjes? Ata qe po sherbehen me parullen e demokratizimit, ne te vertete, nisen nga supozimi se ne Jugosllavi ka institute e potenciale te konsiderueshme demokra¬ tike, te cilat mund te shfrytezohen si mjete per te ecur kah realizimi i qellimit perfundimtar — demokracise se plote. A kane le drejte ata? A eshte rruga per demokraci ne Jugosllavi e trasuar nepermjet instrumenteve te demokratizimit qe i kemi ne disponim? Disa procese ne Jugosllavi sikur i japin te drejte mbrojtesve te kesaj teze. Ne disa segmente te jeles shoqerore pemjemend ekzis- tojne elemente te demokratizimit. Populli ne kete apo ne ate menyre e ka tejkal- uar depresionin e tij te meparshem politik dhe ka dale ne skenen politike, liria e mendimit dhe e paraqitjes publike gjithnje e me shume po behet e pakufizuar, liria e bashkimit politik e partiak eshte ne prak nese jo te legalizimit te plote atehere te tolerimit te heshtur, ne zhvillim e sipCr eshte edhe procesi i rishqyrtimeve gencsorc te sistemit shogeror dhe te atij ekonomik, i čili ka gjasa »S« SHKELZEN MALIQI KRIZA DEMOKRATIZIMI 78 te pcrfundoje me rikonstruimin demokratik te sistemit. Duke mos i ncngrnuar aspak keto procese te demokratizimit, megjithate jam i prirur per nje vleresim me skeptik te gjcndjcs dhe te instrumententeve qe i kemi ne disponim per te realizuarqellimin: demokracine. Skeptik jam per arsye se keto procese me pare i shikoj si rrjedhoje te shkaterrimit gradual dhe te shkoklimit te brendshem te nje sistemi sesa si shprehje te fuqise se idese se rendit te ri, i čili ka leshuar rrcnje ne trollin tone dhe me aplikimin e lirive, tashme te perfituara dcmokratike, paralajmeron nje rritje organike drejt de- mokracise se plote. Me fjale te tjcra, demokratizimin e tashem e shoh me pare si shprehje te dobesise se sistemit, i čili cnde nuk e ka perjetuar kulmin e krizes se tij sesa si shprehje e fuqise te nje rendi qe po krijohet dhe i čili do te mund te na kursente nga pervoja e falimentimit te plote te sistemit, me te gjitha ato pasoja te tmerrshme qe edhe sot mund te parashihen, por jo edhe krejtesisht te evitohen. Ne jemi ne anijen e čila ngadale po fundoset, ndcrsa demokratizimi i tashem me shume i ngjane pergatitjes se barkave te shpetimit, derisa »pronaret« dhe drejtuesit bejne pcrpjekje te fundit per ta bere remontin e saj, duke mos nguruar edhe nga perdorimi i mjcteve te mobilizimit te dhunshem, ne menyre qe edhe pak ta shtyjne fundin e sundimit te tyre. Besimi qe disa e shprehin, kuptohet nga qellimet me te mira dhe nga arsyet e kuptueshme pragmatike, ndaj shenjave te demokratizimit te jetes politike, lidhet ngusht me nengmimin e forces se oligarkise qe e ka pushtetin dhe e čila aspak nuk interesohet per demokraci, qe eshte »kanakarja« e sistemit, qe e ka aparatin administrativ, ushtarak e policor ne duart e veta dhe ka ne dispozicion mak- inerine e fuqishme propaganduese, e čila ia siguron trenaferin e legjitimimit te pushtetit dhe manipulimin me interesat kolektive te masave. Nga ana tjeter, eshte me se e vertete se demokratizimi nuk u arrit permes ndermarrjes se or- ganizuar dhe nga aspekti programor dhe strategjik mire te mbeshtetur te for- cave dcmokratike, por dshte stihik dhe, ne te vertete, »i falur« nga regjimi qe po e nderron strukturen autokratikc e kanalet e liberalizimit dhe te demokra¬ tizimit te kushtezuar po i shfrytezon per qellimet e veta, si nje prej mjeteve te luftds pCr zenicn e fronit te boshatisur autokratik. Inslrumentalizimi i demokratizimit pCr qeilime jodemokratike me se miri u tregua ne Serbi, ku shtypi ne vitet e tetedhjeta se pari u lirua nga shumica e tabuve dhe kufizimeve te meparshme, por me vone u shnderrua ne nje organ direktiv i oligarkise s'6 re. Ne mjediset tjcra ndodh pakashume e njejta gje, por diku ne format paksa m e subtile. Perjashtim ben deri diku Sllovenia, ku forcat demokratike kane arritur nje mase kritike te autonomise kur mund te shtrohen kushtet pCr nje ujdi shoqerore te rc demokratike. Por, me qd demokratizimi ne Slloveni ne permasat jugosllavc ka mbetur oaze, dhe me qe Jugoslavia si teresi nuk mund ta perejelle kete shembull dhe, pdr me teper, tregon me shume mosdurim sesa mirCkuptim, forcat demokratike ne Slloveni gjilhnje e me shume po u kthehen idcve separate e »asimetrike« te rregullimit te gjendjes ne shtepi te vet, ndersa Jugosllavia po u behet ankth, kanosje dhe pengese. Fati i demokratizimit slloven eshte simptomatik pCr tczCn te cilen po e mbroj ketu. Ky demokratizim nuk eshte vetvetiu dhe pdr nga permbajtja organike e saj separatiste, po ky »separatizem« ''eshte shprehje e asimetrise esenciale te shoqerise jugosllave, te potencialeve te ndryshme demokratike ne njesite e ndryshme federale dhe ne rcgjionet e ndryshme. Shoqeria sllovene sipas stmktures se saj dallon nga regjionet tjera dhe, te them ashtu, eshte me e pjekur per aprovimin e formes moderne te dcmokracise politike te tipit parlamentar, derisa ne mjediset tjera ky model me pak ka mundesi te pranohet pCr shkak te 79 karakterit tranzitiv te struktures sociale te tyre, me shtresat dominuese te rikom- ponuara qe preferojne format autoritare te pushtetit dhe qe jane jotolerante ndaj shfaqjeve te interesave le ndryshme dhe autonome. Kriza jugosllave ne esence eshte krize e »jonjekohesise« se zhvillimit te njesive federale dhe te regjioneve, e njekohesishl edhe te falimentimit te politikes se nivelimit artificial le ketyre »jonjckohesive« ne nje model te obliguar per te gjithe. Partia Komuniste e čila pas revolucionit ka marre detyre te rende qe shoqcrine jugosllave ta transformoje prej nje shoqcrie te pazhvilluar ne ate te zhvilluar, edhe pse synonte monolitizmin ideologjik dhe solidaritetin, dhe in- stitucionet kyge te sistemit i ka nenshtrurar kelij monolitizmi se pari nepermjet sigurimit te monopolit ndaj pushteti shtcteror -shteti partiak 9 , edhe vete gjate kesaj kohe u be viktime e »jonjekohesise« sc interesave brenda vendit. E detyruar qe, per shkak te mbrojtjes se monopolit te institucionalizoje decen- tralizimin ne vend te demokratizimit, ajo ne vitet e shtatedhjeta faktikisht e ka legalizuar depcrtimin e »jonjekohesise« ne shlctet partiake dhe ka pergatitur rrenimin e brendshem ne vitet e tctedhjela, si dhe transformimin e themelit legjilimues te pushtetit te ketyre shteteve partiake ne reprezentium te inter¬ esave te ndryshme nacionale. Me kete »jonjekohesia« ka shperthyer ne skenen politike fuqishem dhe ne menyre me te eger, si kacafytje nacionale nen mbrojtjen e sovraniteteve shtetcrore. Te kjo edhe vete proceset e demokratizimit moren parashenjat nacionale e bartesit e tyre nisen te denoncohen mes veti para instances te interesit me te larte, apo pushtetit me te larte, ku sedli e shtynte popullin e vet si sovran. Nevoja e inhibuar e shoqerise jugosllave per demokra- tizim, sidomos ne kushtet kur shteti partiak vcndin e solli ne krize ekonomike te pashtegdalje, u shnderrua ne surogat te pluralizmit e te gjitha shtresat te cilat dolen ne skenen politike, ne pionat e oligarkive nacionale. Ne krizen aktuale lekundjet tektonike e pamundesojne mobilizimin efektiv te forcave demokratike. Proceset e demokratizimit nuk mund te percjcllin stuhine e kahjes kryesorc te krizes e čila e suspendon gdo inidiative demokratike. Nje fuqi ciklonike tregon sidomos kriza ekonomike, e čila nuk mund te zgjidhet me instrumentet e sistemit te tashem, ne kushtet kur krejtesisht mungon edhe vullneti i instancave kompetente qc bile per nje kohe te nderpritet lufta per pushlct dhe konfrontimi i pameshirshem propagandistik. Perkundrazi, kriza ekonomike po shfrytezohet si poligon kryesor i luftes per pushlet, me gjithe rrezikun e tmerrshcm qe e sjcll varfčrimi i pcrgjilhshcm i popullates dhe ndjenja e pcrgjilhshme e humbjcs sc ?do perspektive dhe shprese. Pasiguria ekzisten- ciale i shkon per shtati mobilizimit cmocional te masava, homogjenizimeve nacionale ne baza iracionale, krijimit te psikozes sc paraluftes, shperthimit te pasioneve, gufimit te llojeve te reja te utopizmit, kurorezimeve te prijseve kar- izmatik brenda nates elj. Ne nje atmosfere tashme te krijuar te tille per Jugo- sllavine do te mund te thoshim sc me pare gjendet prane humneres se sh- katerrimit sesa para daljes gradualc nga kriza permes forcimit te instrumen- teve te demokratizimit. Kuptohet se eshte veshtire te parashikohet se si dhe kur do te shperthejne pasionet dhe g fare permasa do te marrin konfliktet. Por, mcgjithate, nje gje eshte me se sigurt: gjithnje e me shume do te kete greva te punetoreve dhe mitingje nacionale me kerkesa ultimative, dhe me keto do te hapet problemi kyg i kohes sipas te cilit nuk do te jete me me rendesi se a do te bjere kjo apo ajo qeveri, dhe ky apo ai program gjysmak per sanimin e gjendjes, por si do te mbrohet pushteti i tashem si i tille dhe si c me gfarc mjete do te evitohet lufta qytetare qc po kanoset, apo shpallja e gjendjes se jashtezakonshme ne disa 80 vise ose edhe ne tere Jugosllavine, krahas asaj qe tashme eshte shpallur ne Kosove. Shembulli i Kosoves me se miri e ilustron vonesen dhe impotencen e forcave demokratike para stuhise ngarendese te krizes, gjcgjcsisht te procesit te rrenimit te sistcmit te shtetit partiak. A ka qene e mundur te shpetohet Kosova? Une do te thosha se jo. Pse jo? Per arsye se Kosova ne te vertete paraqitet si rast para- digmatik i krizes globale jugosllavc, ng te cilin si ne pasqyrg shihet kursi i saj. Dhe perfundimi, gjithashlu. Ngjarjct e 1981—shit ne Kosove ne nje menyre te pervertuar te perzierjes se kerkesave sociale e nacionale te shqiptareve, paraqiten dhe shtruan problemim csencial te domosdoshmerise se demokratizimit te brendshem te Kosoves, por edhe te demokratizimit te Jugosllavise ne pergjithesi. Pushletembajtesit kosovare dhe ata jugosllave nuk kane dashur, c ndoshta as nuk kane mundur, te shohin permbajtjen demokratike terebelimit te shqiptareve, perkunder faktit se ajo u paraqit ne formen e shtremberuar dhe me inhibicione, duke u lidhur per kerkesen qe te pranohet shteti nacional i shqiptareve ne Jugo- sllavi. Pushtetembajtesit me me qejf ketu pane vetem — »kunderrevolucion«. As forcat demokratike ne vend atebote nuk e kuptuan porosine se vete ele- mentet konsitutive te sistemit shkaktojne pervertimin global qe i suspendon dhe i qet ne harrese kerkesat per demokratizim, e ne vend te tyre, si surrogat, ofron — shtetet nacionale. Per kete shkak me vone ne menyre zinxhirore dhe me nje perzierje eksplozive te njejte te kerkesave sociale e nacionale, por edhe ne saje te manipulimit me »kunderrevolucionin« ne ‘Kosove, kane ndodhur edhe Mbledhja e tete e Serbise me 1987, edhe tetori i 1988—shit ne Novi Sad, edhe janari i 1989—shit ne Malin e Zi, por ketyre herave me parashenja ideol- ogjike te »revolucionit antibyrokratik«, sikurse edhe »pranvera sllovene« si kontrapunkt demokratik i kunderthenies ne mes te »kunderrevolucionit« dhe »revolucionit antiburokratik«, ku nga njčra ane doli sheshit prapavija realso- cialiste e manipulimeve ideologjikc me masat ne pjeset juglindore te vendit, ndersa nga ana tjeter, per shkak te bllokadave qe u paraqiten rreth geshtjes se sovranitetit slloven, edhe ne kete punkt ku demokratizimi kishte perparuar me se shumti e gjithe gcshtja prape u mistifikua dhe mori rrugen e gabuar te nxitjes se konflikteve te sovraniteteve ekskluzive nacionale. Nga i gjithe ky kompleks i geshtjeve qe ketu vetem sa u preken dhe nderlikueshmeria e se cilave as qe ka mundur te perfshihet ne nje tekst te ketille skicues, si perfundim kam dashur te nxjerri kete poente: demokracia eshte kerkese krycsore e kohes, por Jugossllavia nuk eshte ende e gatshme ta real- izoje kete kerkese, sepse ndihet mungese e tradites demokratike (natyrisht, jo te asaj le mitizuar, gfare eshte p.sh. ajo e demokracise serbe nga fundi i shekul- lit XIX dhe fillimi i shekullit XX, por te asaj reale), gjeneratat e sotme jane te detymara te kompenzojne kete mungese edhe permes »mesimit« negativ, gjegjesisht duke zbuluar vlerat e dialogut, te tolcrances dhe te racionalizimit te interesave politike pas perjetimeve imediate te pasojave te konflikteve, te jotolerances dhe te iracionalizimit te interesave. Forcat demokratike, e ketu se pari mendoj ne Shoqaten e inicijatives demokratike jugosllave, ne strategjine e tyre do te duhej te parashikonin edhe pergatitjen per te ecurit neper mun- dime. Nese edhe per ne vlcne mendimi i kahmotshem i Manhajmit se »tendenca demokrtike eshte fati yne i parapercaktuar«, e une jam i bindur per kete, atehere edhe kete bredhjc tona te sotme me kembezat e qclqit te demokratizimit, her- dokurdo do te duhej te shnderrohen ne nje levizje te fuqishme e čila jo vetem se di $ka kerkon, por ka edhe mjetc per te rcalizuar ate qe kerkon. Prishtine, telor 1989 81 GENC GORANI E DREJTA E SHPREHJES SE LIRE TE NACIONALES DHE SHTETET TOTALITARE E drejta e shprchjes se lire te nacionales eshte shpallur e drejte (liri) elementare ne deklaratem e nenshkruar nga te gjitha anetaret e OKB, nder te cilat jane edhe shumica e atyre shtetcvc te njohura si shtete totalitare (autoritare). Te shprehurit nacional ne keto shtete eshte karakteristik nga aspekti i skenarit te zhvillimit te te shprehurit ne fjale. Shtetet totalitare jane zhvilluar ne ato vende ne te cilat per baze te organizimit te pergjithshem shoqeror eshte konstituuar diktatura - qofte ushtarake-policore, qofte (e quajtur) e proletariatit. Ne mungese te demokracise - si fundament i organizimit ekonomik dhe poli¬ tik te njerezve - vjen deri te mosfunksionimi natyror i raporteve ekonomike dhe politike ne shoqeri ne ate mase sa qe flitet per krizen. Kriza implikon zgjidhjen e saj, nderkaq zgjidhja - nderrimin e sistemit. Sistemet shoqerore dallohen mes vedi edhe per nga vet kriza e čila zhvillohet ne to. Ne te vertete, krijimi i gdo sistemi shoqeror permban ne thelbin e vet krizen e tij. Shfaqja e krizes eshte vetem gcshtjc e kohes, ndčrsa zgjidhja fatlume e saj (stabile, evolutive, e ekuilibruar - jo-«revolucionare«), eshte pasqyre e vitalitetit te atij sistemi. Te gjitha sistemet shoqerore jane krijuar nga nevoja e tejkalimit te krizes se organizimit te shoqerise. Ne themelet e tyre (ne menyre implicite) gjendet skenari i krizes se ardhshme te cilen e gjeneron vet ai sistem. Krize e čila, po te jete sistemi progresiv, nuk paraqct perseritje te krizes se perjetuar. £eshtja e zgjidhes se nje krize mund te venerohet sikur gčshtje e represivitetit te metodave te cilat »duhet« te zbatohen. Nje raport rregullisht perseritet: re- presiviteti i metodave le zgjidhjes se krizes eshte ne perpjestim te zhdrejte me karakterin demokratik te fundamentit ekonomik-politik-juridik te organizimit te nje shoqerie. Shcmbull tipik bashkekohor do te mund te merrej RP e Kines. Nderkaq, represiviteti ne fjale tregohet te jete i zbutur ne rast te zhvillimit te raporteve demokratike edhe pse jashtinstitucionale (Rep. e Hungarise). Por,ne mungese te nje zhvillimi te tillc, represiviteti arrin kulmet e veta. Ngjarjet aktu- ale ne RSF te Jugosllavise (duke i perfshire edhe ato te cilat iu kane paraprire) paraqesin nje prej shembujve te tillc. Riorganizmi demokratik i shoqerise ne funksion te tejkalimit te krizes paraqet domosdoshmeri. Ndcrkaq, bartesit e sistemit ekonomiko-politik totalitar vihen para dilemes: humbuje definitive te pushtetit totalitar ose agoni te pcrgjithshme shkatcrruese. Ne rastin e dyte - i čili aktualisht ndhodh nč Jugosllavi, gjegjesisht, ne RS te Serbise - ashpersimi i raporteve ndemacionale nxitct nga vet institucionet shteterore; nxitet te shprehurit bastard-primitiv te nacionales ndersa, nga ana tjeter, veprohet ne menyre me represive ndaj te shprehurit nacional te popujve numerikisht me te vegjel. E tere kjo, duke gene ne funksion te rigjenerimit 82 dhe stermadhimit te krizes me qellim te mbajtjes ne status quo te nivelit poli- cor-ushtarak, paraqet edhe nje tregues se bartesit e ketyre institucioneve veprojne nga pozitat totalitare duke patur per qellim final realizimin e pushtetit absolut ne funksion te vet pushtetshmerise. Ngjarjet ne Kosove deshmojne per vendosmerine fanatike te nje pushteti to- talitar per te »ikur« nga Demokracia - sinonim i »vdekjes« se tij. QERIM UJKANI E KUJT ESHTE KOSOVA ckush erdhi ne ty Kosove Kosova ime e dashur Te quajti toke te vete E mua birm tend qe le ledhaton Me mali dhe dashuri doren ta shkon Me quajti ardhacak i pashtepi Njeri pa toke dhe qiell te vet mbi koke Mysafir i pcrkohshem dhe fare e lige Hije drtheritese ne ajer As ne toke as ne qiell Por ne rrugen e gjakut kafken la kujlim Se ti s je e ati j qč te shkelč Lavrcn tčnde me vdekje mbjelle S’je toke e gjithkujt dhe e askujt As toke pa populi e nje populi i pa toke Ti je dhe kreshnik i bijve besnike Qe te duan dhe le mbrojne Me dashuri t’i mbjellin ugaret Me flamuj liric nder fesla Ti mbulojne varret Lule dhe gjylc ne doren e trimit Je vater e ngrohte E atyre qe kurrč s’te lane vetem Me ty qendruan si shkemb ne ere Me ty ne jele dhe vdekje Ne liri dhe dashuri Dhe neqoftese dikush na thote prape Ikni qe ketej se kjos’eshtc toke juaj Ne e dime se g ’do t’u themi Shkuar per te shkuar ka kush le shkoje Ne ishim ne jemi ne do le jemi ketu! 83 FRANCI ZAGORIČNIK OPERA BALCANICA V drugi polovici septembra je bilo v Boru srečanje balkanskih pisateljev, z ude¬ ležbo predstavnikov pisateljev iz vseh balkanskih držav ter gosti iz Madžar¬ ske. Poleg skoraj vsakodnevnih množičnih političnih manifestacij na tem koncu Balkana z odločnimi vojnohujskaškimi parolami smo imeli tako tudi veliko kulturno manifestacijo, ki pa je konkretne mednarodnostne nestrpnosti in an¬ tagonizme skušala preseči s premislekom o celovitejši podobi balkanske književnosti in plodnih medsebojnih kulturnih vplivanjih, katerih skupen izvor je ravno antična Grčija, ki naj ne bi bila več samo zibelka evropske kulture. Borsko srečanje je vzpostavilo novo delitev evropskega kulturnega prostora, za katerega naj bi Balkan po novem predstavljal tisti radius, iz katerega je šele črpala svoje kulturne zasnove vsa ostala Evropa. Že sama tema simpozija — Moj pogled na balkansko književnost, je implicirala določeno vasezagledanost. Ta seje v našem slovenskem prostoru pokazala tudi v razmišljanju Slobodana Djukiča v Književnih listih, 29. septembra 1988, pod naslovom — Besede o čudnem Balkanu in oholih zahodnjakih. Pri tem so »oholi zahodnjaki« nujno tudi vzhodnoevropci, da gre v resnici za nekaj drugega. Pejorativnima terminoma Balkan in balkanizacija je bilo pač treba najti primerno pa učinkovito protiutež za naelektrizirano čustveno raven udeležen¬ cev simpozija. Zato potem »oholi zahodnjaki«, kar vsebuje tudi svoj ideološki odtenek glede na prizanesljivost do eventualnih »oholih vzhodnjakov«, ki sicer niso bili neposredno omenjeni, so pa pri tem vsekakor samoumevni. Zmernejše razmišljanje je srečanje balkanskih pisateljev postavljalo ob bok podobnim mednarodnim pisateljskim srečanjem, kot npr. srednjeevropski Vile- nici. To seveda ne pomeni samo tega, da pisateljem narodnostni in jezikovni okviri, v katerih sicer delujejo, ne morejo zadoščati. Možnost njihovega ustvarjalnega prodora pač niso samo notranje, osebne in zasebne in narodnost¬ nega pomena, ampak so tudi širše, eksteritorialne in svetovno vzajemne. Ena poglavitnih nevšečnosti pri tem je bila ravno v spopadanju z negativnimi pomeni osnovnih terminov. Razen Balkana in balkanizacije je bil v ospredju tudi termin Balkan kot sod smodnika. Nekaj časa je celo kazalo, da takšen sod smodnika lahko zanetijo tudi sami pisatelji. Daje tako usoda Balkana in Sveta dejansko v njihovih rokah. Opazen nemir in strah je zbujala sama prisotnost albanskega pisatelja Ismaila Kadarcja, ki bi takšen »fitilj« v resnici lahko prvi prižgal. V obeh primerih, kot eventualni negativec in potem kot pozitivec, je bil Kadare glavna osebnost tega srečanja. To vse skupaj pomeni, da je pisatelj (še posebno, če je balkanski) v najboljšem primeru nosilec obojnih idej, dobrega in zlega, sveta in niča, afirmacije in zanikanja. Navsezadnje je tudi sod zlata, ali natančneje vagoni žlahtnih kovin (pravih količin teh nusproduktov pri separaciji bakra nam niso zaupali), iz borskega RTV (rudarsko topilničarskega bazena), prav tako svojevrsten sod smodnika. Računajoč pri tem, daje Bor nemara najbolj onesnaženo mesto v Jugoslaviji in sam ekološki pekel na Zemlji. Mesto se razvija še naprej v senci visokih bruhajočih dimnikov in njihovih oblakov žveplovega dioksida. To zadeva tudi lokacijo Doma kulture v središču mesta, kjer je potekalo srečanje balkanskih pisateljev, kot mogoča ironija in posmeh, še najmanj pa odpor. 84 Snovi dovolj za razmišljanje o tem, ali je kultura sploh lahko kaj več kot obliž in slepilo. Koliko upanja ima lahko pisatelj, pa naj bo iz balkanskega, podo¬ navskega, srednjeevropskega ali mediteranskega bazena? Ali s svojim delom ne vpisuje zgolj nekrologa v evropski kulturi? Ali ne opeva samo neki vmesni prostor in čas ter kontinuitete od zibelke do groba evropske civilizacije? R ekel mi je, naj ga kličem Musa, a to je bila le okrajšava za njegovo pravo ime. Ni veliko govoril. S krepkimi zamahi je zidal, vztrajno in brez predaha. Daj, ustavi se, sem mu večkrat dejal, da pokadiva enega kot ljudje. Te besede so mu bile všeč. Istra je tkala svojo čarovnijo. Istrski kažun je dobival podobo. A vseeno ni bil Musa nič bolj gostobeseden. In sva pila. Pel sem, da bo starega Vodjo zamenjal novi. Ostro meje pogledal, ko je ujel, daje v bistvu, da se mi jebe za vse Vodje. In prav počasi sva izmenjala več besedi. Povabil sem ga k sebi na kosilo. Pivo za pivom, pa tudi številka Migjenija, ki je dokončno po¬ drla zid. Povedal je, zakaj je moral zbežati na obalo. Poslušal sem ga, a jaz nisem bil tam. Pripovedoval je, da so bratu med demonstracijami polomili obe nogi. Poslušal sem, a nisem si mogel predstavljati. Govoril mi je o domu, očetu, mladosti, o 1981 in kasneje, ko so iz Albancev naredili begavce in jih ponižali z batinami, umori in pregoni. Poslušal sem, a prekleto, nisem se mogel prebiti. Drugi svet, druge misli, drugi ljudje. In vendar, neka vez. Srečno Musa. Nič več in nič manj. Dialogi št. 12/1988 FRANJO FRANČIČ KOHA ESHTE E MASKARENJVE, PO ATDHEU ESHTE I SHOIPTAREVE A. ASLLANI 85 FRANCI ZAGORIČNIK OPERA BALCANICA N epjesen e dyte te shtatorit, ne Bor, u mbjat takimi i shkrimtareve ballkanike, me pjesemarrje te perfaqesuesve te shkrimtareve te te gjitha shteteve ballkan¬ ike si dhe te mysafireve nga Hungaria. Keshtu krahas manifestimeve masive politike ne kete pjese te Ballkanit me parulla kembengulese luftenxitese, patem poashtu nje manifestim te madh kulturor, qe mosdurimet konkrete nderkombetare dhe antagonizmat u perpoq t’i tejkaloje duke shestuar rreth fizi- onimise me komplete te letersise ballkanike dhe te ndikimeve te frytshme re- ciproke qe burim kryesor kane mu Greqine antike, qe nuk do te duhej t’ishte me djep i kultures evropiane. Takimi i Borit vendosi ndarjen e re te hapesircs kulturore evropiane ku Ballkani do te paraqiste ate radius, nga i čili Evropa mori bazat e kultures te saj. Vete tema e simpoziumit, Pikepamja ime per letčrsine ballkanike, implikoi ne nje fare menyre nje shikim kah vetevetja. Kjo ne hapesiren tone sllovene u tregua ne shestimet e Sllobodan Dukiqit ne Književni listi te 29 shtatorit 1988, me tituli Fjalč mbi Ballkanin e guditshcm e perendimoret mendjemedhenj. Me kete rast »perendimoret mendjemedhenj« jane edhe evro—lindoret, keshtuqe eshte fjala per digka tjeter. Termineve pezhorative Ballkan e ballkanizim duhej diši t’u gjendej kunderbarra perkatese dhe e suksesshme per shkallen e elektrizuar emocionale te pjesemarresve te simpoziumit. Per kete shkak »perendimoret mendjemedhenj« qe perben edhe nuancen ideologjike karshi »lindoreve mendjemedhenj«, te cillet zaten nuk u permenden drejteperdrejte, po gjithsesi nenkuptoheshin. Shestimi ca me i matur, takimin e shkrimtareve ballkanike e vuri krahas me takimet tjera nderkombetare te shkrimtareve, si? eshte, per shembull, ai i Evropes se mesme ne Vilenice. Kjo, merret vesh, nuk do te thote se kornizat kombetare e gjuhesorc, brenda te cilave pcmdryshc veprojne, nuk jane te mjaftueshmc. Mundcsitc e depertimit te tyre krijues, megjithekete nuk jane vetem te rendesise intime, personale, te veganta dhe nacionale, po jane edhe me te gjera, eksteritoriale dhe te ndervarura. Njera nga pakenq6site, me kete rast, ishte mu ne konfliktin me dometheniet negative te termineve themelore. Pos Ballkanit e ballkanizimit ishte ne qender edhe Ballkani si fugi baroti. Nje kohe bile dukej se ate fugi baroti mund ta ndezin edhe vete shkrimtaret. Se eshte fati i Ballkanit e i Botes praktikisht ne duart e tyre. Shqetesim te dukshem e frike nxiti vete prania e shkrimtarit shqiptar Ismail Kadare, i čili nje fitil te tillc mund ta »ndizte« vertete i pari. Ne te dy rastet, si negativ c me vone si pozitiv, ishte Kadareja, personaliteti kryesor i ketij takimi. Kjo pergjithesisht don te thote se shkrimtari (sidomos nese eshte ballkanas, eshte bartes i ideve te dyfishta, se mires dhe se keqes, botes dhe higit, afirmimit dhe mohimit. Ne fund te fundit eshte edhe fugi ari, apo me sakte vagonet i metaleve fisnike (sasite e sakta te ketyre nusproduktevc me rast te separacionit te bakrit nuk na i besuan), nga bazeni xehetar—shkrirCs RTB) jane edhe fugi baroti. Duke llog- aritur me kete rast se Bori eshte qyteti me i ndotur ne Jugosllavi si dhe vete ferri ekologjik i Tokes. Qyteti zhvillohet edhe me tej nen hijet e tymtareve vjelies dhe reve te dioksid karbonit. Kjo vlen edhe pCr lokacionin e Shtepise 86 se Kultures ne qender te qytetit, ku u bene takimet e shkrimtareve ballkanike, si ironi e mundshme e perqeshje, a se paku si rezistim. Brum i mjaftueshcm shestimi rrcth asaj se a eshte kultura gje me teper se fashe e verbim. Sa mund te kete besim shkrimtari qofte ai ballkanas, perdanubas, mitelevropian apo i bazenit mesdhctar? A nuk shkruan ne veprat e tij nekrolog per kulturen evropiane? A nuk i kengeton vetem nje hapesire e nje kohe te ndermjetme si dhe nje vazhdimesie nga djepi deri tek varri i civilizimit evro- pian? (Dialogi, nr. 12/1988) T hirrmc Musa, me tha, aniqe kjo ishtc veg nje shkurtese per emrin e tij te vertete. S’fliste shume. Me perhapje te rrasta muronte, me kembcngulje e panderprcrje. Po, kadalc he burre, i thashe sa herc, ta tymosim nga nje si njerez. Keto fjale i pelqyen. Istra posedonte mrekullite e saj dhe po merrte pamjen e saj. Po ?’c do s’ishte Musa hig me shume per muhabet. Dhe pime. Kendova se Udheheqesin e vjeter do ta nderroje i riu. Ashper me shikoi, kur mori vesh se me ha palla per gjithe Vogjet. Vertete ngadale nderruam ndonje fjale. E ftova te vinte tek une ne dreke. Birre pas birre dhe me numrin e Altematives se »Migjenit« qe perfundimisht rrenoi murin. Me tha pse iu desh te vinte ne Bregdet. E degjova se s’kisha qene atje. Me rrefei se te vellait ne demonstrata ia thyen te dy kembet. Degjoja dhe s’mund ta mirrja me mend. Me foli per shtepine, babane, rinine, per 1981—shin e per me vone, kur shqiptaret i shenderruan ne gilimi duke i poshtruar me te rena, vrasje e ndjekje. Degjoja po per djall, si te me koptisej. Tjeter bote, tjera mendime, te tjere njerez. Porse nje fije. Me fat Musa. As me shume as me pak. FRANJO FRANČIČ PATJETER PARA E M RIT E MBIEMRIT RR. M. TE THONI »ME NDERE ME THANE«! 87 LINDITA AHMETI DIN KALLUSHANI PLAGEN Sl DIELLI S hdire. I qcle rri Din Kallushani Ne kendin c shpcrlare me gjak dimi Shdire. I qete rri Din Kallushani. Plaga e tij eshte diell i pikturuar me gjak dimi, Shikimi i tij i bashkon detin me qiell, Syri i lij oqean mcs qepallash. Pushon nje dore. Ne damare ftohet gjaku Pushon gisht’ i pushkes. Ne buze shqiptohet: bijt e mi! Pushojne tri jeta. Ne ballc shkelqen fitore! Shdirc. I qcte rri nč nje kend te Atdhcut te shpcrlare me gjak. I qete rri Din Kallushani trim me Pete. Me dy djem, me dy sokola vajti nč pushtet te vdckjes. Permbi fshat e permbi koke te Dinit qendrojne hordhi; Pandur pas panduri rreth kane bere, Nga syte iu shpčmdahet terri. Vdiq Dini. Viqen bijt e tij. Nga syte e tyre shendrit shpresa jone. Hordhise i mbeti vetem deshlimi... 88 LINDITA AHMETI VEGIM T reni ecen, ecen, ecen; Trrokllojne rrotat mbi binare Trrok-trrok-trrok! E keput treni naten mes permes. Kushet vagoni terhiqet si pijanec i pergjumur. Brenda ne kupe drita e zbete u jep jetc flcleve te librit. Faqe me faqe fluturojne fletet ne duart e mia. Ty-tyy-tyyy - i krekoset nates sirena. Udhetaret gerhasin. Flcne. Rreshtave te librit vrapon dilizhansa c Gogolit. Zot, karrocieri s’qenka djale i ri, Skeleti i mbajtka freret e kalit! Hcdh shikimin jashle - shtellunga terri; Kaloresit c nates kalurojne prane xhamil! Ne liber dikush vrapon, kercellojne hapat ne bore. Pastaj degjohet vaji! Vaj grash, vaj Pemijčsh! Skeleti!... O zot, syte e ti j te kuq! Mbyllet libri furishčm. Brenda kopertinave ngjyre vjollce ngujohct skeleti. Po zot, o zot, a s’pashc dig ne dritare? A s ’qene vete kaloresit e nates? Nje skelet m ’u duk i zi! Pese skelele ishin te zeze. Po pese ishin. Ne balle te tyrc Kukudhi vete. Floket prej kashte ikish, dhcmbčt prej gacash ferri. Diskusb ne kupe thote - e mjera unc ja ku jane! (j’le bejme včllezer, g’te bejme motra? Hajt ta zbresim diellin - thote diskush tjeter. Dielli gjithmone e ka tretur ngjyrcn e territ. Matane maleve tona pergjon drita. 89 ŠALIH KABASHI BALLE PER BALLE ME PASO.JAT E GJENDJES SE.JASHTEZAKONSHME NE KOSOVE (II) (rrefimc intelektualcsh) ...diferencime eshte spastrim radikal rrenjesor vertikal e horizontal ne stilin karakteristik te spastrimevc ne B. Sovjetik ne kohen e Stalinit. Jugosllavia kete fenomen e njeh qe nga vitet e pasluftes, kur e njejta gje eshte aplikuar po keshtu ne Kosove. Eliminimi i te gjitha kuadrove shqiptare ne ekonomi, arsim, kul¬ ture, jurisprudence, administrate shteterore, shendetsi e kudo tjeter ku kane patur guximin te thone JO, eshte qellim i diferencimit... ...se sa e si funksionon sistemi juridik, tregon situata aktuale. Dukuri eklatante eshte keqtrajtimi i te burgosurve dhe i personave qe thirren, mbahen e para- burgosen nga policia... Shaban Muja, študent i ekonomise, i lindur me 1964, eshte arrcstuar nga policia me 4 shtator te k.v. bashkc me te vellane Shaipin, študent te mjekesise. Pas mundimevc te shumta, ka kecyer nga kati i dyte i godines se SPB-se dhe me urgjence eshte derguar ne Spitalin e Pergjithshem te Prishtines e nga aty ne Beograd... ...Xhemail Berisha nga Dushanova, ekonomist i diplomuar,me 6 prill te ketij viti, pasi e izoluan ne nje zyre te policise ne Prizren, keceu nga kati i trete dhe vdiq te njcjten dite... ...Lema Bytyqi, amvise 39 vje$are nga fshati Ngucat, nene e kater femijeve, eshte arrestuar dhe mbajlur 6 muaj ne Burgun e Mitrovices se Titos, eshte tor- turuar, ka pesuar kalijo mushkerish dhe denuar me dy vjet burg. I shoqi bashke me femijet eshte ne Gjermani ndersa arsyeja e vetrne e arrestimit dhe e denimit jane librat e revistat e gjetura pas nje bastisjeje. Perfaqesuesit e pushtetit ne Kosove, kur ketu ish pcr vizite Parlamenti evropian, u thane ketyre te fundit se ajo tashmc eshte ne liri. Po ajo sot e gjithc diten vuan denimin ne Burgun e Lipjanit... ...me 22 shtator te k. v. ne Gjykata e Qarkut ne Prishtine, denoi me nga 6 muaj Fehim Tafen dhe Islam Pacollin (invalid), te akuzuar per pjesemarrje ne de- monstrata e marsit ne Lipjan. Ne aktakuze thuhet se kane brohuritur: Rrofte Kushtetuta e vitit 1974! Deshmine e fajit te Islamit (parapelgik) e beri milici... ...me 6 gusht 1987 ne qytetin Pozharevac te Serbise, ne oren 23.00 te nates i eshte nxjerre syri djaloshit Burim Beqirit. Rasti i tij, edhepse krim monstruoz, u publikua pas me shume se dy muajsh ne gazeten Politika te Beogradit derisa aktori i krimit s’u zbulua as deri me sot sepse femija eshte shqiptar dhe kjo ndodhi ne kohen kur mitingjet antishqiptare ishin ne hov te plote neper Serbi... ...me 5 prill te k.v. ne Dragobil, komuna e Malisheves, u vrane dy femije: vellezerit Din e Arsim Pagarrizi. Ata i vrau, gjoja, Naim Pagarrizi, qe mori pushken qc e kishte lene pertoke nje nga ushtaret qe ne ate vend benin ma- novra!!! Po e verteta eshte ndryshe... 90 ...Eshte i hapte represioni ndaj femijeve, prinderit e te cileve kane qcne te dif- erencuar, izoluar a burgosur. Atyre nuk u bchet i mundshem rregjistrimi ne shkolle te mesme, te larte a ne fakultet, nuk u bejne te mundshem vendosjen ne konvikte nxenesish a studentesh, nuk kane asnje mundesi qe te marrin fare kredie a burse... ...Sivjet organet policore e te judikatures kane ngritur procedure kundervajtjeje kunder 1180 personave. Deri me tani jane denuar per kundervajtje 924 per- sona me burg prej 30-60 ditesh. Femijet u denuan me nga 15 dite... ...shkaku i mosfunksionimit te normes juridike eshte ne faktin se proceset gjyqesore nuk zhvillohen ne mbeshtetje te kodit penal po ne nen urdherin e diktatit politik partiak... Kjo ilustrohet me se miri me numrin e madh te atyre qe jane denuar, ku s’kemi te bejme as me procese civile as penale. Kur pala eshte shqiptare ateherc zbatohet metoda e diskriminimit total. Dy persona te kombesive te ndryshme, bie fjala, per te njcjten veper dcnohen me denime te ndryshme: Shqiptari i moshcs jomadhore per nje perpjekje dhunimi ndaj nje serbeje te moshcs madhorc denohct me 10 vjet burg ndersa serbi i moshes madhore per dhunim merr 1 vit burg... Ka plot raste kur dhunimet a perpjekjet e dhunimit inskenohen dhe fenomene te ketilla jane te vjetra e te njohura qe nga kohe e Turqise... ...Kragujevac-Serbi: Serbi ne qender te qytetit, ne dyqanin e tyre vret nene e bir dhe ne hctime deklaron se e ka bere kcte vetem pse ata jane shqiptare... ...Pozita ekonimike, sociale, arsimore, kulturore e nacionale e Popullit Shqiptar ne Kosove e jashte Kosoves, kurre nuk ka qene me e rende. Keshtu nuk ishte as ne kohe te lufterave... (problemct e punetorčve te mediumcve) ...pozite shume e rende mbreteron ne gazetarine shqiptare ne Jugosllavi. Gazetaret e radios, te te perditshmeve c te periodikeve, ata te televizionit kane, jo vetem sot po edhe ne te kaluaren, mbi koke shpaten e mprefte te diferen- cimit qe e mbajne ne dore dhe vringcllojne me te kuadrot e zgjedhura e besnike te pushtetit qe personifikohen ne redaktore rubrikash a emisionesh apo drejtore e kryeredaktore, qe jane te gatshem ne ydo kohe te sakrifikojne gazetaret nen etiketa te angazhimit te pamjaftueshem ne plan te zbatimit te dokumenteve partiake dhe te luftimit te pamjaftueshem te platformes se nacionalizmit e sep- aratizmit shqiptar, te angazhimit ne mjete te tjera te informimit sidomos ne veri-perendim te shtetit... Keshtu ndodh ne kohen kur gazetaria jugosllave, megjithate, ka arritur disa rezultate ne thyerjen e shume temave tabu nga jeta shoqerore e publike. Gazetaret shqiptare nuk kane mundur lirisht te raportojne nga tubimct e njohura serbo-malaziase. Edhe per ngjarjet qe zhvilloheshin ne vete Kosoven memin raportin e TANJUG-ut. Ndersa kur filloi greva e njohur e shkurtit-marsit e minatoreve te Stari Tcrgut dhe manifeslimet e klases punetore e te rinise se Kosoves, ^ka solli edhe masat e jashtezakonshme per shqiptaret, gazetaret shqiptare bashke me mbi njeqind gazetare te vendit e te huaj, rapor- tonin nga mjediset ku zhvilloheshin drama te verteta te stoicizmit e te perkushtimit internacional te minatoreve shqiptare qe te fyer vite me radhe kerkonin te nderohej dinjiteti i tyre klasor e kombetar dhe ku u paraqiten kerk- esa te caktuara politike: ruajtja e aulonomise se Kosoves, doreheqja dišave nga udheheqesit qe ua imponoi politika serbe, mosaprovimi i disa ligjeve qe Pop- ullin Shqiptar e vinin ne pozite te qytetareve te rendit te dyte... Nga me shume se 100 gazetare qe u gjenden ne Stari Tčrg, vetem Zenun (jxlaj, me pervoje 28 91 vjcgare ne gazetari u paraburgos dhe u mbajt 11 ditc ne Burgun e Prishtines ku humbi 10 kilogram nga pcsha qe kishte pasur para se ta arrestonin. Arsyeja e paraburgimit: gjoja dezinformimi nga greva e minatoreve. Gjate marrjeve ne pyetja inspektorct e SPB-se interesohen jo per gjera esenciale ku do te shihej arsyeshmeria apo absurdi i paraburgosjes, po pyesin kush ishte gjyshi, cilet ishin shoket tu te femijerise, kur je pare me atS apo gka te ka thene ai dhe banalitete tjera. Edhepse nuk eshte vertetuar fajesia, megjithate nuk i lejohet te punoje dhe praktikisht eshte eliminuar nga jeta publike dhe ndeshkohet ne aspektin material. Diferencimi ne mjetct e informimit eshte gogol prore i pranishcm qe lhyen vullnetin per pune, varleron punen e nivelin profesional te gazetes, ne njcren ane, dhe diskriminon nje katcgori te caktuar kombetare ne mediumet e Kosoves... ...brenda 15 vjeteve te fundit nga shkaqe ekonomike e politike kane emigruar ne Evrope dhe ne vende tejoqeanike 250.000 shqiptare. Presioni ekonomik e politik tregon qarte qellimin e tij: largimi i shqiptarcve dhe rikolonizimi i Kosoves me scrbc. Mu per kete arsye eshte shpikur shifra prej 500.000 emi- grantesh nga Shqiperia, edhepse dihet se aktualisht ne Jugosllavi nuk ka me shume se 700 veta te tille. Ne kohen kur Kosova perpelitet me shkallen me te larte te papunesise ne Evrope, ketu flitet per ndertimin e 2000 banesave gjoja per eksperte nga vise te tjera qe do te »ndihmojne« Kosoven, kur profile nga me te ndryshmct te eksperteve ka plote neper entet e ketushme te inkuadrimit ne pune. Per »ekspertet deficitare« jane parapare rroga 150% me te medha se sa per vendesit. Te gjitha viset me shqiptare ne Jugosllavi jane me te pazhvil- luarat ne shtetin. Fondi i Federates per shcnderrohet ne instrument te politikes rikolonizuese ne Kosove. Ndihma per Kosoven nga Serbia: gjyqtare per te denuar e police per te munduar. ...Doktori i shkencave historike Muhamet Temava per shkak te nje viti burg nuk mund te punoje vete, nuk mund te gjcje pune e shoqja e tij e as bija e tij me fakultet te kryer... Daut Bogujevci, arsimtar u pushua nga puna dy vjet para pensionimit, sepse kishte shfaqur mendimin e tij rreth ndryshimeve kushtetutare... ...Ketu u permendcn raste intclektualcsh. Po me se shumti e pesojne fshatare e punctore... (krijues te mohuar) ...Izolimin e sivjetem dhe te vitit 1981 e perjetuan shkrimlaret: Kadrush Radogoshi, Murteza Nura, Bardh Frangu e Jakup Ceraja. ...ndodh qe ne konkurset lelrare te zgjidhen punime qe pas deshifrimit as te mos botohen. Fat i ketille pcrcjell: Zeqir Gervallen e Arif Dcmollin. ...per shkak te nje tregimi te botuar ne FJALA u denua nga shkalla e pare me tri vjet burg Sabit Rrustemi. Edhe pse deshmoi pafajcsine, pas kater muajsh atij iu terhoq nga shtypi libri dhe as sot nuk ka pune per te as mundesi te paraqitet publikisht me shkrimet e veta. 92 ...as Sabedin Halitit nuk i lejohet te botoje. Ish-redaktori i Fjales qe denuar 4 vjet burg. ...Nga Shoqata e Filozofeve dhe e Socilogeve te Kosoves jane diferencuar, izoluar apo burgosur: Anton Kolaj, Ramadan (Murtez) Krasniqi, Rrahim Azemi, Fazli Ahmetaj, Bajram Metaj, Eqrem Zenelaj e Sejdi Žogaj. Nuk kane asnje pune profesoret universitare: Ukshin Hoti dhe Shemsi Remica. Mbi 1000 študente nuk kane mundur te vazhdojne studimet sepse dikush nga familja e tyre ka qene i denuar, izoluar apo ne sy te keq. Per sivjet nuk jane publikuar te dhenat, ndersa shifra e meparme perfshin periudhen nga 1982- 1988. Milan Kemjeviq, shef i arsimit te Kosoves, ka pohuar se mbi 250 ar- simtare jane larguar nga procesi i mesimit. Edhe ketu nuk kemi te dhena per sivjet. (vijon ne numrin e ardhshem ku do te japim deshmi te izoluarish shqiptare ne marš te ketij viti). _ KATE XUKARO TE MARRIM HENEZEN R rembemeni mua. Hena eshte larg ne qiell e udha e veshtire. Tre lumenj duhet te ndjekim deri te deti, e te ecim tri dete e tri fusha e tri kodra e tri male te larta. E te i treti mal tri kugedra te ndeshim me tre krere e tre sy e me tri zjarre ne gryke. E veg tre ve nder ne u gjinden tri shpata qe t’i vrasin — te tjerčve ua moren valet e detit o i grisčn ne fusha perkorrje o i gane ne vreshta per te vjela o i humben ne pyjel e begata. Dikush klhehet prape nga frika e dikush vdes nga guximi. Po edhe vetem nje, edhe vetem njeri nder ne me kreret e kugedres ne duar arrin ta marrč hcnczen a te na sjelle. E vallcn e zemc te madhe si dikur. SKIRO Dl MAXHO KANE PREHJE FJALET D raperi henes ia m ban fitilin nates qe le mos humben hijet n’erresire. Kane prehje fjalct kane pushim ligjcratat e gjuhet s'kane me shqiptime. Prehje Arberesheve prehje fjaleve te tyre prehje fjaleve te marra hua nga fjaloret e letinjve prehje fjaleve tč zhdukura te kjo dite dhe perditč nga fjaloret arbereshe edhe prehje kesaj Hore 94 qč peseqindvjegare plake eshte lodhur se po bluan e po bluan nga mengjesi gjcr nč darke duke mane hm fjale e po fjale per t’u shprehur nga nje mije gjuhe te ndryshme. Prehje fjaleve te thena po me heshtjen qe rri pezull. M M FREDERIK RESHPJA TESTAMENTI I SKENDERBEUT erreni shpaten time! Vereni mbi drurir me madheshtor te bregdetit! Le te vertitet ajo nga duart e sluhise. E kam fjalcn ketu: duhet te armatosim gdo gje. Edhe ererat. Ja edhe stapi im prej ulliri. Mbilleni! Mbi deget e tij mund te varni armet. Duke veshtruar kurmat plot plage te ullinjve, gjithmone kam menduar qe ata jane druret e luftes. Q’kisha jua dhashe. Tani trupin tim ta zbrisni thelle nen toke, qe kur te vije vjeshla e 1'undit, nga syte e mi te mbije gruri... XHEVAHIR SPAHIU GJUHA SHQIPE blidhmani gjakun!« Nje plage plumbi, nje vrage shpate dhe fshehtas helmi, Ca fjale u shkoqen, ca rrokje rane, po thelbi mbeti. Fjalet e shqipes si zaje lumi rruges e bjerren gjithgka te tepert, gjithgka te qullet, ngjizur e lidhur si eshtra trupi. Dhe gjaku gurke. Kullojne fjalet. Ajri perflaket! »Mblidhmani gjakun!« 95 ALTERNATIVA Fletushke e Seksionit Letrar te Shoqales Kulturore Shqiptare MIGJENI - Lubjane Glasilo literarne sekcije Kulturnega društva Albancev v Ljubljani MIGJENI Kiyeredaktor Glavni urednik ŠALIH KABASHI Redaktor pergjegjes Odgovorni urednik MATJAŽ HANŽEK Redaksia Uredništvo JASA ZLOBEC BISLIM ELSHANI ZDRAVKO DUŠA FADIL DEMIRI PETER BOŽIČ SHKELZEN MALIQI MATJAŽ HANZEK HALIL BERISHA ENVER NEZIRI DHE ŠALIH KABASHI Botoi UK ZMS, pcr te zanjo GORAZD DREVENŠEK Shtypi Natisnil ČGP DELO Ljubljana Pergatitja Oblikovanje PETER ZEBRE Računalniško oblikovanje teksta Ada Graf, računalništvo, oblikovanje, založništvo, d.o.o. Ljubljana JANEZ ŽIBERT Adresa e petkohshme e Shoqates dhe e revistes Začasni naslov društva in glasila ZVEZA KULTURNIH ORGANIZACIJ (ALTERNATIVA) MESTNI ODBOR Krekov trg 2, 61000 Ljubljana, YU Kontributet vullnetare dhe parapagimin mund ta beni ne xhiro-llogarine Prostovoljne prispevke lahko pošljete na žiro račun LB 50101-678-47303 ne adresen na naslov UK ZSMS—LJUBLJANA—ALTERNATIVA SM 20700 ose ne xhirollogarine devizore KD MIGJENI - Ljubljana, Krekov trg 2, LB 010-727001-100138/01 Črnini ne dinare: kundervlera e 3 DEM Lexonie, shpemdanie e ncfihmonie ALTERNATIVEN! 96