Ш-■r?r " ' ' Poššarina piatena u goiovu 24, VI. 1932 9- Cena Din & SOKOLSKI GLASNIK GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Mesečni prilog »SokolsKa Prosveta« LI'oEjlfatisa, Vidovdan 1§32 God. III. - BroJ 26 Izlazi svakog četvrtka 9 Godišnja pretpiata 50 Din e Uredništvo nalazi se n Učiteljskoj tiskari, Frančiškanska ulica 6, telefon broj 2177, uprava u Narodnem domu, telefon broj 2543 - Ljubljana « Račun poštanske štedionice broj 12.943 ® Oglasi po ceniku © Rukopisi se ne vračaju SOKOLI KONJENIKI Vidovega tisoč tristo osemdeset devet v današnji dan kriki odmevajo junakov, hitečih borit se in mret na Kosovo — tja, kjer strahotno pevajo poslednjo pesem kopja in meči. .. Moče moj duh, od bolesti zajet, usodi strašni kletev izreči, ker je življenja sokovom velela izteči v črno zemljo, da iz nje — iz vsake kaplje krvi, iz tisočev osteklenelih bliskov oči pognal je nebrojni krvavordeči cvet? Ne kletve, le kletve ne! Nevidno se duša v višave pne kot kadila v cerkvi omamna vonjava. Le ona molitev je čista in prava, ki jo groza iztisne iz srčne rane, ki iz bolečine nenadno se zgane, da v njej potopita se jad in bol/ Bobnenje potresa črna tla — konjeniki so, Sokoli v divjem zaletu! Na dan jih spustila grobov je tema: mrliči, še neumirjeni v smrtnem drgetu, zaživeli so zopet v neumrli ideji, kot cvet zaživi na suhi veji, ki izsesal iz korenin, iz rodnih tal moč neizčrpno je, zdaj v njem razodeto; saj, kar je v lepoti in pravdi spočeto, nikdar ne uniči časa okrutni val! Sokoli konjeniki v zaletu jezdijo . . . Skoz oblake prahu ne vidiš grudi rdečih, ne vidiš plamenov, iz duš se iskrečih, ne vidiš, kje Sokoli gnezdijo — ne vidiš duš širnega oceana? Ne veš, da v srcu je vsakem ista rana, od ponižanja, od robstva zadana? In kjer takšna rana krvavi, tam smrti ni, tam smrti ni — tam preko ran, iz samih ran Sokoli gredo kot iz mrtve skale vir hladan, kot iz bokov gora gromenje slapov bijejo, lijejo ideje iz smrti okov! Sokoli — od tisoč tristo osemdeset devet — iz davnine preko ran in grobov neviden je most v današnjost napet — tod gredo, kot vihar Sokoli gredo, po višavah gredo — visoko nad zemljo, a vendar v ljubezni združeni z njo1 Pred njimi je ščit. . . Neviden pogledom plava, plava, v oblake vodoravno položen. Na ščitu je roka, roka nekoga, ki bolj kot vse ga mati uboga nosi v srcu — in v srcu je ogenj pogašen, ne, v srcu je ogenj živ, da ga zre daljava, v tisočletja naprej gre plameneči žar, gre žar in hrum in šum in vihar! Srce je molitev, in v taki molitvi je vse, vse v srcu samo je, ker le iz srca vre, kar je bilo, kar bo in kar je. I Nebo je s srcem z zemljo spojeno, človeško in božje srce je le eno: le eno je, ker je le ena pravica, le eno je, ker je le ena resnica! Zato Sokoli konjeniki gredo, junaki gredo, skozi noč v svetlobo se pno. V tisti roki je bila zastava — a danes, ko roki izvil je zastavo meč, ni li zastave in roke več? Sokoli gredo — stotisoč je rok, stotisoč zastav, oblaki sivi gredo preko glav — to le en je oblak od zarje rdeč, iz stotisoč zastavic le en prapor je spet — od Vidovega od tisoč tristo osemdeset devet — stotisoč rok — ena pest, stotisoč duš — ena vest, stotisoč grl — en vzklik, stotisoč mož — en lik! Sokoli gredo, Sokoli gredo — gredo konjeniki kot viharja šum — v en ščit se zliva moč sokolskih trumi Sokoli na ščitu domovino neso! —- Gangt Str. 8. Vidovdanska misao Davno je i istorijski je utvrđeno, da se ni jedan dan u godini iz života našega naroda na slovenskom jugu nije tako duboko zasadio i urezao u dušu narodnu kao Vidovdan godine 1389, t. j. dan kosovske bitke i poraza ostataka srednjevekovne nemanjič-ske^ srpske države. Uspomcna na nj, koliko u pisanoj povcsnici toliko još jače u živoj masti i u osečajnoj duši narodnoj, traje dakle vanredno dug period vremena, preko 500 godina. Istorijski posma tvan. Vidovdan jc tragiean istorijski dan jednog dela našeg naroda, kao što ih ima mnogo sličnih u istoriji sveta i u isterijama drugih naroda. Politički ocenjen, on je bio neminovna posledica istorijskih prilika i razvoja đoD'ađaja ko ji su mu prethodili. Posle kulminacionog napo-na državne snage za vreme vladanja jednog od najmočnijih vladara iz lože Nemanjiča nastajc opadanje i ra-sulo. Takvih primera, koji su svojom stereotipnošču postali gotovo školski, ima u kojem god hočete narodu, po-čevši od Grka, Rimljana, Huna, Fra-naka, Arapa, Germana, Tatara i Tu-raka, pa sve — mutatis mutandis — do naših dana. S jedne strane, jakog i velikog vladaoca naslcduje slab i nc-jak naslednik; gvozdeno izgradenu disciplini! kvare i upropaščavaju samo-\ oljni. i ambiciozni velikaš'i; temelji se država Ijuljaju, veze pucaju i od solidne gradevine otpadaju pojedini de- • lovi, koji, sami za se, ne pretstavljaju niti kakvu snagu niti kakvu otpornost. S druge strane, na vratima Balkana, javlja se jedan mlad, svež i smeon osvajački narod s istoka, koji sc, s neiserpnim rezervama ratobomog ljudstva na drugom kontinentu, u svom nezaustavnom ratničkom i pobed'ličkom napredovanju s leskom mu kom zaustavlja tek pod zidinama grada Beča. Kad mu se, u ono vreme, nije mogla da oduprc ni močna vizaatij-ska rd bugarska država, više je nego jasno, da njegovog nabiranju ne bi mogla da zaustavi ni Dušanova carc-vina, a kamo li Vukašinova kraljevina ili Lazareva kneževina. Kosovo je, dakle, po istorijskoj nuždi ne mino v no i svakako moralo doči. I da ga nije bilo 1389, bilo bi ga 1159 ili najzad 1521 godine. To jc istorijski jasna i potpuno prečiščena i utvrdena istina, ma kako ona, na prvi mah, izglodala gruba i suhoparna. Međutim, kosovska bitka, kao istorijski problem, mnogo je interesantnija s druge^ tačke gledišta: s gledišta čisto psihološkog, odnosno s gledišta psihologije duše našega naroda. I za tu psihologiju ima nekoliko istorijskih činjenica, koje joj idu u prilog i koje je donekle potpuno opravdavaju: U kosovskoj bitci, znajuei, zašto se bori i s kime se bori, borilo se je s obe strane s naponom cele fizičke snage i s jednim oduševljcnjem i preziranjem smrti do kraj njih granica; u kosovskoj bitci poginula su obadva vladara, koja su medusobno ukrštavala mačeve; o kosovskoj bitci proneo se je, u prvi mah, glas po zapadnoj Evropi, da je ona pobeda hriščanskog oružja nad Osmanlijama, i njoj u slavu održavale su se po hramovima tople molitve i blagodarenja Bogu; u kosovskoj bitci bore se, kao pomočna odeljenja, čete i zapadnih savcz;mka i prijatelja La-zucvih, i ona jr n stvari, posmatra-i uči je s današnje tačke našeg ideo-loškcg gledanja, bitka jugoslovenskog naroda s osmanlijskim zavojevačem u malom; kosovska bitka, iako je u njoj poginuo cvet srpskoga plemstva i vi-teštva, nije ipak definivan kraj sred-njevekovne srpske države, jer sc ona, iako vazalna i pod najtežim us lovim a za opstanak, održava kao despotovi na još plinih 70 godina, sve do pada grada Smedereva god. 1459. Ti istorijski momenti zasekli su se duboko u narodnu dušu, i u njoj se je, postepeno i u dugom nizu godina teškog robovanja, stvarao i kri-stalisao onaj čudestveni mit c kosovskoj katastrofi, koji je nju, stvarni poraz i materijalnu pogibiju, pretvorio i preobrazio u pobedu duše i duha, u triumf ideje. Zato nije nikakvo čudo, što je davno konstatovano, da jc to redak i gotovo jedinstven slučaj u istoriji naroda, da sc je u narodnoj duši iz jednog mnterijalnog poraza mogla iskonstruisati duhovna pobeda, da se j c dna strašna pogibija stalno i uporno mogla veličati kao simbol snage i života, slično kao što se golgotsk; put i danas veliča kao simbol dizanja na nebo. Knez I.azar — bolečivo na-zvan car Lazar —• ne bori sc za carstvo zemaljsko, nego za carstvo nebeško; njegovu vojsku, ispovedenu i pri-češčenu, ne bi mogla da saloipi ni-kakva, pa ni sveža i neodoliiva sila osmanlijskog zavojevača, da nije bilo podle izdaje rodenog zeta i velikaša Vuka Brankoviča; Miloš Obilic je za sva vremena prototip heroja i neupo-rediv primer viteškog samopregorenja; knez Lazar nije obieni smrtnik nego mučenik i svetitelj; na Kosovu leže sa svojim sedim occm mrtvi, okruženi lovorima, konjima i sokolovima, devet Jugoviča, od kojih nijedan ne htc-de da ostane u Kruševcu da se nade uz sestru i da joj bude »brat od za-kletve«; na Kosovo, i pored strašne kneževe kletve, kasno stiže Musič Stevan i kao očajnik skupo otkupljuje svoje zadocnjenje; samo su se na Kosovu, u hiljadama dobrih i spremnih na smrt. mogli redom da nabrajaju uzorni vitezovi i junači: »koji ono dobar junak beše?«; samo radi Kosova čak se i sluga Goluban revoltira i krši svoju tradicionalnu poslušnost prema carici Milici, dok se drugi, Mi-lutin, vrača sa Kosova s desnom u lc-voj ruci i sa sedamnaest rana na telu; samo na Kosovo može na labodovim krilima a bez suza u sokolovim očima da leti Jugoviča majka, samo na njemu može da se vodi onaj potresni dijalog i zmedu Orloviča Pavla i kosovske de-vojke; i najzad, samo sc još na njemu može, kao nepobeden. da u viziji vije krstaš — barjak Boška Jugoviča! Sve te lepote otmene duše narodne, sva ta veličanja snage, herojstva i neustrašljivosti, kud bi i kamo bila običnom umu prirodnija i razumi j i-vij a, da su sc nanizala oko kakve velike i sjajnc pobede, n. pr. oko rušenja bedema gordog Carigrada ili oko nagonjenja j potapanja pridošlica Tu raka u bosporske talase, ili nešto slino. Ne. iako zvuči apsolutno proti-vrečno, narod jc u bolnom porazu materije video ipak i veličao jačinu i pobedu duha, iz nadmočnosti grube sile neprijnteljske izdvajao elitnost viteške manjine koja joj mora da pod-legne, ali je to podleganje prikazao slavnim i dostojnim pravoga viteštva. 1 ma koliko sama po sebi kosovska katastrofa bila jeziva i uništavajuča, ona je u suštini i u narodnim očima pobeda duha, pobeda onoga što je idejno lepo i vredno, pobeda čojstva i junaštva koje jc u njoj bilo predotni-nantno, pobeda carstva nebeskoga nad carstvom zernaljskim. I to je, u težini udesa, bio ponos bolne i ranjene duše narodne, kliktaj života fz razarujuče smrti, duboka vera u nepropadljivost dobra i čestitosii. Kosovska katastrofa je u velikem ono, što je u malom ognjeni Siget iz ko j ega se podiže i gine Nikola Zrinjski ili minirani Čegar bmdeličev, iz kojega se podiža strahotna ali slavna Čele — kula! Poraz bez ikakve izveštačeuosti i namešte-nosti pretvoren u pobedu, nenatkri-Ijiv primer žrtve i samopregaranja u borbi za pravdu i slobodu, ponosno uvercnjc u rasnu snagu i čestitost, ne-i: gasiva želja da se oboreni Boškov krstaš — barjak opet zavijori nad ravnim Kosovom — eto, to je, u sa-žetim rečima. vidovdanska misao. Tak-vom se jc ona iskristalisala u prvim vremenima njenog rađanja, takva je ona treptala na strunama gusala za vreme cclog mučnog robovanja, takva blista i clanas u danima sTobode, a takvom če ostati dokle god bude našeg naroda. Ovo što je naprecl rečeno spo-menuo sam, da bi jasnije mogao da ilustrujem ovo: U danima istrage u banjalučkom veleizdajničkom procesu za vreme rata nas su Sokolove isledne sudije neprestano ispitivale o toj vi-dovdanskoj, kosovskoj ili Lazarevoj misli. Svaki je hteo da zna i da u zapisnik zabeleži, šta mi pod razumevamo pod tom mišlju, zašto je dr. Laza Popovič u svojim člancima stalno baš nju isticao i naglašavao, i zašto su sc prvi sokolski sletovi Župe fruškogor-ske održavali baš kod manastira Ra-vanice, pored tela kneza - mučenika. Tendencija jc, kao što se vidi, bila očita i jasna. Pored toga što su sudije time neti vij en o aludirale na sarajevski vidovdanski atentat, želeči da s njime indirektno d o ved u n vezu naš sokolski rad u Bosni i Hercegovini, oni su tačno ocenili — a islcdnici su, naža-lust, u pretežnem svom delu bili s nama iste krvi i jezika — koliku jc vidnu ulogu igrala ta vidovdanska misao u našem duhovnom sokolskom vuspitauju, koliko je silno uticala ona na naš slobodarski sokolski duh i koliko je neiserpnog materi jata ona da-vala za učenje, da se kolena ne sa-ginju ni pred najbrutalnijim udarcem i da oko mora ostati bistro i svetlo kad besni i najjača oluja, presecana munjama. Njih je bolelo što smo kosovske junake, mrtve divovc, smatra- li idealima žrtve, koja nije bila uzalud-na i koja jc ostala večno sjajna, što smo tu žrtvu veličali kao dostojnu na-slcdovanja i što smo, njome sugeri-sani, bili i pred njima uvek vedri, svesni i ncustrašivi. I ma da, stvarno uzevši, vidovdanska misao nije imala nikakvih veza ni aluzija na gospoda-renje austrijske carevine u Bosni i Hercegovini, naši islcdnici i sudije videli su u njoj jednu silnu pokretnu snagu za bodrenje duhova, eeličenje volje i stvaranje želje za slobodom i osvetom, bilo to upereno makar protiv koga, samo ako je on stvarni nepri-jatelj narodni. — Vi ste — govorio mi je toliko uta moj neutrudivi sudija islednik —-ili voda Župe bosansko-hercegovačke. Vi ste, gdc god ste dolazili medu svoje Sokolove, morali tumačiti tu ideju, pa mi recite, šta ste o njoj govorili i na koji ste način tumačili? — Pitao me je, a znao je vrlo dobro, da je našim mladim tadašnjim Soko- I Iima bilo apsolutno nepotrebno tumačiti tu ideju, jer jc svaki od njih njeno tumačenje bio usisao u se zajedno s majčinim mlekom. Slično me je pitao na_ glavnoj raspravi pretsednik suda, zašto je tuzlansko sokolsko društvo bilo za svoju slavu izabralo baš Vidovdan, a ne n. pr. Đurđevđan. Odgo-vorio sam mu, aludirajuči na jednu razglednieu, koju je bila izdala sokolska Župa na Primorju, da bi se onda reklo, da smo slavili jednog sve-titelja, koji ubija aždaju, drugim rečima: da idejno velieamo Sokola koji ubija ernožutog zmaja! Onu ulogu, koju je vidovdanska Ima dana u godini, koji su praz-nici naših duša. Oni su nam sveti isto tako kao što su vernicima sveti praz-nici njihove crkve. Svi narodi na svetu imaju takovih praznika; stvorila ih je istorija, jer su se u njima obistinjivale ideje, koje je dotični narod smatrao svojim životnim geslom. Ti dani su praznici ideja i te ideje imaju u sebi životvornu šilu, bez koje bi opstanak naroda bio bez svakoga smisla. Uzmimo primer: verska godina hriščanskih crlkava postiže svoj višak o Božiču i o Uskrsu; prvi je praznik otkupljcnja, drugi odrešenja. Bez tih dviju ideja, koje tvore jezgru hriščan-stva, bila bi sva naša vera bez višega smisla. Slično torne i naš narod slavi dva praznika, koji daju njegovom životu pravi smisao i značaj Oba praznika ujedno su i velika praznika Sokolstva, koje hoče da služi najvišim idejama otadžbine. Ta dva praznika su 1 decembra, dan ujedinjenja, i Vidovdan, dan žrtvovanja. Bez ideja, koje izražava ju ova dva praznika, sav naš život postao bi pust i prazan, pa čak i bes-mislen. Sva veličina naime jednoga naroda u torne je, da svesno živi u svojim idejama, u svojoj životnoj misli. I kao što život pojedinca čoveka, ne možemo da pretstavimo bez nekih vodečih načela — tako ni zajednički život naroda ne možemo da zamislimo bez tih vodečih ideja. Ta bistvo je naroda baš u torne skupnom mišljenju i čuvstvovanju — bez tih skupnih ideja narod bi bio još masa zajetiničkih ži-vučih ljudi bez svakog skupnog i višeg smisla. I ako narod tvori svoju državu, upravo su te njegove životne ideje ujedno i životna sila države. Ideja naroda i države u tomc sc pokrivaju i daju narodu i državi skupno poslanstvo: i vera u poslanstvo stvara čuda, čini narode velikima i daje im važno mesto u istoriji naroda. Tako je 'zyr‘ šio svoje poslanstvo n. pr. stari grčki narod, koji je unatoč svoje malobroj-nosti, zauzeo svetlo mesto u istoriji sveta, jer je bio svestan svojih duž-nosti. Značajan jc za svest tih dužno-sti napis na spomeniku kod Termopila, gdc su hrabri Spartanci branili slobodu Grčke od azijatskih nasrtaja: »Putni-če, kaži Lacedemonjanima, da tu ležimo, jer je to bila zapoved otadžbine!« Tako je glasio napis na kamenu — a što je bilo glavno; tako je glasio napis u srcima I sav grčki uzgoj težio je za tim, da svaki Grk u srcu oseti tu — »zapoved otadžbine«. Na Kosovu nije srpski narod po-stavio kameni spomenik, — da jc tu ostala srpska vojska, »jer je tako bila zapoved otadžbine« — ali je tu izreku zapisao u srcu, a guslar ju je udu-bao u večito živi spomenik narodne pesme, da je u drugom obliku odje-kivala iz stoleča u stoleče, od jedne granice do druge, posvuda, gdc je bilo srpskog naroda. Tako silna je bila moč te pesme, da je segla u sva susedna bratska plemena, združivši ih u jednoj misli: »Proklet bio ko ne pode na Kosovo!« ... 1 čak i svu katastrofu na Kosovu narod je pripisao kao crno izdajstvo Vuku Brankoviču, koji je po istorijskim podacima skrivio poraz, jer nije sa.svojim oklopnicima pravodobno stigao na bojno polje kao^ što je bila njegova dužnost... Ta ideja dužnosti uklesana je u živi spomenik Vidovog dana. Sva naša petvekovna istorija Priča, kako je ži-votvorna bila ideja o životu našega naroda. Ona nas je vodila do oslobo-denja. To je bila svest o dužnosti žrtvovanja; to je onaj veliki »moraš«, koji su u dnu duše osečali svi koji se osečahu Jugoslovenima; to je ona živa zapoved srca, koja nije bila ovisna o čovečjoj reči Moraš! To je onaj kategorični imperativ, koji je milijonima nalagao, a da nisu bili svesni zašto. Moraš! To je čarobna reč vile Jugane, koja se je otkrivala četnicima. Moraš! To je trepet davnog sečanja, koje se je dizalo na belu Samodrežu crkvu na Kosovu, gdc uze poslednje prieeščenje čestiti car Lazare i sva njegova vojska. Moraš! To je klik iz groba velikog carstva, koje pade na Kosovu. To je praznik Vidovog dana. I ako bi u narodu umrla ideja Vidovog dana, umro bi i narod. On bi bio još samo skup ljudi bez skupne duše. Jer u ideji Vidovdana je životna sila, u Vidov- misao odigravala kroz ceo period vremena robovanja srpskog dela našeg naroda turskoj najezdi, odigrala je ona u malom i u prvim početcima našeg sokolovanja u Bosni i Hercegovini za vreme robovanja germanskoj sili. Rezultati su joj uvek bili vidni i uočljivi: s njom je rasla ljubav prema narodu, uz nju se je potenciralo čoj-stvo i junaštvo, ona je bila svetionik žrtve, bez koje nema ni triumfa pravde ni pobede dobra nad zlom. Te njene smernice bile su večne, one treba i u budučnosti da ostanu večne. Za vaspi-tanje sokolske omladinc naše naročito i u najprvom redu. — danu mora da bude bistvo našega mišljenja i čuvstvovanja. »Moraš!« U njemu je izražen kategorički imperativ naše istorije. Ko ga ne oseča, taj je mrtav deo naroda. I jao, kad bi bilo mnogo njih, koji ga više ne bi osečali! Tada bi bila na samrti duša naroda. Iz Posle ostvarenog ujedinjenja Ju-goslovena osetila se na svima linijama apatija prema svetlim danima naše prošlosti. I sjaj Vidovdana je prevu-čen senkom konvencionalnog proslavljanja praznika. Medutim, u sokolskim dušama je to dan, čija toplota i sjaj održavaju pravi život. Za Sokolstvo je to praznik heroja, uzdignutih do polubogova. Ima dva momenta u našoj istoriji, koji u sebi nose elemente na koji- ma počiva i naša sokolska ideologija. Prvi momenat pada u doba sta roga Nemanje, koji sinu Stevanu ostavlja da vlada nad ljudima, to jest nad ma-terijom, a sinu Savi ostavlja u amanet duše svojih podanika. Ovim je jasno izrekao da telesa gradana nisu ništa ako nisu udahnuta velikom dušom i plemenitim karakterom. , Drugi momenat imamo iz vremena propadanja j ugoslo venskih zemalja. Tragični kosovski mučenik Lazar svestan je da velika turska sila ide da pregazi njegovu zemlju i da je njegova vojska malobrojna. Pa ipak, u bitku je uneo kapital koji se ne da nikad ničim pobediti: uneo je svoju dušu i dušu svoje vojske. Pričeščivanje u crkvi Samodreži na Kosovu nije slučajni do-gadaj niti običan crkveni ceremonijah Tu i tim je odlučena bitka. Tu se jasno reklo: samrtna tela svmja pre-dajemo turskim hordama, a dtiše svoje upučujemo nebu, da otuda svetle u mraku robovanja docnijim pokole-njima i da ih okrepe za nove okršajc. Otuda i ona uzvišena pesma guslara, gde je alegorički prikazana privola Lazareva za carstvo nebeško. I u tome znaku duševne veličine proslavi jan je Vidovdan vekovima. Svake godine, još pod Turcima, pri-paljivalo se kandilo u svakoj našoj ku-či, u mislima su ljubljene krvave obale Laba i Sitnice, dok se svačije duhov- Viteški duh U zakonu o osnivanju Sokola kraljevine Jugoslavije naša organizacija je nazvana viteškom. Iako je ona to u stvari ipak —- u koliko mi je poznato —• mi smo vrlo retko upotreblj avali taj epitet u našim listovima i na našim skupovima. Bilo, što se viteštvo samo po sebi podrazumevalo u jednoj ovakvoj organizaciji, bilo iz skromnosti, da ne bismo izgledali razmet-ljivi, mi nismo naročito isticali tu vd-tešku stranu Sokolstva, te je možda izgledalo kao da smo je zanemarili. Medutim, donošenjem zakona, ta karakterna erta je naglašena i to je dobro, što je tako učinjeno, jer u bitno-sti naših nastajanja leži, da, pored snaženja tela, snažimo i duh podjed-nako, t. j. težimo da odgajimo ljude snažnog tela i viteškog duha. I nikada možda nije bila pogod-nija prilika, da se na taj viteški duh u Sokostvu ukaže nego sada, kada slavimo naš Vidovdan, dan u kome se viteštvo izrazilo u svom naj višem obliku — u primeru jednog nedostižnog junaštva i nenadmašnog požrtvo-vanja. Vidovdanski vitezovi sa svojim ju-načkim podvizima, u ko jima se ispolja-vala jetina nesravnjeno velika duševna snaga, opevani su u koso vekom cpo$u kao neka polubožanska biča. 1 o su bili heroji, koji su se svojim vrlinama i moralnom krepošču uzdizali visoko iznad ostalih ljudi. Otuda su kosovske pesme naj lepša nacionalna čitanka za razvijanje viteškog duha kod naše omladinc. One su naš viteški katihisis, koji treba svako naše dc- I sečanja na taj dan zvone oživljavajuče J reči velike majke Jugoviča: »Ostali su ptiči — ždraloviči naše pleme izginuti neče!« Ptiči-ždraioviči — velika nada Vidovog dana! Mlada, nedogledna vojska budučnosti! Nema dvojbe, da neprijatelji našega naroda hoče da unište baš to sveto čuvstvo, to naslcde prošlosti, taj bistveni znak Jugoslovenstva, taj zajednički praznik naših duša, da bi tim lakše nagnali u medusobnu borbu pojedine delove našega naroda. Protiv velike ideje Vidovog dana ti neprijatelji bude tamne instinkte onih, koji nisu trpeli za našu zajedničku otadž-binu; proti nacionalne misli dižu se-paratistička gesla, protiv zapovedi žrtve i ljubavi objavljuju borbu sebičnosti i mržnje. Sokolstvo je na Vidovdan svesno svog velikog: Moraš! To je baština njegove prošlosti, smisao sokolske organizacije, bistvo njene ideje. !Iz njega jc izlazila njegova sila, naša borba, naša pobeda, a izlaziče i u budučnosti. A ne zaboravimo, da je sva naša bu-dučnost u tome, da baš mlada generacija u punoj meri bude svesna velike ideje Vidovog dana. ne grudi kitile ervenim kosovskim bo- žurima. I tako, stalno maštanje o sjaju toga velikoga jugoslovenskoga dana, kao i očeličena duša čitavoga naroda, do-prineli su da se dode do ujedinjenja. Ali imaju li kraja ljudske želje i postaji li krajna sreča jednoga naroda? Ne bi li moglo biti bolje sva-kon; našem pojedincu? Ne bi li moglo biti bolje čitavom našem narodu? Gde je naš narodni cilj i gde je podloga za mogučnost ostvarenja narodnih ideala? — Odgovor je vrlo prost: podloga je u veri naroda da je bio močan, da je močan i da u buduče mora biti močan. Istina jc, da se od prošlosti ne živi u materijalnom pogledu, ali se od svetle prošlosti oduševljavaju generacije i generacije, pri čemu održavanje jedne lepe tradicije može da izgradi savršenu duhovnu veličinu društva. Zato je i Vidovdan ostao praznik mase narodne. Iz njega je masa crpela svoju snagu. Apostoli, sveštenici, crkveni velikodostojnici zapisali su i proglasili neke dane kao proslavu izvesnih velikomučenika. Vidovdan je narod zapisao kao dan svoga sopstvenog stradanja. Nije tu u pitanju stradanje jednoga čoveka, več je ceo narod izveden na Golgotu da se vekovima ra-zapinje na krst i da se nabija na kolač. I ako u opšte ima dana kada se kao ljudi moramo zamisliti o čoveko-vim i narodnim mukama, onda je to zaista Vidovdan. Naše sokolske misli toga značaj-noga trenutka naviru kroz suzu zahval-nosti velikim dušama naše prošlosti, kroz suzu koja ne znači tugu več radost nad duhovnim spomenikom, što ga tako sjajno podigoše vidovdanski mučenici. I dok traje Sokola, i dok živi jugoslovenski narod ovo mora ostati najsvetliji dan u našem narodnom životu. Prof. M. Stanojevič — Vel. Bečkerek u Sokolstvu te da čita i da se oduševljava onim sjajnitn primerima čojstva i junaštva. Veličina i lepota ovog junaštva, koje ispunjava našu dušu ponosom i pijetetom, kao i njegova visoka moralna vrednost, leži u tome, što su se kosovski junači borili za opštu stvar — slobodu i spas svoga naroda i ginuli u odbrani svoje domovine. Oni nisu napadali druge, niti osvajali tude, nego su samo branili svoje. To nisu bili oni srednjevekovni pustolovi, koji su, željni svakojakih avantura, lutali tražeči prilike za krvava razračunavanja, več su bili zatočnici največih svetinja svoga naroda. Stoga mi u njima gledamo uvek najlepši primer, kako se najviše dužnosti vrše do kraja. Viteštvo im je pomoglo, da vršeči te dužnosti izgmu svi bez poraza. Oni su svojom veličanstvenom smrču pobedili, jer je njihovo junaštvo bilo veče od neprijatcljskog. Bali su nepobedni. Viteški duh u našem narodu po-stojao je uvek, još u prvim počccima njegove istorije, u doba Nemanjino i Tomislavi j e vo, a u kosovskoj tragediji se ispoljio u največoj meri. To je karakterna erta našeg naroda, koja nije oslabila kroz svu burnu i tešku njegovu prošlost. Razne najezde, kao bure udaiale su na naš narod, zapljuskivale ga svojim besnim valima, ali ga nisu mogle uništiti. Pokleknuo je pokatka-da, ali se opet dizao, pribravši svoju snagu. To viteštvo pozvalo ga je u oba ustanka da se bori za slobodu, zatim da tu tešku i mučnu borbu nastavi za Stevan Žakula — Beograd Praznik Ideje žrtve i dužnosti Dr. Ivan Lah — Ljubljana ______________L Naš Vidovdan "ТВ)*2Г& iitav vek, sto i više godina, dok naj-zad konaćno nije izvojevao slobodu i ujcdinjenje. Danas, kada je to veliko narodno delo dovršeno, potrebno je da se viteštvo u duši našeg naroda ne ugasi, da mu se duh ne uspava, da ga mekuštvo ne zahvati. Našim mladim generacijama, na-šoj celokupnoj omlaaini, koja živi u sasvim drugim prilikama i kojoj više ne lebde pred očima nacionalni ideali — jer su se ispunili — potrebno je isticati što više viteštvo. Napajati je svetlim primerima prošlcsti, ukazivati na ona velika požrtvovanja koja su Eretci i očevi njeni podnosili u tešim trenuteima dalje i bliže prošlosti. Treba se starati da viteški duh naše omladine ne oslabi pod utieajem ovc današnjice, punc iskušenja i raznih uživanja, koja opijaju mlade duše 1 odvode na stranputice. Treba nasto-jati da viteški duh zahvati svu omla-dinu, da je ponese i u^nese na visinu svetlih i čistih horizonata, odakle ec moči da sagleda dužnosti koje na nju čekaju, da je vrše sa onakvom ljubav-lju i požrtvovanjem, kao što su to ra-dili njeni pretci. Omladini treba da je jasno, šta je prošlost učinila a šta sadašnjost i budućnost treba da čine. Prošlost je dala ovo što imamo, sadašnjost i budučnost treba da sačuvaju ovo što imamo. Omladinu treba zaklo-niti od svih štetnih zabluda, pogreš-nih shvatanja i raznih moralno nečistih uticaja. Viteštvo če biti njen naj-jači štit protiv svih slabosti i svakog mekuštva. Ono če joj pomoči da postane nepokolebivi pobornik svih narodnih težnja, i da svu svoju bujnu mla-dičsku stvaralačku moč posveti samo službi svoga naroda i svoje domovine. Ono če joj pomoči da sve svoje lepe snage sačuva i ne trati nerazumno u uživanjima. Ono če joj dati snage da se u svakoj teškoj situaciji snade i svakoi nevolji doskoči, jer »Junaštvo je car zla svakojaka«. U slavnoj narodnoj prošlosti, pu-noj znamenitih dogadaja, Sokoli če nači najdublji izvor viteških nadah-nuča za sve što je veliko i svetlo. Napajajmo našu omladinu što više sa toga kristalnoga izvora, jer: Soko beše Strahinjiču bane! Đura Brzaković — Beograd Prigodom svesokolskog sleta u Pragu Površnom posmatraču sokolskog delovanja izgleda, da se Sokolstvo ba-vi redovno samo jačanjem tela, a po-vremeno pripremanjem kakve proslave ili kakve priredbe gimnastičkog ili zabavnog karaktera. Rekao sam, da se to pričinja samo površnom posmatraču. Ako se uđe dublje u bit Sokolstva, zapaziče se, da je Sokolstvo uzelo zapravo jačanjetela i oplemenjivanje duše kao neku pri-bremu za ono, što iza toga dolazf. Zdravo i jako telo, dobro i plemenito srce, čvrstu i stalnu volju smatra Sokolstvo jednim od prvih uveta za raz-vitak ostalih ljudskih sposobnosti. Is-tom, kad su pojedinci obeleženi tim vrlinama, celina dobiva vrednost. Ta-kva celina postaje sposobna da pro-vodi i one važnije zadatlke sokolskih nastojanja. Osnivač Sokolstva, neumrli Tirš u svom bogodanom nadalhnuču, sve je to najbolje zapazio. Tirš je svesno pred 50 godina, doduše u skromnom obimu, spremio prvi slet u Pragu. Kad je pred 50 godina na vežbalištu na prvom sle-tu vežbalo skupne vežbe jstovremeno 720 vežbača pred 1700 gledalaca, uve-rensam, da je u onom momentu veliki Tirs video, da su u tim jednakim i složnim kretnjama izražene i jednake misli i isti osečaji onih, koji vežbaju i onih, koji ih gledaju. Uveren sam, da se je naš neumrli voda zaneo u mislima u budućnost i u svojoj vidovi-tosti osečao i znao, da je to put i na-Cin, koji če slovenske jaganjce učiniti lavovima, koji će slovensko robi j e dovesti u položaj, da ono samo odlučuje o svojoj sudoini, svesno svoje sposobnosti 1 jalkostl. Nlje trebalo ni 50 godina da sled-benici Tirša ubiru plodove svog slož-nog sokolskog rada. Nikako nije pre-uzetnost, ako ustvrdim, da je Sokolstvo bilo jedan od najsnažnljih čini- laca, da su Čehoslovaci, Poljaci i Jugo-sloveni izašli iz svetskog rata pobed-nici. Te j edine tri slovenske nacije prigrliše Tirševe ideje i pre svetskog rata. Tirševe su ideje povelc Čehoslo-vake, Poljake i nas Jugoslovene iz mli-tavosti i učmalosti u aktivnost, iz mraka u svetlost, iz reakcionarstva u slobodarstvo. Ostale slovenske nacije, kod kojih je Sokolstvo bilo istom u povojima ili ga uopče nije bilo, opre-deliše se u svetskom ratu krivo i ne-sretno. Znamo rezultat bilanse svet-skoga rata. Duboko sam uveren, da če sokolska ideologija, da če sokolski sle-tovi dovesti i ostale slovenske nacije u bratski sokolski i slovenski zagrljaj, kad prihvate u punoj meri Sokolstvo. Eto, baš u tom je najvažniji sokolski zadatak. To je cilj, kojemu Sokolstvo teži, za koji radi. Na tom putu tome cilju Sokolstvo ee u svojim na-stojanjima ustrajati i neće se dati ni-kad i ni po kome smesti. Svesokolski sletovi su sredstvo, koje vodi tome cilju. Kod svesokolskog sleta u Pragu nači če se ervene sokolske košulje u zagrljaju sa seljačkom surkom i so-kolskom kapom. Tamo če sva dobra sokolska srca zakucati jače, snažnije, lepše. Kucaji složnih sokolskih srdaca na nakovnju bratstva i ljubavi odje-kivaše u čistim akordima dobrote i lepote, snage i blagosti, srčanosti i sr-dačnosti. Kucaji složnih sokolskih srdaca odjeknuče širom celoga sveta i poraziče sve one koji ne znaju i ne razume što znači, kad se u dušu poje-dinca i celine utisnu sokolski ideali. Jednaki osečaji, složan rad srušiče sve one smetnje koje donosi današnjica. Kao što če složne skupne vežbe u masi postiči efekat koji zadivljuje, tako če i smišljen, jedinstven i snažan sokolski zagrljaj preneraziti i zapanjiti one koji još svesno ili nesvesno lutaju u mraku, u tolikoj meri, da če ih ne- stati ili če skrenuti na pravi put. Kucaji složnih sokolskih srdaca pokazače svakom, da je naš sokolski pravac ustaljen i sav usmeren lozinei: sve na korist otadžbine! Naše Sokolstvo polazeči u Prag naglašavače svagde i svuda, da naša ljubljena i draga, lepa i slatka, krvlju opevana majčica Jugoslavija na čelu s našim junačkim kraljem, u nama So-kolima nalazi prvoborce, koji su na svakom mestu, u svako doba i svakom prilikom pripravni da brane naše ju-goslovensko ime i bore se za kralja i otadžbinu ne prezajuči ni pred kakvim žrtvama. U znaku bratstva i ljubavi, jedin-stva i sloge polazimo na svesokolski slet u Prag, da ponesemo kuči još dublje i čvršče uverenje, da smo na is-pravnom i pravom putu i da samo preko Jugoslovenstva možemo da pridemo Slovenstvu, koje če ovim sletom u Pragu dobiti kortkretnije forme Polazeči na svesokolski slet u Prag proslavičemo trostruki jubilej: stogo-dišnjicu Tirševa rodenja, sedamdeset-godišnjicu osnutka prvog sokolskog društva i pedesetgodišnjicu prvog sokolskog sleta. Uprimo stoga trostru-kom snagom i pokažimo da smo dostojni sudeonici tih triju svečanih jubileja našeg slovenskog Sokolstva. Podimo na svesokolski slet u Prag i manifestirajmo i naglasimo, da je naše najdulje uverenje čista jugoslo-venska misao, koja ispoveda kompaktnost i nerazdruživost jugosloven-ske nacije i jugoslovenske države pod žezlom i krilima Beloga orla kuče Ka-radordeviča. A. Štefan — Zagreb Prag I njegove znamenitosti Prag je lep i napredan grad, sre-dište češkoslovačkog života. On je to bio od uvek. Slavni naučnik Humbold stavlja ga, po lepoti na četvrto mesto, odmah posle Carigrada, Napulja i Li-sabona. I danas je Prag osobito lep grad i po svojim ulicama, trgovinama, nasadima i gradevinama i po svom položaju na obim obalama reke Vlta-ve, penjuči se i na jednoj i na drugoj strani postepeno do višina sa kojih i stradao je i hram sv. Vita. Danas Prag ima preko 32.000 kuča. Godine 1784 ujedinile su se tri praške varoši: Staro mjesto. Novo mjesto i Mala strana i Hradčani u jed-nu opštinu. To je početak velikog Praga koji ima danas 19 kvartova i osarn-sto hiljada Stanovnika. Na svršetku XVIII i na početku XIX veka u Pragu je započeo prepo roditeljski pokret koji je posle 100 go- Dve su tačke na levoj obali Praga sa kojih Prag u svojoj celini leži pred našim očima. To je Petržin i Hradčani i dve na desnoj: Višegrad i Rigrov park na Vinohradima. Te tačke dominiraju Pragom. Sa tih tačaka vidimo kako je Prag slikovit, vidimo bezbroj tornjeva, koji su Pragu, pored imena: Zlatili Prag, Slovenski Prag, Majka čeških gradova, dali i ime Prag sa stotinu tornjeva (Stovježata Praha). PiaSceia, da? neiafelaja Savua SKJl narašlsju ČOS - Kad fci-hvigelja se otvaraju prekrasni vidici i na ceo grad i na njegovu okolicu. Ali on je lep i sa svojim osobitini istorijskiin spomenicima, koje su vekovi ostavili. Istorija Praga je istorija i cclog češkoslovačkog naroda, jer su njegovi najvažniji događaji vezani uz Prag. Več sam početak kraljevstva vezan jc legendom o Pržemislu i Libuši uz dva praška grada: Višegrad i Hradčane. Hradčani su bili prestonica čeških kraljeva, danas su sedište prezidenta Češkoslovaške republike. Hradčani su se nekad nazivali Praha. Prag se prvi put spominje u godini 928. Vremenom je ispod Višegrada i Hradčana nastalo mesto. I danas grad-ske četvrti Mala strana i od nje preko Vltave Staro mjesto nose obeležje starine, koja čoveka toliko impresio-nira da zaboravlja na sadašnjicu. Za vreme Vaclava I, u XIII veku, Staro je mjesto utvrđeno. Od tih utvrda sa-čuvana je danas gotska kula zvana Prašna brana (Barutana) na najživljem mestu Praga. Prašna brana je za Stranca najzgodnija orientaciona i polazna tačka i zborno mesto. Temelj veličini Praga udario je Karlo IV u XIV veku. On je osnovao univerzitet god. 1348, udario temelj katedrali sv Vita na Hradčanima, sagra-dio Kameni most — Karlov most, i drugo što su i danas još svedoci njegova vremena. Godine 1419 dolazi u Pragu do na-cionalnog i verskog sukoba iz kojih j nastaju Husitski ratovi. U Pragu je propovedao Hus. Njegova crkva sv. Havel i danas stoji u Starom mjestu grada Praga. Godine 1424 predaje se Prag u ruke narodnog vode Ziške. — Viškov, gde se Žiška pred Pragom utaborio, zove se danas Žiškov. U XV veku krunisan je u Pragu, u Tinskom hramu, narodni kralj Dor-de Podjebratski. ■Godine 1614 preseli Matija pre-stonicu u Beč, a u Pragu ostavi names-nike. Ncmilosrdni namesnici prouzro-kovali su bunu. Ustaše sa prozora Hradčana bacili su namestnike Marti-niea i Slavatu. To je bio početak 30 godišnjeg rata u kojem je Prag puno trpeo. Godine 1621, posle bitke na Be- lo j gori, pogubljeno je u Pragu na trgu Starog m jesta 27 čeških plemiča. Na-staje doba nasilnog pokatoličivanja. Do tada je jedva 1/10 stanovništva bila katolička. . Godine 1631 poseli su Prag Sasi, god. 1632 zauzeo ga je Valnštaj, a go-dinc 1648 zauzeše ga Svedanl. Najviše je Prag trpio god. 1757 za vreme sedmogodišnjeg rata. Pruski kralj Fridrih dao je 21 dan pucati na Prag. Osamstotina kuča je izgorelo Prag: Karlov mosf i Hradčani dina žrtava i napora doneo oslobode- | nje, a koji je u svojoj osnovi imao ideju slovenskog jedinstva i slovenske uzajamnosti. Ceo literarni, kulturni privredni i politički rad češkog naroda obavlja se u Pragu. Godine 1848 zasedao je u Pragu Slovenski kongres. Posle dugotrajne borbe, tek godi-ne 1861, dobija Prag češku večinu u opštinskom pretstavništvu. Godine 1862 osnovan je u Pragu Soko. Godine 1866 poseli su Prag Prusi. U Pragu je potpisan mir izmedu Au-strije i Prusije. Kad su god. 1867 porušena utvr-denja oko Praga, nastala su nova mesta Kraljevski Vinogradi i Žižkov. Godine 1882 podeljen je praški univerzitet na češki i nemački. Masa-rik i Tirš postaju profesori. Te godi-ne bio je u Pragu I svesokolski slet. Za vreme rata iz Praga se vodila podzemna borba protiv Austrije. Najznačajniji dan u istoriji Praga je 28 oktobar 1918. Toga dana je svrg-nuta dinastija Habsburga i osnovana slobodna narodna republika. Prag je proglašen prestonicom. * Veliki Prag nemoguče je pregledati za nekoliko dana, koliko če Sokoli u njem ostati. Zato treba da razgle-daju bar ono-sto je najznačajnije i naj-karakterističnije i da bace pogled sa onih tačaka sa kojih se Prag tako krasno vidi. Šteta bi bila ne popeti se na njih. Ali to znači samo baciti pogled na Prag, ali Pragom treba i proči i dobro ga razgledati. Sve se ne može za kratko vreme videti. Zato treba pogledati bar ono što jc najkarakterističnije, najinteresantnije i najznačajnije. Temeljito treba razgledati Hradčane i Staro mjesto. Tramvajem se treba izvesti u Karlovsku oboru i preko Vinohrada na Žiškov, na Olšansko groblje, i pokloniti se Tirševom i Fig-nerovom grobu. Tiršev dom na Smihovu Sokoli svakako moraju da vide. Središtc praškog života je ulica od Prašne brane do Narodnog divadla (pozorišta) t. j. od ^Trga rcvolucije do Vltave. Jedan njen deo zove se Na pržikopeh a drugi Narodni tržida, u tu ulicu se sa Vinohrada spušta ogro-man trg, Vaclavske namješči, koji se penje prama Vinohradima i na vrhu završava spomenikom sv. Vaclava i Muzejom. Ispod Prašne brane treba poči razgledati Staro mjesto. Prašna brana je jedna od 13 kula ispod kojih se nekad išlo iz Starog mjesta u Novo mjesto. Kula je iz XV veka i biser je t. zv. Vladislavskc gotike. Kula je spojena sa Reprezentančnim domom grada Praga, koji stoji na mestu neka-dašnjeg kraljevskog dvora. Celetnom ulieom dolazi se na trg Starog mesta (Starometske namčsti). Prag: S n omenit Jana Husa, delo L. šaloma God. Ш. — i>r. 28. Nasred trga postavljen je prekrasan Husov spomenik. Na zapadnoj strani trga stoji gla-sovita Radnice (Magistrat) iz XIV veka. Tu jc grob neznanog junaka. Na pročelju tornja Radnice sme-šten je glasoviti Orloj (grčki Horolo-gion, sat za ceo dan, 24 sata) iz XV veka. Svakog sata otvaraju se nad satom dva prozora na kojima se pojav-Ijuje Hrist sa 12 apostola a petao za-ku kureče. Prag: Gradsiia večnica Pored Orloja je bogati portal. Prema Radnici stoji crkva zvana Pržed Tinem. U toj crkvi služio je Jan Rokicana i krunisan Đorđe Podje-bratski. U bližini je biblioteka grada Praga, a nedaleko kompleks univerzitet-skih zgrada zvanih Klementinum sa univerzitetskom bibliotekom i zvezda-nieom. LJ Starom mjestu je hram sv. Ha-vela, u kojem je propovedao Hus, Sta-leško pozorište i staro židovsko groblje. Celo Staro mjesto odiše starinom. Njegove krivudave ulice i starinski tr-govi odvode naše misli u prošlost, i silno nas inpresioniraju, te zaborav-ljamo vreme. Ako iz Starog mjesta izademo na Vltavu, vidićemo pred sobom preko Vltave Hradčane i u levo na Petržinu 60 m visoki toranj za razgledavanje. Iza tog tornja je sletište a ispod, baš kod same Staniče uspinjače (Lanovka) Tiršev dom. Ako se iz Starog mjesta vratimo natrag u glavnu ulicu Na pržikopeh (Na grabama) videčemo pred sobom ogroman trg Vaclavske namesti sa spomenikom sv. Vaclava i Muzejom. Sa ramipc Muzeja krasan je pogled. Treba razgledati Muzej i poči ulicom maršala Foša i Rigrov park, on je lep, i Ikrasan je pogled sa njega. Vide se Nemačko pozorište i Vilsonova Staniča. Na drugoj strani vide se tornjevi Sv. Ludmile. Ako se prema njima pode dolazi se to Trga mira. Tu je pozorište i Narodni dom. Sa Trga mira treba se tramvajem odvesti na Žižkov na Olšansko groblje i pokloniti se seni Tirša i Fignera Na povratku sa Trga mira Jugoslovenskom ulicom, Trgom Petra Osloboditeilja i Jcčnom ulicom dolazi se na Karlov trg. Tu je Karlov, crkva Karla IV sa ogromnom kupolom. Tu je tehnika tu je deo me-dicinskog falkulteta. Tu je barokna zgrada za koje je narod govorio da je u njoj živio Faust. Zove se Faustov dom. Višegradskom ulicom prolazi se pored manastira »Na Slovaneh« ili »U Emanzu«, u kojem se nekad glagoljilo. Bela gotska crkva sv. Petra i Pavla daje putokaz prema Višehradu. — Kraj crkve je groblje na kojem počivajo mnogi zaslužni Česi. Kad so pregleda Višehrad, valja se spustiti prema obali i poči obalom prema Narod-nom divadlu. Uz put vidi se ogroman i prekrasan Palackov spomenik a preko Vltave Smihov a pred sobom kameni Karlov most, i u pozadini Hradčani Narodni divadlo (pozorište) zavr-šava prašku žilu kucavicu koja poči-nje, kako je več rečeno kod Prašne brane. Pred njim je Most legije koji vodi do Tirševog doma i do uspinjače na Petržin. Lepše je, nego uspinjačom, popeti se blagim serpentinama na Petržin jer je stalno pred očima divna slika Vltave i Praga na obim obalama i Tiršev dom. Na Petržinu je Roshledna, željezni toranj za razgledanje. Lift odvozi do njenog vrha, a može se i peške. Sa vrha kule je neizrecivo divan pogled na Prag i okolinu Pred gledaocima leži i sletište. Teško je odvojiti oko od divnog prizora. U podnožju tornja je glasovita Libšerova ponorama »Obrana Karlovog mosta od Švedana«. <• Hradčani toliko dominiraj u Pragom da je vrlo lako pogoditi put do njih, bilo iz Starog mjesta preko Karlovog mosta, tog starog kamenitog mosta^ sa kojeg je, kažu, Ivan Nepomuk bačen u Vltavu bilo preko Stefansko-vog mosta i Letne, ili pored Divadla preko Mosta legije i Smihova. Sa svi-ju strana je pristup lep i interesantan. Hradčani su ispočetka bili drvena tvrđava, izidani su u XI veku i onda je svaki vladar nešto na njima uradio. Kad su Hradčani izgoreli, dao je ceo grad u XV veku opraviti najpre Ferdinand a onda Rudolf. Kraljevski dvor jc ogromna palata na tri sprata i sa divnim dvoranama od kojih je naročito luksuzna Španjol- ska i Vladislavova. Za vreme sle ta moči če se prostorije grada razgledati. Grad ima tri dvorišta. U trečem, potpuno restauriranom dvorištu na-lazi sc spomenik sv. Đorđe koga je dao izliti Karlo IV. Izmedu trečeg dvorišta i trga sv. Đorda dižc se u oblake velebna gotska katedrala sv. Vita. Na mestu na kojem stoji katedrala stajao je u X veku hram podignut od sv. Vaclava. Temelj katedrali udario je Karlo IV a dovršena je tek nedavno. Katedrala sadrži 12 kapela od kojih je kapela sv. Vaclava ukrašena dragim kamenjem. U crkvi je kraljevski mauzolej iz belog mramora sa željeznom ogradom iz XVI veka. Tu je sahranjen Karlo IV, Đorđe Podjebratski i drugi. Malo podalje je srebrni spomenik sv. Jana Nepomuka i mnogi spomenici kraljeva i biskupa. Stručni vodič kroz katedralu mož«! se kupiti u crkvi. Iza katedrale nalazi se crkva sv. Đorđa, osnovana od kneza Vratislava, početkom X veka, i u njoj su grobovi nekih vladara. Malo dalje je crkva sv. Svetih iz XIII veka i Lopkoviceva palata iza koje stoji Crna kula (Cerna vjež) a kraj nje kula gladi, nazvana Daliborka po prvom osudeniku knezu Daliboru. Nju treba svakako pogledati. Kao što je sa platoa Novih stepe-nica pred gradom divan pogled na Prag, isto tako je divan i sa platoa Crne kule. Vide se dole stare palate i Mikulaški hram na Maloj strani, ceo tok Vltave kroz Prag, svi mostovi a preko Vltave Staro mjesto, koje, kao i Mala strana, pokazuje koliko je Prag slikovit. Sa svim daleko vidi se hram sv. Ludmile na Vinogradima, a još dalje u pozadini žižkov na kojem se iz-graduje ogromni spomenik Oslobode-nja. Ako se skrene pogled u desno uz Vltavu, vide se dva bela gotska tf ri.a crkve sv. Petra i Pavla na Višehradu. Osobita je znamenitost Hradčana Zlatna uličica (Zlata Ulička) sa malim, slikovitim Ikučicama u kojima su, vele, za vreme kralja Rudolfa, stanovali i tražili zlato alhimisti. Jelenske grabe (Jeleni pržikopi) dele grad od gradskog vrta u kojem je letnikovac Ane, žene kralja Ferdi- nanda, zvan Belveder iz XVI veka. U jednoj sali Belvedera nalaze se freske iz češke istorije. Pred gradom je nadbiskupski dvor i Tehnički muzej. Tek nekoliko koračaja od Tehni-čkog muzeja nalazi se crkva Loreta iz XVII veka. Vredi pogledati njezinu riznicu, ali još više vredi čuti kad 27 zvona i zvončica svakog sata sviraju jednu lepu marijansku pesmu. Sa Hradčana je divna šetnja na Letni i odavde se može spustiti na Vl- tavu i tramvajem doči u Kralovsku oboru ili se može preko Štefanikova mosta da dode do Prašne brane. Isto je tako vredno spustiti se sa Hradčana i u obrnutom pravcu t. j. Nerudovom ulicom na Malostranske namješči a odatle Ujezdom stiči do Tirševog doma pa onda preko Mosta legije doči do Narodnog divadla pa da se i na taj način dode u prašku žilu kucavicu, koja ide od Narodnog divadla do Prašne brane a zove se^Na-rodn itržida, Ulica 28 rijna Na pržikopeh i Namješči republiki. Ali vredi od Tirševog doma poči još nekoliko koračaja dalje pa doči u Kinski park (Kinskeho zahrada) u kojem je bogati etnografski muzej. Svakako če Sokoli poči u Kralovsku oboru jer če tamo biti sokolska izložba koja če medu ostalim pokazi-vati i narodni i društveni život Praga 60-tih i 80-tih godina, i značenjc sokol-skog bratstva u privrednom životu, a a osim toga održače se u njoj i narodne zabave. Divno če biti tim prekrasnim parkom šetati se po krasnoj letnoj noči. Možda če tamo biti i opet izložena osobita panorama Bitke kod Lipana, tog bratoubilačkog rata između Taboričana i Pražana, uzroka češke propasti, poraza Husitske slave i vlade češkoga naroda. U Pragu se ne može zalutati jer ima toliko markantnih tačaka koje označuju pravac. Najvažnije su Hrad-, čani i Petržin na levoj obali Vltave, pa onda sam* .Vltava, a ц centrumu grada Narodho pozorište 1 Prašna brana a prema Vinohradltea Ogromni spomenik sv. Vaclava 1 iza njega veličan-stvena palata Muzeja. Spomenuli sipo na koje tačke se treba popeti da bi se video ceo Prag, spomenuli smo što je naročito vredno da se vidi. Naglašujemo da kroz Prag ne valja iči oborene glave, ne sa- Kao što svaka organizacija, ako hoče da živi, teži da što potpunije po-stigne svoj zadatak, tako isto i Sokolstvo želi da svoj rad proširi na što širi Ikrug ljudi, svesno toga, da veliki broj pripadnika neke ideje, ne znači ništa ili vrlo malo, več da je od vrednosti samo ono što je svesno, što je nadahnuto čistom i zdravom sokol-skom idejom. Razne organizacije u ljudskom društvu, šire svoje ideje na razne načine, a Sokolstvo to čini na svojim skupo-vima — sletovima. Sokolski sletovi su najmočniji i najsnažniji rasadnici sokolske ideje i sokolske misli. Na njima se tek jasno može oceniti šta je Sokolstvo i od kolike je ono vrednosti. Tu Sokolstvo prikazuje svoju moč i svu svoju životnu snagu. Posle svakog sleta broj članova raste, obrazuju se nova sokolska društva, a stara se osetno pojačavaju i učvrščuju. Prema rečima starog — istaknu-tog češkog Sokola J. Vanjičeka: »Sokolski su sletovi svečanosti srca, svečanosti kulture, svečanosti lepote«. /Sokolski sletovi, značajni su izmedu ostalog i po tome, što se na njima pruža prilika da vide, čuju i o-sete sokolsku misao — s jedne strane oni, koji je več znaju, koji joj več slede, a s druge strane oni koji tu ide-ju ne znaju. Za prve sletske manifestacije pretstavljaju okrepljenje, osve-žavanje i snaženje. Oni treba da očvr-snu u svome pregnuču i da nikada ne napuste sokolsku zastavu. Za one druge, koji ne znaju Sokolstvo, na sokolskim sletovima pruža se prilika da ga upoznaju, pa da mu posle pridu, ose-tivši snagu i vrednost onoga, za čim ono žudi. Na sokolskim sletovima od značaja jc i to, što na njima dolazi do harmoničnog izražaja i lepota tela i lepota duše. Slobodno se može reči, da su sokolski sletovi danas ono, što su nekada bile olimpijske igre antičkih Helena. Ima li što lepše nego videti čitavo more dece i ljudi kod kojih vlada jed-na misao i nad kojima gospodari samo jedna volja. Ima li negde lepšeg prizora od onog, kad sa zapovedničkog mosta od-jeknu zvuci načelničke trube, kada od hiljade tela i od hiljade duša postane samo jedno telo s jednom dušom, tako, da se malo posle svi pojedinačni pokreti sliju u jedno ravnomerno, harmonično ikretanje. Čitavo more Sokola — vežbača čini nam se kao neko više biče s jednim telom, jednom dušom i samo jednom voljom. Važnost svega toga pričini se čo-veku još večom, kad sazna, da se sav sokoski rad osniva na slobodnoj volji svakog pripadnika. Soko podnosi napore ne zato što mora, što ga na to neko goni, nego zato, što sam oseča potrebu. za radom, a da taj rad bude koristan, zna, da mora biti složan i harmoničan Sokoli na svojim sletovima rade zato da ispune svoju dužnost. Oni su svesni toga, da oni, kao pojedinci ima-ju vrlo malo značenje. Oni dobro znaju da prevagu nad pojedincima ima samo celina. Na sletovima susreču se brača iz raznih (krajeva, tamo se nade s bračom iz sviju slovenskih zemalja To sreta-nje na zajedničkom poslu je od oso-bitog značaja, ono ima prvoklasnu važnost, jer sc tamo mnogo nauči da bi se mo radi onog ogromnog saobračaj* koji bi mogao čovefca, kad ne bi pazio, ? f. Slave, nego radi onih mnogo-brojnih divnih baroknih fasada pored kojih ne valja prolaziti a da ih se ne razgleda dobro. Kao potsetne reči za Prag naročito podvlačim sledeča imena: Staro mje-*to- ^fđčani, Petržin, Vinohradi, Žl- o groblje, Kralovska obora, Tiršev dom i razume se sletište. kasnije kod kuee spretnije i bolje ra-dilo. Mladi se na sletovima uče od sta-rijih, slabi j i od jačilh. Radeči zajedno uveravaju sc o tome da su jedno i da treba to i da ostanu. Pri tom zajedničkom pregnuču uče se da cene, vole i čuvaju ono što je svoje, tu se uveravaju da je zajednički rad neophodno potreban. Opažaju da je spas u slozi, koja je kod Slovena tako slabo negovana, o čemu najbolje svedoče vremena, koja su tek nedavno prohujala. Stvoritc li u vašo j svesti sliku m a koga od sokolskih sletova, osetičete, kao da vidite baštu s puno šarenog svežeg' cveča u ko jo j je ervena i bela boja cvetova odnela prevagu. Čovek i nesvesno dolazi do ubedenja, da je samo ono zdravo, lepo i snažno, što Je skupljeno u toj šarenoj sokolskoj bašti, da samo ti cvetovi — deca svoga naroda imaju sposobnost, da osete ono što je lepo i uzvišeno, da su oni jedmi, koji su dostojni da rade nesebično ne vodeči računa sebi — nego o celini. Oni su uzeli za svoj cilj da probude u svome narodu nacionalnu svest, da ga nauee da iznad svega ceni slobodu, da u njemu sačuvaju fizičku, moralnu i duhovnu svežinu. Sokolstvo dobrovoljno i podnosi pri poslu s ve nedače, jer smatra da mu je to dužnost, da vazda daje za celinu napore ne tražeči zato nikakve nagrade, pa čak ni pohvale. U tom pravcu je stvorena stroga sokolska zapovest: »Nikada ne upotrebljuj Sokolstvo u ličnu korist.« Sokolski sletovi imaju i tu moč i po tome su značajni, što skupljaju, što vezuju i što neprestano ujedinju-ju. Na njih hitaju Sokoli iz raznih mesta i krajeva slovenskih zemalja, da pri izvođenju svojih vežbi pokažu ne samo njihovu lepotu, sadržinu u smislu pokreta i ideja, nego i to, da posma-trača uvere, da su svi slovenski Sokoli jedno i u radu i u misli Zar o tome nisu dovoljan dokaz predratni i posleratni sletovi. Zar nije poznato, da su Sokoli iz male slobodne zemlje preleteli Savu i doleteli svojoj brači, da u srcu drugog svog plemena pokaže celome svetu svoje bratstvo u belom Zagrebu 1906 i 1911 godine. Slet hrvatskog Sokolstva 1911 godine je silna manifestacija jugoslovenske i slovenske svesti. Sokolska misao je i tada pod tudinom slavila svoj uspeh, dok je hiljade bratskih posmatrača obuzeo nacionalni, jugoslovenski zanos. Zar nikada nismo culi o onim zanosnim, osečajnim, divnim pričama, koje su se stvorile o bavljcnju bratskih hrvatskih Sokola na malom slo-venskom ostrvu, na slobodnoj ('rud' male slobodne države. Zar nikada nismo čuli, da pret-stavnik srpskog Sokola u Beogradu 1911 godine pozdravlja svoju sokolsku braču i želi dobrodošlicu hrvatskom, slovenačkom, češkom i poljskom So kolu s ovim rečima: »Pridite, draga bračo, spustite svoja raširena krila i stanite sigurnom nogom na ovo naj-svetije parče slovenske slobode.« Žar nam nije poznato, da če usko-ro sa svih strana, iz svih slovenskih zemalja doleteti slovenska jata i da če sleteti u starodrevni slovenski grad u slavni bratski zlatni Prag, da odnesu brači iskrene bratske sokolske pozdrave. Matička Praha otvoriče ponovo svoje veliko srce, zagrliče i skupiti pod ifvoje snažno okrilje svoje ljubimce slovenske Sokole. Prag: (Hradčani) Zlalna uličica Prag: Češkoslovački parlament Prag: Španjolska dvorana na Hradčanima v * I Ш Prag: Obecni dom Franjo Malin — Novi Sad. Značaj i važnost sokolskih sleiova Str. 5. Dužina vežbanja n svetlosti glavnijih antropometriskih mera (Rad iz lekarske sekcije Sokolskog društva Beograd I) Zato podimo, ne žalimo truda ni zamora. Skupimo se u zlatnom Pragu na hiljade i neka iz mnogo hiljada duša odjekne naš bratski kliktaj. Celome svetu pokažimo naš sokolski rad, našu svest i našu čvrstu veru u veliku bu-dučnost Sokolstva, a putem njega i celog Slovenstva. Zar ne liitamo radosno kad znamo, da če na Hradčanima zaškripati dvorska kapija, kad znamo da če iz hrad-čanskog dvorca išetati opet na sletište priznat, slavan i zaslužan čovek. prvi Soko svoga naroda brat-otac Masarik da i ovoga puta izvrši smotru svih sokolskih napora, cclog sokolskog rada. Doči če da vidi skupljenc sinove slovenskih zemalja na zajedničkom slav-lju i biče pozdravljen iskreno i toplo kao niko dosad. Iz svih sokolskih grudi odjeknuče snažno: Na zdar! Zdravo! Zolem! Kad bude prolazila sokolska povorka Karlov most opet če i ovoga puta da zadrhti, ali ne od tuge, več od radosti, od ushičenja zbog dragog te-reta, njegovi lanci če tada iz duše za-zvečati, a Vltava če opet da raznosi U jubilarnoj sokolskoj godini ka-da proslavljujemo stotu obljetnicu ro-đenja utemeljača Sokolstva dr. Miroslava Tirša i ne setismo se, da jednaki jubilej imademo i u našim jugosloven-skim sokolskim redovima. Naime iste godine — 1832 — ka-da se rodio dr. Miroslav Tirš, rodio se i jedan od utemeljača Sokolstva na teritoriji današnje naše države brat Stevo Todorovič. Brat Sievo Tedorović I u času kad slavimo 100-godišnji-cu rodenja dr. Miroslava Tirša, duž-nost nam je da se setimo velikog na-cionalnog radnika našega brata Steve Todoroviča, koji je markantna pojava u istoriji našega naroda. Poznavali smo ga još iz vremena dok su na teritoriji današnje naše države poštojala tri Sokolstva. Sečamo ga se sa predratnih zagrebačkih sleto-va Hrvatskog Sokolstva, gde smo mu se več onda divili kao najstarijem Sokolu na Jugu — Tirševom savremeni-ku. Znali smo ga kao prvog osnivača i pokretača Sokolstva u tadanjoj Kraljevini Srbiji, a promatrali smo ga i na jednoj od saveznih skupština bivšeg Jugoslovenskog sokolskog Saveza, gde je s največim zanimanjem pratio ras-prave jugoslovenskog Sokolstva. Izme-njivali smo s njime misli o svem onom što je do tada Sokolstvo uradilo i koji je njegov poziv u ujedinjenoj domovini I u toj izmeni misli setili smo se svih onih naših kulturnih radnika, koji su kroz tolike decenije svoga života preživeli tako mnogo groznih časova, pa opet doživeli lepo doba napretka, žalosti i veselja jugoslovenskog naroda. Gledali smo ga uvek u našoj sredini sa nekim poštovanjem, a naročito kad bi unatoč svoje poodmakle životne dobe čvrst duhom, krepak telom, ho-drio na istrajan rad za velike sokolske ideale. • Poštivalo ga staro i mlado i to baš gledom na njegov svestrani nacionalni rad, a koji ga je podigao tako visoko. da je u današnjoj našoj presto-nici bio jedna od najmarkantnijih ličnosti. I dan današnji ne samo u sokolskim redovima, več i u redovima kulturnih radnika s poštovanjem govori se o radu brata Steve Todoroviča, a to sve za to, jer se njega još pre našega ujedinjenja smatralo jednim od kamena temeljaca na zgradi obnovljene srp-ske kulture. Ime brata Steve Todoroviča gledom na njegov rad i daleko-vidne poglede u kulturnim i nacionalnim nastajanj ima onoga doba kao kristal blešti se medu slavnim imenima onih ljudi, koji su u doba napretka srpske kulture snažno krcnuli napred na svima. poljima kulturnoga rada. On, roden 13 aprila 1832 godine u Novom Sadu, a iz porodice koja je živela, radila i umirala za narod, roden u doba stvaranja Srbije, nije mogac svojim valovima kliktanja slovenskih Sokola tako snažno da če ih čuti i naša nezaboravljena Mačuška sa dalekog prostranog severa — Rusija. Zidine drevnog slovenskog grada, ako to ne učini niko drugi i nista drugo, opet če prošlost da osveže, a ona če slovenske sinove poučiti, da se do poslednje kapi krvi žrtvuju, da sc više nikada ne ponovi prošlost, da sc više nikako ne povrati ono, što je več dato prošlosti, jer je teško robovati. Zato treba svima silama očuvati ono što sc tako lako gubi, a krvlju, morem napora, teško vrača, teško dobija sloboda. S kuča, s prozora zlatnoga Praga padače kroz koji dan, čitave bašte cve-ča, kada ulicama pode svesokolska bratska povorka, padače čitavi oblači šarenih ruža od kojih če sc isplesti deveti po redu svesokolski venci, koji če još jednim idejnim obručem vezati braču, a za sve vreme dok se ta j ve-nac bude pleo iz svih sokolskih grudi odjekivače gromko i snažno naš sokolski pozdrav: Na zdar! Zolem! Zdravo! drugo nego da sav svoj život posveti radu za narodno dobro, a koji ga rad, kako rekoh pre, uzdigao dotle, da ga se danas smatra jednim od najneumor-nijih radnika na kulturno-nacionalnom polju. Ded Todorovičev, sin kršne Hercegovine, prešao je sa svoja dva sina iz Trebinja u Beograd. No ovde je ubrzo umro od kapi, kada je ugledao jednoga svoga dobrog prijatelja kako umire na mukama, nabij en na kolač. Stevin otac, Jovan, stupio je odmah u redove Karadordeve vojske i junački se borio protiv Turaka sve dotle, kada je u deligradskom šancu teško ranjen jedva izvukao glavu. S ostalim preba-cio se sada preko Save u Novi Sad i tu se rodio naš Steva Todorovič. Mlad poletan, željan znanja, stu-dirao je ponajpre filozofiju u Beču, a zatim se posve posvetio slikarstvu, i polazio slikarske škole u Beču, Min-henu, Diseldorfu, a godine 1857 stalno se nastanio u Beogradu. On je uop-šte bio prvi slikar, koji je u Beogradu izložio kolektivnu izložbu svojih slika. Najvoleo je raditi istorijske slike, pa je izradio 26 ikonostasa u raznim cr-kvama i oko 500 portreta i kompozicija. No on se uz slikarstvo bavio i mnogočim drugim. Tako. je bio glumač, pevač, slikar kulisa, pravio je kal-pake, odela, sablje, vežbao zborove, osnivao pevačka društva i t. d. No najuspešniji bio je njegov rad na području gimnastike i Sokolstva. U ono teško doba narodnog života i borbe, otpočeo je radom na osnutku »Prvog Srpskog gimnastičkog društva za hrvanje i gimnastiku«. Namisao po-kojnog brata Steve Todoroviča bila je, da gimnastička društva imadu služiti ideji oslobodenja. I nehotice ovde se u svojoj zamisli posvema podudara sa nakanama i ciljevima dra. Miroslava Tirša. Jednom i drugom telovežba je svrha, kojom se postizava konačni narodni cilj. I kad promotrimo celi docniji rad brata Steve, vidimo da ga on sprovada rukovoden samo tom ide-jom, jer u redovima članstva njego-vog društva vežbaju sva ona lica, koja su kasnije bila zaslužna za narodnu borbu. Uz razne neprilike, dapače i pretnje, on radi neumorno dalje. Upo-znavajuči se sve više i više sa sokol-skom idejom, zagrejava se za nju i bodreč ostale, sve više potstrekava da se sokolska biljka prenese i na tlo Kraljevine Srbije. 'I kad je konačno i ovde osnovano Sokolstvo, brat Steva Todorovič od prvog časa, pa kroz du-gi niz godina bio je stalnim članom savezne uprave, dapače i starešinom društva. I tu nije bio samo svojim imenom na papiru, več je neumorno radio svojim stečenim iskustvom i dobrim savetom, pa se danas pravom može ustvrditi, da je Steva Todorovič udario temelje fizičkom vaspitanju u Srbifi, a gledom na Sokolstvo, da je ocem srpskog Sokolstva. Kao sokolski radnik vazda je is-povedao široka sokolska načela, a u prvom redu naglašavao bratstvo jugo-slovenskih plemena. Sokolstvo Kraljevine Jugoslavije za večna vremena držače ime brata Steve Todoroviča zapisano na počas-nom mestu, jer je on to zavredio svojim radom i životom. Značaj i veličina brata Steve preživeče nas i kasnije generacije, jer on za sobom ostavlja toliko svetlih tragova, da če spomen na njega trajati dok bude jugoslovenskog Sokolstva. Ante Brozovič — Beograd Sokolice — Sokoli! Ne pozabite posetiti Avtomatični buffet „DAJ -DAM“ V LJUBLJANI, ALEKSANDROVA CESTA v palači „Viktoria" Jedno od pomočnih sredstava, ko-jima se lekar služi da prati i proučava bilo opšti, bilo posebni uticaj telesnog vežbanja na čovečije telo, kao i prome-ne^ koje ove vežbe na razvijanje tela vrše, jeste antropometrija. Antropometriska merenja dozvoljavaju mu da uporedi sastav i razvitak pojedinih de-lova tela vežbača u raznim periodima vežbanja, kao i sastav i razvitak tela izmedu pojedinih grupa vežbača. U iz-vesnim slučajevima ove mere pomažu i da se oceni sposobnost pojedinaca za izvesnu specijalnu vrstu športa. Na osnovu ovih mera, a posle du-gog iskustva, postavljene su i izvesne norme i formule u medusobnom odnosu pojedinih delova čovečijeg tela. Tako je postavljeno pravilo — Kežele (Quegelet), Broka (Broca) — da normalno razvijen čovek treba da teži onoliko kila koliko centimetara njegova višina prelazi jedan metar. Obim prsiju po Frelihu (Frolich) treba pri udisaju da iznosi polovinu čovečije višine, a razlika obima prsiju pri izdisa-ju i udisaju treba da bude normalno 7 cm. Krimel (Kriimel) je na osnovu ovih mera odredio tipove telesnog sa-stava kod pojedinih sportskih grana, a Kolrauh (Kolrauch) je postavio 15 sportskih tipova u pogledu njihove telesne grade za pojedine sportove. Pinje (Pignet), Kaup, Ror (Rohr) i drugi su iz pojedinih antropometriskih brojeva sastavili formule za ocenu telesne raz-vijenosti i Pinje-ova brojka i sada se upotrebljava kod francuske vojske pri regrutovanju za ocenu sposobnosti. Ali sva ova pravila i formule, kako se to docnije pokazalo, pretstavlja-ju samo suve brojke i mogu jedino da posluže pod izvesnim uslovima kao merilo i kontrola fizičke razvijenosti čovečijeg tela. Definitivna Qdluka o zdravstvenom stanju jedne osobe i njene sposobnosti za telesnu vežbu može se doneti tek posle detaljnog pregleda i drugih telesnih organa. Sem toga razne, nacionalne, klimatske soci-jalne i druge prilike igraju i kod oblika čovečijeg tela veliku ulogu, te i one u nekoliko smanjuju vrednost norma, postavljenih isključivo na antropome-triskim merama. Kolrauh koji je vršio antropometriska merenja kod učesni-ka IX olimpijade u Amsterdamu 1928 došao je do zaključka, da je uspeh telesnog rada zaista zavisan od konstitucije tela, ali ni u kom slučaju nije glavni momenat, več da je fiziološki kvalitet organa, temperamenat, karakter jednog vežbača mnogo važniji či-nilac u tome pogledu. Tek kod istih fizioloških i psihičkih osobina može povoljnija grada tela da odluči. Lefru (Lefrou) je utvrdio da se Pinje-ova brojka kod kolonijalnih trupa mora iz-baciti iz upotrebe, jer dopušta mnoge netačnosti, koje se detaljnijim pregledom docnije konstatuju. Ali pored svih ovih ograničenja ipak su i danas mere čovečijeg tela i pojedinih njegovih delova kod sportskih disciplina u velikoj upotrebi. Sa sigurnošču može se reči, da ona pret-stavljaju osobitu važnost pri kontroli uvežbanosti (treninga) kod svih sportskih grana. Od mera, koje u oblast antropo-metrije spadaju, predvidene su u le-karskom listu za naše sokolske organizacije samo nekoliko najglavnijih kao: višina, težina, obim prsiju sa kapaci-tetom, obim ekstremiteta i Pinje-ova brojka. Iako ove mere ne mogu da posluže za detaljna antropometriska ispitivanja, ipak su one dovoljne da nam donekle pruže sliku razvijenosti naših vežbača, i u neku ruku ujkažu uticaj sistema sokolskog vežbanja na razviče čovečijeg tela. Ponavljamo da, na osnovu gore izleženih činjenica, ove brojke ne možemo primiti kao apso-lutne, niti na osnovu njih donositi pu-novažne zaključke. Rezultati, koji iz njih proizlaze, mogu jedino poslužiti kao prilog daljnih i dubljih proučava-nja. Naš zadatak sastoji se u tome, da s antropometriskim merama, s koji-ma raspolažemo o našim vežbačima, uporedimo telesnu razvijenost starijih i mladih vežbača, t. j. vežbača koji duže vreme vežbaju s onima koji krače vreme vežbaju, a zatim da ove mere osmotrimo s gledišta utvrdenih normi o odnosu pojedinih mera kod normalno razvijenog čovečijeg tela. Merenja su vršena prilikom opšteg pregleda vežbača za vreme časova vežbanja. Obim ekstremiteta meren je u opruženom stavu. Granice vremena vežbanja variraju donekle kod svake grupe tako, da se u svakom periodu vremena pokaže što približniji broj pregledanih vežbača, jer ako se o tome ne bi vodilo računa, rezultati bi bili mnogo dalje od stvarnosti, nego što su ovim grupisanjem dobiveni. Sledeče tabele pokazuju prosečan broj pojedinih mera kod dotičnih grupa u označenem periodu vremena: Članove smo podelili u tri grupe, 1 kako se iz tabele broj 1 vidi, sve cifre kod vežbača koji duže vremena vežbaju veče su nego kod onih grupa koji su proveli krače vreme u vežbaonicama. Bez daljeg komentarisanja ovc brojke na™. Jasno Pokazuju uticaj telesnih vežbi na razviče svih delova čovečijeg tela. Još veča razlika u brojevima javlja sc kod naraštaja. koji su tabeli broj 2 podeljeni u dve grupe. Ova jača razlika ima svoga osnova verovatno u tome, što su naraštajci večinom mladiči u dobu, kada se još fiziološko razviče tela obavlja, te telesna vežba kod njih ima veči uticaj nego kod članova, gde je ovaj proces več ušao u svoju za-vršnu fazu ili je potpuno završen. Naročito težina i obim prsiju kod prve grupe znatno otskače i ako je ova grupa za jednu trečinu pregledanih manja od druge. Ovo je poslednje po našem mišljenju i razlog što su neke mere ekstremiteta kod prve grupe smanjcne prema odgovarajučim merama druge grupe. Kod ženskih grupa — članica i naraštaja — kako jc tabelom 3 i 4 predstavljeno, ne može sc iz našeg materi-jala doneti sličan zaključak. Razlog je u prvom delu i sama podela, jer i druga grupa članica i naraštaja vežba vei tri godine, te je i razumljivo što se u razvijenosti tela s prvom grupom iz-jednačava. S druge strane telesna vežba kod ženskih, več i po samoj nji-hovoj prirodi i sklopu tela, ne može dati onakav rezultat kao što je to slučaj kod muš&ih. Cak je i poznato, da su pojedine mere, kao prosečan >bim butnjače, kod žena koje ne vežb.-ju veči, nego kod žena — sportista. Uporedujuči mere pojedinih grupa medusobno, pada nam u oči, da kod nijedne grupe nije postignut normalan odnos između težine i višine, kako je to Broka postavio kao pravilo. Kod ženskih grupa ovaj je odnos još nešto približniji, dok je razlika kod druge grupe naraštaja veoma velika. Ovaj odnos se može nešto popraviti kod članova na način kako je to BrugŠ (Brugsch) za praktične ciljeve usvojio, da se kod višine preko 165 sm. odbija 105 sm. Obim prsiju kod ženskih grupa srazmerno je jači nego kod odgovara-jučih muških. Razlog ove pojave je specijalno u našem slučaju taj, što se kod muških grupa nalaze dosta telesno slabih vežbača, čiji astenični tip ima svoj koren u čisto ekonomskim prilikama, pod kojima ovi žive. Me-dutim kod ženskih vežbača ovakovih slučajeva nema. I u našem materijalu potvrduje se činjenica, da je razlika obima grudnog koša pri izdisanju i udisaju kod ženskih dr upa manja nego kod muškaraca odgovarajučeg doba. Pinje-ova brojka i Kaup-ov indeks (koji za muške grupe iznosi proseeno 2,21, a za ženske 2,24) pokazuju nam dobar telesni sastav naših vežbača. Što se najzad obima ekstremiteta tiče, naše cifre su nešto manje nego što bi se moglo očekivati. Ovde je verovatno i to razlog što sistem, pa i sama tehnika sokolskih vežbi nc potpo-maže toliko hipertrofiju mišica, kako je to kod nekih drugih sportskih disciplina slučaj. Na kraju moramo primetiti, da se pri proccni i uporedivanju svih ovih iznetih mera nc sme izgubiti iz vida, da naši vežbači nisu stariji od 26 godina, te da potpuno razviče njihovih telesnih dimenzija u večini slučajeva još nije završeno, pa prema tome nije ni moglo dostiči onu tačku razvijenosti, koja se za normalno odraslog razvijenog čoveka zahteva. Dr. Milorad Feliks — Beograd, Sokolska radio - predavanja RADIO-STANICA BEOGRAD Sledeča radio-predavanja održa-< vaju se: dne 24 o. m. predaje brat M. Vo-jinovič o temi: »Organizacija IX sve-sokolskog sleta«; dne 25 o. m. predaje sletski odbor: Upute za IX svesokolski slet u Pragu. Predavanja održavaju se redovito svakog petka od 20 do 20.30 časova. IZ UREDNIŠTVA Naredni broj našeg lista izići če u četvrtak 7 jula, u kom čemo doneti opširan izveštaj sa svesokolskog slete u Pragu. Preporučamo ovom prilikom na<-šoj brači i sestrama, da svoje dojmo-ve sa svesokolskog sleta u Pragu, kao i sve što bi moglo da bude od naro-čitog interesa, pošalju sredeno našem »Sokolskom Glasniku« na objavljenje. Članovi Tabela I Koliko vežba «l Težina j Višina |J Obim prsiju Kapacitet Obim ekstremiteta 1 Pinje t Obim prsiju Kapacitet Obim ekstremiteta Kaup Pinje i J bd bs ad as fd fs cd CS Više od 3 godine 24 53 156 79 84 5 235 23-2 23 22'6 46 45-8 33-7 33-5 Manje od 3 godine 25 55 158 79 85 6 23-5 23 22-7 21-8 458 45-8 33 33 Primedba: Pinje i Kaup nisu uneti kod naraštaja, pošto imaju vrednost samo za odrasle osobe. Skračenice znače: exp = pri izdisaju, ins.: — pri udisaju, bd — desna, bs = leva nadlaktica, ad i as — desna odn. leva podlaktica, fd, fs = desna, leva butnjača, cd, cs = desna, leva podkolenica. Miloš Svirčevič — Subotica. Jedna naša 100 godišnfica Str. 6. »SOKOLSKI GLASNIK« God. III. br. 26. RKmička gimnastika ritmika To su reči koje se u našim redo-vima često čuju, reči, koje su gotovo fascinirale naš naraštaj i mlade članstvo, Jasno je to i posve prirodno, jer se tu oseča nešto novo, sveže i lepo. No ipak dešava se da se tim imenom krste sastavi koji u svojim ele-mcntima, a i u celosti imadu vrlo ma- lo ritmičkog. Stilizovani stavovi, po-krcti često i lepi, koji iziskuje efekat, a muzika kao nešto dekorativno, naj-češče su pojave. Imadc tu mnogo pokušaja tapanja, dalje ili bliže svetla istine. U Zagrebu smo u poslednje vreme imaii opaziti jedinstven primer brata Kramaršeka (Ritam, Nazor) koji je nekom sponta-tiom snagom otskočio od svoje oko-line. Da bi nam bio jasniji pojam o rit-mičkoj gimnastiei, treba da bacimo le-timice pogled na n jenu pretškolu teh-ničku gimnastiku — ili funkcionalnu gimnastiku — uži smisao gimnastike do danas. — Kao što umetnik iz mrtve beanačajne mase modeluje likove koji su živa deca njegova genija, radi ovde pedagog-prednjak. — Telo tu mora da prode strogu školu iz koje ono izlazi u Iepoj harmoniji svojih oblika, zdravo zfeog saradnje važnih životnih organa srca i pluća, okretno — jer živ-čevlje poput očiščenih električnih žica verno vodi svaki pokret iz centra na periferij«. Tek kada je telo prešlo sve zapreke koje su bile na putu njegovu usavr-šavaajui, — naglasivši posebno školu živaca, postaje ono instrumenat volje čovekove. — Sada možemo da se ba-virno: lakom atletikom, sportovima, ritmiekom gimnastikom i t. d. Ritam dolazi od grčke reči rhyt-mos, što znači tok. Što je ritam? — To pitanje spada medu ona pitanja iz područja metafizike, koja su iza ograde što je nije prekoračio ni jedan um čoveka, — no ipak, neki od ljudi uspeli su da se toj ogradi više približe i jedan od takovih je nemački filozof Klages, koji kaže: Ritam je pojav koji se opaža na sve-mu što živi, on se očituje u neprekid-nom spontanom kretanju. Na drugoj strani kaže nam K. Pospišil: Ritam je pravilno raselanjena doba kod izvadanja pokreta. Nadam se, da čemo se pomoču ovih dviju definicija moči donekle da prikučimo bili ritma. Sve što živi krede se! — Ti su pokreti dinamički i metrički razni. Gle-dajući talasanje mora kao jednu od najrifcmičnijih pojava uopče, — našli btsmo da je razmak vremena u talasa-nju nepravilan, a i snaga kojom se ta-lasi dižu nejednaka, sve to logično prati akustika. Duvanje vetra druga je, takova pojava, — ima zamaha laganih koji traju dugo, a onda spontano pro-vali iz toga neka snaga. U životu zemlje to se isto opaža u godišnjim dobama, — zima doba mira, — proleče kao refleks neke nepoznate snage iz nutra, kada preko noči zašume sokovi pod zemljinom korom i proklija život koji raste i uspinje se do kulminacije leta, a zatim lagano opada. Biče čoveka leži na istim zakonima. A sve to počiva u seni života i smrti, naprezanja i opadanja. Biljka, koja je izrasla — dače sebe za hranu jednome novom životu, i taj lanac ide u beskonačnost. Pravilnosti u tome ima vrlo malo. I Pospišil misleči na ritam u muzici po-dredio ga je pojmu takta. — Čista mu-zička kompozicija rodila se kao izražaj jednoga duševnog dogadaja. Umetnik ju je svirao ne misleči na metriku i dinamiku, a da taj đogađaj može obnoviti poslužio se sredstvima koje je zato našao čovekov um. (Note, takt, dinamički znakovi i t. d.) Taj dogadaj došao je spontano, ne pitajuči časa ni okoline, živi vlastitom snagom i umire tako. — Umetnik je istina koja ne mora da bude lepa, jer več time što je istina lepa je, ona ne mora imati ni početka ni kraja, njezino je ono što jest. Šta možemo htenjem? Telo svoje vežbati dugo i ustrajno da svaki gib duha oživi u spoljašnjosti da postane jedno s unutrašnjim bičem, realna kultura čoveka. Kao što u tehničkoj gimnastiei dominira razum, pravila — ovde oživljava duša. Ona, koja je onaj dah u čo-veku što živi u vetrovima, u šumu sokova od kojih drhti lišće brežino, šumi mrak smreka i šute noči mesečeve. Treba se rešiti svih zabluda i laži. — Nema ni jedne lepe kretnje koja nije iznutra, bez kompromisa, bez hte-n j a, — koje su nikle kao one kompozicije muzičke. Nema tu redova i bro-jeva, oblici i- linije su slobodne. Treba najpre izoštriti sva osetila jer preko njih znamo za sve što se oko nas zbiva. A jer ritam najčešče primarno u akustiei, osetilo sluha. — Može to biti prosto udaranje po tamburinu gde nema melodije ni agogike, — ostaje dinamika i metrika. Učenice postavljene u slobodnu’ grupu koncetrišu svest na ono što če čuti — i slušajuči udaranje lagano i tiho pokreču se koracima, nesigurno u krivuljama, neke se odvajaju i da za čas pogledaš video bi da se sve kreču istim smerom, — u krugu. Glazbenik je udarao skladbu konponovanu u У\ taktu, počevši lagano i tiho a zatim stupnjuje tempo i dinamiku da vežba-čice počeše trčati. Tada odjednom sta-de, — i one staše. Tako nalazimo ritam krivulje, pravca, poskoka, mahanja i t. d. To su kolektivni ritmi. — No ima nekih individualnih osobina u prima-nju utisalka tona, snazi i reakciji. Čim je zbir tih osobina veči, snaga indivi-dualnog ritma raste — koji ovisi o rezultatu nadražaja unutrašnjih organa. Gde se neke od tih osebina nadu u jednoj skupini nastaju nacije. Sjaj grčke kulture nije ništa spe-cijalno ljudsko — nego nešto što se nastavlja na ritam onoga mora i klisura — drveče, ljudi, ptice i more sve se tamo rodilo iz jedne sile. Od slovenskih nacija znamo da su Rusi najbogatiji — jer nitko tako ne živi sa svojim zemijom kao oni. U plesovima i pesmama njihovim čuje-mo priče valova Volge, — plač vetrova nad snežnim ravnicama, obesni krič krvi i molitve Bogu u smirenju. — I naša je nacija bogata, pa ipak mi tra-žimo bogatstva često tamo gde ih nema. Probudimo kraljeviča Marka — pa da zagrme pečine i zatutnje ponori od nove snage što joj je korenje u zemlji — što se pruža od Triglava do Varda-ra. Matijevič Katja — Samobor. Cilj ielesnog vaspitanfa, naročilo s pogledom na telesno vaspitanje žene »Zdrav duh u zdravom telu.« Da bi došli do gomjeg pravila, i ako hočete do aksioma, stari Rimljani morali su imati pre svega dobro isku-stvo, a zatim pravilno rasudivanje. Kao što sve životne istine proističu iz sa-moga života, tako jc i ova samo rezultat prirodne i veštačke kulture tela i duha u nizu stoleča. Prirodne zato, što se život ne da zamisliti bez kretanja, pa ma ono bilo i neprimetno. Veštačke pak zato, što se večina vidljivih životnih pojava čovekovih namerno, daklc voljom potencira. Kada govorim o telesnom vaspita-nju, samo se po sebi razume, da imam u vidu veštačku kulturu tela — što jasno kaže reč vaspitanje. Objekt telesnog’ vaspitanja — bez obzira na uzrast i pol — podyrgava se obično svojevoljno torne vaspitanju s jasnim ili tek naslučcniin ciljem. U svrhu telesnog vaspitanja izradena su — opet u toku vremena — izvesna pravila, iz-vesai sistemi, koji su doskora imali svoj osnov u iskustvu. U novije doba, u koliko se više dolazilo do razjašnja-vanja i razumevanja životnih pojava čovekovih, u koliko se više usavršava-la biologija i njena jedna grana — fiziologija, ljudi su — pre svega tako zva-ni stručnjaci — počeli i s teorijskog gledišta graditi pravila i norme pomoču kojih telesno vaspitanje treba do vesti u sklad s potrebama i zahtevima tela kao središta, odn. sedišta životnih pojava. Tako se dakle došlo do raznih sistema vežbanja tela. Telesnim vaspitanjem želi se po stiči neki cilj. Čim se istakne cilj, obično se pretpostavlja i granica. No da to nije uvek pravilo videčemo iz da-Ijeg. Prirodni krajnji cilj i smisao te lesnih vežbanja kao glavnog sastavnog dela telesnog vaspitanja stoji u naj-tešnjoj vezi s principima biologije i prema tome mogli bi reči, da je cilj telesnih vežbanja osposobljavanje tela za što pravilnije i racionalnije odigravati je životnih pojava u njemu. Znači: postizavanje što jc moguče boljeg sklada, harmonije u životu. I zaista to bi bio ideal telesnog vaspitanja u op-šte. Medutim nije to jcdiiii cilj ni onih koji se telesno vaspitavaju, niti onih koji tim vaspitavanjem rukovode, šta više, taj se cilj zapostavlja drugima гл različitih razloga. Što dalje napredujemo u vremenu modernog života sve više nailazimo na razne zahteve toga modernog života, sve se više za nemaruju osnovna životna načela. Vi dečemo koliko to utiče na telesno vas pitanje. Ako pokušamo da krupnim pote-zima izvedeno podelu telesnog vaspitanja uopšte, moramo iči redom koji nam se od prirode nameče. Na prvom mestu stoje nesistenatizovana telesna vežbanja ili razne igre u g lobod no m prostoru. Svakako da su one prve i po hronologiji. Za to nam j c doka? igra dece u kolevci ili ako idemo dalje po životinjskom carstvu — rana igra mla-dunaea u svim njenim oblicima. To je telesno vežbanje ujedno i naiprirod-nije, jer proističe iz životne potrebe i nije ništa drugo do ispoljavanje životne snage i samog života. Prelaz od nesistematizovanih vežbanja ka drugoj veli'koj grupi, ka si-stematizovanim vežbanjima, čini fizi-čki rad čoveka u cilju održavanja po-jedinaca i vrste. U početku nagonski, kasnije je čovek došao iskustvom do usavršavanja u svojim poslovanjima svih vrsta, dakle čovek je došao do usavršavanja načina rada. Pod sistematizovanim telesnim vežbanjima danas razumemo uglavnom gimnastiku i njenog brata —• šport Oboje su deca istih roditelja: telesnih vežbanja. U doba klasične kulture služili su oboje na kraju krajeva istom cilju koji je i stvorio aksiom: »Zdrav duh u zejravom telu«. Gimnastika kao sistematizovano telesno vežbanje svodi se na dve glavne grupe: a) na grupu prostih vežbi, i b) na grupu vežbi sa spravama (novi-jeg datuma je t. zv. medicinska gimnastika, ili gimnastika u svrhu lečenja, koja ulazi u okvir prednje grupe). Šport — u najširem smislu reči — može obuhvatiti u opšte svaki fizički rad kada se on vrši u obliku nekog sistema Pod naslovom »šport« u užem smislu reči, t. j. u onom smislu, kako se u društvima za telesno vaspitanje tretira, razumemo sistematizovana telesna vežbanja pretežno u slobodnom prostoru. Da se u športu služi čovek kako spravama i mašinerijama, tako i životinjama — svakom je dovoljno poznato. Šport se gaji od pamtiveka. Prema današnjem stupnju razvitak nje-govog šport se gaji u različitom cilju: a) u cilju očvrščivanja celokupnog tela i osposobljavanja za život (ovamo spa-daju i razne grane športa opet u svrhu lečenja tela); b) u cilju usavršavanja oblika tela s estetskog gledišta; c) u cilju postizavanja rekorda i g) u cilju za rade novca, što znači profesionali-zam. U dalja razlaganja o telesnom vaspitanju, odn. o načinima veštačke kulture tela neču se upuštati. I ovako sam prilično otišao na stručni teren. Nemo-guće mi je bilo govoriti o značaju telesnog vaspitanja žena dokle nišam iz-neo u glavnim črtama značaj i podelu telesnog vaspitanja u opšte. Jer i žena potpada pod ista glavna životna pravila kao i muškarac. Zatim, lakše če biti razumevanje koristi odn. štete koje žena ima od racionalnog, odn. neracio-nalnog telesnog vaspitanja. Ovo je važno naročito u današnje doba kada se ženi šilom i želi od površnih posma-traea naturiti nekakva »potpuna jed-nakosti« s muškarcem — Pa čak i u fiziekom pogledu. Čini mi se, da ču najshkovitije pretstaviti tu »jednakost«, tačnije ne-jednakost, ako potsetim na normalne tipove muškaraca i žena. Pre svega nalazimo razliku u spoljašnjosti. Kod žene nema onih spoljnih znakova koji su izrazita i specifična odlika muskar-ca. Grada tela različita je prema nameni u životu. Kod muškarca razvije-nost ramena, pleča, mišica i grudnog koša, relativna uskost kukova i celog karličnog sklopa. Priroda je namenila muškarcu teži deo fizičke borbe u životu, i radi savladivanja nzickih tesko-ča dala mu je snagu gornjeg tela. Kod žene razvijenost karlice i karličnog sklopa, kukova, a relativna slabost u gornjem telu, dakle jasna i upadljiva razlika. Ženi je priroda namenila naj-. važni ji zadatak: donošenje na svet novih pokolenja radi održavanja vrste. U tu svrhu dala je ženi takav sastav tela. Dalje, ako je tačno da se jz erta lica i izraza očiju može zakljucrvati o duševnim osobinama, onda sa sigurno-šču možemo i tu ustanoviti upadljivu razliku. Oštrinu, odlučnost, nesavitlji-vost muškarca i nežnost, blagost i fi-noću žene. Razvoj duševnog života od detinjstva do zrelog doba pokazuje nam isto. Svakom je od nas poznata instinktivna naklonost majusmh de-vojčica za igrom s lutkama i krpicama, dok muškarce več u ranim godinama tiaginju grubljim igrama: hrvanju, tuči, u opšte igrama čvrstim i težim pred-metima i t. d. Nije to puki slučaj da mala devojčica od svih igracaka^ uzi-ma najradije baš lutku- Tu se vec očituje njeno opredeljen je u životu, več se tada formira u njoj buduca majka i odgajivač dece. Ceo razvoj u dal jem životu korak po korak sve bliže ide ostvareoiju tog prirodnog i najvišeg cilja. Svakom roditelju poznat je onaj veliki telesni i duševni preokret kod ženskinja u doba polnog sazrevanja kada dolazi do usavršavanja telesnog sastava kako bi ubrzo mogao odgo voriti odredenoj zadači. Tada dolazi do formiranja žene i uskoro buduče majke. I tu je udaren konačtio pečat razlike izmedu žene i muškarca i u duševnom, a poglavito u telesnom pogledu. Dok muškarac ^postaje grubljeg koštanog sastava, čvr- ščih i dužih mišica, pravih linija, dakle uopšte grublji i kruči, žena stiče oblike koji je vidno razlikuj u a u nekoliko i odlikuj u od muškarca: ona postaje oblija, kračili i mekših mišiča, obloženih priličnom količinom masnog tkiva. Taj oblik koji joj daje odlike nežnosti, finoče, maznosti, ostaje uglavnom kroz ceo period dokle joj je priroda odredila visoku funkciju radanja. — Nikada se žena nije merila u snazi, čvrstoči i izdržljivosti fizičkoj s muškarcem; nikada mu nije bila ravna, još manje ga je pretekla. Ali zato žena ima duševnu snagu često veču od muškarčeve. Jedino tako i možemo razumeti onaj napor oko odgajivanja dece koji žena s neverovatnom lakočom snosi i u kojem nalazi prirodnog uživanja. Jedan od vrlo važnih momenata u životu žene •— i ako prirodan, fiziološki — povremeno je onesposobljuje za fizičke napore, pa čak i duševne, a vrlo često i za najobičniji svakidašnji delo-krug. To je period, odreden za ispu-njavanje njene glavne biološke funkcije — trudnoče. U tom periodu dolazi do znatnih promena u nutarnjim život-nim odnosima žene. To je period koji ima svoje specifične zahteve u svakom pogledu. Od kolike je važnosti pri tom higijenski momenat jasno je danas svakom kultu rnom čoveku. Kada žena živeči u isto vreme za dva biča i dva života, u neizvesnosti ishoda trudnoče, u samo njoj poznatoj radosti i iščekivanja s jedne strane, u strahu i strepnji s druge strane, onako sto-ički snosi svu onu ogromnu odgovornost za jedan buduči, novi život, naj-očitije pruža dokaze svoje snage i telesne i duševne, što muškarac može i mora dostojno ceniti i poštivati. Ovom činjenicom, koju sam osta-vio na kraj, zaključujem veliki niz razlika između muškarca i žene iz kojeg sam ovde izneo samo ono naj glavni j e. Pa kada se svi slažemo u tome, da između muškarca i žene postoji bitna razlika, zašto se onda hoče na Ženu primeniti isti metodi telesnog vaspitanja kao i na muškarca? Jer kada razumno dokažemo ženi i ukažemo joj na dobre strane telesnog vaspitanja koje je korisno po nju kao objekt sa svima napred pobrojanim odlikama, osim toga ako ona pravilno shvati svo-ju misiju u životu, ona če sama tražiti pravi put i poči če njime na korist svo-ju i na korist potomstva. Sve što bi tome prirodnom i svima nama jasnom cilju stajalo na putu i ukazivalo na neki drugi — moderni — cilj, moglo bi se slobodno upisati na račun mo- dernih ekscentričnosti. Koliko je štete naneo ženi spovt koji teži na pr. ka poiitizanju rekorda i nostiaavaniu velike mišične snage, i uopšte onaj šport koji se hoče nametnuti ženi u cilju izjed-načenja s muškarcem, pokaznju mnogi očigledni primeri. Koliko je žen& zbog toga okrenulo leda u opšte svakom športu i otišlo sasvim u drugu krajnost da postane njegov neprijatelj, najbolje mogu reči stručnjaci — gine-kolozi raznih zemalja gde je šport za-hvatio sve narodne slojeve i gde su žene zanesene tekovinama modernog i brzog života morale uvideti neistini-tost tvrdnje da izmedu muškarca i žene osim polne nema nikakve druge razlike. U novije doba, kada se telesnom vaspitanju opet počela posvečivati pažnja s eugenetičkog gledišta, t. j. s gledišta koje traži donošenje na svet u svakom pogledu sposobnog i životu doraslog potomstva, sve se više važnosti pridaje telesnom vaspitanju žene. Možda smo još na početku toga posla. Ali več i sada možemo sa sigurnošču tvrditi, da če žena ubrzo uvideti i koristi i štete današnjeg načina sporto-vanja u cilju izjednačenja s muškarcem, pa če i ona sama tražiti rešenje toga pitanja, verujemo i nadajmo se, onakvo kakvo joj priroda nalaže. A ako je ona svesna u prvom redu svo-ga prirodnog opredeljenja, to joj ne-če biti ni malo teško. Na merodavni-ma je da joj na tome putu budu vodi i da joj koliko god mogu pomognu. Mi koji smo u prvom redu pozvani da u Sokolstvu vodimo brigu o higijeni, dakle o racionalnosti telesnog vaspitanja, dužni smo obratiti naročitu pažnju te-liesnom vaspitanju žene. Daleko bih otišao iznošenjem svega što se odnosi na detalje telesnog vaspitanja žene. O tom pitanju počeli smo se baviti u beogradskoj Matici u vezi sa racionalnim vaspitanjem tela uopšte i uveren sam da če započeti po-sao iči brzo napred, u toliko pre što.' smo dobili evo i posebno ministarstvo za fizičko vaspitanje, kao vrhovni organ i inicijativni i kontrolni u pitanju racionalnog odgajivanja naših budućih pokolenja. Cilj mi je bio ovde da u glavnim črtama iznesem važni problem telesnog vaspitanja žene, problem kulturnog života, problem današnjiee i još više sutrašnjice, jer je žena kolevka života, u njoj se život rada, sa njom če se f život ugasiti. Dr. Arkadije B. Popovič — Vel. Bečkerelc. /X svesolcolsKI sTet u Vragit Dan srednjoškolskog đaštva 100.000 gledalaca — Preisednik Republike bral 1. G. Masarik poselio Je sletište — Palrielska manifestacija srednjoškolaca Nedelja 19 o. m. bila je opet jedan veoma uspeo dan u nizu sletskih priredaba. Prag je bio sav u svečanom ruhu, a ulice bile su prepune grupa srednjoškolaca, koji su došli iz svih krajeva češkoslovačke republike. Posebno je bila posvečena pažnja našim srednjoškolcima iz Skoplja, koji su bili veoma svečano dočekani. U subotu ujutro bila su takmiče-nja, popodne proba, a na večer prošla je ulicama Praga velika povorka. Na Hradčanima, u dvorištvu prezidento-vog dvorca, izvršen je mimohod i pozdrav pretsedniku republike, koji je tom prilikom primio deputaciju, u ko-joj su bili takoder i zastupnici skopil j anske učiteljske škole. U nedelju bilo je več pre podne na sletištu veoma živo, a odmah iza 12 sati počeli su dolaziti prvi pose-tioci. Članska tribina brzo se napunila praškim članstvom, koje če biti za vreme sleta toliko okupirano, da nece moči videti nastupa, a i ostale tribine bile su dobro zaposednute, tako da se broj posetnika cenio na 100.000. U ložama bilo je mnogo odličnih gostiju, medu njima zastupnici vlade ministri dr. Derer i br. dr. Juraj Slavik, zatim poslanik naše kraljevine dr. Grizogo-fto, zastupnik načelnika finskog gene- ralnog štaba pukovnik Šnelman, načelnik poljskog ministarstva socijalne politike dr. Skotovski, rektor Karlo-vog univerziteta dr. Pekarž, zastupnici vojske, narodne skupštine, grada Praga i t. d. Razume se, da je bilo prisutno i pretsedništvo ČOS sa ^starešinom br. dr. Bukovskim na čelu. Dan je bio vanredno lep', što je takoder mnogo pripomoglo lepom uspehu. Nastup je počeo tačno u tri sata popodne, i to s odavanjem počasti državnoj zastavi. Četiri grupe daka i dakinja formirale su pred samom glavnom tribinom polukrug, razdeljen u četiri manj a polukruga, u čijoj se sredini vijale četiri zastave: češka, moravska, slovačka i karpatsko-ruska. S obe strane i otraga napunila su vez-balište ostala odeljenja vežbača. I kako je sva'ko odeljenje imalo vežbače odelo posebne boje, izgledalo je vež-balište veoma šareno. Devojčice nižeg odeljenja imale su naime bele bluze i modra krila, dači nižeg odeljenja bele majice i ervene hlače. Dači iz Češke zapevali su kao svoju pesmu: »Nestujte mladenci pod okni«, a Moravci dvoglasno: »Dolina«, i »A ja su sinek z Polanki«, Sk> vaci pak »»Od Oravi dazd ide«, a dači iz potkarpatske Rusije otpevali su - ..................... Vežbe đaka ČOS (.Jas') God. Ш. — br. 26. »S O KOL S K I O L A S N I K« Str. 7. > V' .'V"''. * 4S'&"'' - \ ,..\ ' - ''-1.,.V.. ’ % . ..’ stva. ^vaka ovakova škola znači silan korak k napretku. Budimo svesni, da je prednjaštvo temelj Sokolstva! Franjo Mačus — Maribor. Savezna prednjačka škola za članice u Ljubljani Na novembarskoj sednici zbora župskih načelnika i načelnica povela sc oduža debata, da li da sc i ove godine opet otvori višemesečna prednjačka škola ili samo tečaj od dva do četiri tedna. Svi su uvideli, da jedrno u više-mesečnoj školi mogu prednjači da na-uče sve potrebno, a jedina dvojba bila jc u tome, da moguče neče biti dosta interesenata, jer da mnogi neče moči da dobiju potrebni dopust i t. d. Zaključeno je dakle bilo, da se otvore opet dve škole, i to u Ljubljani za članice, a u Mariboru za članove, ako se za svaku prijavi najmanje 30 polaz-nika. I kako se je ubrzo i pokazalo, pri- javljenika nije bilo premalo. Svaka župa imala je pravo da u školu pošalje po dva člana i po dve članice; neko j im župama bio je težak izbor, jer se je za školu prijavilo po 10 i više reflektana ta, te su održale pokusne ispite, Čulo se je takoder, da su se župe premalo brinule za društva u pokrajinama te je tako došlo u školu večinom članstvo iz centara. Savezna prednjačka škola bila je u svom roku trajanja skračena za jedan mesec i po, te dok je god. Ш1-škola trajala 6 meseci, ovc godine je trajala samo 4 i po meseca, ali je zato ipak obuhvatala iste predmete samo u nešto skračenoj meri Za članice, kako smo več spomenuli, škola je bila u Ljubljani. Vodstvo škole preuzela je opet setra Joža Trdinova. Savezu su se za školu prijavile 53 članice, kako je prošle godine došlo u školu više članica, koje su u telove? bi bile skroz početnice, savezni tehnič-ki odbor odredio je stoga prijamni ispit, koji je obasizao nekoja pitanja o sokolskoj ideji, sustavu, četiri obavez-ne i četiri slobodne vežbe, vežbe na karikama, lestve, vežbe na konju i ru-čama, deo praških vežaba te trčanje. Na prijamni ispit došlo je 1 febr. 46 članica; jedna iz župe Beograd opravdala se jc radi bolesti, jedna iz Splita opravdala se je, da če doei dan 'i Na Jaborovaiaju : vx toga održanjcm ovih točajeva izvršuje se i jedan zaključak glavne skupštine Saveza, pa je neophodno potrebno, da se odmah pristupi potrebnim pred-radnjama. Nadalje izveštava da je prosvetni odbor primio poziv da razradi konkurs za sokolsko kolo. Prosvetni odbor je taj konkurs razradio i predlaže da se isti razašalje na shodan način. Jednako je prosvetni odbor razradio i konkurs za pozorišnu igru u jednom činu iz sokolskog života, a onda konkurs za utakmieu u izradi najbolje« govora pred vrstom naraštaja. Za ovc kon-kursc, kojima je termin odreden do 15 septembra kao nagrade datiće se samo sokolske knjige. Dalje referiše o pregovorima sa autor - centralom. Ove se pregovore nije vršilo obave-zatno, več samo informativno. Naj-ozbiljnije se u prosvetnom odboru shvatila akcija potpomaganja plasiranja sokolskih knjiga. To je prvi po-četak, a sama akcija nastaviče se što intenzivneje. Sada se radi na tome da se organizujc konferencija župskih ižvestilaca, a koja bi se prema za- misli imala održati mesqca septembra o. g. Izveštava da jc pregledao pro-svetni rad župe Skoplje i župe Niš. Iznosi svoja zapažarija i nadovezuje, da je još nakana da se jednako pre-glcdaju župc Kragujevac i Užice, pa eventualno župe u Bosni, Hercegovini, Cetinje i Split. Nadalje moli da sc interveniše kod ČOS, da se dozvoli s naše stranc filmsko snimanje sieta u Pragu, a naročite onih prizora i na-stupa u kojima je angažovano naše Sokolstvo. Za vreme sle ta radio Beograd delomično prcnosiee praški slct. Za prenos treba da bude spiker sokolsko lice, pa da sc u tu svrhu stavimo u sporazum sa Ministrom za fi žičko vaspitanje ntftoda. U vezi akta, da bi naše Sokolstvo učestvovalo na slovenskoj večeri u Pragu izveštava, da se je oda/valu župa Skoplje, koja misli da organizujc jednu tačku narodnih igara s glazbom. Sokolsko društvo Subotica iznelo bi bunjevačke igre. Izveštaj brata dra. Belajčica prima se u celosti do znanja, kao i svi njegovi predloži, a glede pregovora sa Vreme je za celog trajanja tečaja bilo izvanredno povoljno i tečajnice su se naučile smučati večinom vrlo dobro, i to po izvršnim uputama ing. Janše. Bo-ravak i kretanje na svežem zraku odlično je uplivalo na zdravlje tečajnica, koje su se povratile u Ljubljanu opa-Ijene od sunca, te su skoro sve dobile na težini. Meseca maja počeo je pouk u pli-vanju, što su preuzela brača Macano-vič i g .Kramaršič. Dok je plivanje trajalo u zimskom zatvorenom bazenu, sve jc išlo upravo lepo, ali kada je bi- lo zimsko kupalište zatvoreno i kada se je poukom u plivanju počelo vani u letnjem bazenu, slabo vreme počelo je to da ometa, tako da o redovitom pouku uopšte više nije moglo biti ni govora, te su tečajnice u tom predmetu ostale neredovite. Od 11 do 14 juna održano je če-tiridnevno pokusno taborenje na Savi pod Šmarnom gorom, te su članice ta-koder i u toj grani dobile osnovne poj-move. Taborenje je vodio starešina skauta g. Kunaver, a za hranu se je odlično brinula njegova gospoda su-pruga U nedeljama članice su pola-zilc na krače i duže izlete, ali i u tome su ove godine bile ometane vrlo slabim vremenom. Viastitog nastupa škola nije priredila, jer su u Ljubljani u svirn nedeljama i praznicima u to vreme bili nastu- pi domačih društava; ali su sudelovale na prvom župskom sletu. Tečajnice su stanovale po privatnim stanovima, po dve, tri ili više njih zajedno. Večinom plačale su za hranu, stan i pranje do 650 Din, a negde tako-der i 700 Din. Gelu saveznu potporu dobivalo je za sve trajanje škole 29 članica, delomičnu njih 5 (tri, koje su bile iz Ljubljane, dobivale su manje, a jedna iz Skoplja i jedna iz Beograda, koje su se javile na vlastite troškove, dobivale su potporu zadnje mesece, mesto one dve koje su istupile); 9 je bilo učiteljica; one koje nisu bile iz Ljubljane dobivale su stanarinu, a jedna pak članica iz Skoplja uzdržavala se je vlastitim sredstvima. Dne 15 o. m. škola je bila zaključena. Ujutro u 9 časova sabrale su se tečajnice u dvorani na Taboru, te se je tu od njih oprostio savezni načelnik brat Bajželj i sa vezna načelnica sestra Skalarjeva, a ses. Trdinova im je razdelila svedodžbe. Postignuti uspesi su bili upravo dobri: od 44 tečajnici školu ih je završilo 15 s odličnim uspehom, 23 s vrlo dobrim, 6 s dobrim; slabu kvalifikaciji! nije dobila nijedna. lako sc nakon 4 K- mesečnog otsu-stva mnoga od njih zaželela kuče, ipak jc rastanak bio težak. Mnoge su se tešile nadom, da če se opet sastati i videti na sletu u Pragu, ili bar druge go-dinc na pokrajinskem sletu u Ljubljani. Hupanje na Savi novima za izgradnju doma. Jednako izveštava da je obišao i Sokolsku župu Sarajevo, gde je obavio lokalni pregled za gradnju doma. Referiše o prilikama u župi, koja se lepo razvija i posvečuje veliku pažnju vaspitanju svojega članstva. Jednako jc po do-bivenom mandatu obišao i Sokolsku župu Užicc i raspitao sc o prilikama, koje onde vladaju, a s obzirom na prc-meštaj brata Jchličke, konstatuje, da su brača u punom pravu i da se je protiv Jehličke nepravilno postupalo. Tom zgodom pregledao jc i tamošnji sokolski dom, koji još nije dovršen, jer zato nema potrebnih sredstava. Brat Gangl saopštava, da je u stvari brata Jehličke intervenirao kod Ministra prosvete, ali mu nije poznato u koliko je ta njegova intervencija uspela. On če stvar ponovno požuriti. Brat Korunovič dodatno na svoj izveštaj iznosi, da mnogo društva, koja se spremaju na zidanje domova, redovno hitno traže da im se preispitaju ili preinače planovi, a to sve nije mo-guče tako brzo svršiti, kako si to društva zamišljaju. Moli da se u tom smislu uputi jedan raspis svima župa ma. — Prima se. Pretsednik prosvetnog otseka br. dr. Belajčič podnosi izveštaj o radu prosvetnoga odbora, a s osobitom obzirom na provedenje njegovog programa za vreme školskog raspusta. Prosvetni odbor odlučio je da u ferijalnim danima održi dva tečaja i to jedan prosvetni, a drugi za pozorište lutaka. Oba ova tečaja bezuvetno imadu da se drže tekom meseca jula ili avgusta, jer su vezana na razne tehničke potrebe, koje se dadu svladati samo u ovim mesečima. Ne održe li se ovi te-čajevi u ovo vreme, onda se ovaj deo programa prosvetnog odbora Saveza mova skinuti s dltevnoga reda. Osim i polaznice II savezne prednjačke škole u na vrlo niskom stepenu, došlo u školu 6 članica, koje če sada zastalno nastoja-ti, da se takoder i u tim 'krajevima za-počne temeljitim vežbanjem. Nijedee članice pak nije bilo iz župa: Banja Luka, Kragujevac, Šibc- nik-Zadar, Tuzla i iz Užica. Po zvanju članice su bile: 1 su- plentkinja, 9 učiteljica, 1 aps. gimnazije, 5 aps. učiteljske škole, 3 privatne činovnice, 1 honorarna učiteljica, 2 aps. struč učitelj., 1 stud. phil., 2 stud. juriš, 1 pletarica, 1 rudarka, 3 dakinje i 15 privatnica. U sokolskim jcdinicama su imalc sledeče funkcije: 1 žup. načelnica, 14 društvene načelnice, 7 zam. načelnica, 4 prednjakinje, 8 prednj. pripravnica, 11 vežbačice. Župski tečaj imale su 33 članice, društveni 2, bez tečaja 10. Župski prednjački ispit položilo je 7 članica, društveni 12, bez ispita 26. Po veri bilo ih jc 24 rimokat,, 18 pravoslavnih, 2 protestantkinje, 1 bez konfesije. Udane su bile 3. Za^ vreme škole istu je napustila jedna članica, jer jc morala da nastupi službu Predavanja i telovežba vršila su se na Taboru; zimi u vežbaonici, u letu na vežbalištu. Predavanja su trajala od 8 do 12 i od 14 do 16, odnosno do 17 časova, a u letnjem dobu pak od 6.45 do 12 i od 15 do 17 časova. Praktičnu telovežbu vodile su prednjačice, teoretska predavanja takoder i članovi. Ljubljani Predmeti su bili sledeči: proste, redovne i rajalne vežbe, proste vežbe uz glazbu, čunjevi, palice i druge male sprave, duga i kratka kolebnica, greda, penjala, ribstol i šv. ki., vežbe na spravama, raznolikosti, igre, laka atletika, plivanje, taborenje, smučanje, pe-vanjc, sudenje, vodenje sednica, sa-stavljanje načrta, narodna kola, Tir-šev telovežbeni sistem, ritmika, strani telovežbeni sistemi, sokolska ideja, opšta pedagogika, sok. uzgoj, istorija Sokolstva i telovežbe, estetika, prosveta, organizacija Sokolstva, oprema vežbaonice i letnjcg vežbališta, anatomija i fiziologija, higijena, prva pomoč, telovežba u prctškolskoj dobi, ortope-dijska telovežba. Pored toga triput na tedan održavali su se telovežbački ča-sovi i u poslednjim mesečima i praktični nastupi; tečajnice su morale same pravilno sastaviti vežbe i učiti ih. Odmah zatim nakon sva ko g časa bila jc kritika o sastavima, o metodičnom postupanju i o pismenoj izradbi. U školi su predavali: sestre: Skalarjeva, Jugova, Bajželjeva, Trdinova, Tratarjeva, ing. Šantlova, dr. Praprot-nikova, prof. Černe jeva te brača: Bajželj, Ambrožič, Gangl, dr. Košir, Zaletel, ing. Perko, Jeras, dr. .Pirc, Lavrenčič, Juvane. Od 14 do 28 februara održan jc u Ratečama kod Kranjske gore smučarski tečaj pod vodstvom ing. Janše, a nadzor jc bila preuzela sestra Skalarjeva. Tečajnice su stanovale kod Seljaka, koji su ih dvorili kako su najbolje mogli. Hranu su imale na tri mesta. IV sednica izvršnog odbora Saveza Sl.J, održana dana 15 juna o. g. u Beogradu. Na početku sednice se je brat Cangl toplim rečima setio smrti brata arh. Driaka, koji je sagradio u Pragu sletišta za četiri poslednja svesakolska sleta, a umro jc baš na dan kad su počeli pretsletski dani IX sleta Tom tra-:4ičnom zgodom izrazio je saučešče bratskoj ČOS. (Odobrava se. Poklici: Slava mu!) — I Brat Momir Korunovič podnaša izveštaj o svom učestvovanju na okruž-nom sletu u Jajcu, kojom je zgodom položen kamen temeljac tamošnjeg sokolskog doma. Detaljno referiše o pla- kasnije. jer je u poslednjem času za-tnonila jednu drugu, a 5 ih uopče nije došlo, i to: 1 iz Ljubljane, 1 iz Mosta-ra, 1 iz Sarajeva i 2 iz Zagreba. Odmah ujutro u 8 sati započeo je ispit. Brat Ambrožič ispitivao je ideju i sustav, a istovremeno vršio se je na Školskoj poliklinici i lekarski pregled, koji je izvršila gda. dr. Kristan-Luna-čekova, šef-lekarica školske poliklinike. Popodne bio je praktični ispit — Članice su bile večinom dobro praprav-ne, samo one iz društava koja nemaju sve sprave, bile su na ovoj ili onoj Spravi slabije, što sc je pak pri konačnom ocenjivanju uzelo u obzir. Po završenim ispitima članicama je odmah objavljeno, da su primljene sve, ukoliko koju ne bi otklonio lekarski pregled. Lekarski pregled pak samo je za jednu članicu ustanovio, da može pohadati školu j edino na vlastitu odgovornost. i to usled slabih očnih ži-vaca. Jedna članica je sama izostala, jer se je morala da podvrgne operaciji na vratu, a jedna pak, učiteljica, izostala je, jer nije predložila pravil-nu molbu te joj nije bio podeljen dopust. Tako je po prvom tednu ostalo u školi 45 članica i to iz sledečih župa: Beograd 4, Bjelovar 1, Celje 1, Cetinje 1, Karlovac 2, Kranj 3, Ljubljana 5, Maribor 4, Mostar 1, Niš 2, Novi Sad 1,. Novo mesto 2, Osi jek 2, Sarajevo 1, Skoplje 6, Split 2, Sušak-Rijeka 1, Varaždin 3, Vel. Bečkerck 1, Zagreb 2. Veoma je utešljivo da jc iz župe ■^oplje, gde je telovežba članica još Naslavnici U vežbaonici Sokolsko^ druSlva Ljubljana I Tabor =— = Rosija - Fonsier ♦ društvo za oslguranje i reosiguranje ♦ Beograd —......= autor - ccntralom potrebne upute za dalj nje pregovore odgada se do na-redne sedniee. Jednako ustanovljuje sc, da na slovenskoj večeri u Pragu nastupamo s tri tačke i to jednom orkestralnem, zatim župa Skoplje, pa onda društvo Subotica. Referent za žcljeznički saobračaj brat Gregorič izveštava da je na konic ' - iiciji željezničara naše države, Au-• trije, Madžarske i Češkoslovačke, koja se održala u Mariboru zaključeno, da se organizuje šest vozova kroz Au-striju i Madžarsku i dva voza od Bratislave. Po prijavama imade za nara-itajski voz 300 lica, za članstvo 4000 ica, dok ladom putuju župe Tuzla, Osijek i Kragujevac, te rusko Sokolstvo. Največa je neprilika u odredbama češkoslovačkih željeznica, koje iraže, da svaki voz mora imati 600 ica, a da opet ne sme biti opterečen / še od 380 tona. Sokolski vozovi biče la.ročito numerirani, a s jednakom znakom biče provideni i željezničke legitimacije, tako, da nitko ne može la ulazi na povratku u drugi voz nego nu je označen u njegovoj legitimaciji. Prijave definitivne upravo stižu i kada ;e one zaključe tek onda biče moguče da se učini raspored po vo-zovima. U organizaciji željezničkih vozova treba da se uplati sumu od 960 šilinga za podržavanje nočne službe na izvesnim delovima austrijskih željeznica. Nadalje izveštava, da su au-strijske željeznice odobrile povlasticu u pola cene i za natecatelje i sudije, koji ne putuju specijalnim sokolskim vozovima. Naraštajski voz usled slabih prijava formirače se delom u Zagrebu, delom u Ljubljani, i tek u Židanom Mostu kombinirače se u zajed-ničku kompozicij u. Izveštaj brata Gregoriča prima se u celosti do znanja time, da se vozni redovi kako naraštajskog, tako i spe-eijalnih sokolskih vozova imadu ot-štampati, a jednako imadu se i pri-premiti redovne vožnje za povratak. Statističar brat Švajgar podnaša izveštaj o radu statističnog otseka Sa-veza. Iznosi da je današnje stanje Sa-veza 909 društava, 851 četa, dakle svega 1760 jedinica. Nastupile su neke pro-mene po župama, jer su se osnovala neka nova društva i čete, dok su neke posve likvidirale, a neka društva pre-tvorena su u čete. Sve župe koje nisu vratile statističnog izveštaja bile su pozvane da to učine do 1 juna. Medu-tim još danas imade 90 društava i preko 230 četa, koje tome nisu udovoljile. Predlaže se da se obavi brisanje svih ovih i to na taj način, da se svakoj jedinici upravi dopis o brisanju, a župe da se o tome izveste naročitim dopisom. Ona jedinica, koja če makar i naknadno predložiti svoj izveštaj, au-tomatično postače opet elanom župe odnosno Saveza. Nakon povedene debate prima se izveštaj statističnog otseka do znanja, ali se zaključuje, da se brisanje ne obavi u formi, koju predlaže statis-tički otsek, več da se sve te jedinice objave u »Sokolskom glasniku«. Blagajnik Saveza br. Momčilo Bra-novački izveštava o sletskim potrebama. »Putnik« je podneo garantno pi smo Jadranske podunavske banke. De-taljno tumači pitanje valuta gledom na privatni novae učesnika praškoga sle-ta i šta je sve po tome uradeno i dovršeno. Svi spiskovi prijava zaključeni su sa danom 5 juna. Izveštaj brata blagajnika prima se u celosti i odobrava po njemu pod-uzeti korači, a tko nije poslao uz pri-javu i novac uzima se kao da prijava nije usledila. Sve pako prijave, koje su datirane docnije od 10 juna uopšte sc ne uvažavaju iako je za njih oda-slan novac. Gospodar Saveza brat Živkovič reflektira na izveštaj brata dra. Be lajčiča, a naročito gledom na predlog o održanju prosvetnih tečajeva, čitavo održanje ovih tečajeva ovisi o tome, da li če Savez primiti isplačene dvanajstine na račun svoga budžeta. Nakon toga njegovog izveštaja zaključuje se da se prosvetnom odboru poverava da produži rad na organizo-vanju tečajeva. Bude li sredstava te čajevi če se održati, ne uspe li urediti pitanje redovnog primanja dvanajstina, uprava Saveza otklonićc svaku odgovornost za daljnji rad. Potrebnih dinara 5000'— za održanje tečajeva za pozorište lutaka odobrava se. Brat Gangl iznosi nezgodu, koja sc desila na javnoj vežbi Sok. društva Krška vas, da je naime starešinu Sok. društva Kaka za vreme javne vežbe udarila kap. Po pravilniku ozlednoga fonda porodici preminuloga pripada u tu svrnu potpora -u višini od 10.000’— Din. Zaključuje se, da se predloženo isplati na račun O^ednog fonda. Molba društva Novalje za otpis društvenoga duga ne uvažuje se radi teških finansijalnih prilika Saveza. Brat tajnik Brozovič podnosi izveštaj o tekučim poslovima Saveza, kao i o pripravama za svcsokolski slct u Pragu. Naročito referiše o uputama glede održanja discipline i reda, kako za vreme puta, tako i za vreme borav-ka u Pragu. Izveštava o rešenju pa-soša i šta je sve u vezi s time uradeno. Ponuda zagrebačkog lista »Revija« za otkup izvesne naklade sletskoga broja ne uvažuje se. Molba župe Šibenik da joj se za zastavu sokolskih četa daruje ptica Soko prima se, pa če se ista poručiti. Dopis župe Sušak glede nošenja sokolskih značaka na političkim zbo-rovima otstupa se organizacionom ot-seku. Za javni čas Sokolskog društva Beograd III kao delegat Saveza odre-duje sc brat Voja Todorovič. Konačno u otsutnosti pretsednika ozlednoga fonda brat Brozovič referiše o rešenjima, pa se zaključuje da se votira: Dragi Gabrijelu, članu Sok. dr. Borovnica Din 420'—, Antonu Ostanku članu Sok. dr. Glavnica Din 280'— Din, Antonu Porenta, članu Sok. dr. Polje Din 210'—, Maksu Nečimeru, članu Sok. dr. Šiška Din 1310'—, Alojzu Praprotniku, članu Sok. društva Koroška Bela Din 420'—, Sestri Frančiški Furlan, Sok. društvo Gorenja vas, Din 580'—, bratu Leonu Kovačiču, Sok. dr. Stražišče Din 690’—, naraštajki Angeli Miklavčič, Sok. dr. Zagorje ob Savi Din 420'—, članu Joži Juvanoviču, Sok. dr. Zagorje ob Savi Din 140’—, članu Rudolfu Juvanecu, ok. dr. Celje Din 600'—, članu Josipu Ženbah, Sok. dr. Gorje Din 190'—, članu Duri Matoki, Sok. dr. Grubišno Polje Din 480’—, članu Ivanu Ružiču, Sok. dr. Hreljin Din 720’—, naraštajcu br. Antunu Eve-toviču, Sok. dr. Subotica Din 380'—, Branku Stefanoviču, Sok. dr. Čurug Din 200'—, br. Karolu Unger, dete, Sok. dr. Maribor Matica Din 310'—, Mato Božič, član Sok. čete Bijela Din 300'—, član Bogorad Boškovič društva Zaječar Din 700'—, član Hinko Prelovec, Sok. dr. Črnomelj Din 200’—, član Karel Srednik, Sok. dr. Sv. Petar Din 150'—, član Ervin Švuger, Sok. dr. Virovitica Din 210'—, član Franjo Kranj, Sok. dr. Virovitica Din 1200’—, članica Margita Sranc, Sok. dr. Novi Sad Din 200'—, članica Sofija Rakič, Sok. dr. Novi Sad Din 140’—, član Milivoj Vukasovič, Sok. dr. Novi Sad Din 140’—, član Ivo Jerič, Sok. dr. Trpanj Din 900’—, Emilu Šečerovu, članu Sok. dr. Krstur Srp. Din 1000'—■, i Šefkiju Zvizdiču dr. Trebinje Din 1200'—. Raspis Od 895 sokolskih društava i 772 i čete svojim statističkim dužnostima udovoljilo je 806 društava i 543 čete. Nedostaju dakle »Veliki statistički izveštaj za god. 1931« još iz 89 društava i 229 četa, koja, unatoč svima urgen-cijama, nisu smatrala za potrebno da izvrše svoju dužnost. Prema zaključku sedniee Izvršnog odbora Saveza odr-žane 15 juna o. g., objavljuju se u Sokolskom glasniku sva dotična društva i čete s kategoričnim pozivom, da što pre, a najkasnije do 30 juna 1932 god., bezuvetno, preko svojih župa, predlože Savezu velike Statističke izveštaje za 1931, tačno ispunjene sa svima potrebnim podacima, kako bi Savezni statistički otsek mogao da pristupi izradi velike statistike celokupnog našeg Sokolstva. A. Društva: Župa Banja Luka: B. Gradiška, B. Krupa, Dvor, Kostajnica, Kotor-Varoš-Mrkonjič Grad i Sanski Most. Župa Beograd: čortanovci, Lajko-vac, Ljig, Požarevac i Sefkerin. Župa Cetinje: Berane, Bijela, Bi-jelo Polje, Kolašin, Nikšič i Petrovac. Župa Karlovec: Skakavac, Slunj i Vrbovško. Župa Kragujevac: Lapovo i Re-kovac. Župa Maribor: Puconci. Župa Mostar: Imotski. Župa Niš: Bela Palanka, Bor, Ca-ribrod, D. Milanovac, Kladovo, Kur-šumlija, Niš, Pirot, Ražanj, Tckija Žagubica. Župa Osijek: Batina, Brodski Drc-novac, Jakšič, Kneževo, Petlovac i Velika. Župa Sarajevo: Kiseljak, Kraljevska Sutjeska i Turbe. Župa Skoplje: Bitolj, Bujanovac, Gnjilanc, Gostivar, Kadavar, Kičcvo, Kočane, Kratovo, Kruševo, Kumanovo, Ohrid, Preševo, Priština, Radovište, Re-san, Skoplje — Matica, Skoplje I, Struga, Štip, Uroševac, Valandovo, Veles i Zletovo. Župa Split: Donja Kaštcla, Gradac, KLlis, Livno, Nerežišće, Omiš, Selca, Solin, Trii j, Vranjic i Vrlika. Župa Tuzla: Derventa i Tešanj. Župa Užice: Plevlja, Priboj i Sje niea. Župa Vel. Bečkerek: Crvena Crkva. Župa Zagreb: Bos. Dubica, Križ, I.asinja, Sv. Ivan Zelina, Fopusko. Društva župa Bjelovar, Celje, Kranj, Ljubljana, Novi Sad, Novo mesto, Sušak, Šibenik i Varaždin poslali svoje Vel. statističke izveštaje. B. čete: Župa Banja Luka: Brezičani, Ča^ davica, Divuša, Donje Vodičevo, Dru-goviči, Dubovik, Gornji Radomirovac, Gornji Hrastovac, Gornji Podgradci, Gustivare, Hašani, Hrvačani, Klašnice, Kosijerovo, Kozarac, Kukulje, Kuku-ruzari, Laktaši, Lipovac, Majur, Mečen-čani, Miloševo Brdo, Otoka, Omarska, Perna, Piskavice, Pojezna, Potočani, Prckaja, Pritoka, Bučenik, Svodna, Šljivno, Štrbci, Veliki Radič, Volar, Vučjak, Zabrde i Žirovac. Župa Beograd: Barajevo, Drmno, Krčedin, Slovac i Starčevo. Župa Bjelovar: Budakovac. Župa Cetinje: Bare Kraljske, Bata, Boljeviči, Brčeli, Deževo, Dupilo, Gluhi Do, Gradac, Izvori, Kameno, Klin-čina, Komarno, Kovren, Kruševica, Lim-Ijani, Ljubotinj, Mojdež, Mokrine, Novo Selo, Osaonica, Ostros, Podi, Postenj, Požega, Seoca, Sotoniči, Tre-bjesin, Trnjine, Vranovina i Vrela. Župa Kragujevac: Balajnac, Dra-gocvet, Musina Reka, Preljina, Sedlar, Stubica i Veliki Popovič. Župa Maribor: Sv. Duh na Ostrem vrhu. Župa Mostar: Brgat, Dračevo, Du-riniči, Kamenmost, Krivodol, Posušje i Župa Biokovska. Župa Niš: Balajnovac, Balinac, Banski Do, Belotince, Bistar, Boljetin, Bračevac, Brusnik, Crnoštica, D. Kamenica, D. Matejevac, Gložane% Grli-šte, Halovo, Hum, Kobišnica-Vukov-čarii, Laznica, Leskovac, Ljubata, Ma-nastirica, Marinovac, Metovnica, Me-triš, Miljevci, Mokra, Nikolištc, Niška Barija, Novo Korito, Orešac, Poljska Ržana, Ponor, Rgotina. Senokos, So-pot, Suvi Do, Sukovo, Štipikovo, Špaj, Toponica, Trnjane kod Pirota, Uro-vica, Vasilj, Vlasina, Vratarnica, Zo-runovac, Zeljuša i Žlne. Župa Osijek: Branjin Vrh, Dako-vačka Satnica, Hum, Ilača, Jagodnjak, Markušica, Nova Bukovica, Poreč, Ru-ševo i Svilaj. Župa Sarajevo: Podlugovi. Župa Skoplje: Belovodica, Bogdan-ci, Bolna, Brežane, Carev dvor, Dedinje, Dihovo, Dračevo, Draslavica, Džepišta, Janjevo, Jorgulica, Junik, Karbinci, Konča, Leništa, Lepina, Markov Grad, Mešeišta, Mramorci, Ope-nica, Orahovac, Orahovica, Orizari, Pareš, Perovo, Pirava, Pletvar, Poda-reš, Radnja, Rakovac, Rotimna, Sko-ruša, Slepče, Smiljance, Sokolarci, Sto-jakovo, Suvi Do, Velika Hoša, Velike Turčane, Virči, Vladimirovo i Zleovo. Župa Split: Jesenice, Lečevica, Lokva, Podstražje, Praznice, Škrip i Omiš-Kutleša. Župa Šibenik: Galovac, Kninsko Polje, Polača, Privlaka, Smilčič, Smo-koviči, Skabrnje i Tkon. Župa Užice: Bijelo Brdo, G. Li-jeska, Gornje Dobrinje, Kamena Gora, Orahovica, Sokolovič i Zabrde. Župa Zagreb: Cernik, Donja Kup-čina, Dubravica, Klasnič, Lepa ves, Lijevo Sredičko, Ostrožin, Perna, Pod-vrško i Subotska. Savezni Izvršni odbor nada se, da če sve pobrojane jedinice posle poziva ipak udovoljiti traženju Saveznoga statističnog otseka do odredenog krajnjeg termina. Iz načelnišiva I iefiničkog odbora Saveza SKJ mmrmm Iz sedniee saveznog TO od 21 juna 1932 Savezni načelnik brat Bajželj izveštava, da če se ispiti za smučare održati u subotu 25 o. m. u 15 Vi ča-sova. Za polaganje ispita su se prijavila brača: Česen, Podgornik i Zupan. U jeseni če se ponovno održati ispiti, kada se prijave još i drugi. Za pretsednika ispitne komisije odreduje se brat Ambrožič. — Bili su nadalje od-redeni i ostali suci za izbirna takmi-čenja SSS, koja če se održati 22 i 23 o. m. pod vodstvom brata Ambrožiča. — Naš naraštaj biče u Pragu nastanjen na mesnoj osnovnoj školi, i to muški u Sokolskoj ulici br. 1878, a ženski na br. 1878/5. U toj školi biče nastanjeni takoder i svi naši takmi-čari i takmičarke. Suci i sudkinje, vodnici, dežurni i t. d. biče nastanjeni u srednjoškolskom devojačkom internatu za socijalnu skrb Prag II, Die-trichova 17. Takmičari, i takmičarke, suci i sudkinje i t. d. otputovače u Prag 28 o. m. u 12Vt popodne. — Raz-deobu takmičara i talkmičarki po garderobama preuzeče brat Kostnapfel. — Bratu Osvaldu, koji je istupio iz saveznog TO, izražava sc zahvala na njegovom radu i sudelovanju u savez-nom TO. — Za vodnika takmičarske vrste odreduje se brat dr. Orel. — U Prag jugoslovensko Sokolstvo puto-vače u 6 vlakova. Za svaki vlak se je odredilo vodu i njegovog zamenika. — Svi takmičari i sve takmičarke osi-gurani su za slučaj smrti ili invalidi-teta svaki za 100.000 Din. — Sokolska glazba iz Osijeka ne ide na slet u Prag, kako je inače to bilo pogrošno javljeno sa prve sedniee. — Za urc-denje članstva za povorku na sletu u Pragu odreduje se za članove brata Kebra, Staniča i Trčka, za članice sestre Slapničar jevu i Tratarjevu, za sokolske seljačke čete braču Babiča i Feketea, a za narodne nošnje sestre Marjanovič-Skovranovu i Vojinovičc-vu. — Za jugoslovensku telovežbačku akademiju odredeno je 8 tačaka (Beograd 1, Ljubljana-matiea 1, Maribor 2 i Zagreb 4). Požel j no bi bilo, da bi Ljubljana-matica nastupila još i sa dr. Murnikovom skladbom. — Organizacija prekomurskih i medimurskih do-brovoljaca poslala je Savezu SKJ poziv za kongres, koji če se održati u Donjoj Lendavi 28 i 29 juna o. g. — Mariborska i varaždinska župa, koje su u bližini, upozoravaju se na svečanosti ove patriotske organizacije da joj po mogučnosti učestvuju. Sednica je bila zaključena u 22 i po časa. /z telovešbačKog sveta TELESNI UZGOJ U ČEŠKO-SLOVAČKOJ Brača Očenašek, Bureš i Ripar napisali su knjižicu, koja je izišla u Pragu kao prilog jedne revije, a u kojoj je reč o stanju telesnoga uzgoja u Češko-slovačkoj Ovo izdanje omogučilo je ministarstvo za narodno zdravlje. U knjižici objavljene su razne tablice i pregledi statističkog stanja telesnog uzgoja i to na češkom, francuskom, nemačkom i engleskom jeziku. Na prvoj strani nalazi se članak, posvečen osnivaču Sokolstva Tiršu i Ko-menskome, prvom poborniku za telesni uzgoj u češkoslovačkoj. Dalje sledi detaljna statistika svih telesno-uzgojnih i sportskih organizacija u zemlji, u kojima je svega učlanjeno 1,827.122 lica. Pored statistike, knjižica ima i kratke članke o stanju te-lovežbe kod dece, omladine i odraslih, i to sa slikama najboljih vežbača i sportista. Konačno knjižica donosi i popise največih i najbolje uredenih sportskih igrališta, sokolskih vežbali-šta i stadiona te sletskog vežbališta. NEŠTO IZ FRANCUSKE Jedna Sokolica piše u »Sokolskom Vesniku« ČOS sledeče o nazorima, koji ponegde u Francuskoj vladaju o telesnom vaspitanju žena. Ta je sestra, kako veli, došla u neki pensionat u gradu Tur (Tours), koji ima preko 80.000 Stanovnika, i tamo je svakog dana j edino ona izvadala svoje obligatne dnevne vežbe u bašti pensionata. Svi, koji su ju pri vežbanju posmatrali, gledali su na nju kao na neko čudo. Toj sestri je to bilo dosadilo, te je • obustavila daljnje vežbanje u bašti i to nastavila u svojoj malo j sobici. Uzalud je od poznatih tražila, da li u mestu ima koje žensko vežbačko društvo. Iz odgovora doznala je, da o ženskom vežbanju u celom gradu ne-maju ni pojma, jer Su mišljenja, da vežbanje uopšte nije za ženske. Dalje se je uverila, da pozvani faktori gle-daju na žensko vežbanje sa posve konzervativnog stanovišta, naime da ono nikako nije pristojno za devojku iz boljeg društva. Kako je velika bila radost ove sestre kada se je iz Tura povratila u Prag, gde je mogla opet po miloj volji da vežba i u sokolani i na letnjem vežbalištu po bogatom sokolskom sistemu. TELESNI UZGOJ ŠEGRTA U BEČU U Beču ima po statistici oko 26.500 zanatskih šegrta, za koje je u pogledu telesnoga uzgoja odlično postarano. Redovito se vežba na 21 vi-šoj osnovnoj školi za devojke te^ na 13 škola iste kategorije za šegrte, i to u redovitim časovima u vežbaonicama i na vežbalištima. Dalje šegrti imadu prilike da se mogu služiti plivalištima, klizalištima i kupaonicama, zatim imadu devet igrališta za zabavu, laku atle-tiku i za igre s loptom. Ima i mnogo družina, koje sa svojim vodama prireduju izlete u okolinu Beča te se i na taj način vaspituju na zdravom zraku i suncu. ŠARKEJ POBEDIO ŠMELINGA Svetski majstor u boksu Nemac Maks Šmeling (Schmeling) tukao je ovih dana u Njujorku meč s Američaninom Dekom Šarkejem (Jack Sharkey), ko-jom je prigodom Šarkej, pobedujuči u najljučoj borbi Šmclinga — u posled-njoj, 15 rundi — stekao prvenstvo sveta u boksu. Pobeda Šarkeja došla jc nenadano, te je uzbudila naročito medu američkim pristašama boksa silnu senzaciju i oduševljenje. Za ovim maj-storstvom Amerika jc več davno čez-nula. Meču jc prisustvovalo 75.000 ljudi. Nakon pobede, Šarkej jc izjavio, da je najsrečniji čovek na zemlji, oda-juči ipak največe priznanje Šmelingu. ф Л џ JUGOSLOVENSKA SOKOLSKA MATICA U svakoj je mapi 25 papira za pisma i 25 knverata američkog formata sa sokolskim monogramom. Cena mapi 32 £)in. - ZNamdžbe prima Jugoslovenska Sokolska Matica, Ljubljana, Narodni dom. POLJACI I LAKA ATLETIKA Kako sada laka atletika prevladava u športu kao jedna od najzdra-vijih i veoma izdašnih grana telesnog vaspitanja, to u tome ni Poljaci nika-ko ne zaostajaju za drugim narodima. I oni su u toku godina osnovali mnogo lakoatletskih udruženja, te su sistematskim uzgojem došli do prilično lepih rezultata, pa čak u nekojim disciplinama premašuju i Čehoslovake. Tako lakoatletičar Kužmicki, koji je startao u Amsterdamu, pobedio je na 800 m u veoma dobrom vremenu od 1.57,6 sek. Kod trčanja na 1500 m pla-sirao se na četvrto mesto 4.04,8 sek., dok je pobednik u to j disciplini Ne-mac Vihman bolji samo za 6 sekundi. Kod utakmica majstora u Katovica-ma, Siedlicki postavio je novi poljski rekord: trčao je na 100 m samo 11,2 sek., na 400 m 53,2 sek. Dalje je ba-cao kuglu 13,69 m; kod skoka u vis postigao je 171 cm; u daljinu 6,58 cm; u trčanju preko zapreka na 110 m 16,4 sekunde, diskos je bacio 39,47, koplje 48,71, motku 3,15, a kod trča-nja na 1500 m 4,58 sek. SLET ŠVAJCARSKIH GIMNASTA Gimnastička organizacija u Švaj-cars'koj, koja je sigurno najstarije udruženje ove vrsti u Evropi, priredila je svoj prvi slet več pre 100 godina u Arau, dakle 1832. Tada je bilo na sletištu 60 vežbača. Sletovi su on-da održavani za duži period vremena svake godine, ali broj vežbača pak rastao je veoma lagano. Tek 1846 godine bilo je na sle tu več 250 vežbača, a na sletu u Cirihu 1874 postignuta je tek prva tisuda. Daljnji razvoj slet-skih priredaba zauzimao je zatim sve veće i veče dimenzije, tako da više nije bilo moguče priredivati sletove svake godine, nego svake druge, i to je trajalo sve do 1888, kada je za sletove bio odreden rok svako trogodi-šte. Posle velikoga sleta u Lucernu 1928 godine, stvoren je zaključak, da se mogu savezni sletovi održavati tek svake eetiri godine, pošto inače nije nikako moguče da se tako velike priredbe sprovedu u kračem roku. To se vidi i iz činjenice, što je 1928 godine bilo na okupu u Lucernu preko 20.000 gimnasta, svakako jedan veoma velik i ogroman aparat. A ove godine, na svegimnastičkom sletu u Arau. biče zastalno taj broj gimnasta vedi za još nekoliko tisuča. Naravno, ovi neče moči da svi najedanput nastupe zbog ograničenosti vežbališta, ali ipak, nastupide svi po redu i takmičiče se u švajcarskoj nacionalnoj igri, slobod-noj borbi i t. d. Slet u Arau trajače oko pet dana, te čc se na njemu sa-S-i.V ^imnastički svet Šva j carske • organizacija iz Francuske, alJJe i t. d. Zastupani če biti i ne-mački Turneri. ul U Jugoslaviji izlazi oko 1000 no-Vma i časopisa. U Košicama, u istoč-noj Slovačkoj, otvoriče se narednog meseca izložba savremene štampe. Pored raznih država, na ovoj izložbi učestvovače i Jugoslavija, koja je več spremila lepo odabran materijal. Po statistici koju če prikazati ova izložba, izlazi u našoj zemlji 976 dnevnih i periodičkih novina i časopisa, poli-tičkog, naučnog, zabavnog, beletristič-nog i stručnog karaktera. Prema tome na svakih 14.000 Jugoslovena došao bi po jedan od tih listova, ali pošto je njihova naklada velika, dolazi približno na svakih 40—60 Stanovnika po jedan primerak. Na prvom mestu stoje stručna i tchnička glasila, kojih izlazi 288, za njima slede 183 politička lista, medu ovima 39 dnevnika. Najvcči listovi Jugoslavije su: »Politika«, »Vreme« i »Pravda« (Beograd), »Novosti«, »Ju-tarnji list« i »Obzor« (Zagreb), »Jutro«, »Slovenec« i »Slovenski Narod« (Ljubljana); dalje na madžarskom jeziku »Naplo« u Subotici, na nemač-kom »Dojčes Folksblat«, koji izlazi u Novom Sadu i »Morgenblat« u Zagrebu. Literarno-zabavnih listova ima 148, a opšte kulturno propagandnih 103. Najviše listova izlazi u Savsko j banovini (298), a najmanje u Vrbaskoj (6). Naden kevčeg Dne 13 juna o. g. naden je u sokolskem vozu Niš-Metovnica jedan kovčeg. Vlasnik neka se javi sa ozna-kom sadržinc Ruskom otseku Sokol-skog društva Bor. * Trači nameštfenje Soko, po zanimanju stolarski pomočnik, vest u pravljenju umetnog pokučstva traži nameštenje u bilo ko-jem mestu države. Učestvovao bi aktivno u sokolskom tehničkom radu kao voda ko je kategorije. Ponude na Sokolsko društvo Virovitica. im IМН/7ТАУК Od gradova na prvom mestu stoji Zagreb s 251 listom, Beograd sa 198, Ljubljana sa 165 i Novi Sad sa 45 listova. Kako stoji sa štampom nacionalnih manjina u Jugoslaviji javili smo več u prošlom broju. Interesantno bi bilo još samo napomenuti kao doda-tak, da pola milijona Nemaca u Jugoslaviji ima 41 list, dok 150.000 Slove-naca i Hrvata u Austriji imadu samo dva tednika; 470.000 Madžara ima u Jugoslaviji 32 lista, a skoro 100.000 naše brače pod Madžarskom nemaju ni jednog lista; 150.000 naših ljudi u »prijateljskoj« Grčkoj takoder nemaju ni jednog lista, a da ne govorimo o 600.000 naše brače pod Italijom. Veoma razvijenu štampu ima i naša emigracija. U Sjedinjcnim Državama Amerike ima 670.000 naših ise-ljenika 56 listova, u Kanadi 1 list i u Argentini jedan. Marš američkih legionara na Va-šington. Bivši ratnici i dobrovoljci iz svetskog rata, ogorčeni zbog neuvaža-vanja njihovih prava na posebnu pot-poru i u pogledu prednosti za prima-nje u službu, organizovali su marš na Vašington, da tako prisile donošenje zakona, koji če udovoljiti njihovim zahtevima. Tim povodom došlo je več i do nekoliko sukoba sa policijom. Poseta engleske flote Primorju. Kao i svake godine tako i ove, s tiči če narednih dana u naše vode eskadra engleske sredozemske vojne flotile. Posetiče Dubrovnik, Split i Šibenik. Novi sukoSf u Nemačkoj. Tako-zvanom uredbom u nuždi ukinuta je zabrana nastupanja uniformisanih borbenih odreda nacionalnih socijalista, pa su se isti prešle nedelje več po mnogim mestima opet pokazali na ulicama i izazivali svoje protivnike, zbog čega je došlo do mnogih sukoba, pri kojima je bilo čak i mrtvih, a teško ranjenih prilično velik brej* ffi№ RENATA TYRŠEVA: MIROSLAV TYRš, JEHO OSOBNOST A DILO Gornja knjiga, koja je izišla u Pragu — izdao ju je »Češky Čtenar« — zastalno če uzbuditi največe zanimanje u čitavom sokolskom svetu, jer o Miroslavu Tiršu piše ona, koja mu je u životu bila najbliža, ne samo kao družica života, već također kao njegova verna saradnica i savetnica. Što je sve Tirš radio, stvorio i postigao za Sokolstvo, kazače nam — možda opširnije — također i drugi pisci, a što je hteo, što je želeo i kakve je sve teškoče i zapreke morao da svlada na svom putu da postigne svoje ciljeve, toga oni ne zna-ju i to baš može da nam otkrije samo — setra Renata Tirševa. To je u toj knjiži također i učinila: ponižno, kao sveštenica, vodi nas u sveti hram svojih uspomena, odgrče poslednje koprene, da pred sobom vidimo čistu dušu našega majstora, punu vatre, idealizma, oduševljenja i nesalomljive vere u bu-dučnost svoga naroda, da vidimo u duši demona, plamteču energiju, (koju nisu oborile k zemlji ni sila raznih vanjskih neprijatelja ni teskobnost bo-lesnog tela. Otkriva nam takoder i njegovo zlatno srce, da vidimo Tirša — čoveka, kako živi i kako je sve njegovo učenje nerazdruživo vezano s ve-likom idejom, koja mu je bila životni cilj. I kao što je ta ideja žarište, oko koje se kupi sve što je bilo kada za-hvatilo njegov život: knjige, putova-nja, prijatelji, poznanstva i konačno — neizbežno — žena. Iz mnoštva lica, koja obasjavaju plamenovi toga ognjišta, najsilnije je pak lice J. Fignera, čoveka, koji je Sokolstvu darovao sve što je imao. Nije ni čudo, da je medu ovim i Tiršem vladalo najuže prijateljstvo i da se je to prijateljstvo održalo takoder i u opčenju s ostalim članovima po-rodice prvog so'kolskog staroste. I još po smrti Fignera Tirš je kao učitelj male Renate, ostao u stalnim vezama s porodicom, i tako je onda nadošao i dan, kada se je mladi doktor pifao, da li nije prilična razlika u dobi pre. velika zapreka, da učitelj zavoli 1 dišnju učenicu, devojčicu, koja bi hni svojim zrelim razumom pomagala u ži-votnom radu, i u kojoj je gledao dru-gu upotpunjujuču polovinu svoga vla-stitoga »Ja« ... Pesnički duh veje naročito iz tih zadnjih poglavlja, a sva knjiga pisana je tako sveže, da neho-tice zaboravljaš na činjenicu, da taj u knjiži uskipeli život pripada več pro-šlosti i da de uskoro proteči pola sto-leča, od kada je zaklopio za uvek svoje blage oči veliki genij. Knjiga (I deo) obuhvata Tirševu mladost i život do god. 1869, a ostalo izidi če u drugom delu. Ovoj knjiži nije potrebita nikakova naročita pre-poruka. (Ima 116 stanica te stoji 12 Kč.) L. R. DR. JOS. PATA I V. ŠTEPANEK: SLOVANSTVO A TYRŠEVA MYŠLENKA U nakladi Československe obce sokolske u Pragu izišla je ova lepa knjiga, koja ima da posluži pobližem me-đusobnom upoznavanju svih Slovena osobito u redovima Sokolstva — dakle sveslovenskoj ideji. U našoj sokolskoj literaturi nismo dosada imali takove knjige i tu prazninu su pisci — moramo priznati — ispunili na puno zadovoljstvo. U ovoj knjiži brača dr. Jos. Pata i V. Štepanek podaju nam pregled istorijskog i kulturnog razvoja slovenskih naroda od prvih vremena do danas. i opsežno nam predočuju, kako se je širila sokolska misao po slovenskim zemljama: češkoslovačkoj, Jugoslaviji, Poljskoj, Bugarskoj, Rusiji i Srpskoj Lužici Pojedina poglavlja zorno dopunjuju razne statističke tablice, a pored toga tu su takoder i himne svih slovenskih naroda (tekst i note). Na koncu reč je o Slovenstvu i o Savezu slovenskog Sokolstva. Tu je i iserpan pregled sve odnosne češko-slovačke literature, u svrhu daljnjih študija. — Za sve sokolske radnike ova knjiga je neophodno potrebna, a vrlo dobro če doči takoder i onima, koji čc biti na svesokolskom sletu u Pragu, jer im pruža mnogo toga koris-noga, što če moči da upotrebe pri opčenju i upoznavanju brače iz svega slovenskog sveta. Knjiga, koja je okrašena s odlično uspelim slikama dr. Miroslava Tirša i dr. Josipa Šajnera, ima 102 stranice i stoji samo 12’— Kč. L. R. JAN ULMAN: DR. MIROSLAV TYRŠ — ŽIVOT A DILO Sokolska župa Sredomoravska u Pržerovu izdala je prigodom 100 obletnice rodenja osnivača Sokolstva veoma priručnu i bogato ukrašenu knjigu: Dr. Miroslav Tyrš — život a dilo, koju je napisao brat Jan Ulman. Delo, koje ima 87 strana teksta i 48 lepih slika, razdeljeno je u 10 poglavlja i prikazuje značaj Tirša za oslobodenje, njegov život u godinama 1832 do 1862, te raz-doblje od 1862 do 1884 Prikazuje nam nadalje Tiršev rad u Sokolstvu i to kao urednika, političara, univerzitet-skog profesora i filozofa, te nas konačno upoznaje s njegovim odnoša-jima prema umetnosti i veri. Ko želi da dr. Miroslava Tirša upozna bez ne-kog daljnjeg i višeg študija, tome če baš ova lepa knjiga vrlo korisno po-služiti, jer nam je njen pisac u kratko i jezgrovito orisao život i životni rad Tirša čoveka i tvorca. Svima, koji se zanimaju za češku sokolsku literaturu, ovu knjigu najtoplije preporučamo. Naročito smo se osvrnuli na ove tri odlične knjige baš sada uoči sve-sokolskog sleta u Pragu, da bi brača i sestre koji polaze na slet, imali pred očima ova 3 lepa dela iz sokolske literature te da bi ih svakako nabavili i za svoje privatne kao i za sokolske knjižnice svojih jedinica. L. R. ODMEVI SLOVANSKEGA SVETA U nakladi Učiteljske tiskare u Ljubljani izišla je ovih dana 2 knjiga »Odmevi slovanskega sveta« (Odjeci slovenskog sveta). Ova literarno-kul-turna revija, pod uredništvom brata Radivoja Peterlina-Petruške, u toj knjiži sabrala je 55 pesnika, pisaca i likovnih umetnika, koji su zastupani sa svojim najboljim radovima. To je na-dasve redak i razveseljiv pojav, koji če naša javnost pozdraviti oduševlje-no i sa zadovoljstvom: u doba mate-rijalizma i propadanja duhovnih do-bara toliko pozitivnog kulturnog stva-ranja! Sadržina je knjige veoma birana i zanimljiva, a po svome obliku pak knjiga, koja ima 128 stranica te je bogato ilustrovana, dokazuje, da je i na-kladništvo najviše žrtvovalo, a što je pomoglo da revija dobro uspije. »Odmevi« su s pridevkom »slovanskega sveta« dobili mogučnost da se sadržajno mogu i proširiti i tako postati vesnik slovenske kulture uopšte. Time je ujedno uklonjena prepreka, koja se do sada teško ose-čala u našim kulturnim nastojanjima. Knjiga, koja je za se celina, stoji 30.— Din, ako se naroči kod nakladne Učiteljske knjižare u Ljubljani, u drugim pak stoji 40.— Din. »SOKOLIĆ« Izišao je upravo iz štampe 6 i 7 broj »Sokoliča« za mesec juni i juli, s veoma biranim i zanimljivim šti-vom, koje je ilusfrova m s lepim bro-jem uspelih slika. Sadržaj ovoga uvo-broja je sledeči: Naša snaga. — Istar-sko Kosovo. — Važne reči pretsedni-ka Masarika. — RacI sela u Sokolstvu. Uspomena na deda. — Budimo patriote. — Neče da itn potvrdi pravila. — Prag 1932. — Nagovor pred vrstom. — Gospodiča Nada. — Monogram. — Ciril Crha — načelnik. — Junak. — Naše more. — Dete. — Plivanje. — .ledno ugodno sedanje. — Za posti-gnuče sokolskog .c*^a- —- Kralj Matjaž. — Naši pesnici. — Radovi našeg naraštaja. — Glasnik. — »NAŠA RADOST« List jugoslovenske sokolske de.ee »Naša radost« izišla je iz štampe, i to broj 6—12. Sadržaj ovog šesterobroja naročito je zanimljiv i bogat, a ukra-šen je s velikim brojem vrlo lepih slika i erteža. Ovaj naš sokolski dečji list pored dobrog, sokolskog, poučnog i ostalog korisnog štiva, za naše najmanje Sokoliče donosi i mnogo vrlo zanimljivog i zabavnog. Naručuje se kod uprave sokolskih listova, Ljubljana, Narodni dom. Žtipa San/a Culta SOKOLSKO DRUŠTVO JAJCE Jajački Sokoli razvijaju u poslednje vreme živu prosvetnu delatnost. Društveni Prosvetni odbor prireduje redovito svake subote predavanja s temama iz sokolske ideologije, nacionalne istorije i raznih nauka, naročito medicine. Poslednje predavanje, vredno osobitog spomena, održao je br. dr. Mica Branisavljevič 11 juna. Pre-davač je govorio o »Sokolskoj ideji kao socijalnom faktoru«. Celim svojim razlaganjem br. dr. Branisavljevič isticao je potrebu da se sokolska ideja, kao najkonstruk-tivnija i najplodonosnija, unese pot-puno u naš javni i privatni život. Ona je sva samo zdravlje duše i tela, jamstvo za najpotpuniji životni uspeh i sreču. Sokolska nauka, oslonac napret-ka slovenstva, treba da se prvenstveno, pre svih drugih, neguje i širi, i u našem gradu i na selu. Dano rečito i ubedljivo, ovo predavanje br. dr Mice Bramsavljeviča ■postigao je potpuni uspeh. Posle toga koncertovao je društveni gudalački hor, koji sve više napreduje, pod upravom br. ing. Dušana Kosovljanina. Župa Beograd IZ TO ŽUPE Primljeni su izveštaji o pojedinim okrožnim sletovima. Brat načelnik referiše o izboru tak-mičara za vrstu SSS. Iz naše župe od strane Saveza iza-brani su: br. Perdan Vilko, s. Atanac-kovič Grozda na i s Nikolič Milena, svi članovi Sokol, društva Beograd I. OKRUŽNI SLET U SMEDEREVU 9 o. m. održan je drugi okružni slet beogradske župe u Smederevu. Sletu su učestvovala Sokol društva Beograd III i II, zatim kao gosti bili su Beograd Matica i TO. Ovaj se slet može nazvati deči-jim sletom, jer su svi otseci, čete i društva učestvovali, manje više, deči-jim grupama. Program nije bio najbolje sastavljen, a takoder i vežbanje nije bilo na tehničkoj višini. Br. načelnik trebao je više posvetiti pažnje sa-moj tehničkoj strani, a ostalo prepustiti ostaloj brači iz društva Inače ovaj je slet dao sve rezultate prvog okružnog sleta na kojem je uzelo učešča 628 vežbača. OKRUŽNI SLET U VALJEVU S AKADEMIJOM 12 o. m. izveden je, za sada naj-veči, okružni slet na kojem je uzelo učešča oko 800 vežbača. Ovaj slet or-ganizirao je br. B. Spernjak uz pomoč brače načelnika iz področnih društava. U največem broju odazvalo se Sokolsko društvo Beograd Matica s oko 200 članova. Beograd V i VTI takoder su učestvovali u lepom broju kao i ostala društva i otseci. Javno vežbanje bilo je bogato tačkama, koje su s manjim izuzetkom zadovoljile. Proste vežbe ženske dece kao i sve prepisane vežbe od župe i za Prag izvodene su tačno i skladno. Vežbanje na spravama popunjeno je lepim skupinama. Za vreme odmora izvedeno je štafetno trčanje izmedu Matice, Šapca i Arandelovca i to na 400 m. Muški i ženski naraštaj kao i članice Sokolskog društva Matice dobili su prva mesta, a u štafeti članova pobedio jo Šabac. Slet je i u materijalnom pogledu uspeo. SOKOLSKO DRUŠTVO BEOGRAD I U nedelju 12 ov. mes. Sokolsko društvo Beograd I održalo je svoju ovogodišnju javnu vežbu na svome letnjem vežbalištu. Ova javna vežba po svojim sraz-merama, pre je ličila na jedan solidan slet okrožja, nego li na javnu vežbu jednog beogradskog društva. U povor-ci društva, učestvovalo je ukupno 389 pripadnika ovoga društva raznih kategorija; večinom u odorama s društve-nom zastavom i vojnom muzikom na čelu U prostim praškim vežbama učestvovalo je 106 članova, 45 članica, 72 naraštajca, 22 naraštajke, 62 iz mu-ške dece i 40 iz ženske dece. Osim toga izvodene su igre rnuške i ženske dece u kojima je učestvovalo ukupno 90, vežbe starije brače 12, nadvlačenje u-žetom muške i ženske dece 32 dok je na spravama vežbalo 95 članova i 7 članica, a u naraštajskim vežbama na spravama 6 naraštajki i 15 naraštajaca. Javna vežba počela je defileom celokupnoga članstva sa starešinstvom i zastavom na vežbalištu; gde je pred postrojenim članstvom održao kratak pozdravni govor starešina brat Jovo Bakič, koji je na kraju predao diplome najnovijim dobrotvorima društva. Sve su vežbe odlično uspele i teško i teško je reči koja je bila bolja. Čla- novi, kojih je bilo puno vežbalište, dobrom vežbom u praškim prostim vežbama dali su impozantan utisak snaž-noga društva, članice preciznošču iz-vodenja svojih vežbi potpuno su opravdale i pokazale da je ova grupa na veoma zavidnoj višini. Naraštajske grupe pokazale su svu solidnost te-meljnog rada i napretka ovoga društva. koje uvek obilujc dobrim narašta-jem, koji stremi k tome da zameni svoje uzore — članove — i da ih čak i bace u zasenak; dečije grupe pokazale su svojim vežbama solidnost temelja na kojima društvo počiva i koji mu obezbeduju bolju buduenost. Vežbe na spravama naročito su pokazale, da tehnička sprema i uvežbanest vežbača ovoga društva obečava mnogo, a naraštaj več i prema današnjem stanju jedva da i malo zastaje za članstvom. Razne tačke trka na gigaljarna (štakama), kroz lestve, preko prepona i t. d., kao i dečije igre i nadvlačenje konopcem, izmešane s ostalim tačka ma dale su odličnu razonodu i uvese- 1 j avale publiku, tako da je u naj pri jatnijem j-as pol oženju neosetno došao kraj ove javne vežbe. Nastup je ostavio kod svih najlepši utisak uz prijatno osečanje, da jc ovo društvo puno poleta i snage, i da je s odličnim uspehom položilo svoj ispit pred javnošču. Župa Cel/e SOK. DRUŠTVO RAKA-KRŠKO V spomin br. Lada Krakerja Sredi pomladi, ko so z vso sile pokazali številni bratje in sestre viden uspeh sokolskega dela, je v oživljene vrste v spodnjem Posavju segla smrt s koščeno roko v naše vrste in nam ugrabila moža dela, discipline, organizatorja in vodnika, ki se je z vsem mladim idealizmom posvetil Sokolstvu. Prenehalo je biti srce brata Ladu Krakerja, učitelja na Raki, enemu naj-nadarjenejših in najbolj požrtvovalnih sokolskih delavcev iz vrst naših mlajših. Poln navdušenja za procvit in uspeh Sokola, je prihitel s člani in deco na Videm, kjer se je vršil nastop kr§-kega Sokola, da s svojo navzočnostjo pomaga pri delu. Še pred nastopom jc bodril s svojo besedo najmlajše bratce k vztrajnemu delu in srečnega se jc počutil na prostoru, kjer je kmalu nate prenehalo biti njegovo blago srce. Kdc bi le slutil, da bo neizprosna smrt ugra bila njega, komaj 33 let starega, pel nega čistosti, življenja in zasnov ru svoje bodoče delo?-Srčna kap je nastopila med tretjo prosto vajo in La do je padel na sokolskih tleh, sredi svojih bratov, sester in dece, ki jo je nadvse ljubil. Padel je, še z neprisiljenim nasmehom na licih, ki so vednu pri njegovem delu kazala srečo, zadovoljnost, iskreno domovinsko ljubezen, prepojeno z nesebičnim in čistim so kolskim bratstvom. Tako umirajo srech dela naši najboljši Sokoli — junaki Kljub temu, da je bil mlad, je v svoji skromnosti skrival vse sposob nosti, zato pa je tem bolj uspešno г besedo in deli prodiral neopaženo med širše plasti naroda in mu vzbudil zaupanje do Sokola. Bil je med onimi, ki so že s prvim korakom v svet po magali jačiti nacionalno misel in iskali opore v Sokolstvu. Z energijo, ki jo je kazal že v dijaških letih, se je koi mlad učitelj lotil prosvetnega dela na deželi z uspehom, ki je danes dovolj podčrtan — saj je zanj žrtvoval svoje mlado življenje! Kako obče spoštovan je bil brat Lado, je najbolje dokazala ogromna udeležba Sokolov, gasilcev, šol. mladine in ljudi vseh slojev pri pogrebu. Takega pogreba Krško še ni videlo. Ni domačem pokopališču v Krškem sc spustili brata v odprti grob ob katerem so se od pokojnika poslovili poleg stanovskih tovarišev in prijateljev v imenu Sokola Raka načelnik br. Artač, v imenu Sokola Krško starosta br. dr. Borštnik, v imenu Celjske sokolske župe pa br. dr. Zdolšek. V daljših govorih so poveličevali visoke odlike pokojnega br. Krakerja, ki je kot pravi sin svojega naroda, kot pravi brat, vsepovsod požrtvovalno delal. Za njim žaluje vse in se klanja njegovemu spominu. Bratu dela, neustrašenemu borcu Sokola in kremenitemu značaju, bodi ohranjen časten spomin v naših vrstah! B. Župa Karlovac SOKOLSKO DRUŠTVO SLUNJ U nedelju 5 juna o. g. priredilo je Sokolsko društvo Slunj izlet u Cetinj-grad gde je s tamošnjim Sokolskim društvom imalo zajedničku javnu vežbu. Program je bio obilan i raznolik, Naraštaj Sokolskog društva Slunj ot-pevao je tri pesme (Himna, »Hajtc, bračo — hajte, sestre«, »Neka živi Jugoslavija«), a ostale tačke programa izvela su deca osnov, skole iz C-ctinj-grada (vežbe štapovima), deca osnov. škole iz Slunja (vežbe sa venčičima, kolo), muški naraštaj iz Slunja (proste vežbe, raznolikosti), ženski naraštaj iz Slunja (proste vežbe), članice Sokol, društva Slunj (proste - praSke vežbe), članovi Sokol, društva Slunj (proste vežbe, vežbe na ručama) i članovi Sokol. društva Cetinjgrad (proste vežbe). Sve tačke programa izvedene su točno i učinile su kod prisutnih najlepši utisak. Poset je bio vrlo dobar i s moralnim uspehom smo posve zadovoljni. Župa Maribor IZ ŽUPNEGA T. O. Na seji 8. junija 1932. so bili do-nešeni naslednji sklepi: 1. Br. Vrunč — abs. I. Savezne prednjačke šole — je imenovan za župnega potovalnega prednjaka. 2. Izvršeni so društveni prednjački izpiti v društvih Slovenjgradec in Maribor I. 3. Mesečni društveni izveštaji se naj pošiljajo okrožju, katero naj župi predlaga tromesečne izveštaje. 4. Taborenje ob Bohinjskem jezeru se vrši od 12. julija do 3. avgusta za vse oddelke istočasno. Celotni stroški so preračunani na 275 Din, nedi-jaki plačajo za vožnjo 45 Din več, lastniki režijske karte pa 230 Din; kdor pa ne ostane vse tri tedne, plača dnevno 11 Din. Do 1. julija treba vposlati za vsakega udeleženca 50 Din, ki se v slučaju neudeležbe ne vrača 5. Praški zlet: a) Društveni načelniki naj pregledajo kroje udeležencem zleta in so tudi odgovorni za njih pravilnost. c) Ekspedicijo v Prago vodi br. Apih, vodnik povorke br. Hočevar in s. Jugova, nastop br. Dekleva in s. Roš-karjeva. 6. V bodoče se vrše seje T. O. zadnjo sredo v mesecu, na prvi prihodnji seji se bo obširno razpravljalo o programu čet. SOKOLSKO DRUŠTVO MAREN-BERG - VUHRED Na svojem letnem telovadišču je priredil Sokol v nedeljo 12. junija javen nastop, pri katerem sta pomagali tudi sosedni društvi Ribnica-Josipdol Muta-Vuzenica. Nastopila je oboja deca iz Vuhreda in Marenburga. V splošnem je bilo izvajanje dovolj dobro, — mnenja smo le, da je bolje, delati vaje na štetje, kakor na poljubno godbo, toda ne skladno z vajami. Sicer je pa za vse vaje note dobiti, tudi klavir si ne bi bilo težko izposoditi, tako da bi se bile vse lahko izvajale na predpisano godbo. Zelo lepe in še prilično dobro izvedene vaje članic in žen. naraščaja bi bile tako imponirale še vse bolj. — Obisk prireditve je bil za tuk. razmero prav zadovoljiv, moralni uspeh tudi lep, — upamo, da tudi gmotni ob tem nepričakovano lepem vremenu ni izostal. NASTOP V VUZENICI Kakor smo na tem mestu avizirali že koncem meseca februarja, se je vršil v nedeljo 12. junija domač društven nastop, ki je potekel v vsakem oziru nad vse zadovoljivo. Društveno tehnično vodstvo je pokazalo uspehe svojega dela, ki so, to je moral vsakdo priznati, visoko pozitivni. Nastop, pri katerem je sodelovalo blizu 120 oseb iz domačega društva, je obsegal deset točk: vseh šest oddelkov s predpisanimi prostimi vajami, razen tega pa še vuzen. naraštajnice s posebno ritmično skupinsko vajo, nadalje 3 vrste simultanih skupin, deca z igrami in 3 vrste na orodju. Oddelki so skušali drug drugega prekositi v strumnosti in preciznosti izvajanj, vendar so po splošnem priznanju delali najskladnejše dečki. V celoti docela posrečen nastop, kar je tem pomembnejše, ker so vsi oddelki telovadili na predpisano godbo, kar ni ravno lahko; vendar je bilo izvajanje gibov vedno skladno z godbo. Iz nekdaj neznatnega društva se je — (po 13 letih) — polagoma razvila močna postojanka, kateri želimo, da bi v istem tempu nadaljevala, in katera bi danes brez lastne strehe in tako lepo urejenega telovadišča sploh ne mogla obstojati. Pa tej poti — naprej. SOKOLSKO DRUŠTVO SV. JAKOB V SLOV. GORICAH Pred kratkim je priredilo Sokolsko društvo Sv. Jakob v Slov. Goricah svojo prvo telovadno akademijo. S tem je podalo mlado in agilno društvo dokaz, da si Sokol utira pot tudi na deželi in to v krajih, ki nekdaj sokolski ideji niso bili. naklonjeni. Akademija je uspela vsestransko dobro ter pokazala, da je delo sokolskih vodnikov smotreno. Obširen spored, ki si ga je društvo izbralo, je bil izveden zelo dobro. Nastopi dece in naraščaja so bili zelo ljubki, pa tudi ostali oddelki so sc dobro odrezali. Številno navzoče občinstvo je delo in trud br. načelnika Cinreja, s. načelnice Koserjeve, ter br. upravitelja Kegelja nagradilo z burnim odobravanjem. Kot gostje so se akademije udeležil br. župni starosta dr. Gorišek, nar. poslanec br. dr. Pivko, starosta Sokola Maribor 1 prof. Kenda. Prispel pa je tudi tamburaški zbor in večje število članstva Sokola Maribor I. Pred akademijo je vse navzoče pozdravil župni starosta 'br. dr. Gorišek, ob zaključku pa je imel br. prof. Kenda spominski govor o br. Miroslavu Tyršu in o so-sokolski ideji. — Po akademiji se je vršila prosta zabava, ki je trajala do odhoda milh gostov. — Zdravo! D. B. SOK. ČETA MALA NEDELJA Naša četa priredi dne 29. junija t. 1. ob 15. uri v Društvenem domu Vidovdansko proslavo. Na sporedu je govor, godba, petje, deklamacije in narodna igra »Krst Jugovičev«. Vabljena so vsa bližnja bratska društva k obilni udeležbi Zdravo! Ž.upa Mostar SOKOLSKO DRUŠTVO TREBINJE Prošle nedelje (5 o. m.) održalo je Sokolsko društvo Trebinje svoju ovo-godišnju javnu vežbu, uz sudelovanje ovd. niže gimnazije. Priredba počela je u 7 sati ujutro natecanjem sokol, četa u prisustvu iza-slanika Sokol, župe iz Mostara brata Dušana Bajiča U natecanju istalkla se je Sokolska četa Lastva, kako postignutim rezul-tatima, tako i čistočom vežbač. odela i redom, te disciplinom kod nastupa-nja. Dobra je bila i vredna četa iz Duži. Vrlo dobar uspeh postigla je nedavno tek osnovana četa iz Dživara, koja je na ovom prvom — za četu pokusnom — takmičenju nastupila več sa 2 odeljenja, a na javnoj vežbi s preko 20 vežbača. U 9 časova prekinuto je natecanje, čete su uredno i s pesmom došle u dvo-rište gimnazije, gde su s muzikom obavljenc probe za proste vežbe. Za-tim je formirana povorka svih učes-nika, koja prolazi tačno u 10 sati gradom predvodena muzikom 29 p. puka. U povorci je stupalo oko 200 učenika (ca) gimnazije te 160 pripadnika svih kategorija Sok. društva. U 10.15 otpočela je prema raspo-redu javna vežba na Vilsonovom trgu u prisustvu veiikog broja gradanstva i vojske. Prvih pet tačaka (I deo) izvodili su učenici i učenicc gimnazije, a najbolja je bila vežba učenica uz pevanje narod pesama. U II delu prva je tačka pripala muškoj starijoj deci. Zatim su sledili žen. deca ml. i starija, muška deca mlada, žen. naraštaj ml. i stariji, te muš. naraštaj u raznim prostim vež-bama, vežbama palicama, lukovima i t. d. Sve su vežbe izvedene vrlo dobro, a naročito praške vežbe ženskog na-raštaja, te petorice muš. ml. naraštaja, te su nagradene burnim pljeskom gle-dalaca a naročito priznanje dobilo je 16 tero muš. dece. Sok. čete Lastva za vrlo skladno i oštro izvedene proste vežbe. Sokolski podmladak izmenio je članstvo s odvažnim vežbama na preči i ručama. Na to ulazi na vežbalište članstvo Sokol, četa (njih 43) večina u narodnoj živopisnoj hercegovačkoj nošnji. Odvcžbali su svoje proste vežbe dobro i skladno, i kako je ove god. vreme za uvežbavanje istih bilo vrlo kratko, je ova vežba jedna od prvih u našoj župi. Nastupaju još članovi, i izvode proste vežbe za ovog. slet u Pragu — obzirom na teškoču i komplikovanost istih — vrlo dobro. Time je javna vežba završena. Nakon odmora nastavljeno je u 13.30 natecanje, a oko 15 sati razilaze se čete svojim domovima razdragani, s veselim pesmama, 'koračnicama, ne obazirajuči se na umor, — zadovoljni, da su izvršili jedmi od svojih sokolskih i nacijonalnih dužnosti SOKOLSKO DRUŠTVO MOSTAR Sokolsko društvo Mostar istupivši pred javnost 4 i 5 juna s akademijom i javnim časom, dalo je vidnog izra-žaja neumornom jednogodišnjem ra-du. Akademija i javni čas je bio izveden na potpuno modernoj osnovi — I u duhu vremena, tako da uporede li se prvašnji javni časovi s ovim opa-ziče se velika razlika kako u promeni samog rada tako i u načinu izvodenja. Sokolska deca su istupila s igrama, što je prema njihovoj prirodi najpo-desnije a za prisutne najzabavnije. Dalje su nastupali naraštajci, članovi na spravama, s prostim vežbama članice, članice i naraštajke. Uz kategorije Sokola nastupile su učiteljska i gradanska škola, koje su s puno elana, smisla i volje izvele vežbe na opče zadovoljstvo. Zadnje dve tačke su završene ig-rom i to: članice su igrale »Košku«, a članovi »Odbojniku«. 'Igre su se vršile vrlo živo i borbeno. Javnost je s velikim interesom pratila, a pojedinci su se spretnošću i umešnošću istakli. Javni čas je postigao svoj cilj, jer se mostarska javnost živo zagrijala za sokolski rad. 5 juna u 6 sati ujutro su se natc-cale seoske čete mostarskog društva i to u redovnim i prostim vežbama, trčanju, bacanju kugle, skoku u dalj, skoku u vis i vučenju konopa. Nate-canja izmedu četa su vršena vrlo živo. Rezultati su, uzevši u obzir njihov naporni svakodnevni rad, dobri. 1 osle podne su istupile seoske čete na jav-nom času SOKOLSKO DRUŠTVO LJUBUŠKI Naraštajski dan Dana 5 juna o. g., naše Sokolsko društvo održalo je »Naraštajski dan« na vrlo svečan i doličan način. Rano ujutro u 4 sata obavljeno je natecanje dece i naraštaja pod vodstvom prednjaka brače Mesihoviča i Aralice te sestre Delič, koje je trajalo do 7 sati. Celoga dana prodavane su otkup-ne značke, a u 5 sati posle podne od-vežbane su neke vrlo isprobane vežbe od dece i naraštaja u dvorištu Poreske uprave. Na javnom nastupu istupio je i muški naraštaj naše agilne Sokolske čete Klobuk s jednom tačkom prostih vežbi, koja je izvedena na potpuno zadovoljstvo prisutnih. Naveče održana je u sOkolani akademija, koja je odlično uspela. Župa Niš SLET SOKOLSKE ŽUPE NIŠ Nj. V. Kralj prisustvovao javnoj vežbi. 11 i 12 juna o. g. obavljen je u Nišu VIII župski slet, koji je veoma uspeo ne samo po broju učesnika na njemu i po izvodenju njegova programa, nego još više po tome, što je grandioznom manifestacijom sokolske misli, uspeo da u ovoj našoj sredini zatalasa sve žive nacionalne snage, i izvrši afirmaciju Sokolstva kao temelja nacionalnog pregnuča i nacional-nog napretka. Pored ovoga, Sokoli, skupljeni iz cele župe, sa teritorije Moravske i jednog dela Vardarske banovine, imali su tu sreču da u svojoj sredini, vide i pozdrave svoga Kralja, uzvišenog roditelja svoga Starešine, koji je, poklanjajuči svoju visoku paž-nju Sokolima, još jednom više istakao značaj koji Sokolstvo ima za podiza-nje i vaspitanje novih generacija, novih stubova u zgradi močne Jugoslavije. Sokoli Niške župe, neizmerno ceneči ovu visoku ljubav i pažnju Nje-govog Veličanstva, pozdravili su Ga beskrajnim oduševljenjem. Sama organizacija slcta izvršena je mnogo rani j e, vrlo savesno i pazljivo u svima pravcima. Program je izveden ovako: 11 juni. Prvoga dana sleta, pre i po podne stizala su brača posebnim sokolskim kao i redovnim vozovima, tako, da je več po podne Niš dobio živu sliku, u ko j oj su se er venile sokolske košu-lje i isticala živopisna narodna odela seoskih sokolskih četa, koje su se ovoga puta naročito isticale i koje su svojim nastupom pokazale, da je sokolska ideja čvrsto zahvatila koren u se-lima Moravske i Vardarske banovine. Do 17 časova, stigla su skoro sva drii-štava i čete koje su učestvovale na sletu, pa je izvršen njihov razmeštaj za nočište. U 18 časova održan je zbor društvenih načelnika. U 20 časova krenula je iz soko-lane povorka s bakljadom, koja je burno pozdravljena od gradanstva, prošla glavnim ulicama Niša, došla pred Banovinu da pozdravi gosp. bana. U ime Sokola, g. bana je pozdra-vio br. Radovan Dimitrijević, starešina župe. 4 0 11 Burno pozdravljen od Sokola, g. ban Jeremija Živanovič, sa balkona banske zgrade, u toplom, bratskom govoru naglasio je pre svega značaj Sokolstva koje ono ima za budučnost i napredak našega naroda i države, pa preko njega i celog Slovenstva. Svoj .govor završio je poklikom N j. V. Kralju, Prestolonasledniku letru i Jugo- Bura oduševljenja i poklika doče-kala je ove završetke reči g. bana, a muzika željezničarskog društva »Konstantin«, koja je Sokole mnogo zadu-žila svojim bratskim učestvovanjem na svima priredbama sleta, završita je ovu manifestaciju sveslovenskom him- nom »Hej Sloveni. • •« Odavde jc povork#, otisla pred stan br. Andona Andonoviča, trgovca, koji ovoga puta poklanja zastavu žup-skom naraštaju. Tu je br. Andona, toplo pozdravio naraštajac, buduci za-stavnik, br. Slobodan Mihajlovic, koji je u svom govoru izrazio zahvalnost br. Andonu na poklonu,_ kojim je i ovom prilikom posvedocio svoju ljubav za Sokole, a naročito za njegovu uzdanicu, njegov naraštaj. br. Slobodanu, odgovorio je br. Andon iskrenim rečima, kojima je zahvalio na pozdravu i nar. naglasio,^ da u ovom pozdravu omladine nalazi potstrek za dalji rad, koji če do kraja biti posvečen Sokolima i Sokolstvu. Sa klicanjem br. Andonu, povorka je otišla do sokolane, gde je več sve bilo spremno za akademij u. Akademija je počela u -1 cas, a izvedena je u iskičenom dvorištu sokolane po programu, koji je spremilo župsko načelništvo. Vcžbala su deca, naraštaj niškog Sokolskog društva, članice društva iz Caribroda u narod. nošnji pevajuči narodne pesme, deca iz Pirota kozačku igru, članovi i članice S. d. Niš, vojska i dr. Istoga dana, a u vezi sa sletom, otvorena je u sokolani i izložba slika i fotografija iz života župe i njenih društava, pa je obiljem materijala iza-zvala opšti interes Sokola, koji su je za sve vreme posečivali. 12 juni. U 4 časa ujutro, muzika »Konstantina«, koja je prošla kroz grad, objavila je početak glavnih sokolskih svečanosti, a u isti mah pozivala Sokole na zborna mesta. Več u 4.30 počela su u sokolani takmičenja članova u vežbanju na spravama, kao i lakoj atletici. Utak-mice su završene do 8, pa je za prvaka župe proglašen br. E. Golovko, inače župski putujuei prednjak. U isto vreme su na slčtištu (igra-lište S. K. »Pobede«) pod rukovod-stvom br. župskog načelnika Dušana Putnikoviča i sestre načelnice Lenke Tomašič, obavljene probe svih veža-ba za javni čas, koje su trajale skoro do 10 časova. Tada je formirana povorka, koja je u 10.30 pošla sa sleti-šta sa 4 sokolske muzike u grad. Povorka je bila veličanstvena. Takve ovde još nikad nije bilo, duga preko jednoga km, u ko j oj je učestvovalo skoro 2000 Sokola, a koja je svojom pojavom izazvala spontane pozdrave gradanstva, koje je svuda oduševlje- no klicalo Sokolima i pojedinim dru-štvima, a naročito seoskim četama, koje su sada prviput nastupile u ovo-likom broju. Prošavši kroz glavne ulice, Sokoli su se zaustavili pred Opštinskom ku-eom da pozdrave grad Niš, koji ih je ovako srdačno dočekao i primio. Tu je pukovnik br. Drag. Živanovič, starešina S. d. Pirot, u ime svih Sokola oduševljeno pozdravio Niš, a u isti mah naglasio radost i zahvalnost Sokola što su u Nišu ovako bratski primljeni. Odgovorio mu jc, u ime grada, pretsednik opštine br. inž. Mih. Cavdarevič temperamentnim govorom, punim sokolskog poleta i oduševljenja. — S gromkim Zdravo! bratu starešini Sokola kraljevine Jugoslavije i Kraljevskom Domu, završio je br. Cavdarevič svoj govor, burno po-zdravljen od Sokola, kao i vehkog broja gradanstva. — S ovim je bio završen prepodnevni deo programa, pa su se Sokoli razišli iz sokolane. Javna vežba bila je zakazana za 16.30 časova, ali več posle 14, svet je v masama išao prema igralištu »Pobede«, žureči da na vreme zauzme mesto. U isti mah su i Sokoli dolazili iz svojih stanova, pojedinačno, a i u grupi uz zvuke svoje muzike, ili uz pesmu. Sve je hitalo da ne zadocni, jer se znalo da če program početi tačno na vreme, ukoliko pre, što se oče-kivao dolazak Nj. V. Kralja. U od-redeno vreme, sva su mesta, kako na tribini, tako i sedišta van nje i staja-nja, bila potpuno zauzeta. Igraliste »Pobede« bilo je inaleno da primi svu onu masu sveta iz Niša i okoline, koja je želela da prisustvuje ovoj glav-noj priredbi sleta i da vide Nj. V. Kralja kad bude došao i otišao. Računa se da je na sletištu bilo do 10.000 duša. Pred sam početak programa, tu je več bio g. ban Jeremija Živanovič, podban g. Todorovič, general g. Josif Kostič, komandant armijc, gg. komandanti divizije, pretsednik opštine, zastupnik Ministra za fizičko vaspitanje g. dr. A. Konstantinovič, a 16.30 stigao je Ministar prosvete g. Drag. Kojič. Odmah po njegovu dolasku, otpočeo je obred osvečenja i predaje Župa Novo mesto ŽUPNI ZLET Zlet Sokolske župe Novo mesto, ki jc bil 11. in 12. junija t. 1. v proslavo 45 letnice sokolskega društva Novo mesto, je za nami. Imeli smo najlepša dneva, ki sta naše slavje še prav posebno poveličala. V soboto ob 15. uri so se pričele na Loki tekme, ki so se nadaljevale v nedeljo zjutraj. V soboto ob 20. uri je bila v sokolskem domu svečana seja društvene uprave. K nji so bili povabljeni uradi in narodna društva. ,prust" veni starosta je govoril o čuvstvih hvaležnosti, lepote in ponosa, ki nas navdajajo ob 45 letnici našega društva. Ob 21. uri je krenil po okrašenem me- naraštajske zastave poklona br. Andona Andonoviča. Svi vežbači več su bili postrojem na vežbalištu, I po cr-kvenom obredu, koji je izvršio okr. prota g. Pavle Stojanovič sa vojnim protoni g. Jeličem i đakonom g. L. Ži-vadinovičem, brat Andon je razvio zastavu i predajuči je naraštaju odr-žao topao govor, u kome je naglasio da je predaje naraštaju Sokolske župe Niš s tim, da ide »Najboljem medu najboljima«, (kako stoji i na njoj), da ide od »dobrih boljima, od naraštaja naraštaju, da ga sokoli i vodi kroz život koji če ga osposobiti za slnžbu svome narodu i svome Kralju«. Bratu Andonu je odgovorio br. Spascje Ne-šovič, obračajuči se u isti mali i naraštaju, iznoseči značaj ovog znamenja za koje če se svake godine takmičiti i odnositi da ga čuva najbolji, imajuči uvek na umu da j c on simbol sokolske misli i ideala, a u isti mah opremajuči se za život i službu svome rodu, radi učvrščivanja temelja naše domovine. Završio je obračanjem br. Andonu: »Brate Andone, u ime Sokolske župe Niš, od srca ti hvala na ovomc daru. Tvoje ime poginuti neče, dok sokolskog traje naraštaja; večna smena, večno če te slavit! Jatili se takvi Sokoli! Bratu Andonu kliknimo Zdravo! Otadžbini Zdravo!« Njegov poklik dočekali su Sokoli oduševljeno, pa je on još dugo odiekivao sa svih strana, dok su oni odlazili sa vežbališta da se spreme na nastup. U tome momentu, javljen je dolazak Nj. V. Kralja. Pred Njime je stigao maršal dvora general g. Aca Dl* mitrijevič, što je bio znak da če usko-ro stiči i Njegovo Veličanstvo. I za-ista, oko 17 čas. muzika zasvira him-nu, a od ulaza se začu klicanje, koje je odjekivalo na sve strane. Nj. V. Kralj izišao je iz automobila i kroz špalir članova u odorama stalno po-zdravljan, nasmejan, vedar, raspolo-žen došao do počasne lože, u pratnji starešinstva župe. Tu se pozdravio s g. ministrom, banom, kom. armije i pretsednikom opštine i ostalima, pa je zauzeo svoje mesto u loži. Uz Njega jc sedeo g. ministar prosvete, a u drugom redu g. ban, komandant armije, prvi adutant g. general Jcčme-nič i pretsednik opštine Nj. V. je pri-sustvovalo skoro celoj javnoj vežbi, s velikim interesovanjem prateči izvo-denje svih tačaka programa i p^zdrav-ljajuči njihov uspeh. Tačke su se reti al e ovim redom: muška deca (174); ženska (104); muški naraštaj (64); ženski (30); Rusi — kozlja (25); seoske čete — zajednička vežba (228); deca iz B. Palanke (30—28—41); seoske čete Trnjane — vežbe s puškama (28); sokolska koniica — karusel (28): Že-ljezn. škola (88); vojska: 16 p. p. (106); B. p. p. (28); članice (46); vežbe na spravama (30); vežbe članova i članica Ruskog Sokola (38) i konkuripik sokol. konjiče. Veoma bi teško bilo pojedinačno govoriti o izvodenju svih ovih tačaka. jer zaista, sve su bile izvedene dobro. Pred završetak vežbanja, Nj. V. Kralj jc napustio sletište, oprostivši sc sa starešinom župe i dr. prisutnim članovima starešinstva izrazivši svoje zadovoljstvo i dopadanje. Narod je istakao zadovoljstvo radom sokolskih četa i izrazio zelju, da se u tome prav-cu i nroduži. Uz zvu'kove himne i oduševljeno klicanje okupljenoaa naroda, Nj. V. Kralj vratio se u Nišku Banju. Uveče je opština kod »Palasa« priredila banket. Uspeli slcta jc znak — prodiranja sokolske misli u najširc slojeve našega nafoda i služiče kao potstrek za dalji sokolski rad. — 1 M. A. M. • • stu izpred sokolskega doma. Ki je bil razsvetljen in okrašen s sokolskim emblemom in letnicama 1887. in 1932., dolg sprevod, v katerem so bili, vsa sokolska družina, vojaštvo in gasilci. Prebivalstvo je sprevod na vsej poti navdušeno pozdravljalo. V nedeljo se je zbralo članstvo v kroju z naraštajem, deco in vojaštvo na Loki in odkorakalo na kolodvor, da sprejme godbo sokolskega društva Ljubljana I in Sokole, ki so se pripeljali z dopoldanskim vlakom. S kolodvora se je pomikal dolg in pisan sprevod s konjeniki na čelu, s 4 zastavami in z dvema godbama po senčni in slikoviti stari cesti čez kapiteljski vrh v mesto, kjer so ga pričakovali in pozdravljali meščani In okoličani. Z marsikaterega okna se je NJ. Ve?. Kralj pssmaira vežbe Xa vsesolcolsM sclei v 'Pragi priporoča knjigarna Učiteljske iislcarne v JCjubljani vsem, ki mislijo sedaj v Srago, razne vodiče in načrte po Sragi in okolici v češkem in nemškem jeziku vsipalo cvetje na sokolske vrste. Sprevod se je ustavil pred mestno hišo, ki je bila kakor v svatovski obleki. Na oknih hranilnice je klical sokolski pozdrav: zdravo. Pred mestno hišo je nagovoril sprevod župan dr. Režek s prisrčnimi in iskrenimi besedami. Za pozdrav se mu je zahvalil odposlanec Saveza br. Kajzelj Bogumil iz Ljubljane. Ob 10Vi se je pričela javna telovadba vseh oddelkov pod vodstvom župnega načelnika. Po končani telovadbi so se zbrali članstvo v kroju, naraščaj, deca in vojaštvo, ki je tudi nastopilo z vajami s puškami, na telovadišču, da posluša govor župnega staroste br. dr. Vašiča Ivana, кИје z izbranimi besedami in mislimi trkal na naša sokolska srca in čuvstva. Nato se je pričela narodna veselica, ki se je končala v najlepšem redu. Zlet sokolske župe Novo mesto so počastili odposlanec Saveza br. Kajzelj Bogumil, starosta župe Ljubljana br. dr. Pipenbacher, štirje zastopniki župe Maribor in dva zastopnika župe Karlovac Župa je prejela tudi še pismene in brzojavne pozdrave. Zlet Sokolske župe Novo mesto se je obnesel v vseh pogledih. Trdno smo prepričanj, da bomo imeli od njega dosti dobička, saj je marsikoga predramil iz brezbrižnosti, ga vnel za Sokolstvo in potrdil v sokolski veri. Vse to bi bilo treba prijeti in ne izpustiti. Sokolstvo bo moglo opraviti s pridom svoje poslanstvo le, ako bo zajelo čim več našega naroda. Le škoda, da imamo v Novem mestu tako malo takih, ki bi hoteli prijeti za sokolsko delo, ki mu peščica dosedanjih delavcev ni kos. Sokolsko društvo Novo mesto bi samo lahko postavilo na telovadišče nekaj sto telovadečih, ko je tu vse polno mladine v osnovni in meščanski šoli ter na gimnaziji. Razen tega je tudi še trgovski in obrtni naraščaj. Vso to mladino bi bilo treba zbrati in privesti v naše vrste. Radi priznamo trud in prizadevanje nekaterih, zlasti župnega in društvenega načelnika br. Papeža, ali kaj, ko pa ne zmorejo sami vsega, ako bi se tudi bavili samo s sokolskim delom. Delo bo treba pač razdeliti Župno in društveno načel-ništvo bo treba poveriti dvema različnima bratoma, ker en sam ne zmaguje obojega. Ob 45 letnici naj bi se Sokolsko društvo Novo mesto zavedlo, da je dolžno pritegniti k sebi in prekvasiti vse Novo mesto. Ta dolžnost je sedaj mnogo lažja, kakor je bila prej. Župa Novi Sad? SOKOLSKO DRUŠTVO PETRO-VARADIN Posle dugogodišnje teške borbe za opstanak, Petrovaradinsko Sokolsko društvo, požrtvovnim radom svoje uprave i predusretljivošću gradskog Poglavarstva, steklo je svoj dom i tako osiguralo sebi rad i napredak. Uz sudelovanje mnogobrojnog gradanstva otvoren je na svečan način sokolski dom, koji je gradski načelnik predao Sokolskom društvu na upo-trebu. Starešina društva br. Višoševič u lepom pozdravnom govoru istakao je ulogu Sokolstva, čije su ideje vodilje istina, lepota i dobrota u nacionalnom i društveno m životu. Osobito dirljive reči izrekao je je-dan mali učenik Sokolič, koji sc je u une školskc dece Sokoliča zahvalio svi-ma koji su doprineli da se u Petrova-radinu podigne sokolski dom. Zgodne prigode, sokolske deklamacije i pesme doprinele su da se je prisutno gradaa-stvo razdragana srca uputilo prema letnjem vežbalištu gde je bio održan vrlo uspeli javni čas. Na veče je održana akademija. Sada, kad društvo ima svoj dom, sveopšta je i opravdana nada, da če Petrovaradinsko društvo u svima prav-cima sokolskog rada napredovati i postati snažna privlačna tačka za cco grad. Ko zna kako se je teško krčio put u zatrovanoj sredini, taj može biti sretan ovim uspehom. SOKOLSKO DRUŠTVO BEOČIN U nedelju 12 juna priredili su društva Beočin i Vrdnik zajednički izlet i javne vežbe, u kojima su učestvovala i društva St. Futog i Cerevič. — Velika povorka u kojoj je uče-stvovalo muške dece 98, ž. dece 112, m. nar. 38, ž. nar. 26, m. članstva 52 i ženskog članstva 41, krenuta je dostojanstveno s muziko m na čelu u 8 i po sati pre podne od škole fabrike cementa kroz selo Beočin u šumu beo-činskog manastira, zvanu »Hladna voda«. — Najpre su održane probe ve-žaba, a zatim se je igralo i pevalo. (Posle podne u 3 sata otvorio je starešina društva Beočin br. Đ. Bor-kovič javnu vežbu pozdravnim govo- rom, u kojem je tumačio rad Sokolstva u nacionalnom pogledu. U ime društva Vrdnik otpozdravio je brat Pavle Peter, izloživši dužnosti Sokola. Zatim su otpočele javne vežbe dece, narašta-ja i članstva. Sve su vežbe izvedene vrlo lepo i skladno, a članovi su izvodili i vežbe na spravama. Publike je bilo preko 500, koja je vežbe pozdravljala burnim aplauzom. Na molbu društva Beočin odigralo je društvo Vrdnik igru odbojka, koja je bila pračena s mnogo interesa, te če i društvo Beočin sada uvesti ovu igru. Naročito ističemo, da je bratsko društvo Vrdnik došlo u Beočin preko Fruške gore i nakon 6-satnog hoda iz-velo sve vežbe vrlo precizno i time dokazalo, da Sokoli ne Žale trud, ma-kar da je težak i dalek put Župa Osijelc IZ UPRAVE ŽUPE Sednica izvršnog odbora ođržana 18 maja o. g. stvorila je sledeče "važni-je zaključke: Imenuje se uprava čete Podvinje (društva Slav. Brod) sa starešinom i prosvetarom češič Josipom 1 načelnikom Krajnovič Marinom na čelu. Starešina izveštava, da do sada nisu udovoljili svojim dužnostima još 2 društva i 23 čete, pa usled toga nisu kod ovih jedinica razrešene stare uprave, niti imenovane nove uprave. Zaključuje se da ove jedinice obidu okružni načelnici i da o njihovom stanju i radu podnesu tačne izveštaje, odnosno svoje predloge. Zaključuje se da se ostavi na snazi odobrenje uprave župe da društvo Darda održi svoju priredbu razviča društvene zastave dana 12 juna o. g., a da se župska priredba o natecanju dece i naraštaja odloži. O danu te priredbe ima da done-se zaključak TOŽ i da podnese predlog upravi župe na odobrenje. Na is-pražnjena mesta članova uprave Sokolskog društva Andrijevci imenuju se: za tajnika Baič Đuro, za blagajnika Špicer Mavro, za načelnika Rožac Josip, za zamenicu načelnice Đurašković Katica i za ‘člana suda Baič Duro. Pri-ma se na znanje izveštaj društva Vukovar da če iz svojih sredstava nabaviti 1 prelaznu nagradu za omladinsko natecanje. Za javnu vežbu društva Pe-trovac (29 maja o. g.) odreduje se kao izaslanik župe brat Čič Ljudevit, tajnik ove župe, te če mu se priključiti jedan od brače tehničara, kojeg če odrediti Načelništvo župe. Prima se na znanje, da je uprava župe Novi Sad od svojih sredstava votirala ovoj župi 10.000 dinara. Sednica Izvršnog odbora, održana 25 maja o. g., stvorila je sledeče važni-je zaključke: Imenuju se uprave sledečih jedinica: četa Gaboš (društva Vin-kovci) sa starešinom Turičanin Ignja-tom, prosvetarom Laskovič Stevanom i načelnikom Kojčinovič Vlajkom; četa Podravska Moslavina (društva Doni i Miholjac) sa starešinom i prosvetarom Matkovič Durom i načelnikom Trcovič Josipom; četa Donja Motičina (društva Našice) sa starešinom Grepl Josipom i prosvetarom i načelnikom Guljaš Florijanom. Prima se na znanje da su u II kurs školc za obuku vojnika za vode sokolskih četa primljeni: Buček Stjepan (Čepin), Majher Ferdo (Andrijaševci - Rokovci), Matoševič Marico (Sibinj), Smolič Doka (Gornji Miholjac) i Vukovič Martin (Otok). — U Sok. društvu Kneževo imenuje se za načelnika brat Liščič Duka, a za tajnika sestra Fogl Jelena. — Votira se Din 100 kao prilog župe za klin na novoj zastavi Sok. društva Darda, koja če se 12 o. m. osvetiti — Prima se na znanje izveštaj načelnika župe, da se ove godine neče održati župsko nate-canjc dece, več da če se isto održati samo po okružjima. Naraštajsko natecanje za prelaznu naraštajsku zastavu župe održače se u Dardi 12 juna o. g. Pregled vežbača za natecanje u Pragu društva Osijek Donji grad i Vinkovci izvršiče se izmedu 5 i lO juna ove god. — Zaključuje se, da se u mesecu julu održi jedan 14 dnevni prednjački tečaj u Osijeku. Svaki učesnik uplačuje 100 dinara, a ostale troškove snosi uprava župe. IZ NAČELNIŠTVA ŽUPE Tečaj za obuku vojnika-Sokola Ministarstvo vojske i mornarice organizovalo jc u Beogradu več drugi tečaj za obuku vojnika za vodnike sokolskih četa. Te tečajevc vode sokolski radnici iz Beograda. Prvi tečaj pohađalo je 5 vojnika, članova naših sokolskih društava i četa i to: Čepin, Andrijaševci-Rokovci, Sibinj, Gornji Miholjac i Otok. Drugi tečaj, koji je započeo 9 maja i trajače do 25 juna o. g, pohada dalj-nja 4 vojnika iz sledečih naših jedini-ca: Bankovci, Belišče, Podravska Slatina i Torjanci. Poduzeti su korači da Ministarstvo vojske i mornarice sve tečajeve oslobodi od daljnjeg služenja u kadru i da ih Ministarstvo za fizičko vaspi-tanje naroda materijalno pomogne, kako bi mogli posetiti slet u Pragu. ŽUPSKI 14-DNEVNI PREDNJAČKI TEČAJ Ovaj tečaj održače se u Osijeku u drugoj polovini meseca jula. Tačan datum javiče se naknadno. Tečaj je samo za članove i biče primi j eno maksimalno 70 članova. Poimenične prijave treba poslati najkasnije do 30 juna ove godine. Načelništvo župe ima pravo, da primi eventualno manji broj, nego što društvo javlja. U ime troška treba svaki tečajac poneti 100 Din. Ostatak troškova snosi župa. Prehrana i smeštaj biče vero-vatno u »Dačkom Domu«. Načelništvo Sok. okružja Slavon. Požega priredilo je 3 maja o. g. jedno-dnevni tečaj za načelnike svojih jedinica. Zastupane su bile sve, osim četa Vilič Selo i Ruševo. Na tečaju predavano je o novim zapovedima za redovne vežbe (brat J. Ričko), o štafetnom trčanju (brat P. Pavlovip), o natecanju dece i o odbojci (brat M. I. Blažek). Sve je takoder i praktično izvedeno. Načelništvo Sokolskog okružja SI. Brod održalo je sednicu 16 maja o g. u Slav. Brodu. Zastupane su bile sve jedinice osim društva Nova Kapela Batrina i Brodski Drenovac te četa Svilaj. Zaključeno je, da se okružno natecanje za prelaznu okružnu zastavu održi dana 28 avgusta o. g. u Slav. Brodu Okružni slet če se održati 4 septembra (ili 11 septembra) u Oriov-cu, jer to društvo tog dana otvara svoj dom. S natecanjem za prelaznu zastavu (28 VIII) održače se i natecanje dece u smislu ovogodišnjeg župskog programa. 19 juna o. g. održavaju se »okružni izleti«. Za zapadne jedinice okružja organizira izlet Sok društvo Sibinj i vodi zamenik okr. načelnika brat Siber, a za istočne jedinice organizira društvo Slav. Brod, a vodi načelnik okružja brat Dekval. Na tim zajedničkim izletima obaviče se pokusi za proste vežbe i probna nateca-nja u lak oj atletici. IZVANREDNA SEDNICA ŠIREG TOŽ održana je 22 maja u Osijeku. Pri-sutni načelnici Sokolskih okružja: Na-šice, Podr. Slatina, Osijek, Slav. Brod, Slav. Požega i Vinkovci. 'ispričani: Da-kovo i Vukovar. U opčoj raspravi kon-statovano je da je uspeh štafete dobar. Zaključeno je da svi okružni načelnici podnesu, o toku štafetnog trčanja pismeni izveštaj, iz kojeg če Načelništvo sastaviti celokupan, konačni izveštaj. Odnosno održanja omladinskog natecanja zaključilo se, po svestranoj i iserpnoj raspravi, da se u ovoj godini uopšte ne održi. Preporučuje se okružjima, da održe okružna natecanja i da dostave NačelniŠtvu župe svoje opaske i primedbe. Celi program tih takmičenja izvršiče se u godini 1933. Naraštajsko natecanje održače se 12 juna c. g. u Dardi, ali u ograničenom opsegu, t. j. samo kao natecanjc za prelaznu naraštajsku zastavu župe. Učestvuju dakle samo odeljenja. Odreden je datum pokusnih natecanja za takmičenja u Pragu. Pregled prostih vežbi učenika za Prag izvršiče okružni načelnici. Isti za te preglede i odgovaraju. Za ostale ovogodišnjc u-takmice odreduje se datum 21 avgusta (natecanje članova i članica sokolskih četa i finalne utakmice u odbojci). Na predlog brata Glasnera zaključeno je odigrati u odbojci: u okružjima za prvenstvo okružja, — posle u grupama po tri okružja i konačno u župi. Raz-deoba grupa, kao i datume do kojih treba pojedine utakmice izvesti, odre-diče Načelništvo župe. Osma redovita^ sednica TOŽ održana je 31 maja. Načelnik poziva članove Tehnič’kag odbora župe, da u ve-čem broju sudeluju sednicama šireg TO, gde su prisutni i svi načelnici okružja Baš je to od velike važnosti, kafo> bi se vazda znalo stanje kao i mišljenje jedinica na terenu. — Po-kusno natecanje sa vrstama, pripravljenim za Prag, vršiče se izmedu 5 i 10 juna o. g. Sudački zbor za taj pregled sačinjavaju: ing. Kvapil, Šafarž, Muk, Ludenhauzer i Šijanovič. — Suče za naraštajsko natecanje u Dardi 12 o. m. odrediče načelnik župe. Ti suci če biti sazvani, da im se rastumač: način su-denja. — Vodstvo transporta za Prag preuzeče I zamenik načelnika župe br. Jar. Šafarž i načelnica župe sestra Slava Kovalska. Transport če se razdeliti u manje grupe po 50 učesnika Te če grupe voditi članovi TOŽ i ovakve sačinjavače temeljne jedinice za vreme puta u Prag kao i za vreme borav-ka u samom Pragu. Sokolsko društvo Andrijevci priredilo je na Duhove izlet u obližnju šumicu pod vodstvom svog starešine i svog prosvetara. Izletu su prisustvo-vali članovi svih kategorija. Bilo je živo i veselo. Na livadici kraj šume igrale se razne igre i pevale rodoljubne pesme. Tako je vreme brzo prolazilo i svi su sa izletom bili veoma zadovoljni i molili brata starešinu, da takvim priredbama nastavi. Sokolsko društvo Beli Manastir priredilo je 2 maja o. g. sokolsku zabavu, čiji je čist prihod bio namenjen za gradnju mesnog sokolskog doma. Zabava je priredena u duhu opštc pri-vredne krize, u skromnom opsegu, ali ipak — pošto su ovde naše zabave naročito popularne — prostorije su bile dupkom punc. Brača diletanti su izveli lepo uvežbanu aktovku na zadovoljstvo posetitelja. Ženski i muški naraštaj skladno je i sa zavidnom veštinom ot-pevao par narodnih pesama, a vrhunac uspeha postignut je s vrlo uspelom iz-vedbom narodnog plesa u 7 slika u bogatim, živopisnim narodnim baranj-skim kostumima, koju je izveo naraštaj. Blagodareči štednji oko priredbe, pored moralnog, postignut je i mate-rijalni uspeh sa oko 30*00 dinara čistog prihoda za fond gradnje doma. Sokolska četa Dak. Selci održala je u nedelju, 5 juna, sednicu uprave, kojoj je prisustvovao opčinski načelnik i pretsednik Hrvatske čitaonice, radi što svečanije proslave posvete zastave, koju ova četa prireduje 19 o. m. Toj če svečanosti prisustvovati mnogo gostij u iz Dakova i okoline te mesne korporacije. Sokolsko društvo Habjanovci priredilo je 22 maja o. g. u Bizovcu pro-slavu stogodišnjice rodenja dra Miroslava Tirša. Program je bio sledeči: 1) Himna, 2) Predavanje o dru Miroslavu Tiršu, 3) Vežbe, 4) Deklamacije, 5) Igrokazi: »U bogatoj kuči« i »Prodano srce«. Sokolsko društvo Nijemci održalo je 15 «iaja o. g. javnu vežbu. Brat starešina održao je lep pozdravni govor. Vežbe po dcci (muškoj i ženskoj), po naraštajima i članovima, izvedene lepo i skladno. Izmedu vežbi se deklamo-valo. Naraštajke su pevale sokolske pesme, a javna vežba je završena pe-vanjem himne i živom slikom muške dece. U 8 sati uveče održana je zabava, koju je otvorio brat zamenik starešine pozdravnim govorom. Pozorišni otsek je dao igrokaz »Šilom lečnika. Izvedba je bila dobra. Program zabave je za-vršen sa dve slike, koje su izveli članovi. Posle zabave je bila igranka Mo^ ralan i materijalan uspeh tih priredbi je vrlo dobar. Sokolsko društvo Osijek Donji grad priredilo je svoju javnu vežbu u nedelju 5 o. m. u dvorištu »Slavija kina«. Na toj javnoj vežbi nastupilo je blizu 200 vežbača i vežbačica sviju kategorija. Cela je priredba trpela od toga, što je prostor za takvu priredbu premalcn. Sve jc vežbe pratila društvena fanfara, koja je dopodne apsolvirala i budnicu i pokuse. Sama javna vežba počela je sa župskim vežbama ženske dece (28 vežbačica). Sledile su župske proste vežbe muške dece (28 dečaka). Na početiku vežbi ženske dece (razmak), gde se imitiraj u »vozovi«, treba da se tempo stalno ubrzava (»teretni, osobni i brzi voz«). Za igre muške i ženske dece bilo je tako malo prostora, da nisu došle nikako do izražaja. Nastup muškog (32) i ženskog (28) naraštaja bio je več znatno skladniji. Vežbale su se proste vežbe, odredene za nastup na sletu u Pragu. Vežbe 3 odeljenja na spravama (članovi, naraštajci i muški prednjački zbor) trpilc su isto radi skučenog prostora. Dobre su bile vežbe naraštajaca na stolu i članova na ručama. Prednjački zbor na preči običfm bolje vežba, nego što je vežbao tom prilikom. Nastup članica (20) s prostim vežbama za slet u Pragu bila je najbolja tačka programa. Članovi (32) s prostim vežbama za Prag su u zadnjoj vežbi bili nešto neskladni. Sokolsko društvo Petlovac i pored teških prilika koje naročito vlada-ju na selu, u kratko vreme svog op-stanka, vrlo lepo se razvilo. Nabavilo je sprava i broji danas 90 vežbača. Kada je tu ljubav za Sokolstvo, jaka volja i kada se bratska srca slože — svašta se uraditi može! U nedelju 5 o. m. održana je u Petlovcu javna vežba. Ista je bila od-redena za 29 maj, ali zbog vremenskih nepogoda toga dana, bila je odgodena na osam dana. Ovaj puta je. bilo lepo i priredba je posve uspela. Petlovac je toga dana imao svečan izgled. Na svakoj kuči i kučici vijoriia se naša jugoslovenska trobojnica. Po podne u dva sata bio je aa staniei svečani doček gostiju Svrstana povorka krenula je kroz selo na vež-balište. Napred zastava, zatim glazba, mali mornari i marnarice Jadranske Straže iz Branjinog Vrha, naraštaj Sokolske čete Bar. Petrovo selo u svojoj divnoj narodnoj nošnji, zatim deca, naraštaj i članovi Sokolskog društva Petlovac. Vežba je počela u 15.30 s. Mali mornari Jadranske Straže vežbali su sa zastavicama i veslima. Mornarice s venčičima. Deca iz Bar. Petrovog sela izvela su igre uz pesmu. Deca naraštaja i članovi Sokolskog društva Pe-tlovac izveli su propisane vežbe za ovu godinu uz pratnju glazbe duvačkog orkestra. Vežbali su i na spravama. Sve vežbe, kao i nastupi, izvedene su dobro, uz burno odobravanje gledalaca. U toku ovog meseca Sokolsko društvo Petlovac namerava da održi u obližnjim selima Luču i Novom Bez-clanu, u kojima još nisu osnovane Sokolske čete, dve propagandistične javne vežbe, kako bi se steklo što više prijatelja Sokolstva Sokolsko društvo Podr. Podgajcl proslavilo je 5 maja o. g. dan smrti Zrinjskog i Frankopana. Održana je akademija u novom sokolskom domu. Akademiju je otvorio lepim pozdravnim govorom brat starešina Ante Ad-žič, a o životu i delima narodnih mučenika govorio je brat Franjo Ebling. Sledila je recitacija brata Ive Alvad«, a zatim telovežbeni program. Osim ovogodišnjih propisnih prostih vežbi za mušku decu, muški naraštaj i članove bile su još izvedene razne proste i ritmifike vežbe, naročito uvežbane za ovu akademiju. Naraštajci i člaliovi nastupih su još i na ručama. Priredba je kako u moralnom tako i u materi-jalnom pogledu vrlo dobro uspela. Sokolsko društvo Sotin priredilo je 22 maja o. g. izlet na »Skelu« (na Dunavu), udaljenu 3 km od mesta ^ U 13 sati krenula je povorka od 50 članova i naraštaja u odorama. Na cilju su članovi izveli praške vežbe i posle njih nastupio je naraštaj sa nekoliko uspelih vežbi. Posle vežbovnog programa nastavljeno je sokolsko veselje u* pesmu, dok u 19 sati načelnik nije najavio trubora polazak za Sotiu. Vladao je potpuni reo i disciplina te au Sotinčani veoma zadovoljni i ponosni na svoje Sokolsko društvo. Sokolska četa Vaška održala je u nedelju 29 maja o. g. akademiju. Na programu su bile deklamacije, dečji igrokaz i proste vežbe za Prag. Sokolska četa Vrbanja održala je svoju ovogodišnju Zritijsko-Frankopan-sku proslavu sa mnogo uspeha. Posle službe božje održana je u školskoj zgradi svečana akademija, koju je lepim proslovom otvorio prosvetar brat Nikola Milanovič. Zatim su deca otpe-vala himnu. Posle pevanja himne predavala je o pogibiji Zrinjskog i Frankopana sestra Jakšič. Sledio jc niz deklamacija vrlo lepih pesama. Učeniei više narodne, Skole izveli su:.»Pogibiju Petra Zrinjskog iJlvana Krste Franko-pana«, igrokaz od Lj. Krajačiča, koji je potpuno uspeo. Posle igrokaza eu otpevali učeniei IV i V razreda dvoglasno sledeče pesme: »Smilj-Smilja-na«, »Uprem oči«, »Povela je jela« i »Poleti sivi sokole«. Zaključno slovo održao je brat Nikola Milanovič, prosvetar čete, koji je i rukovodio izved-bom celokupnog programa ove odlično uspele svečanosti. Župa Sarajevo OSNI V AN JE NOVO G SOKOLSKOG DRUŠTVA U SARAJEVU - S NAZIVOM SARAJEVO-VRATNIK Odavna se u Sarajevu osečala potreba. da se, pored Sokolskih društave Sarajevo i Novo-Sarajevo, koja svoj rad razvijaju u glavnom u donjem gradu, osnuje još jedno društvo koje če sokolski rad prenesti u gornje delove grada. ZASTAVE, VRPCE I NFŠKUDLA LJUBLJANA I sav pripada juti pribor II I lkvlm Vlrlin Pražakova ulica 8 Str. 14. »SOKOLSKI GLASNIK« God. III. — br. 26. Po želji gradana ovog dela grada, starešinstvo župe je izvršilo sve potrebne predradnje. Na 29 maja sazva-na je skupština gradana Vratnika i okolnih delova. Skupština koja je bila odlično posečena, jednoglasno je donela zaključak da pristupi osnivanju Sokolskog društva Sarajevo - Vratnik. Na skupštini su govorili član Saveza br. dr. I. Hađomerović i član župe br. R. Grdič te više gradana Vratnika. Za starešinu društva izabran je br. Fe-lim Musakadič, za načelnika br. Salko Sofič, načelnicu s. Ahida Karahasano, OKRUŽNI SLET U SARAJEVU Dne 12 juna održan je u Sarajevu o'kružni slet. Uoči sleta 11 VI popodne održano je takmičenje vežbača, koji če se takmičiti ispred Sarajevske župe na IX svesokolskom sletu u Pragu. Utakmice su vršene na svim spravama. Kao najbolji izašli su po redu: 1) vic, prosvetara br. Alija Hromić. Os nivanje ovoga novog društva i listu njegova starešinstva primilo je starešinstvo župe na znanje na svojoj sed-nici od 9 juna s uverenjem, da če novo društvo za kratko vreme postati vršna jedinica župe. Društvo je odmah započelo radom. Za sada vežba kategorija članova s oko pedeset vežbača. Na okružnom sletu koji je održan dne 12 juna u Sarajevu, društvo je na-stupilo u povorci sa 20 uniformiranih članova i velikim brojem članstva u bosanskoj narodnoj nošnji. prošlosti, sadašnjosti i naglasio zadat-ke Sokolstva a naročito Sokolstva na selu, u našoj budučnosti. Kumu je za-hvalio starešina župe br. dr. V. Besa-rovič, ističuči zasluge br. dra Sunaj-koviča na polju sokolskog rada. Pošto je izvršen defile članstva ispred zastora, počeo je javni čas sa sledečim programom: 1) Muška i ženska . _ шшш i I Zastave Jedinica kole su učestvovale na okružnom sletu Oskar Lavrač, 2) Rade Joksimovič 3) Slavko Maunagič, 4) Franjo ffihteršič, 5) Boško Kovačevič, 6) Stane Keunc (Kakanj), 7) Tomo Vrangeš, 8) Salem Jagatović, 9) Joža Kolšek (Breza). — Takmičenjima je rukovodio posebni odbor, koji je odredilo načelstvo župe. U nedelju izjutra od 6—10 sati vršene su probe za javni čas na stadionu. Posle toga je izvršena smotra članova koji idu na IX svesokolski slet u Prag. U 11 sati krenula je velika povorka Sokola sviju kategorija, na broju •edan deo povorke kroz varos do 2000. Ovu svečanu povorku prire-dili su Sokoli da manifestuju velilke rezultate kratkotrajnog rada Sokola na selu, a da u isto vreme uverc sve one koji sumnjaju u snagu Sokolstva, da je Sokolstvo kao ideja, večito mlado i večito savremeno Povorka je svo-jom impozantnošču i disciplinom po-digla duhove i zadivila patriotsko gra-cianstvo. Prošavsi dostojanstveno, uz pratnju dveju glazba, povorka se svr-stala pred zgradom Hipotekarne banke. Tu je Sokole pozdravio član starešinstva župe br. Radmilo Grdič vatre-nim patriotskim govorom u kome jc ukazao na veliki značaj pohoda Sokola na selo. Uz poklik kralju, starešini Sokola i Jugoslaviji, govornik je po-zvao Sokole da nastave svoj rad na ovorn trnovitora ali blagodarnom pu tu. Dobrom poznavaocu lokalnih prilika naročito upada u oči veliki uspeh Sokolstva na sdu. Musliman, pravoslavni i katolik stupaju bratski i s punim po-verenjem u sokolskim redovima. O seča J takovog poverenja i takovog brat-stv/* bio je uvek primarni problem bo-san-skog sela; prvenstveno treba rešiti ovaj problem ako se želi u ovo selo poči ma s Ikakovotn akcijom, jer je do-satla **nemarajući ovaj osnovni problem, propao celi niz akcija koje su težile da uđu u selo. Sokolstvo je prvo pošlo pravim putem u selo unoseči u njega prvenstveno bratsku ljubav i tnodusobno poverenje. Javni čas posle podne počeo je u 4 sata razvijanjem zastave Sokolske čete Koševo. Zastavi je kumovao starešina Sokolskog društva Sarajevo, br. dr. B Sunajkovič, koji je pred postro-jenom četom održao lep govor, u kom je jstakao značaj Sokolstva u našoj deca — vežbe J. Dopude; 2) članice — praške vežbe; 3) naraštaj sokol, četa vežbe R. Ažmana; 4) članovi — praške vežbe; 5) muški naraštaj — praške vežbe; 6) članice Sokol, četa — vežbe uz pevanje nar. pesama J. Dopuđe; 7) sprave, vežbaju sve kategorije; 8) vojska, vežbe s puškom; 9) vežbe ženskih kategorija; 10) članovi sokol četa — praške vežbe. Ceo program je izveden sa dosta tehničke doteranosti; jedino kod članica u 2 t. nastala je mala pometnja, usled jedne nezgode u glazbi. Članovi su izveli praške vežbe s čvrstim'i vršnim stanovima i snažnom dinamikom. U vežbama na spravama osobito se is-takla sigurnošču i preciznošču vrsta članova na ručama i vrsta na karika-ma. Skok i preskok dece i naraštaja bio je jedinstven. Svakako najlepša i najuspelija tačka bila je poslednja, kad su članovi sokol, četa, oko 300 na broju, izvodili, uz pratnju glazbe, praške vežbe. Jedinstvenost pokreta i sigurnost stava došla je ovde tako snažno do izražaja da je izazvala opšte div-ljenje i priznanje. Uspehom ove vežbe članovi sokol, četa oborili su potpuno i snažno celi niz naših zabluda o bo-sanskom selu i seljaku; nije ta j seljak tvrd i nepokretan; tvrd je i učmao ko ne ide pravim putem, kojim se otkri-va snaga i vrednost našega sela. Poseta na javnom času bila je odlična. Medu pretstavnicima vlasti bili su br. arm. deneral Belič, podban dr. Hadomerovič, s načelnicima, načelnik Sarajeva br. A. Mutevelič i mnogi drugi. Sve su tribine bile zaposednute. Moramo primetiti da je Sokolstvo ovaj put u Sarajevu naišlo više na potporu srednjeg i slabije situiranog gradan-stva, dok se imučnije gradanstvo videlo u vrlo malom broju. Navečer, u 8 i po sati priredena je akademija u bašči Poštanskog doma. Osobito je uspela vežba članova na konju i »Sonata« koju je izveo ženski naraštaj Uz pretstavnike vlasti, akademiju je posetila naročito sokolska mladež u večem broju, jer je akademija, u glavnom, bila njoj i namenjena. SOKOLSKO DRUŠTVO VAREŠ-MAJDAN Na 26 maja o. g. sokolski podmla-dak društva Vareš-Majdan u zajednici s podmlatkom Sokolske čete Pržiči i ovdašnjom osnovnom školom, održao je svoju akademiju u svrhu propagande za upis ovdašnje dece u sok. pod-mladak. Društveni prednjači izveli su mu-šku i žensku sok decu s odabranim vežbama, dočim su školska deca istb-pila deklamacijama narodnih pesma-ma. Akademiju je otvorio starešina društva brat inž. Bučar Josip, pred roditelj ima i mnogobrojnom decom, koja još ne učestvuju u sokolskom radu, te je u svome pozdravnom govoru is-takao potrebu njihovog učešča u Sokolstvu po primeru njihovih drugova i drugarica, koji če na ovoj akademiji podmlatka pokazati kako ih Sokolstvo sprema u jedinstvenom nacijonalnom jugoslovenskom duhu, okrepljujuei im telo i spremljajuči ih za buduče zdrave i valjane, karakterne i čestite državljane naše velike otadžbine. Zatim je član podmlatka br. Mirko Gavran ispred svojih drugova i drugarica pozdravio roditelje i ostale škol-ske drugove i drugarice, posle čega je izveden program na potpuno zadovoljstvo prisutnih. Čist prihod ove akademije namenjen je nabavu sokolskih dečijih odo-ra za siromašne članove podmlatka. SOKOLSKO DRUŠTVO GORAŽD Akademija Ruskog Sokola Dana 2 maja o. g. uvečer u soko-lani održata je akademija sekcije rus-koa Sokola u Goraždu, čijc glavno članstvo čine profesori, nastavnici i dači ovdašnjeg Ruskog donsko-kadet-skog korpusa. Akademija je počela sa sokolskom koračnicom, koju je otsvirala dačka glazba. Iza toga nastupa pevački zbor, te otpeva rusku sokolsku himnu: »Boze silni, Bože pravi---------« Nastupaju članovi s proštom vežbom IV dela če-škoslovačkog, koja se ovog sleta odigrava na svesokolskom sletu u Pragu za natečaj članova. Nastup najmanje dečice (devetorica) od 10 godina bio je tako dražestan, te se osobito dopao za to naročito udešeni dečji orkestar. Proste vežbe naraštaja bile su odlične, te je bilo više grupa s posebnim vežbama. Ruski Soko goji viteštee igre, pa je jedna četvorka pokazala pravu vešti- nu u mačevanju. Iza ovog jc vežbalo 10 naj bol jih članova na spravama: na preči i ruča-ma, te zaslužiše svako divljenje. Sve ove vežbe sastavio je br. Ale-ksandar Gan, načelnik Sokolskog društva u Goraždu. Danas sekcija ruskog Sokola u Goraždu ima oko 40 izvr-šujučih članova, te oko oO naraštajaca -— dece, što pretstavlja jaku sokolsku falangu u našem okružju i jednu odličnu tehničku snagu za razvoj opsteg Sokolstva. Ž.upa Split SOKOLSKA ČETA OMIŠ-KUTLEŠA Sokolska četa Omiš-Kutleša odr-žala je svoju javnu vežbu 29 maja o. g. Oko 16 sati pred sokolskim domom uredena je povorka, koja je s pevanjem sokolskih pesama, uz pratnju tambura, stupala kroz seoske ulice naveštajuči seljanima da če se vežbe održati. Na letnje vežbalište počeli su pri- stizati scljani iz mesta i obliznjih sela, pak se je pristupilo izvadanju samoga programa. ... Prva tačka programa bilo je predavanje o pedesetgodišnjici smrti Au-gusta Šenoe, koje je održao brat starosta Milan Mienica, zatim su nastupi-le sve kategorije vežbača, te su lepo i skladno prikazali svoje ve/.be Naročito odobravanje ubrali su članovi i članice koji su nastupili u narodnim nošnjama, tc izveli skupinske vezbe po narodnim motivima, od sestre M. Ha-jekove. Ovu vežbu poslala nam je So- kolska četa Mašič, Zupa Zagreb. Sestra Hajekova zaslužila je hvalu za sastav ove vežbe, jer je vrlo zgodna za seoske čete. Takoder su i ženska deca dobro odigrala ritmičku simboličku vežbu s pevanjem »Djeca i leptir« od M. Vojinovič-Vidošič. Posle svršenog programa, sestra načelnica Danica Nola, zahvalila se kratkim govorom prisutnima na pose-tu, pozivajuči roditelje da svoju decu šalju u sokolanu, jer im je tu jedino mesto da dobivaju zdravo telo i jaku dušu. Ova četa osnovana je pred dve go-dine, koja neumorno radi na prosveči-vanju našega seljaka, a osobito omla-dine. Do sada je nastupila s javnim vežbama pet puta. Za sve ovo može se zahvaliti sestri D. Noli (učiteljici), koja neumorno radi da sokolski duh osvoji dušu našeg seljaka. — Soko. Ž.upa Sušali - Rifelca Župsko natecanje Prema zaključku Tehničkog odbora župe obavljeno je u Sušaku dne 5 o. m. natecanje društava u višem ode-lu, 'koje obuhvača sprave i laku atleti-ku, dočim se natecanje nižeg odela, koje sadržava samo discipline lake atletike obavlja tek početkom jeseni. Isto tako provešče se natecanje sviju odela u plivanju na svršetku letne sezone. — Dne 5 o. m. pristupilo je ne-tecanju višeg odela 14 članova, 7 članica, 22 naraštajca i 12 naraštajki, ukupno 55 učesnika. Natecanje na spravama i u prostim vežbama počelo je u 6 sati ujutro u sokolani, a svršilo je lakom atletikom na trgu pred gimnazijom u 10 sati. — Sudaca 12, sutkinja 4. Prema broju pojedinih kategorija pOkazuje se relativni prosečni uspeh: članice 65 04%, ženski naiaštaj 63.62%, članovi 58.62%, m. naraštaj 58.02%. — Nula palo je ukupno u lakoj atletici 30, na spravama 29 i u prostim vežbama 6. — Uzrok tome nedovoljna tre-naža, i ako se može reči da je zanimanje za natecanje bilo prilično. Društva iz Kastavštine, Gorskog Kotora, Like i sa otoka (osim Krk'a) nisu poslala nijednog natefcatelja. — Suci bili su na višini, priziva nije bilo, a disciplina bila je povoljna. Opčenito pak se opažalo slabo pristupanje i otstupanje od sprava. Bolje uspehe uopče moči če se svakako postiči, ako se u buduće prednjači i prednjačice u društvima jače zauzmu za što intenzivniju trena-žu odela i pojedinaca. Celokupna slika sposobnosti naših vežbača stvoriče se tek nakon obav-ljenog natecanja nižeg odela. Po do-sadanjim rezultatima valja potvrdi-ti, da društvima u Primorju nedostaje podesnih i udobnih letnih vežbališta pa je usled toga sveta dužnost društvenih uprava i prednjačkih zborova, da u buduče svim snagama porade na tome, da se našoj mladeži dade sva mogučnost vežbanja na otvorenom zraku, inače če nas druge, nama srod-ne organizacije športa, u kratkom vremenu preteči SOKOLSKO DRUŠTVO SUŠAK-RIJEKA Naše društvo priredilo je u nedelju 5 o. m. na Regentovom trgu javnu vežbu, koja je u broju donekle, a u posetu svakako nad mašila lanjsku pri-redbu. Javnu vežbu otvorio je društveni starešina br. Grkinič pozdravom. Porast opaža se u prvom redu na muškoj i ženskoj deci, od kojih je prva nastupila u prostim i kombiniranim skupinskim vežbama, a druga s pro stim vežbama. Uspeh prve i druge ka-|' tegorije bio je zadovoljavajuči. Muški i ženski naraštaj nastupio je u praškim vežbama. Na spravama i u igrama na-stupilo je ukupno 9 odela i skupina Ističem odeo muškog naraštaja za Prag na kozliču- nadalje članove sa skokom preko visokog konja s pružnom da-skom, odeo članstva na ručama i decu s igrama. Drugde primetila se nesigur nost u nastupanju i prilična rastrese-nost. Radi se opet o nedovoljnjoj pri-premljenosti pojedinaca. — Uzorni odeo na preči pokazao je da imamo par vanrednih vežbača, koji pokazuju aobar smisao za ispravnu vežbu Najavljeni odeo vojske s vežbama s puškom otpao je, a umesto njega nastupila su muška deca u skupinama s dugim štapovima. Sledilo je 18 članica i nakon toga 36 članova s praškim prostim vežbama. Članice svakako bolje od članova, a i potonjima nema se mnogo prigovoriti. — Vojnička glazba ovog je puta dobro odgovarala, što je u glavnomc zasluga kapelnika. Na vežbalištu primetio se je ne-dostatak redatelja. Za nastupe vredi pravilo, da se za celo vreme vežbanja na prostoru odredenom za vežbu ne sme nalaziti niko osim vežbača, jer svako drugo trčkaranje preko vežbališta kvari pogled i utis gledalaea. — Večernja akademija na gradskom ku-palištu odgodila se jc zbog prehladnog vremena. Celokupni pregled javne vežbe kaže nam, da društvo marljivo radi, da imade simpatija medu publikom te da ispravno teži svom sokolskom cilju. SOKOLSKO DRUŠTVO VRBNIK U znak proslave desetogodišnjice svog opstanka, Sokolsko društvo u Vrbniku održalo je dne 12 juna o. g. svoj javni nastup uz sudelovanje još drugih društava iz krčkog okružja. Iz jutra, u 6 sati, obilazila je glazba mestom, pozivajuči svoje prijatelje da im se pridruže. U 10 sati održala su se razna natecanja. U 14 sati dočekalo se braču iz Aleksandrova, zatim se išlo zajed-nički dočokati ladu ratne mornarice, koja je došla iz Selaca sa 40 mornara, koji če takoder sudelovati na javnim vežbama. 'Istodobno stiglo je i bratsko društvo Krk, koje je ravno krenu- lo prema luci, da se odavle zajednički povrati povorkom u mesto. U 16 sati približavao se vrbničkoj obali paro-brod »Triglav« koji je dolazio iz Su-šaka svečano iskičen i pun gostij u —-Sokola i sokolskih prijatelja iz Suša-ka, Kraljeviče i Crikvenice. Zajednič-ka povorka krenula je iz mesta prema luci, da ih dočeka. Vrbnik ih je veselo dočekao, a videlo se očito, da su svojim raspoloženjem i srdačnosti dopri-neli svoj udeo. Vežbalište se brzo ispunilo. Kad su Sokoli svrstani u povorci sa obale stigli na vežbalište — pozdravio ih br. dr. Franjo Volarič, društveni prosve-tar. Zahvaljuje starešinstvu župe i de-legatima sokolskih društava — našoj hrabroj mornarici te svima, koji su došli da sudelovanjem uzveliče prosla-vu. Vrbničkom Sokolu čestita prosla-vu u ime župe brat Ivančič, župski prosvetar, ističuči ljubav koja veže celo Sokolstvo u jednu veliku porodi-cu čije je geslo »jedan za sve svi za jednoga« — što se i dokazalo na dan proslave. Njegove su se reči dotakle mnoga srca, te su bile prihvačene velikim odobravanjem. Zatim je govorio starosta Sokolskog društva Sušak-Ri-jeka starešina brat Ivan Grkinič če-stitajuči brači u Vrbniku desetgodiš-njicu njihova rada hrabreči ih, da us-traju i dalje u tom radu, jer taj je rad najuzvišeniji Iza toga su sledile vežbe. Vežbale su sve kategorije vrbničkog Sokola i još drugih društava krčkog okružja. Nastupio je i muški podmladak iz Su-šaka sa svojom lepom vežbicom, a članovi i članice izveli su narodni ples, koji če biti posebna tačka sušačkog Sokola na akademiji u Pragu. Sve su tačke izvedene s uspehom. Publika je kod svake vežbe pozdravljala vežba-če burnim klicanjem, a naročito mor-narc, koji su nastupili dva puta. Nakon svršene vežbe gosti su se razišli po mestu, da se malko okrepe, a zatim su se spremili na povratak svojim kučama, — nadamo se s lepim uspomenama na ovaj dan proveden u starodrevnom Vrbniku, koji je poznat od starine kao mesto u kojem su se rodili mnogi muževi poznati zbog svoje jugoslovenske svesti. Današnji dan pokazao je uspeh njihove inicijative, te nam ujedno jamči i bolju budučnost, koja jc osigu-rana Sokolu i njegovim ciljevima. Članice Sokolske Cele Omlft-KuUeta SOKOLSTVO NA OTOKU PAGU Uspela javna vežba u Novalji. —^Pred okružni slet rapsko-paškog okružja u Pagu Na Antonovo dana 13 o. m. održalo je Sokolsko društvo u Novalji svoju javnu vezbu. — Izabran je dan Antonovo jer je toga dana godišnji sajam u Novalji, kada se skupi mnogo naroda iz okolišnih sela i celog otoka Paga u Novalji, pa da se tako pruži prilika da naš seljak, težak i ribar sam vidi i prosudi rad Sokolskog društva. mamim, i * № izmMžg Iz SoKolskog društva Noraija God. Ul. — tr. 2. »SOKOLSKI O L A S N I K« Str. 15. Vrste višeg odeljenja postavila su društva Varaždin dve te po jednu Čakovec i Prelog sa 22 takmičara. Prva je vrsta Varaždin sa 2807465 tačaka. Pojedinci postigli su ove rezultate: 1) Julije Kerec 56'1637 t., 2) Đurak Stje-pan 50 3007 t., 3) Kovačič Julije 50 2812 t. (svi Varaždin), 4) Pavao Špicer (Čakovec) 49‘6707 t., 5) Stjepan Majcen 48"2597 t., 6) Ivan Lednički 48’1595 t, 7) Miča Kovačevič 477412 t. i 8) Mra-zovič Dragutin (svi Varaždin) sa 47'669 tačaka. Ovi dobivaju diplome. Vrste za niža odeljenja postavilo je 10 društava sa 56 pojedinaca. Društva su postigla sledeči redosled: 1) Varaždin (186’1935 tačaka), 2) Kotori-ba, 3) Mursko Središče, 4) Varaždinske Toplice, 5) Varaždin, 6) Lepogla-va, 7) Lepoglava, 8) Gornji Mihalje-vec, 9) Vinica i 10) Draškovec Kao pojedinci dobivaju diplome Slavko Kal-bač, Stanko Gjurak, Aleksandar Ši-m-onka i Sainae. Vrste članica postavila su samo društva Ludbreg i Gornji Mihaljevec sa 10 pojedinki. Ludbreg postigao je 167‘4 tačaka te dobiva diplomu. Isto tako dobivaju diplome i ove članice: Štefica Madarič, Rozika Dobec, Emiea Perin, Elza Peričič i Olgica Županič. Muški naraštaj više odeljenje postavilo je društvo Varaždin dve vrste sa 10 takmičara te obe vrste dobivaju diplome. Od pojedinaca dobivaju diplome brača: Ivan Kocijan, Ivan Peršič, Emil Krnoul, Dinko Pongračič, Vladimir Greguraš, Tomislav Milkulek, Mijo Zedelj i Franjo Lampl. Muškog naraštaja niže odeljenje postavila su društva Ivanec, Kotoriba, Mursko Središče, Čakovec, Varaždin i Draškovec, te su se i ovim redom plasirale te vrste sa 41 pojedincem, od kojih dobivaju diplome Franjo Kovačič (Varaždin) i Franjo Vugrinec (Čakovec) Vrste ženskog naraštaja postavila su samo društva Varaždin i Ludbreg i oba su postigla diplome. Od 18 po-jedinki dobivaju diplome Darinka Str-bac (Ludbreg), Ela Šubert, Vera Šmid (Varaždin), Marija Poje, Anka Ivanek (Ludbreg), Tereza Vadla (Varaždin), Ljuba Dvorski (Ludbreg), Anica Pau-kovič (Varaždin), Marija Stanko (Ludbreg) i Milica Batisvajler (Čakovec). Ukupno je natecala 41 vrsta sa 257 takmičara, od kojih je postiglo diplome 10 vrsta i 57 natecatelja. Članstvo i naraštaj društva nate-cali su se na spravama, u prostim vež-bama i lakoj atletici. Seoske sokolske čete natecale su prema propisima u »Sokolu« broj 4 iz 1930 g. s izmenama, da se iždreba jedna praška vežba, zatim skok u vis sa zaletom mesto skoka u daljinu te strojevne vežbe prema novom načinu zapovedanja i iz-vadanja. Broj takmičara, napose onih nara-štajskih vrsta, bio bi veči, da nisu isto-vremeno učiteljska .škola u Čakovcu i realna gimnazija u Varaždinu održa-vale svoje gimnastičke priredbe čirne je bijo lepom broju natecatelja i nate-catcljki onemogučeno da se takmiče na župskom sletu. na-stupe, koje kani ovo društvo prirediti tokom ovoga leta. Društvo ima u programu da priredi izlete s javnim vežbama u područne čete Tkon, Sukošan i Diklo, a sve u svrhu širenja sokolske i nacionalne svesti u ovim izloženim krajevima. — Naročitu važnost imače izleti u čete Sukošan i Diklo, koje se nalaze tik otetog nam Zadra. Ovim priredbama sudelovače također i društvena glaz-ba. Na javnim rustupima vežbače sve kategorije ovoga društva te članovi bratskog društva Pašman. Pošto su ovakve priredbe od naročite važnosti u ovim krajevima, nada-mo se, da če koli brača članovi toli i ostali nacionalno svesni gradani podu-preti ovu akciju i svojim sudelovanjem na ovim priredbama doprineti boljem uspehu ovih priredaba. ljana proste Vežbe; 7) ženski naraštaj Ludina proste vežbe; 8) muški n&ra štaj iz Ivanič grada ikarike, 9) članovi iz Ludine karike ;10) članice iz Ludine, Lipovljana, Kutine i Popovače praške vežbe; 11) naraštaj m. iz Ivanič grada proste vežbe; 12) članovi (21) praške proste vežbe; 13) članovi iz Ludine skupinske vežbe; 14) članovi iz .Vrbovca vežba šestorice. Sve vežbe izvedena su vrlo dobro i popračene dugim odobravanjem oduševljcne publike. Naro-čito se opazio velik tehnički napredak kategorija iz Ludine. Preciznost u ra-du, doteranost vežbi i disciplina došii su do izražaja. Za ovaj napredak ulo-žio je mnogo truda brat načelnik Lon-gin Bartoš. Posle završenog programa starešina Antun Pernic pozdravio je goste i zahvalio na poseti ove priredbe; odr-žao je govor o značenju Sokolstva, istaknuvši veliku borbu najboljih sinova jugoslovenske nacije za oslobode-nje i ujedinjenje. Govor br. Pernića bio je prekidan burnim odobravanjem. Zatim je sokolska fanfara otsvirato državnu himnu, koja je pozorno saslu* šana. Posle se razvila ugodna narodn* zabava. Uspeh javne vežbe je velik, po-kazavši napredak, snagu i uspeh Se* kolstva u Ludini. Župa Varaždin PRVI ŽUPSKI SLET U pretprošlom broju opisali smo svečanu akademiju, razviće barjaka i javnu vežbu prigodom prvog sleta žu-pe Varaždin, a danas donosimo rezultate natecanja. Natecalo se je 15 četa sa 90 takmičara. Prema vrstama postigle su čete ove rezultate: 1) Macinec 75714%, 2) Petrijanec 75‘357%, 3) Nedelišče 71'428% te ove čete dobivaju diplome, a daljnji je redosled: 4) Trnovec, 5) Sv. Ilija, 6) Vidovec, 7) Kamenica, 8) Kastelanec, 9) Vratišinec, 10) Zbelova-Kučan, 11) Šemovec, 12) Biškupec, 13) Bartolovec, 14) Kuljevčica i 15) Jalža-bet. Kao pojedinci postignulo je 20 braće iz četa diplome i to: Bratko Dragutin 92’50/o, Dubenik Zlatko 90%, dalje slede: Dovečer Martin, Krsnik Mijo, Kosec Šimun, Logožar Vid, Ca-rič Ivan, Jambrovič Stjepan, Skupnjak Nikola, Kuhar Ivan, Mindjek Ivan, Hosujak Ivan, Leskovar Stjepan, Mal-tarski Đuro, Kučiš Ivan, Prariklin Mika, Družinič Josip, Vukovič Juraj, Pehnec Gabor i Rodek Tomo, a za njima se reda daljnjih 70 natecatelja. Ž.upa Zagreb SOKOLSKO DRUŠTVO LUDINA Sokolsko društvo Ludina priredilo je 15 maja o. g. godišnju javnu vežbu. Po jakom učešču vežbačeg članstva, tehničkoj izvedbi i poseti javnosti, ta javna vežba dala je vidne rezultate so-Ikolskog i nacionalnog rada ovog lepo razvitog i agilnog društva. Javnoj vežbi prisustvovala su društva Kutina, Lipovljani, Popovača i Ivanič grad, te Vrbovec (župa Bjelovar). U 2 sata od željezničke stanice krenula je kroz selo lepa in brojna povorka, na čelu sa sokolskom fanfarom. U 4 sata na vež-balištu kod osnovne škole počela je javna vežba pred mnogobrojnim gle-daocima. Program vežbe bio je: 1) mu-ška deca (14) Ludina- proste vežbe; 2) ženska deca (12) Ludina, proste vežbe; 3) članovi iz Ludine na preči i na ručama; 4) članovi iz Kutine na preči; 5) članice iz Popovače, Kutine i Lipovljana na preči- a članovi iz Lipovljana na ručama; 6) ženski naraštaj iz Lipov- Sukno za sokolski kroj RESTAVEMCIJA Pri večjih naročilih znaten poputll SOKOLSKO DRUŠTVO BIOGRAD NA MORU Nastupom toplijih vremena oživio je rad u našoj sokolani. Vcžbaju sve kategorije kao: članovi, članice, muški » zenski naraštaj, muška i ženska deca 1 PnPrernaju se za što doličnije javne A. & E. SKABERNE LJUBLJANA LJUBLJANA, KONGRESNI TRG Zbirališče vsega narodnega občinstva. V kavarni in restavraciji svira dnevno prvovrstni orkester. Dnevna prireditev p'esa. Poleti krasen vrt, pozimi moderna vinska klet. Izborna pijača, gorka in mrzla jedila. Prvovrstna postrežba. KONCERT — DVORANA — PLES Se priporočata FRAN In ROZI KRAPEŠ »ALPINA« АЧјШ!И0¥Д11 Glavna hranilnica pri Sv. Lenartu v Slov. goricah se priporoča slavnemu občinstvu za vse v njeno stroko spadajoče posle Vse ČESAR SI ŽELITE ix strokovne literature V POGLEDU NAjNOVEJŠIH ZNANSTVENIH PRIDOBITEV IN DOGNANJ Ix leposlovja, znanosti in umetnosti vse/} panog DOMAČEGA IN VSEGA INOZEMSKEGA. KULTURNEGA SVETA «f o b I i e TAKOJ PO ZAHTEVI CENIKOV IN PROSPEKTOV IN PO NAROČILU v Učiteljski knjigarni TELEFON 33-97 Ljubljana TELEFON 33-97 Frančiškanska ulica 6 Širite sokolsku štampu! Svako sokolsko društvo, svaki član i svaka članica treba da nabavi Sokolsku knjižnicu I. sveska: E. Gangl: 0 sokolski ideji. П. Ш. IV. V. VI. m VID. VULa IX. » » n n » » n M n Ing. Lado Bevc: Sokolsko prosvetno delo. Dr. Miroslav Tyrš: Naš zadatak, smer i cilj. Vekoslav Bučar: Dr. Ivan Oražen. Dr. Miroslav Tyrš: Sokolska gesla. Jan Pelikan: Dr. Miroslav Tyrš. Jan Kren: Cilj sokolskih teženj. E. Gangl: Tyrševo Sokolstvo. (Sloven. tekst) leto. (Srpsko - hrvatski tekst.) Dr. Niko Mrvoš: Pogledi i misli dr. Miroslava Tyrša. Svaka sveska stoji 3 Din PUTEVI I CILJEVI U tvrdora povezu 8 Din Franjo Mačas: ODBOJKA (VOLLEY BALL) U kartonu 12 Din Franjo Malin: Praktički udžbenik čeŠkog jezika. U kartonu 15 Din Dr. Viktor Novak: SVESLOVENSKA M1SA0 U kartonu 9 Din Miroslav Ambrožič: METODIKA SOKOLSKE VZGOJE U tvrdom povezu 36 Din Franjo Malin« ČEHOSLOVACI I ČEHOSLOVAČKA U kartonu 15 Din fjugoslovenska Sokolska 3\flcitica JEjubljana, ZNarodni dom ‘Geelfon 25-43 I Stačun ooštanske štedionice £jubljana 13.831 Na vsesokolski ziet V Prago morate v svečanem kroju. Tega Vam izdela solidno po meri in zelo poceni tovarna oblek Stermecki, Celje, št 44 Dobro češko in domače blago, rdeča tkanina za srajce, platno za naraščajske hlače, telovadne triko hlače in maje, telovadni čevlji, sokolske kape, pasovi, ovratniki, znaki in vse druge potrebščine po zelo nizkih cenah. Društva zahtevajte ponudbe s ceniki in vzorci! Peter Žifmk Splošno kleparstvo Instalacija strelovodov po najnovejših sistemih in kritje lesno - cementnih streh LJUBLJANA Ambrožev trg 9 TELEFON 31-46 Delo solidno — cene zmerne G ra vira n le. иишидишмввпкдшивмкнив šiam p ji/gg e i i Jc e 1 e izrađuje solidno i taeno Graverski zavod Šilar & Svetek Ljubljana, Sv. Petra c. 18 Okviri - Slike - Okvlrjenje slik Najnovejši vzorci okvirov! Velika izbira! Knjigoveznica izvršuje vsa v to stroko spadajoča dela Solidno delo! Cene zmerne! Matko Pogačnik » Ljubljana KONGRESNI TRG 12 dm ŠOTORI za taborcnja v.se oblike in velikosti Čolni zložljivi, leseni in motorni Katalogi gratis i Spouna delavnica ». KOil VIŽMARJE — St. VID Udrt И..Ј- Znake dobavlja za sokol, zlete, slavnosti, društva, športne klube itd. najhitreje in najceneje po lastnih ali pa vposlanih načrtih slikane ali plastične — tvrdka VILEM PEČINA, Tumov, ČSR Dobavitelj ČOS v Pragi in JSM v Ljubljani ШШЖ FRANC REBERNIK stavbeni in pohištveni pleskar in ličar LJUBLJANA, KOMENSKEGA ULICA 22 izvršuje vsa v to stroko spadajoča dela ter se najtopleje priporoča c. naročnikom Cene zmerne! * TELEFON 37-77 •* Postrežba točna! Sokolskim društvom znaten popusti Cakoatletske sprave! za sokolska dr štva lecijalne sokolske cijene! I' Odbojka! j C ij e tii c i bcsplatno! M. miUCKER Zagreb, Ulica 39 Beograd, ZKnez Ш i h a j l o v a 35 &asa£ č/lkademije ZNauka Državna žefiezara Ежадзгзаивгдавиииив Poštanska, telegrafska i željeznička stanica Vareš ~ Mal dan ' -i* Preduzeće posjeduje 4 rudnika željezrte rude, dvije visoke peci, IjevaoniCU željeza, metala i Čelika, te mašinsku radionicu. Rudarski proizvodi: Hematit sa 60% sadržine željeza, limonit i siderit sa 50% sadržine željeza. proizvodi visokih peči: Martinovo i Ijevaoničko sirovo željezo, te zrcalasto sirovo željezo. Ljevaonica proizvađa: Odljeve od sivog željeza do neograničene težine, vodovodne cijevi svih dimenzija prema njemačkim norma-lijama sa kolčakom i pelešom, sa svim armaturama. Kanali-zacioni i gradjevinski lijev. Trgovački iijev i peci. Strojne dijelove za svakovrsnu industriju. — Kompletne transmisije itd-Metalne dijelove i elektro - celični lijev. Udrte Save* Sokol« kraljev me Jugoslavije (E. Gangl) • Glavni I odgovorni urednik SOepan Cetor . treduje Redakciji odsek . Za »pravu I oglase odgovara Mica KoW*va Tiska Učiteljska liskama (predstavnik France Štrukelj); svi u Ljubljani