poštarina plačena u gotovom
levlja za gradevinsku, ukovnu i primenjenu umetnost revda za stavbno, likovno in uporabno umetnost "tvue de ['architecture et de l' a r t
19 3 3	12	LETO III.
SOLE
r
* •
9
ARHITEKTURA
Revija za gradevinsku, likovnu i primenjenu umetnost. • Pretplata godišnje Din 120*—, za inozemstvo Din 150*—. - Uprava: Gajeva ulica 9. - Izdaja Konzorcij »Arhitekture« (ing. arch. Dragutin Fatur). • Odgovorni urednik lože 2igon. - Grafički radovi Jugoslovanske tiskarne u Ljubljani (K. čeč).
Revija za stavbno, likovno in uporabno umetnost. - Naročnina letno Din 120*—, za inozemstvo Din 150*—. Uprava: Gajeva ulica 9. Izdaja konzorcij »Arhitekture« (ing. arch. Dragutin Fatur). - Odgovorni urednik lože 2igon. - Grafično delo Jugoslovanske tiskarne v Ljubljani (K. čeč).
Revue de 1'architecture et de 1'art. • Prix de I'abonnement annuel Din 120*—, pour I'etranger Din 150*—. Redaction: Ljubljana, Gajeva ulica 9. • Publiee par 1'association »Arhitektura« (ing. arch. Dragutin Fatur}. - Redacteur responsable: lože Zigon. - Travail graphique: Jugoslovanska tiskarna, Ljubljana (K. čeč).
Iz redakcije i administracije.
Redakciju i administraciju za Zagreb preuzeo je član naše redakcije, g. arh. Marko Vidakovič, Zagreb, Deželičeva 50/11. Molimo svu gospodu saradnike, pretplatnike i oglašivače iz Zagreba, da se radi ev. informacije obrate na g. arh. Vidakoviča.
STEKLO
JULIJ KLEIN
LJUBLJANA, WOLFOVA ULICA 4 — TEL. 33-80
Cerkveno slikarstvo (fresco e. t. c) strokovnjaško re-stavriranje starih slik, fresk, oltarjev in soh (polikro-miranje) izvršuje MIHA MALEŠ, akad. slikar in podobar, Ljubljana — Pod turnom št. 5. (atelje)
Vedno vročo vodo
vsako uro, vsak letni čas in neodvisno od vsake kurjave vam daje
VAILLANT AUTO-GEYSER
Tursystem AGT 13. Ta plinski aparat za vročo vodo oskrbuje poljubno število prostorov v hiši in ne potrebuje nobene postrežbe, ker popolnoma avtomatično prižiga in ugaša plamen, če se odpre ali zapre pipa za vročo vodo v kakem prostoru
Prospekte dobite brezplačno od plinarne
Vaillant je svetovnoznan, kajti »Kar prinaša Vaillant — je dobro!«
Ing. arch. Ivan Zemljak
Ing. arch. Ivan Zemljak, Zagreb
Osnovna škola imala je ranije zadaču uglav-nom čisto didaktičku. Ona je razvijala pismenost i davala neka temeljna znanja. Pored toga, ona je imala da dijete dobiveno iz porodice, nekad suviše neobuzdano, a nekad suviše raznježeno, podvrgne prvom disciplinovanju za potrebe ljudskog društvenog sistema. Zadatak koji se školi nameče danas mnogo je širi. Škola je mjesto, gdje se dijete ima da razmotri i razvije kao član zajednice u cijeloj svojoj fiziološkoj i društvenoj sudbini. Gradska škola prima u znat-nom broju djecu radom iznurenih roditelja, djecu tijesne siromašne nastambe, nečistog dvorišta i nezdrave ulice. Razigrana priroda djetetova ne raste tu u atmosferi, koja bi ga hranila zdravim sokovima. Negativni uticaji urbanizovanog života ostavljaju na djetetu jači trag. U školi kao aglomeraciji velikog broja djece prerazličitih fizioloških osnova dolaze ti uticaji do još jačeg izražaja. Dovoljno je razgledati statistike o dječ-
Osnovna škola na Jordanovcu, Zagreb Ecole primaire sur Dordanovac, Zagreb
UZ NOVE ZAGREBAČKE ŠKOLE
(Ecoles nouvelles a Zagreb)
jem zdravlju po našim školama, da se odmah shvati, kako je visoki procenat infekcioznih i drugih oboljenja posljedica ove prisilne aglomeracije, koju izazivamo posječivanjem škole. Tbc, anemija, nervna oboljenja prema zagre-bačkim podacima tako su mnogobrojni, da te činjenice treba da se istaknu kao prvi problem naših škola. Tbc do 70%! lako ne bi bilo moguče dokazati, kako su pojedinci baš u posljetku školske sredine izgubili zdravlje, ipak statistička isporedenja govore o tom sumarno vrlo jasno. Učinci nezdravog stana i nezdrave škole zbro-jeni i ukršteni daju porazne procente bolesne djece. Zadača je pedagoga i liječnika, da ove posljedice pronadu i utvrde, a arhitekta, da prema tim spoznajama postavi što bolju mate-rijalnu sredinu.
Pored velikog zdravstvenog zadatka savre-mena osnovna škola mnogo je proširila i svoju užu socijalnu djelatnost. Proletarizovana gradska
Ing. arch. Ivan Zemljak
obitelj ne može kraj najbolje volje da stoji vas dan uz djecu. Ovu djecu osudenu na skitnju i uticaj ulice treba sabrati i privuči radu, zdravoj igri i ispravnom društvu.
Djecu siromašnog sloja treba preko cijelog dana prihvatiti, podučiti zabaviti i nahraniti. Ovaj zadatak svakim je danom veči. On se izgraduje u jedan savremeni i pravilni oblik života siromašnog djeteta. Škola iz dana u dan produbljuje i koncentrira u sebi sav socijalni rad oko siromašne djece, preuzimajuči njihovu ishranu, po-državajuči skloništa, savjetovališta matera, dječje ambulante, dječji šport i zabavu. Ovaj veliki socijalni rad koji se ne može uputiti drugud, nego uz školu, ona če moči primiti samo uz mnogo dobre volje i požrtvovanja svih ljudi povjere-nih ovim brigama, u prvom redu pedagoga, pa liječnika, tehničara i komunalnih upravnika. Bez znatnih materijalnih žrtava za gradnju, opremu i uzdržavanje ovaj se zadatak ne može provoditi. Ali dok s jedne strane zadaci dobre pedagogije i društvenih dužnosti prema djetetu rastu, s druge strane dolaze u pitanje i same temeljne
Osnovna škola u Dakičevoj ulici Ecole primaire dans la rue Jakič
investicije u korist ovih ciljeva. Mi smo još uvijek u položaju, da se borimo za broj razrednih soba. Ovo dolazi od toga, što se svake godine gradnja škola odgada na bolja vremena, koja medutim ne dolaze. Uvijek se nadu preče investicije, a budžeti od početka svijeta nemaju suvišnog prihoda.
Pri razmatranju naših klimatskih prilika vidimo, da če kod nas djeca morati največi broj školskih dana sprovesti u školskoj sobi. Iz priložene tabele razabračemo, kako je malen broj dana, kad če se djeca moči koristiti obukom na slobodnom zraku, na terasi ili u vrtu.
	I.	II.	III.	IV.	v.	VI.	VII.	VIII.	IX.	X.	XI.	XII.
Broj školskih radnih dana .	22	22	23	22	22	24	_	_	23	27	25	20
Srednja mjesetna toplota . . .	0-1	20	67	11-5	16-2	19-4	217	207	16'9	11-8	58	1-6
Od ovoga broja oduzeče još dani sa obo-rinama prosječno oko 5% radnih dana. Iz ovog se vidi, da je naša škola uglavnom zimska škola,
Ing. arch. Ivan Zemljak
koja če se morati 5—6 mjeseci godišnje za-grijavati. Prema tomu školski prozori moraju biti udešeni i za blago postojano, i za brzo snažno zračenje. Uporaba školske sobe morače odgovoriti za vrijeme povoljne spoljašnje toplote (oko 70 radnih školskih dana) i za vrijeme nepovolnje spoljašnje toplote (oko 160 radnih dana).
Da se ustanovi što bolji učinak prirodnog prozračivanja (jer vještačko zbog troškova ne dolazi u račun), primjenjeni su bili na zagrebač-kim školama razni tipovi prozora po sustavu i položaju. Sigurno najuspješnije se je zračenje polučilo u sobi sa prozorima duž oba uzdužna zida. Tu je omogučeno strujanje zraka u gornjoj zoni. Osim toga lako je prilagodivanje obzirom na smjer kiše i položaj sunca. Pri povoljnom vremenu moguče je otvoriti oba niza prozora i tako dobiti prostor potpuno izložen prirodnom strujanju zraka. Ovo svakako najbolje rješenje zračenja dosljedno provedeno zahtjeva skuplje
Sklonište sa dvoranom za priredbe na Selskoj cesti Asile dans la rue Selška
rješenje tlorisa. Na primjeru razreda na Jorda-novcu ugradeni su prozori sa tri niza krila od kojih se najdolnji i najgornji niz otvaraju oko donjih vodoravnih osiju, a srednji niz oko vertikalnih osiju. I ovaj sistem zadovoljava praktički potpuno. Kod štedljivog načina gradnje sa razredi ma duž obje strane hodnika, koji se uostalom ne može preporučiti, moči če se polučiti pobolj-šanje u zračenju i rasvjeti, ako se na stranama duž hodnika izvede niz krila.
Sobni prozori treba da školskoj sobi podadu prijatan dojam. Školska soba treba da je radosna i jasna. Ona ne smije sadržavati tužnih, dosadnih, nečistih pojava i predmeta, koji bi neprijatno djelovali na dječju čud. Pogledamo li koju od starih školskih zgrada, vidječemo, da je obično karakteriše specifični smrad, mračnost i neprijaznost. Ove okolnosti stvaraju onu odbojnu školsku atmosferu, koja di jete plaši i u nesvjes-noj dječjoj duši uzrokuje bjeganje od školskih napora i dužnosti.
Tip razreda škole na ]ordanovcu Ecole sur Dordanovac, type de classe
Tip razreda škole na Selskoj cesti Ecole dans la rue Selška, type de classe
Tip razreda škole u Jakičevoj ulici Ecole dans la rue Dakič, type de classe
Izdisanje i isparivanje djece mora se stalno i brižljivo uklanjati iz školske sobe. Za ovo nije dabome dovoljna samo ispravna naprava, nego i pažnja učiteljeva, da stalno podešava prozra-čivanje.
Pri odabiranju strane svijeta svakako čemo uzeti u obzir samo strane izložene bar nekoliko sati na dan utjecaju sunčanih zraka, da se tako osigura dezinfekcija prostorija. Istok dače nam par jutarnjih sunčanih sati, dok če čisti zapad biti u Ijetnim mjesecima podveče zbog ugrijane atmosfere katkad prejak. Južna strana iako če Ijeti biti katkad neprijatna, donosi velike prednosti za zimskih mjeseci, koji zapravo čine naj-veči dio školske godine. Za svrhe zračenja najbolje je dakako izvesti prozore do samog stropa. Medutim, želi li se u slučaju južnog položaja prozora zaštiti sobna površina sjenom nadvoja, morače se odrediti višina nadvoja, da se spriječi upad sunčanih zraka Ijeti. (1. VII. 12 sati h = 68", Azimut A 0"), dok če zimi taj upad biti moguč (1. I. 12 sati h 23", azimut A =0"). Svakako če i položaj gradilišta imati uticaja na odabiranje strane svijeta.
Za održavanje zdravog zraka u školi od velike je važnosti smještaj garderoba. Najisprav-nije je urediti zajedničku garderobu neposredno kraj ulaza u zgradu i odrediti, da djeca pri ulazu skinu obuču i navuku papuče. Tako če se spri-ječiti unošenje blata i prašine u razredne sobe i olakšati čiščenje zgrade. Ovo bi trebalo kod nas udomiti kao temelj čistoče.
Važan činilac za održanje prijatne atmosfere jest gradivo iz kojeg je izgraden pod i kako je on njegovan. Pri drvenim podovima mora se svakako izbječi uporaba mirisavih ulja. Podovi iz drvene pilotine natopljeni magneziskim solima (na pr. ferofalt) pokazali su se kraj minimalne ali pravilne njege kao osobito podesni.
Ostali najvažniji higijenski uslovi, koji se stavljaju na školsku zgradu biče ispravan smještaj zahoda, da se spriječi zadah u hodnicima, kupaonice na mlaz, bunari na mlaz, prostorije za odmor pri ružnom vremenu, prostorije za Iječnički pregled. Trebače nadalje duž hodnika ugraditi ormare za dačke radove, i izgraditi prikladne prostore za zbirke, itd. Dovoljno prostrana igrališta sa dječjim atrakcijama, hladovi-nom, vodom i klizalištem moraju biti temelj svake
osnovne škole. Dabome, da če to biti od zna-čenja samo onda, ako se takovo igralište živo iskoriščuje za šport, igru i zabavu pod drugar-skim smišljenim vodstvom.
Gradevni plan škole bio bi u jednu ruku dan i uvjetovan samim nastavnim planom i njegovim preobražajem, a u drugu on če biti odredivan sve to večim higijenskim i socijalnim zadatkom škole. Odgojni opseg i uticaji socijalne sredine preobrazuju dakle gradevni oblik školske zgrade i njenog okoliša. Gradeči školu treba graditi što zdravije i prijatnije obitavalište podobno, da očuva i razvije dječje zdravije, da podigne volju za rad i razvije u djece smisao za dužnost, drugarstvo, čistoču i Ijepotu.
U posljednje tri godine izgradila je gradska opčina zagrebačka četiri škole sa svega 36 razrednih soba.
Škole na Selskoj cesti sagradene 1931 pored muške i ženske škole sadrže i zgradu za sklo-nište. Suteren škola zamišljen je za radionice odnosno za počinak djece iza ručka. Za vrijeme velikih školskih praznika služe ove prostorije za nastambu ferijalnih kolonija. Otvoreni bazen za kupanje, nogometno igralište, prostrani trijemovi omogučuju, da se djeca privuku i zabave i preko velikih Ijetnih praznika. Velika dvorana snabdje-vena je kinouredajem, radiom i pozornicom za dječje pretstave. Uz sklonište nalazi se blago-vaonica za djecu, koja se hrane u školi.
Škola na Jordanovcu sagradena 1931 na odličnom položaju u struji gorskog zraka, sa dvanaest razreda i mnogim pomočnim prostori-jama podjeljena je u dvije pole, za mušku i žensku djecu. Izmedu oba trakta leži velika dvorana sa kupatilom. Nad dvoranom je terasa za odmor i obuku. Položaj i prostrana igrališta čine tu školu podesnom da posluži kao škola za slabunjavu djecu iz grada. Garderobe smještene su uz ulaze. Marom vrijednog upravnika uspjelo je provesti, da djeca skidaju pri ulazu cipele, zamjenjujuči ih papučama.
Škola u Dakičevoj ulici sagradena 1933 ima 8 razreda okrenutih na istok prema igralištu. Suteren zbog odnosa terena ureden je kao dvorana za odmor i tjelovježbu. Igralište podjeljeno je u jedno bliže, donje, zasadeno drvečem i veče, gornje za igre loptom.
Dvorana za tjelovježbu i priredbe u školi na Selskoj
cesti
Salle de gymnastique dans la rue Selška
Kupaonica škole na Dordanovcu Salle de bain a I'ecole sur Jordanovac
Zahodi škole na Selskoj cesti WC ž I'ecole dans la rue Selška
Osnova za školu na Sigečici. Zamišljeni su odijeljeni prizemni razredi, svaki sa pripadnom vrtnom terasom za eventualnu obuku na otvo-renom. Južni zid rastvara se vratima. Duž sjever-nog zida nalazi se niz krila za zračenje ispod stropa. Sve pomočne prostorije nalaze se u ulionom jednokatnom traktu.
U svim ovim školama zahodi su pristupni sa srednjih podesta i opremljeni niskim vratima.
I kraj ovih gradnja Zagrebu još uvijek ne-dostaje veliki broj škola. Ako se pretpostavi, da bi dijete imalo posječivati školu pri je i poslije podne, i da razred ne bi smio primiti više od 50 djece, onda izlazi, da Zagrebu sada ne ne-dostaje ništa manje nego 89 razrednih soba. Večina škola ima sada dvostruku frekvenciju. Priraštaj djece pako iz godine u godinu daje novih 800 učenika, što znači za jednu godinu 16 novih razreda. Zato su odnosi u zagrebačkim školama svake godine teži.
Nestašica školskih soba uzrokuje visoki broj polaznika po razredu, a posljedica je ovoga vrlo otežani rad učitelja. U razredu sa 60 djece ne može se njegovati onaj odgojni smjer, koji bi se prirodno razvio u razredu sa manjim bro-jem djece. Veliki se broj djece ne može svla-dati bez velike spoljne discipline, koja je svakako na štetu intimnog pedagoškog rada. Možda je i to jedan od razloga, da se metode savre-mene »radne škole« kod nas sporije primjenjuju. Nema sumnje, da je radna škola pored toga i skuplja u više pravaca. Tu je prije svega sama školska zgrada, od koje bi radna škola tražila jače diferenciranje, veči broj i bogatiju opremu prostorija. Prostorije odredene u jednoj novoj zagrebačkoj školi za radionice nakon što su godinu dana stajale prazne, upotrebljene su za školske razrede. One dakle nisu privedene pra-voj svrsi, jer nije bilo potrebne opreme ni volje i jer konačno naučna osnova u tom pravcu ništa ne odreduje.
Ne bi se moglo danas reči, da saradnja iz-medu pedagoga i arhitekta, koja bi se morala
Uz slike lijevo:
Pogled iz trijema škole na Selskoj cesti Spojni hodnik izmedu škola na Selskoj cesti Dvorana za počinak škole na Selskoj cesti Blagovaonlca skloništa na Trešnjevci

Dvorana za prir«
nužno očekivati, zadovoljava. Nedostaje volje za uzajamno pobudivanje i dopunu u radu. Nove pedagoške misli morale bi doči do jačeg izra-žaja. Ipak kroz sve materijalne zapreke savre-mena se pedagogija probija svome cilju. Ugled kome ona teži jest dak fizički očeličen, umno jasan i odmjeren, sa rano razvijenom inicijati-vom i osječajem za vrijednost rada i odnose u društvu.
Ovakav se odgoj može ostvariti samo u sredini, koja če u velikom stepenu voditi računa o higijeni i osječaju daka. Savremena arhitektura nastoji da te potrebe spozna i da im dade materijalni oblik. Traži se tip klupe, prozora, sobe, zahoda, kupatila i nebrojenih pojedinosti školske zgrade. Teži se postiči lagodne i pri-jatne utiske školskih prostora.
Pri traženju oblika što bolje školske zgrade prva dužnost leži na opčinama bogatijih gradova. Pored njihovog opčeg kulturnog položaja, pored finansiskog stanja, kome prinosi vrlo ši-
be, tjelovježbu i službu božju u školi na Jordanovcu Salle de gymnastique ž I'ecole sur Jordanovac
roka nacionalna okolina, oni su i dužni i mo-gučni, da predvode napredak. U tom napretku podizanje materijalnog standarta školske sredine kao odlučan preduslov pedagoškog uspjeha, ne smije se uzeti olako, ni s namjerom, da se dadne minimum. Velike su opčine svakako dužne da razvijaju vaspitne uzore sadašnjice. Pri dopri-nosima za gradnju škola primječuje se stalno neraspoloženje, jer one nisu rentabilne. Ali sa stanovišta opčenitosti renta nije osnov života i naroda, nego je to zdravije i životni potencijal. Dedno savjesno društvo ne bi zbog rente jednih smjelo zapuštati temelje života drugih, ako vje-ruje u iste društvene ideje bile one nacionalne, socijalne ili prosto humanitarne.
Svi se narodi Evrope danas natječu, da od-goje omladinu preduzimljivu, zdravu i smionu. Ne znamo za koje če to borbe trebati. Unosimo zato bez prekida u odgoj i čeličenje novog pokoljenja maksimum staranja, da bi se tako ono našlo doraslim svakom ogledu i utakmici.
Arh. Marko Vidakovič, Zagreb:
SAVREMENA I PERIPATETIČKA ŠKOLA U SVJETLU URBANIZMA
(Ecole d'aujourd'hui et 1'urbanisme)
Čovjek nosi u sebi etička dobra, koja mu služe za samoodržanje. Etička dobra i borba za samoodržanje idu uporedo kao dva ekvivalentna pojma od neprocjenjive vrijednosti, dva aksioma na kojima počiva dio pitanja o opstanku svijeta. Trebali bi u prvom redu da ispitamo postanak rasa i utjecaj škole na njihov razvoj, pa da moguče dedukcijom tražimo mjesto našoj rasi, ali do danas postoje o njihovu postanku samo hipoteze, koje nam ne bi dale konačan, zado-voljavajuči odgovor. Na primjer, G o b i n e a u nam prikazuje podrijetlo ljudskih rasa polige-nično, t. j. da su ponikle iz različnih izvora i da tako imaju različno podrijetlo. Protivno ovoj je hipoteza o monogeničnom podrijetlu, sa istom dokaznom vrijednosti kao i ono prvo. Mnogo im nije pomogao ni antropometar L a p o u g e. Medutim, moglo bi nas zanimati nešto drugo, a to je njihovo propadanje, koje slijedi kao neminovna posljedica obnavljanja ljudskog roda. Ni ovdje se nečemo zadržavati na Lapougeovom »zakonu o bržem propadanju savršenijih rasa«, spominjem tek mišljenje Sorokinovo: »Kako bi se mogla, onda, odigrati ma kakva evolucija vrsta od protozoa do homo sapiensa?« Istina je da su se ove evolucije odigravale, ali je istina i to da su rase propadale. Gobineau nam, što-više, točno veli, da jedan narod i njegova civilizacija izumire, kad se osnovni rasni sastav mi-jenja ili tone u druge rase do te mjere, da pre-staje vršiti potreban utjecaj. Čim se ti uvjeti jave, udario je smrtni čas ovoga društva i njegove civilizacije. Ostali sociolozi vele, opet, da čiščenje rase i njeno obnavljanje može uvijek da otpočne, pa tako ni jedna rasa ne mora biti osudena na potpuno uništenje.
LEGENDA:
Dakle, moramo napustiti gornje hipoteze, pa čemo naš problem suziti i uhvatiti sa strane Spencerovih teorija, koje glase: »Dok se društvo sve više i više diferencira i postaje iz dana u dan sve raznorodnije, pojedinac, njegov član, — ide u svom preobražavanju suprotnim putem: on postaje sve jednostraniji, homogeniji, skučeniji i stručniji. Takav napredak društva teži da pojedinca pretvori u »prst na noži društva«. Razumije se da tada u takovu progresu pojedinac ide unatrag. Ako promatramo samo ovu stranu pitanja, društvo če nam izgledati kao največi neprijatelj čovjeka, jer ono teži da ličnost naprosto preobrazi u svoj organ.« Iz toga
Ing. arch. Iv. Zemljak:
Osnovna škola na Sigečici — prizemlje i 1. kat
Ecole primaire sur la Sigečica — Rez-de-chaussee et1sretage
1.	Trijem
2.	Vjelrobrani prostor
3.	Hali
4.	Garderobe
5.	Hodnik
6.	Svlačionica
7.	Dvorana
8.	Razred
9.	Stambena soba
10.	Kuhinja
11.	Pretprostor
12.	Terasa
13.	Praonica
14.	Soba liječnika
15.	Zbornica
16.	Soba za razgovor
17.	Soba ravnatelja
18.	Zbirka učila
19.	Kupaonica
20.	Služinska soba
21.	Igralište
22.	Vježballšte
23.	Povrtnjak
24.	Spremište
25.	Blagovaonica
Ing. arch. Ivan Zemljak:
Osnovna škola na Dordanovcu
—	prizemlje i 1. kat
Ecole primaire sur Dordanovac
—	rez-de-chaussee et 1<>< etage
*»
slijedi da je Kantovo mišljenje: Čovjek ni je ništa drugo no što uzgoj načini od njega, — potpuno ispravno.
Proučavanje gornjega problema s te strane razotkriva nam važnost škole kao odgojnog elementa, a uz nju važnost svega onoga što je sačinjava i uzvisuje na savremeni stupanj. Dakle, nas zanima čovjek kao jedinica društva u smislu gornje Kantove spoznaje, iz čega proizlazi i kvaliteta društva, koga ove jedinice sačinjavaju. Slijedi pitanje, kakav odgoj treba da dobiju ove jedinice da bi postigle maksimalni moralni akti-vitet, te da li i urbanizam u tome sudjeluje. Odgovor treba da dadu etičari, pedagozi i arhitekti.
Etičari vide u toj moralnoj aktivnosti dva pravca: individualizam i univerzalizam. Po prvom je objekt moralne aktivnosti pojedinac, a po drugom društvo. O tome nam donosi prof. N i k o I i č u svojoj Etici rješenje koje se sastoji u sintezi oba pravca: »Objekt naše moralne aktivnosti treba da bude i pojedinac i društvo.
Pošto ne mogu biti i jedno i drugo u isti mah, to jedno od njih mora biti direktni a jedno indirektni objekt. Direktni objekt biče pojedinac a indirektni biče društvo, jer pojedinac ima iz-vjesnu vrijednost nad društvom.« Prema tome, naša če moralna aktivnost prema pojedincu biti tako dugo aktivna, dok se njegov rad pokriva sa krajnjim ciljem i osnovnim principima morala. Društvo, dakle, ovdje pomaže pojedinca, u pro-tivnom slučaju dajemo društvu našu moralnu aktivnost protiv štetnih pojedinaca.
Čovjek posjeduje etička dobra kao sredstva za ostvaranje najvišega dobra u oblasti morala: duhovne slobode. Prof. Nikolič dijeli ova dobra u tri grupe. U prvu grupu dolaze ona kojima je podloga nagon za samoodržanje. To su 1. tijelo i život; 2. odijelo; 3. svojina; 4. zanat i zanimanje; 5. bogatstvo. U drugu grupu dolaze ona dobra kojima je podloga nagon za održanje vrste, i to: 1. čovjek i žena; 2. brak; 3. porodica; 4. običaj; 5. društvo. U treču grupu dolaze ona dobra kojima je podloga osječanje i misao: 1. religija i crkva; 2. umjetnost; 3. jezik (govor) i literatura; 4. nauka i filozofija; škola; 5. ličnost i narodnost. Konačno kao etičko dobro ima se smatrati i država.
Društvo kao indirektni objekt naše moralne aktivnosti stvorilo je i škole u kojima se direktni objekti odgajaju za korisne članove društva. Savremena škola je, po D e f r a n č e s k i j u (vidi knjigu: Načela nove škole, Zagreb 1924), izražaj savremenog duhovnog, socijalnog i moralnog stanja i naziranja na svijet i život. Ona je, dakle, izražaj savremene kulture, koji se svakim danom usavršava, jer se usavršava i nauka, koja se u njoj naučava i jer se raščiščavaju etički poj-movi i problemi koje sam gore naveo. I pojam moralnog se usavršava i traži svoj konačni cilj: podizanje i održanje duhovne slobode svakog čovjeka, dakle, svoje lične i svakog drugog pojedinca. Škola je postala temelj društvenom odgoju te joj kao takovoj pripada največa pažnja.
Pedagozi nastoje da svoju nauku oslobode i postave na vlastite temelje, a ne da živi »na posudbu« od etike uzimajuči cilj, a od psihologije metodu. (Bazala.) Ona bi trebala na taj način da postane »sustavom odredenih ciljeva i svijesno metodički promišijenim prosljedivanjem tih ciljeva. Ona nije teorija znanja, ali je teorija o sticanju znanja.« (Bazala.) Savremena škola obuhvata pedagogiju sa ove strane, ona shvata dijete kao organizam svoje vrste, koje se razlikuje od organizma odraslog čovjeka. Dakle, dijete nije čovjek u malome, pa se tako odgoj savremene škole približava u tom pitanju djetetu sa posebnim i njemu specifičnim načinom. Več Freud u svome djelu »Uvod u psihoanalizu« razotkriva dušu djeteta, proučava je i postavlja svoju poznatu teoriju o Edip-kompleksima. Što-
više, i za snove dječje veli da nisu besmisleni, nego stopostotno važni duševni akti. Duševni rad djece u školi se, dakle, upravlja prema njihovoj psihi, koja sadri! u sebi snažne porive na rad i gibanje uopče.
Naravno da odgoj u protivnom smislu može imati teške posljedice. Defrančeski veli da su glavna načela na kojima nova škola počiva ova: načelo rada u nastavi, načelo doživljanja, načelo života ili prostorne i vremenske bližine, načelo apercepcije ili duševne bližine, načelo interesa ili zanimljivosti i načelo životnih zajednica. Prema tome isti pisac zaključuje, da je radna na-stava ona nastava koja omogučuje učeniku da vlastitim snagama, samoradinošču zaraduje i usvaja opča i nacionalna kulturna dobra radi svoga ličnog usavršavanja i time ga sprema za aktivnog radenika oko kulturnih potreba i na-pretka nacionalne zajednice. Iz toga se izvode i radni pravci savremne škole, a u vezi sa novim spoznajama o dječjoj duši. U ovom radu, kao i svakom drugom, vlada načelo ekonomije: sa što manje energije postiči što veči efekat. Dakle isto ono načelo koga srečemo u industriji pod imenom Taylorov sistem.
Princip doživljanja u nastavi savremene škole je od enormne vrijednosti. Scharrelmann, po Defrančeskiju, veli: »Doživjeti je više nego vi-djeti, gledati i promatrati. Doživjeli smo samo ono što je postalo dijelom našega duhovnog života, što nas pokreče, što utječe na naše osječaje, na naše htijenje i djelovanje.« Iz toga izvodi savremena nastava svoj naučni program, stvarajuči tako sa časovima doživljanja najsve-čanije trenutke u nastavi.
Pošto smo u glavnim potezima prikazali etič-ke, pa onda pedagogijske temelje savremene škole, da vidimo u kakovu odnosu stoje oni sa savremenom arhitekturom a po njoj sa urbanizmom.
Baš kao što je savremenoj medicini glavni pomagač tehnika, tako je ona glavni pomagač i pedagogiji. Svima praktičnim primjenama ap-straktnih nauka tehnika je glavni pomagač. Bez nje ne bi mogla ni savremena medicina a ni savremena pedagogija bilježiti uspjehe, kojima se danas mogu ponositi, iz jednostavnog razloga, što im tehnika služi kao sredstvo kojim se izra-žavaju: tehnika je materi j alizovani jezik njihova govora. Prema tome, arhitektura če materijalizovati sve ono što savremena škola treba za odgajanje savremenih generacija, štoviše, ona če biti I inicijator u nekim čisto pedološkim pitanjima, jer pozna je temelje savremena odgoja i savremene škole. Na taj način arhitektura če stvoriti mogučnost da se naučni problemi u mnogom lakše izražavaju, tumače i shvate,
a naročito etička dobra, kao temelji današnjeg društva. Oaci svladavaju u školi izvjesni rad, a arhitektura im omogučuje da ispune ovu svoju dužnost sa što manjim potroškom energije. Tehnika stvara zdrav radni centar i sa higijenske strane održava dake u zdravoj kondiciji. Pedologija i higijena nisu više nauke koje spadaju isključivo u kompleks pedagogije i medicine, nego su one sastavni dio i tehničkih nauka.
Prosvjetni problem i arhitektura u školskom zgradarstvu dva su nedjeljiva pojma. Oni se upotpunjuju. Istodobno dok se prosvjeta želi da oslobodi pogrešaka i predrasuda, arhitektura u školskom zgradarstvu nastoji da se što više približi načelima savremene prosvjete i tako je potpomogne da te pogreške ukloni. Jedino što arhitektura u tome pitanju nosi mnogo veču odgovornost, jer dok se naučni program i pro-svjetna politika mogu lahko mijenjati, sazidana zgrada redovno iz ekonomskih razloga mora da opstoji stolječima. Ekonomija rada u nastavi morada se podudara sa eko-nomijom prostora i m jesta u kojem se nastava odvija. Funkcija naučne osnove mora da se podudara sa funkcijom prostora i m jesta obuke. No ne samo u praktičnom smislu, nego i u estet-skom. Razredni prostori jedino kao intimne i prostrane, ugodne prostorije, pune svjetla i zraka, mogu služiti kao zdravo mjesto savremene obuke. Bijeli zidovi bojadisani motivima iz nauke ili sa kompozicijama umjetničkog karaktera, a hodnici ukrašeni sa umjetničkim skulpturama daju savremenoj školi ovaj traženi izgled, nasuprot onim starinskim tmurnim razredima sa malim prozorima medu debelim zidovima. Pojam slo-bode i potsticanje nagona za poštivanje tude slobode, ne može se ni razjasniti a kamoli usa-diti u dušu daka, u razredima koji sliče kaznio-nicama. Ukratko: svi rezultati, p o -stignuti u odgoju generacija, treba da se u arhitekturi savremenih školskih zgrada odražava ju. U tome je njihova veza i njihov odnos.
A urbanizam?
Odgovor na ovo pitanje nalazi se u nje-govoj opčoj definiciji koja glasi: Urbanizam je tehničko organizovanje Zemljine površine tamo gdje stanuju mase ljudi. Tehnički organizovati z e m -Ijinu površinu znači razdijeliti je u čvorove gdje se odvija ljudski život, a te čvorove povezati u j e -dan organizam koji živi zdravim životom. Prema tome, urbanizam ima utjecaja na razvoj ovog velikog organizma, pa kako su škole njegov sastavni dio, ima, dakle, utjecaja i na njihovu funkciju. On postavlja školu kao odgojna središta u razdijeljene površine mjesta.
SI. 5
SI, 8
Sve što je školi dala arhitektura, urbanizam potencira. Urbanizam proučava i potpomaže od-gojni sistem društva primjenom tehničke nauke i njenog napretka, u širokim potezima. Razdijeliti mjesto tako da svakom dijelu pripada odgova-rajuči broj škola, i to ne uklopljenih u blokove stambenih zgrada, nego na slobodnom, zdravom, zelenom prostoru i sa zdravim odmaralištima i igralištima za dake, — najvažniji je trenutak u kompleksu najšire saradnje prosvjete i tehnike. Svake godine prolazi kroz školu stanovltl broj daka koji treba da budu zdravi i spremni za život. Urbanizam mora, sa tehničke strane, da pridonese svoj oboi tome djelu.
Maksimalni postignuti higijenski uvjeti medu svim sistemima škola bez sumnje su u t. zv. šum-skim školama, gdje se obuka odvija u prirodi. Ovo je maksimum i sa urbanističkog nastojanja higijene, pa ču u ovom članku pokušati rasvije-tliti postanak i pitanje ovih škola. Kao temelj služi mi predavanje našeg poznatog naučnog radenika na tome polju dr. M a n d i č a.
U velikom previranju i naprezanju na polju pedagogije, naročito u posljednje vrijeme, pojavila se nova ili, bolje reči obnavlja se stara tendencija u odgoju mladeži, a ta je: poučavati u prirodi. Več stari Grči imaju ovakove škole, i to ne, možda, radi blagosti grčke klime, več radi onog stalnog nastojanja u grčkoj prosvjeti Starog vijeka: jačati tijelo. Aristotel je osni-vač t. zv. peripatetičke škole (grčka riječ peripatos, šetnja, vrt), t. j. škole u prirodi, u kojoj su njegovi učenici primali nauku šetajuči se u vrtu Likejonu, po kome je i škola dobila naziv. U toj školi ne vidimo nikakovih klupa i zatvorenih prostorija, nego se obuka odvija u vrtu, uz nekakvo stalno duševno zadovoljstvo i vedrinu. U tu je školu došlo toliko učenika, da je 53 godišnji Aristotel morao dopustiti nužne komplikovane propise. Učenici su ih sami odre-divali, a svakog desetog dana birali su jednog iz svoje sredine za nadzornika škole. Ovu je školu podupirao i Aleksandar Veliki, te je bez sumnje dala Grčkoj, sa svojim odličnim učiteljem Aristotelom, izvanredne rezultate.
U Srednjem vijeku, kada crkva preuzima školstvo, prestaje idila, daci se zatvaraju medu samostanske zidine ili u škole njima slične. Aske-tizam se odražava i u odgoju djece, njih se čuva od zrake sunca, rumenilo je smatrano više kao posao vraga, a ne prirodan uvjet. Mistika obuhvata ove tmurne prostorije, u kojima su se odgajale generacije i generacije. I ljudi nauke bježe od prirode, tražeči u tim zidinama tišlnu i mir, jer misle da je cilj uzgoja nadzemaljsko blaženstvo, a sve što je prirodno, tjelesno, ze-maljsko, prezire se. Naravno da ovo vrijeme nije moglo dati školu kao mjesto veselja, jer je disciplina bila suviše oštra, kazne su drakonske
i na dnevnom redu. Simbol pedagogi je bila je inkvizitorska šiba.
Tek u doba realizma i reformacije javljaju se slobodniji duhovi, ideja prirodnog odgoja, zraka i svjetla počinje oživljavati. Tako Komen-sky traži da se obuka vrši što više u prirodi i po prirodi. I Locke hoče da njegovi uzga-janici steknu što više iskustva i zdravlja u prirodi, zato ih i drži što više na slobodnom zraku. Naturalist! su htjeli da ovo nastojanje još poten-ciraju i skretali su obuku svojim radom na slobodniji i vedriji smjer. Rousseau u svom pedagogijskom romanu »Emil« traži da se po-vučemo iz pokvarenog ljudskog društva i da se vratimo božanskoj prirodi. On nalazi dobrih sljed-benika koji provode njegove ideje. B a s e d o v otvara pomoču kneza Leopolda Fridricha zavod Filantropin u Desavi, u kojem naučava po Rous-seauovim načelima, a Salzmann to čini u Schnepfenthalu. Ovo su tek pojedinci kao refor-matori školske obuke u zdravom smjeru. Nji-hovom smrču dogodilo se ono što obično biva: pokret je nestao, a rad se nastavio kao i prije — u zatvorenim školama, verbalizam je slavio dalje svoj triumf. Ni preuzimanje školstva u državne ruke ne spasava ga od uniformiranja i onog verbalizma, školske zgrade se zidaju, doduše, u večoj mjeri, ali u sklopovima kuča, bez zelenog igrališta i bez ikakovih zdravih načela urbanizma. Sve škole u svim svojim detaljima provedene su za svu djecu jednako, one su tipizirane počevši od kvake na vratima pa do krovišta, ispod ko-jega zijaju ogromne kubature neizrabljenog i skupog mrtvog prostora. Na taj način postadoše od škola kasarne, u kojima je dacima jedina razonoda, naročito za lošijeg vremena, — dug nezračeni hodnik. Naše poratno doba, sa velikim prilivom daka, pogoršava stanje škola zbog pre-natrpanosti. Obuka se odvija i prije i poslije podne, pa tako zračenje soba postaje nedovolj-no. Posljedica toga su porazne statistike tuber-kulozom zaražene djece, a da o šablonskom odgoju i ne govorim.
Radi štetnih posljedica ovakova odgajanja daka, pojavila se od strane nekojih pedagoga ponovno misao obuke u prirodi, neke vrste peri-patetičke škole. Potpora liječnika, naravno, nije falila, pa tako se ovaj način uzgajanja počeo provoditi na dva načina. U prvom internatskom načinu obuka se odvija u uzgojnim domovi m a na ladanju. Prvi ovakav dom osnovao je u Engleskoj u Albotsholmu 1889. godine pod imenom New-Shool, dr. Cecil Reddie. On postaja tako otac ovih škola. Iz Njemačke dolazi L i e t z na proučavanje nove metode uzgoja, pa tako nakon svoga povratka osniva 1898. god. u llsenburgu takav dom pod imenom Landerzieh-ungsheim. Nakon toga se ubrzo osnivaju ovakovi
domovi u Njemačkoj i Švicarskoj. U njima je uvedena samovlada daka koji podržavaju svoje skupšt ine i odmjeravaju sami kazne za one koji prekrše školske propise. Spavanje je na svježem zraku. Ovaj Slobodan način odgoja brzo se raz-vijao, jer su se za domove uzimali napušteni dvorci, koji su se lako adaptirali za ove svrhe (si. 1 pokazuje Landerziehungsheim Hof Ober-kirch Kaltbrunn, St. Gallen).
Na ovaj način nestalo je dogmatizma u škol-skoj obuci.
Drugi način obuke u prirodi provodi se po teoriji »Open air Shool«, ili »Waldschulen«, »Frei-luftschulen« ili »škole u šumi«. Te su škole u šumi ili kraj šume, kuda se djeca dovode iz grada i ostaju tamo cijeli dan. u nekojim se obuka vrši na zraku cijele godine, a u nekojim samo za proljetnih, Ijetnih i rano-jesenskih dana. Zgrade u kojima se djeca nalaze za ružna vremena, obično su drvene sa otvorenim prozorima. U nekojim su, štoviše, ispod šatora. Naravno da je obuka u ovakovim školama vesela, daci je lako podnose, jer nisu vezani uz drvene nepo-mične klupe, nego ih mogu prikačiti na leda i sa njima potražiti u šumi zgodno mjesto, gdje se udari tabor i obuka odmah otpočinje. Sva okolina tako sudjeluje na obuci djece, služeči im za što zornije tumačenje naučnog gradiva (si. 2: daci Narodne šumske škole u Zagrebu).
Prva ovakova škola otvorena je u Charlotten-burgu kraj Berlina 1902. god. U Londonu otvara dr. F. Rose »Open air Sholl« god. 1907. po gornjem uzoru; ta je škola smještena u Doeckerovoj baraci. Slijedečih godina otvaraju se ovakove škole u mnogim gradovima Engleske, Njemačke, Švicarske, Francuske i Italije. U Milanu ima šum-ska škola sa 1200 daka u 12 paviljona na 12 hektara zemlje. Austrija otvara u Wienerneustadtu god. 1920. šumsku školu za 200 daka. Zatim na-lazimo ove škole u Belgiji, Švedskoj, Norveškoj i Danskoj pod imenom Friluftkolons. Čehoslovač-ka podiže u Pragu na Vltavi ovakove škole pod imenom »Dječja farma«, a Rusija i Amerika imaju isto veliki broj ovih škola.
Valja spomenuti da je u Zagrebu 1928. god. dr. Mandič otvorio prvu školu ove vrste na Balkanu, pod imenom »Narodna šumska škola u Zagrebu« (si. 3). Ova škola je u jeseni 1933. god. sazidala svoje nove prostorije na rubu šume Tuškanca, na izvanredno lijepom i zdravom mje-stu (si. 4). Djeca su za vrijeme gradnje primala obuk u o gradevnom radu i sa svojim malim silama, igrajuči se, pomagala u tome poslu (si. 5, 6, 7). Zgrada je drvena, dobro izolirana, sa lije-pim, veoma zdravim prostorijama. Djeca se nalaze u zgradi jedino za ružna vremena, inače se obuka vrši u šumi (si. 8). Naš poznati pedagog dr. Mandič upravlja ovom školom i pokazuje u
ovo pet godina opstanka vrlo dobre rezultate ne samo u nauči, nego I u zdravlju djece, u rastu, debljini, inspiraciji i ekspiraciji pluča; što-više, dokazuje promjenu indeksa glave na ovoj djeci.
Higijenske i pedagogijske prednosti ova-kovih škola naprijed sam spomenuo, a tehničke i ekonomske su od iste vrijednosti, jer su radi skromnosti i suvišnosti u tipiziranim, zidanim školama propisanih prostorija, veoma jeftine. Načelo je ove nastave da škole treba da idu
za djecom a ne djeca za školom. Traži se ne manji broj skupih, velikih i luksuznih školskih zgrada, nego veči broj jeftinih i praktičnih. Dok škole u gradu postizavaju higijenske prednosti šumskih škola uz veliku investiciju kapitala, šum-ske škole taj izdatak prišteduju, jer im priroda daje sve to — besplatno.
Urbanizmu se otvara na taj način veliko polje korisnog rada u tehničkom organizovanju velikih Zemljinih površina, na kojima ljudi borave u masama.


Arh. Josip Costaperaria, Ljubijana :
osnovna šola lučac v splitu
(Ecole primaire a Split)
Nova srednja škola u Zagrebu Ecole secondaire a Zagreb
NOVA SREDNJA ŠKOLA U ZAGREBU
(Nouvelle ecole secondaire a Zagreb)
U jesen prošle godine dovršena je i predana nauči novogradnja srednjih škola u Zagrebu. Zgrada je sagradena o trošku Kr. Banske Uprave. — Projektovanje i nadzor radova izvršilo je Tehničko Odjeljenje Banske Uprave po svom arhitektu i inženjerima. Sav su rad izveli domači preduzimači i obrtnici. Prve su lopate udarene u zemlju u oktobru 1930 god., a 14. septembra 1932 godine škola je svečano otvorena.
Školska soba (razred), kao najvažniji ele-menat škole, riješena je u ovoj novogradnji tako, da se sastoji iz prostora za predavanje i poseb-
Arh. Egon Steinmann, Zagreb:
nog prostora za garderobu. Prividnu skupoču ovakove osnove opravdava apsolutno higijenski riješeno pitanje odlaganja odijela, obuče, torba itd. — Razredi su veliki 6 30 X 9-30 m, a svjetlina višine 4 m. Ta veličina odgovara maksimumu od 50 učenika. Površina sobe iznosi 58 50 m-', pa u gornjem slučaju na jednog učenika otpada 4 68 m:i zračnog prostora.
Za školske klupe odabran je kod nas novi tip klupa sastavljen iz skeleta čeličnih bezšavnih cijevi i šperovanih t. zv. panel-ploča debljine 26 mm; ploče su prevučene okume-furnirom. Sje-
Pogled sa dvorišta Vue de la cour
Kinu STORI Tun
m m m m m n m
Tip klupe Type du banc
dalo je od masivne javorovine. Klupe nisu učvr-ščene o pod, nego su pomične, pa je tirne omogučeno lako čiščenje podova.
Hodnici su poslije razreda glavno boravište djece, a zimi i jedino, pa zato imaju biti širi (3 m); sVijetlo i zrak tih hodnika moraju se pružiti u največoj mjeri.
Velike predavaonice, posebne za fiziku i za kemiju, udešene su sa amfiteatralnim hrastovim klupama i sjedalima na preklop. Svaka pre-davaonica ima svoju posebnu garderobu. Osim ovih predavonica postoje još male predavaonice za jezike i vjeru, te zbirke matematičke, geometrijske i prirodoslovne. Crtaonice su snab-djevene posebno opremljenim ravnim drvenim
stolovima i ormarima u koje se pohranjuju crtač-ke daske i slike, za svaki razred posebno.
Gimnastička dvorana velika oko 23 X10 m ima prohodnu galeriju. Sa svake strane gimna-stičke dvorane nalaze se posebne garderobe za svaku školu, praonice sa tuševima i umivaoni-cima, i sobice za profesora. Pored toga postoje posebne garderobe za opčinstvo u slučaju javnih svečanosti. Uz dvoranu za gimnastiku nalaze se u podrumu ambulantne sobe, školska kuhinja, blagovaonica, odmaralište i bazen za vježbe u veslanju.
Svi gradevni troškovi (gologradnja i oprema) iznosili su svotu od 15,370.000 Din, a unu-trašnji uredaj (školske klupe i pokučstvo) iznosili su svotu od 2,120.000 Din.
LEGENDA
R Razred G Garderoba
1	Ulaz za profesore
2	Soba direktora
3	Arhiv
4	Zbornica
5	Soba za razgovor
6	Soba za zadače
7	Prof. knjižnica
8	Portir
9	Vestibil
10 Garderoba
OSNOVNA IN MEŠČANSKA ŠOLA V ZGORNJI ŠIŠKI PRI LJUBLJANI
(Ecole primalre et ecole primaire superieure a Zgornja Šiška, Ljubljana)
Po projektu univ. prof. arh. Josipa Plečnika
Nova stavba osnovne in meščanske šole je bila sezidana v I. 1928/29, in sicer za zdaj samo zahodni šolski trakt ter stanovanjski del, dočim je vzhodni del še neizvršen. Med obema je projektirana bodoča telovadnica z zgornjo svetlobo.
V poslopju je 15 učilnic za osnovno šolo, 6 učilnic in risalnica za meščansko, več delavnic, knjižnica, dve pisarni, dve zbornici, zdravniška soba, pet kabinetov za učila in kopališče za učence in učiteljski zbor. Stranišča so WC in nameščena v severnem delu poslopja. V stanovanjskem delu so tri stanovanja: šolski upravitelj in upravitelj meščanske šole imata po tri sobe, ka-
binet in ves komfort, šolski sluga pa dve sobi, kabinet in pritikline. Pralnica je za vse skupna. V kleti so prostori za kurivo in kurilnica za centralno kurjavo, v severnem delu stavbe pa še posebna kurilnica za kopališče. V drugem nadstropju je posebna terasa za meteorološko postajo. Na zahodni (pročelni) strani je pred stavbo sadovnjak, na vzhodni igrišče in obširen šolski vrt, na južni in severni strani pa je projektiran park.
Vhodi držijo v obširno avlo, iz katere je dohod v vse prostore. Hodniki so zelo široki (5 m) in svetli; hodnik v II. nadstropju ima kapelico in rabi za zdaj za prireditve in službo božjo.
Zahodno pročelje Fasade de I'ouest
Svojevrstne so učilnice, najvažnejši element stavbe, in njih oprava. Vsaka ima velikost 7 • 50 X 6 X 4 m in lahko sprejme maksimalno 30 otrok. Srednja stena je skoraj v vsej širini šolska deska posebne konstrukcije, leva (gledano od zadaj) pa je eno samo okno. Otroci sede pri mizicah s predalčki in na stolčkih z na-slanjalom. Spredaj je kateder z omaro, podija v učilnicah ni. Vsaka ima tudi vodovod.
LEGENDA:
1.	vhod
2.	balkon
3.	vetrnik
4.	avla
5.	stopnišče v telovadnico 6 stopnišče v nadstropje
7.	hodnik
8.	kabineti
9.	in 10. WC
11.	učilnice
12.	stopnišče v stanovanja
13.	predsoba 14 sobe
15.	kuhinja
16.	kopalnica
Hodnik v 1. nadstropju Corridor au 1®' etage
Stopnišče Escalier
Osnovna škola „Car Dušan" Ecole primaire „Car Dušan"
Suteren Souterrain
Ing. arch. Branislav Kojič, Beograd:
NOVE ZGRADE OSNOVNIH ŠKOLA »CARA DUŠANA« I »DURE JAKŠIČA« U SKOPLJU
(Deux nouveaux bjtlments d'ecole a Skoplje)
Prošle godine Opština grada Skoplja podigla je dve nove zgrade za osnovne škole, koje de-lomice zadovoljavaju potrebe osnovne nastave. Ove zgrade mogu da prime oko 1280 daka, što pretstavlja 25% od ukupnog broja.
Škola »Cara Dušana« nalazi se u novom delu grada, izgradenom posle rata a namenjenom stanovanju t. zv. »Bunjokovcu«.
škola »Dure Jakšiča« nalazi se u starom delu grada. Njena arhitektura, i ako moderna, stili-zovana je više s obzirom na specijalne klimatske uslove i donekle vodi računa o svom ambijentu, te je obradena na bazi postoječe stare arhitekture privatne kuče gradova Južne Srbije.
Zgrade su projektovane u Tehničkom Ode-Ijenju Grada a u saradnji ing. arch. Branislava Kojiča — asistenta Univerziteta u Beogradu za spoljnu obradu.
Osim onoga materijala, koji se mora impor-tirati iz inostranstva, sve je izradeno u Skoplju od skopskih poduzetnika i radnika.
Ukupna površina bloka za školu »Car Dušan« iznosi 3568-80 m-'. Površina pod zgradom iznosi 1323 10 m-', dvorište 2245-70 m2. Cela zgrada sa nameštajem i ostalim uredajem stoji 3,641.015 dinara.
Ukupna površina škole »Dura Jakšič« iznosi 10.155 26 m2. Površina pod zgradom 973-82 m2. Sama zgrada sa uredenjem dvorišta i ograde stoji 2,405.944 93 dinara, a školski nameštaj i ostali uredaj stoji 272.641 40 dinara.
Obadve zgrade imaju visok suteren, prizem-Ije i sprat. U suterenu su prostorije za dačku trpezu sa kuhinjom (gde če se hraniti siromašna deca), ostalom uspremom, sobom za kuharicu, čekaonicu, umivaonicom i sobom za vaspitača, prostorije za lekarski pregled, kupatila sa svla-čionicama, prostorije za gimnastička vežbanja, prostorije za gorivo i centralno grejanje i po jedan stan za nadzornika zgrade. Prema dvorištu suteren nije uopšte ukopan.
U prizemlju i spratu imaju zgrade po 14 prostranih učionica i potreban broj kancelarija, ode-Ijenja za učila (nastavna sredstva), soba za slu-žitelje, nužnika i t. d.
Svečane sale mogu da prime po 300 duša. U školi »Cara Dušana« ispod svečane sale, sa posebnim ulazom, nalaze se prostorije namenjene za javnu biblioteku Opštine Grada Skoplja.
U prizemlju prema dvorištu, u obiju škola duž celih zgrada, pokriven je trem koji može da služi i za predavanja na otvorenom zraku.
Prizemlje Rez-de-chaussee
Sve meduspratne konstrukcije izradene su od armiranog betona. Podovi na učionicama i kancelarijama su od linoleuma 4 5 mm debeljine. Hodnici i nužnici popločani su keramičkim plo-čicama, a sale su parketirane. Na jednog daka dode po 4-5 m:l vazduha. Klupe su izradene od gvozdenih cevi i kuvane politirane bukovine i ima 5 raznih vrsta za dake raznog uzrasta. Zidne table su od crnog linoleuma.
U školi »Cara Dušana« izraden je jedan slikarski atelje.
Dačke garderobe su smeštene u proširenim hodnicima.
Detaljni uredaj zgrada udešen je prema sa-vremenim higijenskim principima.
Univ. prof. dr. med. Lujo Thaller, Zagreb:
O GRADNJI ŠKOLA
(De la construction des ecoles)
Nišam se lako odlučio na to da za »Arhi-tekturu« napišem ovo nekoliko redaka o gradnji škola. Ni po čemu nišam stručnjak za to pitanje. Niti sam arhitekt niti se smatram higijeničarom. Odlučio sam se ipak da o tome nešto napišem, jer sam po svojoj dužnosti, i kao gradski za-stupnik i kao liječnik, imao prilike da o gradnji škola odločujem, ili, barem, u večem skupu su-odlučujem. Za stručnjaka če možda biti zanimlji-vo da čuje misli i utiske takova čovjeka, da ih uzmogne u izvjesnom trenutku ako su pogrešne ispraviti, a u svakom slučaju da uzmogne računati sa mišljenjem laika, koji zapravo mahom kod takovih odluka ima riječ.
Držim da kod gradnje škole treba uzeti dvoje u obzir: prvo, u njima če proživjeti djeca veliki dio svoga života; a drugo, u njima če djeca biti poučavana, odgajana i vodena jednom odrede-nom obrazovnom cilju. Da odmah nekoliko riječi o prvom reknem. Isuviše se zaboravlja da škola nije samo škola. Vrijeme provedeno u školi, vrijeme je života, i za život djeteta vrijedi isto toliko, ili, točnije, barem isto toliko koliko i vrijeme ostaloga života. Tu činjenicu treba i kod gradnja škola uvažavati i shvatiti da je »kasar-niranje« djeci barem toliko teško i mučno kao što je »kasarniranje« teško i mučno odraslom. Dijete ima isto pravo kao i svaki odrasli na higijenski ureden i lijep ambijent. Promatramo li život kao cjelinu, onda vrijedi sreča u jednom dijelu života toliko kao i sreča u drugome dijelu, a nevolja u jednom dijelu isto kao i nevolja u drugom dijelu života. Niti kakav Happy-end ne može da izbriše muke djetinstva.
Kod gradnje škole treba uvijek imati pred očima svrhu škole. Vrijeme kada se u prvom redu imala pred očima fasada, valjda je pre-
Osnovna škola „Car Dušan" Ecole primaire „Car Dušan"
Prizemlje - Rez-de-chaussee
1&
Sprat - Etage
Osnovna škola „Oura 3akšič" Ecole primaire „Dura Dakšič"
stalo. Htio bih samo da torn prilikom reknem, da je i najjednostavnija fasada — fasada. Vidio sam pokatkad da se i danas zna dogoditi, da se jednostavnom fasadom prikriva realna unu-trašnja struktura 7grade, i da i »sandučare« znaju biti lažne u svojoj tobožnjoj jednostavnosti. Na žalost moram dalje reči da naše škole čestoput nemaju dosta odreden obrazovni cilj i da se ta činjenica i na zadatku, kako ga arhitekat do-bija, odražava. Kod nas gotovo uvijek nije ni najodlučnijim faktorima potpuno jasno čemu ima škola da služi, i kakav mora da bude onaj koji
iz nje izlazi. Naše su sve škole osnovane u državi, koja nije bila narod. Izmedu svrhe državne i svrhe školske nastajale su diskrepance. Škole bliže narodu negoli državi, za potrebe državne nisu baš mnogo marile. Mirno se usudujem reči, da su upravo ekscedirale u razvijanju idealizma i intelektualizma. I pored različnih pokušaja da se škola približi praktičnom životu i praktičnim potrebama, ona je uglavnom ostala ograničena na davanje pouke dacima u disciplinama, koje su u školi bile propisane. Nije nikakovo čudo, što se škola sastojala i sastoji uglavnom iz učionica prema broju djece, iz sobe za učitelje i, možda, stana za ravnatelja. Gdje je usto po-stojaia dvorana za gimnastiku, svečanosti i slu-žbu Božju, to je bila naročita škola.
Danas je apsolutno potreba (pedagozi to znaju daleko, daleko bolje od mene) školu uči-niti bližom praktičnom životu u dva smjera. Uz teoretsko učenje praktičan je rad djeci sviju škola potreban. Drugo, škola treba da se brine ne samo za intelektualni odgoj mladeži, več i tjelesni odgoj treba da uzme sistematski u svoje ruke. Principjelni je zadatak arhitekta prema tome daleko drukčiji. Od škole, koja je zgrada, u kojoj se nalaze četiri učionice, moramo da predemo na školu, u kojoj treba da usto budu i radionice i igraonice dječje, a osim toga i cio niz predmeta, koji služe za tjelesni odgoj učenika. Mene kao liječnika kud i kamo više za-nimaju ti predmeti od ostalih. Škola bez kupao-nica, bez liječničkih pregledavaonica, a napose bez soba za gimnastiku i dovoljnoga mjesta za igre i sportove na čistom vazduhu, danas se ne bi smjela graditi. Sva ta opažanja vrijede za sve škole podjednako, i za pučke škole, i za srednje škole svih tipova, a jednako i za uni-verzitete, koji su u svojoj biti u prvom redu — škole.
Znam vrlo dobro da je svaka gradnja kompromis izmedu ideala i materijalnih mogučnosti. Stojim na stajalištu da je bolja ikakova škola negoli nikakova. Ja razumijem i one monstrume od škola, gdje se zmija izvlači iz rupe u škol-skom zidu i ovija oko dječje noge. Znam da naš narod treba naglo da stiže zapadno-evropske narode. Mi baš nismo bogati i često moramo da kojekako improviziramo i da polazimo daleko ispod onih ideala, koje smo spoznali kao isprav-ne. Medutim treba i to konstatovati, da vrlo često nije nemogučnost izvedbe jednog ideala u objektivnim elementima: nedostatku finansij-skih sredstava, ili, recimo, terenskim nemoguč-nostima, nego je neprilika u neshvatanju nared-bodavalaca, a katkada i naredboprimalaca. Ima jedan minimum ispod kojega se nikako ne smije otiči. Početkom prošloga vijeka ne bi se niko usudio držati školu uz otvoreno ognjište, u sobi bez prozora ili na tavanu, ili, možda, u pravom
podrumu. Nešto dalje smo več došli. lako i da-nas toleriramo koješta (uzmimo nekoje prostorije bivše gornjogradske gimnazije u Zagrebu ili baš onu nedavno opisanu školu sa zmijama), kod novih gradnja treba iči naprijed. Napose je moje mišljenje da je neophodno potrebno sagraditi makar dvadesetak uzornih škola, kakovih u zemlji tek nekoliko imamo. U prvom redu, mislim, svuda je moguče (osim možda u največim gradovima) obdariti školu dovoljnim vrtom i dvorištem. Srednja škola, koja nema uza se igralište u veličini od barem regularnoga nogometnoga igrališta, igrališta, koje mora dopuštati slobodnu trku sviju učenika u isti mah, daleko je od danas posta-vljenog ideala. Mi imamo još dandanas osnovnih škola, kojima je teško priznati da je ono t. zv. »dvorište« jedva dovoljno za uzgoj nekoliko gusaka, a kamoli za trčanje i igru stotine djece. Dovoljan prostor oko škole, mislim, osnovni je zahtjev, koji treba postaviti kod gradnje škole. Razumije se da taj prostor treba urediti, a onda kada je ureden i upotrijebiti.
Da škola treba da bude svijetla, aksiom je o kojem ne treba više govoriti. Možda treba reči da nije nemoguče da postane i suviše svijetla, i da možda i tu ima mogučnosti po-grešaka. Škola mora biti gradena tako, da nigdje nikada ne smrdi. A toliko škola smrdi još i danas! Kod izbora materijala za gradnju i uredenje treba misliti na to; kod materijala kojim se škola čisti i, konačno, kod uredenja zahoda i ventilacije, treba spriječiti smrad. Škola mora da je iznutra ugodna i lijepa. Apsolutno odbijam mišljenje da je to moguče postiči samo nekim velikim troškovima. S najjednostavnijim i najjefti-nijim sredstvima moguče je postiči često više Ijepote nego što je postizava kakav snob sa najskupocjenijim sredstvima. Ne bih toga spo-minjao da kod kolaudacija pojedinih škola nišam opazio negativnu kritiku ondje gdje je arhitekt minimalnim sredstvima postigao odličan estetski dojam. Vidio sam, opet, i po školama skupih rugoba koje nikom nisu trebale.
Ove svoje misli htio bih da upotpunim. Držim da arhitekt, koji gradi školu, treba da u prvom redu ima jedno: ljubav prema djetetu, koje če u školu. Arhitektura je za mene jedna od naj-uzvišenijih i najpotrebnijih umjetnosti. Umjetnost je izražaj duše stvaraoca. Kako bi mogao neko ko u svom srcu nema ljubavi za dijete tome djetetu nešto stvoriti? Ne može neko ko u Boga ne vjeruje sagraditi crkvu u kojoj bi čovjek mogao da se približi Bogu. Ko dijete ne ljubi, ko mu se ne umije približiti i ko se u njega ne umije uživiti, nikada neče moči sagraditi dom tome djetetu. Škola ima da kroz dugi niz go-dina bude djetetu i mladiču dom. Umjetnik koji treba da taj dom kreira, treba da bude bliz onome za koga radi.
Osnovna škola „Dura Jakšič" Ecole primaire „Dura Dakšič"
Prof. Stanoje A. Dovanovič, Zagreb:
ZA REFORMU LIKOVNOG KULTA U NAŠIM ŠKOLAMA
(Pour la reforme de I'enseignement artistique dans nos ecoles)
Slobodno črtanje, kao nastavni predmet, mnogo je zanemareno u svim našim školama, a u višim razredima srednjih škola sasvim je ukinuto. Pod uplivom jedne komponente mo-
derne, nove, t. zv. aktivne škole slabio je interes za črtanje kao predmet, a zamerno je mesto osvajao ručni rad, koji je pod zaštitom »škole rada« gotovo epidemijski širio nesredena zanat-ska pabirčenja. Pabirci iz kartonaže, šaranje vaza, linoreza i duboreza; pabirci iz stolarstva i palenje jadnih ploča i okvira, — sve je to nazi-vano ručnim radom, stvarao se poseban nastavni predmet. Otvarani su tečajevi gde su se spremali nastavnici koji če s ovim pabircima podržavati »školu rada«; koji če svesti uzgoj na pravu liniju »potstreka, akcije — života«! Ali, i kada bi se na časovima ručnoga rada izradivali praktični — materijalu srodni — trajni i »lepi« predmeti, ipak bi ti predmeti, lišeni one centralne pedagogijske osnovice aktiviteta i funkcionalnosti, imali naj-češče biljege rdavijeg zanatskog proizvoda. Jer, opče, stvarne i pedagogijske vrednosti upisane su i podržavane u svima vremenima i zemljama, a temelj su i školi rada, doživljaja, projekta i funkcionalnosti u manuelnim akcijama ručnog rada, primenjena geometriji, fizici, hemiji, geografiji, istoriji i jezicima ispravnije i jasnije, a pogotovo u »priznatim« nastavnim »ručnim« pred-metima: črtanju, modelovanju i pismu.
Da bi u satnicu osnovnih, gradanskih i učiteljskih škola strpali »novi« predmet, ukidali su po sat po dva nedeljno geometriji i prosto-ručnom črtanju, a modelovanje i pismo sasvim su nestajali. Išlo se tako daleko, da je ručni rad pretpostavljan samom črtanju. Dopuštamo da se u ručnom radu osnovnih i nekih srednjih škola suponirao rad na instinktima i interesima grade-nja; ali se zaboravilo da kod črtanja i modelo-vanja dolaze svi likovni interesi, dakle interesi gradenja, likovnoga govora, stvaranja i ukraša-vanja u punoj meri. Zaboravljalo se da je črtanje i modelovanje gotovo primeran spoj manuelno-intelektualnog posla sa svima elementima plemenitih vrednosti osječanja, volje, spoznaje, fantazije i stvaralaštva, kao faktorima uzgajanja i davanja stručnih znanja; zaboravljalo se da je črtanje prethodilo i prethodi geometriji, arhitekturi, likovnim umjetnostima i obrtu; previdilo se da je črtanje govor čestoput jači od pisma i žive reči i nenaknadivi faktor nacionalne, likovne i opšte obrazovanosti, tako golem kao maternja i internacionalna reč, kao istorija, nauka, književnost i muzika.
Ukratko: pošto se zaboravljalo na vrednosti predmeta prostpručnog črtanja i modelovanja; pošto se suviše naglo i površno pošlo za jednim novim predmetom — »ručnim radom«: došlo se do slabljenja gotovih, priznatih vrednosti na račun eksperimenta, previranja i traženja, došlo se do slabljenja likovne i opšte spreme učitelja osnovnih škola, a time likovne i opšte kultu^iu u osnovnim školama. Redukcijom vremena, znatno su oštečeni interesi srednjih škola uo
Kako uspesi rada zavise o satnici i nastav-nom planu, naravno je, da bi ova skromna upo-zorenja u prvom redu imala biti upučena — preko javnosti — merodavnim faktorima za re-viziju nastavnog plana osnovne i srednjih škola. Čim u tome smislu bude revizija provedena, lako če likovna nastava poči pravim putem, jer nastavnički kader za črtanje, modelovanje ukrasno pismo sačinjavaju oduševljeni, poletn i spremni pedagozi-crtači i pedagozi-likovn umetnici.
Pored odličnih nastavnika-autodidakta na gradanskim školama, imamo danas niz odušev-Ijenih crtača, koje spremaju naše pedagogijske škole. Njihova pedagogijska sprema i predanost poslu zadivljuje. Njihovi pozitivni rezultati bili bi svakako i likovniji, kada bi se i na pedago-gijskim školama radilo nešto svestranije, pa i na osnovi umetnosti, umetničkog uzgajanja i poznavanja slikarskog zanata. Izvestan kontakt izmedu ovih studenata i kandidata slikara i vajara na Akademiji, neminovna je potreba.
Od starijih priznatih pedagoga-crtača ističu se gg. Oster, Novak, Topolčič, Jankač, Bartolovič, Šuljak i gde. Dežman i Majnarič. Na ostalim srednjim školama črtanje je u rukama profesora-umetnika, koji svojom spremom evropskih kvaliteta pružaju garanciju za potpuno nacionali-zovanje likovnog kulta po svima vrednostima. Umetnici: Krušnjak, Tiljak, Šulentič, Miše, Ružička, Pap, Motika, Pečnik, Grdan i Tomič pokazali su, uz svoja priznata umetnička stvaranja, i kvalitete likovnih pedagoga. Oni su poveli zasobom i lepi broj mladih i najmladih likovnih umetnika na jedan težak ali zahvalan posao. A ovi mladi i najmladi, kao najpozvaniji, najpredanije su se odazvali ovom pozivu. Gg. Tompa, Detoni, 2. He-gedušič, Zivič, Javor, Zobundžija, Sevdič, Domač i dr. pokazali su več odlične rezultate i na likov-no-pedagogijskom području.
Likovni kult i umetničko obrazovanje u novoj nacionalnoj jugoslovenskoj školi nešto je uzdr-man krivnjom nastavnog plana i satnice, a sem toga i zato, što se nalazimo u vremenu previranja i traženja. Ali likovni kult pulzira u rukama naših umetnika i pedagoga, i treba mu dati u nastavnom planu i satnici punu pažnju, tako da i stručno i pedagogijski zadovolji interese osnovne i srednjih škola, da u potpunosti saraduje pri izgradivanju poletne savremene jugoslovenske škole.
Ovaj fragmentarni prikaz neka potakne me-rodavne na to da pristupe što efikasnijem re-šenju ovoga problema; a naše starije i mlade dagoge i umetnike da vernim iznošenjem ih doživljaja i svog iskustva u pedagogijskoj si ožive specifično naš likovni kult.
K X L I B R I S
DB K. DOBIDA LJUBLJANA
PARKETE
hrastove i bukove
sa i bez polaganja uz konkurenčne cijene
Narodno d. d. Parketunion
Zagreb	Beograd
Trg Kralja Tomislava 10 Wilsonov trg 1 Telefon 85-25	Telefon 28-029
Briojavke:
Parketunion, Zagreb-Beograd Zastupstva:
Dubrovnik: Prvo dalmatinsko trg. društvo
LJubljana: Zlatko Pire, Šelenburgova 7/I.
Niš: Naum Čermilo i drug
Nova Gradiška: Fridrlk Holčuh i sin
Novi Sad: Našička tvornica tanina i paropila d.d.
Osijek : Našička tvornica tanina i paropila d d.
Skoplje: Keramika, Karadordeva 13
Slav. Poiega: Trgopromet d. d.
Sombor: Našička tvornica tanina i paropila d d.
Subotlca: Gustav Fister ml., Fra Ješe trg 6
Val. Bočkerek : Trgovačko d. d.
Vel. Kiklnda: V. Reich, drvar, Kralja Aleksandra 87
Vinkovcl: Vilko Ornstein
ff
RUDE IN KOVINE" d. d.
LJUBLJANA, Masarykova cesta 12 Glavno zastopstvo CINKARNE D. D. CELJE
Cinkovo belilo ,Briljant'
En gros: cinkova pločevina, pocinkana železna pločevina: surovi in rafini-rani cink, cinkov prah, »Cinkopon«, žveplena kislina, svinec, svinčena pločevina, kositer v kladah in palicah, kositer za spajanje v palicah, antimon, aluminij, baker, zvonovina, razne barve, kovine i. t. d., šamotni materijal
Kupuje : star cink po najugodnejših dnevnih cenah,odpadkedruglhkovin i. t.d. ,
Brzojavke: Rude Ljubljana. Telef. int. 2727,.'282.7- fl
JAKOB
LIGL
KLEPARSTVO VODOVODNE INSTALACIJE STRELOVODI
Hj.--
v y f-
DEDIČI
LJUBLJANA
RIMSKA CESTA 2 GREGORČIČEVA 5
TELEFON 33-53
Proizvodi
Samoborka d. d. - Zagreb
Originalna
Terrabona
suha žbuka
za fasade
upotrebljava se danas najviše u
sa vremenoj arhitekturi
L \ FOTOIčEMIČNIM UOPIRANJEM NUDI LE
JUGOSLOVANSkA
TISkARNA VLJUBLIANI