Glasnik SED 16 (1976) 3
57
OPOMBE:
{1 )	Slavko Kremen 5ek, Obča etnologija, Ljubljana 1 973, str. 119
(2)	Rajku Ložar. Narodopisje Slovencev/ I., Ljubljana 1944. str. 10
(3)	Op. cit., str. 10
(4)	Victor Barnouvv, Culture 3nd Personality, Homewood 1963, Str. 197
(5)	Edward Sapir, Ogledi iz kulturne antropologije, Beograd 1974, str. 153
(6)	Ivan Kuvačič. Marksizem in funkcionalizem, Ljubljana 1970, str. 8
(7)	Op. cit., str. 7
(8)	Op. cit., str. 8
(9)	G. V. P! aha nov. Izbrani spisi. Ljubljana 1973, str. 185
1101	Maca Jogan, Nujno in koristno posvetovanje. Tip 1976, it. 1-2, str 156
(11)	Sigurd Erixon, An introduction to folk life research or Nordic ethnology, „Fotk—Liv" 1 950, str. 15
(12)	Clyde Kluckhohn, Mirror (or Man, New York 1949, str. II
(13)	Rajt Mils, Sociološka imaginacija, Beograd 1964, str. 161, 180.
(14)	KuvaČiČ, Op. cit.. Str. 111
(1 5)	Pri raziskovalni nalogi „Etnološka topografija Vitanja".
(16)	Mils, op, cit., str. 181
(17)	Pri tam se je treba zavedati, da so informacije uporabne le tedaj in toliko, kadar in kolikor so opremljene s pojasniti o družbeni vlogi informatorjev in ljudi, na katere Se informacije nanašajo.
UOK 39:001.8
Olga Supek-Zupan, Zagreb:
TEZE ZA ETNOLOŠKI) METODOLOGIJU
„U istinu ne spada samo rezultat več i put do nje."
Karl Marx
U našoj etnološkoj praksi još uvijek se osječa podjela na one koji „teoreti2iraju" i one koji su „dobri terenci". Ja sama mnogo sam puta slusala otprilike ovakve napomene: „Vi mladi ¡OŠ morate vidjeti i osjetiti mnogo terena prije nego što budete mogli početi izvlačiti neke zaključke". Analogno tome kaže se i da čitava orijentacija etnološke znanosti u nas treba da bude sakupljanje materijala, a buduče generacije, koje valjda neče imati više što da sakupljaju, morati če početi misliti i sintetizirati ono štosrno im mi ostavili v amanet.
Mišljenja ove vrste potpuno su neosnovana: ne samo što kompletnu našu znanost ostavljaju bez ikakve perspektive, nego joj oduzimaju i znanstveni karakter. Svaka znanstvena djelatnost treba da bude jedan KONTI NUUM - od nsjopčenitijih filozofijskih postulata, preko Sirih teorijskih koncepcija i usmjerenja, do sasvim konkretnih istraživačkih strategija i istraživačke prakse, odnosno „terena". Idealno bi bilo kada bi znanstvena aktivnost svakoga od nas obuhvačala sve te stupnjeve. No potpuno sam svjesna da to nije moguče i da če ovaj kontinuum, barem na individualnom ntvou, uvijek ostati samo ideal. Medutim, on se mora postiči na čitavom znanstvenem področju, podjelom rada u skladu sa afinitetom i interesima pojedinaca. U protivnom, možemo se siobodno odreči ambicija da etnološki rad smatramo Znanstvenim.
Počevši dakle od teorijskog pola znanstvenog kontinuuma nači čemo se unutar misaonih okvira koje dijelimo sa ostalim humanističkim, društvenim, pa i prirodnim znanostima, jer ovdje se radi o fundamentalem principima naučne djelatnosti. Oni medu ostalim uključuju definiranje ciljeva naučne djelatnosti (što je neodvojivo od vrijednosne orijentacije istraživača), prinicpe togičkog mišljenja, odreflene metodologije i njenog odnosa prema teoriji spoznaje (epistemologiji) i logici, konstituitivne principe naučne djelatnosti (objektivnost, pouzdanost, preciznost, opčenitost i sistematičnost), itd. — da ne nabrajam sve ono što bt trebalo sa gledišta etnologije obraditi u nekaj Široj študiji.
Ja ču se radije zadržati na jednoj teorijskoj i vrijednosnoj orijentaciji, marksističkoj, i kroz nekoliko teza pokušati dati argumente radi čega mislim da bi ona morala imati odjeka u etnološkoj teoriji i praksi.
1- U prvom redu, osnovni činioc oko kojeg se centrira bilo koje etnološko istraživanje je čovjek, čovjek-stvaraoc svoje sredine, čovjek-stvaraoc svake kulturne tvorevine. Sve one orijentacije u etnologifi koje su elemente kulture nekog naroda Sli neke liže društvene sredine proučavale kao neke sterilne tvorevine po sebi, bez obzira kakvu oni funkciju i *načenje imaju za svoje nosioce i stvaraoce i u kakvom su odnosu s njime — pokazale su se ¡spraznim i samo ograničeno ^onsnirn, A kod Marxa, sa druge strane, upravo je čovjekova priroda, njegovo socijalno biče, njegova ljudskost koja POstoji SAMO U ODNOSU PREMA DRUGIM LJUDIMA I TVOREVINAMA ZAJEDNIČKE KREACIJE - jedan od osnovnih koncepata. Čovjek, priroda i druStveno-kulturna sredina tri su kamena temeljca njegove teorijske piramide i postavljanjem bilo kojeg od njih srušila bi se čitava konstrukcija. Ne treba uopče isticati da su ove tri tačke one iste oko ojih se vrte i sve druge do sada poznate etnološke interpretacije fenomena kultura: psihologističke, mentalističke, nkcionalističke, ekološke, kulturološke itd. Marxova ih teorija sve objedinjuje i prevazilazi na ¡edinstven način. Ovo klicanje čovjeka i čak indivjdue kao stvaraoca i inovatora unutar odredene društveno-kulturne sredine ima direktnih t^sljedica za etnološku metodologiju: na primjer, koncentriranje na dubinska istraživanja odredenih užih zajedntca, ili samo jednog sela, jedne porodice, pa i jednog čovjeka. Isto tako, proučavanje varijanata radije nego tipiziranih
-kulturnih prosjeka" neke grupe koji postoje samo na idealnom planu.
Glasnik SED 16 (1976) 3
57
2.	Marksizam na ¡edinstven način rješava problem istovremenog dijakroničnog i sinkroničnog istraživanja, odnosno proučavanja strukture i procesa promjene te strukture. Na taj se način uspješno izbjegava čorsokak u kojeg je upao strukturalizam: nemoč da se objasne promjene i inovacije koje ipak ne mogu uvijek biti samo greške i nesporazumi na relaciji svijest-podsvijest. S druge strane, prevladava se „isjeckanost" analitidkog hístorícizma u etnologiji gdje se radi pračenja kronološkog kretanja nekih pojava ÍIÍ samo nekih elemenata „narodne" kulture gubi osječaj za cjelinu. Iti, kako je to jos Tylor rekao, od silnog drveča ne vidi se šuma.
Marxa su mnogi strukturalisti željeli utrpati u svoj taborF proglasiti ga struktura I isto m. To je nesumnjivo radi njegova istančana osjecaja za različite nivoe stvarnosti u kojima treba razlikovati prividno od faktičnog, svjesno od nesjesnog. Isto tako, i radi koncepcije da sve pojave u društvu, kulturi i historiji treba promatrati u ODNOSU prema ostalim pojavima, i unutar vremenskog i društvenog konteksta (strukture).
Drugi opet ističu važnost Marxove teorije kretanja i promjene strukture unutar povijesnog medija. Ovdje se uključuje i novi val mladih francuskih antropologa, predstavnika tzv. „l'anthropologie économique" (medu kojima je najpoznatiji Maurice Godelier).
Ali Marx nije samo dijalektičar, niti je samo strukturalist — obje teorije su samo dva aspekta jednog koje objedinjuje i vremensko i prostorno, strukture koja je neprestano u kretanju.
3.	Problem objektivnosti, odnosno vrijednosnih sudova i interesa rješava se u dva aspekta. Prvo, da se oni sami naprave predmetom etnološkog proučavanja (njihov nastanak, djelovanje, struktura vrijednosnog sistema i posljedice koje proizlaze iz djelatnosti pojedinaca vodenih odredenim vrijednostima). Drugo, da se otvoreno iznese vrijednosni stav istraživača — to je osnovni etički postulat — kojî če onda biti ¡zložen otvorenoj kritici, diskusiji, modifíciranju i si. Konačno, posljedice nekog vrijednosnog stava i njegovo približavanje onome sto se univerzalno smatra racionalnijim i humanijim biti če kriterij za njegovo prihvačanje iti odbijanje. No, on se može provjeriti samo u istraživačkoj praksi koja mora biti otvorena i dostupna kritici i provjeravanju od strane drugih. Ukratno, kriterij istinitosti svodi se na praksu, na ljudsku djelatnost, a ne na nešto metafizički nedostižno.
4.	Posljednji ovdje izneseni argument za važnost marksističkog shvačanja u etnologiji nadovezuje se na prethodni. Ako je osnovni moto i rezultat čitave naučne djelatnosti potraga za istinom, a njeno odredenje provjerljivo tek i samo kroz praksu, onda to u stvari znači da su teorija i istraživanje neodvojivi. To mora doči do izražaja i u etnološkoj metodologiji, tj. neprestano se moramo kretati izmedu našeg radnog stola i terena, uvijek spremni da mijenjama i odbacujemo prvotne hipoteze ako to „teren" traži, da se ne ukalupimo u unaprijed dane konstrukcije pa sakupljanje podataka treba samo da popuni ladice u več unaprijed zacrtanom teorijskom sistemu. Takoder bi trebalo tzbjegavati mu drugu krajnost kada se gubimo u moru sakupljenih podataka, a da nam nije jasno zašto smo iti prikupili bas na onaj način na koji jesmo, i što bi sad trebalo S njima učiniti, kako ih interpretirati. Ove se dvije krajnost) metodološkim riječnikom nazivaju hipotetičko-deduktivno shvačanje i sakupljački empirizam, a Marxovo tumačenje utjecaja teorije na istraživanje i istraživanja na teoriju, uključivši ovdje kriterij prakse i kritike, treba da prevazide u njihovu suprotnost.
II
U drugom dijelu nastojati ču u izvjesnoj mjeri operacionalizirati gornje principe, primijeniti ih na etnološke metode
r3da.
1.	Najprije, proučavanje čovjeka kao stvaraoca zahtijeva dvije stvari:
a)	— pratiti neprestano kulturne sadržaje svakidašnjeg života običnog čovjeka, dakle i promjene u onoj kulturi koju mi iz naše vremenske perspektive nazivamo tradicionalnom, te stvaranje novih oblika i elemenata kulture.
b)	- proučiti odnos čovjeka pojedinca i njegove društvene grupe u vezi sa kulturnim tvorevima i njihovim značenjima. Na ovome se ja neču dulje zadržavati jer to nakon referata Zmage Šmiteka nije potrebno.
Medutim, proučavanje sadašnjosti stavlja etnologe pred mnoge, za nas nove probleme. Industrijsko društvo, odnosno svakodnevni život običnog čovjeka u njemu (namjerno izbjegavam termin „narod") ne traži kvalitativno drugačiji stav i pristup od pred-industrijskog. Ali, javljaju se posebnosti u oblasti tehnike istraživanja. Najčešče se javlja potreba da se oslanjamo na več prikupljene statističke podatke o populaciji koju proučavamo (jer ona nije više homogena i brojčano neznatna), ili da se takve podatke tek treba sakupiti. Moje mišljenje je da to nije nužno posao etnologa. Dapače, bolje če to učiniti iskusniji statističar, sociolog ili si., ali etnolog mora biti taj koji če odrediti kakva mu je vrsta podataka potrebna. Znači, ovdje bi statistički rad bio podreden etnoiogiji, bio bi samo jedna pomočna tehnika, a ne kao do sada da se etnolog mora mučiti sa često za svoju svrhu neadekvatnim i nedovoljnim podacima.
Medutim, s obzirom da se etnolozi u svojim istraživanjima ipak koncentrirajo na kvalitativna, dubinska proučavanja malog broja kulturnih elemenata, ili malog broja ljudi, njene su tehnike rada primjerne tome i razlikuju se od, na pr. socioloških: otvoreni razgovori zamjenjuju Čvrsto strukturirane intervjuje, namjerno se odabiru sasvim odredeni kazivači umjesto širokih uzoraka sa mnoštvom jedinica, i, vjerojatno najkarakterističnije, provodi se dugotrajna observacija sa participacijom. Ova posljednja metoda jedina omogučuje da se donekle shvati značenje jedne kulture „iznutra", sa stanovišta njenih nosioca, i obično je izvršno pomagalo da se ruše unaprijed čvrsto postavljene hipoteze.
Još bih htjela napomenuti da se proučavanjem sadašnjih kulturnih sadržaja javljaju i brojni etički problemi. Kao najvažnije, ljudi koji su do sada bili samo predmet istraživanja, sve više postaju i etnologova publika, prate rezultate njegova rada. Prilikom objavljivanja potrebno ih je zaštititi (na pr. upotrebom pseudónima) a ujedno i razmisliti o tome kako naša interpretacija utječe na ljude koje proučavamo. Etnologija se tako neminovno uključuje u društvene tokove i postaje angažirana, te se javlja i pitanje PRIMJENE njenih naučnih rezultata. Moramo početi računati na namjerno izazivanje pozitivnih posljedica.
2.	Uz drugi princip, prevladovanje dihotomije strukture i procesa, treba ukratno napomenuti da je neophodno poznavanje historije kako bi ono što proučavamo moglo dobiti vremensku dimenziju i kako bi se mogli predvidjeti
Glasnik SED 16 (1976) 3
57
trendovi promjena. No istovremeno moramo poznavat) osnove odnosa na kojima se gradi naša sadašnja društvena struktura, jer se unutar nje odvijaju tokoyi svakodnevnog života i kulture. Ovakav cjelovit pristup tehnički je nemoguče savladati od jednog čovjeka, pa čak i pomoču jedne discipline — to značt da nas u budučnosti, u okviru Širih istraživanja, čeka interdisciplinarna saradnja etnologa, sociologa, psihologa, ekonomista, itd.
3. i 4. Uz princip objektivnosti i problem vrijednostnih sudova, te uz princip povezivanja istraživanja i teorije treba, čini mi se, uz več rečeno (širina diskusije i otvorenost kritike) konkretizirati još nekoliko stvari, Najbitnije od svega je osigurati GENER ATI VNOST TEORIJE. To znači da je uvijek potrebno izači na teren sa zacrtanom osnovnom teorijskom koncepcijom u glavi, sa razradenom strategijam istraživanja. S druge strane čvrsto unaprijed formulirani upitnici mogu spriječiti da nam istraživanje modificira i ispravi unaprijed danu teorijsku koncepciju. Ponekad je naprosto spisak tema i problema na koje treba obratiti pažnju korisniji. Tako se možda možemo osigurati da necemo stvarnost ukalupiti u naše vlastite kategorije, nego da če se naše kategorije prilagoditi stvarnosti. To naročito vrijedi onda kada se kreče u još nedovoljno istražena područja kulture, i 13 kada se neka tematika i pitanje postavlja i želi razsvijetliti na novi način. Isto tako, u toku samog istraživanja, pogotovo ako je to dulji boravak na terenu, treba od samog početka donositi zaključke i sinteze na pojedinim točkami ili pod-temama, i onda promatrati na koji način se ovi u toku istraživanja mijenjaju. Iz vlastitog iskustva zapazila sam da pisanje povremenih (tjednih) tematskih analiza i zaključaka pomaže na tri načina:
a) mogu pratiti i kontrolirati svoj vlastiti put zapažanja i svoj vlastiti razvojni put zaključivanja, i na njega se poslije sama kritički osvrtati;
b} u toku samog terenskog istraživanja mogla sam zapaziti gdje su „rupe", gdje još nedovoljno znam, gdje su problemi i na Sto treba obratiti pažnju. Dakle kurs istraživanja ispravljao se več u samom njegovom toku.
c) konačni period analize i interpretacije gra<Jfe znatno se skračuje jer več postoji izvjesni stepen razumijevanja teorijskog značenja grade i izvjestan broj užih i širih zaključaka.
Sve se ovor naravno, odnosi na dulji boravak na terenu, ali vrijedi i za slučajeve kada se izmjenjuju periodi terenskog rada sa periodima sredivanja grade, pa čak i onda kada se tokom više godina netko vrača na isto područje istraživanja.
Ill
Napokon, u završnom djelu „Teza"i ujedno na „konkretnom polu" kontinuuma, željela bih iznijeti jedan primjer iz etnološke istraživačke prakse. Kao postdiplomski student na University of Michigan u Ann Arboru, SAD, učestvovala sam u projektu čija je glavna tema bila proučavanje lokalnih urbanih zajednica u velikom industrijskom gradu Detroitu.1. Naročita je pažnja bila posvečena različitim sistemima razmjene unutar tih zajednica i njihovom artikulacijom sa dominantnim ekonomskim sistemom američkog društva. To je bio jedan dosta velik i kompleksan pothvat o kojem ja sada ne mogu opširno govoriti. Ovdje ču se u vezi sa temom ¡zlaganja ograničiti na ciljeve i strategiju istraživanja.
CILJ I VRIJEDNOSNA ORIJENTACIJA:
Cilj istraživanja bio je proučiti alternativne ekonomske sisteme koji „pod pokrivačem" dominantne kapitalističke ekonomije egzistiraju u malim urbanim zajednicama. U tu su svrhu istraživani razni oblici kooperacije, susjedske suradnje, razmjene darova i dobara, pa sve do različitih novčanih razmjena i usluga koje nisu registrirane kao „regularne" u domtnantnom ekonomskom sistemu (i izvan su poreznog sustava). Prijedlog projekta (koji je u pripremnoj fazi več bio ponešto izmijenjen kroz grupne diskusije) bio je prvobitno napisan sasvim u funkcionalističkom duhu: u centru pažnje bili su „mehanizmi adaptacije" koji omogučuju da se preživi u uvjetima ekonomske krize. Sva „socijalna" ekonomska ponašanja definirana su kao „¡regularna", naravno sa stajališta „regularne" kapitalističke ekonomije. U toku istraživanja došlo je do zaokreta u koncepciji, uglavnom pod utjecajem marksističke orijentacije (ill barem, lijeve) večine istraživača, kao i radi utjecaja „terenskih podataka" koji se nisu mogli rastumačiti u svijetlu prvotne koncepcije. Osnovni pojmovi su redefinirani tako da polazna točka njihova odreflenja nije „regularni" kapitatistički sistem, što se odrazilo u tome da je termin „iregularan" redovito stavljan u navodnike, a uveden je pojam „socijalna ekonomija". Osnovni interes bio je u tome da se otkriju „skrivene rezerve" kooperativnog ponašanja, u okviru jednog vrijednosnog sistema koji nije u datoj situacij i bio dominantan, ali čija se važnost u budučnosti može znatno povečati.
konkretizacija zaoataka
Da bi se postigao zadani cilj, bilo je potrebno dobiti kompletni profil jedne male zajednice unutar grada, uključujuči svakodnevni ritam života, teritorialnu, formalnu i neformalni), susjedsku i famiiijarnu organizaciju, „usmenu hi storiju" zajedntce (znanje samih gradana o povijesti tog dijela grada), sisteme neformalnih komunikacija itd., te konačno Clrkulaciju dobara i usluga.
strategija istraživanja
U pripremnoj fazi deset budučih terenskih istraživača (sve postdiplomskih studenata) sastajalo se redovno sa nHkoligjnom profesora i ostalim članovima znanstvenog tirna. Rad se odvijao na nekoliko kolosijeka paralelno: razvijao se teorijski koncept i definirao i uskladivao pojmovni aparat; zajednički su utvrdivane strategija i tehnike istraživanja; odlučuje se o jedinstvenom tipu klasificiranja grade (ponešto izmijenjen Murdockov sistem^), upoznavanje sa storijatom i društvenom strukturom grada Detroita; odredivanje individualnih područja istraživanja unutar grada. Ova je a trajala dva mjeseca.
■ Je»"enska faza trajala je neprekidno tri i pol mjeseci, a radilo se uglavnom metodom opažanja sa participacijom. Svaki azivač radio je u jednom etnički i socijalno karakterističnom području, površine od jedne do dvije kvadratne milje.
Glasnik SED 16 (1976) 3
57
Prvobitno odredena područja (prema osnovnim školama) kasnije su se znatno izmijenila, u večini slučajeva proširila ili suzila, jer se arbitrarno unaprijed odredena područja nisu pokazala kao zaista integrirane lokalne zajednice. Svaki od učesnika u projektu bio je, da tako kažem, „spušten padobranom u svoje područje", odnosno, od samog početka prepuiten sebi i svom snalaženju u novoj okolini, Traženje stana, trgovina, različitih servisa itd. koji su nužni da netko organizira svoj život u novoj sredini, bili su u stvari več dio istraživanja. Kontakti stečeni več prvog dana bili su kasnije dragocjene veze pomoču kojih se moglo uči u neformalni sistem komunikacija i poznanstava unutar te sredine. Osnovni problem kako POSTATI VIDLJIV u ulici i kvartu i tako interesantan barem jednom djeiu susjedstva u kojem su nova lica barem donekle zapažena, rješavao se rigoroznim „stjecanjem" novih navika: odlaženje u isto vrijeme uvijek u iste trgovine, kupnja novina uvijek na istom kiosku, razgovor sa djecom, črtanje lokalnih novina, vožnja biciklom ulicama u posltjepodnevne sate, itd. Na taj se način ipak može pomalo „uvuči pod kožu"1 jednog kvarta, steči uvid i, kasnije, pristup u njegove formalne i neformalne grupe.
Opča metoda promatranja sa participacijom kombinirana je sa ostalima, kao nevezanim i tematskim intervjuima, sistematskim posjetima, bilježenjem biografija, pračenjem lokalne štampe, učestvovanjem u lokalnim dobrovoljnim organizacijama, te detaljnim mapiranjem svake kuče, svake trgovine, institucije, itd. na području ispitivanja.
Statistički podaci koji su se mogli dobiti za ispitivane dijelove grada (cesto neadekvatni ili „prestari") bili su nam dostavljeni od drugih članova istraživačke ekipe, od članova koji su bili posebno zaduženi samo za „kopanje" po službenim statistikama.
Vrlo važni za integritet čitavog tima i za razvijanje i mijenjanje teorijskog okvira bili su redovni tjedni sastanci kompletnog tirna. Ovdje se zajednički raspravljalo o problemima; ponovno, u svijetlu terenskog iskustva, raščiščavali su se pojmovi; davani su tematski izvještaji i izmjenjivali materijali — sva ko je u bilo kojem trenutku mogao znati Sto rade njegovo kolege u drugim dljelovima grada. Tjedni izvještaji svih članova bili su podvrgnuti kritici i diskusiji, što se u gotovo svakom slučaju pokazalo neizmjerno korisnim za samog istraživača. lako potpuno fizički izolirani u tom višemilijunskom velegradu, duhovno jedinstvo medu istraživačima nikada nije bifo narušeno.
Etički problem zaštite kazivača i ispitivanog područja uopče rješavan je tako da su u bilješkama t u izvještajima upotrebljavani samo pseudonimt, kako kazivača, tako i ulica, firma, institucija, itd. Osirn toga, posebno „osjetljivi" materijali pohranjivani su izvan granica SAD, na University of Windsor, u Kanadi.
Završna faza bila je relativno kratka. Zahvaljujoči velikoj količini več pisanih materijala, te izgradenom teorijskom okviru i brojnim sintezama, večina individualnih rad nji, izvještaja i zakijučaka, napisana je u toku iduča dva mjeseca. Održano je još nekoliko sastanaka sa diskusijama na kojima su dalje odredivani i definirani pojmovi i teorijska okosnica, Medutim, konačna interpretacija zadržala je ipak pečat individualnosti svakog pojedinog učesnika u projektu.
1	Formalni naziv projekta je: „Irregular Economy: Urban Adaptation to Unemployment", a organiziranje ad University of Michigan u Ann Arboru i Wayne State University of Mental Health, Center for Studies of Metropolitan Problems, pod brojem t Ro1 MH 26105-02.
2	George P. Murdock: Human Relations Are Files. Yale University.
Opomba uredništva: Prispevek bo v celoti objavljen v Narodni umjetnosti, Zagreb 1976, 5t. 1
UDK 39.001
Ivan Kovačevič, Beograd: ZA TEORIJSKU ETNOLOGIJU
I pored toga Sto se javlja veliko nastojanje da se etnologija ponovo uspostavi kao „primenjena nauka", sto je prestala da bude uglavnom sa nestankom kotonijalnih imperija, etnologija se može odrediti kao prevashodno TEORIJSKA NAUKA. U drugim društvenim naukama npr. sociologiji isticanje teorijskog karaktera je u punoj meri uspostavilo neophodnu ravnotežu izmedju istraživanja koj ima je primena rezultata jedina svrha i samih teorijskih istraživanja. I pored čestih društvenih pritisaka koji apostrofiraju kao jedino korisno istraživanje koje ima neposrednu primenu u društvenoj praksi, tirne poremečena ravnoteža uvek se ponovo uspostavlja. Do toga dolazi zato što istraživanja koja ¡maju isključivo praktične ciljeve a nisu teorijski zasnovana ne daju rezultate koji mogu doprineti rešavanju konkretnih problema društvene prakse. Samim tim teorijska istraživanja ponovo izbijaju u prvi plan.
Treča vrsta istraživanja koja se iscrpljuju isključivo u opisivanju u potpunosti su van konteksta i sa istraživanjima koja imaju za cilj reševanje, konkretnih problema društvene prakse i sa teorijskim istraživanjima. Stoga deskripcije u sociologiji „nemaju veči samostalni značaj"1.1 ne samo u sociologiji več i u etnologiji2.
Ukoliko se u najopštijim črtama pogleda dosadašnji razvoj etnologije kod nas, lako se uočava da istraživanja koja imaju primenu u društvenoj praksi nikad nisu bila tretirana kao posao etnologa. U nekoliko mahova i U okviru raznih tendencija u našoj etnologiji postajalo je jedinstvo teorijskih istraživanja i istraživanja koja su kao krajnji rezultat ¡mala čistu deskripciju. Medjutim, skoro uvek se dogadjalo da dati teorijski okvir u kome su vršene deskripcije postane preuzak