' arrjel;} Tjxvc l'SOTt&QVH Q 'ZT. Poštarina plaće Broj 48. U Zagrebu, 27. novembra 1936. Poiedini broj stoji dinara t.50 Orertnistvo i uprava Z A u tt £ u, MasarvKova 28a, Teieron 67-80 uredništvo m uprava za Slovenijo in slovenski del ulljske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a PETLETNICA SEDEJEVE SMRTI GREGORČIČEVA TRIDESETLETNICA GLASUO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EMIGRANATA »Z JULIJSKE KRAJINE ITALIJA I FRANCUSKA Parski »Tempa* od 19 o. mj. donosi ovaj članak kojega u cjelosti prenosimo: U istom času, kad na području pronalazaka produkcije pa na žalost i destrukcije slavi ljudska znanost svoj triumf i kad njezini računi i instrumenti postaju najtočniji i najprecizniji, u političkom i socijalnom životu caruje neistina, netočnost i laž. Izobličena su fakta, brojke, podaci i tekstovi, u interesu mistike masa. Propaganda obmanjuje mozgove i zaglupljuje misli. Laž postala je navikom i izgleda kao vrlina. Odista ne postoji ni jedan drugi znak, koji bi bio toliko porazan za vitalnost inteligencije i nema teže opasnosti za progres civilizacije. Tipičan primjer ovakve propagandi daje nam lažna legenda, koja neprestano traje u Italiji. Ta legenda glasi: Francuska vlada u zavjeri sa engleskom osakatila je talijansku pobjedu. Francuska je in-famijom Versaillesa otela Italiji Dalmaciju, koja joj je bila obećana londonskim paktom i htjela je da ugrozi Italiju s desne strane, stvarajući Jugoslaviju kao historijsku, etničku i geografsku apsurdnost. Au-stro-Ugarska je nekada na svoj račun morala priznati, da je ova tzv. apsurdnost jedna stvarnost, koju je nemoguće slomiti. Rimu se danas dešava isto. I Sforza je imao pravo kad je tvrdio, da talijansko-jugoslo-rensko prijateljstvo može donijeti najdragocjenije plodove i najbolje garantovati pristup ria Balkan. Ako je tačno tvrditi, da su pregovori o jadranskom pitanju u Versaillesu naišli na poteškoće, isto je tako netočno, kad se kaže, da su pregovori na zapadu bili mnogo lakši. Rim postupajući po pravilima diplomatske vještine realizovao je prethodni sporazum. On je ograničio rizik i olakšao redakciju Londonskog ugovora od 25 maja 1915. Pariz postupajući prema tra-diciiama francuske improvizacije nije ni-h-nda sklopio prethodan sporazum osim u p‘tan ima azijatskim i kolonijalnim, koja su inlevsovala britansko carstvo mnogo više nego li Evropa i Rajna. Ove neizvjesnosti pavećale su rizike i olakšale su sukobe. Ali problem na istoku i zapadu nije bio mnogo diferentan. Na ta dva područja sukobili su se isti principi.. U jadranskom bazenu sukobila su se narodna prava Nijemaca i Slovena sa talijanskom sigurnošću. Na rajnskom području sukobile su se garancije francuske sigurnosti sa ciljevima njemačkog nacionalizma. Na sjeveru, još mnogo odlučnije od. američke delegacije, britanska delegacija žrtvovala je sigurnost principu narodnosti Na jugu je njezin postupak bio drugačiji. Odlučivši, da izvrši londonski ugovor i spremna da žrtvuje narodnost si-gnrnosti, britanska delegacija pustila je ivilsona da se bori za načelo slobodnoga samoodredjenja i da André Tardieu formu-bše transakcije u dobroj vjeri. Takva je bila francuska nota od 28 maja 1919. Legenda, koja postoji s onu stranu Alpa nije dakle istinita. Nije tačno, da načelo narodnosti, koje je ostalo netaknuto na sjeveroistoku. ne smije biti netaknuto i na jugoistoku. Načelo sigurnosti proglašeno je na zapadu nezakonitim, u korist načela narodnosti. Na istočnim granicama je načelo narodnosti moralo istom da prodje kroz kušnju. To su dm razna postupka i dvije razne mjere. Ma šio se mislilo, to nije bilo u korist francuske teze, koja je u rekonstrukciji Evrope značila jezičac na vagi. Rim je več unapred predložio kongresu mira tri grupe revendikacija. Londonski ugovor obečao je Italiji cijeli Trentino, sve do prolaza na Brenneru. la-lijonska delegacija proširila je u Parizu svoje zahtjeve i tražila je strateške sektore na tužnim obroncima Brennera. a naročito je zahtijevala dolinu Skotena. Američki su stručnjaci naveli tom prilikom objekcije tehničke prirode. Prava granica je na jugu, na Uniji dijeljenja. Oni su naveli i moralne objekcije. Ugovor prepušta Italiji 250 hiljada Nijemaca. Talijani dobivaju njemačke gradove Bozen, Meran, Brixen, rod.no mjesto Andrije Hoffera i Waltera von Vo-gelweida. Dvjesta pedeset hiljada Nijemaca to je skoro cijelo pučanstvo Saara i mnogo više nego distrikt Landau. Konferencija prosudila da su talijanski argumenti nep0 bitni Ona je navela svjedočanstvo Napoieo na i Njegov genije nacrtao je ovu granicu-Konferencija je navela i strateški nat. Bez okupacije nagiba Brennera rMv la s boka može paralizovati talijansku obra nu Lloyd George je izjavio da je nvjer n 0 ovim činjenicama. Foch je slične a 0 mente naveo s mnogo manje uspjeha svoju demonstraciju u porajnskom podru_ čiu. Londonski ugovor ohe6ao ,m- mcu, Trst i Istru, koje su ^ sačinjavate ri. d sku provinciju. Regio Juha. Ah « *3 austrijske politike u ntodernonriismiios *u Talijani na tom podrli» “ Jfcim ebog useljivanja Slovena P ,, ltruć- 1 slrategičkim argumentima »mi ički tr^ niaci su uzmaknuti i odrekli ■ . . ^mn nica je bila odred jena Prcn‘f’Z^L taj ugovoru i prenesena na vrh pore. ii način Rim je dobio tristo hiljada Slaven TRŽAŠKI PICCOLO OŠTRO PROTESTIRA KRATENJE »IMPERIALISTIČNIH FUNKCIJ« TRSTU Koncem maja tega leta je Mussolini odredil novo ureditev pomorske plovbe, po kateri je Trst izgubil vse zveze z obema Ame rikama ter zlasti vse zveze z vzhodnim delom Sredozemskega morja in mu je bila poverjena častna naloga, da vzdržuje zveze z novim imperijem, namreč zveze z azijskim in afriškim ozemljeni onstran Sueškega prekopa. Dasi je Trst s tem izgubil najvitalnejše zveze, se je udal, dasi s silno težkim srcem, in je skušal napraviti, kakor pravi nemški pregovor, iz nujnosti čednost. Pozabljeni so bili že spori z raznimi italijanskimi listi iz Benetk in Napolja, ki so odrekali Trstu celo ta zadnji ostanek nekdanje cvetoče plovbe. Sedaj pa je časnikarski spor zopet izbruhnil na dan. Napolj zahteva zase vse tako zvane imperialne funkcije, ki so bile poverjene Trstu in si je takrat izbral za trobilo svojih zahtev »Corriere della Sera«. Na zahtevo Napolja je preteklo soboto, 21. t. m. ostro odgovoril tržaški »Piccolo« z uvodnikom, ki nosi naslov »E Trieste?«. V tem članku se tržaško glasilo izrečno vprašuje: »Če se tradicijonalne zveze tržaške mornarice prenesejo v Benetke in nove »imperialne« funkcije v Napolj, katere zveze ostanejo tedaj Trstu?« Takrat pa ne gre več samo za boj med časniki, temveč že za pravi boj v gospodarskem življenju. Trst je namreč obljubo »imperialnih funkcij« smatral za resno in je šel temu primerno na delo. V zadnjih mesecih so preuredili veliki silos na trgu della Libertà poleg glavnega kolodvora v zbirališče za koloniste, ki naj bi se kar v masah selili s krampom in puško v Abesinijo. Zbirališče so organizirali do podrobnosti. V preurejenem silosu imajo abesinski kolonisti spalnice, jedilnice, zabavišča in celo posebne sanitetne in higijensko oddelke. Izseljenci so organizirani po vojaško. Dobije posebne kolonijalne uniforme in tvorijo večje in manjše oddelke ki se morajo podvreči strogi vojaški disciplini. Te dni so se zbrale v Trstu že prve večje skupine, in sicer iz Julijsko Krajine in iz Benečije. Iz Istre jih je prišlo kakih 500, največ iz pokrajine Rovigo, namreč okoli 1000. Tako se je zbralo v Trstu kakih 4000 abesinskih kolonistov, ki so se pripravljali na odhod. Toda prišlo je presenečenje. Zbrane koloniste so po ukazu od zgoraj spravili z vlaki v Napoij, kjer se bodo šele vkrcali na parnike. Vse priprave za »imperialne funkcije« Trsta so zaman, že v zadnjem trenutku mu je kratil te pravice Napoli. Radi tega je razburjenje med tržaškimi trgovskim krogi, posebno pa pri paroplovnih društvih veliko in vsi gledajo zaskrbljeni bodočnosti nasproti._ »PICCOLO« SE BORI PROTIV ZAPOSTAVLJANJA TRSTA »Novosti« od 22 o. mj. (III. izdanje) donose: Tršćanski »Piccolo« od 21 o. mj. donosi senzacionalan uvodnik preko 2 stupca u kojemu protestira protiv projektovane nove podjele interesnih i posrednih sfera, koje če se odrediti pojedinim talijanskim parobrodarskim društvima. — Prema prijašnjoj ideji imale su se kako kaže »Piccolo«, tršćanskom parobrodarskom društvu »Lloyđ Triestino« prepustiti na iskorištavanje linije s Afrikom, Azijom i Australijom, koje idu kroz Sueski kanal. »Piccolo« ističe, kako je tršćansko društvo »Lloyd Triestino«, koje je dosada obavljalo službu na Mediteranu i sa Levantom imalo velik uspjeh i da je to Lloydov tradicijski pomorski teren. Po novom projektu imao je Trst da izgubi to područje i odredili su mu nove pomorske puteve, kojima se Lloyd disciplinirano spremao da posveti punu pažnju i da ih preuzme. Medjutim je u očekivanju nove podjele interesnih sfera za pomorski saobraćaj u milanskom »Corriere della Sera« štampan članak iz kojega se može zaključiti, da će sav talijanski prekomorski saobraćaj biti koncentriran u «Mlecima i Napulju i da će Trst kao ishodišna točka velikog prekomorskog saobraćaja biti izlučen. Na osnovu toga članka nastalo je u tršćanskim privrednim i pomorskim krugovima pravo zaprepaštenje, koje se izražava iz današnjeg uvodnog Članka »Piccola« u kojem se na najoštriji način kritikuje takova namjera fašističke vlade. Taj oštar protest je tim značajniji kad se uvaži, da čitava talijanska štampa stoji pod najstrožom fašističkom cenzurom. „PICCOLO" 0 HAPŠENJU SVEĆENIKA BIDOVCA Beogradska »Politika« od 26 o. mj. piše: U vezi sa hapšenjem svećenika g-Bidovca, jedna obavještajna agencija je javila da je ovo hapšenje slovenačkog svećenika u Julijskoj Krajini u očiglednoj suprotnosti sa novom političkom orijentacijom Italije, pa da je zbog toga u redakciji tršćanskog »Piccola«, koji se zalaže za prijateljstvo sa Jugoslavijom, ovo hapšenje izazvalo negodo-vanje. Sada »Piccolo« to demantuje i kaze: | »Hapšenje zloglasnog popa Bidovca nije kod nas izazvalo negodovanje, nego naprotiv smo se obradovali ovom veoma, pametnom aktu lokalne politike, kojim je najzad oslobodjeno jedno mimo selo u Julijskoj Krajini od otrovne aktivnosti ovog smutljivca koji, kad ne zna ništa drugo da izmišlja na štetu svoje pa* stve, počinje da je poučava kako će da se zdravi komunističkim pozdravom. Bidovec pripada onoj grupi agenata pro-vokatera kojih je na sreću sve manje. Ovi agenti-provokatori nisu nikada propuštali nijednu priliku da obične seoske priče iskoriste za izazivanje neraspoloženja izmedju dvije zemlje iz shvatljivih r&zloga da štete normalizovanju odnosa dobrog susjedstva.« ARETACIJA ŽUPEUPRAVITELJA BIDOVCA Trst, novembra 1936. V ponedeljek, 16. t. m. so aretirali v Dolin! pri Trstu tamošnjega župeupravitelja Ivana Bidovca, brata na Bazovici ustreljenega Ferda Bidovca. Bidovca so prepeljali v Trst, kjer je v zaporih v ulici Coroneo. Govori se, da ga bodo konllnirall. što otprilike predstavlja pučanstvo bavarskoga palatinata. Talijanska je vlada tražila osim toga tri prelaza koji nisu bili predvidjeni u londonskom tekstu i koje se nije moglo dovesti u sklad sa odredbama rimskoga kongresa u aprilu godine 191°. (To je bio kongres naroda potlačenih Austro-Ugarske.) Ova tri prelaza dominirala su ‘unutarnjim putovima na Balkan. Rijeka i otoci pretstavljaju uvalu, koja veže južnu Srbiju sa morem. Širok pojas i jedan dio dalmatinskih otoka sa Zadrom i Šibenikom. koji je bio odobren Italiji, zatim Split koji joj nije obećan Londonskim ugovorom, osigurava kontrolu centralnoga puta i pomorskoga saobraćaja. Albanija i Iona dominiraju nad južnim uvalama Brkana Da opravda okupaciju ovih triju prelaza i inkorporaciju od petsto hiljada Srbo-hrvata u rimsko carstvo, talijanska delega čija je navela argumente historičke i sira teške Za vrijeme od devetnaest vijekova Rim i Venecija posjedovali su dalmatinski teritorij na kom je vladala latinska supremacija ’ Venecijanski dužd imao je naziv »duz Dalmatie*. Ako na tom području vlada slovenski jezik, običaji su talijanski. Maurice Barres govorio je o rajnskom području «« sličnim argumentima. Strategija potvrajuje povijest. Ko drži Dalmaciju, taj vlada Jadranom. Ko ima u svojim rukama mostove na Rajni, drži zapadnu Evropu — kazao je Foch. Amerikanci pobijali su Fochove argumente, ali tu istu logiku nisu upolre-bili prema Rimu. U Parizu je došlo do preloma, a zatim do zbliženja u Rapallu. I to više zaslugom Pariza nego Londona. Progresivno, sporazum je bio proširen. Od tri uporišta, koja dominiraju jadranskim kuloarom i balkanskim puievima i koje je Rim tražio na kongresu mira, prvi je dobiven potpuno u Rapallu. Drugi djelomično 1924, a treći 1927. Na laj naćin je Italija, zahvaljujući izdržljivom realizmu svoje vlade, postepeno dobivala ugovorima o miru, dok se Francuska zbog pravnoga formalizma i apstraktne ideologije drugih neprestano morala povlačiti. Rim je proširio svoje dobitke, a Pariz je okrnjio svoje uspjehe. Ako se uzme u obzir bilanca dobitaka i u tom pogledu isporedi Francuska sa Italijom, oiida se opaža znatan dobitak na račun Rima. Ali u svakom slučaju taj dobitak nije manji. I bila bi sreća, kada bi ovu konstataciju priznali u Italiji, jer u tom slučaju Talijani bi mogli pokazati mnogo više zahvalnosti, a nada sve — smirili bi se duhovi. JACQUES BARDOVX OB PETLETNICI SMRTI NADŠKOFA SEDEJA Nadškof Sedej Ljubljana, 24. novembra 1936. (Agis). — Med tolikimi črnimi obletnicami, ki padajo v letošnje leto, se bomo 28. novembra, ko poteče pet let smrti, spominjali blagopokojnega goriškega nadškofa dr. Frančiška B. Sedeja. Hitro je šlo mimo nas teh pet let, čeravno so nam prinesla vsepolno tegob In ran in odnesla našeirn narodu v Julijski Krajini zadnje svoboščine, zadnje pravice, zadnje slovenske obrede Iz cerkve, za katere se Je vztrajno zavzemal pokojni nadškof. Velikega in značajnega borca za mir in pravico se je še posebej spomnila ob njegovi peti obletnici smrti »Sedejeva družina« v Ljubljani, ki se bo oddolžila nje- governi! spominu s tem, da mu bo -r tre- deljo dne 29. t. mj. odkrila v Stični na Dolenjskem skromen spomenik. Ploščo, ki predstavlja nadškofovo glavo z mitro je izdelal naš rojak, kipar Kalin in bo odkrita v samostanski cerkvi v Stični, kjer je nadškof med vojno prebival kot begunec. Ob priliki odkritja plošče bo tudi svečanost, katere naj se udeležijo emigrantje polnoštevilno. * Proslava otkritja spomenika knezu in nadškofu dr. F. B. Sedeju v Stični, v nedeljo, dne 29. novembra se bo vršila po sledečem sporedu: V cerkvi ob pol 10: Govor prevzvišene-ga g. škofa dr. O. Rožmana. Sv. maša ki jo bo daroval prevzvišeni g. nadškof dr. A. B. Jeglič (med sv. mašo poje zbor akademikov). Odkritje spomenika (tudi c vekvi) ob pol 11: Komur Gospod ni zgradil doma (cantata A. Foerster, zbor). — Govor g. župnika Franca S. Finžgarja. — Glejte, kako umira pravični (J. Gallus, zbor). — Poklonitev domače svetogorske zemlie... Akademija v samostanski dvorani ob četrt na 12: Zdravica (E. Adamič, zbor). — Nagovor dr. Ivo Česnika, predsednika Sedejeve družine. — Solo (g. M. Šimenc, tenorist zagrebške opere). — Prof. Filip Terčelj: Metropolit umira. Trilogija: a) Poslednja meditacija, b) Zastraženi mrlič, c) Pot na Sv. Goro (recitativ A. Roeger). — Solo (tenorist g. Josip Rijavec). — Duet solistov zagrebške opere gg. M. Rusa in M. Šimenca. — Moči. moči mi daj moj Bog (zbor). — V Sv. Križu pri Trstu je »Časa dl risparmio« (Tržaška mestna hranilnica) zarubila okoli 20 družin zaradi obrestnih za-stankov, ki znašajo približno 25 tisoč lir. Gospodarstvo v Sv. Križu gre rakovo pot, ker so nove lovne metode ribolov močno iztrebile in so se ribolova polastili stari konkurenti Čožoti (ribiči iz Chioggie pri Benetkah). Letos so Križani udarjeni tudi kot vinogradniki, ker le vinski pridelek či-sto neznaten. NAROČITE TAKOJ JADRANSKI KOLEDAR" IM KOLEDARČEK „S O Č AM ZA 1937 LETO NAJVAŽNEJŠA TOČKA m. POSAMEZNOSTI Vzroki naie emigracije. Človek bi mir ulil, da smo si vsaj v loj osnovni točki edini. Pa ni tako. Mnenja o vzrokih naše emigracije so dokaj deljena, pa ne toliko med nami emigranti kakor med tukajšnjim, domačinskim prebivalstvom. Premnogokrat moramo namreč dano slišati, da smo svoje emigracije sami krivi V Jugoslavijo nam je bilo treba priti, da smo slišali, da ni bilo prav, da se nismo pustili poitalijančiti, da se nismo vpisali v fašistično stranko, da nismo zatajili svojega jezika, temveč da smo se za jezik, za društva, za šole, za časopisje borili vztrajno in do zadnje možnosti. Ni ga emigranta, ki bi tega očitka že ne bil slišal. Zaključek je navadno ta, da smo si svoje nesreče sami krivi, zakaj pa smo se oblasti upirati, zakaj pa smo se rvali za svojo narodnost Ni šlo nekemu orožniškemu komandirju v glavo to, da se nisem vpisal v sindikat, če je pa to bilo »musr, kakor iv rekel. Tudi o času naše emigracije in o njeni vrednosti so mnenja silno različna. Neredko se zgodi, da vam kdo zapoje tole pesemco: Kar pride dandanes od tam dole; je vse za nič. Kar je bilo dobrega, je prišlo k nam takoj.* Vsi tovariši vedo, da smo emigranti drugačnega mnenja in da cenimo bolj onega, ki je v Italiji več časa vzdržal. Torej: naša emigracija je začela že l. ITALIJA NA MAJORKI SENZACIJSKA POROČILA S BALEARSKEGA OTOČJA »Mariborski V e č e r n i k« od 21 o. mi. prinaša: — Dopisnik »Manchester Guardiana« poroča zanimive stvari o najnovejših dogodkih na balearskem otoku Mallorki, ki so zbudile v londonskih krogih veliko pozornost. Navedeni dopisnik piše, da se na tem otoku, ki je bil nekoč središče živega turističnega prometa, opaža vojaška aktivnost. Hoteli in penzioni so zaprti. V luki se nahajajo britanske, francoske in italijanske vojne ladje. Italijanski bombarderji krožijo nad luko ter mestom in delajo razne akrobacije, da impresioni-rajo prebivalstvo. Vsaki dan leti italijansko letalo v Rim, kamor nosi pošto. Tujci in potniki na Mallorki se lahko izkrcajo samo z dovoljenjem obiastev. Mesto obiščejo samo v spremstvu mladih fašistov. Ko pristaja kakšen parobrod ob obali, ga obkrožijo mladi fašisti in ga pozdravljajo s fašističnim pozdravom. Po mestnih ulicah stražijo fašisti, pretežno mladi ljudje med 15. in 16. letom. V Mallorki smatra vsak za gotovo dejstvo, da je general Franco obljubil Italiji pomorsko bazo na balearskem otočju. V Mallorki se vijejo stare monarhistične španske zastave. — Vozovi, na katerih so mladi oboroženi fašisti, dirkajo skozi mestne ulice. — Zapore, v katerih je okoli 2500 aretirancev, čuvajo tudi mladi fašisti — deca, stara 15—16 let. V janskih letalcev. Vshkdo priznava, da bi vladne čete zavzele in ohranile svojo oblast na Mallorki, da ne bi bilo pomoči italijanskih letalcev. Med poveljniki italijanskih brodov v luki in začas vlado v Malllorki se gotovo vsak dan izmenjavajo pisma in poročila. Pri začasni vladi v Mallorki se nahajajo tudi italijanski »svetovalci«. Nikdo niti najmanj ne dvomi, da sprejema začasna vlada v Mallorki navodila iz Rima. PETNAEST TALIJANSKIH PODMORNICA ZA GENERALA FRANCA »Novosti« od 23 o. mj. — Prema današnjim neospornim vijestima iz vjerodostojnih diplomatskih krugova se doznaje, da je vlada u Burgosu riješila poteškoću nedostatka jedinica ratne mornarice. U tim se krugovima najozbiljnije govori, da je Italija ponudila vladi generala Franca 15 najmodernijih podmornica, koje se već obo-jadisane španjolskim bojama nalaze u po- 1915, ko je Italija napovedala Avstriji voj- Grand^ hotelu na Mallorki stanuje 3CMtaH-no. Imela je tedaj obliko begunstva Delila " se je v dve smeri: del je potoval v Avstrijo in se tu potikal po raznih taboriščih, del je menil v Italijo in sicer zvečine v Napoli in druga južna mesta. Bili so lo ljudje iz onega dela Goriške, ki so ga Italijani zasedli prve dni. Predolgo bi bilo tu raz-motrivati, kako različno je uplivalo to begunstvo na obe strani. Ljudje so bili tedaj prisiljeni pod nevarnostjo izgube lastnega življenja, napustiti svoje domove in se podali v tujino. Ni jim bilo dano na izbiro, da lahko ostanejo, ali odidejo. Izbirali so lahko le med življenjem in smrtjo. In v tem je ta prva emigracija sila podobna poznejši, povojni. Tudi nam vsem ni bilo dano na izbiro, ah hočemo ali nočemo ostati v Italiji. Temveč smo bili postavljeni pred alternativo, ali hočemo ali nočemo biti Sloveni ali po stati Italijani ali fašisti. Ako si se strumno izrazil, da hočeš biti Slovenec in ne Italijan in ne fašist, je že bilo vse rečeno. Moral si na pot, ali v emigracijo ali v zapor. Vsa naša politična emigracija in velik del gospodarske emigracije, pa naj se je izlila he kamerkoli, ne samo v Jugoslavijo, je bila v to prisiljena, ker je hotela ostati to, kar je bila, in ni hotela kloniti. Ni res, da smo bili mi tisti, ki smo z besedo, s tiskom, z društvi, s streli izivali. Mi smo sr samo branili, ker smo bili napadeni. Vzrok naše emigracije nismo torej mi sami, temveč tiči izven nas, v laškem gospodarskem, kulturnem in političnem nasilju nad nami kot neitalijani i antifašisti. Sedanji položaj naše emigracije je tak: okoli 100.000 ljudij je zapustilo Primorje in se podalo v svet, da si tam najde zaslužka in živi mirno svoje slovensko življenje. Pretežen del te emigracije se nahaja v Jugoslaviji, veliko pa ih je drugje po svetu: o Argentini, Kanadi, Franciji, Belgiji itd. Vsa ta emigracija je organizirana v društvih, ki si jih je sama ustanovila in kjer sama ali v družbi z drugim Jugoslovani deluje. Najbolje organizirana je emigracija v Jugoslaviji. Del te pa se je že tako zelo vživel v tukajšnje razmere, da zv emigracijo nič več ne pomeni, del se je pa luk. razmeram, tako prilagodil, da je kot emigrant našel svoja, razmeram odgovarjajoča pota izven enotne organizacije. Vsa ta emigracija se v društvih udejstvuje kulturno in politično. Kulturno ali prosvetno delo obstoja v tem, da društva prirejajo razne kulturne prireditve, igre, zabavne večere itd. gojijo petje, godbo, razne športne panoge. Politično se društva udejstvujejo na ta način, da verno goje med članstvom narodno zavest, da čuvajo v članih zavest, da se bo naše «mtgrantstvo končalo z našim povratkom domov, in hranijo med članstvom ljubezen do domače grude. Sedanji položaj naše emigracije je v različnih krajih različen. Morda najbolj žarno' tan in nepriličen je samo tam,, kjer bi moral biti najbolj jasen in prikladen, t. j. v Jugoslaviji. Dovoljena so mm sicer društva, ni mm pa vedno dovoljeno prosto izražati svoje mišljenje in čuvstvovanje. Lomimo se med raznimi notranje političnimi opredelitvami in se le težko nekje ujamemo, medtem ko je to našim tovarišem drugod nepotrebno. Nihče ms tu ne smatra samo za emigrante, temveč išče v našem delu vedno še nekaj drugega, še nek privesek. Tudi tega naša društva drugod ne poznajo. Na splošno prevladuje med našimi ljudmi mnenje, da bi si ohranili italijansko državljanstvo iz dveh vzrokov: Kot italijanski državljani pričajo neprestano, da so bili kot Jugoslaveni is Italije primorani odili, kot italijanski državljani se bodo lahko brez zadržkov zopet vrnili v Primorje, čim bi pritisk popustil Tega principa se mš emigrant radi različnih zakonskih določb in propisov laže drži drugod kakor^ pri nas. Težko je prorokovati o bodočnosti naše emigracije. Z enim dejstvom pa moramo računati. Številno se bo spričo sedanjih razmer emigracija le povečala. Tudi je gotovo, da bo vstrajala dalje pri svojem delu, pa naj tudi razni obziri prehodno zarnulo njeno delo V zadnjem času se skuša od isvesne strani zanesti tudi v naše vrste gonu, spremne da obave blokadu španjolske obale. Nadalje se doznaje, da je Italija obećala Ramonu Francu, bratu generala Franca, da če mu poslati koliko god bude trebalo najmodernijih bombaša i lovačkih aviona sa potrebnom municijom, kako bi mogao privesti sadašnji gradjanski rat uspješnoj pobjedi. U nastavku se ističe, da je stanje stvari gradjanskog rata u Španiji prešlo sve granice nekog maskiranog sukoba izmedju fašista i komunista, već da je to otvoreno ugrožavanje cjelokupnog svjetskog mira, protiv kojega bi se trebali da dignu svi iskreni prijatelji demokracije i mira. * »MORALNA« POMOĆ ITALIJE GENERALU FRANCU »Novosti«, 25 XI. Rim, 24 novembra. (Reuter). Nadležni su krugovi sinoć izjavili da će Italija dati svaku moralnu pomoć generalu Francu prilikom blokade španjolskih luka. što će ju general Franco sprovoditi. Ipak se istovremeno dodaje, da Italija nije dala i da neće dati materijalnu ili vojničku pomoć blokadi, kako bi dokazala, da će i dalje ostati kod načela nemiješanja. KO JE TORPEDIRAO VLADIN KRSTAŠ »CERVANTES« Sva dnevna štampa donosi: — U luci Kartagena, koja je na vladinoj strani, torpedirala je neka podmornica vladin ratni brod »Miguel Cervantes«. Njemačka je odmah izjavila, da ona nema nikakovlh podmornica u Sredozemnom moru, a general Franco nema ni je^ dne podmornice... PASJA LOGIKA Londonski sodnik: Povej, Mussolini, ali ti zalagaš generala Franca z letali, bombami, tanki, topovi in municijo? Mussolini: Pri Bogu iz Rima prisegam, da ne. Londonski sodnik: Povej, Hitler, ali ti zalagaš prijatelja Franca z letali, bombami, tanki, topovi in strelivom? Hitler: Pri Bogu iz Valhale prisegam, da ne. Londonski sodnik: Pa ti povej, general Franco, odkod vse to dobivaš General Franco: Iz nebes! Angelici prinašajo vse to ... Londonski sodnik: Amen. TALIJANSKO-MADZÀRSKO PRIJATELJSTVO HORTHY JE OTIŠAO U RIM PREKO JUGOSLAVIJE 23 o. mj. je otputovao madžarski guverner Horthy sa svojom suprugom u Rim. S njim putuje ministar pretsjednik Dara-nyi i ministar vanjskih poslova Kanya. —-Specijalni vlak je sastavljen iz 7 vagona. Upravljao je lično pretsjednik madžarskih državnih željeznica. — To je prvi Hor-thyev put u inostranstvo. Madžarska tim povodom upozoruje javnost neka se ne nodale previše revizionističkim nadama. HORTHY ĆE GLEDATI BRODOVE KOJIMA JE NEKADA KOMANDIRAO Izmedju 108 pomorskih jedinica koje će uzeti učešća u velikom reviju pred Napu-ijem, u čast madžarskog Regenta admirala g. Horthya nalazit će se i 7 jedinica koje su ranije pripadale austro-ugarskoj monarhiji i kojima je za vrijeme Svjetskog rata komandovao admiral Horthy. • DEMANTI VIJESTI O RIJECI KAO MADŽARSKOJ LUCI »Jugoslovenski Lloyd« piše: U vezi sa rezultatom posjeta grofa Ciana u Budimpešti iz Rima kategorički se demantira vijest francuskih i britanskih agencija, da je Italija spremna ustupiti Madžarskoj Rijeku. Isto tako se demantira vijest da će Madžarskoj i Austriji biti dozvoljene slobodne lučke zone na Rijeci., Madžarskoj je kako je poznato, predan na upotrebu već prije nekoliko godina jedan bazen u riječkoj luci. a isto tako je i Austriji odstupljena jedna lučka zona u Trstu. Dok se tršćanskom zonom služi austrijski uvoz, a donekle izvozna i tranzitna trgovina, dotle madžarska zona na Ri- jeci ne može funkcionirati zbog toga, što Madžarskoj izvoznoj trgovini bolje konveniraju vodeni putevi, pa se tako ona upućuje Dunavom na Crno More usprkos svih pokušaja, da se ta trgovina skrene na Ri jeku. MADŽARI I OSTALI NARODI PO STATISTIKAMA JACQUES ANGELA Francuski naučenjak i stručnjak za geografiju Jacques Ancel uputio je jedno pismo pariškom »Tempsu« u kojem pobija tvrdnje da izvan granica Madžarske živi 4 milijuna Madžara. Pismo profesora Jacquesa Ancela poslano direktoru lista »Le Temps« glasi »Dopustite mi, molim, da zajedno s čitaocima »Tempsa« tražim ona četiri milijuna Madžara, koji prema Mussoliniju žive izvan madžarskih granica. Sami Madžari računaju sa tri milijuna. 1928 godine ie ling, vist Meiilet zajedno sa svojim suradnikom Tesnierom izradio točnu statistiku. Broj 1920 godine anektovanih Madžara je reducirao na 2 i pol milijuna i to 745.000 u Ce-hoslovačkoj, 472.000 u Jugoslaviji. 1,326.000 u Rumunjskoj (od toga 538.000 Sikula, koji stanuju u uglu medju Karpatima, dakle vrlo daleko od madžarske granice). A od toga vremena se taj broj emigracijom još više smanjio. Na drugoj strani nije moguće zaboraviti, da je prema podacima njemačkih autora, u koje u tom pogledu ne možemo sumnjati, u predratnoj Ugarskoj živjelo 5,380.000 Slovena. 2,949.000 Rumunja 2,037.000 Nijemaca i samo 10,050.000 Madžara, to jest 48 posto cjelokupnog sta novništva. SPREMEMRBE IN NASTAV,TVEn^d^ofij|IŠKIH VRSTAH V G0RIŠK, škofijski list goriške nadškofije prinaša sledeča imenovanja: Filip Kavčič, imenovan za župnega upravitelja v Desklah, Anton G e a t za člana upravnega sveta goriške nadškofije, Josip G o d n ič za dekana nove dornberške dekanije, Valentin Pipan za župnika v Renčah in dekana honoris causa, Guido pl. D e m e s t r i za koralnega vlkarija v Gorici, Kristofor Marija Monti za duh. ravnatelja na malem semenišču, o. Humbert C h i o c c h i n i za duh. ravnatelja na velikem semenišču, Anton Zavrl za kurata v Batah. Viktor Stanič, za župnega upravitelja v Devinu, Nikolaj B r u m a t za kaplana v bolnišnici »Pri rdeči hiši« v Gorici, Anton B r e s s a n za drugega župnijskega koope- ratorja v Tržiču, Stefan Tondi, za župne ga upravitelja v Grahovem in Oslokah, Jo sip S e i b a I za župnega upravitelja pri Sv. Ožboltu. Anton Zaletel, za pomožnega vikarija v Komnu in upravitelja v Vojščici, Ivan Butte za nadškofijskega delegata za zadeve prve sekcije v kuriji, Janez Kr. Hren za nadškof, delegata za zadeve druge sekcije, Franc Marini nadškof, dele' gat za zadeve tretje sekcije, Mihael T o-roš za nadškof, delegata za zadeve če trte sekcije. V škofijski kapeli je bil posvečen in imenovan za župnika v Dol. Ot-Ud DeIPin. Franc Andrejšek pa ie DI1 Imenovan za župnika v Sedlu Kobaridu. (A g is). strankarsko opredelitev. Dasi sc utegni morda s tem pritegniti med aktivne cim grunte tudi marsikoga ki je doslej stal ob 'strani, je velika nevarnost, da bo emigra- cija hot enota in skupnost močno trpela. Prepričani pa smo da bo emigracija prestalo tudi to bolezen, pričemer ji bo lebdel stat no Pred oči njen vzvišen cilj. J. V. VIŠE AKTUELN1H ČLANAKA I VIJESTI morali smo izostaviti iz ovoga broja iz vanređakcijskih razloga» pa molimo saradnike i čitatelje da to uvaže. UREDNIŠTVO UČITELJSTVU DRUŽBE SV. ĆIRILA I METODA PRIZNAT ĆE SE GODINE SLUŽBE Finansijskim zakonom za, 1937-38 bit će definitivno priznate godine službe bivšem učiteljstvu Družbe Sv. Cirila i Metoda za Istru, tako da će im se vrijeme službovanja kod Družbe priznati za penziju i za napredovanje. Kako je Družbino učiteljstvo bilo u čisto nacionalnoj službi, vršeći dužnosti prosvjetitelja na nacionalnom i kulturnom polju u najizloženijim mjestima Istre i kako je Družba bila čisto privatno udruženje, potpomagano dobrom voljom i sviješću Hrvata, Slovenaca i Srba, ne imajući od tadanje države nikakve potpore već obratno dnevne šikanacije, jasng je da treba tom i takvom učiteljstvu dati priznanje. Neka dobiju ono što već imaju njihovi drugovi, koji su služili u državnoj odnosno pokrajinskoj službi, a to je priznanje kod Družbe provedenih godina službovanja kao aktivnu državnu službu u smislu činovničkog zakona. Time će se i ovo pitanje makar i nakon 18 godina čekanja pravično riješiti. NOV DOKUMENT Te dni je smel po daljšem čakanju iz tiskarne XIX. zvezek »Biblioteke za pouk i zabavo«. Naslov takratnega zvezka je »drillo (!!!) Drekonja: Beg iz življenja in drugi spisi«. Dalje čitamo na platnicah: Gorizia 1936. Edito dalla Unione E-ditoriale Goriziana. Stampato dalla Tipografia Consorziale — Trieste, ottobre 1936 — XIV. Nad vse zanimiva pa je stran 45 te knjižice, kajti tam čitamo v povesti, »Človek«, ki jo je spisal Sergij Mantuani, ta le stavek: » V sinjini so plavali nad Car-so(U!) beli oblaki.*: Pa ge upa Rino Alessi pisati o svobodi našega naroda v Julijski Krajini in propagira Svetislav Stefanovič za ustanovitev italofilskih kulturnih krožkov, ter agitira Stojan Radičevič z italijanskimi članki v tržaškem »Piccola« za prijateljstvo z Italijo. BAH V JULIJSKO J KRAJINI TRŽAŠKI ŠKOF FOGAR V RIMU Dobil j« 1500 lir pokojnine od Sv. očeta Ponedeljski »Slovenec« prinaša: Dodatno k poročilom, ki smo jih objavili o odhodu tržaškega škofa dr. Alojzija Fogarja, smo sprejeli še naslednja obvestila: Preteklega meseca se je nahajal kardinal Rossi, predsednik kongregacije, ki odločuje o nastavljanju škofov, v Bassano del Grappa, ki leži med Vicenzo in Trento, in je tja povabil tudi tržaškega škofa. Dr. Fogar se je povabilu odzval dne 14 novembra. Na tem sestanku je padla tudi končno-veljavna odločitev in je tržaški škof dr. Fogar imel priliko zvedeti, kdo ga ne more na tržaškem škofijskem prestolu. Škof dr. Fogar je tam tudi dal pismeno izjavo, da je »voljan odreči se tržaški škofiji«, na podlagi razlogov, ki mu jih je kardinal Rossi pojasnil. Takrat je bilo tudi dogovorjeno, da bo dr. Fogar zapustil Trst dne 1 novembra. Dne 1 nov. je zares tudi odpotoval v največji tišini in se odpeljal v Rim, kjer si je našel stanovanje na Piazza Risorgimento št. 14. v Vil. nadstr. nove hiše. Istega dne je bil tudi sprejet v avdi-jenci pri sv. očetu, ki ga je zelo ljubeznivo sprejel, mu pojasnil nekatera ozadja cele zadeve in ga istočasno imenoval za nadškofa patraškega. Tajništvo konzistorijalne kongregacije mu je svetovalo, naj se naseli kje v Genovi ali v Turinu, toda dr. Fogar je izrazil željo, da rajši ostane v Rimu. Sv. oče mu je naklonil 1500 lir mesečne pokojnine. O nadaljnjem delovanju nadškofa dr. Fogarja za enkrat še ni znano ničesar. Zdi se pa, da bo zaradi svojih visokih um* skih kvalifikacij dobil primerno mesto v eni izmed rimskih kongregacij in je celo mogoče, da bn pozneje enkrat vporabljei* v vatikanski diplomaciji, kjer je že z uspe* hom služboval, preden je postal tržaški Skoj; — OBMEJNI MILIČNIKI IZ NOVAKOV so aretirali v obmejnem pasu Jugoslovan' ska državljana 271etnega Josipa Čerina 17 Leskovice in 221etno Ano Oblak, ker sta prešla mejo brez dokumentov. — V Idriji Je umrl 2 oktobra t. I. v visoki starosti Leopold Krapš, oče g. učitelia Jožeta Krapša v Trebiji nad Škofjo Loko-Naj mu bo lahka domača zemlja, prizade* 1 tim naše sožalje. (A g f s). NAD GROBOM POPA MATE ORŠIĆA Stara se garda naših narodnih bodulskih (kvarnerskih) popova sve više prorjedjuje, a i s njome se zatvaraju stranice naše stare, predratne povijesti Istre. Nedavno je nestao s ovoga svijeta pop Mate Oršić, koji je umro na Krku u 79. godini svoga zaslužnoga života. Pop Mate Oršić rodio se u starodavnom i slavnom Vrbniku, ovjekovječenom po onoj starinskoj i nama miloj pjes-niici: »Vrbniče nad morem, visoka planino ...« Vrbnik je dao našem narodu mnogo učenih zaslužnih i čestitih muževa. Imena Feretić, Vitezić, Trinajstič, Mahulja, Butković, Parčić, Oršić, Volarič, Gršković, Matanić itd., proslavljena su od mnogih pravnika, pedagoga, književnika i pjesnika, političara, uopće kulturnih radnika, a nadasve svećenika, medju kojima se odlikovao i blagopokojni pop Mate Oršić sa svojom ra-dinošću, energijom živim hrvatskim radom i toplim srcem za dom i narod svoj. Popa Matu Oršića najprije sam dobro upoznao kad je kao mladi svećenik nastupio bio mjesto vjeroučitelja u pučkoj školi u Malom Lošinju. Njegov je dolazak u Malom Lošinju značio početak nòve narodne ere u onom već onda nama dosta otudjenom gradu. Mali Lošinj bio je na glasu zbog svoje pomorske slave, i to u ona starija i daleka vremena kad je cvalo brodovlje na jedra. U ono su doba bili tadašnji Lo-šinjani osnovali društvo »Unione«, u kojemu je dakako bio službeni jezik talijanski, ali se nije vodila nikakva posebna ni talijanska, a niti protuhrvat-ska politika. Politika je počela ulaziti vremenom, kad su nove ideje narodnog preporoda počele buditi uspavane lošinjske duše, te je baš u to doba pop Mate Oršić, u društvu sada pokojnih Sime Kvirina Kozulića, Danijela Nikoliča, Morića, Vidulića, Martinolića, profesora Haračića itd., stao živo raditi u »Hrvatskoj Čitaonici«, osnovanoj od naših starih, koji nisu bili zadovoljni sa pravcem staroga »Uniona«, u kojem je bio počeo ulaziti novi talijanski duh. »Hrvatska čitaonica« u Malom Lošinju, u kojoj je živo radio naš pop Mate Oršić igrala je u ono doba veliku ulogu u narodnom pokretu lošinjskih Hrvata. Oršićev rad bio je zazoran lošinjskim Talijanima, te su ga htjeli na svaki način srušiti i nisu se žacali čak pokušati lažnim denuncijacijama da strpaju Popa Matu u zatvor. Nevinost se ipak dokazala i Pop Mate Oršić je sjajno pobijedio svoje klevetnike. Kasnije je bio premješten kao kapelan na susjedni otok Sušak. Susčani su jako za volili svoga Popa Matu, i kad ga je biskup vremenom htio poslati na otok Cres, otišla Je jedna deputacija susčana do biskupa u Krku da ga zamoli neka im pusti Popa Matu Oršića, te su tom prilikom bili sastavili i jednu narodnu pjesmicu, koju su zapjevali i pred biskupom, kojemu su se naročito svidjela dva retka: »I mi ćemo našega Oršića, Ki nam čuva ova dva grozdića ...« Otok Sušak naime živi od samoga vina a naš Pop Mate, znao je u svemu ugadjati narodu. Kasnije je blagi pokojnik službovao kao župnik dugi niz godina na otoku Cresu, najviše u Orlecu, gdje je ostao sve do svoga umirovljenja, kad mu već teške godine nisu dozvoljavale nikakav rad. Ostao je kao tvrda klisura usred ljutih valova i nakon Rapalskog ugovora, ustrajao je eto na straži medju svojim narodom do konca, žrtva svojeg zvanja, žrtva svoje velike narodne dužnosti. Zadnji puta sam se sastao s dobrim ’opom Matom godin 7 -1913 kad smo mali u franjevačkom trećoredskom sa-nostanu u Martinšćici sastanak tadaš-ijeg »političkoga Društva za Hrvate 1 Slovence u Istri« Iz Martinšćice uputili mo se do grada Krka, gdje smo tako-Ijer bili gosti Trećoredskom samostana, :iji je gvardijan bio sadašnji provinci-al Reda u Zagrebu, moj stari i dobar Jrijatelj O. Ignac Radić. Sjećam se do->ro, kako se prof. Spinčić onda šalio ve-eći: »Jur će biti zadovoljni naši u Krni, kad im dolaze tri popi (sa naglaskom na i)«. Naime Pop Spinčić je na :rčkom sastanku referirao o općenitoj mšoj politici i parlamentarnom radu, 5op Anton Andričić o našoj užoj istar-koj politici i radu istarskog sabora, a Jop Joso Pavačić o komunalnoj ponici i inim drugim pitanjima. Ova su rojica naših čestitih rodoljuba odavna itišla iz ove doline suza, a sada ih eto lostigao i pop Mate Oršić; k njima cu ja jednom doći. Mladji naš svijet nema Pojma kakva e onda bila naša politika. Ono je bila Yemenita, idealna, cisto narodna P° ika, a u koliko je sizala preko medja stre bila je zadojena velikim fveslaven-kim idealima, koje je kasnije kr bilja 1 opakost ljudi u mnogima ubila. Cratkoća prostora lista ne dozvoljava ni da o tome opširnije pišem spom£ ijem ovo onako mimogred, kad se ; Popom Matom Oršićem zatvorila ra stranica stare predratne Istre. Neka se Svemogući, smiluje duši do->roga Popa Mate Oršiea.^^ TRAGIČNA USODA ANTONA KORENA VELIKO ŠTEVILO ARETACU »Jutro« poroča: O vedno pogostejših aretacijah zarad) ilegalnega bega čez mejo smo poročali že zadnjič. V posljednjih dneh je bilo aretiranih spet nekaj ljudi. Tako so karabinjerji v Cerknem prijeli 49Ietnega delavca Andreja Plriča, ki ga je bilo go-riško sodišče zaradi bega čez mejo že pred nekaj meseci obsodilo na poldrugi mesec zapora in 2600 lir denarne globe. Naravnost tragična pa je usoda 381etnega Antona Korena iz Kobarida. Koren se je pred leti odpravil čez mejo. Vendar izven svoje ožje domovine ni našel pravega dela in zaslužka V svojem obupu si je zaželel domov in italijanski konzul mu je dejansko izstavil pro-pustnico. Koren Je bil prepričan, da ga bo ta dokument obvaroval vseh hujših posledic njegovega ilegalnega bega čez mejo. Čim pa se je pretekli torek pripeljal v Podbrdo, so ga prijeli in odvedli v zapore ter bo Imelo z njim opravka bržkone v kratkem še goriši•« — tara na godlnn. — Oglasi se računaju po cjeniku. — Vlasnik i izdavač: Konzorcij »Istra«. Masmrkova 28a n. orni teiofnlw. «s on a,S" 28 ‘hozemstvo dvostnr o al. br. 25. — Tisak: Stećajnlna Jngoslovenske Stampe đ. đ.. Zagreb. MasarV60*8 28a. — za tiskam -»ms 7" Riiiiolf PoindnlHtV0 odfovarn IVAN AlllCUtvU Rndofr l-olano^rZa^eTnim m.STkRL TnSk“noT*