Itd. G! F. Odnošaji medju goričkim grofovima r hrvatskim plenrsivom n srednjem vijekn. Gorički su grofovi bili ponudili obilatu pomoč Rudolfu, prvomu Habs- _ burgovcu na rimskom kraljevskom prijestolju, kad je započeo, vodio i izvo- jevao boj nad češkim kraljem Premyslom Otakarom II. Gorički grof Albert II. je kao saveznik rimskoga kralja oduzeo kralju Otakaru II. u mjesecu avgustu 1276. Kranjsku i Slovensku Marku, dakle zemlje, koje medjaše s Hrvatskom. 1 * ) I valj da s nakanom, da u svojim ratnim poduzečima i u osvojenju Kranjske i Slovenske Marke sebi osigura ledja od hrvatske Strane, sklopio je grof Albert god. 1276. savez s hrvatskim banom Joahimom u svrhu medjusobne pomoči.-) Nakon pobjede kralja Rudolfa nad češkim kraljem Otakarom II. god. 1278. morao je Habsburgovac da se pokaže zahvalnim prema goričkim grofovima za ratnu pomoč, te je doista grofu Majnhardu podijelio Korušku i dao Kranjsku sa Slovenskom Markom u najam. Tako je gorički grof postao izravnirii su- sjedom hrvatskoga plemstva te i nehotice morao da dodje s njim u veze. A te su veze imale da se učvrste rodbinskim vezama napose. Več je dne 6. junija 1286. došlo do prve ženidbcne pogodbe. Gorički 'grof Albert 11. je naime onoga dana u Devinu kod Trsta obečao svoju kčer Klaru dati za Ženu slavonskomu vojvodi Andriji, kasnijem kralju hrvatskomu i ugarskomu. 3 ) Potkraj 13. vijeka su gorički grofovi okretnom rodbinskom politikom kušali da rašire svoju političku moč na našem jugu., Stupili su u dodir s najuglednijim tadanjim hrvatskim rodovitna: s bribirskim knezovima od ple¬ mena Šabič, s grofovima Baboničima i krčkim knezovima Frankapanima. Gorički grofovi i hrvatski knezovi od plemena Šubič. Medju bribirskim knezovima je potkraj 13. vijeka knez Pavao I. [1272. do 1312.], ban hrvatski ih primorski, osobito visoko pridigao moč svoga roda. Njegova su brača Juraj i Mladen I. vladali u Primorju i u dalmatinskim gra- dovima, a njegov sin Mladen II. postade godine 1311. knezom Zadra, Dalma- l ) Osw. Redlich, Rudolf von Habsburg, 272. -) Rcgest u starom repertoriju (iz 16. vijeka) arkiva goričkih grofova, sada u Dr žavnom arkivu u Beču (kodeks B 534, fol. 87): „Ain Pundtnuss von Joachim Wan in Windisehen Lannden mit Graf Apricus (Albertus?) von Gorcz, ainanntcr Hilf und Bey- stannd zu thuen.“ 3 ) Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, 6, 555, br. 472; Joppi, Docu- mcnti GoriziaA, Archcografo Triestino, Nouva serie, 19, 267. Odnošaji medju. goričkim grofovima i hrv. plemstvom. 1 i**' 2 oije i drugim banom Bosne. Pored Dubrovčana te bosanskih i srpskih vladara tražili su takodjer gorički grofovi naklonjenost mogučnoga bana Pavla I.‘) Tomu je dokaz ženidbena pogodba, koju je dne 11. avgusta 1300. u dalmatinskom Solinu sklopio gorički grof Henrik [II.], s privolom svoga oca Alberta [II.] i svoga brata Alberta [III. |, i to po svojim zastupnicima Pankraciju iz Vipave [Pancratius de Vipico] i Ulriku, sinu Hugona iz Devina [Volricus filius Hu- gonis de Deuonio|, s hrvatskim banom Pavlom [I.J, njegovim bratom Jurjem i sinom Mladenom [II.]. Glavna točka pogodbe glasi: Bude li koji od spome- nutih triju članova iz plemena Šubic imao u budučih šest godina zakonitu kčer, mora da je dade za Ženu grofu Majnhardu, sinu goričkoga grofa Henrika [II.]. Bude li pako Henrik [II.] imao zakonitu kčer, mora je dati za Ženu jed- nornu sinu bana Pavla [I.|, kneza Jurja ili bana Mladena [II.]. Sklapanju te ženid- bene pogodbe, koju su sva tri Šubica prisegom obečali vršiti, bili su medju drugima prisutni kao svjedoci: krbavski biskup Miroslav, ninski župan Vučeta, bribirski plemiči Juraj, Marko i Grgur, počiteljski kastelan Obrad i Radoslav, protonotar bana Pavla [I.]. 4 5 ) Do same ženidbe medju bribirskim knezovima i goričkim grofovima nije valjda došlo; o tom bar nema izvora. Gorički grofovi i grofovi Baboniči. Gorica je kao ime za naselje u jugoslavenskoj zemlji veoma rašireno. I mnogi se rodovi nazivlju tim imenom. Medju njima su najpoznatiji gorički grofovi. Njihov se rod od početka 12. vijeka dalje zove po mjestu, „que Scla- vorum lingua vocatur Goriza“. 6 * ) Drugi rod s prezimenom „iz Gorice", koji doduše nije toliko poznat pod tim imenom, a ipak se u svom prvom početku zove „de Gorichia“, u srednjem je vijeku poznatiji pod imenom grofova iz Vodice, grofova Baboniča, a od polovine 14. vijeka pa do svojega zadnjega člana, koji je umro god. 1897. pod imenom grofova Blagajskihč) Zemljopisni položaj prvotne domovine te druge „goričke" obitelji medju lvranjskom i Bo- snom s jedne strane, rijekom Savom i gorom Gvozdom s druge Strane 8 ) neho- tice je vabio k tijesnim odnošajima sa susjedima na jugu i sjeveru, na istoku i zapadu. Nas ponajviše zanimaju odnošaji prema zapadu i sjevero-zapadu, smjerom prema slovenskoj zemlji, naročito s rodom goričkih grofova. Do do- dira u tom srnjeru imalo je doči več s razloga teritorijalne konfiguracije, jer znamo, da su ti hrvatski grofovi imali posjeda u jugo-istočnom dijelu današnje 4 ) Vj. Klaič, Povjest Hrvata, II/j, 4, 23. 5 ) Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, 7, 394, br. 349. 6 ) Monumenta Gcrmaniae historica, Diplomata, 2, 385, br. 402. ’) Monografiju o povijcsti ovoga roda napisao je L. pl. Thalloczy, Die Geschichte der Grafen von Blagay, Jahrbuch dcr k. k. hcraldischen Gesellschaft „Adler", Neue Folge, IV, 1894. (i posebe Wie» 1898.); u madžarskom jeziku kao uvod k L. pl. Thalloczy i G. Barabas, Codex diplomaticus comitum de Blagay, Budapest 1897. (Monumenta Hun- gariae historica. Dipl,, 28.) s ) U nekoj listini napuljskoga kralja Karla iz god. 1300. označene su u velikim potezima medje zemalja Baboniča: „aTheotonia videlieet usque in Bosznam, et a tluuio Zaua usque ad montem Gazd" (Smičiklas, God. dipl., 7, 349). 3 Kranjske, 9 ) koji je tada bio u erkvenom pogledu prijeporan medju oglejskom patrijaržijom i zagrebačkom biskupijom. U vrijeme hrvatskoga kralja Petra Kresimira IV. [1058.—1073.] je kraj oko Metlike pripadao politički Hrvatskoj, a zagrebačka biskupija je več za osnutka svoga god. 1091. imala vlast nad velikim dijelom jugo-istočne Dolenjske. 19 ) Ipak je utjecaj zapada bio u tom kraju jači nego utjecaj istoka. Slovenske zemlje, koje su spadale pod rimsku državu, pritegnule su u svoju interesno sferu kraj do Kupe i do Gorjanaca te ga politički pridružiše svome zaledju. Počela je infiltracija njemačke i po- nijemčene gospode, koji su ondje sebi sagradili gradove i po njima se nazvali. Jedan izmedju njih stanovao je u Mehovu, zvao se Hartvik, a živio je oko go- dine 1162. 11 ) U niz njegovih bližnjih nasljednika spadao bi onaj Albert iz Me¬ hova, koji sc spominje u patvorenoj listini ugarskoga kralja Mirka od godine 1200. 12 ) Medju ostalim je u njoj slijedečc: u vrijeme hrvatsko-ugarskoga kralja Bele III. [1173.—1196. | stanovao je blizu vojvodine Slavonije njemački plemič po imenu Albert iz Mehova i napadao i uznemirivao medjašnje slavonske kra- jeve. Več je kralj Bela III. htio da pošalje na nj svoga sina Mirka, kad do- djoše k njemu poslanici Stjepana, Nikolina sina. [Taj je Stjepan bio, priča se nadalje u listini, rimskoga porijetla, njegovi su predji bili grofovi Ursini i iz roda rimskih senatora. Buduči. da su u njegovu rodu bili nastali sporovi, Stjepan je ostavio Rim i krenuo na put goričkomu grofu Hermanu u Korušku, koji mu je dao za Ženu svoju kčer. Kad je začuo o prilikama na slavonskoj medji, zamolio je ugarskoga kralja, neka mu dopusti da vojuje s Albertom iz Mehova. Postigavši tu dozvolu diže se Stjepan na Alberta i pobijedi ga. Kralj Bela ga je za to nagradio davši mu svoj vlastiti grb i pokrajinu Vodiču. Iz toga kratkoga izvatka je jasno, da je listina od god. 1200. u takovu obliku morala biti patvorena. Njezin tekst sačuvao nam se kao transumpt u nekoj listini kralja Maksimilijana II., izdanoj u Beču dne 7. novembra 1571., a bio je sastavljen takodjer tekar u 16. vijeku. 13 ) Ipak je sastavljač — kako je Thalloczy dokazao na način veoma uvjerljiv, — radio po listini kralja Mirka, koja sadržaje po prilici slijedeče: Stjepan iz Gorice napao je njemačkoga ple¬ miča Alberta iz Mehova, koji je uznemirivao medjašnje slavonske krajeve, po- bijedio ga i zato dobio od kralja zemlju Vodiču. 14 ) Ostali sadržaj listine bijaše patvoren u genealogijske svrhe s očitom na- kanom, proslaviti rod Blagajskih grofova i potražiti mu predje rimskoga imena. Sada nastaje pitanje, jesu li odnošaji i rodbinske veze Stjepanove sa go¬ ričkim grofovima takodjer posve izmišljene. U prvi mah bismo rekli, da su iz¬ mišljene, jer je ime goričkoga grofa Hermana nemoguče: niti jedan od gospode 9 ) Listine kod Schumi-ja, Arehiv fiir Heimatkunde, 1, 47, 62, i u Codex dipl. co- mitum de Blagav, CLXXX1V—CLXXXV. lu ) F. pl. Šišič, Geschichte der Kroaten (Zagreb 1917), 1, 259, 349; Rački u Radu jugoslavenske akademije, 56, 130—136; Fr. Schumi, Arehiv fiir Heimatkunde. 1, 49; Thalloczy, Die Geschichte der Grafen von Blagay, 5— 16. n ) Jaksch, Monumenta historica ducatus Carinthiae, 3, 392. 12 ) Thalloczy — Barabas, Codex diplomaticus comitum de Blagav, 1—4; Smi- čiklas, Codex diplomaticus, 2, 359, br. 332. 13 ) Thalloczv, Die Geschichte der Grafen von Blagay, 4. u ) Thalloczy, o. c., 15. 6 vode Fridrika, grof Fridrik iz Vovbara [Vovbre, njem. Heunburgj u Koruškoj i Babonici počeše 24. junija 1308. opsijedati Slovenji Gradec i osvojiže ga u mjesecu juliju. 20 ) Dne 16. avgusta bio je grof Ivan Babonič vec u svom gradu Steničnjaku. 30 ) Austrijska kronika Otokareva opisuje nam takodjer te dogadjaje : „nach sumvenden iiber aht tac von Gurk der bischolf Heinrichen und von Hiunburc graf Friderichen unde die Wabenigen sach man vor Windischgretze ligen“. si ) Još prije nego je pao Slovenji Gradec u ruke udruženih opsjedatelja, bijaše sklopljen takodjer prvi mir. Dne 4. julija izmiriše se gorički grofovi Henrik i Albert s bratom kralja Henrika, vojvodom Otonom, te mu osim Višnje Gore povratiše sve, što mu za ovoga rata bijahu osvojili u Kranjskoj. 32 ) Na taj su se način Babonici našli dosta osamljeni u nizu jakih protivnika Habs- burgovcima na jugu. Morali su dakle nastojati, da se i oni sporazume s go- ričko-tirolskim grofovima, a to tim više, jer su se i Habsburgovci spremali, da sklope mir s češkim kraljem Henrikom. U ovoj sveži je, mislim, razumljiva ona listina, sastavljena u Steničnjaku dne 16. avgusta 1308., kojom je grof Ivan Babonič za se i za svoju bradu, svake i druge prijatelje prepustio za uvijek sve posjede i očevu baštinu, štono ležahu u području goričko-tirolske grofije, goričkim grofovima Henriku [II. | i Albertu [III.] i njihovim baštinicima, i ob- vezao se prisegom, da radi toga ne de ni on ni njegova brada ili svaci ni- jednirn načinom smetati goričkoj bradi, pače ce ih podupirati savjetom, pomocu i dubokom sklonošcu, kako se dolikuje prema prijateljima i svacima. 33 ) Slijedečih su godina Babonici vjerno stajali na strani goričkoga grofa Henrika II., kad je preduzimao vojne na oglejske patrijarhe. U Furlaniji se skoro neprestano vojevalo, osobito otkad je postao patrijarhom Ottobono de' Razzi [1302.—1315.]. 34 ) Godine 1309. započeše najžešci bojevi; uz patrijarha bijahu furlanski gradovi, a goričkomu grofu pomagao je dio plemiča, Ovi su takodjer sazvali furlansku stalešku skupštinu, tako zvani parlamenat, i pogadjali se s grofom Henrikom u svrhu, da dobije naslov i vlast generalnoga kapetana Furlanije. Da olakša provedenje svojih težnja, nagovori Henrik svoga svaka Ivana Babonida, da navali u Furlaniju. Babonič je dne 15. maja 1309. sa svojim hrvatskim vojnicima, koje su u Furlaniji zvali naprosto Iiabnniči [cum magna gente, nomine Babaniz], navalio na selo Mortegliano [na jugu od Vidma] i prouzročio mnogo zla. 35 ) 2 °) Aelschker, Geschichte Karntens, 1, 456. 30 ) ThaIloczy, Die Geschichte der Grafen von Blagay, 153. 31 ) 1. c., str. 1239, verz 95535—95539. 3Ž ' Aelschker, o. c., 457. 33 ) Thalloczy, o. c., 153. ,4 ) G. B. Picotti, I Caminesi e la loro signoria in Treviso dal 1283 al 1312 (Li¬ vorno 1905), 177 sl.; Czoernig, Das Land Gorz und Gradišča. 310; Traversa, Ottobono de’ Razzi, 1. c„ 30. 35 ) Juliani canonici Civitatensis chronica (ed. Tambara, Rerum italicarum scriptores, 24, pars 14), 44. 7 Patrijarha se pred metežom u svojoj državi ugnuo u Piacenzu k papin- skomu legatu. Medjutim je gorički grof [od januara 1310. dalje] 38 ) vladao u Furlaniji kao generalni kapetan i združio se s mogučnim Trevizancem Rizzardom de Camino. Tek kad se je patrijarha povratio u Furlaniju, odrekao se gorički grof Henrik sveže s Rizzardom, stupio ponovno na patrijarhinu stranu i s mačent u rtiči pomagao mu svadjati Trevizanca, kojemu se pridružila mletačka država kao močan saveznik. 37 ) U prolječe 1310. opet su se stranke pograbile u koštac. Patrijarha i grof gorički imadjahu opet uza se Ivana Baboniča. Dne 19. maja 1310. došao je taj hrvatski velikaš s nekih 600 svojih „Baboniča“ [cum magna multitudine Babaniz, circa VI centos, ut dicebatur] u Furlaniju, i to u Cussignacco kod Vidma. Slijedečega dana združiše se Baboničevi vojnici s vojskom grofa Henrika i furlanskih pristaša, prijedjoše rijeku Tagliamento i udariše na vojsku Rizzarda de Camino, koja tada bijaše u Sacile. Ali buduči da nijesu mogli priječi rijeku Livenzu, okrenuše k gradu Valvasone, gdje uči- niše mnogo šteta. Ni tu, ni proti Rizzardu nije združenim Baboničima, Gori- čanima i Furlanima bilo moguče da pravo uspiju, pa se okrenuše i udariše na Odorika iz Cucagne, veoma jakoga saveznika Rizzardova u Furlaniji, i do- šavši dne 4. junija pred njegove dvore Cucagnu stadoše opsijedati njegov grad Nebojse (kod Fojde-Faedis). Kad je opsjednuta posada uvidjela, da se više ne može održati, zapusti dne 25. junija po noči zapaljenu tvrdjavu i uputi se u Cucagnu. No ni taj kraj nije rnogao da se uzdrži pred navalom udružene vojske: i on pade za malo dana u njezine ruke. 38 ) S tim su svršile ratne operacije u Furlaniji. Grof Ba- bonič ostade sa svojim vojnicima u zemlji. Kad je 10. julija 1310. u Videm došlo poslanstvo kralja Henrika VII., koji tada bijaše na putu u Rim radi krunidbe, našlo je tu takodjer hrvatske Baboniče u društvu patrijarhe i gorič- koga grofa. [Venismes (poslanici) a Frioi a Gtin (Udinc, Videm) et la trou- vasmes le patriache; estrit avec lui le conte de Gorice et le Babanique de Scla- vonie a armes avec e patriarche]. 3 ") Ipak uza sve te dogadjaje god. 1310. nije još par godina došlo do pra¬ vega mira medju goričkim grofom i oglejskim patrijarhom, Grof Ivan Babonič je morao jož jednoni doči u Furlaniju sa „Baboničima“, da sa svojim ugledom i sa svojom vojskom pomogne goričkomu grofu postiči od patrijarhe što po- voljnije uvjetc mira. Dne 10. oktobra 1313. došao je „illustris dominus Juan Babanich" sa svojim vojnicima pred Videm pustošeči i rušeči sela u oko¬ lici. 48 ) Taj je grof sada posegnuo i u politički život Furlanije: na njegov za- htjev i s privolom goričkoga grofa morao je dne 12. novembra 1313. patri¬ jarha Ottobono de’ Razzi sazvati furlanski parlamenat u sjednicu 25. novem- 36 ) Joppi, Docuinenti Goriziani, Archeografo Triestino, Nuova serie, 13, 52. 35 ) Picotti. o. c, 180 sl.; Traversa, o. c., 1912, 33—34. 3S ) Juliani canonici Civitatensis chronica, 1, c., 47; Memoriale di Odorico Notajo e Maestro in Pordenone (izdao Bianchi, Documenti per la storia del Friuli, 1, 37). — Prim. Traversa, 1. c., 33—34: Picotti, 1. c., 186—187 i Dcgani, Dei signori di Cucagna e delle famiglie nobili da essi derivate, note storiche (Udine 1895), str. 58. 3S ) Bonainl, Acta Henrici VII., 24. I0 ) Juliani canonici Civitatensis chronica, 1. c., 48. 8 bra.' 1 ) Toga je dana gorički grof Henrik konačno sklopio veoma povoljan mir s oglejskim patrijarhom. 43 ) Ali nije se taj hrvatski grof uplitao samo u odnošaje medju goričkim grofom i oglejskim crkvenim knezom, nego se osječao njegov utjecaj i u drugim manjim pitanjima. Tako znamo, da je Lippus, sin Toskanca Teste, dne 29. ja- nuara 1314. potvrdio primitak 28 maraka oglejskih feniga u mletačkim gro- šima, koje je dao furlanski plemič Articus de Castello goričkomu grofu, kad se Lippus izmirio s Ivanom grofom Baboničem. 43 ) Gorički grofovi i krčki knezovi Frankapani. Krčki knezovi, kasnije nazvani Frankapani, bili su več u 13. vijeku, pored grofova Baboniča, veoma mogučan i ugledan rod u hrvatskom kralje¬ stvu. Njihov utjecaj i interesna sfera sezahu ne samo do granica hrvatske dr¬ žave, nego i preko njih, naročito u sjeverozapadnom pravcu. Glavna teritori- jalna vlast Frankapana bijaše u hrvatskom Primorju i na otoku Krku, dakle u susjedstvu Istre i slovenske zemlje, pa bijaše samo pitanje vremena, kad če se politička moč Frankapana prožiriti takodjer u tom smjeru. A tu su krčki kne¬ zovi i nehotice morali da dodju u odnošaje s jednim od najodličnijih rodova na slovenskom području u srednjem vijeku, s rodom, koji je po svojim po- sjedima u Istri bio i onako bližnji susjed Frankapana, s goričkim grofovima. To se dogodilo prvi put na kraju 13. vijeka. Političkoj opoziciji, koja • je god. 1292. medju Dunavom i Jadranom udružila štajersko, koruško i kranjsko plemstvo zajedno sa salzburškim nadbiskupom i oglejskim patrijarhom u jaku svezu proti mladoj habsburškoj vlasti u podunavskim i alpskim krajevima, pridružio se takodjer gorički grof Albert II. 44 ) Bilo da je Albert tada htio osi- gurati zaledje proti Ugarskoj, bilo da je tražio protutežu oglejskomu patriar¬ hatu, sklopio je dne 25. novembra 1292. u goričkom gradu" svezu s krčkim knezom Ivanom (III., 1266.—1292.). Ovaj se zajedno sa svojim bratom Leo¬ nardom (1279.—1308.) i sa svojim sinovima obvezao, da če pomagati goričkoga grofa Alberta i njegova sina Henrika (II.) proti svima, koji bi navalili na go¬ ričke grofove u Istri, Furlanskoj i na Krasu (in Ystria quam in Foroiulii et in Charsis), i ujedno potvrdio sve pogodbe, koje su do onda bile sklopljene medju goričkim grofovima i krčkim knezovima. l °) Prvi krčki knez, koji je stupio odnosno htio stupiti s goričkim grofovima u uže rodbinske veze, bio je Dtijam III. (1323.—1348.). Ne bijaše on bež djece, kako bi se moglo zaključiti na osnovu rodoslovnih študija Vjekoslava Klaiča 46 ) i M. Wertnera 74 ), nego imadjaše kčer po imenu Jelenu. Iz listine, iz- 41 ) Ed. Traversa, Das friaulische Parlament, 31, op. 3. 42 ) Czoernig, Das Land Gorz und Gradišča, 313. 13 ) Joppi, Documenti Goriziani, Archeografo Triestino, Nuova serie, 13, 77. 44 ) Alfons Dopsch, Ein antihabsburgischer Fiirstenbund im Jahre 1292., Mitteilungen des Institutes fur osterreichische Gesehichtsforschung, 22, 604 sl. 40 ) Joppi V., Documenti Goriziani, Archeografo Triestino, Nuova serie, 12, 75; Dopsch, 1. c., 634; Thalloczy, Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, 29, broj 51 (Monumenta Hungariae historica, Dipl., 35). 4,i ) Krčki knezovi Frankapani, 1, Zagreb 1901. 47 ) Jahrbuch der k. k. heraldischen Gesellschaft „Adler“, Neue Folge, 4, 1894. 9 dane u Modrušu dne 9. februara 1338., vidi se, da je Dujam obecao dati Je¬ lenu za Ženu goričkomu grofu Albertu IV.* * 8 ) Za miraz je imala dobiti 1000 ma- raka oglejskih feniga, isplativih u dva obroka, 500 maraka prigodom svadbe i ostalih 500 maraka najdalje godinu dana po svadbi. Za točnu isplatu tih svota postavi knez Dujam III. dva prisežnika, Jurja Devinskoga i viteza Dujma, suca na Rijeei. Ako knez ne bi u odredjeno vrijeme posve isplatio onih svota, morao bi zajedno s Jurjem iz Devina na poziv Albertov odmah poslati u Pušju Vas (Venzone, u Furlaniji) jednoga viteza sa četiri konjanika kao jamca, a jednako bi morao vitez Dujam iz Rijeke ili sam krenuti u Furianiju ili poslati onamo čovjeka sa tri konjanika. Svi ti bi morali ostati u Pušjoj Vasi kao jamči sve dok knez Dujam ne bi platio sav miraz. Ako se to ne bi imalo dogoditi u dva mjeseca, morali bi spomenuti prisežnici dati goričkomu grofu zaloge, koji se primjereno mogu prodati. A ako se i to ne bi dogodilo, morao bi knez Dujam III. isplatiti goričkomu grofu, osim miraza, takodjer svu škodu, a za to mu morade jamčiti sa svim imetkom svojini i sa imetkom svojih prisežnika. Nije poznato, da lije došlo do ženidbe goričkoga grofa Alberta IV. s krčkom kneginjom Jelenom. U drugim poznatim izvorima Jelena se ne spominje uopče, pa dakako ni kao žena goričkoga grofa. Poznato je pak, da se Albert IV. oženio godine 1353. s Katarinom, kčerju celjskoga grofa Fridrika I.* B ) U prvoj polovici 14. vijeka je u politici krčkih knezova sve jasnija ten- dencija da rašire svoju vlast i svoj utjecaj prema zapadu. Na istarskom polu- otoku moralo je doči na svaki način do dodira medju Frankapanima, Mleia- nima, oglejskim patrijarliom i goričkim grofovima, a ti su dodiri bili sad pri¬ jateljski sad neprijateljski. Od Rodine 1327. do 1331. se knez Fridrik III. sa svojim sinom Bartulom VIII. mnogo uplitao u istarske prilike, sad kao sa- veznik sad kao protivnik oglejskoga patrijarhe Pagana della Torre. God. 1331. pomagao je Fridrik gradu Puli u borbi proti Mlečanima 50 ) i prodro slijedeče godine u boju s oglejskim patrijarhom Paganom do pred zidine grada Vidma u Furlaniji. 61 ) U isto vrijeme (god. 1331.) bio je Fridrik izabran načelnikom (potestatom) grada Milje u Istri, gdje je več njegov sin Bartul VIII. bio pod- načelnikom. 51 ) Čast potestata u Miljama bijaše, čini se, postala nasljednom u rodu Frankapana, jer je miljsko gradjanstvo dne 2. aprila 1350. izabralo svojim načelnikom kneza Stjepana I., sina Bartulova.' 3 ) Taj je knez Stjepan I. imao stupiti u uži rod s goričkim grofovima. Dne 17. oktobra 1352, izda njegov otac knez Bartul VIII. na Rijeei listinu, kojom * 8 ) Prepis u kodeksu W 207 iz 14. vijeka u Državnom arkivu u Beču, fol. 32’ — 33. — Vidi prilog br. 1. * 9 ) Czoernig, Das Land Gorz und Gradišča, 550. s0 ) Ljubič, Listine o odnošajih izmedju južnog Slavenstva i mletačke republike 3, 442. 51 ) Czoernig, Das Land Gorz und Gradišča, 320; G. Bianchi, Documenti per la storia del Friuli, 2, 633. 5S ) G. Bianchi, Documenti per la storia del Friuli, 2, 571; Vj. Klaič, o. c., 317. 53 ) Izv. listina u „Collezione Fabrizio“ u Vidmu (Udine); regest u kod. R 80, fol. 87, Državnoga arkiva u Beču (Dominus Stephanus, quondam magnifici domini Bartho- lomei comitis Vegl§, Possege et Modruss^, confirmatus fuit in potestatem Mugl§ per elec- tionem populi Mugle). 2 10 javlja, da je gorički grof Majnhard (VII.) odlučio dati svoju kčer Anu za zenu njegovu sinu knezu Stjepanu (I.). Knez Bartul veli dalje, da če svojoj budučoj snahi dati 4000 maraka novih oglejskih feniga, i to 1500 maraka odmah kod zaruka kao jutreninu (Morgengab). Za tih 1500 maraka ima mu gorički grof u slijedeče dvije godine, računajuči od budučega blagdana svetoga Martina (11. novembra) dalje, podijeliti posjede u Istri, na Krasu, u Furlaniji ili u Slo- venskoj Marki, gdje ima pravo do ženidbe svoga sina postaviti glavara (capi- taneum siue castellanum), koji ima do tada slušati njega, a od svadbe dalje goričkoga grofa i njegovu kčer. Da če sve tako izvršiti, postavi knez Bartul dva prisežnika, grofa Pavla iz Krupe i viteza Ulrika od Liechtensteina, koji su imali — za slučaj, da se spomenuti uvjeti ženidbene pogodbe ne bi izvršili — kad bi ih grof Majnhard pozvao — poslati viteza sa dvanaest konjanika u gostionu u Ljubljanu [in hosteriam in Laubacum] i tu ostati sve dotle, dok grof Bartul ne bi izvršio spomenutih uvjeta. Ako bi medjutim umro koji od prisežnika, ima knez Bartul u petnaest dana poslati grofu Majnhardu drugoga. Glede ostalih 2500 maraka, namjenjenih kao miraz, odrcdio je knez Bartul slijedeče: ako knez Stjepan umre prije svoje buduče žene Ane, dobit če onu svotu grofica Ana, a po njezinoj smrti novac se ima vratiti Frankapanima. Ako se pak dogodi, da xAna umre bez baštinika prije Stjepana, dobit če Frankapani novac natrag. Petnaest dana pred svadbom mora knez Bartul od svojih gra¬ dova, sela ili posjeda doznačiti grofu Majnhardu imanje u vrijednosti onih 2500 maraka, koje su namijenjene kao miraz/'*) No knez Stjepan nije postao mužem grofice Ane. Po svoj prilici su utje- cali politički interesi, što nije došlo do te ženidbe. Kad je godine 1356. buknuo rat medju hrvatsko-ugarskim kraljem Ljudevitom I. i mletačkom državom, bi- jahu na Ljudevitovoj ■ strani pored drugih takodjer gospodar Padove Franjo Carrara i krčki knezovi. U toj sveži možemo razumjeti kasniju ženidbu kneza Stjepana s Katarinom, kčerkom padovanskoga gospodara Franje Carrara. 55 ) Ipak nije s time zaspala misao rodbinske veze medju Goričanima, tim više što su i inače postojali prijateljski odnošaji medju ovim rodovitna. 58 ). Goričku je gro- ficu Anu uzeo za Ženu Stjepanov brat knez Ivan V. ili Anž (Hans), knez, koji je udario temelj svjetskoj slavi Frankapana. Zenidbena pogodba od godine .1352. ostade, kako moremo suditi iz kasnijih dogadjaja, na snazi, što se tiče njezinih pojedinih odredba, takodjer za ženidbe Stjepanova b.rata Ivana. Odredbu pogodbe iz godine 1352. radi doznake Frankapanskih posjeda u vrijednosti od 2500 maraka izvršio je Anin muž Ivan, kad joj je god. 1364. 54 ) Prepis iz 14.—15. vijeka u kodeksu W 594. bečkoga Državnog arkiva (fol. 64—65’; kratak regest donosi i R. Coronini, Tentamen genealogico-chronologieum pfo- movendae seriei comitum et rerum Goritiae, 205, 380. 56 ) Klaič, o c., 156, 170; M. Wertner. Jahrbuch der k. k. heraldischen Gesell- schaft ..Adler", Neue Folge, 1894, 20. 56 ) 29. maja 1354. obeča furlanski plemič Rizzardo iz Castella, da če pomagati goričkomu grofu Majnhardu proti svakomu „excepto tamen et excluso domino comite Bartolomeo et eius filiis et heredibus, comite Vegle, Modrusse, Umedoli(!) atque Sazche(!).“ -— Joppi, Documenti Goriziani, Archeografo Triestino, 16, str. 16. 11 dao kao zalog grad Ledenice i selo Grižane u Vinodolu. 57 ) Jednako joj je krčki knez Ivan iste godine dao kao zalog za ostalu miraznu svotu, za onih 1500 maraka prije spomenutih, grad Hreljin, selo Lic, carinu pod gradom Hreljinom na moru, zvanu „Bucharts“, te mlin i pilanu u dolini Žrnovnici kod Novoga.’ 8 ) O mirazu grofice Ane čuvali su gorički grofovi u svojem arkivu, od koga nam je sačuvan repertorij u kodeksu B 534 u Državnom arkivu u Beču, još par listina. Iz jedne vidimo, da je krčki knez Ivan „poboljšao“ svojoj ženi Ani miraz za 1000 forinti ; r ' n ) iz druge, izdane 14. maja 1393. u Senju, vidimo, da je grofica Ana dobila od svoga skrbnika, biskupa Ivana s Krke u Koruškoj, neku svotu koja bijaže ostala u ime vijena u pokojnoga joj otca. 60 ) U jednoj odredbi ženidbene pogodbe iz godine 1352. stoji, da gorički grof Majnhard (VII.) mora podijeliti krčkomu knezu posjede (vrijedne 1500 ma¬ raka mirazne svote) u Istri, na Krasu, u Furlaniji ili Slovenskoj Marki, gdje ima ovaj pravo do ženidbe svoga sina postaviti upravitelja, koji mora prije goričko-frankapanske svadbe pokoravati se Frankapanima, a po svadbi goričkomu grofu Majnhardu i grofici Ani. Jedan od tih posjeda bijaše grad Schmarzeneck (Podgrad, istočno od Trsta). Po svadbi grofice Ane morao se njegov upravitelj pokoravati goričkomu grofu Majnhardu, koji je godine 1360. zajedno sa svojim bratom Henrikom (III.) založio onaj grad grofu Pavlu iz Krupe 61 ), a pred samu svoju smrt godine 1385. odlučio, da se schwarzenečki upravitelj ima po njegovoj smrti iznova pokoravati njegovu zetu, knezu krčkomu Ivanu, kojemu je namijenio pomenuti grad u ime miraza od 2000 maraka srebra. 6 -) Iz 15. vijeka ima malo vijesti o medjusobnim odnošajima goričkih gro¬ fova i Frankapana. Sačuvane vijesti su kratke, pa se baž zbog toga ni ne mogu postaviti u uzročnu svezu s ostalim tadanjim historijskim dogadjajima. Saču- vale su nam se te vijesti u arkivu i u spomenutom repertoriju arkiva gori- •' ,7 ) Regest iz 16. vijeka u kodeksu B 534 (fol. 196’) u Državnom arkivu u Beču (Ain Vermacht oder Widerlegbrief von Graf Hannsen von Vegels auf Junckhfraw Anna geborn von Gorcz sein Gemachel, vmb II M vnnd VC Marckh Aglayer mit Verweisung darum auf das Schloss Ladenicze in Vinodoler Gepiet, vnnd das Dorff Grixanne daselbs). Coronini, o. c., 206 (k god. 1370); Klaič, o. c,, 324, op. 53. M ) Regest iž 16. vijeka u kodeksu B 534 (fol. 197) u Državnom arkivu u Beču (Ain Vermacht der Morgengab vmb XV C Marckh Aglayer vnnd steet die Verweisung auf das Schloss Krelyn vnnd das Dorff Licz, vnnd den Zoll vnnder demselben Schloss am Mer, genannt Bucharts vnnd ain Mul vnnd Sag im Tal bei Nevvhaus gennant Xer- nofnicza). 59 ) Kodeks B 534 u Državnom arkivu u Beču, fol. 199’: Ain Besserung Morgengab' vmb I M Guldin von Graf Johannsen von Vegel auf sein Gemachel Grafin Anna, Graf Mainhardten von Gorcz Tochter. 6 “) Izvorna listina i regest u kodeksu B 534 u Državnom arkivu u Beču. Uspo- redi Coronini, o. e., 206, 400; Klaič, o. c., 184. 61 ) ThalIoczy-Barabas, Codex diplomaticus comitum de Blagay, CXC. 62 ) Regest u repertoriju arkiva goričkih grofova u Državnom arkivu u Beču (ko. deks B 534, fol. 361’): GrafMainhart von Gorcz beuilcht seinem Pfleger zu Schwarczenegg nach seinem Abganng seinem Aiden, Graf Hannsen von Vegels vnnd Modrus mit be melter Pfleg gehorsam zu sein, darauf Er In VIII. II. M Mr.: p vervveisen hab. - Co ronini, o. c., 198, 398; Czoernig, o. c., 552, 554; Wertner, o. c., 21; Klaič, o. c., 182 * 12 čkih grofova (kodeks B 534 u Državnom arkivu u Beču), koji je nekada u svom potpunom stanju pružao bez sumnje mnogo više gradiva za povijest go- ričko-frankapanskih odnošaja. 63 ) Da je tomu bilo tako, vidi se iz skupine akata, koji se odnose na neku epizodu iz povijesti odnošaja Goričana prema Frankapanima. a ti su akti sa čuvani u Državnom arkivu u Beču (Gorzer Akten, Fascikel 24. i 25.) i tvore donekle cjelovitost. Na osnovu toga gradiva napisani su slijedeči reci. Medju najvjernijim pristašama hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina bio je kriki knez Stjepan II. (1416.—1481.). 04 ) Kad se kralj Matija zakanio oženiti i kad je u tu svrhu spremao početkom godine 1476. sjajno poslanstvo, koje je imalo dovesti njegovu zaručnicu Beatricu Aragonsku iz Napulja u U- garsku, bijahu pri tom takodjer kralju tako vjerni Frankapani. Članom poslan¬ stva bijaše sin kneza Stjepana II., dvadesetitri-godišnji knez Bernardin (1453. do 1530.). Da mladi Frankapan može sjajnije nastupiti na aragonskom kra- Ijevskom dvoru i na svadbenom putovanju, zamoliše knez Stjepan i knez Ber¬ nardin svoga strica 65 ), goričkoga grofa Leonarda u Lienzu, da Bernardinu uzajmi za put u Napulj, pokrivalo sedla (satelhulfft), mač, vezir te drugu opremu i dragocjenosti. 66 ) Grof Leonard je doista poslao te stvari, cijenjene 5000 ugar- skih forinti, knez Bernardinu, koji se dne 2. avgusta 1476. obvezao, da če nakon povratka iz Napulja povratiti dragocjenosti ili da če platiti novcem, ako ih izgubi. 67 ) U jeseni godine 1476. uputi se Beatrica s poslanstvom u svoju novu domovinu. Njezino je putovanje bilo veoma neprilično preko slovenskih ze- malja. Kad je Beatrica stigla u kranjske gore, začula je, da na nju vrebaju turske čete. Poslanstvo se nije usudjivalo naprijed, dok se nije po glasnicima prije uvjerilo, da je putovanje sigurno. Kad je Beatrica došla u unutrašnjost pokrajine, vidjela je dosta tragova posljednjega pustošenja turskoga: garišta, posvuda još nepokopana trupla ubijenih, i često je aragonska kraljevna mo¬ ralama prenoči ondje, gdje su malo pred tim imali Turci razapete svoje ša- 63 ) Regest u istom kodeksu B 354 fol. 224 i original listine (od god. 1439., dec 4, Belgrado) u Državnom arkivu bečkom. — Vidi prilog br. 6. Kodeks B 534, fol. 220: Ain Quitlung von Graf Johannsen von Frangepan zu Vegel, Modutsch vnnd Krabaten anstatt bemelts Kunig Maximilianen, autgedacbten von Gorez, vmb 400 Gulden (1494.). Insimili noch vmb 200 Gulden (1494). Insimili noch vmb 200 Gulden (1494), 6) ) Klaič, 243 sl 65 ) Poslednji gdVički grof Leonard i ako nije baš stric kneza Bernardina, ipak je rodbinska sveža takva, da je gorički grof po svom ocu Henriku IV., koji je imao u prvom braku za Ženu Katarinu groficu celjsku, u drugom pak braku kčer Nikole Gor- janskoga, te po svojoj tetki Ani, ženi Bernardinovoga pradjeda Ivana IV. bio u rodu s Frankapanima. 6 “) Zapisnik dragocjenosti u Državnom arkivu u Beču, Gorzer Akten, fasc. 25'. od. 12, br. 5.— Vidi prilog br. 7. 67 ) Original u Državnom arkivu u Beču; prepis isto tamo, Gorzer Akten. fasc. 24, 4. br. 13. — Prilog br. 8. Prim. Klaič, o. c.; Wilhelm Fraknoi, Mathias Corvinus, Konig von Ungarn, str. 183, 68 ) W. Fraknoi, o. c., str. 183. 13 tore. Tek kad je stigla do Drave i preko nje, dišala je lakže. Dne 10. decembra ugledaše se zarudnici prvi put. 68 ) Izvještaj o tom putovanju Beatrice preko slovenskih zemalja napisao je ugarski povjesničar Anton Bonfinius (umro godine 1502.). 69 ) Nije isključeno, da se to nesigurno svadbeno putovanje lijepe aragonske kraljevne preko slovenskih zemalja na dvor kralja „Matjaža“ utisnulo tako duboko u pamet slovenskom narodu, da je pripomoglo k postanku njegove narodne pjesme: „Se kralj Matjaž oženil je, Z’ Alenčico zaročil se, Prelepo mlado deklico, Kraljico ljubo vogersko’." 70 ) Epilogom i odjekom svadbenoga putovanja kraljevne Beatrice su u po- vijesti goričko-frankapanskih odnošaja dugotrajna pogadjanja medju grofovskim rodovitna radi onih dragocjenosti, koje je gorički grof Leonard uzajmio Fran- kapanima, kada se Bernardin spremao na put u Napulj. Gorički grof je neprestano opominjao knezove Frankapane, da mu ved ipak jednotn vrate uzajmljene dragocjenosti. No Frankapani su se samo izgo- varali. Tako piše knez Stjepan dne 15. aprila 1478. iz Grobnika goričkomu glavaru Ivanu Scluvabu, da ce njegov sin Bernardin po svetom Jurju sam do- nijeti natrag uzajmljene dragocjenosti, jer da se u ova čudna vremena ne usudjuje nikome ih povjeriti. 71 ) No Jurjevo je godine 1478.. davno mi¬ nulo, a gorički grof nije dobio svojih stvari. Opet piše Frankapanu i knez Bernardin odgovori dne 12. junija 1479. iz Modruša, da de naskoro po svorr slugi poslati uzajmljene dragocjenosti. 72 ) Uza sva ta obecanja knez Bernardin nije se požurio s povratkom posudjenih stvari. Napokon mu se gorički grof zagrozi, da de pitanje iznijeti pred kralja Matiju, ako knez Bernardin ne dodje radi toga posla u četrnaest dana u Goricu, a u tu svrhu de njemu i njegovim pratiocima poslati popratni list (saivus conductus). 73 ) 1 koncept toga poprat- noga lista, izdanoga dne 24. oktobra 1486. od goričkoga grofa Leonarda na ime kneza Bernardina i njegove pratnje za vrijeme od 20 dana u svrhu puto¬ vanja u < uričku i natrag, sačuvao nam se u Državnom arkivu bečkom. 74 ) Bu- duci da sve to nije ništa pomoglo, konačno se grof Leonard obratio na kralja Matiju pritužujuci se, da mu Frankapan još nije povratio dragocjenosti posu¬ djenih prigodom Beatricine svadbe, i moleči, da utječe na Bernardina, da mu ih napokon povrati. 75 ) To nije Bernardinu bilo drago. O pismima grofa Leo¬ narda kralju Matiji doznao je iz ustiju glasnika, koji je k njemu došao od goričkoga grofa. Zato piša knez Bernardin dne 16. marta 1489. goričkomu 69 ) Rerum Vngaricarum decades quatuor cum dimidia (ed. Basileae 1568), str. 607 70 ) Karol Strekelj, Slovenske narodne pesmi. 1, str. 6 (redakcija Kranjske Čbelice. 4, 86). 71 ) Prepis u Državnom arkivu u Beču, Gorzer Akten, fasc. 24, 4, br. 14. a i b. 72 ) Original na papiru isto tamo, Gorzer Akten, fasc. 25, 16, br. 3. 7a ) Original na papiru isto tamo, Gorzer Akten, fasc. 24, 4, br. 32a. 74 ) Gorzer Akten, fasc. 24, 4, br. 17. 75 ) Koncepti na papiru isto tamo. Gorzer Akten, fasc. 24, 4, br. 33; fasc. 25, 16, broj 13. 14 grofu, da mu se čini, da nije bilo potrebno pisati radi onih dragocjenosti ugar- skomu kralju, tim više što je nedavno o tomu govorio s goričkim grofom; uzajmljene stvari če poslati, netom se povrati osoba, koju je za to odredio. 70 ) Nije nam poznato, dalije gorički grof dobio svoje tako dugo ižčekivane dra¬ gocjenosti, jer s pismom kneza Bernardina od godine 1489. svršava gradivo bečkoga Državnoga arkiva, koje se odnosi na to pitanje. Gorički grofovi i grofovi od Krupe i Krbave. I • Financijalna uprava u srednjem vijeku bijaše slabo uredjena. Kad tada- njoj zemaljskoj ili zemijišnoj gospodi nisu dostajali izravni prihodi, zalagali su primjerene dijelove svojih državina ili druge dohotke. Tako su radili i go¬ rički grofovi. Taj je rod morao, da sebi tako pomogne, jer je uvijek bio za¬ pleten u vojne ili sporove i zato je uvijek trebao mnogo novaca. Sredjnom 14. vijeku se nizao rat za ratom; godine 1340. započe ratovanje goričkih gro¬ fova s oglejskim patrijarhom Bertrandom, godine 1344. zaplete se grof Albert IV. radi posjeda u Istri u vojnu s mletačkom državom, godine 1348.—1350. vojevahu sva tri gorička grofa Albert IV., Majnhard VII. i Henrik III. s oglej¬ skim patriarhom Bertrandom. Kad je Luksenburžanin Karlo IV. u Tirolu ra- tovao s bavarskim vojvodom, pomagahu Karlu kao saveznici gorički grofovi Majnhard VII. i Henrik III. 77 ) Svi ti i drugi slični ratni dogadjaji stajali su goričke grofove mnogo no¬ vaca. Dobivali su ga tako, da su za stanovite svote zalagali dijelove svojih posjeda. Medju mnogima, koji su goričkim grofovima polovinom 14. vijeka na takav način posudjivali novac, bijahu takodjer članovi dvaju hrvatskih ro¬ dova : grofovi od Krupe i Krbavslti grofovi Kurjakoviči. Glede prvih imamo prvu vijest od godine 1343. Dne 15. junija javlja gorički grof Henrik (III.) za sebe, svoga brata grofa Majnharda (VII.) i- za ba- štinike svoje i njegove, da je svoine stricu grofu Dioniziju iz Krupe , sinu sla- vonskoga vojvode Stjcpana, i njegovu bratu, grofu Pavlu, založio za 1720 fo¬ rinti grad Podgrad na Krasu (vest Sclnvarczenech auf dem Charst, — istočno od Trsta) s prihodima, mitnicom i sa kmetskim posjedima, koji pripadaju k onomu gradu, i to pet u selu „Prandorf“, četiri u selu Pregarje (Piirger), jedan u selu Ritomeče (?, Roten), devet u selu Zabiče (Sapsach), četiri u selu Povir (Pobier), dva u selu Brgudac (Gergodicz) i dva u selu Račiče (Riiczicz), 78 ) pod uvjetom, da im grofovi iz Krupe moraju povratiti grad, netom im bude povračcna uzajmljena svota novca, i s dozvolom da grofovi iz Krupe mogli u slučaju smrti prenesti svoja prava na koga hoče. 7 ") Dug Goričana prema gro¬ fovima iz Krupe je slijedeče godine povišen za 50 maraka šilinga, kad im je gorički grof Henrik (III.) dne 21. junija 1344. dozvolio, da smiju onoliku svotu potrošiti ža neke zidarske radnje na gradu Podgradu. 1 * 0 ) 7l b Državni arliiv u Beču, Gorzer Alcten, fasc. 24, 4, br. 22. ;7 ) Czoernig, Das l.and Gorz und Gradišča, 544— 545. 7S ) Sva ta sela treba tražiti u okolici Podgrada, istočno od Trsta, blizu današnje goričko-istarske pokrajinske medje. 70 ) Original u Državnom arkivu u Beču; prepis iz 18. vijeka u kodeksu W 43’ fol. 219 — 220 i regest u kodeksu B 534 fol. 94 isto tamo. — Prilog br. 2. 80 ) Original u Državnom arkivu u Beču i regest u kodeksu B 534 fol. 94’ isto tamo. — Prilog br. 3. 15 Sav kompleks zemljišta i sela, sa središtem Podgradom (Schtvarzenegg), ostade dosta dugo založen grofovima iz Krupe. Pače se jošte povedao, kad je dne 21. januara godine 1359. gorički grof Majnhard VII. svomu stricu, grofu Pavlu, založio selo Rodik (Rodnichk auf dem Charst), koje leži zapadno od grada, odredivši. da mora istodobno otkupiti selo Rodik, kad bude otkupio grad Podgrad." 1 ) Za taj slučaj obvezao se dne 6. maja 1360. grof Pavao za- jedno sa svojom Ženom Katarinom, da če za 424 maraka mletačkih feniga po- vratiti Podgrad sa svima, što k njemu spada, netom ga pozovu gorički gro¬ fovi Majnhard i Henrik. 82 ) Rekli smo, da pored grofova iz Krupe takodjer krbavski knezovi Kurja- kovici spadaju medju one hrvatske rodove, koji su posudjivali novac goričkim grofovima. Samo nam je jedna listina poznata, koja prikazuje takove odnožaje medju Goričanima i Kurjakovičima. Izdana je dne 12. decembra 1358. u gradu Castellutu u Furlaniji. Njome javlja grof Jurnj, sin grofa Grgura iz Krbave, da je njemu i njegovoj ženi Elizabeti gorički grof Majnhard (VII.) za sebe i za svoga brata grofa Henrika (III.) založio za 3000 cekina ili ugarskih forinti grad Raspor (istočno od Buzeta) s posjedima u selima „Ne\vsecz“, Lanišče (Harlant), „Pruch“, Trstenik (Rorvvach), Raspor (Ratsdorf),, Brest (Briezst), Vo¬ dice (Bodicz), Brgudac (Bergodicz), Praproče (Prapratschach), Klenovšcak (Clu- nischach), selu pod gradom Rasporom (Ratspurch) i posjede u Munama (Milen), koje gorički grof bijaše založio Petru iz Svinca (Eberstein, u Koruškoj). Medju uvjetima, pod kojima je grof Juraj iz Krbave dobio ovc posjede u zalog, spo¬ ntana je vrijedan onaj, da krbavski grofovi ne smiju u slučaju vojne medju Mlečanima i goričkim grofovima slati nikakovu pomoč iz toga grada ni jednoj ni drugoj ratnoj Stranci. 83 ) PRILOŽI. Br. 1. 1338, februara 9., Modrttš. Krčki knez Dujam (III.) obeda, da če dati svoju kcer Jelenu za zenu go- ričkomu grofu Albertu (IV.), te nabraja načine i uvjete, pod kojima valja ispla- titi Jeleni miraz. Nos Doymus comes Vegle et Modrusse et Posage presentibus puhlice profitemur et constare volumus vniuersis presentem paginatn inspecturis, quod nos deliberato animo ac bona voluntate promisimus et iurauimus ad sancta dei ewangelia flliam nostram predilectam Helenam tradere seu copulare matri- monialiter pro vxore legitima magniflco viro domino Alberto coniiti Goricie et insuper promisimus et dare tenemur filie nostre predicte pro dote ac suo nia- rito comiti Alberto mille marcas Aquilegensium solidorunt. Quam quidem pe- cuniam ipsis persoluere tenemur in terminis infra scriptis, videlicet quando an- tedictus comes Albertus flliam nostram prefatam recipiet et ad domura suam ducendo, tune tenebimur ipsis dare et persoluere marcas Aquilegensium soli- sl ) Prepis u kodeksu W 594, fol. 52 ’—53 Državnoga arkiva u Beču.— Prilog br. 5. "j Thalloezy-BarabaS, Codex diplomaticus comitum de Blagay, CXC. sa ) Prepis u kodeksu W 594. fol. 54—54’, Državnoga arkiva u Beču. — Prilog broj 4. 16 dorum quingentas, residuas vero marcas quingentas tenebimur ipsis dare et persoluere a tempore nupciarum celebratarum postmodum infra vnum annum immediate subsequentem. Pro huiusmodi autem persolucione per nos ipsis plene et integre facienda in terminis ambobus preseriptis obligauimus [fol. 33.] fideiussorie nobilem virum dominum Georium de Duyno et honorabilem vi rum dominum Doymum militem simtil iudicem de Fluminibus in sancto Vito, qui una nobiscum indiuisim at inseparabiliter ab vno ad alterum compromiserunt, quod, si eontingeret, nos predicte pecunie solucionem in parte uel in toto ne- gligare in terminis preseriptis siue altero eorum quocumque, ex tune nos et dominus Georius predictus, amoniti et requisiti per dominum Albertum gene- rum et fllium nostrum prefatum comitem Goricie, omni dilacione postposita, mittere debemus et ponere quilibet nostrum vnum militem honestum cum qua- tuor equis ad obstagium in terrani Venczoni in Foro Julii. Et cum iliis debet dominus Doymus miles prefatus similiter requisitus per eundem comitem per- sonaliter ibidem intrare aut loco sui mittere alium ydoneum virum cum tribus equis et hii omnes debent stare et permanere in predicta terra Venczoni sub nomine, iure et consuetudine obstagii in expensis ipsis aput aliquem publieum hospitem, non in’de recessuri, doneč de predicta pecunia in termino, quo re- quisiti fuerimus, fllie nostre prefate et suo marito fuerit plene et integre satis- faetum. Et si eontingeret, personas preseriptas stare seu permanere in publico obstagio usque ad duos nienses, nec adhuc duobus mensibus transactis pre- seripte pecunie persolucio foret subsecuta, ex tune tenentur fideiussores nomi- nati, videlicet dominus Georius necnon dominus Doymus dare et assignare antedieto genero nostro et sue consorti filie nostre dileete aut ipsorum certo nuncio sine dilacione pignera bona et sufficiencia, que pro predicta pecunia nondum persoluta bene ac libere vendi possunt in foro publico vsque ad ple- nam et integram ipsius pecunie persolucionem, Si uero eontingeret, quod nec pecunia persolueretur suo tempore congruo, ut pretactum est, nec eciam fide¬ iussores nominati pro ipsius satisfaccione pignera sufficiencia assignarent, quod absit, extunc omne dampnum, quod antedictus comes Albertus ex huiusmodi persolucionis obmissione uel negligencia incresceret, quocumque modo vel forma quod attestare vel aprobare posset, verbis suis simplicibus, quibus credere de¬ bemus sub fide manuali absque iuramento vel alia attestacione, id ipsum šibi de hoc plene satisfacere sine rigore iusticie seu iudicii usque ad integram tam capitalis quam dampni persolutionem. Nichilominus antedictus comes Albertus gener noster et consors sua, nata nostra predilecta, et ipsorum heredes debent hec omnia promissa, ut preseripta sunt, tenere ac habere in nobis et nostris fideiussoribus sepedictis et in omnibus tam nostris quani dietorum fideiusso- rum possessionibus et rebus mobilibus seu immobilibus, habitis et habendis, quousque ipsis de omnibus preseriptis et promissis fuerit integre satisfaetum. In cuius rei testimonium cuidens et roboris firmamentum has patentes litteras seribi fecimus ipsasque tam nostri quam fldeiussorum nostrorum predietorum pendencium sigillorum munimine firmius roborari. Actum et datum in Modrusšo anno ab incarnacione domini millesimo trecentesimo tricesimo octauo, die nono mensis Februarii. Prepis iz 14. vijeka n kodeksu W 207, fol. 32'-—33 (Chartular der Graf en von Gorz-Tirol, 1225—1340) Driavnoga arkiva u Beču. 17 B r ' -• 1343, juna 15., Gorica. Gorički grof Henrik (III.) javlja , da je založio za 1120 forinti pod na¬ vedenim uvjetima za se i za svoga brata grofa Majnharda (VII.) te nasljednike svomu stricu grofu Dioniziju od Krupe i njegovu bratu grofu Pavlu grad Schivarzenegg (Podgrad) s pripadnostima. Wir Heinrich, graue ze Goercz vnd Tyrol, vogt der gotsheuser Aglay, Trienden vnd Brichsen, vergehen fuer vnsern liben bruoder Maynharten, grauen daselben, fuer vns vnd alle vnser paider erben vnd tuon chunt allen den, die disen brief ansehent, hoerent oder lesent, daz wir vmb sibenczehenhundert vnd czwainczich guidein, die vns vnser liber oeheim graf Dyonis von der Crupp, sun weilent herczog Stephans Windischer land, fuer sich vnd seinen bruoder grauen Paul in guoten trevven vnd in lib gelihen hat, vnd dieselben guidein wir gar vnd gaenczleich von im enpfangen haben, wir mit wol bedahtem nuiote reht vnd redlich vnd vnuersprochenlich den vorgenanden vnsern liben oeheim grauen Dyoniss vnd Pauln vnd ir paider erben versaczt vnd ingeantivurt haben vnser vest Swarczenek auf dem Charst mit de[n guotejn"', vrbar vnd besezzen huoben, die hernach geschriben stent, des ersten fuenfczehen huoben, die zuo derselben vest Svvarczenek gehoerent, vnd die maut da[cz Caczjicz*", die man nimt an vnserer vrauen tag der geburt, darnach cze Prandorf fuenf huoben, dacz Paerger vier huoben. cze Roeten ain huob, cze Taett[er . . . . huob|en R \ dacz Saepsach neun huoben, dacz Pobier vier huoben, daz dorf Bergodicz vnd dacz Raeczicz zwo huoben, die alle geraitet sirit an[. . .]ofen n > megen nach guotem werd vnd gelte vmb fuenf . vnd sibenczich march, mit sogetanen ge- luebden vnd taidingen, daz die vorgenanden |. . . | a > grauen Dyonis vnd Paul die veste Svvarczenek vnd dev vorgeschriben guot vnd vrbar mit allen rehten vnd mit aller gevvonhait, gesuocht v|nd vngesuojcht") inne haben, nueczen vnd niezzen vnd gevvonleichen czins innemen suelen vnd enpfahen, vnd swaz si des innement an iren vrumen legen m[. . .jlahend* 1 ) von dem vorgeschriben haubtguot, alle die weil vnd zeit, vnd wir sei des vorgeschriben haubtguotes niht gaenczleich gewert haben vnd swan [. . .]“) vnd welhes iares vnser vor- genander bruoder graf Maynhart, wir oder vnser erben vnd nachchomen die oftgenanden vnser oeheim grauen Dyonis vn[d Pa]uln R ) oder ir erben ermanen mit den vorgeschriben sibenczehenhundert vnd czvvainczih guidein, so suelen si vns die vest Svvarczenek mit den vor|gena]nden“) guoten vnd vrbar \vider antwurten ledichleich an alle vviderred. Auch des got niht welle, ob der oft. genanden vnsrer oeheim grauen Dyonis vnd Paul niht vvaeren, so muegen si irev reht an der oftgenanden vest, guoten vnd vrbar lazzen vnd schaffen nach irm vvillen, swen si wellent nach sel vnd leib mit denselben rehten, als si sei von vns innehabent. Vnd loben sei daran ze schirmen vnd ze vertreten vor aller ansprach nach landes reht. Vnd darveber ze ainem vrchuend vnd ze ainer stae- tichait geben wir graf Heinrich fuer vnsern vorgenanden brueder grauen Mainhart, fuer vns, vnser paider erben vnd nachchomen den oftgenanden vn¬ sern oeheim vnd irn erben dise hantfest mit vnserm anhangenden insigel ver- sigelt vnd vervestent. Des sint geczeug vnser getrevven Fridreich von Volchen- a) Iskvareno mjesto. 18 marcht, Marquart von Lawant, Marquart von Newenhaus die riter, Woeluil, Heinrich vnd Alber von Goercz, Os\vald pfarrer von sand Stephan vnser schreiber vnd ander erber leut. Vnd ist daz geschehen vnd der brief geben cze Goercz, do von Christes geburt ergangen waren tausent dreuhundert iar, dar- nach in dem dreivndvierczigisten iar an sand Veides tag. Original na pergameni (29x41 cm) s j ednini visečim, sada otrgnutim pečatom n Državnom arkivu n Beču (A). — Prepis iz 18. vijeka u kodeksu IV 43, fol. 219—220 (P. Antonius Steyerer, Colledanea historica Austriaca) isto tamo ( B). — Regest iz 16, vijeka u kodeksu B 534, fol. 94 (Repertorium liber das Archiv der alten Grafen von Gorz) isto tamo. Br. 3. 1344, juna 21, Gorica. Gorički grof Henrik (III.) dozvoli grofovima Dioniziju i Pavlu od Krupe, da upotrebe 50 maraka šilinga za zidarske radnje u gradu Sclmarzeneggu (Podgradu) te da taj iznos pribroje u izpravi iz god. 1343. jun. 15. Gorica (br. 2) spomenutoj založnoj svoti. Wir Heinrich, graf ze Goercz vnd ze Tyrol, veriehen mit disem offem briet' fuer vns vnd vnsern lieben pruoder, graf Meinhart, vnd tuon chunt allen den, die in ansehent, lesent oder hoerent lesen, daz vnser lieber oeheim, graf Dyo- nisius vnd graf Paul, suen vveilent herczog Stephans Windischer land, auf vnser vest Srvarczenek uerpawen sullen mit vnserem rvillen vnd gescheft fuenf- czig march schilling auf sogetan paw, daz sich eruindet, daz fuemfczich march wol wert ist. Dazselb gelt wir fur vnsern lieben pruoder, graf Mein¬ hart, fuer vns vnd vnser erben vns verpinten ze gelten vnd ze geben vn- seren vorgenanten oheimen vnd iren erben vnd haben si des berveist auf vnser vest ze Svvarczenek in der weis, daz wir di vorgenante vest von in nicht iosen sueilen, wir haben sei dann der egenanten fuenfczich march genczichleich ge- wert vnd gericht. Des geben wir in disen brief ze einem vrchuend mit vn¬ serem anhangenden insigel. Der geben ist ze Goercz, do von Christs geburt ergangen rvaren tausent vnd dretvhundert jar vnd darnach in dem vier vnd vierczigistem jar des mentags nach sand Veyds tag. Original na pergameni (16 X 28 cm), s jednim visečim, sada otrgnutim pečatom u Državnom arkivu u Beču. — Regest iz 16. vijeka n kodeksu B 534, fol. 64 (Repertorium iiber das Archiv der alten Grafen von Gorz) isto tamo. Br. 4. 1358, decembra 12., Castellutu. Krbavski grof Juraj, sin grofa Grgura, javlja, da su njemu i njegovoj ženi Elizabeti založili gorički grofovi Majnhard (VII.) i Henrik (III.) pod na¬ vedenim uvjetima za 3000 cekina grad Raspor s pripadnostima. Nos comes Georius natus magnifici et potentis viri comitis Gregorij de Curbauia vniversis et singulis presentes literas inspecturis publice profitemur 19 et facimus fore notum, quod cum magnificus et potens vir dominus comes Meinhardus Goricie et Tyrolis pro se et fratre suo comite Heinrieo et eorum heredibus nobis et uxori nostre Elizabete nostrisque heredibus inpingnorauerit et nomine pignoris obligauerit castrum suum Ratspurch vna cum bonis, que habebat in villis infrascriptis, primo in villa Newsecz, in villa Harlant, in villa Pruoch, in villa Rorvvach, in villa Ratsdorf, in villa Briezst, in villa Bodicz, in villa Bergodicz, in villa Prapratschach, in villa Clunischach, in villa sub castro Ratspurch et omnia bona in Milen, que Petrus de Eb[er]stain Hl a dieto comite Goricie nomine pignoris habuerat cum omnibus et singulis iu- ribus, redditibus, collectis, decimis, debitis et conswetis ad predictum ca¬ strum et bona prenominata pertinentibus, quocumque nomine censeantur. et hoc pro tribus rnille florenis et auro, quos a nobis integre habuit et re- cepit, ita tamen quod quandocumque predictus dominus comes Mainhar- dus uel eius heredes ,ios et vxorem nostram uel heredes nostros cum merao- rata pecunia videlicet cum tribus rnille ducatis vel florenis vngaricis boni auri et r.ecti ponderis requisiuerit vel requiri fecerit, extunc nos et vxor nostra [fol. 54 '_/ et heredes nostri predictis dominis comitibus eorumque heredibus dictum castrum et bona prenominata absque omni contradictionis obstaculo Ubere et absque fraude restituere teneamur et debeamus hoc cum addito per quando- cumque predictus dominus comes uel sui heredes nos vel vxorem nostram uel nostros heredes requisiuerit, teneamur et debeamus dictum castrum tenere aper- tum ad libero introitu et exitu et adiuuare omni dolo et fraude remotis contra quoscumque, excepto ducale dominio Veneciarum; quod dominium si contigerit, quod absit, contra predietos comites novitates seu gvverras aliquas inchoaret seu faceret, tune nos eidem ducali dominio contra prefatos comites uel eorum heredes per nos uel nostros servitores de castro predieto auxilium seu fauorem modo aliquc dare nec prebere debeamus bona fide sine fraude, nec e conuerso eisdent comitibus contra ducale dominium Venetorum dare seu prebere auxilium de¬ beamus de castro predieto sed pacifice et quiete supersedere. Jnsuper promit- timus predictis dominis comitibus guerras seu nouitates aliquas non facere uel inchoare dc castro predieto absque eorum consilio. Que quidem omnia supra- dicta per nos et per fidem nostram nomine sacramenti et pro vxore nostra predicta nostrisque heredibus firma et rata habere et tenere promittimus et nun- quam contra predicta uel aIiquid predietorum facere uel venire dolo ingenio sine causa „ub obligacione omnium nostrorum bonorum mobilium et inmobi- liuni presentum et futurorum. In cuius rei testimoniurn presentes literas fieri iussimus nostri sigilli apensione munitas. Data in Foroiulii in castro Castelluti sub anno domini M CCG° quinquagesimo' octauo, die duodecima decembris, indiccione XI. Prepis iz 14. — 15. vijeka u kodeksu W 594, fol. 54 — 54 l (Registraturbuch der Graf en von Gorzj; isto tamo fol. 54 prijevod u njemačkom jeziku. a) ožtečeno mjesto. 20 Br. 3. 1359, januara 21., Gorica. Gorički grofovi Majnhard (VII.) i Henrik (III.) založe pod navedenim uvjetima svome stricu grofu Pavlu iz Krupe za 410 forinti selo Rodik s pri- dadnostima. Wir Mainhart graf ze Goroz vnd ze Tyrol, vogt der gotshewser ze Aglay, ze Triend vnd ze Brixen [fol. 5,?/verichn offnlich mit disem brief vnd tuon chunt, daz wir fur uns vnd fur vnsern liebn bruder graf Heinrich vnd fnr vnsere erben dem edin vnsern lieben oheim graf Pawln von Crupp vnd seinen erbn vmb virhundert guldn vnd sibenczig gulden, die wir von im enphangen habn, ver- saczt habn vnser dorf geheizzen Rodnichk auf dem Charst gelegn mit allm dev vnd czu demselbn dorf gehort, wie daz genant ist vnd in aller der weis, reohtn vnd gewonheitn als vvir is inngehabt habn in siimleicher weis vnd may- nung, wenn oder czu vvelher zeit wir oder vnser erbn den vorgenantn grafen Pauln oder sein erbn ermanen mit vierhundert gulden vnd sibnczig guldn, die gut vnd gib sein vnd die wagn habn, ein manod vor sand Gorgn tag oder vierczehn tag darnach, swelchs jars dis beschicht, so sol er vns das egenante dorf ledicleich wider antwurtn mit nucz mit allev. Ermantn wir in aber noch den vierczehn tagn noch sand Georgn tag mit disen egeschribnen guldn, so ist im der nucz desselbn iars veruallen vnd vns das egenante dorf ledig vnd frey. Auch mag vnser vorgenanter oheym das vorgenante dorf verchumbn oder verseczen oder sein wirtin darauf vveisen vmb als vil gulden vnd mit den rechtn als vorgeschribn ist vnd als vvir im das versaczt vnd geantvvurt habn, ez wer dann, das vvir die vest Svvarcznek von im losen vvoldn vvann oder czu vvelher zeit das vver, so sullen vvir das vorgenante dorf mitsampt der vest losen. Mit vrchund dits briefs versigelt mit vnserm anhangendn insigil. Gebn cze Gorcz, do man zalte nach Christes gepurd drevvczehnhundert iar darnach in dem nevvnvndfunfczigistn iar an sand Agnesen tag. Prepis iz 14. — 15. vijeka u kodeksu W 594, fot. 52'—53 (Registraturbuch der Grafen von Gbrz) u Državnom arkivu u Beču. Br. 6. 1439, decembra 4., Belgrado (u Furlaniji). Krčki knez Martin Franhapan obeča Henriku, grofu goričkomu i tirol- skomu, da ne če ničta više od njega tražiti, ako mu isplati onih 200 dukata, što mu ih je dao za prehranil momčadi. Wir Marttein von Frangiepanibus, graue ze Vegel vnd ze Modrusch ec. bekennen offennlich mit dem brief fur vns vnd ali vnser erben, als vns der hochgeboren fiirst, vnser lieber oheim, graf Heinrich graue cze Gorcz vnd cze Tyrol ec. von eins volkchszerung vnd vordrung vvegen, so vvir in seinem no- men gehabt vnd getan haben nach ansprechen vnserr beder diener, mit namen herrn Franciscen von Cremaun, Veiten Krabatten vnd Jacoben Kasselavver zvvaihundert ducaten schuldig ist vvorden vns die getreulich vnd vngeueriich cze beczalen, vnd vvenn vvir oder vnser erben von im oder seinen erben der benannten zvvaihundert gulden bezalet sein, so geloben vvir vnd vnser erben im vnd seinen erben in kraft des briefs nymermer darumben dhein czvvspriich noch vordrung cze haben noch gevvinnen getreulich vnd alles geucrde, vnd 21 des czw vrkund verbetschaft mit vnserm furgedriictem secret. Geben czw Vel- grat an sannd Barbaratag, anno domini ec. tricesimo nono. Original na papiru (15 X 22 cm) s jednim pečatom otisnutim na ledjima u Državnom arkivu u Beču. Br. 7. (1476). Popis dragocjenosli, koje je gorički grof Leonard uzajmio krčkome knezu Bernardinu, kad je taj godine 1416. otišao u Napulj. [fol. 1.J Vermergkt was mein genadiger herr etc graff Perhardin von Krabats klainatt gelichen hat. Item ain gesmuchcz hapselle mit ain palast vnd mit drein grossen per- iein vmb vierczink ducaten. Item aber ain hapsell mit ainem paiast vnd mit funf rim perlen vnd ain robillen auff gestiks vmb 36 gulden ducaten. Item aber ain hapsell mit drein perlen vnd 3 robin vnd mit ainem sn- phier vmb 26 gulden ducaten. Item aber ain hapsell mit 3 perllen vnd mit 1 granatt vnd 1 saphier vmb 20 gulden ducaten. Item ain rund hapselle mit funff perllen mit ain diemant vnd ain robin 20 ducaten. Item aber ain hapselle mit ain sytich ain sapfir vnd ain perllen vnd 2 palast vmb 15 ducaten. Item aber ain grosse hapselle mit ainem kollischen frewlein mit ain sa- pfier mit ain palast vnd mit ainem grossen perlein vmb 80 ducaten. [fol. l'J Item ain grossen ring mit ain sapfier vmb 16 ducaten. Item aber ain ring mit ain sapfier vnd mit ain palast vmb 20 ducaten. Item ain ring mit ain pundt mit ain diemant vnd gesmelczt vmb 32 ducaten. Item aber ain ring ain pundt vnd diemant vnd ain robin vmb 15 ducaten. Item ain ring mit ain sapfier vmb 20 ducaten. Item ain ring mit ain sapfier vnd ain venig gesmilczt vmb 14 ducaten. Item aber ain rinh mit 2 robin vnd mit ain smarallen vmb 16 ducaten. Item ain ring mit ain langen sapfier vnd ain langen robin vmb 10 ducaten. Item 1 ring mit ain'6 amathyst vmb 8 ducaten. Item aber ain ring mit ain granaten vmb 8 ducaten. Item ain geleges ring mit granaten vmb 8 ducaten. Item ain slichten ring mit ain palast vmb 10 ducaten. Item aber ain ring vmb 8 ducaten mit ain granaten. Item ain roten scharlachen gehefften perlen rogk mit ainer kran [fol. 2] vnd gestain ain pund palast gespichten 2 robin 2 sapfier. Item der kran vnd ain rog scharlach, par hossen, die ain hossen gehefft auch mit ainer krann gestain zu der kran der sindt 3 vnd angeslagen vmb 4 C ducaten. Item vnd ain perlein vvidell vmb 6 ducaten. Item ain perlein hulstt. a) pred amathysi prečrtano amas. 22 Item ain perlein swertt mit S stainen auf der schaid vnd auf dem gehillcz. Item den perlein fessel mit 4 stain. Državni arkiv u Bečit, Gorzer Akten, fascikul 25, odio 12, br. 5. Br. 8. 1416, avgusta 2. Krčki knez Bernardin javlja, da mu je gorički grof Leonard na rnolbu . njegovu i njegovoga oca kneza Stjepana uzajmio opremil i dragocjenosti, vri- jedne 5000 ugarskih cekina te se obvezuje, da če mu na povratku s puta vratiti ove stvari odnosno dati mu odštetu u novcu. Wir Bernhardin von Frongepiin, graue ze Czenng Vegel vnd Modrusch, bekennen mit offen brief fur vnns vnd vnnser erben, das vnns der hochgebo- renn fiirst, vnnser lieber herr vnd oheym graff Leonnhart, phallenntzgraf in Kernndten, graue ze Gortz vnd ze Tyrol ec. ans vnnser miindiich am nechsten ze Luentz vnd darnach aber vnnsers lieben herrnn vnd vaters, grat' Steffanns von Frangepan, auch grauen ze Czenng, Vegels vnd Modrusch, vnd dabey meer vnnser geschafftlich vnd miindiich bete durch vnnsern diener Leonall zu der loblichen rays zu vnnserm genedigisten herrn, dem kunig von Napells, von vvegen vnnsers allergenedigisten herren des kunigs zu Vnngern ec. vmb seiner kuniglichen gnaden gemahel mitsambt annder vnnsern gueten herren vnd frewnnten geystlich vnd weltlichen cze reyten vnd die seinen kuniglichen gnaden haymzufuern, czu eren vnd besunder lieb vnd frewentschafft vertraulich bey dem obbenanten Leonal vnnserm diener gelihen vnd zugeschikt hat ain satelhulfft vnd ain swert mitsambt seinem vesscll, mizsambt anndern klainatn meer nach innehalt ainer zedel aufgeschribeu vnd gemerket, der sein lieb vnd wir yeder in geleichem lawtt aine hat, vnd dieselben obbertirtten hulfft, swert vnd vessell zusambt denselben anndern klainatten nach innehalt derselben czedel in frevvnt- schafft geschatzet worden synd vmb funff tausent gueter gulden vngrisch vnd ducaten, vnd geloben vnd versprechen wir bey vnnsern eren vnd wirden vnd verphenntnus aller vnnser hab vnd guet fur vnns vnnser erber wissenntlich vnd in krafft ditz briefs dem obgenannten vnnserm lieben herren vnd oheym graf Leonnharten ec. vnd allen seinen erben, so vvir vvidervmben in der ob- beriirtten rayse zu lannde khumen vngeuilrlich die obberurtten klainat vnuer- sert vnd vnuermayligt an alle mile vnd schaden in die obberiirtte stat Luenntz, darinnen wir die enphanngen haben, ze schiken vnd ze anntwurtten. Vnd ob beschah, da got vor sey, das vnns solhe klainat genomen oder verlorenn wur- den, dann geloben wir vnd sullen vnd wellen seiner frewntschafft vnd seiner lieb erbenn dafiir zu derselben zeit in parm gelt ausrichten vnd betzalen die obgenant funff tausend gulden guet vnd wol gevvogen ducaten vnd vngrisch, auch an alle klag, mile vnd schaden alles getreulich, vngeuarlich vnd an alle argeliste. Czu warer vrkundt des briefs versigelt mit vnnserm anhanngunden insigel. Geben an freytag nach vincula Petri, nach Gristi gepiird tausenntvier- hundert vnd in dem sechsvndsibenntzigisten jaren. Original na pergament (29 X 39 cm) s jednim visečim pečatom u Dr- žavnom arkivu u Beču (A). — Prepis na papiru (Gorzer Akten, fascikel 24, odio 4, br. 13) isto lamo ( B). Dr. Milko Kos. NARODNA IN UNIVERZITETNA KNJIŽNICA T