Vražje oko
Radoslav Katičic
East of Križevci in the northwest of Croatia there is a plateau with a stream called Vražje Oko (Devil's Eye), whose name illustrates how before the Christian Era the local Slavic population sacralized its immediate environment. Named after its source, the stream may be interpreted as the Eye of god Veles, who is closely connected with water, and is the opponent of the thunder god. The name, as well as its perception, indicates that its origin may be traced to Balto-Slavic pagan beliefs.
Keywords: eye, spring, Veles, devil
Toponim Vražje oko, potvrden na Tremi, visoravni istočno kraj Križevaca, onkraj rijeke Glogovnice, opisan je kao ime vode (hidronim)1 i kao ime naselja (ojkonim)2. Po sasvim prozirnoj etimologiji jasno se razabire da je to ime prvotno nadjenuto vodi, a onda je po vodi na kojoj leži dobilo ime i naselje. To je sasvim uobičajena postupnost pri nadije-vanju mjesnih imena. No Vražje oko po svojoj je etimologiji zapravo ime vrela, pa je potok nazvan po svojem vrelu.
To nam jasno kaže Karadžic nabrajajuci značenja riječi oko u svojem »Srpskom rječ-niku«. Medu ostalim tu su: 3) »izvor gdje voda tiho teče« i 4) »u jezeru Skadarskome kraj brijega Crnogorskoga onako mjesto gdje se voda čini drukčija nego u ostalome jezeru. Po svoj prilici na ovijem mjestima u dubini izvire voda«. U slovenskom jeziku oko znači i »du-boko mjesto u rijeci gdje odozdol udara vrelo« i »dio rijeke ograden za ribolov«. Slovački pak morske oko znači »duboko jezero u visokom gorju«.3 To su jezera kojima se ne vidi pritoka, pa se doživljavaju kao da su sama svoja vrela. A u Hrvatskoj je potvrden hidronim Zmajevo oko i to četiri puta./Tako se zovu mala jezera kraj Imotskoga i kod Rogoznice blizu Šibenika. Zmajevo oko nadalje se zove podmorska špilja na Braču i rupa vidljiva na površini na Dugom otoku.4 Odatle se vidi da je vrag/kojega je to oko/upravo zmaj. A zmaj je Veles. Vražje oko tako zapravo znači »vražje vrelo«, ali je ono i »zmajevo vrelo«, a to ce reci da je »Velesovo vrelo«.
Usp. Goss, Vladimir P., Two St. Georges and the Earliest Slavic Cultural Landscape Between the Sava and the Drava Rivers, Peristil 51, Zagreb 2008,18-20 i slika 18 na str. 16. Usp. Veliki atlas Hrvatske, Zagreb 2002, 23 B-1.
Usp. Tojictom, HMKMTa	CraBSHCKaa reorpa^M^ecKas TepMMHOTioras, CeMacMonorMMecKMe ^Trogw,
MocKBa 1969, 208.
Za te podatke zahvaljujem Damiru Zoricu, Tiboru Komaru, Mislavu Ježicu i Vitomiru Belaju. Zahvaljujem i Tomi Vinšcaku na usrdnom posredovanju podataka.
Taj hidronim nedvojbeno je baština baltoslavenske starine. O tome svjedoči takva poraba riječi koja praslavenski glasi oko, a u baltičkom litavski akis i latvijski acs, oboje »oko«. Ta je riječ indoeuropska i podudarna s grčkim o^^a i ofGaA^oc;, latinski oculus, sve troje »oko«. Ta riječ i u baltičkom ima značenja koja Karadžič navodi za »srpsko« oko. Ivanov i Toporov5, svjesni vjerskoga značenja te riječi u baltoslavenskom, donose za to ove potvrde: litavski akis znači i »mjesto u močvari koje nije obraslo mahovinom« te vandens akis »vrelo«, doslovno »oko vode«, tj. »vodeno oko«.
Bliskosrodna praslavenska riječ oktno > okno u hrvatskome i srpskom kao okno po svjedočanstvu Akademijina rječnika znači i »čisto, nezaraslo mjesto u blatu«, »nezamrzlo mjesto na blatu«. To je značenje praslavensko. U slovenskome okno znači »duboko mjesto u vodi, blatu«. U starome poljskom okno pak znači »vrelo«, a u današnjem jeziku i »jezerce«, »nezaraslo mjesto u blatu«. Bjeloruski, ruski i ukrajinski ta riječ, aKHO, okho, BiKHO, znači »čista voda u močvari«, »duboka jama u močvari«.6 Sve to dodatno potvrduje i ukr-jepljuje praslavensko značenje riječi oko koje se odnosi na hidrografske danosti.
Veza pak s bogom Velesom, gromovnikovim protivnikom izričito se potvrduje la-tvijskim izrazom velna acs, koji ne znači drugo nego »vražje oko«, a njime se označuje neobrasla vodena površina u močvari. Latvijsko velna acs, ako se razumije doslovno, znači dakle isto kao ime vrela, potoka i zaseoka Vražje oko na Tremi. Razlika je tek u tome što je u latvijskom natprirodno biče, gromovnikov protivnik, i u ulozi krščanskoga vraga zadržalo svoje prvotno ime izvedeno od korijena vel-, a na Tremi nije. U Latvijaca je krščanski vrag, što je od praslavenskoga vorgt »neprijatelj«, nazvan velns, a u hrvatskom i drugom slavenskome nije nazvan imenom koje bi odavalo vezu s tim korijenom i imenom pogan-skoga boga Velest.
Vražje oko je dakle zapravo Velesovo oko, vrelo pri duplji u korijenju drveta svijeta. Tamo na Tremi tako je interpretiran krajolik u kojem i drugi toponimi i stara svetišta, pre-tvorena u krščanske crkve, najvjerojatnije svjedoče o slavenskom poganskom kulturnom sloju. Takvu interpretaciju tih imena i pripadnih zemljišnih konfiguracija jako podupire taj nedvbojbeni trag baltoslavenske pretkrščanske vjerske tradicije.
Uostalom, toponim Vražje oko, potvrden na visoravni Trema kod Križevaca, več je doveden u vezu s Velesom, bogom podzemlja, davolom i zmijom.7 Povezan je s njim bez potvrda i argumenata, kao da je samo po izoštrenoj i načitanoj intuiciji. Ali povezan je -ispravno!
Iz svega se toga nedvojbeno razabire koliko je važno i vrijedno otkriče toponima Vražje oko. Ono ozbiljno obogačuje naše znanje o pretkrščanskom slavenskom kulturnom sloju na hrvatskom ozemlju.
5	Usp. MBaHOB, BrnecraB BceBo.nogoBMM - B.agMMMp HMmnaeBMM TonopoB, MccrogoBraHMS b o6nacTM otabshckmx gpeBHocTeM. ^eKCM^ecKMe m ^pa3eonorM^ecKMe Bonpocbi peKoHCTpy^MM TeKCToB, MocKBa 1974, 129-130.
6	Usp. Totictom, nav, dj,, 207-210.
7	Usp. Goss, nav. dj., 20.
Der Gewässername »Vražje oko«
Radoslav Katičic
Der Name eines Baches Vražje oko »Teufelsauge«, belegt auf einer Hochebene, die östlich gleich neben der Stadt Križevci gelegen ist, bewahrt eine Spur slawischer vorchristlicher sakraler Interpretation des Geländes. Der Bach ist nach seiner Quelle benannt, diese wird aber als Auge des Gottes Veles, des Gegners des Donnergottes, der mit Wasser engstens verbunden ist, aufgefasst. Eine solche Auffassung und Benennung von Quellen ist eindeutig als Tradition baltoslawischen Heidentums zu belegen. Davon zeugt auch dieser Gewässeername im Nordwesten Kroatiens.