Arheološki vestnik (Arh. vest., AV) 39-40, 1988-1989, str. 475-494 GRADINA VRČIN U OKVIRU BRONČANOG DOBA ISTRE KLARA BURŠIČ-MATIJAŠIČ Arheološki muzej Istre, Mate Balote 3, YU - 52000 Pula Prvi zabilježeni interes za gradine, a time i za prethistoriju Istre potječe iz kraja Prošlog stolječa. Sir Richard Francis Burton izdaje 1877. godine prvu knjigu o Prethistoriji Istre.1 Veliku ulogu u istraživanju Istre i u interpretaciji nalaza dao je C. Marchesetti koji je rezultate svog dvadesetogodišnjeg istraživanja objavio u svima nama znanoj monografiji.2 A. Gnirs3 i R. Battaglia4 su glavni zastupnici istraživanja brončanog doba ovog područja prvih desetlječa dvadesetog stolječa. Razdobljem nakon drugog svjetskog rata započinje nova epoha u istraživanju Prethistorije Istre pod vodstvom kustosa Arheološkog muzeja Istre u Puli:5 B. Bačiča, J- Mladina i K. Mihovilič.6 Na području Poreštine radio je A. Sonje,7 a veliku pažnju °vom području posvetili su B. Čovič i Š. Batovič radovima objavljenim u Praistoriji Jugoslavije." N. Petrič je svojim sintetizirajučim radovima objavljenim u ATTI-ma 1 Jadranskom zborniku, obradio razdoblje od paleolita do ranog brončanog doba.9 Ovom prilikom ne smijemo zaboraviti i talijanske znanstvenike čiji se rad takodjer, lednim dijelom, odnosio na naše područje kao što su B. Lonza,10 D. Cannarella,11 A. Cardarelli i drugi koji su radili na izložbi »La preistoria del Caput Adriae«.12 Prve temelje i najopravdanije definicije o prelasku iz kasnog eneolitika u rano brončano doba dao nam je S. Dimitrijevič.13 Kasnovučedolsku kulturu podijelio je u dva dijela od kojih najzapadniji facijes čini ljubljanska kultura. Jadranski tip te kulture prepoznatljiv je na bogato ukrašenim keramičkim ulomcima pronadjenim u sPiljama Istre. Drugi tip keramike koji karakterizira početak brončanog doba Predstavlja metličasto ukrašena keramika. U našem daljnjem radu oslanjati čemo se na Čovičevu podjelu brončanog doba Istre objavljenu u Praistoriji Jugoslavije,14 On je brončano doba Istre podijelio u tri faze: Istra 1, što označava Reineckeovu fazu Br A 1, Istra 2, što odgovara Br A2-B 1 1 Istra 3 što odgovara Br B2-C. Jedna četvrta faza označava prelaz iz brončanog d°ba u željezno i njena datacija je još uvijek sporna.15 Kao što smo več napomenuli, glavna karakteristika Istre 1 ili prve, prelazne faze brončanog doba, je keramika, jer proizvoda od drugih materijala ima vrlo malo. 0voj fazi su pripisana tri bodeža pronadjena u tumulima u okolici Pule. Stanovništvo Se dijelom bavilo stočarstvom, dijelom zemljoradnjom, a dominantan je bio lov i ribolov. Slijedeča faza tj. Istra 2 okarakterizirana je gradnjom utvrdjenih naselja na Uzvisinama za čiji se identitet ustalio naziv gradina. Sigurno su morale postojati veče rodovske zajednice jer je njihova gradnja 2ahtjevala mnogo ruku i dobru organizaciju. Ako kažemo da je način života u tim naseljima bio gradinski, podrazumijevamo 0rninantnu ulogu stočarstva, bavljenje zemljoradnjom, jer su naselja dobila stalni karakter, i trgovinske veze s ostalim oblastima Sredozemlja i zapadnog Mediterana, ali i Podunavlja.16 Keramička proizvodnja je doživjela renesansu od oblika posuda, oblika ručki do raznolikosti fakture. Sahranjivanje zgrčenaca u kamenim sanducima pod gromačama čini osnovni oblik pokapanja poznat u brončanom dobu Istre. Registrirano je mnogo tumula> devastirana ih je zavidna količina, a istraženo samo nekoliko. Posebno zanimljiv objekt ove faze je kultna gradjevina na Malom Sv. Andjelu, sa kružno postavljenim kamenim blokovima koji su činili objekt megalitskog tipa, sa kanalom za otjecanje tekučine prilikom libacije.17 Početkom srednjeg brončanog doba započinje treča faza (Istra 3) koja je okarak- terizirana nastavkom svih pojava započetih u prethodnoj fazi. Novost u pogrebnom ritusu predstavljaju ukopi unutar ili izvan naselja u ravnim grobovima bez tumula: nekropola na Velikim Brionima te pojedinačni grobovi u bližini Peroja, Vintijana i na Šandalji.18 Kasno brončano doba predstavlja jednu zasebnu cjelinu. Postoje različita tuma- čenja ovog prelaznog razdoblja. K. Mihovilič je po materijalu s Limske gradine19 početak kulture polja sa žarama datirala u 11. st., a ako početak spaljivanja pokojnika uzimamo kao početak željeznog doba, dobili smo stolječa koja smo tražili tj. 13. i 12. st. p. n. e. Na istočnoj jadranskoj obali registrirano je mnoštvo, pretežno slabo istraženih lokaliteta gdje je Istra predstavljena sa 19 nalazišta.20 Život se nastavlja na gradinama, uz uobičajene predmete od keramike, kamena, kosti i nešto više metala nego što je to bio običaj u prethodnim fazama.21 Vrčin Gradinu Vrčin je pod nazivom Monte Orcino C. Marchesetti več 1903. godine uvrstio medju 355 registriranih gradina u Istri i na Kvarnerskim otocima,22 a B- Schiavuzzi govori da gradina M. Orcino raspolavlja Cardo maximus u šesnaestoj centuriji.23 Gradina Vrčin ima blago elipsoidni oblik, a nalazi se sjeveroistočno od Vodnjana na 256 metara nadmorske višine. Na terenu se slabo ističe iako sa n]e pogled seže vrlo daleko, preko Vodnjana, do Brionskih otoka i dalje na pučinu- Danas je gotovo neprepoznatljiva jer, obrasla grmljem i makijom, zaklanja saznanja o centralnom platou, o velikoj terasi i gradinskim bedemima (si. 1). Prilično je velikih dimenzija (cca 190 x 200 m24) okružena sa dva bedema i jednim dvojnim identificira' nim ulazom. Vanjski obrambeni zid visok od 1,50 do 2 m bio je širok 4 m, a ukupne dužine 650 m. I vanjski širi, i unutrašnji slabiji obrambeni zid bili su gradjeni istom tehnikom gradnje: vanjska su lica napravljena od lijepo oblikovanih i isklesanih kamenih blokova dok je unutrašnji prostor ispunjavalo sitno kamenje.25 S obzirofl1 na ulaz odredjene su tri faze gradnje. Prva, sa širinom otvora od 1,50 m, a širina zida izmedju njih je nešto uža od glavnog zida. Taj zid je proširen, a vrata su sužena u drugoj fazi. Treča faza poklapa se sa nastankom sakralnog mjesta tj. nekropole- kada se ulazi potpuno zatvaraju.26 Zidine su u jednom svom dijelu okružene prstenom okomito usadjenih kamenih blokova u dužini od 200 m kao što je ve primječeno na brionskoj gradini.27 Svi ti sistemi služili su za bolju obranu jer kao što smo več napomenuli gradina se nalazi u nizinskom kraju bez prirodnih zaštita. Život na gradini pratimo kroz čitav neolit, od starijeg, na što nas upučuju keramički priloži impresso keramike (si. 2)28 do mladjeg.2" • 1: Vrčin, plan gradine s označenim zonama iskopa (po R. Battaglia, I castellieri della Venezia Giulia, Estratto da Le meraviglie del passato, Milano 1958). Al, Batt Vrtln' plan des Ringwalls mit den gekennzeichneten Ausgrabungszonen (nach R. Uaglia, I castellieri della Venezia Giulia, Estratto da le meraviglie del passato, Milano 1958). Eneolitik je takodjer zastupljen u materijalu s ove gradine.30 Iako nedostaje st ličasta keramika, kao osnovno kulturno obilježje ranog brončanog doba, pretpo- avlja se da je upravo tada nastalo prvo utvrdjeno naselje.31 Ipak, glavno razdoblje livanja Vrčina predstavlja, po Čoviču, Istra 2 kada je nastao največi broj adinskih utvrdjenja od kojih je najbolje istražen upravo Vrčin.32 Prva i jedina ematska istraživanja izvršili su R. Battaglia i B. Forlati-Tamaro u kampanjama 1925. do 1929. godine.33 Rezultati istraživanja nisu nikad objavljivani. Sa tlocrta k ac>ine vidimo da su osim iskopavanja nekropole izvršena i druga sondažna te°panja: iskopi A i B preko unutrašnjeg i vanjskog zida, te iskopi C i D na donjoj asi.14 u literaturi se često spominje ova gradina i njena nekropola ali svugdje • SI. 2: Vrčin, ulomak neolitske keramike. Abb. 2: Vrčin, eine neolithische Scherbe. nailazimo na iste podatke, o obrambenim zidinama i oblicima grobova.35 Iako je pronadjena velika količina kučne keramike, u spomenutim sondažnim istraživanjima nisu pronadjeni tragovi kuča.36 Battaglia stoga pretpostavlja da su kuče bile sagradjene od drva, šiblja, slame, čemu je teško vjerovati s obzirom na zavidnu gradjevinsku tehniku kojom su se iskazali graditelji nekropole i zidova naselja. P° ovom lokalitetu isti R. Battaglia predložio je naziv čitavoj jednoj kulturi koja bi obuhvačala brončano doba: »cultura di Montorcino«. Ta je ideja do danas ostala samo kao prijedlog zbog neadekvatnih argumentacija.37 Spremišta AMI-a sadrže tridesetak kutija keramičkog materijala iz restitucije koja je obavljena s Italijom 1961. godine. Nigdje ne postoje podaci o godini, mjestu nalaza, osim opčenite indikacije Vrčin. Najvjerojatnije je to dio materijala sa iskopavanja pod vodstvom Battaglie.38 S obzirom na nekoliko godina istraživanja. rada, morala bi postojati razmjerno velika količina pokretnog arheološkog materija- la.39 Jedna, i najvjerojatnija mogučnost bila bi zamjena ili pak nestanak podataka o nalazu. Sve su to odabrani, sortirani ulomci posuda, kako medju kutijama tako i medju materijalom izloženom u stalnoj postavi AMI-a.40 Zbog karaktera ovog rada nebismo se sada zadržavali na obradi ovog materijala več če on činiti osnovu, predmet, jednog jedinstvenog rada o keramici sa Vrčina. Za sada možemo reči da se oblici posuda i ručki kreču od srednjeg brončanog doba41 poput ručke s pločastirt1 završetkom datiranom C14 analizom u 1440± 504- do tipova koji su karakterističn1 za kraj bronce kao što su tordirana ušča posuda.43 Položaj nekropole predstavlja novost (si. 3), a nalazi se uz bedem i ulaz naselja- Pokojnici su ležali ili bolje rečeno, sjedili (si. 4) u kamenim sanducima napravljeni"1 od tankih kamenih ploča.45 Pojedinačni grobovi bili su posebno ogradjeni niski"1 zidom, a nešto jači zidovi zatvarali su grupe grobova.46 Broj iskopanih grobova P° podacima iz literature varira od 17 do 20-tak. Uzimajuči u obzir indikacije na laboratorijskim i predmetnim kartonima i na papiričima uz materijal mogli sm° nabrojati 16, koliko ih možemo nabrojiti i na tlocrtu nekropole.47 Gotovo svaki gr°b sadržavao je tri do četiri ukopa, ponegdje čak sedam, a svaki slijedeči ukop uvjetovao je skupljanje i grupiranje ostataka prijašnjeg kostura uz stranice groba. S obzir0111 SI. 4: Vrčin, tlocrt groba 4 (po R. Batta- glia, I castellieri). Abb. 4: Vrčin, GrundriB des Grabes 4 (nach R. Battaglia, I castellieri). na isti pravac svih grobnih komora u nekropoli možemo reči da je položaj skeleta bio u pravcu S-J ili J-S s malim otklonom prema zapadu.48 O grobnom inventaru imamo vrlo malo podataka, a ono što postoji je dosta nesigurno jer je tokom godina dolazilo do miješanja predmeta i indikacija uz njih' Dnevnik istraživanja, inventari i eventualno opis predmeta, te ostali podaci navjero- jatnije su izgubljeni. Do velike zbrke došlo je prilikom odnošenja materijala u Italiju i za vrijeme restitucija predmeta.4" Ipak, nešto smo uspjeli izlučiti, a podatke koj® čemo iznijeti dobili smo na temelju samih predmeta, papiriča koji su ponegdje stajah uz njih i sa laboratorijskih kartona. Opis materiala Grob 1. Nemarno podataka. Grob 2. Nemarno podataka. Grob 3. 24 komada zrnaca jantara od kojih su sačuvana 3 kom.: 1) prepolovljena jantarna perla lečastog oblika žuto-crvene boje. Pr. 1,8 cm (t. 1: 1). 2) 3 ulomka male lečaste jantarne perle svijetlo smedje boje. Pr. 0,8 cm; deb. 0,2 cm (t. 1: 3) jantarna perla lečastog oblika.50 Grob 4. Nemarno podataka. Grog 5. Nemarno podataka. SI. 5: Karta Istre sa označenim pone- kim prethistorijskim nalazištima. Pa- leolit: 1 pečina Šandalja; 2 Romualdo- va pečina; neolit: 3 Limska gradina; 4 Vižula kod Medulina; 5 V. Brioni; 6 Pradišelski rt; brončano doba: 7 pečina Cingarela; 8 pečina kod sela Srbani; 9 Dančeva pečina; 10 Žamnjak; 11 Mali Sv. Andjeo; 12 Makadanj; 13 Krmedski Novi Grad; 14 Vrčin. Abb. 5: Karte von Istrien mit einigen ge- kennzeichneten vorgeschichtlichen Fundstel- len. - Altsteinzeit: 1 die Šandalja-Hohle; 2 die Hohle Romualdova pečina. - Jungstein- zeit: 3 Limska Gradina; 4 Vižula bei Medu- lin; 5 Veliki Brioni; 6 Pradišelski rt. - Bron- zezeit: 7 die Cingarela-Hohle; 8 die Hohle beim Dorf Srbani; 9 die Hohle Dančeva peči- na; 10 Žamnjak; 11 Mali Sv. Andeo; 12 Makadanj; 13 Krmedski Novi Grad; 14 Vrčin. Grob 6. "adjena su 3 zrnca jantara od kojih niti jedno nije sačuvano. Grob 7. 11 malih jantarnih jagodica 3 zrnca sačuvana su u fragmentima od kojih danas možemo v'djeti samo dva zrnca pr. 0,6 i 0,9 cm (t. 1: 3), a ostalo je u obliku kristaliča. ~ 24 kom. žice, dijelovi brončanih prstena ili privjesaka (t. 1: 4); ~ tri kruga brončane žice okruglog presjeka koji čine privjesak čiji jedan kraj završava sPiralnom pločicom (t. 1:5); "" brončani privjesak od spiralno savijene brončane žice, u dva navoja, čiji jedan kraj završava Zašiljeno a drugi plosnato. Pr. 2,7 cm; deb. 0,05 cm (t. 1: 6). Grob 8. ostacima nalaza ovo izgleda najbogatiji grob. Skupili smo podatke o večoj jantarnoj perli, 12 prstena od višestruke brončane žice, koji ponekad završavaju sa spiralnim završecima, a od toga je nepotpuno sačuvano 7 komada (t. 2: 1-7); ~ spiralni privjesak od dvojne brončane žice okruglog presjeka, u 3 navoja, s jednim krajem u obliku ušice, a drugi završava spiralnom pločicom od raskucane žice. Pr. 3,3 cm; vis. 1 cm; deb. 0,2 cm (t. 2: 9); ~ spiralni privjesak, sličan gornjom (t. 2:8); - spiralni privjesak od dvojne brončane žice okruglog presjeka čiji zaključak je u obliku sPiralne pločice izradjen od trakasto raskucane žice. Pr. 2,7 cm; deb. 0,1 cm (t. 2:10); ~ spiralni privjesak od tanke brončane žice okruglog presjeka u dva navoja. Pr. 2,9 cm; deb. °'lcm (t. 2: U); ~ ulomak spiralnog privjeska od tanke brončane žice okruglog presjeka. Pr. 2,9 cm; deb. 0,15 cm 2: 12). Grob 9. Nemarno podataka.51 Grob 10. Nemamo podataka. 31 Arheološki vestnik 481 Grob 11. - 1 zrno jantara koje nije sačuvano. - dva dijela brončane ogrlice od spiralno uvijene brončane žice trokutastog odnosno okruglog presjeka: 1) 6 ulomaka brončane ogrlice od spiralno savijene brončane žice trokutastog presjeka (saltaleoni). Duž. 1 do 5,4 cm (t. 1: 7); 2) 11 ulomaka brončane ogrlice od spiralno savijene brončane žice (saltaleoni). Maks. duž. 23 cm; šir. 0,4 cm (t. 1: 8). Grob 12. - dvije jantarne jagode i 10 fragmenata jantara; - jedna manja brončana zakovica (t. 2: 15); - dva ulomka brončane žice od kojih jedan ima četvrtasti, a drugi okrugli presjek (t. 2: 13); - tri ulomka brončane žice prstena (t. 2: 14); - komadič kremena kalan u obliku pločice. Grob 13. - četri jantarne perle svijetlo žute boje, 3 velike lečastog presjeka i jedna mala u obliku tanke okrugle pločice. Pr. 2,1; 2,5; 1,8 cm; deb. 0,8-1,1 cm. Pr. male perle 0,7 cm, deb. 0,2 (t. 1: 10);52 - jantarna perla lečastog oblika tamne karamel boje. Pr. lcm (t. 1: 11). Pokraj ovog groba pronadjena je narukvica od brončane žice okruglog presjeka, valovito oblikovana, a krajevi su trakasto raskucani i spiralno smotani. Pr. 3,8, vis. 2,1, deb. 0,2 cm (t. 1: 9). Grob 14. Nemarno podataka. Grob 15. Nemarno podataka.53 Grob 16. Nemarno podataka. Slijedi spisak predmeta uz koje je stajala samo opča oznaka: Vrčin. 1) Spiralni privjesak od dvojne brončane žice okruglog presjeka, u 3 navoja, čiji jedan kraj završava u obliku ušice, a drugi je zaključen spiralno savijenom pločicom od trakasto raskucane žice. Pr. 2,5 cm; vis. 0,8 cm; deb. 0,1 cm. 2) Mali spiralno naočarasti privjesak s visokom petljom, izradjen od brončane žice četvrtastog presjeka koja se prema sredini spiralnih pločica stanjuje. Duž. 3,5 cm; vis. 2,5 cm; deb. 0,25 cm (t. 3: 1). 3) Otvorena narukvica izradjena od tanke i uske brončane trake. Pr. 5,2 cm; šir. 0,5 cm; deb. 0,1 cm (t. 3: 2). 4) Privjesak od dvojne brončane žice okruglog presjeka, spiralno savijene u 3 navoja čiji jedan kraj završava u obliku ušice. Pr. 2,6 cm; vis. 1,8 cm; deb. 0,1 cm.54 5) Dio spiralnog privjeska od dvojne brončane žice okruglog presjeka, u 2 navoja čiji jedan kraj završava u obliku ušice. Pr. 2,25 cm, vis. 0,5 cm; deb. 0,1 cm (t. 3: 3). 6) Spiralni privjesak od dvojne brončane žice okruglog presjeka, u 8 navoja čiji su krajevi fragmentirani. Pr. 2,6 cm; deb. 0,15 cm (t. 3: 4). 7) Trakasti brončani prsten čiji krajevi prelaze jedan preko drugog, a ukrašen je cik-cak urezima. Pr. 2,4 cm, šir. 0,3 cm; deb. 0,1 cm (t. 3: 5). 8) Fragmentirani spiralni privjesak od dvojne brončane žice, okruglog presjeka, čiji jedan kraj završava u obliku ušice. Pr. 2,6, deb. 0,15 cm, vis. 0,6 cm (t. 3: 6). 9) Spiralni privjesak načinjen od 5 navoja brončane žice okruglog presjeka, čiji jedan kraj završava u obliku ušice. Pr. 2,6 cm; deb. 0,2 cm (t. 3: 7). 10) Spiralni privjesak od dvojne brončane žice okruglog presjeka u 5 navoja čiji jedan kraj završava u obliku ušice, a drugi je raskucan i smotan. Pr. 3 cm; vis. 2,1 cm; deb. 0,2 cm (t. 3: 8). 11) Dvije jantarne perle crvenkasto-smedje boje oblika tanke okrugle pločice. Pr. 0,8-0,9 cm; deb. 0,25 cm (t. 3: 9). 12) Mali brončani bodež, sa kratkom širokom drškom, koja se lagano suzuje prema kraju, par zakovica iznad sječiva, i jedna pri vrhu drške i ojačani rubovi drške učvrščivali su presvlaku drške. Duž. 7,7 cm; šir. 2,35 cm; deb. 0,3 cm (t. 3: 10).93 13) Fragmentirana jantarna perla, lečastog presjeka, žučkaste boje. Pr. 1,1 cm; deb. 0,5 cm (t. 3: 11). 14) Jedanaest jantarnih perli, tamno smedje boje, nepravilnog oblika. Pr. 1,1-2,4 cm.58 15) Tri jantarne perle tamno smedje boje nepravilnog oblika. Pr. 1,7-2 cm (t. 3:).57 16) Devet jantarnih perli crvenkaste boje, nepravilnog oblika. Pr. 1,1-3,8 cm (t. 3: 13).158 Jednu treču grupu predstavljaju predmeti s oznakom površinski ili rastresiti nalazi i oni bez ikakve oznake. 1) Fragmentirana i deformirana brončana certoška fibula. Luk polukružnog presjeka, na prelazu u glavu s dva navoja, ima navučenu kuglicu ukrašena urezima, igla je okruglog presjeka. Duž. 6,1 cm šir. luka 0,7 cm; deb. luka 0,2 cm; deb. igle 0,2 cm (t. 4: 1). 2) Brončana igla s malom kuglastom glavom čiji je vrh odlomljen. Duž. 7,5 cm; deb. 0,3 cm; D glave 0,7 cm (t. 4: 2). 3) Mala alka ovalnog oblika i ovalnog presjeka, napuknuta na jednom mjestu. D 1 x 1,5 cm; deb. 0,3 x 0,4 cm (t. 4: 3). 4) Brončana lijevana alka ovalnog oblika i ovalnog presjeka. Pr. 2,7x2,4 cm; deb. 0,2x0,3 cm (t. 4: 4). 5) Fragmentirani trokutasti privjesak od tankog brončanog lima. Uz rub je ukrašen iskucanim točkicama i nizom kuglica po sredini. Na užem kraju probijena je rupica za vješanje. Duž. 4,2 cm; šir. 0,6-1,6 cm; deb. 0,05 cm (t. 4: 5). 6) Trokutasti privjesak od tankog brončanog lima. Rub slijedi niz iskucanih točkica, a po sredini teče niz kuglica. Na užem kraju bila je probijena rupica za vješanje, a druga je probijena malo niže. Duž. 3,9 cm; šir. 1,4-2,4 cm; deb. 0,05 cm (t. 4: 6). 7) 12 kalotastih brončanih dugmeta više ili manje oštečenih s ušicom na sredini. 11 komada Pr. 1,3 cm; 1 kom. pr. 1,5 cm (t. 4: 15). 8) Kalotasto brončano dugme, lagano oštečeno s alkom na donjoj strani. Pr. 2,3 cm (t. 4: 9). 9) Oštečena brončana karika oblika stiliziranog duplog slova omega od brončane žice četvrtastog presjeka. Duž. 1,9 cm; šir. lcm (t. 4: 7). 10) Ukrivljena traka od brončanog lima, možda dio manje narukvice. Duž. 3 cm; šir. 0,4 cm; deb. 0,lcm (t. 4: 10). 11) Mali spiralno naočarasti privjesak s visokom petljom izradjen od brončane žice okruglog presjeka. Duž. 3,2 cm; vis. 2 cm; deb. 0,2 cm (t. 4: 8). 12) Dva ulomka prstena ili privjeska od brončane žice okruglog presjeka. Deb. 0,1 cm; pr. 2.2 cm (t. 4: 11). 13) Oštečeni ulomak brončane pločice sa rupicom za vješanje. Duž. 1,6 cm; šir. 1,2 cm; deb. 0,05 cm (t. 4: 13). 14) Dva ulomka spiralno savijene brončane žice četvrtastog presjeka. Duž. 2-1 cm; šir. 0,4-0,3 cm (t. 4: 12). 15) Dva navoja (3 kom.) brončane žice, dijelovi privjeska. Deb. 0,1 cm; pr. 2,1-1,8 cm. 16) 3 ulomka brončane žice. Duž. 3,6-1,7-1,2 cm; deb. 0,2 cm (t. 4: 18). 17) Ulomak brončane žice četvrtastog presjeka. Duž. 5,8 cm; deb. 0,3 cm (t. 4: 17). 18) Komadič brončanog lima. Dim. 0,8 x 0,9 x 0,005 cm (t. 4: 14). 19) Brončana zakovica. Duž. 1,1 cm; šir. 0,3 cm (t. 4: 16). Velika količina pronadjenih kostiju na gradini govori o radu i životu. Koštani predmeti |mali su ulogu gladilica, bušilica, igala za šivanje.59 Teško je odrediti vremensku pripadnost Jer se po ničemu ne razlikuju oni iz ranijih od nekih iz kasnijeg razdoblja brončanog doba. Stratigrafskih podataka nismo ni ovdje pronašli. Uz koštane predmete pronadjeni su i pršljeni °d različitih materijala (kost, kamen, keramika), a dokazuju mišljenje da je tkanje odječe bila Uobičajena aktivnost prethistorijskih ljudi.60 Pored kamenih žrvnjeva, zajedno s keramikom u kutijama nailazimo i na kamene kugle koje su vjerojatno služile kao udarači, a možda i za °branu.61 Na jednom obrambenom zidu ispod južnog ulaza pronadjena je skupina kamenja za Pračke.62 Istu sudbinu ostalog materijala doživjele su i kosti cervida. Kronologija Vrčina Jantar, fosilna smola, prekrasnih toplih i sjajnih boja več je od najranijih vremena bila zanimljiva bilo kao predmet sa apotropejskim mogučnostima, bilo kao Ukrasni element nošnje. Najomiljeniji predmeti od jantara su ipak ogrlice63 čije Primjerke nalazimo več u doba neolita uz obale Sjevernog mora gdje su prisutni gotovo u svakom ženskom grobu.64 Prvim primjercima s našeg teritorija možemo smatrati jantarnu perlu iz tumula Žamnjak (datirana u rano brončano doba) i skupinu nalaza iz Vrčina, najvjerojatnije 40-tak65 komada različitih jantarnih perli. Zrna su različitih veličina, a variraju od onih največih promjera 2,4 cm do najmanjih promjera 0,7 cm (t. 1: 10). Najčešče su lečastog ili diskoidnog oblika (t. 1: 1, 11), iako imamo i okrugle (t. 3: 9), cilindrične i nepravilnih oblika (t. 3: 13). Boja takodjer varira od svijetlo žute do smedje nijanse. Ne možemo govoriti o vrstama jantara66 zbog jake oksidacije na njima jer je vanjski dio perle koji je u kontaktu sa zrakom, tamnije boje od onog unutrašnjeg neoksidiranog. Obično, jantar iz ležišta na kopnu ima tvrdi, crvenkasti sloj, dok su prozirne i sjajne primjerke morski valovi nanijeli na obalu. Uz više pojedinačnih jantarnih perli pretežno lečastog oblika, medju našim materijalom sačuvale su se i dvije ogrlice67 sastavljene od više perli nepravilnog oblika. Pošto su stariji radovi govorili u prilog da je jugoslavenski teritorij bio potpuno zaobidjen trgovinom jantara, moralo se priči ponovnoj reviziji nalaza i tvrdnji. Suvremena kemijska analiza infracrvenom metodom dokazala je da jantar iz naših krajeva (Hrvatska i BIH) ima tipične baltičke karakteristike. Ta je analiza obuhvatila i jantar s našeg nalazišta Vrčin, i svi učinjeni spektri odgovaraju sukcinitu tj. baltičkom jantaru.68 Naš jantar sličan je onome u grobovima »a fossa« u Mikeni69 datiranim oko 1600. godine tj. početkom tzv. »mikenske civilizacije«. Opčenito, kasno pa i ranija razdoblja brončanog doba Istre okarakterizirana su pomanjkanjem predmeta od bronce.70 Pored dvije vrste sjekira, sjekira sa zaliscima i šupljih sjekira, iz desetak nalazišta širom Istre,71 dokumentirane su dvije vrste bodeža te kopija sa tri nalazišta.72 Siromaštvo se naročito odražava na nakitu koji nam je poznat samo iz nekropole Vrčin. To je jednostavan nakit napravljen od jednostruke ili dvostruke brončane žice u dva ili više navoja od kojih neki krajevi završavaju spiralnom pločicom. Batovič71 navodi da se slične narukvice javljaju več u rano brončano doba Austrije, da traju kroz srednje brončano doba Poljske, do u kasno brončano doba Srbije. Male karičice-naušnice nalazimo i na nama bližem glasinačkom području74 s ko j eg su najvjerojatnije stigli utjecaji u Istru. Oni su dokumentirani u III b 1 fazi koja odgovara Ha A 2 periodu.75 Takve ukrase nalazimo i u nekropolama kasnog bronča- nog doba sjeverne Italije (Padske nižine) kao što su Desmontš di Veronella (Verona) i Franzine Nuove gdje ih imamo dokumentirane kao »fermatrecce«76 i kao prstenje u nekropoli Fontanella Mantovana.77 Radionice ovakvog ili sličnog nakita takodjer su dokumentirane na ovom području Padske nižine odakle je materijal mogao stiči u Istru kopnenim i vodenim putevima.78 Batovič vidi isti tip prstenja™ i u nekropo- lama željeznog doba Istre makar se oni bitno razlikuju po obliku i fakturi od naših- Zajednička karakteristika ovom nakitu je da je napravljen od tanke brončane žice i da kao osnovni dekorativni element ima spiralne svitke na krajevima. Upotreblja- vao se različito: kao prstenje, narukvice, ukosnice, pojedinačno ili kao dijelovi složenog nakita, a njihova bi se derivacija mogla sagledati iz pozamanterijskog stila koji je najbrojnije zastupljen u 11. st. p. n. e.80 Pored ogrlica od jantara, sačuvale su se i dvije ogrlice od spiralnih cjevčica, saltaleona (t. 1: 7, 8). Pripisane su ovom nalazištu ali moramo ovu tvrdnju uzeti s dozom rezerve jer je došlo do miješanja materijala sa materijalom koji je ovdje donešen iz Porečkog muzeja 1925. g. kada je utemeljen Muzej Istre (II Regio Museo dell'Istria) spajanjem Gradskog muzeja s Državnom zbirkom i porečkog provincijal- nog muzeja (Museo Provinciale)." Možda su ove dvije ogrlice sastavljene od ogrlica pronadjenih 1910. g. u tumulu nedaleko gradine.82 Ovakav tip nakita poznat je s japodskog kulturnog područja83 kasnog brončanog doba, a pripadaju Ha A2-B1 stupnju.84 Prisutan je kao karičice-naušnice u nekropolama kasnog brončanog doba sj. Italije Desmonta di Veronella85 i Fontanelle Mantovane čiji najraniji elementi pripadaju 11. st., ali največi broj nalaza datiran je u 10. st.86 Oni su možda starija tradicija brončanog doba87 ali se od njih bitno razlikuju po kvaliteti izrade. Pojavljuju se i kao prateči tip Glasinca III a,88 u nekropolama Notranjske,89 a dokumentirane su i na istarskoj nekropoli Picugi gdje se povezuju sa gotovo svim italskim nekropolama početka željeznog doba.90 Dok se na japodskom, Liburnskom91 i na Glasinačkom području spiralni privjesci javljaju u tri varijante, kod nas je poznat samo jedan tip i to spiralni privjesci sa Petljom na sredini.92 Prisutni su u velikom broju nalazišta od ranog brončanog doba i traju kroz cijelo željezno. Prema njihovom položaju u grobovima na Mokrinskoj nekropoli, bili su dijelovi ogrlice ili su se nalazili na glavi, vjerojatno na kapi ili niarami, a vezuje se uz drugu fazu nekropole.93 Na nekropoli Limske gradine spadaju u grupu grobova koji se mogu datirati u 11. st. p. n. e.,94 a njihov izvor možemo tražiti iz II faze KŽP.95 Najčešči su u Ia fazi Lima (11. st. p. n. e.), nešto rjedji u Ib, dok se u II a pojedinačno javljaju samo u jednom grobu, do potpunog nestanka u Hb fazi (8. st. p. n. e.).96 Kao i kod Liburna, na japodskom području javljaju se u Periodu Ha A do Ha B faze, a nose se pojedinačno ili kao dijelovi složenijeg nakita.97 Ukrasi za kosu u obliku naočarastih privjesaka od kojih su spiralni diskovi vezani višim ili nižim lukom, spadaju u karakteristične tipove nakita mladjih grobova IIIc faze Glasinca koji okvirno odgovara 9. st. p. n. e.98 Dio inventara iz grobova čine kalotasta dugmad s alkom za pričvrščivanje s donje strane (t. 4: 9, 15). Jedanaest komada je gotovo istih dimenzija, pr. 1,3 cm, dok su dva nešto veča pr. 1,5 i 2,3 cm. Tu se prvi put javljaju u Istri, a poznati su kroz čitav Početak željeznog doba Istre (Lim 1 i 2).99 Dokumentirani su i u najpoznatijoj ostavi mlad j eg stupnja kulture polja sa žarama, Mušja jama kod Škocjana i iz ostave Račinovci kod Vinkovaca100 datirane u 2. fazu tj. kasniju Br D i Ha A stupanj.101 Dva trokutasta privjeska pripisana su nalazištu Vrčin, što možemo ali i ne •noramo vjerovati. Napravljeni su od tankog brončanog lima čiji su rubovi ukrašeni •skucanim točkicama i nizom kuglica po sredini (t. 4: 5, 6). Slični primjerci dokumentirani su u nekropolama željeznog doba Picugi, a gotovo identični poznati Su sa nalazišta Tržišče u Sloveniji.102 U ovu skupinu predmeta s nesigurnom provenijencom spada i fragment fibule tipa »certosa« (t. 4: 1) kakva nije rijetkost u željeznodobnim nekropolama Istre, picugi i Beram.103 Jedinstvena u vremenu i prostoru je narukvica od valovite brončane žice čiji su krajevi trakasto raskucani i spiralno savijeni (t. 1: 9), a pronadjena je pored groba 13 na Vrčinu.104 Isto takav unikum predstavlja narukvica otvorenih krajeva od tanke i uske "rončane trake (t. 3: 2). Slična ovoj našoj pronadjena je u grobu Pelži 2 objavljena u Padusi 20.105 Gradina, naročito s istočne strane okružena je sa mnogo tumula.106 Schiavuzzi kaže da ih je nemoguče nabrojiti, ali da ih najvjerojatnije ima oko 200.107 1910. 8°dine probijen je jedan večih dimenzija zbog gradnje ceste Vodnjan-Labin. Unutar klasičnog kamenog sanduka ležao je, u zgrčenom stavu ženski kostur sa prilozima kakvi su karakteristični za našu nekropolu. Pored dvije jantarne perle nadjeno je 5 sPiralnih prstena i 3 ogrlice napravljene od spiralnih cjevčica.108 R- Battaglia koji je prvi istraživao ovo naselje, odredio je pripadnost populacije ^editeranskoj rasi.1"8 1975. godine u Zagrebu, na prvom kongresu antropologa o istom problemu govorili su Cleto Corain i Maria-Antonia Capitanio.110 Njihov rad bazira se na kostima iz »dvadesetak« grobova u kojima su pokojnici bili smješteni u sjedečem položaju. Ponegdje imamo dokumentirano više ukopa u jednom grobu što nam ukazuje na postojanje obiteljskih grobnica. Analiza koštanog materijala pokazala je da se radi o 34 kostura od kojih 11 muških, 11 ženskih i 12 dječjih. Interesantno je da su djeca u vremenskom razmaku od prve do pete godine života što nam govori o velikom mortalitetu u najranijoj dječjoj dobi. Sintetizirajuči rad dvoje autora možemo na kraju dobiti približnu fizionomiju ljudi s Vrčina: ne baš velike višine, dugačka i ne previše široka glava, lijepo uskladjeno čelo, ne široko lice, a što se nebi moglo reči za nos, te četvrtasta očna duplja. Autori ovaj materijal dovode u sličnost s istovremenim nekropolama Franzine Nuove u bližini Verone i nešto kasnijim nalazima iz Škocjana iako naglašavaju da svaki lokalitet koji pokazuje odredjenu populaciju, odredjenog mjesta, odredjenog vremena, pokazuje ipak samo onoliko koliko je ostalo pripadajučeg materijala.111 Zaključak Poluotok Istra, omedjena planinskim masivom Učka, predstavlja interesantno područje gdje stižu različiti utjecaji kopnenim i morskim putevima ali ujedno ostavljaju njenu vlastitu fizionomiju. Tokom kasnog eneolita i prelaza u rano brončano doba Istra čini jednu kockicu složenog kulturnog mozaika jadransko-zapadnobalkanske regije112 okarakteriziran dvjema keramičkim tipovima: gruba metličasto ukrašena keramika i keramika koja u širem smislu pripada nakovanskoj kulturi. Uz upotrebu bronce, čiju je pojavu početkom stolječa dobro uočio Marchesetti, javljaju se mnoge socijalno-ekonomske promjene u samim zajednicama. Veče zajednice od stotinjak ljudi ne temelje se više na rodbinskim vezama, več na teritorijalnoj povezanosti. Ta se pojava najviše izražava u srednjem brončanom dobu kada počinje najraniji život na gradinama- Predmeta od bronce ima vrlo malo, pa je keramika osnovni materijal na osnovi čega gradimo saznanje o vremenu. Od samog početka brončanog doba pa do prijelaza u željezno doba Istra ima svoj kontinuitet razvoja. Gotovo svaka njena faza ima svoj identitet u kojem se očituje i domači substrat i kulturna povezanost sa srednjo^ Evropom (Buckel keramika), zapadnim Balkanom (oblik naselja i način pokapanja)i Padskom nizinom i sjeverozapadnom Hrvatskom (oblik nakita), te razvijenim kulturama Mediterana (pokapanje uz bedeme i unutar naselja).113 Brončano doba Istre predstavlja jednu zasebnu cjelinu sa fenomenima karakteri- stičnim za šire područje, a konkretnije zaključke moči čemo donijeti tek kad materijal bude sustavno istražen i publiciran. ' R. F. Burton, Note sopra i castellieri o rovine preistoriche della penisola istriana (Capodistria 1877). 2 C. Marchesetti, I castellieri preistorici di Trieste e della Regione Giulia (Trieste 1903). 3 A. Gnirs, Istria praeromana (Karlsbad 1925). 4 B. Lonza, Appunti sui castellieri dell'Is- tria e della provincia di Trieste (Trieste 1977) 83. R. Battaglia, II Castelliere di Monte Bonca- stel nell'Istria Meridionale, estratto dal per'0' dico I'Universo, anno 9, n. 9, 1928. 11 Dalje u tekstu AMI. • Vrlo jak pečat ostavio je B. Bačič znanstvenom, a naročito na terenskom rac]uje 7 A. Sonje, Prethistorijski nalazi PoS.], drugog svjctskog rata u Poreštini, Jadr. ' 6, 1966, 295. 8 B. Čovič, u: Praist. jugosl. zem. 4, Bron- zano doba (Sarajevo 1983) 114 ss, 233 ss i Š. Batovič, ib., 271 ss. 9 N. Petrič, Priloži pretpovijesti Istre, Jadr. zbor. 10, 1976-1978, 441. N. Petrič, Introdu- zione alia preistoria dell'Istria, Atti Centro ric. stor., 9, 1978-1979, 189. K. Moser, Der Karst und seine Hohlen (Trieste 1899). 10 B. Lonza (bilj. 4). 11 D. Cannarella, II Carso (Trieste 1968). 12 L. Ruaro Loseri, 8: Preistoria del Caput Adriae (Trieste 1983) 128-129. 13 S. Dimitrijevič, Die Ljubljana-Kultur, Problem des Substrats, der Genese und der regionalen Typologie, Arch. Iugosl. 8, 1967, 1 ss. 14 B. Čovič (bilj. 8). 15 Š. Batovič (bilj. 8). 16 B. Čovič (bilj. 8) 127. 17 A. Šonje (bilj. 7) 296, si. 1, t. 1-3; B. Čovič (bilj. 8) 126. 18 B. Bačič, Novi grobovi iz brončanog doba u Istri, Vj. arh. hist. dalm. 56-59/2,1954-1957, !5 i d. B. Čovič (bilj. 8) 236. 19 K. Mihovilič, Nekropola Gradine iznad Limskog kanala, Histria arch. 3/2, 1972. 20 Kako navodi Š. Batovič (bilj. 8) 281, karta 8, 289. 21 Obradjene su tri ostave: Oprtalj, Monte prosso kod Štinjana i Baredine kod Brtonigle, te nekoliko sjekira i keltova pronadjenih poje- dinačno, kao što su Čubani, Makadanj, Moto- Vun, Rovinj i drugi. 22 C. Marchesetti (bilj. 2) 103. 3 B. Schiavuzzi, Attraverso 1'agro colonico ™ pola, Atti mem. Soc. istr. arch. st. patr. 24, 19«8, 107. " B. Čovič (bilj. 8) 123. R. Battaglia, I castellieri della Venezia giulia, u: »Le meraviqlie del passato« (Milano 1958) 428. ' B. Bačič, Priloži poznavanju prethistorij- ske gradinske fortifikacije u Istri, u: Adriatica wehistorica et antiqua (Zagreb 1970) 221. B. Bačič, u: Arheološki muzej Istre, Pula, v°di( 3 (Pula 1978) 33. B. Bačič, Ižula, Istra - neolitsko naselje, i» Fre9l- u- 1969. 24 • S. Batovič, odnos jadranskog primorja Prema području jugoistočnih Alpa u neolitu i eneolitu, Arh. vest. 24, 1973 (1975) 87-88. p. B. Bačič, Arheološko iskopavanje spilje mgarele kod Momjana, Jadr. zbor. 1, 1956. SJ B. čovič (bilj. 8) 118. >, Ib > 122. R- Battaglia (bilj 25) 421; D. Cannarella (bl3>J- 11) 176 3S R. Battaglia (bilj. 25) 422. ,. B Bačič (bilj. 26); id. (bilj. 27); R. Batta- 8 la> Ricerche paleontologiche e folcloristiche sulla časa istriana primitiva, Atti mem. Soc. istr. arch. st. patr. 38/2, 1926, 43, 45, 73; R. Battaglia, Riti, culti e divinita delle genti paleovenete, Bollettino del Museo civico di Padova 44, 1956, 46-47; D. Cannarella (bilj. 11) 173-182. F. Forlatti, L'archeologia della Venezia Giulia nel decennio 1926-1936, Atti mem. Soc. istr. arch. st. patr. 47, 1935, 235- 236; B. Lonza (bilj. 4) 24, 54, 61; K. Mihovilič (bilj. 19) 8, 43, si. 3 i 4 a; K. Mihovilič, u: Archeologia e arte dell'Istria, Monogr. i kat. 1 (Pula 1985) 48; A. Radmilli, La preistoria d'ltalia alia luce delle ultime scoperte (Firenze 1963) 39-40, si. na str. 37; A. Radmilli, u: Popoli e civilta dell'Italia antica 1 (Roma 1974) 483; M. L. Rinaldi, Brevi note a propo- sito dei castellieri, Arch, triest. ser. 4, 35-36, 1963-1964, 18. 38 R. Battaglia (bilj. 25) 431. 37 B. Lonza (bilj. 4) 83 i d.; B. Čovič (bilj. 8) 116, bilj. 13. 38 R. Battaglia (bilj. 25). 39 Našu potragu za materijalom usmjerili smo u Trst u Soprintendenza per i beni am- bientali, architettonici, archeologici, artistici e storici del Friuli Venezia Giulia, te u Musei Civici di Storia ed Arte, gdje su nas kolege obavijestili da im naše nalazište nije poznato medju vlastitim materijalom. 40 B. Bačič (bilj. 27) 34. 41 A. Cardarelli, u: Preistoria (bilj. 12) 90. 42 Ib., 92, tip 113. 43 Ib., 96, bronzo finale 1 ili 2, tip 20 A, tj. oblik ušča 176. 44 L. Ruaro Loseri (bilj. 12) 129; autorica govori o jedinstvenosti ovog nalazišta i dolazi do zaključka da bi ovo mogla biti zona odre- djena za zaslužne, heroje naselja, što nam izgleda neprihvatljivo zbog pretežno ženskih priloga u grobovima. 45 R. Battaglia (bilj. 25): zanimljiva je auto- rova opservacija da su kiseline tijela u raspa- danju korodirale kamenu ploču jedne strane groba. Odmah je učinjen i pokus tako da je radnik sjeo unutar groba i sjena koja je padala na ploču bila je identična korodiranom dijelu kamena, cf. str. 431. 48 D. Cannarella (bilj. 11) 181. 47 M. Capitanio, C. Corain, Resti scheletrici della necropoli enea di Monte Orcino (Digna- no d'Istria), Quad, scien. antr. 1, 1968, 6-31; R. Battaglia (bilj. 25) 423. 48 F. Forlatti (bilj. 35) 236; D. Cannarella (bilj. 11) 181; R. Battaglia (bilj. 25) tlocrt gradine na str. 422, tlocrt nekropole na str. 423. 48 Uz predmete je stajala samo napomena »restitucija« i broj sanduka u kojemu su puto- vali. 50 Uz postoječe predmete stajao je papirič na kojem je zabilježeno da je perla predata Malinowskom iz Arheološkog muzeja u Po- znanu, Poljska, 23. 7. 1964. godine, a podatak je potvrdjen objavljenim člankom T. Mali- nowskog, Yugoslav Amber Relicts and the Problem of their Origin, Fontes Arch. Posn. 21, 1970 (1972) 219-229, sažetak 228-229. 51 Postoji samo papirič na kojem piše da je uz popratni materijal bilo i komadiča kerami- ke. 52 J. M. Todd, M. H. Eichel, C. W. Beck, A. Macchiarulo, Bronze and Iron Age Amber Artifacts in Croatia and Bosnia-Hercegovina, 3/3, Jour. Field Arch. 1976, 317. 53 Za grob 14 i grob 15 stajao je zajednički listič gdje je bilo označeno da je izmedju ova dva groba pronadjena mala jantarna jagoda čije ostatke nismo mogli identificirati u posto- ječim perlama jer nisu bile označene dimenzi- je. Pored ove indikacije stajala je mala bron- čana amorfna pločica ukrašena paralelnim črtama. 54 K. Mihovilič, K. Buršič Matijašič, u: Ar- cheologia e arte dell'Istria (1985) 38, br. 40. 55 B. Čovič (bilj. 8) 237, t. 35: 2. 56 K. Mihovilič, K. Buršič Matijašič (bilj. 54) 38, br. 38; isti, u: Arheologija i umjetnost Istre, Monogr. i kat. 3 (Pula 1986) 47, br. 36 i sl. 36; J. M. Todd et al. (bilj. 52) 317. 57 J. M. Todd et al. (bilj. 52). 58 Ib. 59 B. Bačič (bilj 27) 33. 80 Ib. 81 Š. Batovič (bilj. 8) 289. 82 R. Battaglia (bilj. 25) 430. 83 N. Negroni Catacchio, La problematica dell'ambra nella protostoria italiana: diffusio- ne dell'ambra in Italia e i suoi rapporti col mondo culturale preistorico, Sibrium 10,1970, 284. 64 Ib. 65 Š. Batovič (bilj. 8) 293; J. M. Todd et al. (bilj. 52). 68 G. Guerreschi, La problematica dell'am- bra nella protostoria italiana. Aspetti tecnolo- gici, Sibrium 10, 1970, 292. 67 K. Mihovilič, K. Buršič Matijašič, u: Ar- heologija (bilj. 56) 48, sl. 36; cf. ovdje t. 3: 13. "8 J. M. Todd et al. (bilj. 52) 313-327. 89 B. Teržan, O jantarju z Debelega vrha nad Pregradom, Arh. vest. 35, 1984, 110. 70 A. Gnirs, Tumulusgraber der Kastellier- zeit Istriens, Mitt. Zentr. Komm. 5, 1906, 300-307; C. Marchesetti (bilj. 2); Z. Vinski, O oružju ranoga brončanog doba u Jugoslaviji, Vj. Arh. muz. Zagreb 2, 1961. 1 ss; Z. Vinski, K. Vinski- Gasparini, Prolegomena k statistici i kronologiji prethistorijskih ostava u Hrvat- skoj i u vojvodjanskom području Srijema, Opuse. arch. 1, 1956, 57 ss; K. Vinski-Gaspa- rini, Mačevi s glavom balčaka u obliku čaške na području sjeverozapadnog Balkana, u: Adriatica praehistorica et antiqua (Zagreb 1970) 161 ss. 71 Š. Batovič (bilj. 8) 292. 72 Ib. 293. 73 Ib. 292. 74 A. Benac, B. Čovič, Glasinac 1 (Sarajevo 1956) t. 17: 9; 21: 8-10. 75 B. Čovič (bilj. 8) 425, t. 43: 13; sl. 29: 10-12; F. Stare, Grob 108 iz Dobove, Situla 1, 1960, 81 ss. Stare je dao čitav niz nalazišta gdje se javljaju 2 tipa prstenja s prepletom, kao i njihovu rasprostranjenost i moguče po- rijeklo. U grobu 108 iz Dobove, gdje se tako- djer nalaze, datirani su u ranu fazu KŽP, tj. Ha A 2 stupanj. 78 L. Salzani, Primi scavi nella necropoli dell'et& del Bronzo finale di Desmontži di Veronella (Verona), Preist. Alp. 20, 1984, 213, fig. 2:8. 77 L. Salzani, La necropoli dell'etži del Bronzo a Fontanella Mantovana, Preist. Alp- 14, 1978, 134, fig. 15: 1-7, 11-15, 23. 78 L. Fasani, L. Salzani, Aspetti e problemi dell'et& del bronzo finale nella Pianura Pada- na orientale, Padusa 11, 1975, 270. 79 Š. Batovič (bilj. 8) 292. 80 B. Čovič (bilj. 8) 426. 81 B. Bačič (bilj. 27) 5. 82 B. Schiavuzzi, Necropoli a tumuli a M- Orsino, Atti mem. Soc. istr. arch. st. patr. 30, 1914, 207 ss. 83 R. Drechsler Bižič, u: Praist. jugosl. zein- 4 (1983) 374 ss, t. 55: 12. 84 Ib., 385. 85 L. Salzani (bilj. 76): dva fragmenta salta- leona pronadjeno je u muškom grobu broj 4, cf. fig. 2: 9-10. 88 L. Salzani (bilj. 77) fig. 7: grob 10, 9. 87 B. Čovič (bilj. 8) t. 13: 10 (Žamnjak). 88 A. Benac, B. Čovič (bilj. 74) t. 28: 2; 33: 9, 10, 11, 13. 89 M. Guštin, Notranjska, k začetkom žele- zne dobe na severnem Jadranu (Ljubljana 1979) t. 25: 24-25. 90 A. Amoroso, Le necropoli preistoriche dei Pizzughi, Atti mem. Sac. istr. arch, st. patr. 5, 1889, 237, grob 32, 1, 258. 91 Š. Batovič (bilj. 8) sl. 20: 23. 92 Ib., sl. 19: 9. 93 M. Garašanin, Moriška (Mokrinska) gr"' pa, u: Praist. jugosl. zem. 4 (1983) 481, t. 69: 4. 94 K. Mihovilič (bilj. 19) grob 57, t. 2b- 10-15, grob 25, t. 13; 2. 95 K. Vinski-Gasparini, Kultura polja s® žarama u sjevernoj Hrvatskoj (Zadar 19 dep6 Bingula-Divoš, t. 86: 23-25. 96 K. Mihovilič (bilj. 19) sl. 5. 97 R. Dreschsler Bižič (bilj. 83) t. 55: 2, 6, 7. 98 B. Čovič (bilj. 8) 428, sl. 29: 18. 99 K. Mihovilič (bilj. 19) t. 4: grob 7, 7; 5: grob 9, 7; 18: grob 41, 4, itd. S. Gabrovec, u: Praist. jugosl. zem. 4 U983) 52 ss, sl. 9: 20 b; K. Vinski Gasparini (bilj. 95) t. 30: B, 1-7. 101 Ib. 82 s. 102 A. Amoroso (bilj. 90) 257, t. 7, 10-20; M. Guštin (bilj. 89) 36, t. 25: 32 a-d, 33. 103 K. Mihovilič (bilj 19) t. 36: 24; V. Kučar, "rahistorijska nekropola, Beram, Histria arch. 10/1, 1979, t. 12; 5, 6, 7. j04 Š. Batovič (bilj. 8) 290, sl. 19: 10. 105 H. Muller-Karpe, Beitrage zur Chrono- logie der Urnenfelderzeit nordlich und sudlich der Alpen, Rom-Germ. Forsch. 22 (1959) t. 90: B 10; cf. i Padusa 20, 1984, 269, 303, r. br 237, sl. na str. 319. 106 R. Battaglia (bilj. 25) 428. 10' B. Schiavuzzi (bilj. 82) 210. 108 Prva ogrlica napravljena je od 7 ulomaka tanke brončane žice ukupne duž. 30 cm; druga je od nešto deblje žice, a čine je 4 ulomka dugačka 9 cm; treči primjerak je od 2 komada dužine 9 cm. 109 R. Battaglia, Preistoria del Veneto e del- la Venezia Giulia, Buli. Palet. Ital., vol. fuori serie, 67-68, 1958-1959, 336. 110 Kako sami autori kažu, zbog neobjaš- njenih razloga rad nije objavljen u sklopu Kongresa. Vidi bilj. 47! 111 Ib., 7, 19. 112 B. Čovič (bilj. 8) 112. 113 R. Peroni, u: Preistoria (bilj. 12) 65-66- B. Čovič (bilj. 8). DER RINGWALL VRČIN IM RAHMEN DER BRONZEZEIT ISTRIENS Zusammenfassung Ein Interesse fur die Vorgeschichte und dadurch fiir die Bronzezeit in Istrien herrschte bereits am Ende des vergangenen Jahrhunderts. Im Jahr 1877 gibt R. F. Burton ein Buch mit der unser Gebiet betreffenden Thematik heraus.1 Am Jahrhundertwende konnen die Werke von Marchesetti und A. Gnirs2-3 nicht iibersehen werden. Der zweite Weltkrieg kennzeichnet eine Wende in den archaologischen Forschungen. Dabei oel die bedeutendste Rolle dem B. Bačič zu.5"7 In den 70-er, insbesonders aber in den 80-er Jahren bekommt das Archaologische Museum Istriens in Pula, das der Haupttrager aller latigkeiten ist, neue Impulse fiir die Forschungs- und wissenschaftliche Arbeit. Mit der Bronzezeit bezeichnet man nicht nur das Einsetzen von Bronze und das Zuwandern neuer Volker auf den Boden Istriens, sondern es geschehen hier in den Gemeinschaften selbst Viele wichtige Anderungen, die aus dem archaologischen Beweismaterial113 ersichtlich sind. Dieser Zeitabschnitt wurde in 4 Perioden geteilt: Istrien 1 (Bz Al), Istrien 2 (Bz A2-B1), Jstrien 3 (Bz B 2-C) und die vierte Phase, die den Ubergang aus der Bronze- in die Eisenzeit bezeichnet und derer Datierung noch immer umstritten ist.8 Der Ubergang aus dem spaten Aneolithikum ist in den Hohlen und auf den offenen Platzen JJ't folgenden zwei Typen der Keramik gekennzeichnet: reich verzierte Fragmente des Adria- ns der Ljubljana-Kultur und die mit Besenstrich verzierte Keramik, die zur sog. Brioni-Kul- 'Ur gehort." 13 Die Hauptcharakteristik von Istrien 1 ist die Keramik (auBer dreier Dolche, die ebenfalls dieser Phase zugeschrieben werden). Neben der Viehzucht und dem Ackerbau ist die wichtigste wirtschaftliche Betatigung noch immer die Jagd.8 Die Zeit des Enstehungsprozesses der befestigten Hohensiedlungen, fur welche die Bezeich- nung »gradina« (Ringwall) festgelegt wurde, wird als die zweite Periode der Bronzezeit in Jstrien bezeichnet. Kleinere oder groBere Sippengemeinschaften waren bei der Entstehung der ^"hensiedlungen gut organisiert. Die Siedlungen wurden zu standigen Wohnsitzen, der ^ckerbau und die Viehzucht ubernahmen die iiberwiegende Rolle. In der Keramikherstellung Wlrd eine Blutezeit in Form und in Fakturvielfaltigkeit bemerkt.8- 41 Die iiberwiegende Bestattungsart sind die Hockerbestattungen in Steinkisten, begraben unter groflen Mengen Gesteins, »gromače« (Steinhiigel) genannt. In dieser Phase bemerkt man e Kultstatte des megalithischen Typs in Mali Sv. Andjeo in der Umgebung von Poreč.7 Am Anfang der mittleren Bronzezeit nach der mitteleuropaischen Chronologie beginnt die hase Istrien 3, wobei alle, in fruheren Phasen begonnenen Erscheinungen, fortgesetzt werden. as Neue ist die Nekropole auf den Brioni-Inseln sowie einzelne Flachgraber.1" Die jiingere Bronzezeit ist eine Gesamtheit fiir sich mit vielen, jedoch ungeniigend erforschten Fundstellen.1'21 Die Fundstelle Vrčin ist eine bedeutende Erscheinung und sie bringt zugleich einige beachtenswerte Neuheiten (Abb. I).22,23,2Si 26,35 Es handelt sich um einen Ringwall mit zentralem Plateau und groBer ellipsenformiger Terrasse.48 Die ersten Spuren des Lebens werden ins Neolithikum datiert (Abb. 2), die Hauptentstehungsperiode aber in die Phase Istrien 2." Die einzigen systematischen Forschungen wurden von R. Battaglia und B. Forlatti-Tamaro von 1925 bis 19294 durchgefiihrt. Die bedeutendsten Befunde, die jedoch nie veroffentlicht wurden, ergaben sich bei der Ausgrabung der Nekropole, neben den Wallen (Abb. 3); dabei wurden 16 Graber mit den in Hockerlage bestatteten Toten gefunden (Abb. 4).45 Die Graber selbst waren mit einer niedrigen Mauer umgeben, einzelne Grabergruppen aber mit einer etwas starkeren Mauer voneinander getrennt.4 15 Das Grabinventar ist nicht sehr reichlich vorhanden (Taf. 1-4).39'49'50 Die Spiralringe und die Bernsteinperlen52,53 bildeten die Mehrheit davon. Die Bernsteinperlen sind die altesten Elemente und bilden mit den Grabformen und mit der Lage der Nekropole an den Wallen einen blassen Widerschein der mykenischen Zivilisation der mittleren Bronzezeit.52'63,66'69 Die Spiralringe aus einfachem oder doppeltem Bronzedraht und die Brillenanhanger verbinden unsere Nekropole mit den spatbronzezeitlichen Nekropolen aus der Po-Ebene.77,78 Das sind zugleich auch neue Anregungen, die aus dem Bereich mit der festgelegten Urnenfel- derkultur nach Istrien gekommen sind.74,75-89,94,95