KA PROBLEMU POČETAKA BUBANJSKO-HUM SKE GRUPE Milutin V. Garašanin U beogradskom časopisu Muzeji, 1949 godine objavila je Draga Garašanin nekoliko interesantnih fragmenata keramike koji su nadjeni te iste godine u Zemunu1 . Iako predmeti nisu otkopani prilikom sistematskih iskopavanja, uslovi pod kojima su nadjeni daju pravo da se pretpostavi da bi se ovde radilo o jednom zatvorenom nalazu. Medju keramičkim fragmentima naročito se ističu dva primerka koji potiču od sudova ukra­ šenih srebrnasto belim slikanim trakama na mrkom i sivom pozadju1 2 . Prema analogijama koje jo j stoje na raspoloženju D. Garašanin pretpostavlja da bi se ovde radilo o sudovima sa dva drška, i dovodi ove fragmente u vezu sa bubanjsko-hum- skom kulturnom grupom, što je bez sumnje opravdano3 . Ova grupa pretstavlja pomoravsku varijantu velikog balkansko- anatolskog kompleksa materijalne kulture ranog bronzanog doba. Medjutim, drške o kojima je reč interesantne su i ne­ obične u svom obliku. One su na donjem delu proširene i pla­ stične, tako da su u stvari nalepljene na samu površinu suda. D. Garašanin, istakla je izuzetni karakter ovih drški, i našla im je i izvesne analogije4 . Broj tih analogija može se medju­ tim, na osnovu novije strane literature koja Dragi Garašanin nije stajala na raspoloženju prilikom njenog rada proširiti. Pri tome se mogu dobiti i novi značajniji podaci za relativnu kronologiju bubanjsko-humske grupe. Na te podatke namera­ vamo da ukažemo u svom kratkom prilogu. 1 Draga Garašanin, Iz prehistorije Zemuna. — Objekti ranog bronzanog doba iz Zemuna, Muzeji 3—4, Beograd 1949, 78— 86. 2 Ibid., 79, br. 5 i si. 3. 3 Ibid., 84—85. 4 Ibid., 8 3 '— 84. Na relativnu hronologiju bubanjsko-humske grupe u od­ nosu na vinčansku kulturnu grupu nedavno je ukazao V. Mi­ lojčić5 . Kako Milojčić s pravom primećuje, i kako sam na drugom mestu takodje podvukao6 , nalaze se u Pločniku i na Gradcu pored m aterijala vinčansko-pločničke faze (Vinca C-D), još i elementi ranog bronzanog doba Makedonije, dok se na samom Bubnju nalazi u sloju Ila , jedan fragmentovani idol. S pravom je V. Milojčić ovu statuetu paralelisao sa pojavom u Vinči na dubini 5—4m 7 , sa kojima se medjutim mogu para- lelisati i izvesne statuete iz Pločnika8 9 . S druge strane, bez sumnje je značajna i činjenica da je u Pločniku nadjena i jedna ostava bakarnih predmeta6, lako su stratigrafski uslovi pod. kojim je ova ostava nadjena sasvim nepouzdani, izgleda mi da se ona ipak može dovesti u vezu sa samim neolitskim naseljem u Pločniku, u kome se već nalaze i elementi bron­ zanog doba1 0 1 1 . U vezi sa ovim za relativnu hronologiju znača­ jan je nalaz iz Szeged Sziller, kojii sadrži pored ostalog jednu bakarnu krstastu sekiru sa cevastim produženjem otvora za držalje, jedno šilo i dleto identično sa onim iz Pločnika1 1 . Kako je primetio P. Patay, šilo istog oblika nad j eno je i u grobu 6 u Pusztaistvanhaza1 2 , a sekira istog oblika poznata je iz nekropole u Decia Muresului, k oja je veoma tesno vezana za bodrogkeresztur-kulturu u M adjarskoj1 3 . I u grobu 18 ne­ kropole u Jaszladany, nadjena je jedna krstasta sekira za­ jedno sa keramikom koja nesumnjivo pripada bodrogkeresztur- kulturi1 4 . Tako bi se bar za kraj vinčansko-pločničkog naselja 5 V. Milojčić, Chronologie der jüngeren Steinzeit, Mittel und Südost­ europa, Berlin 1949, 65 i dalje. Up. i hronološku tabelu na kraju ovoga dela. 8 M . Garašanin, Kronologija vinčanske kulture (Disertacija) — Ljub­ ljana 1950. 7 Milojčić, op. cit. 8 M . Garašanin, Iz prvobitne istorije Kosova i Metohije, Muzeji 3—4, 61. 9 M . Grbić, Pločnik, Beograd 1929, 15, si. 98—102. 1 0 M . Garašanin, Bakarne sekire sa otvorom za držalje u zbirci Umet­ ni čkog muzeja u Beogradu, Muzeji 5, 1950, 101. 1 1 P. Patay, Kupferzeitliche Funde aus Mezösas, Dolgozatek XIX, 1943, 140—141, T.XLIX, 1, 2, 9—13. 1 7 Ibid., 141. 1 3 M. Garašanin, op. cit., 102. 1 4 P. Patay, Archéologiai ertesito, III S, V—YI, 1944—1945, 16, Pl. VI, 5 . u Pločniku mogla pretpostaviti veza sa bodrogkereszturskom kulturom u pogledu relativno-hronološkog odnosa. U Pločniku medjutim, nedostaju potpuno tipični primerci slikane kera­ mike karakteristične za sloj II a na Bubnju, koja je poznata i sa Velike Humske Čuke1 5 , a nadjena je i u Zemunu. Time se za početke bubanjsko-humske grupe dobi ja jedan prilično pouzdani terminus post quem, ukoliko naravno ne pretposta­ vimo da su dotični oblici bakarnih predmeta bili u upotrebi i duže vremena. No ovde nam dolaze u pomoć oblici drški iz Zemuna. Drške istog oblika poznate su i sa Hunyadhalom kod Hodmezövasar- hely-a. J. Banner je ove drške najpre datirao u kasno bronzano doba, no je kasnije izvršio reviziju ovoga datiranja1 8 . Banner ističe da su drške istoga tipa nadjene i u Tiszakeszi i Tiszapol- gar1 7 . On konstatuje da su one nadjene zajedno sa keramičkim materijalom koji se pojavljuje i na nalazištima badenske i bodrogkereszturske kulture, a da su na istom terenu nadjene i drške sudova koje stoje u vezi sa pojavama Nagyrev kulture ranog bronzanog doba1 8 . Iz svega ovog Banner zaključuje da se ovde radi o pojavama koje vode poreklo iz vremena pre bronzanog doba a žive i u eneolitu1 9 . Badenska i bodrogkeresztur kultura bile su, prema ma- djarskim arheolozima delimično istovremene, ali je badenska živela svakako duže2 0 . Nagyrev kultura pak, nesumnjivo je m ladja od njih. Medjutim, ne može se sa sigurnošću tvrditi da su drške Nagyrev tipa u makakvoj vezi sa zatvorenim na­ lazom drški koje nas ovde interesu ju. Štaviše, izgledalo bi verovatno da nedostatak fragmenata Nagyrev kulture u samom nalazu daje za njega izvestan terminus ante quem. Ne možemo se ovde upuštati u problem porekla našega tipa drški. Činjenica da su one u Zemunu nadjene na frag- 1 5 A. Oršić—Slavetić, Bubanj, Mitteilungen der Prähistorischen Kommis­ sion der Akademie der Wissenschaften IV, 1 —2, Wien 1940. 1 6 J. Banner, La revisione d’un ritrovamento dell età del Bronzo, Arcliae- ologiai ertesito III S, II, 1941, 22—23. 1 7 Ibid., 23. 1 8 Ibid. 1 9 Ibid. 2 0 P. Patay, Frühbronzezeitliche Kulturen in Ungarn, Dissertationes Pannonicae II, 13, Budapest 1936, 18. ? mentima bubanjsko-humske grupe ne pruža dovoljno indicija u tome pravcu. Ona bi se mogla protumačiti tako da je taj tip drški karakterističan za bubanjsko-humsku grupu, no pri tome ne treba smesti s uma činjenicu da je nalazište u Zemunu u odnosu na bubanjsko-humsku grupu sasvim periferno, te se može računati i sa utica jim a sa strane. U svakom slučaju, dleto iz Pločnika i drške iz Zemuna pružaju podatke za rela­ tivnu hronologiju početaka bubanjsko-humske grupe. Oni pa­ daju negde na sam početak bronzanog doba, u vreme kada prestaje u M adjarskoj bodrogkereszturska kultura koju je, kako izgleda, delom nadživela badenska, u doba koje možda neznatno prethodi počecima Nagyrev kulture, perioda Toszeg A po kronološkem sistemu F. Tompe i P. Patay-a2 1 . 2 1 Ibid. ZUSAMMENFASSUNG Zur Frage des Beginns der Bnbanj-Hum Gruppe Der wichtige keramische Fund aus Zemun (1— 4), wo bemalte Scherben der Bubanj-Hum Gruippe mit einer besonderen Henkel­ bildung gefunden wurden, und der Verwahrfund mit Gegenständen aus Kupfer von Pločnik (9, 10), geben Verf. den Anlass denn Problem der Anfänge der Bubanj-Hum Kulturgruppe näher zu treten. Der Kupferpfriemen aus Pločnik ist mit jenem aus Szeged-Sziller iden­ tisch, den P. Patay mit Recht in die Zeit der Bodrogkeresztur-Kultur ansetzt (11—14). Da in Pločnik die typische bemalte Keramik der Stufe Il a von Bubanj fehlt, ist dadurch ein terminus post quem für die Bubanj-Huni Gruppe im Verhältniss zur Kupferzeit Ungarns gegeben. Die typische Henkelbildung von Zemun ist auch aus Hu- nyadhalom und einigen anderen Fundstellen bekannt (16—19). Sie erscheint in geschlossenen Funden mit Gegenständen aus der Zeit der Bodrogkeresztur und Badener-Kultur, die nach Patay die Bo­ drogkeresztur-Kultur überlebt hat. Obwohl in Hunyadhalom nach Banner auch Scherben der Nagyrev-Kultur gefunden wurden, fehlen diese im geschlossenen Henkelfund dieser Fundstelle, wodurch viel­ leicht ein terminus ante quem für die erwähnte Henkelbildung ge­ liefert wird. Dadurch scheint es erwiesen dass der Beginn der Bubanj-Hum Gruppe irgendwie knapp in die Zeit des Ueberganges aus der ungarischen Kupferzeit in die frühe Bronzezeit (Toszeg A nach Tompa und Patay) anzusetzen sei.