Radoslava Razlag-a. Serdca nikak nedajmo tudjini, Oužni smo sve davat domovini, Ova mati nas je odgojila, Njezin je naš život bratjo mila G. Janko Draškovič, (J GRIOCt. Tiskom Tancerovim. 1851. 'i-O 4 % %\ MLADEŽI JUGOSLAVEASROJ p o s ve t j uj e spisatelj. Kde Adria se peni, Kde jek Baltu stona, Kde Ural osneženy, Kde put Neva kona: Znaš li ty tentn kraj, Svetosahly ten kraj ? Kraj tento jest Slavia, Ta predveka Slavia. Ljudevit S t u r ZVEZDICA 1. Slavorum inontes, Slavorum numina flcte; Flete irieos natos, magnostjue dolores, Sic volo, sic cupio Slavorum saucia mater. Jacobus Jacobaeus ♦ Užeži Vilo ! serdce moje ognjem živim čutjenja domorodnoga, da se sagriju grudi bratje moje vse na široko, kuda majka Slava svoje sinke broji. Uvedi me u tužna stoletja minulosti nesrečne, sramotne, da nam oko od žalosti solze roni, kako bi nam mili žari soln- ca blagoga zasterti; kako povsuda po pro¬ strano) zemlji slavske detce nezgoda Ijuto besni; kako nečlovečna majka svoje vlastite sinke mori. Kratko trajaše zlata doba slavjanskoga plemena; nježne senjarie srečnih preddedo- vah naših razkropiše strahovite burje, koje kako molnja iz vedra neba udariše u domo¬ vanja mira, bogočastja i gostoljubja. — Gde 6 visoke Tatre dižu s v« ju glavu nebu pod obla¬ ke 5 tam bi kolevka našega ogromnoga na¬ roda. Kano listje gore umnoži se dobra detca dobre matke i poplavi vse poljane od morja sinjega, gde Rimljane uči ladje tesati, vse do zlatorujnoga Urala, gde po večnom ledu severnaja bratja gazi. Cerno morje mu ne ograniči iztoka, ved se širi vse do zibike prestare. Jantar spravlja na penečem Baltu, bogu se moli u Retri i Arkoni, gde se Svan- tevitu klanja na zahvalu tolike srede. Ber- zo mine zlata doba vesele mladosti. Dušmani ljuti prodroše u tvoje zlatoklasno polje od uzhodne i zapadne strani vse ne¬ milo gazeč, neti sedi vlasi, neti mlado lice ne ukroti smelosti divje. Padahu slavjanska plemena kano trava zelena, cveteda pod ko¬ som smertonosnom, neusmiljnom. Tatarske dete poplavile vlastninu tvoju, a ti jedva stenja pod udarci, koje ti bič božji deli da¬ režljivo. Zvezdogorski Jaroslav i pusto po- 7 Ije na Grobniku vide pei’vi tvoju zvezdu pred- hodnicu rana jutra u onoj dobi, koja protira begajuče čete u ravnine aziatske. Sviataja Rus počne sabirati u svoje krilo, u svoje na- ručaje razdrobljeni! detcu, ona odvažno ko¬ rači na susret budučnosti slavnoj. Hrabra Poljska vidi kod Maciejovicah svoju skrajnju slavu, s Kosčiuškom bi slava njena pokopana, dok poljska bratja neče tražiti slave nove u bratskoj slogi, do koje da se tim laglje uzvisi, jest razcepljena u tri sveta strane, neka se sama osvedoči, kako tlači — nesloga. v ' t Oeska zvezda zajde za belu goru; tamo se pokopa stara doba, da joj na gomili ustane nova slava, nova dika u smislu sla- vjanstva. 1 A tužna detca od Balkana, Velebita!? NaKosovom polju projde tvoje solnce, mer- kla noč zastere cehi zemlju tvoju, cvile sa¬ mo ljute zmije, graku samo ptice ponočnice s i gavrani derni. Ti si robkinjica okrutnika ostudnega, ti si hlebca prosiš od nemila do nedraga. Tužna zemljo, lužne detce, tužni dom! Nemoj zaboraviti svoje nekdajne ve¬ ličine, spomni se čestokrat svojih Kraljevi¬ nah, Obilicah a tvoji jošde vsejednako hra¬ bri sinovi budu otresli iz svojih plecah jarem nevredni; i tebi ce svanuti blago solnce svo¬ bode slavjanske — d odi c e Vidov de n i za te. Od zapadne strani užasni do nas dopiru glasi, jer nam vragovi naši pogaziše mlado i staro. Vse odtudji nam se u zemljici slavskoj, gore, reke i livade. Ona hrani Strane ljudi blagodarmi svojimi, dočim sinovi njeni pravi spavaju u krilu goleme jedne gomile studene. Slavski rode! nova doba novu traži sna- gu. Budi vsegda na oprezu, no krepka ruka, bistra pamet i blaga volja de nadvladati ves- koliki svet. Znanstva blago o bde do¬ li r o b u d i p o p r e m i 1 o j n a š o j do m o- 9 vini, koja jest široka od severa tja do juga, a od iztoka do zapada dolga. Kada Donava, Volga, Visla i Veltava svoje sinke vode do mudricah slavjanskih, koje sada su prognane u livade zelene i pustinje neplodne; ondaje i pred tvoja vrata posijal topli žar majčinoga oka. Čuvaj svoje dobro i rukom železnoni, ostri meče svoje, da ti zloba ne uzkrati one dobe blagomile, da ti opet oholost na vratu ne jase. — Kada ueverstiš obču svobodu po prostranoj zemlji onda stoperv inožeš mirno polje obdelavati, da si gladno nasitiš čedo, da si žednu napojiš detcu živom vo¬ dom , koja romoneča peva svobodu, jedna- kost i bratimstvo narodah; onda inožeš ve¬ selim serdcem rečti: ,,Vtrini solze mati naša mila, Vtrini solze dosta si jih lila . 44 f3 C€- 10 ZVEZDICA II. Ai zde leži zem ta pred okem mym selzy ronicim, Nekdy kolebka, nyni naroda melio rakev. Jan Kolar. Jedna gomila zakriva tužnomu pogledu kosii tisučerih bratovah. Zeleni sag zastira skeleče rane, koje jim kruti dušmani zada- doše. — Radostno putovaše pobožna detca k bogovom svojim, da dopolni svetu službu, da velikomu duhu svoju hvalu javi za pode¬ ljene mu blagdane, da ga prosi za budučnost srečnu. Veselim serdcem donese plodove najlepše njivah i stadah svojih, zlate rude temnih jamah, robu dragocenu, koju morjem dopelje od obalah bogatih. Peva Slavjan, serdce mu u persah poskakuje prevelika ve¬ selja, jerbo samo svoje brani, tudjega ne traži. Ori glas se slavski u Pomorjanah, Laba, Odra slada poji slavska, od Donave 11 bistre do Balta valovali penečih uljulja jeden mili glas jedne inatke detcu u senjarie slad¬ ke ; veselim uzklikom pozdravi ranom zorom solnee blago, kada beli den otvara, no ne misli na merklu noč, koja če joj uvek dragu domovinu pokrivati. Dodje tudjin, kojega pervo poduči plodorOtlno polje obdelavati, kojemu bez sumnje odkrije zlata žile, kojega uči veslati i kormiliti po čudapolnom morja zerdcalu. Na zahvalu tolike usluge metne te iz vlastnoga domovanja, on ti staro otme ognjišče, odbaci bogove tvoje, da ti svoje narine, uzme tebi tvoje običaje, jezik majke mile, obraz tvoj prijazni, da si tudjin u ma- terinoj zemlji, koja grob jedva imade za te. - Tožni duh moj stoji tam pred grobljem tvojim , zahman tražim Slavjanah u slavjan- skoj zemlji, vse je pusto, vse je tiho, pro- šastnosti morje mi se čini kako jezero, koje utopi srodnu bratju, da je hrana hladuokerv- noj zverini. Ja koračim korakom lagahnim 12 po pustinji golemoj; miriš svetih lipah, kuje posadiše preddedovi naši, dirne mi do uz- duha, vidim polje zlatoklasno, perivoj cvete- či, gledam barke hitroplovke — alj vse tud- je, vse nemilo šuti. Pod lipe se ne shira družba naša, polja ne žanje Slavjanka kras- nolična, barke tudjince bogate. Slavjan skri¬ je se pod zemlju dernu, da ne vidi sramot¬ nih vekovah, da si odpoeine u inajčinom krilu, dok ga novi duh ne probudi na poslovanje novo u blagor človečanstva. Kto de život donesti u ovu ogromnu gomilu? — Matka Slava razposla vestnike svoje s veselim gla¬ som u vse detiri strane domovine naše, došli budil i u zapadne strane, koje zapletke kri¬ vega niudrovanja težko vežu. Kako na gomili svoje ljube drage pla¬ nemo na ovom tužnom polju, koje se toliko¬ krat] porumeni kervcom nevinom. Dok ti, mili rode! polje obdelavaš i pšenicu seješ beliču, dok ti u svojoj staroj veri kano pravi kerstja- 13 niti živiš nehajoč za zulume i bojeve kervave, gazi sused divji svetu pravdu nogami, neja- ku mori detcu tvoju, sramoti mlade deve tvo¬ je, miroljubivim mužem tvojim metne težki jarem na vrat, da nepravda strahovita k pra- vednomu nebu vapi za os vetu. No bogovi tvoji padoše oborjeni iz prestoljah svojih, svetjeniki Kristovi dovedoše za sobotn silne vojske, koje na slavu Bogu nakvasiše vsu zemlju tvoju kervcom tvojom, da ustupiš ogladjeno mesto gladnim (upežem. Zemlja tvoja stenja pod težkim dražjem sakovanim iz železa, skojim ti postilja sitnomu semenu, da ti klasjem porodi stostručnim. Uma tvo¬ jega proizvode smelo ti uništi, da tim prie zaboraviš minulost nekdajnu, zlatu dohu sre¬ če mlade, pervobitne slave tihe. Sveta pravda i človečanska ljubav te ne spasi nepravde, ako se muževno ne latiš posla, da si kukolja očistiš zemlju, da činom pokažeš, kako si shvatal obču zadaču celoga 14 človečanstva, blago bududnosti naše, koje valja od gadnili zlobnikah hrabro braniti, ako uztreba i bridkom dordom, ostrim mečem. Nečeš se obraniti samosilja, ako se navadno ti razcepiš u šake malene, no ako se složiš u bezbrojnu četu jednu. Sveta pravda de tekom časovah pobediti vsaku nepravdu, ako i mi dejstvujemo vitežko budi umom , budi rukom. — Koliko nesložnih plemenah nam umori nemili udes u zapadnih Stranah ! Jošde možemo viditi ostanke kervavoga mesarenja, nekristjanskoga postupanja nazivokristjanali protiv onih nevernikah kristjansko živečih. Bode mili! pusti svet zapadni svojom šarenom odedom, nek se hrusti slavom svo¬ jom tastom, koju človečjom podleva kervcom; motri neprestano bistrim okom iztok mladi, koj se preporadja u življenje novo. Tinina ved zastira zapadne krajine , na iztočnoj strani žarko sobice sije. Toplo de posinutj u naše gomile i premda ne probudi telesah naših nesložnih praotecali, to če probuditi njihov prerodjeni u slozi duh, da dirne u serdca njihovih potomcah, da jim procvete domovina u vsem, čto je dobro, krasno, isti— nito; da se sve odstrani, čto ne vodi k cilju naše matke, matke premilene do sada poza¬ bljene, 16 ZVEZDICA III. Sretan, komu nebo poda, Ko ovima na Grobniku Za slobodu svoga roda Izprazniti čašu prikuj Kto da mekšu postelj ište Neg za narod svoj ratište ? ! Demeter. Oto tamo vervi po livadah zelenih i vse živo pogazi bilje? Divji čopor strašnih zve¬ ri? Risi i hiene, koje hodu kerv da sisaju jošce vrucu? Ili su volkovi u človeckoj slici? Begaj dete malašno, plašna tlevo prodji se lepote svoje, sedi starce skrij se pod Zem¬ ljiču cernu, jer ti otčevine tverde mužke ruke braniti ne mogu. Jaoh zemlji, kroz koju pro- lazi ona divja deta, koju proleti zmija krila¬ tica. Dodje Tartar divji, kosi rod slavjanski kano travu ostra kosa, no po vekovih pretež- koga robovanja jedva skine iz plečah svojih 17 jarem sramotni, kada se mal.eni rodovi sliju u carstvo jedno i nje nadušuje uzhitjenje na svobodu n ar o dnu i domovanje umerlih pred- dedovah svojih. Slavjani oslobodiše zapadne strane konjah mongolskih, kada jim na večitu uspomcnu postavaš e velikansku gomilu na grobničkoj pustinji gmbosličnoj. Rado ide Slavjan u vojnike i peva da- vorie, pesme junačke, kada u čelo gleda beloj smeri i, kano da vodi sestricu milenu na pir svatbeni. Veselo i hrabro opravlja lužni po¬ sel ratovanja, kada se bori za sveta prava vere, doma, narodnosti svoje; jčr podobro znade, da su sveti domovine aldovi najmanjši. Cestokrati se setja Serbin svojih Kraljevinah, Obilicah i cernoga Jurja: Ceh sorodni Libuše predavne, Otokara, Žižke, Poljak smeli Jana Sobieskoga, Kosčiuška, Rus mogučni stolet- noga jarma tatarskoga i požara Moskve grada. Turobna je služba užasnoga bojevanja, kada se sinovi jedne majke obče, prirode 2 18 božanske, kano 1 jute zmije, divje neme zveri bace u kervavu propast, kada se po širok oj zemlji ravnoj, polodovitoj ne vidi drugo, no samo trule kosti, hromi udi, nesretnici osa- katjeni. Žalostnim pogledom motri milo oko solnca žarkoga peklenski prizor, kada člo¬ vek za človekom ljuto besni, da propadne ili ga pobedi, da mu sledi kervava slava ili prekletstvo potomcah. — Kada če doči blag- den ožudjeni mira vseobčega? Kada če pre¬ stali uzajemno mesarenje nečlovečno na zem¬ lji, koju ima um u raj a ne u pekel pretvo¬ riti ? Onda stoperv, kada prestane nepravda narode razdvojivati; kada se obistini božan- stveni zakon sina božjega: Nem oj nikoinu učiniti, čto voliš da se i tebi ne čini. Daleko, gotovo daleko jest ona doba blažena, no ne- mojmo sdvojiti na človečjem rodu i tersimo se vsom snagom duševnem, da budu redki oni prizori kervavi, koji su do sada žalibože ! jedina slava nekojih narodah, s kom se uvek 19 diče nalik oroslanah, risah i hienah divjih, nalik zagazečim plemenom ljudskim u hostah amerikanskih, koji se samo glavah posekane svoje bratje ravnorodne diče. Tužna slava udesa nemiloga! — Slavjan krotki nikada ne hlepi za takvom slavom, mirno orje plo- donosno polje; on ne mori ulovljenih nepria- teljah, jih ne zaderžuje u robovanju težkom, jer povsuda ceni svobodu: no kto vreden nije svobode, t a j ne štuje ine svo- b o d e. Slavjan s plugom menja čordu brid- ku, konji voze zlatoklasno snopje u domo¬ vanja mira; barke njegove, berzi labudovi na solnčanom zerdcalu noše blagoslov na obale strane, a ne prokletstvo, jad i čemer. — No kamo te dovede, rode moj mileni! nagon devičanski? Da zloba i nepravda sire svoja krila nedositna u vse četiri strane domovine tvoje, da detca tvoja prognana iz hrama vlastnoga cvili i jauče po širokom svetu, da oholost mirno spava, dok ti čuvaš 2 * 20 medje strune i si cesto spasitelja moriš. Brat protiv brata stoji na ratisču, da za tudje blago a sebi na ušterb kervcu lije slavsku, da mu domovinn, krasni predel zemlje svoje, vragovi nemili laglje gaze: a mati Slava solze roni gorke, j er bo delca njena tudje brani, svoje zabacuje. Upoznaš več, udadino sla.vska! kamo za- gazismo ? .Večerno moči izlaziti-,. ako se ne vratimo natrag, ako ste svojski no hitimo pos¬ la , ne da nevinost potlačimo, no da zloba plaho h ogne iz slavjanskih stranah; da se zemlja nam očisti zmijal), pravicah i černih gavrauali; da si s e b i žanjemo , meljemo : da si sebi bele hrame stavbno: da je pra- vedni tudjin gost nam mili a ne kruti zulum- čar u našem domu. — Pohiti na polje ravno mladežu mila, krasno dobro majke stare! kada zaslišiš tutnju bubnjevah, grom sto- stručni topoval* i zvek mečevah bratje svoje, koja se bori za narodnosti svete blago. Sin — n — ostavlja majku slani, «tca seddgsi, brat ce¬ liva sestni svoja na razstanku, dragi se iz¬ vija miloj ljuboj od serdea khcajučega', da prelije slavno kervcu svoja za otoevjnu milu, za svoboda roda: da vijuč si zelen lovorike venec pogine na bojišču ili da se vrati svoj u svoja domovina, kada pobedi svobodnom rukom robske čete nepravdi služeče. Pripa- sajte bridke sablje, naostrite svoje meče, osedlajte berze konje, rušite, končajte ker- voloke , ražajte, tolcite , gušite nepriatelje Slavjanali. — Radi sreče ne poreče mladež naša slavjanska, da se vreme tim pospeši, kada čemo opet konje svoje pred preži vati, da nam rjuju plugom zakovanim iz čordah naših zemlju ravnu, da se ne ore davorie strahovite po mirnih gorah i planjavah, no samo nježne pesine ljubavi i sreče ljudske; da se štuju device mudrice, koje plaho beže izpod ratne zemlje. Za sada pak si glu- boko u serdce utisnimo slova Mijata Stojano¬ viča : A kto žali danas poginuti Za pravicu i svog roda sreču, Nije vredan, da ga zemlja nosi, Nije vredan, da se Slavjan zove, Cern mu obraz pred Bogom i svetom ! 23 ZVEZDICA IV. Svemu svdtu svitjc zora, Koii Balkana neima dana! Usred goreich suzali mora (Jori, gori ljuta rana, Ko.ju rolistvo zadade. 0 g n j. Utiegenovič. Serbska zemljo, gnjezdo sokolovab! Deu 15. lipnja meseca godine 1389 pogubi slavu tvoju na Kosovom ravnom. Xa ovaj letni den se smerzne drevo sreče tvoje stoletne; tuga zastere čitavu domovinu tvoju od sinje Jadre do morja černoga, od bistre Donave do Cari¬ grada zlatoga. Solnca žarkoga ti nedopušča gledati megla gusta, koja si legne na obedve strani stermečega Balkana — jer se barjak slavski na Kosovom obori. \a ovoin polju bi pogubljene tisučine hrabnih junakah sa knezi svojimi i vojvodi čestitimi: serbski knez car Lazar, stari Jug Bogdan i de¬ vet sinovah njegovih, devet mladih Jugovi- 24 čali i Miloš Obilic, počto bi pogubil turskoga čara Murata. Šilu bo/,ju Turčinah posekoše hrabre mišice serbske: no prekleli izdaica Brankovič Vuk izda bratju svojo, tasta svo¬ jega , a izdajstvom svojim baci celi narod u stoletno rpbpvanje. On izvadi grešnom rukom serdce matere zvoje kano ljuti zmaj, kada majci vlastnoj grob otvori kervavi. Preklet bil vsaki izdaica ! — Ova rana naroda naše¬ ga nam vsegda gorku zadado bol, kada se ovaj tužni i zgled ponavlja. Gad n a kukavica vlači oči svoje po zemljici černoj, jer ne može poštenomu človeku da pogleda u obraz poš¬ ten. Pozdni polomci proklinjaju ime Efialta, koj izdade junačku četo Leonida kod Ter¬ mopilah, (točim slavna uspomena ovili za do¬ movine blagor padših uvek živi. Neima serd- ca, neima snage takva gerda potajnica, jer za malu korist sreču i slavu roda svojega iz¬ niči nepriateljem. Cujte, slavski bratri po proslranoj Slavii, jauls i lelek tožne bratje svoje, koja več od trista godiiiieah stenja pod jarmom težkim polumeseca! Ti pak Bože mili, otče blagi! smituj se u sdvojenju strašilom k tebi upa- juče delce, jer človečje moči ne mogu više prenesti križa težkoga. Prebudi srodnu brat«* ju, da jedilom spozna nevojju i-bedu roda svojega, da bnde svobodi traga u domovini zarobljeno]. — Majka rodi čcdo mlado, plače.,ii gorke roni solze, kada mu poviri u oči lievine, kada pomisli, da mezda nikada neče-progledati iz mertvila gliste tmine. koja obkoliva robove. Deva rnjnolična peva svoje žalostinke, jer podobro znade, da cvet najkrasniji devičan- stva seguren nije pred majmunskom slastju ncvernikah krutih. Mladiče vežu verige že¬ lezne u temnici temnoj: sedi starci ječu na k olju nemilo i zahman nariču imena sin o vab svojih: dete drobno majei se otimlje, da se nežna setjat domovine, majka sama baca 26 konjem se pod noge. Turčin ruši, pali kude bedne detce, kristjan orje, žanje s znojem vrudim , da se lakomnost nasiti bezposelna. Vse prodade za izkupit golu dušu bar za krat¬ ko vreme, no kada se Osmanlija vrati i za¬ pita blaga ostaloga .... tada sniert studena prognane od ognjišča svojega uljulja u ko- levci od glada i leda. Neima veče tuge od tuge tvoje: neima veče muke od muke tvoje, Ijude žalostni! no ipak de prie kamenje solzah proplakati, negobi se tebe smilovali zapadni narodi, koji se uvek prosvetom diče. Zah- man čekaš pomoči od zapada, tožna majko, kada solze roniš gorke niz suhotno lice bed¬ no. — Utešite se mučenici vere Kristove i pro¬ svete slavjanske! Dodi de letni Vidov den i za vas, koj de pognati spasiteljne pupoljce srede nove, nove slave, koju zori u za¬ je m n o s t s 1 a v s k a. Stresti deš jarem bratjo zatravljena! ako Slava mati barjak 27 tebi blagoslovi, jer narodi ini traže samo svoju korist, kada nude tebi samostalnost, jer na videz samo gerle. Slava mati če ti utehu donesti, Slava mati budi nada tvoja, ona če ti biti pokrovitelj svete pravde, ona bude oteč sirotinje ostavljene i pogleda okom orla krilatoga po širokom polju stoletnoga robovanja. — Eto ti nenadano svanutje novoga dneva! Pravedni Bog nam stvori svetlo solnce, da se vidi muka nezinoga, da se kaznuje zloba potlačiteljah, da beli den donese radost i veselje serdcu žalostnomu. O rode toženi Jugoslavie mile! pazi na zvezdicu, koja ti naznači rajsko dobu osvobodjenja, setjaj se onda dneva na Kosovom, koj savije srečo tvoju černimi oblači. Bog vsemili če milo- serdno tebe gledati i braniti krivnje nove, jer izdajstvo, baštinu preddedovah svojih, več opereš solzami nedolžne detce, kervju sincevab svojih, ognjem ju izbrišeš kučah 28 svojih, koje Tttrčin ti zapali na zahvalo toIi sramotnoga izdajstva. Jošde u tebi živi jo- načko koleno, strah i trepet tlačiteljah tvojih, koji budil begati potem uzhodnim, od koda su došli, kada se probude tvoji Kastriotidi i Bočari. U ponor večitoga robovanja ned e propasti zemlja, koja goji sokolove sive: jer slavski genij nad lobom bdije, kojega mod peklenska nenadvlada. P r i g e r I i da ki e obad vem a rokama slogu bratsko, koja sama de te izbaviti zla vsega, jer kto nece brata za brata, de tudjina opet za go¬ spodam. Slavjanski genij leti hitrimi krilami po širokem svetu majke Slave .... Okani se nesloge jadne, da bodeš na skorom vredna milosti nebeške, koja de se tebi o no voj jas¬ no) zvezdi pokazati. Kada nastopi ona doba spasiteljna, skokom skoči na junačke noge, hvataj ostre mede svoje, razvij bar jak slavski i ne miruj, dok se dušmanom tvojim ne iz¬ gubi traga. Kada očistiš zemljo svojo zmijah 29 gadnih, zmajevali ognjevitih, onda stoperv možeš Vilah blage čete doz vati, da pomočjo ovili devah čistih domovina naša prosvetom procvete slavskom, srečom, blagostanjem od sneženoga Triglava , prek klisurah Velebita vse do uaše zemlje zabalkanske. Bele ptice golubice i slavulji maleni pak budu pevati tvojo sredo, tvojo slavo po prostranoj domo¬ vini bratje slo zn e. -3- O 30 — ZVEZDICA V. Sloga, drobno, prosto sveto slovo! Zašto tebe rod moj ne razumi; Zašto gazee serdce brajanovo Vazda samo vraga svoga kumi ? Riikorec, Bezbrojna detca jedne matke korači po neizmernom svetu vse od morja sinjega do morja lednoga belih valovah. Nosi u sebi šilu Rimljanah slavnih, čuva skerbno nježnu čut Grecie prosvetjene. Rjuje zemlju plodonosnu, kopa rude zlatorujne, vodi vojsku neštevilnu> brodi po širokom morju, uči slova mudrovanja — no itak neima nigde slave, nigde sreče, nigde snage. Brat pred bratom obraz svoj zakriva, kči se plaši majke svoje, vsa rodina si je tudja, strana, nikomu ni mila. Slavjan slavu sam izdaje, brat proti bratu ljuto besni, sam u svojoj drobi rova, slav- 31 sku zemlju kvasi slavskom kervcom. Kod vsakoga uzhoda najde i kod vsakoga zahoda ostavija u ovoj težkoj bedi žarko solnce Sla- viu prelepu. — Stara borba Čeha, Lelia, Meha jošče vscjednako trajaše i porodiše kletim plodom, da nam Volgu, Vislu Tatarin poplavi, da nam Laba se odtudji, da na Tatri delca plače, da Donava solzah raste, da so¬ kole starodavne gvoždjene verige vežu. Ide čedo mladoletno, traži hlebca kod tudjinca, j er ostavi matke krilo, pak se baci mačuhi u sovražni naročaj, koja mlekom ga otrova, da proti vlastne majke besni, da nepozna bratje svoje, — da je tud j in u tudjini, da je stran u domovini. Sužni jarem mu omili, tudjin verige donese težke, on praderzno stopa na persa tvoja prosta, jaše ti na vratu, da počneš samoga sebe zaniča- vati, za da tudjoj sebičnosti bolje služiš. Obljubi ti protinaravna nauka, da ti povse život umori, prigerliš tudji jezik, da zabora- 32 viš nekdajuu slavu, primes običaje tudje, da za merklu noč beli den zameniš, k tudjoj se obratiš majci — — majci?— ah nikada ti nebi majka, bila ti je rnaeuha studena, koja ti neda stanovanja, j er njenoj detci jošče nijesi sozidal poslopjali velikanskih; deli ti samo hlebca suhoga, kojega škropiš solzami; ti smerzuješ brez lialjinah, koje tudjin ti oti— ma ; neimaš mesta, gde si odpoeineš od tež- koga znoja, jer tudja mati svoju samo teši detcu. Ako komu dodije robsko žilje, mahom sila ga ulivati, verigami ga oklene, metne n ponore temne gdeno tožen jadikuje, dok mu bela smert na usta ne sedne. — No mati Slava od žalosti gorke roni solze. Vabi ne- sretnike milim glasom materinskim u materino krilo, u svoj topli naročaj, na svoje serdee, na svoje grudi, da mu snaga se okrepi, koja bi mu još ostala od stoletnoga rokovanja. Mačuhina ruka neima kruha zate, neima og¬ nja, da si žile smerzle odtopiš, neče da te 33 pusti pod krov, da otvori vrata, kada burja strahovita besni. Kaže kano rogajoč ti: gde su ruke tvoje majke? gde je tvoja domo¬ vina? — O mladina, materina diko! Skupljaj se okolo svoje matke grij se kod svojega ognjišča, ljubi svoju domovinu. Tudja majka nije mati, tudji ogenj ne sagrije, tudja domovina nije tvoja. Tri su slova malašna i drobna, koja budu tebe spasiti, ako je po- dobro uvažiš. Pervo slovo jest: sloga, drugo slovo: sloga, tretje slovo: opet sloga. Sloga če ti podeliti slavu do sada nevidje- nu, slogom češ doveršiti ogromna zadaču svoju, sloga žanje, sloga melje beliču pšenicu, sloga samo ju uživa. Setjaj se vsegda krasne naše poslovice: sloga jači a nesloga tlači. Sila tvoja duševna rode moj ! jest mlada, krepka, nepokvarjena; nijesi je razdrobil u ništetnili malenkostih, nijesi je pogazil s mudrovanjem zapadnoga sveta. 3 34 Jošde vlada u tebi naravska sila, koju treba samo upotrebljavali za dosegnutje cilja slav- janstva mladoga. Jezik naš sličen lipine— mu cvetju mirisecemu nam ima uzroditi plo¬ dom vseobdim, da prestanemo se kako naro- dičide smatrati vsaki sa svojim slovstvicem, kojih nikto ne poštuje, jer nesložne ne- imaju cene. S j ednini slovstvom porodje- nim iz složnih silah se budemo kano j e- den narod smatrali, da smo strah i groza zločinskih narodah no priatelji onih, koji štuju sveta slova: svobodu, jednakost i bra- tinstvo. Prolazimo pazljivim okom minulost našu sramotnu, projdimo vekove nezgodne nesložne detce majke starodavne; tražimo tragove nesreče naše, tražimo izvore vra- govah naših; motrimo sadajnost mulnu bis¬ trim okom, gledajmo brat ju razcviljenu, raz- drobljenu po širokom svetu — a najti demo na dnu sakrivenu- neslog u, no spred očiuh nam de padati koprena. 35 ZVEZDICA VI. O bratjo čujte ! . . . ori se ... ori se ... O glasi mili slutjenja sladkoga ! . .. Ko zorom tihi povetarci Ori se .. . ori se .. . jeka ječi... O. Uticše novic, „Topli če veter dulmuti i vsim ljudem j e dnu misel udahnuti“ kažu kod nas ljudi pripovedajuc povest od kralja Matjaša, koj sa svojom cernom vojskom u nekoj špilji čeka, dok ga prava doba ne pozove na pri¬ pomoči borečoj se bratji, da ju izbavi iz ne- priateljskih rukah, koje gerleč dave. — Po- bratimi mili! Kto ne uvidja, da se ona doba blagomila sjedinjenja vsili ljudi kod nas jed- nom približuje ! Motrimo bistrim okom radi- nost bratje naše na Veltavi, koji nalik ma- lenili pčelah povsuda traže slavski med, gdeno cvetu nam livade, gdeno lipe sire grane svoje 3 * 36 zelene u slavjanskih dvorih. Ni j e znoj jim mu¬ ka, nije breme, jer jim ljubav do matke stare, nekada toliko slavne, u poslovanju ruke vo¬ di. — Doba je več najnuždnia, da i mi Ju- goslaveni ozbiljno počnemo nasledovati bra- tre Češe, koji nas u vsakoj štruci daleko nadkriliše, da jedva okom vidimo berzo na¬ preduj uče predboritelje slavjanstva, jerbo kod nas neima one železne marljivosti i ne- verojetne uzterpljivosti bez odmora kako kod njih, da radi toga kano slabi starci ili nemočna detca za njimi klimamo. Istinabog! da ima i kod nas vlastimilah, koji obuzimaju vse krajeve južnih predelovah naših vse od sta- roga Triglava preko hladnoga Balkana do černoga i gerčkoga morja, no ipak se oni nemogu uzporediti češkim. Vsake mile go- dinice nam harem izilazi po nekoliko podu- čnih knjigali u vsili podnarečjih naših, koje imaju nalogu važnu, da se narod nas opili i pripravi za krasno zvanje svoje. U vsa- 37 kom stališu ima pojedinih rodoljuba!), koji vsom snagom svojom podupiraju gibanje slav- janskoga plemena za dostignutje mesta dostoj- noga medjo inimi narodi Europe. Vile umet¬ nice, bile krasne, bile koristne, se kod nas stuju, povsuda jim se stave beli dvori za pošteno stanovanje. Jug nam mili veje kri- lamitoplimi vrata k obzorištu našemu. Vrata b u d u g i h, srečnih č a s o v a h s u n a m široko otvorena, samo da se ne pre¬ plašimo zmajevali, koji nam ulaziti preče. Ostavimo dakle minulost mutnu, iz koje neče nikada novi duh dihati, makar ju škropili težkim znojem, kervcom vručom. Obazirajmo se u vsem k brat j i, koja vlada nad Veltavom hitrom: zlatili Prag nam neka hude naše Atene, u koje hočemo hoditi na vilinski sabor. Eto ti na Visli hrabru bratju poljsku, koju sladki zvuk „milošč ojčyzny u razplam- titi može, da se lirez pomislika nemoj smerti baci u studeni naručaj. Xjn razdrobi nesloga 38 po širokom svetu, jer traži staru slavu za tu novu dobu; ona kervcu lije svoju, gde- god čvor se kakvi razrešiva koja sebi samoj zagonetka s vragi našimi se druži, da se laglje oholost šopiri. No zabadava je trud vaš, stari nesložnici! koji opet hočete borbu zametnuti med prestaroj bratji Čehom, Lehom, nijeste pojmih budučnosti, jer visite strogo na predsudili zastarelih. — I poljskoj bratji več zasviti zora mlada sloge slavjanske. i njih čeka bolja doba u slavjanskoin kolu , koju bez uspeha traži u tudjini daljnjoj Sviataja Rus mirno gleda i pazljivo rad- nju srodne bratje, korak za korakom joj se lagahno primiče na pomoč, ako bi zloba tisuč- letna ju pogaziti pretila. Tatarske divje čete protira ruski narod šilom svojom na široke pustare aziatske, odkuda jih neče više bit na strah svetu zapadnomu; no sada je doba došla, da se kazni svet zapadni, ako nepre¬ stane širiti nepravde u devičanske livade 39 mladoga iztoka. Ura, ura bratji severnoj! I u njenom krilu ima sinovah iskrenih, koji su pripravni vse žertvovati za ogromnu ideu slavjanstva : da se ustanovi sveta pravda po širokom svetu, da postane svoboda, jedna- kost živo telo, ko je če osrečiti celo člove- čanstvo. Xeče zloba dvoglava protiv nje uz- stati, jer ju št iti Slava mati šilom božanstvenom. Ima li koga medju nami, koj ne veruje osrečivu budučnosti naše moč ? — Projdi čelu našu domovina ad Balta do Jadre, od Urala do Balkana, idi kuda tebi drago po visokih, starodavnih Tatrah , plivaj po dale- koj Volgi, proleti Poljsku ravnu, Serbsku plodorodnu ; a najti češ kako jedna grana orje zemlju zlatoklasnu, druga brodi ladjami k obalam bogatim proizvode menjajuč, tretja čordu hvala bridku, kada uztreba, da si hra¬ bro brani dom, ognjišče, sveto pravo narod¬ nosti. A čto više trebujemo k budučnosti sla- vnoj ?! Pred naravskom šilom gine vsaka 40 umetnostj oin izinamljena. Složno dakle hrabra detco ! a zal udu ti preti moč peklena vragovah tvojih. Pogoj budučnosti slavne jest sasez vsili cetiri granah slavonskih, ako ho¬ čemo da se stroj ustroji prosvete obče člo¬ večanske, koja ima preroditi svet zapadni; pod uvetom ovim čemo se moči ubraniti vsim navalam od zapadne strani, koji hoču uniš- tifi svoboda pravu, obču srecu proničuču iz scrdca i uma človečjega. Do sada pošiljasmo uzdisaje sirom po svetu, da nam traže miloserdje, od sada pako hočemo i činom pokazati, da smo jošče kadri ogromnih žertvah za pomisel ogromnu. .Ve¬ mo jm o se proplašiti sile taste, ako uztrajamo, čemo pobediti vse nepriatelje svoje a slava nas čeka do sada nevidjena. - 5/0 ■; 41 ZVEZDICA VII. Kolarov glas zaori : od Ccrnoga Do belog, sinja Jadra od mora do Hvalinskog - svuda jeka ječi . . . Slava od radosti suze rorii. Vila ostrožinska. Noč bi strahovita, temna; burja iiuli, grožnja hrupi, zvezdam sc ne vidi traga, samo molnje ognjeviti žari i kola ropoteča Perunova trese zemlju na okoli. Zveri divje i ždereče beže, ptice polnočnice lete simo tajno, da je veči strah u mraku, da je groznija grožnja strahovita. Nece nikto da pogled iz slepila guste tmine noči dolgotrajne. Vsaka Muti duša živa, sedi kano uspavani u kolibi tesnoj rod slavjanski, da se laglje svobodi kovaju lanci težki. Vse zlo nas nemilo okru- žilo bilo, — Evo čuda od eudesab! Usred 'butne, merkie, burne noči svene zvezda pred- 42 liodnica dneva novoga, koja u noč tisučletnu poviri okom jasnim. U kolevci našega naro¬ da, u stermečih Tatre visočinah se porodi Jan Kerstitelj, prorok uzajemnosti slavenske. Kolaru! slava imena tvojega u nebesne vi¬ šine uznese duh vekovečni naroda našega; ti si dika naše dike, ti si slava naše slave ti si solnce dneva našega. Večita uspomena klije i zdravo raste tebi u serdcu ljuda na¬ šega, koj hrabro po naznacenoj cesti korači. Tvoja zvezda više jasnih nam dopelje zvezdah nade sladke. Slomi narod najtežije verige tud- jinstva; prosto zrakom orel leti, odvažno stapa u krugu svojemu oroslan, kralj zverinah, gde bi zadojen, odgojen. Zora puca rumenimi ružami, zlato solnce svobode slavenske če na skorom stupiti nad podnebje iztočno, da pogleda milim okom novu, prerodjenu, po- mladjenu domovina našu. Vsaka živa stvar ustane, ide k poslu, radi, dela, kopa, nosi kupe gradiva, stavi sinelne zidine, da se čelo 43 znoji znoja vrača, da se polni raka vsaka žuljevah kervavih. Tako mravlje hode, noše liranu sebi, bilje i semence, da si žitnice napolne. Krasen hude pogled po zemljici našoj, kada mine mraz, kada led odtali žarko solnce, nočen merklu, kada bilje vsako nam procvete, kada peva ptica svaka slavn pra- maletja, kada narav pomlad j ena čini nam se raj zemeljski. Tako lete sitne bčele od cveta do cveta, da nanose sebi slasti, da si mla¬ diče našite, da na radinost jednaku je nzgoje. Mladežu naša silna! Plamti ognjem živim, stalnim, da napolniš otčevinu milu medom sladkim vsakojakili znanosti. Sledi Krokove umike, ko ji nad Veltavom zlatno bdiju, koji nehaječ, za grožnje cizozemske kupe uče¬ nosti blago s pobratimi Tatre i Morave za potomkali pozdna plemena. — Jedinstvo jest zakon večni bezbrojnih svetovali; neka bude i naše geslo, uzor naš, da se zaboravi stara omraza, da posledice nenavisti medjusobne 44 ijubav izkoreni. Nemo j nikada slavski rode! iz očiuh pustiti zadače ogromne , kada sto¬ piš na široko pozorište sveta. Vse krasote zemeljske lepote imaš sakupljene u sebi sa- momu. Sinci tvoji hode po uzhodnoj strani Europe starodavne u najlepšem plodovitom kraju, kojega če mo morje, sinja Jadra, Balt peneči, belo morje ledeno. Majka narav deli dare polnim krilom detci tvojoj, izmed koje sladko zvoni grana južna, dočhn javi severna se u odvažnom zvuku. Jedna hvala bridku čordu, da pogazi dušmane, druga rjuje uče¬ nosti polje slavno. Svet zapadni obnemogli čeka spasitelja iz zla občega, svet iztočni po pustinjah aziatskih željno gleda novi svit, da razjasni noč mu dosadašnju. Ti, moj rode! most si medjo zapadom pospanim i iztokom detinskim, ti si zaštitnik prosvete, svobode človečanske, ti češ pomiriti obadva sveta, no ne mečem kervavim, nego mirnim putem, kako uči zakon božji. Svet zapadni oholi zabaci 45 nauku Kristovu, ju pokvari i pomeša, da sebe samoga ne pozna, da nežna kuda kaino iz- laziti iz stranputicah pustih. Rim preslavni zgubi gospodarstvo svetsko, jer za svetu pravdu prigerli nepravdu i zlobu, koju za kreposti svoje prilivati, on če se opet poniziti do zemljice čeme, ako ne ostavi 1/cumer- noga neliajstva, koje mu jošče preti pogibel veču. Ako nečeš prigerliti bratske ruke uzhod- noga sveta, koj čuva sveti zaklad vere prave, to češ onda tudjinca za gospodara, koj te stermoglavi bez zakona božjega u ponor večne smerti. Mudrovanje o boginji o nebeskom i zemeljskem pravu, zakoni druževni, deržav- ljanski, vse se hoče peroditi, pomladiti u na- ravskoj snagi mladoga iztoka. Ni j e zahman boginja nas nadarila tolikimi dari duševnimi, nas uzperkos vsim nezgodam i tegobam lju- tim pomnožila kano listje gore, no da upo- trebimo svoje sile duševne, za da se preobrati celo mišljenje zapadno, da se obrani sveta 46 pravda uma človečanskoga napada divjih četah. Sledimo dakle glas angjela uzajemnosti slavenske, budimo složni vsikolici, koji piju vodu hladnu Volge, Visle, Veltave, Donave. Daleko smo istinabog! jošče od cilja občega, no mislimo, da se možemo vsaki den to bliže primicati k sverhi blagoj. Jeden narod, je- den jezik, jedno blago, jedna domovina budi milomu narodu. Kada jest slava, sreča i bla¬ gostanje naše utemeljeno i sa domovinom našom živo skopcana, onda možemo rečti, da je ona ponos vsakoga dobroga sinka, da je prava slika boginje nebeške, da je naša dika, naša slava,- vse. 47 ZVEZDICA Vlil. Tak slovo v dobrej ludziom |ioviedzane chvili, Jak traba Archaniola stvorzy ich čem byli. G u r č y n s k i. Mladič slavski putovaše znanstvažeden po zapadnih Europe stranali. On prouči niu- dre nauke dokazivajuče Nemčije počemši od pervih proizvodah do poslednjega razglaban- ja meteža vsebožnoga. Soznani se podobro sa spisatelji povestnice, koje nemečki porodi narod, da se vsestrano ogleda po mutnoj minulosti prošastih vekovab, da pregleda sa- dašnjosti tužno stanje, koje preti ljudsku družbu šilom nesavetnosti pogubiti. On pro- čita gladke pesme pesnikali nadušenih va- vek jasne Italie, da si odtopi smerzlo od ne- mečkoga umstvovanja serdce. Gleda umo¬ tvore čudapolne dleta, kisla latinskoga. Morska nekadašnja kraljica, dražestipolna Venezia 48 ponosita ga ne nasiti: vladateljica predavna, sedmolična Roma, koja celi svet železnom zagerli rukom ne pomiri gorke boli serdca slavjanskoga, koje traži svetu pravdu, zakon božji. Ide ves zamišljen u prosvetjenu Fran- eezku, da prouči u izvoru osrecivo derža- voslovje u onoj zemlji, koja si sama odseka glavu, da ju razdrobe stranke podkupljene, da ji otmu staru slavu, ko ju si pridobi u vsakoj štruci znanja a naposled na kervavom polju ratovanja, koje probudi speče u stoletnom mertvilu narode. Tužnim licem ju ostavi, jer nenadje srede ljudske, kuju gusta koprena sakriva. Morska labud ptica ga odnese hitrim krilom preko morja u bogati Albion, da tamo gleda čudesa tergovine, rukotvorstva, umom provedena. Usred neizmernoga bogatstva tamo leleče gola sirotinja, koju glad mori na zlatnih pragih marmeljnih poslopjah. Lukav- šdina sama vlada, jer dudorednosti neima traga. Ide smutjen u svoju domovino tuž- 49 nu, gdeno nadje robske gospodare, gdeno sluge u palačah svojih gostiteljah žive a vla- stitelj svojemu slugi služi. Zudjenoga nena- lazi mira, kloni duhom po ljudskoj sreči te- žečim, samoten hodi po dubravah hladnih, opet uči i prouči celo mudrovanje — ter se baci vseobčanstvu studenomu u nemili naručaj. Svojini senjariam se prepusti, družbe ljudske se ogiblje, neima brata, neima sestre, neima majke, neima otca, neima domovine. — — Jednom mimoide družbu veselu mladih ljudi svoje zemlje, koji kolo vode pod lipi— nimi granami na trati zelenoj. Vse je živo, vse veselo, radost jim iz očiuh zeva. Na- mergodjen pazljivo je motri i se čudi rado- vanju nevinomu, jer si misli zemlju ravnu i prostrana gerdi slanek tožnih ljudi. Tada počne pevati sbor veseli o slavja n s k o j domovini... Vse posuti. Sedi starci po- slušahu znane glase solze roneč niz suhotno lice. Mladež peva ognjevito, da se hrum raz- 4 50 lega po dolinah 1 brežuljcih, ogenj plane živi joj iz bistrih oči, sire persa jim se oko¬ vana u težko oklopje, j er jim zdravo serdce uznešeno terka. Vsaki glas iz domorodnih usti svoju moč najavi čudovitu, jer jim pe¬ sem svobodo, narodnost peva. — J e d n o slovo o pravoj izustjeno dobi kano t r u b 1 j a a n g j e 1 a p r o b u d i duha dr e- m a ju č ega. Nedositni mudroslovec pcrvo- krat posle dobe detinske čuti serdce vruče upersah svojih, on se setja domovine svoje, on se setja-da je Sl a v jan . . . Ra- zumim tebe Rože mili, boginjo sakrita! do¬ mača zemlja jest hram tvoje slave, domače nebo svod tvojih svetotajstvah, serdca bratje moje tvoj su prestol. Ti očekuješ žertve od mene! Svoj sadajni i buduči život tebi, Slava mati, brez prikora žertvujem, samo da se domovini žalostnoj odmogne, da se breme joj olakša. To je moja otčevina, koju tražih zahman u dalekoj tudjini. Nisem sada bez 51 brata i seke, nijesem bez olca, majke, nije- sem bez ljulje mile: brati, sestre vsi su mi Slavjani, oteč narod moj ogromni, raajka mi je zemlja moja, otečestvo drago, ljuba mi je mati Slava; njoj cu samo živeti i misliti, ona samo blago mi je dragoceno. —Tako sobonr samim sbori, ter se vratja u svoj perivoj cveteči, gdeno mirno zaspi u senčenom hla¬ du , da mu duh si odpočine borbe težke... Sen premili sedne mu na usta, bledo mu raz¬ vedri lice. Boginja Slava dojde u šker- letnoj zlatom nakitjenoj odori i mu marahmu donese belu inudro obvezami u sredini serdce zdravo, dvojni venec ga obkoljiva: zelen lovor i ruže rumene, bele. — Uzini sinko moj mileni, tako sbori slavna mati, uzmi ovu v ' uspomenu. Čuvaj serdce majke svoje vsake pogibelji bolje nego oko svoje. Brani domo- vinu svoju belo zacvetenu hrabro, postojano. Zelen lovor tvoja čeka dela junačka, krasni venec nježnih ružicah ce tvoju venčati gla- 4 * 52 vu, kada ju znanosti diče , umotvori tvoji. Sinko dragi, sinko mili! vsaka solza tvojega oka, vsaka kaplja kervi tvoje neka tvoju na¬ poji zemlju žednu. Budi vojnik domovine, roda slavnoga, kojega kasno upoznaš. Trudi tvojih rukah, vsi korači tvojih nogah neka te vode k plodu tvojega roda. Ja sem Slava, mati tvoja, budi sinko mi ljubljeni, iskren. — — Sen izčezne, probudi se mladenec prerodjen. Ustane berzo, ostavi dom bogati, hodi po prostranoj domovini od uzhoda do zahoda, od severa vse do juga miloga. Budi bratju pozabljenu i zaspanu kano prorok božji k novomu življenju. Vabi Vile umetnice iz gorah zelenih, j er se beli hrami stave jim u stanovanje slavno. Greje serdca oledjena muževah slavjanskih, nad uš uje persi slavkih kčeri, da uteka sladki vrutek mleka do- morodnoga u vse žile nježne detce, da joj zvoni glas domači več od perve dobe, da uzplamti ognjom živim, kada uraste materino 53 zlato. Vsuda jeka ječi, kuda hodi lagahnim korakom. Kano Orfej sbira braiju svoju, koji novi duh proderma, jer na pir se spravlja slavski. Mlado čedo, hrabra mladež, seda starost, vse se diže po dalekoj domovini, vsaki peva k svanutju zlatorujne zore, da se sliši urnebes u vse četiri strane sveta, da pobegnu divje zveri, od kuda su došle. 54 ZVEZDICA IX. Gani se ! komur je mar zahvale prihodniga vnuka Gani se! kogar je sram zasmehovanja rodu; Ako holi vas ošabnih besed ostrupeno želo, Vam če slavenskc kervi v sercu pretaka se žar, S umom orožite se, ne bojte sc znoja na čelu. K o s e s k i - V e s el. Minulost naša mutna več za nami leži, širo¬ ko polje turobnoga pogleda bi več ostavila gu- sta megla, užasna tema, koja nam nedopusti rodjenoga viditi brata, da mu u potrebi po¬ hitimo na pomoč. Jasna zvezda, predhod¬ nica srečne bodočnosti roda slavjanskoga po- viri bliskajočim okom u merklu noč; več i ona blediti počne jer sc bliža zlatoustna rojna zora, koja o svojemu krilu donese šilu božju semenah i žlahtnih cvetlicah, da je raztrosi po slavjanskoj ledini. Vestnik Slave hitrimi krilami proleti Slaviu ravnu, da ga čuje se- 55 ver, iztok, jug i zapad, s veselim uzklikom: uzajemnost! svoboda! da se ori urne- bes povsuda, kojemu odgovarja jeka od Bal¬ kana, od Urala, od visokih Tatrah.- Kto me zove iz sna glubokoga? Klo me nz- nemiruje u sladkom, dolgotrajnom spanju? — Slava, Slava, mati tvoja, boginja zemeljskoga raja vabi sinke svoje na svečanost slavnu, pelje detcu svoju na široko pozorišče zgo¬ dovine europejske, koja se s tobom doveršuje. Grecia prosvetjena, Rim gerleči celi svet, Spanjolska mehkužna, Francia lehkodušna, Angelia sebična, Teutomia ohola doveršiše zadaču svoju, slava jim zahadja za gore za- padne. Večer vaše slave dojde, noč se bliža temna; povestnica sudi vaša dela, čine blage, dobre, človečanske — čine zlobne, vragolič- ne. Vrata budučnosti su vam z a- t v o r e n a. Gusle nam zagude, trublja nam zatrubi na mejdan junački da si pridobimo buduč- 56 nost veselu budi oružjem duševnim, budi oružjem železnim. Ustanite bratri mili! po prostranoj Slavii. Na delo , k poslovanju! Nemojte se plašiti muke i truda težkoga, kada vam nada sladka muževne polni grudi, kada nam zelenika vsaka krasnim procvesti obetje cvetjem. Unuci stoperv vaši budu uži¬ vati sreču, koju jim je marljivost i odvažnost vaša pripravila bila: vas pak čeka slava do sada nevidjena i zahvale potomkah, koji budu vašemu truhlomu telesu u livadah cve- tečih postiljati, da si u sreč noj domovini, medju zarodom srečnim od kervave muke odpočine. Mladežu mila! skokom skoči na noge lagahne, ter pohiti napolje široko, ako slova rugajuča sovražnih susedah tebi gorku bol zadadu. Hvataj oružje oštru iz oružnice bistroga uma, oboružaj duh svoj mladi, po¬ kaži činom, da ti u serdcu plamti živi ogenj domoljubja sladkoga, da ti preteka kerv slav- janska , nepokvarjena, naravska žile tvoje, s kojom možeš oprati sramotu roda svojega, u kojoj bi zaerdela tekom vekovah minulih. Kaži ozbiljnim činom, da hočeš vsaku dobu, vsaki mig svojega življenja rodu svojemu aldovati, da se tim prie izrobrazi, da ze mu priskerbi dostojno njegove veličine mesto u versti slav- nih po povestnici narodah. Neka uma svit kod nas zasije, koj če siaset nježnih ruži- cali probuditi iz krila majke zemlje. Mladiči vi, koji imate krasnu nalogu boriti sc oruž- jcm duševnim za blagor domovine, pohadjajte rado slavjanske Atene, koje smelno glavu dižu zlatom obvezano nad Veltavoj bistroj; tamo je utočišče starodavno domačih Vilah umetnicah, kada bisu u ostaloj zemlji sirote prognane u pustinje neplodne. Tamo več na¬ nose bčele češke kupe meda sladkoga iz do¬ mačih perivojah, iz cvetlicah raznobojnih u vseh stranah sveta. Cto je dobro, krasno, istinito tamo se čuva, tamo se hrani uma cvetje, vočje dozorelo, zelene mladike budu- i 58 čnosti slavne tamo kliju. Sloga seje, sloga pleje pšenica, sloga kiti, sloga (liči Cesku lepo: ruke svoje širi vse do Volge, do Dona¬ ve, barjak nosi u zaje m no st, radoljubje trub- ljom (rubi, u bubenj udara, vojsku vodi Slava mati. Menjaj misli, čuti svoje, Jugoslavio! sa severom. Kada dozori zemlja tvoja plo¬ dom novim, hoče slavna Češka, bistra Poljska i tvoje sadunosnike posetjati, da sc presade uzajemno raznobojni plodovi u posestrimske zemlje. Pružaj ruku svoju slavsku, bratjo mila na Donavi! bratom z one strani viso- činali tatranskih , da se vodi kolo na iztoku Europe slavno, da doveršiš zadacu ogromnu, da vse čine tvoje zlatim zabilježi povestnica perom u knjiga vekovite slave. Solnce sloge kada svene, onda de prestati ljuta borba medju bratji srodnoj, koja vse uništi, čto bi rodu milo, drago, sveto, onda se nece više zem¬ lja naša škropiti kervcom bratskom, onda de pšenica belica biti onoga, koj ju seje. Polje 59 tvoje de tebi uzroditi, tvoja budu bela sta- da, samo za te de rasti vince rujno, ti bo¬ deš imal dom i domovino svojo. — Ternje i koprive krijo sada rodovito polje; eto ti dakle, mili brajko! pozorišda radinosti tvoje, eto ti posla premda težkoga, kojega ti sladi slava! Pozori se, mladino bistra i starost seda, da se pospeši slava Slave, da nas najde n svečanskoj odeci, kode snažne, pol¬ jane pripravne za novo seme, kada pogleda žarkim okom pervo sobice izza obzorja iz- točnoga. Vsaki radi za vse, vsi za jednoga, da ncde biti nehajnika, kada dojde Slava mati o pohode , kada de vsaki pred njenim okom majcinim plodove orna i rokah svojih razkriti. 60 ZVEZDICA X. Majke Slave o narode slavni! Jesi 1’slavan, daj sada pokaži! Hitrom nogoin umietnost Boginja Vas je svijet okružila veCc, Vas joj svijet slavolirame zidje; A sad eto ’e na krajini slavskoj ! Vila ostrožinska, Duh vremena silnom rukom kuca na vra- tali zlatih domovine naše. Tergnimo se jeda- red iz sna glubokoga, latimo se vsom šilom ozbiljno i junački posla, hočemo, da nas drugi narodi štuju, koji več od davna hode po ši- rokom zgodovine pozorišču. Od potrebe jest, da svoj om cestom koračimo, ako zadaču dopolniti volimo. Do sada bismo od drugih narodah vse ono uzimali, čto bi nam na po- gibeli a ne ono, čto bi nam na pomoč da bi se tim prie izbavili bili tudjega, nesramnoga jarma. Silno dolgo več prosjači detca slav- 61 janska kod tudjih učilnah, silno dolgo se zadovolji s drobtinjicami, koje joj tudja ma- duhina ruka mesto cverstoga hlebca milostivo deliti blagovoli, da joj um otrova, j er bo cvetja slavskoga u vencu n e ima. Daleko stranputice nas dovede tudja brižlji- vost. Mladini slavskoj obljubiše mudrice Strane, koje si s Vilami našimi nijesu pose- s trim e; po suhih hvojah tudjih stromovah tražila bi divji mad, koj u domecoj košnici pogubi ne jaku mladež da nepozna svoje do¬ movine. Zahman napinja slabe žile, da k nebu uzdigne vitke veje slavskih lipah, zahman se trudi,£da dostigne Parnas slavski, jer ga traži u sovražnoj tudjini, no buduč da cilja ne dostigne odustane od težkoga posla i se baci smertonosnom [nehajstvu u naručaje. Tako propadnc slava roda, Slave slava u ponore groznih tminah, iz kojih ju tek Bo¬ ginja sama izbavi, koja poleti modnim duhom da oslabelomu svoju pruža ruku.] Sledi rode 62 — mili spasiteljicu božanska, poleti s njom u nebesne višine, da možeš široko viditi mor¬ je, po kojom brode znanstva barke hitro- plovske, gde korunle slavske Vile mudrice, gde se iz daleka slavski barjak vije u la- galinoj sapici, da pohiti za inimi narodi, koji več od davna brode po otom mirno m morju. Naša najglavnija briga neka bude, da nam se jezik izuri u s m i s 1 u u zaje m n osti s la venske: da se tersimo tako pisati i govoriti, kako to zahteva sloga slavjanska, da postanu umotvori naši obče dobro vsili Slavjanali. Trudimo se vsom snagoin mla- dom, neoborivom, da se razna narečja i razrečja sliju u j e d e u jedini književni jezik a ne da na polovici puta odustane. mo od naloge plemenite, kada bi se sa čveterimi narečji več zadovoljili. Nije n e mo¬ goča ona proinisel najrevniih vlastimilah, jer ima u vsili Stranah daleke Slavie zastupni- kah svojih, bila to Češka mudra, bila Poljska G3 hrabra, bila Ruska vsemoguča, bila Iliria raz¬ drobljena. Od sloge slovstvene odvisi snaga i nečuvena slava toli ogromnoga naroda. Cu- dapolni proizvodi naravskoga uma nam se pod uvetom uzajemnosti obetaju; prava sloga slovstvena če razcepljene grane naroda našega čudnovito jačili. Umetnici, materina diko! požurite se steci slavu nevidjenu; ostavite zapadne ig¬ račke , jer svet zapadni u mertvilu čarni. Napajajte dušice uvehle rosicoin j u t r a j n o m mudrice domače, u odoru oblačite doma- ču, slavohrame svoje svojimi kitite venci, da mati naša u slici detce svoje vidi sliku svoju. — Pesničtvo slavjansko naliči žubo- ru bistroga potočiča, koj se po cvetečih li¬ vadah i travnikih zelenih vije; pesničtvo naše naše naliči pohlebnoj slavulj ptici, koja svoje nježne zalostinke serdcu toliko mile u hlad- noj dubravi prepeva. Idi pobre! po širokom svetu a najti češ kod serbske bratje pesmi- 64 cah bezbroja, koje slave naše Kraljeviče, Obilice ili blage glase ljubavi i rodoljubja sladkoga. Idi tražit k poljskoj českoj, ruskoj bratji a najti češ ono isto teženje za nekak- vim tajnim ciljem, koje se nemože izustiti no samo čutiti, buduč da je taj govor samo rodoljubnomu, slavjanskomu serdcu razum¬ ljiv. Ves učen svet, kojega jednostranost ne veže, svoj sud izusti, da osim stare Gre- cie u svojem slepom Omiru čitava Europa neima umotvorah sličnih pesničkim proizvo¬ dom slavjanskim izvirajučim iz duha naroda. Mudroslovje naše ima božanstvenu na¬ logu, da sjedini stare predkristjanske žile s žilami pokerstjanskimi, koje zagaziše u go- leme zapletke, tako da jedne traže po stran- puticah vsebožnih Boga u stvorih njegovih; druge opet niječu opet vsako bistvo pervo- bitno. Jednim izpolne celo žitje prazdne sen- Jarie, dočim druge gerda sebičnost zamamlja. — Ti, moj rode! imaš posrediti medju minu- 65 iostju i sadašnjostju, da proiznikne iz korena obadviuh bududnost preblaga. Duha tvojega mod prirodjena jošde jest pervobitna; nijesi je upotrebil u ludoriah ničtetnih, nijesi je pogazil u oholosti glupoj. Oversto stoji kano klisura mladežu mila! u zapadnoj burji, da te neprevari tašto zlato, da ne smatraš me¬ sečine za solnčane žare, da ne misliš večer- nieu predhodnicu bela dneva. Radi, delaj, kovaj rude znanja, neka se ti čelo znoji; pozdni unuci tvoji budu suditi dela tvoja, po- vestnica stroga, koja malinah neodpušda, de vse čine tvoje železnim peroni zabilježiti u knjigu slave- ili sramotepolnu. 5 66 ZVEZDICA XI. Čedna kčerko majci Slavi reci: Tvoje majko! sledila sam trage. O g n j. UtiešenoviC O milina krasne zadace kceri slavjanskih. Kto ne uvaži, koliko treba ceniti naš krasni spol pri našem narodnom teženju ? Koliko uslugah možejo prave domorodkinje pružati tužnoj oteevini našoj! Ja nedem iz puta za¬ gaziti, ako kažem, da se uspeli njiliovoga krotkoga i serdcu toliko miloga poslovanja sa vsimi mužkimi deli uzporediti može. Bla¬ gor dakle vam, domorodkinje mile! koje sli¬ šite glas matke naše obče i ga poslušate; povestnica slavenska de imena vaša zlatnini peresom zabilježiti u knjigu večite uspomene. Vam jest izručen nadepolni sad prave Ijuba- vi, vi imate u mlade grudi detce svoje njež- nu čut sladkoga rodoljubja usaditi, vi imate 67 mladimi našu, krasni cvet slavjanske zemlje, bistriti i hrabriti za buduče delovanje na širo- kom kod nas skoro povse pustom polju slav- janstva, koje nove sile, mlade modi za tu novu, mladu dobo zahteva. Sreda ili nesreča domovi¬ ne i vas zajedno stiže, krasoticemile ! Prosimo vas dakle u ime matke veličastne, nemojte svojih silah nam prikratjevati, jer da ne o- slabimo nam je pomoči od vseh strani od po¬ trebe. — Jedini pogled iz očiuh domorodne deve, jedina reč iz usti žene slavjanske može razplamtiti vsako mužko serdce k junačtvu, hrabrosti, neutrudljivomu delovanju, buduč da su vse njihove misli i čuti nekakvim taj¬ nim vezilom s našimi živo skopčane. Deve domorodne nas vode kako angjeli iz temnoga ponora, one nas obsevaju neizrekljivom ča¬ rom božanstvene miline i nam pružaju sladku nagradu vsih truilovah naših. Neka dakle več mladi naraštaj u krilu matke svoje upije duh i život slavski, da se joj nebude borit s tud- 5 68 jinskimi predsudi, koji napredovanje naroda našega samo zaderžuju, čto jest nasledek nemile osude naše, koja nas baci u madu- hino krilo, da nijesmo uzrastli n cvetedem miloduha polnom perivoju svoje narodnosti. Žene naše imaju krasnu nalogu, da domo¬ vini pleme verstnih i vrednih sinovah rode i uzgoje u vsem, čto se tiče ljubavi do zemlje svoje, do s zemljam skopčanoga naroda ; one imaju u serdca detčice svoje plodonosno seme usaditi k buducemu poslovanju i tako premilenoj domovini največe službe činiti. Uznešenc domorodkinje jesu kako proroci naroda svojega, koje u domače kolo sabiraju zveste bratre i zale sestrice u slavni sbor rodoljubja, da se preporodi detca izrodjena; one vabe čelu svoju domovinu, stupi u krug slavjanstva i razdihaju u narod blage misli uzvišene; one se pišu u zgodovinu i naroda serdce, jer se terse pospešiti otečestva bla¬ gor. — Gojite dakle sestrice mile! cut do- 69 morodnu u njedrah svojih, sadite ju nepre¬ stano u serdca vitke detce svoje, da nam živim plamom o z p lam ti domovina prostrana od sinje Jadre vse do morja beloga, a ži- votvorni žar hoče prosipati neizmerne plo¬ dove po prelepoj zemlji slavne tada detce matke starodavne. Nemojmo misliti, da do sada neima takvih ženali u domorodnom ko¬ lu ! Nije hvala Bogu ! narodnost naša pov- suda na tako slabih nogah, da bi si poniže- nim vratom morali priateljicah prosjačiti. Ima- demo iskrenih domorodkinjah, koje narodnost svoju ljube više nego modu, više nego ohole senjarie glupih glavah prazdnih. Neču da je napominjam poimence u podunavskih pokraji¬ nah ove i one strani, jer podobro znadem, da one jošče žive i vsejednako brižljive za našu reč, ne traže hvale naše : — hoču samo da omenim jednu domorodkinju iz gomili Stra¬ nah, gde su žalibože! redkije i jer ju nam nemila smeri prerano pokosila bila. Dopustite 70 anda, da svoj maleni, pohlebni cvet položim na gomila mlade naše Lavo slave Kers¬ nikove, koja u 17. godinici starosti svoje leta 1850 nas ostavi u Ljubljani, gdč s njež- nimi slavjanskimi pesmicami tolikokrati raz¬ veseli i razplamti družbu domaču. Sada si ona odpočine u niaterinom krilu, gdeno ne¬ prestano gleda u majčino oko, da se nasiti božanstvene krasote. Moje, kčerko ! sledila si trage, joj kaže matka Slava i se milo smeje rožnatimi ustami: mi pak žalostni za njom gorke ronimo solze. Tvoja uspomena mila sestrico! jošče vsejednako živi i živela bode, dok preteka kerv slavjanska naše žile, dok nam kuca zdravo serdce. Neima rod naš bogatstva, neima blaga, da ti postavi velikansku nadgroblje, koje vreme razdrobiti može; no postaviti ti hočemo spomenik u persah sestricah milih, koje nas budu, tebe nasledovaje, naduševale k delu, slogi, hra¬ brosti. Slavulj ptica če nad rovom tvojim pre- 71 pevati svoje žalostnike na granah dolgolasne verbe, rožice krasno dišeče se budu razcve- tale nad tobom, da od njih bčelice u vse cetiri strane sveta domorodni med ra z n ose. Lehka ti bila zemljica domača! Kčeri naše matke! Izaberite si same sre¬ čo ili nesrečo, slavno ospomenn ili tožno zaboravljenost. Uzmite ogledalo sjajno. pak se ugledajte o njem, jesteli potorice, koje svoje čedo otrovate tudjim mlekom ili joj davate brano spasonosno o korist naše obče sreče. Dajte da se o jedno kolo ohvati vsako nmžko i žensko čedo našega kolena, da nam bode »lika i slava pred Bogom i celim svetom. m> o m 72 ZVEZDICA XII. O patria salve lingua, quam suam fecit Nec humilis unquam, nec superba potestas, Quam non subactis civibus dedit victor , Nec adulteravit inquilina contages ; Sed casta, sed pudica, sed tui juriš, Dilecta priscae fortidutinis proles. Hugo Grotius. Budi mi pozdravljen mili jezik materins¬ ki ! Budi po zasluženju uvek cenjen i štovan kano dar božji kojega valja hraniti i braniti, čuvati i krasiti, kako to zahteva napredujoča sila naroda slavjanskoga. U materinskom je¬ ziku smo pervo prizivali nježna imena: „mat- ka i otec“; u materinskom prelepont govoru smo prepevali nježne pesmice mladosti ne- vine Bogu na slavu a sebi u radost i rajsku razkošu: u materinskom jeziku nas, malene otročiče, uljuljahu u sladke senjarie; u ma¬ terinskom jeziku sboreči smo odrastli kako 73 jedina nada slavske majke. Lukavština i inud- r o vari j a kriva nas dovedu pozdnie lamo, da počnemo zaboravljati srecnu dobu mladih le¬ tali, da se ne setjamo više majke i otca, da ostavimo vruce čuti veselo kucajučega serd- ca, da se stidimo slavjanskoga imena, slav- janskoga jezika krasnoga, bogatega. Oto pak dobili smo za nagrada tolike nevere? Toliko nesramnega izdajstva ? lzgubismo naravno kretanje, kojim se Slavjani dičiti mogu, u- stupismo mesto tužnomu nehajstvu za vse, čto bi dobro, krasno, istinito: serdce nam okuže tudje strasti, um nam otrova tudje znanje. Mesto matke ljubeznive dobismo ne- miloserdno maduhu, mesto brižljivoga otca stranoga otčuha, koj se samo za s v o j u detcn stara, kojoj smo mi pokorni sluge po¬ nižani i guljeni, da se laglje lakomnost na¬ siti. Daleko iz pravega puta zagazismo, mila bratjo! treba dakle da se jedilom probudimo iz sna težkega, da štejemo sami sebe, ako 74 hočemo, da nas drugi štuju, da se sami ne- zametjujemo, ako nečemo da nas drugi ne- zametjuju. Jezik naš slavjanski jest silni dar boginje, koj se hude razcvetati nalik mlade lipe, koja u najlepšoj leta dobi sladkim me¬ dom napaja bčelice marljive, koja sa svojim rajskim mirisom oživljuje putnika trudnoga. Jezik naš ogromni bogato urešen jest znak tisučletnoga žit ja . on je biljega sobstveno- ga stvorenja, on naliči rnladoj zori pervoga dneva iz vsemogočnosti proničučega sveta. Radost i veselje, tuge i brige preddčdovi naši medju soboni menjahu u ovom jeziku, sreča i nesreča, zgode i nezgode biahu sve- •.. - ; ' r '