Na grobu Davorina Trstenjaka. Slovenska deputacija, ki ]e zastopala UJU poverjeništvo Ljubljana, je dospela v nedeljo 13. februarja v Zagreb in odšla takoj po prihodu na Trstenjakov dom, da izrazi rod'bini sožalje v imenu organizacije. Dobia, ljubeznjiva starka nas je sprejela in vedla v mali salon, kjer nam je T>redstaviia sina in hčerko. Pokazala je na divan, kjer je zadnje dni slonel pokojni Davorin, ko vsled težke naduhe ni mogel več ležati. Pravila nam je, kako je umiral strt na telesu, a čvrst na duhu in pri polni zavesti. Dosleden svojemu življenju je odredil, da se ga pokoplie brez duhovnika, brez zvonenia. Niti rok mu niso smeli skleniti, češ da hoče biti tudi v smrti prost in svoboden človek. Blaga gospa je opetovano povdarjala, da ji je v globoki žalosti edina tolažba, ko vidi, kako je bil pokojni mož spoštovan, ko prejema Izraze sožalja iz vseh pokrajin. Po zagrebškem običaju so imeli pokojnika prvl dan doma, potem so ga pa odpeljali v mrtvašnico na Mirogoj. Pred mrtvašnico. Ob 4. uri popoldne je bil pogreb. Ko smo dospeli na Mirogoj je že poinila večtisočglava množica obširni prostor pred mrtvašnico. Tu smo se pozdravili s tovariši iz Beograda in iz Zagreba. V imenu centralnega UJU so bili navzoči: podpredsednik glavnega odbora Milau N. P op o v i č , urednika Mihajlo M. S t a n o jevič in Milutin Stankovič ter Diniitrije I. S o k o 1 o v i č. Bilo je tu učiteljstvo zagrebških ljudskih šol. profesorji srednjih in visokih šol, dijaštvo, zastopniki kulturnih društev in korporacij. V imenu udruženja srbskih književnikov je bil navzoč g. Joca Jovanovič, bivši naš poslanik v Londonu, sedaj narodni poslanik. Paverjeništvo prosvete je zastopal g. nadzornik Bosauac, opazili smo bivša ministra g. Tugomira Alaup oviča in Kovačeviča, vseučiliška profesorja dr. T u č a n a in dr. 11 e š i č a. Govori pred nirtvasnfco. V imenu hrvatskega učiteljstva je sla- vil pokojuika g. S k a v i e, podpredsednik »Saveza hrvatskih učiteljs k i h društava«. ki je med drugini izvajal: »U djelima svojim namijenjenim nama, narodu i njegovoj inladeži, koja se pred nama nižu u nepreglednom redu, svojom je živom i skladnom riječi propovijedao slobodu i putio nas kako treba več onome sitnom djefetu, što k nama prilazi u početnoi narodnoj školi davati prilike, da se slabadno razvija, jer če samo time od njega posLiti jaik i slobodan <Man zajednice narodne, jer če sarno po takvoj na suncu slobode odnjihanoj mladeži ostati na našoj rodjenoj grudi naroU jak. koji če mrziti ropstvo i ljubiti zlatnu slobodu. Uzgojiti čovjeka borca, koji če oko sebe ši?iti blago svijetlo i po vlastitoj svojoj snazi smiono koracati prema vedrim proplancima slobode i mišJjenju i radu. bijaše mu zadatak postavljen od onog dana. kada je po prvi puta spoznao veliku vrijednost prosvjetiteljskoga rada po buduču sreču i snagu naroda. Tako nas je Uavorin vodio i putio snažnom riječju svojom preko 40 godina i svakom tko ga je jedanput čuo više ga nije zaboravljao i željno ga tražee polazio s njime k onoj Ijepšoj i boljoj strani života, gdje se sabiru svi oni. koji iz čiste i nesebične ljubavi rade oko napretka narodnog. Štujuči duboko vrijednu uspomenu njegovu sabrali smo se s različitih strana slobodne i ujedinjene otačbine na.še, da izvTŠimo poslednju dužnost svoju i da niu toplo zahvalimo za djela, kojima nas je krijepio i vodio u radu narodnorn, a za koja nije primio nikada zaslužene plače. No on je nije ni tražio, jer je radio u čvrstoj vjeri, da priprema budučim pokoljenjima ljepše i toplije mjesto na rodjenoj grudi. I za taj veliki trud primio je samo u srcu svome naplatu u onome času, kad je vidjo pred sobom svoj narod oslobodjen i ujedinjen. Davna i goruča njegova želja, da nadje u bratskom kolu okin>ljeno narodno učiteljstvo iz sviju naših krajeva ispunila mu se, premda nije mogao više da medju braču dodje i da iskaže preveliku radost, koja mu je poradi toga ovladala velikom dušom i nada sve pieinenitim srcem čistog narodnog čovjeka. Prcdajuči njegovo u boli i trudu izrnučeno tijelo matcri zemiji, najbolje čemo se odužiti svijetloj uspomeni njegovoj, podjemo li u našem radu onim pravcem, kojima nas je oduvijek vodio i podignemo H u duhu svome po primjeru njegovom ideju narodnog jedinstva. I kad trudeči se na tom djelu stlgnemo cilju i budemo zaista jedno, kad posvenia razgradimo ono, što je močna tudjinska ruka medju nama posagradila u namjeri da nas rastavi i otudjl, znat čemo pravo, kolika je Ijubav prema nama i našem narodu u njegovu zlatnu srcu buktjela i njegovi radovi sjat ee narn kao alemov brušeni upravo apostolskom vjerom u sreču i snagu osnovanu na slobodi i sabiranju sviju narodnih sila oko jednog opčeg cilja. U ime »Hrvatskog pedago<Skog knjižcvnog zbora« i u lme uredniistva naučno pedagoške smotre »Napretka«, za koje je radeei decenije utrošio znatan dio svoje /ivotne snage, hvalim mu ovdje najtoplije iznoseči ujedno zabrinntost našu poradi toga, što nemamo dar>as nikoga tko bi ga u radu osobita značenja i cijene mogao da naknadi. Za velike darove duha njegova neka mu je topiia hvala, a časnoj uspomeni njegovoj vječna slava. Slava Davorinu Trstenjaku!« V imenu osrednjega UJU v Beog r a d u je gcvoril urednik »Narodne Prosvete«g. Milutin S t a n k o v i č. V vznesenem svojem govoru je povdarjal zlasti dve temeljni ideji delovanja Davorina Trstenjaka* jugoslovenstvo In slobodno niisel. Povdarjal je veliko spošfovanje in ljubav, ki jo je užival Uavorin Trstenjak v srbskem učiteljstvu, naglašujoč potrebo, da vse jugoslovensko učiteljstvo hodi po stopinjah velikega pakojjiika. ki je poklonil vse svoje mišljenje in življenje jugoslovenskemu narodu in odpojil cele generacije za svoboano človeka dostojno živlienje. V imenu svobodnih intelektualcev je govoril g. Dušan Bogunovič: »Nije ipuk slučaj da baš ja, koji sam zanesen idejom sokolstva, držim oprosnu riječ u ime grupe slobodnih intelektualaca. Kažern, nije ptiki slučaj, jer ima najvjerovatnija mogučnost da izmedju te dvije misli treba da postoji uska veza osječaja i rada. Ja osjecam potrebu moje sokolske savjesti i uvjerenja da ti kažem: Ti nisi bio zvanični bratvelikesokolske zajednice, ali radom. životom, naziranjern na svijet, život, diuštvo i narod, ti si bio veči i idealniji brat ncgo mnogi i mnogi kroz knjige provedeni brat. I tvoja duša kada dodje u sjedinjavanje duša dobrih, tvoja duša sijrurno je našla mjesto u dušama tolikih i tolikih sinova roda našega, tolikih sinova sokolske zajednice, tvoja duša bit če najsvetlija inedju najsvetlijima. Dobri i pušteni starčetk učitelju, druže i brate neka ti je hvala i slava, jer za tebe vrijede pjesnikove riječi: Blago onom tko do vijeka živi. Imao je i zašto raditi.« V imenu slovenskega učiteljstva, organiziranega v UJU, poverjeništvu Ljubijana. je povizel besedo tov. ravnatelj Anion On u s : »Davorin Trstenjak! Rodom Slovenec odšel si kot nekdaj Stanko Vraz iz svoje ožje domovine med bratske hrvatske tovariše. da tako v dejanju dokažeš ono veliko misel. ki si jo nosii vso dolgo dobo svojega življenja v plemeniti svojl duši. A Tebi je bii ta delokrog premajhen. Tvoj pogled je bil obrnjen še dalje proti jugu. V svoj objem, na svoje vroče jugoslovensko srce hotel si prižeti tudi brate Srbc Bil si prvi nied prvirni, najboljsi med dobiimi. najbolj goreč med gorečimi, ki si snoval že takrat v dobi suženstva in spon naše narodno in stanovsko udruženje, ki ga imanio danes in se ga oklepamo z vso narodno dušo, s polno stanovsko zavestjo. Dospel si na večer svojega življenja na goro, odkoder si gledal v ožarjenem svitu uresničeno mogočno misel. ki sl za njo gorel, ki si za njo trpel, ki si za njo bil kruto preganjan. Tu ob Tvoji krsti Ti zagotavljam v imenu Udmženja jugoslovenskega učiteljr.tva. povcrjeništva Ljubljana, da hočemo hoditi po poti.i, ki si nam jih začrtal. Ravnati se hočenio po pesnikovih besedah: »Zato pomnik mu postavimo tak, da slehern skuša nm biti enak.« Počivaj sladko! Bodi Ti zemljica lahka! Večnaja Ti pamjat! Nato je zapel učileijski pevski zbor pretresujočo žalcstinko, množica se je pa formirala v žalni izprevod, ki je spremljal blagega pokojnika na poslednji potl do hladnega groba. Pri grobu. Pri grobu je govoril prvi v imenu hrvatske narodne cerkve g. Božo M i 1 o š e v i č: »U ime grupe narodnili svečenika pristupam 'preda te. o kito sabranih Davorinovih štovatelja, i hoču da ti naglasim otkrivenje triju tajna kod danažnjeg oproštaja s pokojnikom. Prva je tajna u natpisu smrti. Trl su več puna dana, da je pukao glas po gradu: Davorina Trstenjaka nema više medju živima. To niogu da kaže samo živi mrtvaci. Davorin Trstenjak nije umro. On Je živ. Živ životom svoje lijepe »Etike«, x Biblije u svijetln znanosti« i životom »Uzgoja čovjeka borca«. Natpis smrti ima da zamijeni natpis života. Žive Davorin u djačkim srcima, •?ive u duši plejade narodnih učitelja: žive i nikada ne umire u svim oslobodjenim grudima. Sabrana kito! Nadgrobni zbore! \ Jpamtimo i znajmo, Davorina Trstenjaka nije pogodila smrt prekidom ovoga života. Smrt je Davorinu neumrliku donijela potvrdjenje života a nama svima dokaz, kako zbilja čovjek pravednik ne može da umre. Druga tajna. Sve novine i sve osmrtnice javljaju Zagrebu i svim našim krajev.ma da če sprovod velikog pokojniKa bjti danas u 4. sata po podne. Dozvoli o slobodni zbore da brisem riječ sprovod. Ovo nije nikakav sprovod. Žalobna je povorka pretvorena u sjajan triumf Da, gospodo. u triumf slobodne misli. u triumr čistoga srca, u velebni iskaz religije čov- jeka, tih triju i pog-lavitih ideaiu u grob puloženoga. Natpis sprovod neka iščezne pred nutpisom: kruna, triumf i siava živom Duiiu Uavorina Veiikana. 1'reča je tajna u žeiji, u čvrstoj odiuci Neprežaijenoga: bez svečcnika. Uvažite prisutni ovdje jednu interpretaciju. Jest, Uavorin je aanas oapračen do svog pocivaiišta bez svečenika službene ci\kve bilo koje koniesije. Aii zato nije izostala čitava legija sabranih svečenika; — sioboanih misiioca, svečenika — nosilaca nepropadljive vjere u Davorinova čovjeka. Ovi naokolo, giedajte i vidite, koliko je slobouni.i sveCenika ispratilo do grobnog počinka svoga Veiikog Meštra i pugiavicu sveceničkoga. Kod otKrivenja ovili natpisa pada rnl na um natpis nad fuškinovirn groboin što ga je bernijen Jakovljevič M. živim stihovima urezao: On nije umro, On je živ. Ruža je siomljena, aii cvate i miriše daIje. Harfa je popucala, aii akurdi zvuče i daije. Zrtvenik je oboren, ali vatra svejecinako bukti i gi ije naokolo. 1 ništa drugo osirn dvije riječi kao nadopunjak. braco i prijateiji, ne zaboravimo niJ_ada na ovu biagoslovijenu zemiju novog Davorinova stana. Tu zemlju nije biagoslovha skropijena vodica crKvenog sluzbenika, nego je ona blagosiovljena l posvečena kostima neunirloga. (Jvakovfin blagosiovom biagoslovljena, kianjam ti se 0 hiadna rako. Ljubirn te, posvečena zemijo. Klanjam ti se sveti praše. A neumrlonm i na vijeke živom Davorinu neka je vječna Slava!« Potetn je pristopil h grobu tajnik »Saveza hrv. učit. društava« g. T u n k 1 ln poveličeval delovaaje pokojnega Uavorina Trstenjaka in njegove zasluge za jugoslovensko učiteljstvo. V inienu dalmatinskega učiteljstva je govoril učitelj g. Nikola M a n o j !o v i č: »Ti si pregao. — reče g. Manojlovič — da probudiš duhove, da ukažeš na siatke osječaje slobode in ponosa čovjakovog, na sramotau položaj roba, na pravo nezavisnosti i slobodne misli, da osvetiš i uzgojis novo slobodno učiteljstvo, da ga osloboaiš i otmcš ispoti jarma mraCnog klerikalizma i sramotne službe neprijateljskoj vlasti, da razbiješ srednjcvjekovnc mračne lance, koji su našu školu i nasu prosvjetu okivali, i da izvojštiš pravo slobodnoj školi, slobodnoj prosvjeti i slobounoj misli. Za to si ti neumorno radio, zato si pisao mnogobrojna djela svoja. Ja kao | sin Dalmacije, kao delegat dalmatinskog učiteljstva, s ponosom dolazim. ka ti kažem pred groboni tvojim, sjeni tvojoj, na ovom tihom Mirogoju pred ovim veličasrvenim arkadama. počivalištem velikih sinova Hrvatske i velikih pobornika narodnog jedinstva: učitelju. veliki vodjo naš. i veliki jugoslavenski borče, rad je tvoj kod nas uspeo, cilj je postignut: dalmatinsko učiteljstvo samo je jugoslavensko učiteljstvo. Sa sivih zala plavoga Jadrana, iz zemlje one tvrde i kršne i mučne, iz zemlje kamena i sunca, ja ti nosim posljedni pozdrav sinova njenih, učenika Tvojih. i riječ i vjeru tvrdu kao kamen naš, zagrejanu uvei enjem i dušom vrelom kao sunce naše, da čemo ostati vjerni učenici tvoji i da smalaksati ne čemo do potpune pobjede i jugoslavenske misli i slobodne škole. Opraštajuči se s tobom na grobu tvome, mi sc razilazimo sa tvrdom namenom, da čemo borbu koju si ti poveo i koju si nas naučio povesti u odlučnom stavu do potpune pobjede njene, 1 s jednim utješenjem. da je ideja i na&. na putu sigurne, neumitne pobjede i da »seme tvoje uginuti neče, želje tvoje puste ostat nečc, borba tvoja zaman biti neče, trudi tvoji dat če plod i cveče«. Slava ti, | vječni pokoj i vječna uspomena veliki i j mili pokojniče naš.« V imcnu bosanskega učiteljstva ]e še govoril muslim učitelj g. S a 1 i h L j u b i n č i č. Pevski zbor je zapel žalostinko, nato smo pa izročili ljubega pokojnika materi zemlji.