«jadra
17. oktobra je dan tuuceničke i herojske smrti Vladimira Gorta-na. — Emigranti su dužni polastiti uspomenu Gortana i njegovih drugova!
'^sii mr
z_ S w B
četiri godine krvavi je tribunal u Puli osudio Vladimira Gortana na smrt. Njegovi drugovi Baćac Viktor, Ladavac Vjekoslav i Dušan i Gortan Zivko osudjeni su na tridesetgodišnju robiju.
GLASILO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH

EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE
VLADIMIR GORTAN
Danas nakon četiri godine svima nam je još u pameti tragičan i velik dogo-djaj. Dogodjaj, koji će buduća pokoljenja označiti kao najveći momenat naše historijske borbe za pravo naše jugoslavenske Istre, što se zbilo, mi svi znamo. Njegove, pojedinosti ovdje nisu ni tako važne. Buduća se pokoljenja ne će mnogo na njih obazirati, ali će lik Vladimira Gortana od dana do dana u budućnosti postajati sve sjajniji. Mučenička aureola heroja postat će veliki neoborivi spomenik svih stoljetnih patnja našeg istarskog čovjeka, svjetionik i putokaz budućim generacijama.
Vladimir Gortan i četiri njegova druga sa svojim tragičnim udesom obilježuju jednu epohu. Ne samo za uski naš istarski okvir, teritorij na kojem je naš čovjek, seljak — i Gortan i njegovi drugovi su seljačka djeca — kroz vi jekove stradao i bio proganjan. Daleko preko istarskih uskih med ja odjeknula je tragedija Gortana i njegovih drugova, ne samo u našem narodu. Cijelom civilizovanom svijetu bio je to znak da su se na malom prostoru sudarile dvijé oprečne ideje: ideja pravde, socijalne i narodne i ideja, zapravo sistem: sila, surova i barbarska, antičovječanska. U liku mučenika Gortana i žrtvi — trideset godina teške, fašističke robije — njegovih drugova našla je ta borba svoje tragične heroje, svoj udesni odraz.
U teškoj prošlosti našeg istarskog čovjeka. koja je zapravo njegova stoljetna borba za goli opstanak, za afirmaciju načela vitalnosti, opstanka na ro-djenoj, znojem i krvlju nakvašenoj grudi, naš je čovjek zadobivao teških udaraca, koje je vrijeme donosilo. Ali da se njegova želja za životom sukob-Ijuje sa silom, koja se htjela predstaviti svijetu pod lažnom krinkom pravde, sila koja je imala zastrašiti, utući u našem čovjeku u Istri njegov duh, njegovu želju za životom, za slobodom pod suncem, — bilo je nešto što je moralo prodrmati savjest, i izdignuti visoko nad obične dogodjaje jedno napeto stanje, koje proživljuje naš istarski čovjek. Na Gortanu i njegovim drugovima, a kasnije, manje još od godine dana, na bazovičkim žrtvama, jedan je sistem pokazao svijetu pravo lice i u isto vrijeme — žrtva Gortanova i njegovih drugova, kao i kasnijih naših mučenika bila je glasni opravdani protest. upozorenje svijetu.
Dogodjaji 1 stvari, koje se oko nas zbivaju bile one velike ili malene nji-kovu važnost i značenje odredjuje ideja koja je uz te dogodjaje vezana i interpretacija koja joj se daje. Po opsegu malen Gortanov je gest postao najveći protest Istre i njene slavenske i čovje-čanske misli, za koju je on tako časno podnio mučeničku smrt, a njegovi drugovi: Viktor Bać.ac, Vjekoslav Ladavac, Dušan Ladavac i 2ivko Gortan, primili na sebe osudu tridesetgodišnje robije.
Obnavljaju se obljetnice i što dalje svaka nas godina vremenski odalečuje od materijalne zbilje vezane^ uz dogodjaj. Ali u slučajevima obilježenim idejom za koju se polažu mladi životi, ideja sa svojom najdubljom nacionalnom i čovječanskom notom, postaj« u životu ljudi, naroda i skupina koji se bore za svoj opstanak, živom pokretnom silom koja nadahnjuje na ustrajnost, otpornost i koja u sebi sadržaje elemente sigurnog uspjeha.
VIJESTI IZ JULUSKE KRAJINE
NOVE KONFINACIJE
Trst. oktobra. V Dolini so koniinirall nekega Šajna in nekega Sancina. Posiaii so ju nekam v severno Italijo. Ta kcnfinacija je v zvezi z neko fašistovsko slavnostjo, ki se ie pred kratkim odigrala v Dolini. Po slavnosti so odšli udeleženci v razne gostilne in ne v builet Dopolavora kakor so želeli fašisti. Radi tega ie prišlo do spora med domačinu fanti in fašisti V tem sporu so celo karabinjeri zagovarjali domačine. Radi tega je bila kaze« razmeroma mila: dve kcnfinzciji...
OBSODBE RADI PREDVOJAŠKIH TEČAJEV
Trst, oktobra Samo pri sodniji v ilirski Bistrici je bilo 800 oseb kaznovanih z večjo denarno globo radi predvojaških tečajev- V neki vasi so obsodili vse občane na ukupno L 12.000, radi nepravilnega sekanja gozdov.
ARETACIJE RAD! SLOVENSKE PJESME
Trst oktobra. U Šmarju kod Kopra bila je u nedjelju običajna crkvena procesija- Jedna skupina djevojaka pi evala je u procesiji na slovenskom jeziku neke obične popijevke. Radi toga je bilo kasnije desetak osoba aretirano : odvedene u Kopar. Vlasti sada i u običnoj napožnoi pjesmi vide pro-tudržavni čin.
PROGON SLOVENSKE BESEDE Gorica, oktobra. V Gorici je oblastvo zaplenilo povest Alojzija Remca »Andrej Košuta«, katero je pravkar izdala založba »Sigma« v posebni knjižici.
NEZAPOSLENOST V TRSTU Trst. oktobta. V Trstu se nezaposlenim ki nimajo kruha, da b: se nasitili, odpirajo vrata ječe Ke: budstvo na deželi ne more niti Urice več zaslužiti in ker pritiska v raznih vaseh radi slabe letine glad, prihajajo ljudje v mesto, da si iščejo zaslužka. Ker pa je v Trstu samem najhujša beda in brezposelnost, je ves njih trud zaman. Fašisti in oblasti nočejo da bi se na zunaj opazili beda in lakota. Prefekt in kvestor se bojita tudi izgredov. Zato so priredili ponovno obsežne racije. V eni sami noči so aretirali 180 brezposelnih.
ARETACIJE 1NŽIN1RJEV
Trst, oktobia. Po Trstu se govori, da so aretirali vse inženirje pri tvrdki Ansaldo in da so morali demontirati vse npove na novih vojnih ladjah in jih nadomestiti z novimi. Tovarna Ansaldo je baje okupirana po vojaštvu.
ARETACIJE RADI SABOTAŽE
Trst, oktobra. Okni !č sep so aretirali veliko liudij radi sabotaže na vojni ladji »Cadorna«. Gcvori se o 400 osebah. Na ladji, ki se še dograjuje, so baje pokvarili turbine, ki so silno občutljive. S kakšnim uspehom, ni nam znano.
OBSODBE RADI TIHOTAPSTVA
G o r i ca, oktobra. Pred goriškim sodiščem so bili obsojeni radi tihotapljenja iz Jugoslavije Anton Čuk na eno leto in tri mesece ječe. Ivana Merlak na 220 lir denarne kazni, oproščena pa sta bila Ludovik Vončina, star 14 let, in Ana .Čuk, stara 14 let. zaradi mladoletmosti. Obtoženi so bili, da sd iz Jugoslavije tihotapili v Italijo živila v Godovič. Na denarno kazen 450 lir je bil obsojen Rudolf Jager, star 53 let iz Maribora: obtožen je bil, da je vtihotapil 250 g saharina Nadalje sta bila obsojena zaradi tihotapijema tobaka in saharina Vincenc Kolenc in Marta Mrak iz Jugoslavije na 2215.60 lir denarne kazni.
Ono što nais u slučaju Gortana naročito ispunjava najdubljom vjerom jest to da su i Gortan i njegovi drugovi seljački mladići, ljudi koji nisu poznavali patetiku i bučnost ideje do spoznanja koje drugi eventualno dolaze putem knjiga, studija. Kod Gortana i kod njegovih drugova je drugi slučaj. Oni su ideju za koju su tako okrutno kažnjeni, nosili u sebi, ona je bila dio njihova osjećanja, koja je s njima elementarno srasla, prožimala njihovo cijelo biće, njihov životni osjećaj. Time je najeklatantnije izbilo na javu da naš istarski čovjek, pa makar to za mnoge bio samo obični seljak, koji je — srećom — u Istri sav narod, nije pasivan čovjek na kome se može bez njegova protesta i otpornosti vršiti nasilje
PRAZNIK GROZDJA - PRAV! PUSTNI KORZO
Nabrežina, koncem septembra. 24 septembra se je vršil po vsej Julijski Krajini praznik grozdja. Namen praznika: spraviti kolikor mogoče veliko grozdja v denar. V Trstu so p:'redili pravi pustni korzo-Toda ako odštejemo onih par vozov, ki so jih priredili po višjetn ukazu razni Dopolavori, je bil uspeh zelo klaveren. Nobenega pravega navdušenja ni bilo, zlasti ne radi tega, kei so razni vozovi slavili fašistovski režim. Tudi v Nabrežini so imeli praznik. Ker pa Je domače grozd'e letos silno slabo in pozno, so prireijali grozdje iz starih pokrajin in iz Istre. Kijub veliki reklami in nizki ceni, pa nihče ni kupil grozdja, ker ljudje so ali že dolgo časa brez posla oni pa. ki so zaposleni, dobivajo od gospodarjev samo bone za hrano Ko so aranžerji opazili, da ljudstvo ne kupuje groždja, so prisilili delavce, da so šli k gospodarjem, to je raznim lastnikom kamenolomov, in zahtevali na račun plače bone s katerimi so nato morali kupiti grozdje Tako je moral delavec prot; svoji volji si odtrgati od itak pičle plače znaten del, kj ie še! v žepe fa-šistovskih prirediteljev praznika grozdja.
GOSPODARSKE NEVOLJE U BUZE-ŠTINI.
Buzet, koncem septembra. Ovdje na cijeloi Buzeštini kao i u čitavoj Istri vlada velika gospodarska nevolja. Najprije je stradalo žito'zboz velike kiše. dok ie naprotiv kukuruz, pasulj, krumpir i grozdje dosta pretrpijo od velike suše.
SLABA VINSKA TRGATEV V ITALIJI.
Gorica, oktobra. Po uradnih ugotovitvah bo letošnji pridelek grozdja znašal 57 milijonov meterskih stolov. To se pravi, da bo letošnja trgatev manjša za 20.6 posto od lanjske. Vzrok te slabe letine je bilo izredno slabo vreme po celi Italiji, kakor tudi v Julijski Krajini. — V Gorici in okolici je trta slabo obrodila. Grozdje bo bolj kislo in slabo. Koncem septembra je bila cena grozdju 80 lir za kvintal potem je malo padla na 50 lir in še pada. To so cene za manjše količine prvovrstnega namiznega grozdja Drugo grozdje na debelo ima ceno ki gre od 20 lir naprej za kvintal. Cena na vinu pa se dviga ravno radi slabe letošnje letine.
S POPRAVLJANJEM CEST NADA* LJUJEJO.
Prem, oktobra 1933. Pri nas že leta in lepa popravljajo cesto, ki gre iz Trsta v Reko. Letos so jo zopet na novo razširili po nekaterih krajih na premskem teritoriju. Postavili so lepe cementne ograje namestu prejšnih železnih itd. Odvezeli so zopet marsikateremu našemu posestniku kos zemlje, zo plačila pa ni od nikoder.
VIHAR IN NEURJE OB MORJU.
Cerovlje, oktobra. Vihar, ki je prejšnji mesec divljal po Spodnjem Krasu, dvigal strehe in jih odnašal daleč v stran ter podiral drevesa in trtne nasade, je povzročil ogromno škodo, ki jo šele zdaj docela občutimo. Ker se je obenem z divjim vetrom sipala^ nad našim krajem debela toča, je naš pridelek skoro povsem ugonobljen, tako da so v naši vasi kmetje, ki od letine ne bodo živeli niti štirinajst dni. Nič bolje ni v okoliških vaseh, posebno tu ob morju, kjer so kmetje že tako ubožni in ki so se prejšnje čase preživljali z zaslužki v nabrežinskih karmnolomih in tržaških ladjedelnicah.
a da on na to ne reagira^ Slučaj Gortanov pokazuje kako naš čovjek u svojoj nutrini imade u sebi žilave vitalnosti koja se ne da tako lako savladati i uništiti, pa bilo to i najnasilnijim mjerama, baš zato, jer je ta otpornost elementarna, iskonska. To je ona neuništiva snaga, koja si u želji za životom nalazi puta kroz sve zapreke i peripetije, snaga koja uzdržava na životu usprkos svih temporalnih nasilnih mjera.
Gortanova tragedija ima simbolično značenje. Ta simbolika nije neka konstrukcija obavljena tajinstvenošću. Ona je životna i stvarna istina. Značenje te simbolike izvire iz onih svojstava koja posjeduje naš narod u Istri i koja su Gortanu dala snagu u otporu protiv nepravde.
NASILJE NAD NAŠIM ČOVJEKOM
KOJI TRAŽI PRAVDU PRED KRIMINALNIM TIPOVIMA
T r s t. koncem septembra. Interesantan se slučaj dogodio u Buzetu još prije godinu dana koji je nedavno imao završetak pred sudom najprije u Buzetu a kasnije pred sudištem u Kopru. Tok čitave ove stvari pa i sam završetak pred sudom jasno nam otkriva teške prilike u kojima se nalazi naš seljak u Istri — i što ga sve može zadesiti kada u ovoj bespravnoj sredini traži svoju čovječansku pravdu. A racijo se u početka
0	ovoj sasvim maloj 1 gotovo beznačajnoj stvari. Lanjske je godine u Vrliu kod Buzeta neki fašista ukrao, drugom fašisti, inače furlanskem doseljeniku jedan konop, koji se rabi na seljačkim kolima. Stvar sasvim »njihova« u početku — ali sada ulazi u nju na svoju nesreću naš čovjek, seljak Ivan Gregorović, iz mjesta Paladin. koji je taj konop kupio za 8 li-a i ne znajući da je ukraden. Jedne večeri, kad su već svi spavali, banu Gregoroviću u kuću preodjeveni u fašistička odijela i oboružani puškama i revolverima neki tipovi, napraviše premetačinu j odnesoše sve što im je bilo »sumnjivo«. Stare hrvatske novine i knjige Sv. Jeronima i Sv. Mohora. Ukućani se prepla-šiše, pogotovo, jer su im se fašisti zaprijetili da će im zapaliti kuću i da će biti odvedeni u zatvor. Medjutim rekoše Gregoroviću. da se ni njemu a niti njegovima ne će ništa dogoditi, ako im isplate svotu od 100 Lira. Ova dvojica oboružanih i preodjeve-nih fašista bili su u dogovoru sa prijašnjim vlasnikom — onoga konopa. Gregorović nešto u strahu a malo i iz neukosti isplatio im je novac ma da si ga je morao i posuditi. Ali im-ni taj novac nije bio dovoljan, već su kasnije tražili da im Gregorović još plati.
Tek nakon toga se jadan čovjek — ali s malo vjere u uspjeh, na nagovor nekih ljudi, obrati za zaštitu karabinijerima u Buzetu. Karabinijeri, koji su jako brzi kad se radi o najnevinijem »prestupku« našega čovjeka, mjesto da ga uzmu u zaštitu, oni su mu se zagrozili. Citava stvar došla je Gre-gorovićevim nastojanjem u augustu pred sud najprije u Buzet, a onda u Kopar. Gre-gorovića je proces stajao oko 2000 Lira. — Njegovi napadači osudjeni su medju ostalim
1	na vraćanje iznudjenog novca, ali narav-ski — ne će mu uspjeti da od njih izvuče niti pare.
Jedan od napadača neki Kain moralni propalica već je do sada u više navrata na sličan način oštetio više naših ljudi koje ie najprije strašio što nisu djecu upisali u balille a kasnije iznudio im veće svote novaca. Narod koji ga pozna s ogorčenjem se pita kako da ovakav tip 'slobodno i nesmetano šeće i dokle će pred očima vlasti terorizirati u raznim prilikama naše ljude.
DA SE SAKRIJE PROPADANJE PULE zabranjeno jc mrtvace nositi na nosiljkama
Pula, početkom oktobra. — Kako Pula svakim danom sve to više propada i njeno pučanstvo sve to više siromaši to se u zadnje vrijeme opažalo da se mrtvaci ne pokopavaju više onako sjajno kao što je to nekada bilo. Štaviše počelo se opažati da se ni mrtvaci više ne voze na mrtvačkim kolima već ih se zbog siromaštva mora nositi na nosiljkama ili samo na ledjima. Osiromašeno pučanstvo nema više novaca da plaća mrtvačka kola.
Da bi se ipak pokazalo da Pula nije tako siromašna, puljski je podesta izdao naredbu kojom zabranjuje da se u buduće mrtvaci za vrijeme pogreba nose na nosiljkama, već se moraju voziti. U naredbi se dalje kaže da će svaki ko se ne bude ravnao prema ovoj naredbi biti na mjestu stavljen u kontravenciju i morati da plati primjerenu globu.
Ova se naredba motivira sa razlozima higijenskim, ali je svakome jasno da se iza ove motivacije ne skriva drugo, nego želja vlasti da se sakrije javna slika sveopće bijede, i da se, dakako, barem »ne-kome« dade zarade pa bilo i na račun onih najbijednijih.
VELIKO ŠTEVILO KONKURZOV V TRSTU
Trst. oktobra. V drugi polovici septembra je bilo pri tržaškem sodišču naznanjenih okoli 300 konkursov. Ker se ie sodnik ustrašil velikega števila ie vprašal za navodila v Rimu. Naročeno mu Je bilo. naj zavrne vse predloge in naj jih pripusti le izjemoma v skrajnih slučaiih-
NOVA ITALIJANSKA PODMORNICA.
Trst, oktobra. Dne 5. t. m. so spustili v morje v ladjedelnici pri Tržiču (Monfalcone) novo podmornico »Galateo«. Podmornica je dolga 61 m.

STANJE LJUDSKE ŠOLE
Gorica, oktobra. Položaj šolstva, zlasti ljudskega, je pri nas obupen. Po odpravi slovenskega jezika in po odpustitvi, oziroma premestitvi vseh naših domačih učiteljev, je ljudsko šolstvo prešlo večinoma v roke ljudi, ki so za vse prej, kot ža vzgojo mladine. Po večini so to ljudje, ki so jih bodisi premestili kazensko, bodisi namenoma, ker so se v gotovih metodah, ki naj bi jih pri nas oveljavljali, dobro izkazali. Tem ljudem je vseeno, ali otrok pride v šolo ali ne, ali ima nalogo v redu ali ne in tudi jim ni preveč mar če pridejo sami pol ali eno uro kasneje v šolo. Zlasti je naravnost strašen položaj v manjših vaseh, kjer učitelji niso tako kontrolirani. Prišlo je že skoro v navado, da morajo otroci pohajati v prvi razred dve leti. Seveda tu, poleg bojazni učiteljev, da ne bi prišli otroci s svojim popolnim neznanjem v roke drugega, tudi to, da skušajo šolarčku za vsako ceno vcepiti v glavo drugi jezik. To najlažje store, če mu ž v začetku ponavljajo eno in isto. Posledice tega načina se seveda že povsod jasno in javno kažejo. Otroci ne govore več niti enega jezika, niti drugega, ampak nekaj mešajo. Zlasti je to občutno vidno v mestih in okolici mest ter v večjih krajih, kjer je mnogo italijanskih priseljencev. Tod pridejo zlasti v šoli pred vsem v dotik z italijansko deco, ki je precej številna. Tako na eni strani zanemarjajo z nemenom, da na drugi strani pridobe. Iz naših otrok hočejo po vsej sili ustvariti brezbarvne ljudi, s katerimi bodo potem lahko delali, kar bodo hoteli in jih po svoje oblikovali.
NASI OTROCI IN ŠOLSKI POUK.
Podgrad, septembra 1933. V neki Dližinji vasi, je bil z aprilom t. 1. nastavljen nov učitelj, ki sicer ni bil domačin — Slovenec, a je vseeno bil razočaran nad otroci, ki so mu bili dodeljeni. Dobil je prvi razred, katerega je polovico otrok ponavljalo. Ko jih je pa vprašal, seveda po italijanski, kako se pišejo, so ga samo debelo gledali, če je vprašal učenca koliko je ena in ena, mu ni vedel odgovoriti, ker ga enostavno ni razumel. Ker je bil učitelj Tržačan, si je pomagal s slovenščino, v kolikor jo je znal. Dosti si pa tudi upal ni, ker se je bal kakšne ovadbe. Večkrat je potožil, kako naporen je pouk in kako malo uspeha doseže v šoli, kljub vsem močem, ki jih je zastavil. Večkrat je pripovedoval, da je program dobro sestavljen ali kdo naj mu bo kos: niti učitelej, še manj učenec. In potem ni nič čudnega, če učitelji zanemarjajo šolo in pustijo, da se otroci razdivjajo; o kakšni izobrazbi niti misliti ni.
FAŠISTIČKE SKUPŠTINE PO NAŠIM SELIMA
Trst, oktobra. — Dne 1 oktobra održali su fašisti svoje skupštine u Dolini, Bazovici i Tomaju. Pokrajinski je sekretar poslao kao svog delegata pukovnika Martelli. Za Dolinu je skupština bila u Boljuncu. Bio je naravski posvuda i centurion Grazioli. Svuda su goste morali čekati učitelji sa školskom djecom i podestati. U Boljuncu je dolinski načelnik Sechi podao izvještaj o radu fašističkih ustanova u njegovoj općini i o pomoći, koja je pružana onom narodu, »odanom i zahvalnom sadašnjem režimu«. Pukovnik Martelli je naglasio važnost potpora za prehranu i da će se tim potporama nastaviti tako da se dokaže postojano i ozbiljno interesiranje stranke za one, koji rade u sjeni liktorskog znaka. Nije napomenuo što čeka one koji su ostali čisti u svojim mišljenjima i svojim dušama. — U Bazovici je i po broju odraslih i po raspravljanju bila skupština mršava. »Popolo di Trieste« veli da je treća skupština u Tomaju bila mnogo važnija od ostalih dviju. Ovdje je tomajski fašistički tajnik podao svoj izvještaj i naročito pohvalio učitelje, koji mu neumorno pomažu oko odnarodjIvanja.
POSVETA MLETAČKIH ZNAKOVA U BUJAMA
Pula, oktobra. — 10 o. mj. je u Bu-jama posvećen restaurirani stari zvonik i blagoslovljena zvona. Prisutne su bile vlasti iz Pule. Podestat je u svom govoru naveo kako je nacrt popravka već bio gotov, kada su bili oštećeni znakovi mletačke Vlasti u Trogiru, Krku i Sinju. Da odgovori na one povrede talijanskih aspiracija na Dalmaciju općina Buje je odlučila da postavi nove lavove na zgrade gdje su i prije bili, a koje su nekuda bili zabacili pa tako i na zvonik.
Kako se vidi Talijani u Bujama su skinuli mletačke lavove mnogo prije nego Jugosloveni po Dalmaciji.
IŠISTIčKI MRAMORNI STUP NA GRANICI
'os toj na, oktobra. — U Kačjovasi talijansko-jugoslavenskoj granici na oj cesti otkriven je u nedjelju mra-ni stup kao podnožje za 30 metara ii stijeg. Na stupu su znakovi rim-■ imperija: liktorski snopovi, glave ke vučice i natpisi S. P. Q. R. jostavili na uspomenu da su nekoč c bili rimski vojnici i da je opet >vljena vlast Rima u raširenim gra-
TRINAESTA OBLJETNICA KORUŠKOGA PLEBISCITA
10. X. 1920. — 10. X. 1933.
SLOVENSKI* KOROTAN
da\ urvENitCHE waknten«lacarinthie \lovLne
0EZIINI MElE OOL.l9t8-FHONTlŽU:jSWMNC.|U»u'AI9ie •«■•nam* \EDANJt OC&AVNt MEJE- fftONTitaa ACn/tU£!>DETAT ft.liZNlCe -CMfMiViOt FEU * M.ENOAHHEW
Pred' 13 godina dne 10. oktobra 1920. riješena je plebiscitom sudbina južne Koruške. 22.025 glasova naprama 15.278 odlučilo je da ona pripadne Austriji. Pitanje hoće li Koruška pripasti Jugoslaviji ili Austriji riješeno je kako na oko izgleda slobodnim opredjeljivanjem.
U principu može se uistinu reći da za rješenje sudbine spornih teritorija nema pravednijega načina nego da samo stanovništvo odluči hoće li jednoj ili drugoj državi. Narodna volja je tu koja ima da odluči i kada se nju priznaje kao najveći autoritet onda se protiv nje ne može imati ništa. Bilo bi najidealnije, kada bi se ta »narodha volja« mogla potpuno ispoljiti oslobodjena svih utjecaja koji bi je mogli krivotvoriti. No to obično ne biva. Razni faktori djeluju da se stanovništvo nekoga kraja ne može opredijeliti onako kako bi ono htjelo. Oni koji rukovode plebiscitom vrlo često nisu osobe koje su nepristrane jer se pri tome obično odlučuje o interesima njihovih država, a agitatori države, koja je direktno zainteresirana kod plebiscita, nadju načina i sredstva da utječu na narod toliko da ne može biti govora o narodnoj volji koja je slobodno odlučivala.
Primjer Koruške dokazuje to jasno. Njemačka agitacija bila je toliko razvijena koliko je nedopustivo u takvim sudbonosnim prilikama. Ako se uz to nadoda da je me-djunarodna komisija koja je ravnala plebiscitom bila očito na strani Austrijanaca, da jugoslovenski delegat nije imao pravo glasa i što je bilo još najgore: da su Talijani 3 dana kod sebe držali kutije s gla-sovnicima plebiscita a da ih nitko nije kontrolirao, tada postaje svakome jasno da se u Koruškoj išlo samo za tim da se narodna volja što jače spriječi da đodje do izražaja.
Nama je manje nego drugima potrebno reći da je Italiji prvoj bilo u interesu da ti krajevi ne pripadnu Jugoslaviji. Italija je htjela pribaviti Korušku Austriji samo da ova lakše podnese gubitak Južnoga Tirola, a što se Jugoslavije tiče Italija je tu računala da će rezultat plebiscita u Koruškoj pred pregovorima o Istri i slovenskom primorju stvoriti utisak kako Jugoslavija i u tome pitanje imade neopravdane zahtjeve. Austrija koja je Italiji zahvaljivala za usluge koje joj je ova iskazala za vrijeme ple-i bi|cita, sigurno je imala razloga za to.
Pošto je već Austrija na taj način dobila južnu Korušku, očekivalo se da će ona točno sprovoditi obaveze koje je preuzela o zaštiti manjina. Medjutim Austrija je nastojala samo oko toga kako bi ih zaobišla., Za Slovence nije ona otvorila niti jedne' srednje škole, a pučke škole uredila je samo dvojezično. U tim školama se dakako slovenski podučava što manje i one uopće ne služe ničemu drugome nego da ponijem-čuju slovensku djecu. Austrija nije pokazala niti dobre volje u dovoljnoj mjeri kada se išlo za tim da se Koruškim Slovencima dade kulturna autonomija. Ona je predložila takav nacrt, da ga nisu mogli prihvatiti ni sami Slovenci od kojih nitko drugi većma ne želi da se pronadje način da sačuvaju
svoj jezik i narodnost. S tim pitanjem se toliko zatezalo dok nije Austrija postigla što je željela: ono je jednostavno skinuto s dnevnoga reda. Kako je malo volje imala Austrija da na pošten način uredi položaj slovenske manjine u Koruškoj vidi se po tome što je na temelju zakona od god. 1927 odlučeno da slovenski jezik na gimnaziji u Celovcu u godini 1930-31 prestane biti obvezatnim predmetom za Slovence i da ga uči samo onaj ko izričito žeii.
Austrija ide u Koruškoj otvoreno za tim da asimilira tamošnje Slovence. Ona se u tome ne služi brutalnim sredstvima kao fašistička Italija i hitlerovska Njemačka, no i ona si kod toga pomaže prokušanim načinom namještavajući na školama njemačke učitelje, a u župama njemačke župnike. Potrebno je otstraniti inteligenciju da može asimilacija ići lakše.
Austrija nastoji da što više umanji značenje slovenske manjine u Koruškoj. Tako je u državnoj statistici od godine 1923 navela da u Koruškoj imade samo 37.224 osobe. Da se dokaže kako je ta statistika netočna dosta je reći da je na istom zemljištu bilo 1910 godine 66.000 Slovenaca. Razlika je dakle suviše velika. No nije potrebno pomagati si sa statistikom od prije rata, da se dokaže sva netočnost ove novije austrijske. Navest ćemo samo kako iz broja djece koja uče vjeronauk na slovenskom jeziku i iz broja djece koja ga uče na njemačkom izbija sva nepravednost toga tendencioznog popisivanja. Po popisu od godine 1923 bilo je u mjestima koja imadu danas službene njemačke nazive:
			U č i v j e-	
	Slove-	Nije-	ronauk:	
	naca	maca sloven. njem.		
	%	%	%	%
Hohenturm	34	66	97	3
Feistritz am	G.	8	92	94	6
Weizelsdorf	36	64	85	15
Keutschach	42	58	98	2
Radsberg	45	55	93	7
Diex	27	73	87	13
Haimburg	34	66	90	10
Riickersdorf	47	53	100	—
St. Peter am	Wal-			
lersbeg	55	45	100	—
St. Stephan	m der			
Gail	13	87	97	3
Ovoj tabeli sigurno nije potreban nikakav tumač.
Statistika kakvu je Austrija načinila godine 1923 za Koruške Slovence bila je potrebna da ona može ukazati na to kako je ta manjina neznatna i prema tome od vrlo maloga značenja.
Asimilacija koju Austrija nameće mora biti uz to tiha da se ne svrati pozornost svijeta. No ona zato mora ipak biti uspješna. Ponjemčivanje škola, crkvenih župa, useljivanja Nijemaca; sve bi to imala biti dovoljna sredstva da ta zemlja zadobije jednoličan njemački značaj. No Austrija ipak bi morala pomišljati na to da su koruški Slovenci dio naroda u susjednoj državi, koji o njima neće prestati voditi računa.
.PICCOLO” BRANI SIROTU JA I OPTUŽUJE NAŠE SVEĆENSTVO
U zadnjem našem broju donijeli smo vijest, da je tršćanski »Piccolo« ustao na obranu apostolskog administratora goričke nadbiskupije Sirottija povodom pisanja ljubljanskog »Slovenca«. Zapravo to i nije bila obrana, već napad na naše svećenike iz Julijske Krajine i na jugoslavensko no vino. Članak je potpisan »katolik - talijan«, a uredništvo mu nadodaje kratki jezoviti komentar.
Napomenuli smo, da »Piccolo« demantira vijest, da je Sirotti pozvao u Goricu 70 slovenskih svećenika, i da im se u prisutnosti videmskog nadbiskupa grozio', ako ne prestanu podukom u crkvi u materinjem jeziku i da nije tražio od njih nikakvo prisege, da će se odreći svoje aktivnosti. Nabraja to u par riječi dok se opširnije bavi pitanjem memorijala, što su ga ti svećenici poslali baš zbog fakata, koji su se dogodili na spomenutom sastanku. »Piccolo« o tome kaže:	*	•	*
»U spomenutom članku (»Slovenca«) se ukazuje na jedan memorijal koji je za ob-
ranu bio sastavljen i poslan papi, da osudi takove i slične zloporabe crkvenog razna-rodjivačkog prepada i to pod grožnjom teških posljedica, koje bi mogle nastati medju slovenskim vjernicima Julijske Krajine radi tih razloga. Treba vjerovati, da je taj mo-morijal, natrpan zlobnim prijavama i klo-vetnim optužbama bio sastavljen i poslan Svetom Ocu. Ali treba se nadati, da ondje, na tako visokom mjestu, vide stvari boljo i da neće uzeti za suho zlato prijave i optužbe, koje nisu drugo već sukus klevetničke bezbožne pogrdne bezobraznosti. Prema citiranoj novini^ u memorijalu je papa zamoljen da konačno uredi pitanje goričke biskupske stolice i da oslobodi Slovence od nekršćanskog despote, koji sada upravlja tom stolicom. Zadnji hitac je članak rezervirao da pokrije blatom dva prelata, da podigne glas proti teškim progonima fašističkih vlasti, da polivali rad slavonskih svećenika u crkvi, kojima ne ostaje nikakve druge utjehe. Pisac se narivava da uči Vatikan što ima da radi, ali želi da hitno bude učinjeno sretno, pravedno i sveto rješenje crkvenog problema Julijsko Krajin*»-^
Ovim riječima »Piccolo« dokazuje ne istinu svojih negacija. Veli da Sirotti nije pozvao svećenike na. sastanak i nije im_ se grozio što tumače riječ božju u materinjem jeziku, ali kaže da treba vjerovati da su poslali memorijal papi proti takovim prepadima zloglasnog administratora. Nullus efeetus sino causa. Bio je dakle kakav uzrok da su se na takovo prepade potužili papi. A uzroci su morali biti jaki, jer je poznato, da se svećenici za svake trice ne obraćaju crkvenim vlastima, a ponajmanje vrhovnom poglavaru crkve. I to onda kad je ugrožena njihova misija duševnih pastira i kad se od njih traži nešto što je proti savjesti i samo proti interesima katoličke crkve. Nešto nemoralno, nekršćansko. Nepravedne pe* ticije ne bi bile samo materijal za kanonske posljedice već za pozitivne i posebne zakone civilnog i političkog postupka.
»Piccolo« nadalje veli: »Istina je da su zaista slovenski vjernici većinom dobri i pobožni i istina je da medju slavenskim svećenstvom ima i vrlo dostojnih svećenika. Ali ih ima i drugog soja te ne manjkaju i smutljivci i zamam-1 j i v e i. Ako dakle postoji neki pokret proti postojećim vlastima, bilo na crkvenom bilo na političkom polju, može se zakonito rasuditi, tko jo unapredjen i favoriziran, a tko je neprijatelj crkve i Italije naumico ih zlonamjerno. Treba svojski žigosati razbojnika pera i njihove pomagače, koji mute bijedan radni slovenski narod, nastojeći da iskopaju jarak mržnje u njegovoj prostoj duši proti talijanskom svećenstvu, iako j0 to svećenstvo pobožno, pravedno, primjerne i sasma neprikorno i proti državne vlasti, koja je i previše obzirna i delikatna 11 crkveno nacionainim odnošajima.«
Stara pjesma o dobroti i prostoti naših ljudi. Njih bi mogli Talijani da strižu po miloj volji, da nema onih »smutljivaca«. Ti su smutljivci prije bili advokati i učitelji-Ali kad su advokate i učitelje protjerali taj miran i jednostavan narod ide u zatvore > konfiskacije te lije i krv kad se radi o po-vredi nacionalnih osječaja. Ostalo je nešto svećenstva, koje kao svećenstvo ne može biti pasivno kad. se tlače čovječja, crkvena i božja prava, pa bili to i njihovi nedostojni starješine. Radi toga nazivlju njih sada smutljivcima. A tko osuđjuje nekršćanskj postupak talijanskog crkvenog prelata, taj nije samo proti crkvi, već i proti Italiji-
Treba ih žigosati! Katolik-talijan (pisao članka u »Piccolu«) morao se potpisati Talijan katolik za razliku od vlasnika »Pio" cola« talijana-židova, ako se htio od njega diferencirati. Ali svojom oznakom k .viHUa htio je označiti da i on nosi crnu mantiju i kao takav može jače da digne glas protiv svojoj braći po zvanju, nek se proti njima postupa svirepim državnim sredstvima, jer su smutljivci naroda. Naše je narduo svećenstvo ustalo na obranu svog jezika u crkvama i poslalo spomenicu godine 1910 tadašnjem papi Piji X, kad se htjelo ukinuti slavensku službu božju u tršćansko-kopar-skoj i porečko-puljskoj biskupiji. I tada sc radilo o povrijeđenim povlasticama naroda. Ono se je obratilo svom vrhovnom poglavaru godine 1921 radi zlostavljanja i mit varenja svećenika. Sada se to svećenstvo obraća svetom ocu radi veće nepravde od onih dviju. Crkveni dostojanstvenik ubija njihove duše. Od njih traži prisegbu da se odreknu svako djelatnosti i da ne će naviještati riječ božju u materinjem jeziku. Nek so dakle zakunu da se u.crkvi neće držati poruke Kristove »idite i pripovijedajte evanđelje svim narodima«, već odredaba onog »čovjeka božje providnosti«, koji je pred '29 godina davao Bogu rok od 5 minuta da ga udari gromom iz vedra neba, ako hoće da dokaže »da postoji«. Ali on se sada zove »Duce«, a Sirotić—Sirotti je duceov kvestor.
»Piccolo« stavlja svoj komentar članku
talijana-katolika ovim riječima :
»Potpuno se slažemo s onim što nam pi®0 »katolik-talijan«. Dodajemo da se već davno s one strane granice vodi kampanja na osnovi nepoštenih optužaba proti najboljim crkvenim dostojanstvenicima Julijske Krajine. Monsignor Sirot ti uživa puno povjerenje (?) svih katolika kamenite goričke nadbiskupije i podređenih biskupija. Paštu j e Boga, crkvu i domovinu. Ne može se to isto reći za on0 dostojanstvenike, koje štamPa preko granice nikada ne napada i koji put bezobrazno hvali. Ali sigurno papa neće ići za savjet u Ljubljanu da si uzabere namjesnike! A niti Mussolinijeva vlada«.
Ne treba da papa traži savjeta u Jugoslaviji, ali neka ga potraži u Italiji i ne kod slavenskih svećenika. Sirotti je prije im0' n ovan ja administratorom goričko nadbisku-pije bio direktor sjemeništa u Kopru, a ,u si je dužnost za svaku sigurnost i zadržao.
j7-	I . i .	*-> » l*. rv n DlgUAIlL/OI/ i
Koparski kapitol dobro pozna Sirottija 1 injbolje informa0
svećenika i cn će dati najbolje imuni— Koparski su kanonici samo Talijani, pa se vjeruje u Rimu više njima nego »1 colu« i njegovom dopisniku. A te infori čije sigurno ne će biti ni malo povolji od onih. koje bi mogli dati slavenski sy< nici i svi oni, koji poznaju prošlost Sii tija bez obzira na njegovo nekršćan:
upravljanje goričkom nadbiskupijom.
Godine 1700 bio je u Kopru biskup umni Talijan fra Paolo Naldini. On j0 sv°ioj »Corografia ecclesiastica ossia scritione della Citta e della Diocesi di 1 podistria« pisao, kako u njegovoj bisku žive dvije narodnosti; talijanska i slav ska i kako se i jedna i druga narodu ponosi svojim plemenitim i slavnim Ij0 ma, koji se takmo da povećaju čast i s'.‘ svete_ katoličke vjere. Crkve po gradovi su djelo Talijana, dok jo po selima bisl
pije sve žrtvenike i razne bratovštine osnovala pobožnost slavenskog naroda. Bogu je mila ljubav jodne i druge narodnosti, jer ako Talijanima dajo časnih svećenika, koji službu božju vrše u latinskom, a propovijedi u talijanskom jeziku, dopušta da i Slaveni imadu svećenike, koji u svom rođjenom jeziku ne govore samo svoje propovijedi, već vrše i obrede, mise, dijele sakramente 1 sve, što jedan dobar vjernik može da poželi (concede anche alli Sciavi — forse con piu ampio privilegio sacri Operai, che man solo Prediche, ma Ufficii, Messe, Sagra-menti e quando può desideravisi da un buon Fedele,li soministrano ni linguaggio Schiavo, loro proprio e congenito). I dalje veli taj koparski biskup, da li ima štogod, što će čovjeka više da očara nego li će to učiniti glasovi ucijepljeni mlijekom? Sretna li je koparska crkva, što ujedinjuje vjernike tako različitih naroda u svetome bogoslužju.
Ovako je pisao jedan Talijan, biskup, u gradu gdje je Sirotti službovao. Sirotti zna za ovu »Coreografiju« Paola Naldinija, ali on je nije držao u vidu. kad je išao za administratora goričke nadbiskupije. On zna da se pod liktorskim znacima dolazi do nadbiskupske stolice drugim zaslugama, nego je došao fra Paolo Naldini godi-n e 1700.
Odatle i sva zla, koja nanaša našem narodu i svećenstvu.
CERKVENE RAZMERE V BENEŠKI SLOVENIJI	.
O razmerah v Beneški Slovenili liu-bljanski »Slovenec« dcznava iz raznih virov sledeče:	. .	, .
Ukaz glede laške pridige se sedaj po mnogih župnijah izvršuje pod pritiskom oborožene sile. Prdiguje se laško a ostala opravila se vrše kakor poprej. Evangelij se čita slovensko. Nekemu duhovniku, ki te slovensko pridigal je vdrla oborožena ‘sila v hišo, kjer so mu grozili z internacijo Ljudstvo je močno nejevoljno proti fa-šistovski vladi, ki si ie v konkordatarnem režimu dovolila vmešavanje v cerkvene reči O nadškofu Nogari se doznava, da Je že sam svoječasno skušal vplivati na slo-vensko duhovščino, naj začne laško pndi-govati Motiviral je to željo s tem, da on kot nadškof ne more vernikom zovonti, dokler se ne nauče njegovega jezika, bu je od sedanje vlade imenovan za komenda-
Duznavamo tudi da so se prizadeti obrnili na Vatikan s posebno spomenico. — Slovenski duhovniki so strogo opazovani. Ce pride k njim kaka mani znana ali tuja oseba, brž hite orožniki poizvedovat kdo je bil čemu je prišel itd. če duhovnik gre kam z doma. pa spet poizvedujejo, kam je šel in po kakšnih opravkih. Potrjuje se vest o ropu slovenskih katekizmov. Zahtevali so od duhovnikov, naj ljudstvu naznanijo da treba katekizme prenesti v župnišče, kjer so potem pograbili, kar se le nabralo Poročajo se tudi slučaji o surovem vedenju orožnikov proti duhovščini
PREPOVEDANO PETJE V CERKVI Trst 'oktobra. V Truškah, občina Marezige pri Kopru, se je vršil od 13 IX do 17 IX misijon. Kakor po navad, se le ob zaključku misijona 17 sep. vršila procesna. Tik pred začetkom procesije so prišli la-šisti m nabili na cerkvena vrata ukaz da se med piocesi o ne sme Peti. Radi tega se ie vršila procesija na skrajno žalosten način brez petja Liudstvo ni molilo, temveč e v jezi škripalo z zobmi m se razšlo domov. Slišan so se celo glasovi, da ce papež ne more napraviti reda v cerkvi, naj gre — v peuzijcn.
TALIJANSKI SVEČENICI — ŽUPEUPRA-VITEL.il U ISTRI
Trst. oktobra. 2upa Kt kavči kod Kopra dobila je talijanskog župnika. Nedavno je imenovan za župeupravitelja mladomis-nik Salvator Degrassi. — U Sterni je za upravitelja župe postavljen svečenik Om-seppe Ricetto koji je rodom iz stare Ita-lije.
TUDI TREM MORAJO PRIDIGATI.
St and rež pri Gorici, oktobra. Da se je po konkordatu pri nas marsikaj spremenilo, je znano. Vendar, da bo tako, si nismo mogli predstavljati, vsaj ne z osirom na nekdanje razmere. Na mirenskem gradu so sedaj nastanjeni italijanski menihi, ki imaju stalno ob nedeljah italijansko pridigo. Zadnjič sta v cerkvi ki je znana tudi kot romarska, sedela dva stara možakarja iz vasi, kot pač imajo navodo starejši ljudje, da radi ob praznikih posede malo dalj v cerkvi po zgodnji maši. Po glavni maši, z italijansko pridigo, je bila cerkev razen teh dveh prazna. Kmalu pa je prišel v cerkev nek starejši romar m se vsedel. Takoj je stopil na prižnico menih in pričel pridigati v laščini. Ro-; mar se je začel čuditi, kaj to pomeni pridigati v prazni cerkvi, kmalu ga je opozoril nek domačin, da pridiga radi njega, ker so sedaj trije v cerkvi in trem se že lahko pridiga. Moz je razumel in vstal ter pustil meniha skoro samega v cerkvi. Kakor se morda zdi vest nemogoča, je resnična. Da tak način in postopanje cerkve, ni njej v korist in v nikaki zvezi s Kristusovimi nauki, je vsakemu jasno.	______________
SA KONGRESA U BERNU
RELIGIJA I MATERINSKI JEZIK
Iz referata dra Engel berta Besednjaka, na kongresu narodnih manjina

DR. ENGELBERT BESEDNJAK
Kako *e čitateljima »Istre« poznato iz dosadašnjih brojeva lista, na ovogodišnjem kongresu Narodnih ma. njina u Bernu, referent o gornjoj temi bio ie nrš bivši poslanik u Rimu g. dr. Engerbert Besednjak. Iznosimo sadržaj referata i njegove glavne misli o ovom važnom pitanju. Rezoluciju koja je bila na temelju ovog referata primljena na kongresu, donijeli smo u posljednjem broju lista, (Ur.).
NAŠE ORGANIZACIJE
obveščujemo na okrožnici! uprave lista glede naročil in raspečavanja koledarja »S o č e« in da si še zagotovijo dovoljno število koledarjev za svoje člane dokler je čas. Organizacijam se prizna 20 posto popust.
Izgleda na prvi pogled da je problem »religija i materinji jezik« tako star kao i sama religija. Sve religije vuku svoj početak od toga. što su njihovi osnivači objavljivali novu nauku i ljudi su vjerovali njihovim riječima.
Za rašireuie religije jezik je kao bitno i nerazdjeljivo sredstvo nauke ,od temeljnog i odlučujućeg značenja tako da je nemoguć opstanak i razvoj vjerskih zajednica bez pomoći govorene i pisane riječi.
Kad jezik pretstavlia skoro najvažniji ir>-strumenat, kojim se religije već hiljadama godina služe da »plivaju na ljude, pomislilo bi se da su predstavnici religija već od vi-jekova svestrano razmislili, teoretski istražili j u svim pojedinostima iscrpivo _ riješili problem religije i jezika i svih pitanja, koja zasječu u taj djelokrug
Alj tome nije tako- Neki odnošaj izme-dju religije i materinjeg jezika bio je doduše uvijek. Vjerske istine su apostoli propovijedali u maternjem jeziku. Alj to je bilo tad sasma prirodno, jer nije postojalo je-zičkog problema. I u kasnijim stoljećima ne čuje se o kakvom zapostavljanju jezika bilo u vjerskom bilo u drugom društvenom životu.
Tekar u doba modernih nacionalnih ideja kad se kod velikih i malih naroda probudila nacionalna svijest te počeli cijeniti običaje i jezik svojih pređja kao bitno i najviše dobro, problem jezika ušao je u krug velikih interesa i zadaća čovječanstva.
Taj je problem poprimio današnje važno značenje tekar onda kad su potišteni narodi jednog jezika stupili u oštru borbu sa narodom ugnjetačem drugog jezika.
Ali kad su se jezične borbe prenijele i na religiozno poprište te ie jedan narod nastojao da izbaci iz crkve jezik drugog naroda, nastala je potreba i za vjerske zajednice, da se tim pitanjem bave.
Crkvene su vlasti morale iz početka uzimati praktično rješenje
Ako državne vlasti iii zastupnici većine zahtjevaju da se u propovijedi, u javnim molitvama i vjeronauku mora upotrebljavati samo jezik »aroda koji vlada. a drugorodni vjernici se tome protive i zahtjevaju uporabu svoga mater-njega jezika tada se moraju ! crkvene vlasti odlučiti na jedno rješenje.
One si moraju postaviti pitanje, da li zahtjevi vjernika o diferenciranju po maternjem jeziku pretstavljaju neophodno pravo ili ne.
Gdje vjernici govore i razumiju samo svoj maternji jezik riešenjc mora da bude povoljno za maternji jezik, jer bi svako drugo bilo protivno zdravom razumu.
Drukčije izgleda to tamo, kao što je to u mnogim državama Evrope, gdje vlasti većine prisilno uzgajaju djecu u državnom jeziku i tvrde da i odrasliji barem djelomično razumiju državni jezik.
Tada crkveni predstavnici vladajuceg naroda često postavljaju teoriju da jezik, uzevši sa vjerskog stanovišta, predstavlja samo sredstvo, kojim se crkve služe da uvedu vjernike u vjerske istine Ako dru-gorodne skupine razumiju jezik većine, tada je državni jezik dovol'an vjerskoj misiji pa radi toga vjernici narodnih manjina nemaju narodnog, apsolutnog i neophodnog prava uporabe svog jezika u crkvi Ako To te manjine traže, to čine one iz politiekin i nacionalnih, a ne vjerskili razloga Spasenje duša je važnije od pitanja jezika.
Ove teorije, porazne za narodne manjine dokazom su da
u nekim evropskim zemljama • izvicsm crkveni krugovi potpomažu ra/.narodji-valačku politiku vladajućeg narodu, a dokazom su kako su slabi pojmovi o naravnom jezičkom pravu vjernika i kod
samih mjerodavnih predstavnika,
jer crkvene vlasti nemaju u pogledu jezičnog pitanja točnih uputa i odredaba, kojima bi bile predvidjene sve pojedinosti praktičkog života i obavezali svećenike i vjernike.
Dovoljno je napomenuti da crkveni zakonik od 1917, koji vrijedi za sve katoličke narode skoro ni nema odredaba o jeziku. a uopće nema govora o držanju prama narodnim manjinama.
U najnovije doba ima autoritativnih izjava u prilog narodnih manjina.
Sadašnji papa Pio XI, izjavio je u aprilu 1928 Osnabriickskom biskupu dru Berniugu da vjerska poduka i dušobrižništvo u maternjem jeziku je za vjernike naravno i nadnaravno pravo. Oficijelnu formu poprimila je ova izjava u čl. 29 konkordata izmedju Vatikana j Njemačke. kojim se zaštićuje uporaba mater-njeg jezika u dušobrižništvu i religioznom životu. 1 u papinoj izjavi i u spomenutom konkordatu veli se o pravu uporabe mater-njeg jezika, bez obzira, da li vjernici manjine razumiju ili ne državni jezik- Ovo jasno stanovište ima očitu misao da vrhovno vodstvo crkve odbija sve teorije o jeziku koje nisu drugo nego crkvene teorije o raznarodjivaniu u službi većine Zato je potpunoma opravdano da vjernici Dostavljaju glavarima vjerskih zajednica zahtjeve da poduka nauke o vjeri ima se vršiti u maternjem jeziku u svim državama i za sve manjine u pojedinim državama.
Pojedine konfesije ne moraju se samo protiviti odnarođjivanju putem crkve, već služiti državi primjerom za rješenje jezičnog pitanja te ožigosati kao zlo i grijeh odna-rodjivanje.
Ako nas je crkva po svojim zapovijedima, odredbama poslanicama i uputama
w	—------ t---- —*------------
-podučila, da ie grijeh gospodarsko Toštećenje bližnjega osobito djece, to se na nju dosta opravdano obraćamo da odluči, nije li grijeh ugnjetavanje duševnog dobra materujeg jezika jer se ta nacionalna svojina ruši već i kod djece. Odluka ne može da ne ispane u korist narodnih manjina.
Razdioba ljudskog roda u različite na rode sa različitim jezicima nije po crkvenim naukama samo slučaj. To je naravni od Boga odredjeni poredak. Po tim naukama imaju narodi ne samo pravo nego i dužnost da sačuvaju i da brane od eventualnog napada dobiveno dobro jezičkog i nacionalnog karaktera.
Ako nekoje vladajuće nacije 1 njihove vlade tjeraju kada jezičku j školsku politiku, koja ima za cilj uništenje nacionalnih oznaka cijelih narodnih skupina to nije drugo već nastojanje da se uništi od Boga stvoreni naravni poredak ljudske zajednice.
Kad se radi o naravnim ljudskim plavima. kršćanstvo nema da oklijeva. Kršćanstvo je ušlo u povijest svojom borbom za ličnu slobodu, a borilo se uz velike žrtve kroz 300 godina sa moćnom rimskom vlašću za slobodu savjesti Crkva je uvijek štitila prirodno pravo roditelja na uzgoj vlastite djece. Izlazeći sa stanovišta da čovjek za svoj opstanak potrebuje izvjestan dio materijalnih dobara, crkva je priznala privatno vlasništvo i branila ga.
Ako se borba nacionalnih manjina posta vi u svijetlo ovih vjerskih ideja to se dolazi do zaključka, da je narodima prirodjeno pravo ako se oni hoće služiti za svoj duševni razvoj prirodnim sredstvom — materni im jezikom, a ako ih država nasilno spriječava u tome, to ona time krši kršćan sko načelo o slobodi savjesti.
Odgajanje djece nasilno i protiv volje roditelja u jeziku većine ne protivi se
samo kršćanskom načelu o naravnom pravu roditelja, već i četvrtoj zapovjedi Božjoj; »Poštuj oca i majku«.
Crkve nas uče: ne ukradi! — ne ubij! Svaki prekršaj u tom smislu kažnjavaju i crkve i države. Za zaštitu materijalnih dobara i tjelesne nepovrijedivosti čovjeka iz-radjern su najoštroumniji sistemi pravnih i moralnih znanosti, koji jasno definiraju i kažnjavaju sve prekršaje ovih dviju zapovijedi. Može li to za uvijek da traje da i država i crkva sa svim svojim autoritetom brane od napadaja materijalna dobra čovjeka. kao njegovu hranu, polje i drugo, dok ljudi nekažnjivo preziru i uništavaju danas neizmjerno više cijenjena duševna dobra maternjeg jezika i narodnosti. Ako mi netko uzme srebrni sat. koji nema ništa općeg sa mojom osobnošću, morat će da ide u zatvor i da mi nadoknadi štetu. Za nasilno ugnjetavanje mog maternjeg jezika, za uništavanje moje kulture i nacionalnih osebina. što je nerazdruživo vezano sa unutrašnjom jezgrom moje duševne osobnosti, nema ni svjetovnih ni crkvenih tribunala, nj kazna ni naknade štete. Niko ne smije da rani mojih nogu. ni mojih ledja, ni mojih ruku, a da time ne počini prekršaj ili zločin; moju dušu i dušu moje djece mogu nekažnjivo zlostavljati i ubijati.
Ovo je stanje razumljivo po moralu i pravu, koje sada u svijetu vlada, ali ljudi će doći do istinitog pravnog spoznanja ! osuditi taj način.
Doba nacionalnih ideja nije još svršeno. Mi iz iskustva znamo, da novo pravo, koje se temelji na ideji narodnosti teško će se početi ispoijavati u državama koje odnaro-djuju druge narodnosti- Tome se protive mnogi i veliki državno-politički interesi i mentalitet, koji u svijetu sada vlada. U tom pogledu mogu djelovati samo velike vjerske zajednice, koje su daleko od dnevne državne politike.
Prema ovome što je ovdje navedeno otpada svaki prigovor da crkva kao religiozna organizacija nije pozvana da se upliće u problem nacionalnosti. Tamo gdje se radi o moralnim načelima je crkva uvijek zastupala stanovište da ih treba primjeniti i u individualnom i u društvenom istotako kao i u crkvenom i izvan-crkvenom životu.
Kao što crkva nije nikada zastupala mišljenje da je kradja samo onda kra-dja, to je prema našem mnijenju nemoguće. da crkva proklamira poduku vjeronauka u maternjem jeziku kao naravno pravo vjernika a Istodobno da se irelevantno odnosi povredi istog naravnog prava u maternjem jeziku ii pogledu ostale poduke mladeži kao i u ćudorednom vladanju.
Kompetenca je crkve da zauzme stanovište u pogledu nasilnog odnarodjivanja. Priznajemo da je to teško u sadašnjem evropskom položaju. Mi vidimo da i crkve imadu da računaju sa voljom i silom država. koje provadjaju politiku odnarodjivanja, ali mislimo da crkve barem u istoj mjeri moraju računati i sa aspiracijama, potrebama i pravima pojedinih naroda. Nisu one dobile poruku od Hrista: idite i učite sve države i vlade, već: idite i učite sve narode. Crkva koja je kroz vijekove naučena razmišljati, mora da je svijesna. da su sve vlade i politički režimi prolazni a samo su narodi stalni.
U ovom historičkom boju-, koji narodi vode za svoju narodnost mora da se crkva odluči:
ili podupirati ove narode u borbi za njihova narodna prava, za njihovu slobodu i čovječje dostojanstvo ili će se jzvoje-vati boj bez crkve ili — bojati se je — na štetu crkve.
ODJEK MANJINSKOG KONGRESA U ŠTAMPI
Ovogodišnji kongres narodnih njina u Bernu naišao je, može se reci, na veći- odziv u štampi nego kongresi prijašnjih godina. To bi mogla biti radosna pojava za sve nas pripadnike manjina, kada bismo imali razloga pretpostaviti da je to učinjeno u stampi zato, jer se htjelo svratiti javnosti pažnju na jedno od najtežih evropskih pitanja da se pomogne njegovu rješenju kako bi po pravdi trebalo. Naprotiv s mnogo opravdanja možemo reći da nije tu po srijedi bilo,iskreno zanimanje nego puka znatiželja. To nase mišljenje doista se ne može protegnuti na sve listove koji su se osvrnuli na rad kongresa, jer je bilo izmedju njih i takovih koji su i prije pratili sa simpatijom rad manjinskih kongresa. No za one druge listove ne može se reći da je njihovo pisanje izviralo iz istih pobuda. Ti su bili samo radoznali da li će kongres moći prebroditi sve one poteškoće za koje se unapred očekivalo da će na njemu izbiti.
Problem manjina u Njemačkoj koji je Hitlerovim dolaskom na vlast postao gotovo onako teškim kao u nekim državama kojima prednjači nedostiživim primjerom fašistička Italija, zatim stav kongresa u toj stvari i držanje njemačkih manjina koje će biti postavljene u težak položaj; sve to zajedno uz znatno pogoršanje općeg političkog stanja u Evropi unapred je mnogima davalo po-
voda da sa zloradošću pomišljaju na to kako bi se čitav manjinski pokret mogao jednostavno rastepsti. TALIJANSKA I NJEMAČKA ŠTAMPA Ne treba posebice istaći da je takve želje imala u prvome redu talijanska štampa. Mi znamo za njeno raspoloženje prema narodnim manjinama onda kada ona piše i kada šuti, Talijanskoj štampi pridružila se njemačka. To se moglo očekivati jer se Hitlerova Njemačka s Mussolinijevom Italijom podudara i ideološki i praktički. Negdašnja Njemačka označivala se zaštitnicom i pobornicom evropskih manjina. Ako se onda moglo vjerovati da tu stoje ponešto i iskrene namjere,v danas pokraj novoga stanja u Njemačkoj otpao je svaki razlog da u tome čovjek bude naivan. Rado vjerujemo da bi i današnja Njemačka htjela se poslužiti manjinskim pokretom za svoje političke ciljeve, no ono što je ona sa svojim manjinama već dosada uradila u oštroj je suprotnosti s načelima na kojima bi trebalo izgraditi manjinsku zaštitu tako da se Njemačka u tome potpuno diskvalificirala. Da se to konstatira nije potrebno imati naročito visoke pojmove o moralu. Bila je zato samo smicalica, kada je službena Njemačka baš pred kongresom narodnih manjina i pred zasjedanje Lige Naroda dala izjavu da će Lužičkim Srbima biti povraćena sva prava koja su imali prije. Slično se dogodilo i za samoga kongresa kada je
»Volkischer Beobachter« pisao da je kriza u Bernu nastala zato što su se tamo ispoljile poljske i židovske intrige uperene protiv Njemačke. Svatko medjutim znade da je to bilo tendenciozno lansirano, jer je kongres zapao u onakav položaj samo zato, što se, ne baš politički oportuno ali zato s ne manje opravdanja tražilo, da se osudi današnja Njemačka zbog njenog postupka prema drugim narodnostima. A ono što se ispoljilo na kongresu, i što je za Njemačku bilo neugodno, nisu bile nikakve intrige već samo otkrivanje istine.
SLAVENSKA ŠTAMPA
Stav koji je zauzeo kongres u pitanju progona Židova u Njemačkoj je poznat. Kongres je znajući kakve bi posljedice nastale za njega da je prihvatio predlog Židova prešao preko toga uz izjavu da se ne može miješati u unutarnje prilike pojedinih država.
Češka i poljska štampa nije mogla biti zadovoljna sa stavom kongresa, jer je u tome vidjela protuslovlje sa samim načelima za boje se zalaže pokret narodnih manjina. Odlučan je bio tu prije svega politički motiv, štampa pomenutih zemalja nije to ni krila ističući da se na kongresu nije postupalo u pitanju Njemačke jednako kao kada su u pitanju druge države koje da su često na kongresima izvrgnute kritikama sa strane svojih manjina.
Praška »Narodni Politika« piše povodom ovogodišnjega kongresa da se u njemu ponovno pokazala prc-težnost njemačkih manjina. Kao i dosada tako i ovaj puta da se više raspravljalo o položaju njemačkih manjina, dok se o slavenskim, koje su u poredjenju s drugima u daleko gorem položaju, raspravljalo mnogo manje.
Pri tome da se nije štedilo čehoslovač-ku, premda ni Madžari ni Nijemci nemaju nikakva razloga za to. Ako Nijemci i Madžari to ipak čine to je onda zato, što se oni koji su nekada prema Česima i Slovacima bili u privilegiranom položaju, ne mogu sada pomiriti s time da budu u pravima izjednačeni s ostalim gradj anima. Kongres u Bernu da je pokazao (?!) da je ne samo njemački orijentiran, nego upravo hitlerovski (?). čehoslovačka republika ubuduće treba da pripazi tko ide na takve kongrese i što tamo govori.
U sličnom položaju kao što i čehoslovačka našla se u pogledu manjina i Poljska.
Pisanje poljskih novina ne razlikuje se stoga od čeških. One jednako konstatiraju onu dvojaku mjeru koja da se is-poljuje jednom kada se radi o njemačkim manjinama, a drugi put kada se radi o drugima, naročito slovenskim. Ističe da je kongres došao u protivnost sa svojim načelima kada nije digao glas protiv postupka Njemačke prema manjinama. »Gazeta Bolska« koja tako komentira tok bernskog kongresa, posvećuje mu u broju od 24 prošloga mjeseca oveći članak kojemu je dala značajan naslov »Paradoksalny kongres«.
PISANJE JUGOSLAVENSKIH LISTOVA
Ni pisanje jugoslovenske štampe nije se moglo razlikovati od pisanja češke i poljske. Zagrebački »Obzor« osvrće se naročito na rezoluciju njemačkih manjina, koja nastoji opravdati najnoviji položaj Židova u Njemačko preporučujući im da se obrazuju kao narodna manjina i da se u okviru manjinskoga kongresa bore za svoja prava. »Obzor« primjećuje sasvim ispravno, da Njemačka koliko god izrabljuje manjinski pokret u svoje svrhe, neće pristati na proširenje zaštite, pogotovo kad to otklanjaju ostale velevlasti.
Od jugoslovenskih listova najopširnije se manjinskim kongresom pozabavio ljubljanski »Slovenec«, koji je bio odaslao u Bern svojeg specijalnog dopisnika. U svome pisanju najoštrije je ljubljansko »Jutro«. Citirat ćemo samo nešto u doslovnom prevodu iz članka od 21 prošloga mjeseca:
»I organizacija samih manjina je razočarala. Sadašnji njihov kongres u Bernu zasijeda u godini, koja je donijela pooštrenu ofenzivu proti Luzičkim Srbima, izvanredne mjere hitlerovske Njemačke, potpuno istiskivanje jugoslo-venskoga jezika iz bogoslužja u Julij-skoj Krajini i t. d. Dnevni red kongresa prolazi mimo tih, za manjine odsudnih činjenica, kao da ih nema. U toj poluslužbenoj manjinskoj organizaciji sve više se opaža upliv njemačkih manjina, koje reklamiraju za sebe najdalekose-žniju zaštitu, prema nenjemačkim manjinama, pak zagovaraju brutalnu većinsku politiku posvuda gdje se radi o njemačkim državama...« »Jutro« sumnja u bilo kakav uspjeh međjunarođmh konferencija, kongresa i konstatira, da mnoge države izigravaju obaveze koje su na sebe preuzele u pogledu zaštite manjina, pa stoga pri koncu fanka veli- »Nacionalne države morat će brigu za svoje manjine u tudjim oblasnim područjima uzeti same u ruke i naći put 1 sredstvo da ih očuvaju od propasti i olakšaju im sudbinu«.
PISANJE »ZURICHER ZEITUNGA«
Komentari češke, tioijske i Jugoslovenske štampe, kako se vidi, dosta su oštri ali se ne može reci da nisu opravdani' naročito kad kritiziraju prilike u Njemačkoj i stav što su ga zauzele na kongresu njemačke manjine. Nista nal
PITANJE MAMMA PRED DRUŠTVOM NARODA
Ove godine je Društvo Naroda imalo ponovno prilike da uoči pitanje manjina. U Skupštini se ponovno razvila debata o manjinskom pitanju i svijet je mogao da upozna stanovište raznih država o tom pitanju. Ako su razgovori u Ženevi medjutim i razbistrili neke pojmove i istakli neke misli, ipak se iiije došlo, ni do kakvog važnijeg zaključka, koji bi doveo do praktične primjene.
Do nikakvog važnog j praktičnog zaključka uostalom j nije moglo doći, budne su u krilu Društva Naroba obzirom na manjinsko pitanje države razdijeljene u države obvezane da poštuju i štite prava i one koje n- tc nišu obvezane. Države obvezane da štite manjinska prava neće da pristanu na proširenje tili prava, dok se međjunarodna zaštita manjina ne protegne na sve države. Države neobvezane na zaštitu manjinskih prava odbijaju pako od sebe preuzimanje obveza prema manjinama smatrajući generalizaciju zaštite manjina opasnom po svjetski mir i traže tek pojačanje zaštite utvrdjene manjinskim ugovorima. Razumljivo je da je teško doći do sloge u tako oprečnim stanovištima.
Ove godine ie Skupština Društva Naroda imala medjutim ipak da se ponovo pozabavi tim oprečnim stajalištima povodom pitanja Židova u Njemačkoj.
Poznato je. da se položaj Židova u Njemačkoj iza dolaska Hitlera na vlast pogoršao. Svjetska javnost se uzbudila radi progona Židova i tako je bilo pred Društvom Naroda ponovno pokrenuto pitanje manjina.
RASIZAM I MANJINE
Stalni delegat Njemačke kod Društva Naroda von Keller razložio je njemačko stanovište prema manjinama. Njemačka ide za tim, da se zaštita utvrdjena manjinskim ugovorima pojača, postupak s pritužbama da se usavrši i da se osnuje stalna komisija, koja će se baviti neprekidno i isključivo pitanjem raznih manjina. Ti zahtjevi Njemačke poznati su javnosti kjš iz vremena Stresemanna, kada se Njemačka smatrala prvim pokretačem i najodanijim zaštitnikom manjinskih interesa.
Dok je medjutim Stresemann i čitava tadašnja demokratska Njemačka iznosila kao izvor zahtjeva za zaštitu manjina op-ćečovječanske zasade jednakosti i slobode i pravednosti i tražila poštovanje narodne individualnosti i lične slobode u ime one »svi su ljudi braća«, đotie von Keller zastupajući hitlerovsku Njemačku iznosi čisto nove razloge i nove zasade, koje nose u sebi više opasnosti nego znanstvene istine. »Nije nikakav slučaj, rekao ie Keller, da se značenje prirodne veze s narodnošću tako snažno naglasuje s njemačke strane. Vama poznate izjave njemačkog državnog kancelara, da njemački narod vjerno visi na svojoj vlastitoj narodnosti i da se sa Nijemcima, koji živu po čitavom svijetu osjeća vezan nutarnjim vezom, izrečene su iz najdubljeg uvjerenja i iz posebnog naziranja na svijetu.«
Iz tih riječi slijedi jasno, da se zahtjeva zaštite njemačkih manjina bazira na etničkom ili bolje reći rasnom momentu. Zato, jer Nijemci razasuti po čitavom svijetu pripadaju njemačkoj etničkoj cjelini. Njemačka traži njihovu zaštitu i prisvaja si prava brige i duhovnog vodjstva. Spoljni politički program III Reicha nije daleko od »duhovnog vodjstva« tih inozemnih Nijemaca. ■ Nova Njemačka je kroz usta svojih vodja u više prilika izrazila da ide za konačnim političkim ujedinjenjem sviju Nijemaca. Politika oko revizije ugovora ima taj cilj. politika oko pojačanja zaštite utvrdjene manjinskim ugovorima postaje u duhu rasističke ideologije tek jedno sredstvo za rješavanje dalekosežnijih političkih planova.
Susjedne države Njemačke su zato vrlo osjetljive na svaki zahtjev o pojačanju manjinske zaštite i tako se opći interesi manjina radi čisto političkih razloga zanemaruju. a razvoj manjinske zaštite koči.
me blaže nije pisao o kongresu ni »Zii-richer Zeitung«, kome se ne bi mogla spočitnuti pristranost. Još u danima zasijeđanja kongresa, dakle prije nego sva druga štampa, »Ziiricher Zeitung« istakao je vrlo nepovoljne prilike pod kojima kongres radi i naročito je podvukao da je uslijed promijenjenih prilika u Njemačkoj bio s jedne strane primoran da osudi progone drugih narodnosti koji se tamo vrše, ali da je to propustio učiniti iz razloga oportunite-ta. Kongres da je time došao u kontradikciju sa samim sobom. S toga gledišta kritizira ta švaj carska novina i drugo što se na kongresu raspravljalo na način koji pp njenom mišljenju ne ide u sklad načelima manjinskoga pokreta.
MANJINSKA , ŠTAMPA Od novina, glasila narodnih manjina, možemo spomenuti samo »Koroški Slovenec«. On koliko je moguće nastoji potertati pozitivne rezultate kongresa, koji se toliko ne postižu na samom za-sijedanju,
koliko u privatnim razgovorima s političkim ličnostima i noyinar,ma, koji su se ovaj put naročito zanimali za problem narodnih manjina.
Izvješćujući o raspravi koja je raspravljala o teritorijalnoj samoupravi narodnih manjina nadovezuje, da sada kada su sami Nijemci pokrenuli to pitanje na kongresu ne treba ni koruški Slovenci da od toga otstupaju.
Pogranična uletavanja u Belgiju i Dansku, iredentistička propaganda u Češkoj i Poljskoj i Francuskoj ne omogućuju nipošto trijezno shvaćanje problema njemačkih manjina u tim zemljama. Konsekvence koje se logično moraju izvoditi iz rasizma ne zabrinjuju medjutim samo te države već i Švicarsku koja budno prati sve što se u Njemačkoj radi a ako Italija šuti radi Južnog Tirola, to je zato, jer momentani politički interes to zahtijeva.
Keller je u svom govoru istaknuo važnost vostranih ugovora medju int-.n sira-nim J zavama obzirom ni zaštitu marijina bez' sudjelovanja Društva Naroda i s veseljem spomenuo letonsko-litavski i jugo-slavensko-rumunjski ugovor.	Taj put se
Kelleru čini vrlo uspješan radi konkretnog rješavanja karakterističnih problema, koji se odnose na manjine u interesiranim državama a koje jedna općenita zaštita ne može valjano nositi. Što se tiče generalizacije manjinske zaštite Keller izjavljuje, da je Njemačka spremna uspostaviti to pitanje. ako i druge evropske države pristanu na generalizaciju.
»POSEBNO SMJEŠTEN RASNI PROBLEM«
U srž samog manjinskog pitanja je zahvatio Keller kada je govorio o Židovima u Njemačkoj. Po njemu židovski problem ne spada u sklop manjinskih pitanja: »Nije umjesno ovaj problem, koji je
posebno smješten rasni problem, dovoditi u vezu s manjinskim pitanjem. Ponajprije
Židovi. u Njemačkoj nisu ni jezična ni narodna manjina.
Oni se tako ne osjećaju i nisu nikad izrazili želju, da se s njima kao s manjinom postupa. Izvršivanje židovske vjere je u Njemačkoj slobodno. Vjersko pitanje ne igra nikakovu ulogu u obračunavanju s njemačkim narodom. U Njemačkoj se radi u prvom redu o jednom pučevsko- političkom i socijalnom pitanju«.— Tako je govorio v. Keller.
Na sve ove Kellerove razloge formalne naravi treba odgovoriti da Židovi u Njemačkoj. ako i nisu dosada osjećali potrebu ia se izjasne kao manjina, to ih sada progoni nacijonal-socijalista stvaraju progonjenom manjinom, kojoj se otimlju temeljna ljudska prava. Time, što se priznaje da su Židovi različite rase od Njemaca i što se držj židovsko pitanje »posebno smještenim rasni mprobleniom« priznaje se, da postoji židovsko pitanje. Da li ćemo ga nazvati vjerskim ili rasnim, nije od važnosti. Oni su u svakom slučaju manjina.
Ml Znàmo đa Italija takodjer smatra, da je pitanje naše manjine »posebno smješteni rasni problem« i da su se često čuli glasovi iz Rima, da naše pitanje ne postoji. Progonima protiv Slavena u Julijskoj Kra-lini to bi se pitanje postavilo medjutim da i nije prije postojalo, kao što se sada u Njemačkoj postavlja pitanje židovske manjine.
Nasilja protiv Mio kog sloja gradjana neke države, koji Imaju zajedničke bilo vjerske, bilo narodne, bilo društvene osjećaje, stvara od tog društvenog sloja odnosno grupa manjinu, koja ima pravo da se bori za svoja prava. Vrlo ie cjepidlačarski shvatiti manjine samo u sklopu shvatanja manjinskih ugovora i samo zaštićene manjine priznati manjinama. Praktični smisao zaštite manjina je u tome da se sazivaču unutar većinske države pravedni postupak prema nekoj grupi koja je bilo po vjeri, bilo po jeziku, bilo po osjećanju različita od većine. Ako se pristaše neke vjere progone radi ispovje-danja *e vjere, oni imadu pravo na zaštitu svojih vjerskih prava i oni se smatraju vjerskom manjinom bez obzira, da li su se do tada smatrali manjinom ili ne. Progoni su od njih stvorili manjinu, koja ima pravo na zaštitu svojih posebnih interesa kao vjerske skupine. Razumljivo je, da se tako neke manjine radjaju a druge
ZA »SUDTIROLER«
koji izlazi u Innsbrucku kao glasilo Nijemaca pod Italijom značajno je, da je donio samo_ referat dra Besednjaka i da se nije inače ničim osvrnuo na kongres. Zašto je tako, teško je naći razlog koji bi bio opravdaniji od onoga da bi se, pišući o kongresu, morao staviti u kritičan odnos prema svemu što se u Bernu dešavalo u vezi s Hitlerovom Njemačkom i u vezi s njemačkim manjinama.
*
Pisanje o kongresu, ako se ovdje hoće uzeti u obzir i njemačke novine, vrlo je različito. Jasno je da je to rezultat različitih političkih interesa. Važno je ovdje da se istakne, da li je, bez obzira na političke interese koji su tu odlučivali, postojalo i opravdanje za to. Sto se tiče jugoslovenskih, čeških i poljskih novina ne može im se prigovoriti kada one ukazuju na to kako njihove države Izvršuj u obaveze prema manjinama, dok druge to ne čine i to ponajčešće baš prema slavenskim manjinama. One ne mogu uz to dopustiti da se manjinski kongres zlorabi u svrhe jedne narodnosti ili države. Jedino nam se čini da nije dobar predznak kada »Narodni Politika« traži da se pripazi tko ide iz češke na kongrese i što govori, Jer ni u najmanjim stvarima nije uputno povoditi se za Njemačkom i Italijom.
nestaju. Negda je bila najvažnija zaštita vjerskih manjina. Sada je najvažnija zaštita narodnih manjina. Možemo medjutim predviditi vrijeme, kada će se i ta zaštita pretvoriti u zaštitu političkih manjina to jest u pravo ispovjedanja posebnog političkog naziranja na svijet, koje se ne slaže s naziranjem većine.
Dok se budu shvaćale manjine striktno pravnički i dok se budu mogla da nesmetano krše općeljudska prava bit će nužno, da se naglašava potreba zaštite manjina.
ZA GENERALIZACIJU MANJINSKE ZAŠTITE
Zaštita manjina postoji u zavidnoj mjeri provedena kod država Male Antante. Poljske i ostalih malih država. Nastojanje nekih velevlasti je medjutim da se ta zaštita još pojača. U tom smislu su bili izrečeni govori u ovogodišnjem zasjedanju Društva Naroda i britanski prijedlog je jasno formulirao te zahtjeve. Suvišno je me-djutim spomenuti, da su deplasirani takovi zahtjevi prema državama, koje već štite manjine i koje im jamče sva njihova t ljudska i narodna prava. Put ka konačnom rješenju manjinskog pitanja ne ide preko pojačanja zaštite utvrdjene manjinskim ugovorima, već preko generalizacije manjinske zaštite. Kako je dobro odgovorio na britanski prijedlog jugoslavenski delegat Fotić u ime Male Antante i Poljske »prava manjina ne mogu zavisiti od eksistencije kakove specijalne konvencije ili da se zaustave na kakovoj državnoj granici.
Ukoliko zaštita tih prava ne pretstavlja predmet juridičke obveze, koja će obvezivati sve države članice Društva Naroda, mi ne bismo mogli primiti nikakovo novo proširenje naših obaveza, koje bi pojačale nepravednu nejednakost«.
Ta nejednakost izmediu država obvezanih da štite manjinska prava i ne obvezanih ie prva koju treba ukloniti. Tokom raspravljanja Mirovne konfe rence otstupilo se od VVilsonovih principa o zaštiti mamina i istakle da se ugovori o manjinama ne protežu na sve države, pa su tako velevlasti bile oslobodiene obveza manjinske zaštite. Razlog je tome bio u liberalnoj tradiciji tih država. Ali mi vidimo, da je na pr Italija prekinula s tom liberalnom tradicijom i da se nije pokazala dostojna tog privilegiranog položaja. Zato nam se ukazuje opravdanim prijedlog poljskog delegata Raczin-skoga
na ovogodišnjem zajedanju Društva Naroda. koji ide za tim
da se svim manjinama po vjeri, leziku _____
Hl rasi osigura mediunarodna zaštita.
Pododbor za proučavanje prijed'oga o manjinama u 6. političkoj komisije dovršio je svoj rad. Engleski prijedlog je bio otklonjen jer je naišao na otpor svih delegacija. a pogotovo poljske i čehoslovačke. Kako su se Englezi protivili poljskom prijedlogu o generalizaciji manjinske zaštite, to su Poljaci povukli svoj prijedlog i tako se
ostalo na tekstu francuskog prijedloga, koji traži da se ponovno istakne i zatraži primjena od'nka Društva Naroda od 21 septembra 1932. U toj odluci je Društvo Naroda izrazilo želju, da države. koje nisu obvezane da štite manjinska prava po posebnim ugovorima, ipak primjenjuju bar isti postupak prema rasnim, jezičnim i vjerskim manjinama. koji traže manjinski ugovori 1 stalno djelovanje Savieta.
Zanimivo je spomenuti, da su se tom prijedlogu protivili Nijemci i Talijani. Nijemci ga smatraju uperenim protiv njemačkog postupka prama Židovima, a Talijani vide u njem opasnost za svoju manjinsku politiku. Pododbor se je medjutim izglasao za nepromijenjeni francuski tekst. T.iko mi vidimo, da se rad Društva Naroda ponovno afirmira u općenitom zahtjevu za generalnom zaštitom marijina. Što se striktnije obveze ne traže od Velevlasti i što se ostaje samo na želji, ima se protumačiti jedno samim sastavom Društva Naroda, u kojem imaju dakako Velevlasti gotovo isključivu riječ, a drugo i slabošću te ženevske ustanove. koja je morala da bude platonska ■ u važnijim zaključcima, nego što su zaključci o manjinskom pitanju. Ipak nam zaključak o potrebi da i neobvezane države primjenjuju bar onakov postupak pre" ma manjinama, kako to traže manjinski ugovori pokazuje jasno da manjinska ideologija Društva Naroda ide u smislu generalizacije manjinske zaštite.
Osim čisto platonskih izljeva ljubavi prema manjinama. Društvo Nareda niic moglo nego da označi tendenciju svoje ideologije j da ostavi »status quo« u P1?" gledu zaštite manjina. Društvo Naroda ic nemoćno da bilo što učini samo na poboli-i11 na ueneralizaciji manjinske zaštite. jer se u samom Savjetu nalaze dvije države, u kojima se vlada po principima sasvim suprotnim idejnim temeljima toZ čustva. Fašistička Italija i rasistička Nje* mačka ne mogu se zauzeti za tako depuo-kratske zahtjeve, kao što su zahtjev rjia-nima. ukoliko to ne odgovara njihovoj irO' perijalističkoj politici. Prirodno je. da ivu u krilu Društva Naroda sve akcije, koje; idd za pravednim ispitivanjem i rješavfanJein Pitanja manjina paralizovane i da se Dru' štvo Naroda može izvlačiti iz teških" siWa' čija tek platonskim izjavama. Opasnost le tek u tom. da manjine i narodi jzgttbe svako povjerenje u ženevsku mirotvornu 1 demokratsku instituciju, kad uvide da sU
=•*=

države svemoćne, a Društvo Naroda tek isra ili tezulja tih svemoćnih sila.
Ako manjine dodju do uvjerenja, da je medjunarodna zaštita iluzorna, onda im ostaju jedino dva puta: ili apsolutna pokornost odnosno lojalnost državi ili otvoreni iredentizam. Ako države zaborave, da je narodna snošljivost jedino rješenje manjinskog pitanja unutar države, manjinama neće preostati drugi put, nego put revolucionarnog iredentizma.
Zar se u Ženevi doista ne uvidja opasnost za svjetski mir?.
Dragovan Seplć.
JUGOSLAVIJA PREMA PROBLEMU MANJINA
Jugoslavenski ministar vanjskih poslova Bogoljub Jevtić na povratku iz Ženeve dao je novinarima intervju u vezi sa pitanjima koja su tretirana ovih dana u Društvu naroda u Ženevi. Obzirom na raspravu o manjinama g. Jevtić je izjavio:
»Diskusija je nešto oživjela pokretanjem manjinskog pakta i pitanja emigranata iz Njemačke.
O manjinskom pitanju koje nas specijalno interesira želilo se s jedne strane generaliziranje manjinske obveze na sve države bez razlike, a s druge strane izmjena postojećeg postupka u manjinskom pitanju, koja bi obvezivala samo države, koje su već primile 1 izvršuju manjinske obveze.
Poznato je naše gledište u ovom važnom Pitanju. Naša Kraljevina je oduvijek stajala na stanovištu da je poželjno da se cijelokupnom problemu manjina dade liberalno i svestranije rješenje. Dosljedno tome principu
jugoslavenska delegacija Je i u sadašnjoj diskusiji ostala pri istom gledištu 1 potpomogla ovogodišnji predlog poljske delegacije, da se pod okriljem Lige naroda organizira za sve manjine bez razlike u kojoj državi se one nalaze djelotvorna i istovjetna zaštita. Prirodno je da smo i ove godine naglasili kao i prije da se već iz pravnih razloga ne može ostvariti nikakva jednostrana izmjena postojećeg postupka u pitanjima manjina, za koju mu ne bi dali svoju prethodnu suglasnost. Pored toga ponovno smo istakli naše mišljenje da je za odluke u tim pitanjima nadležno isključivo vijeće, a ne skupština Lige naroda.
Sa zadovoljstvom se mora konstatirati da je učinjeno ipak nešto prema ostvarenju Prava onih narodnih manjina, koje nisu zaštićene specijalnim mediunarodnim ugovorima. U nadležnoj su komisiji prihvaćeni principi rezolucije skupštine Lige naroda od godine 1922 kojom se pozivaju sve države, koje na sebe nisu primile manjinske obveze, da svojim manjinama dadu ista prava koja su predvidjena za manjine u državama potpisnicama manjinskih obaveza«.
OUJEK EMIGRANTSKOG KONGRESA U LJUBLJANI
ODGOVOR PRETSTAVNIKA NJEMAČKE MANJINE U JUŽNOM TIROLU NA POZDRAV SA KONGRESA.
Savezu jugoslavenskih emigrantskih udruženja u Jugoslaviji — Beograd. U ime Akcionog odbora za Južni Tirol (Arbeitsstelle fiir Siidtirol) najtoplije .Vam zahvaljujem za prijateljsko sjećanje sa trećeg jugoslavenskog emigrantskog kongresa u Ljubljani na Južni Tirol.
I ako izgleda da se danas svijet još manje obazire na prava naroda nego ikada prije, a nasilja nad narodima ne pobu-djuju više gotovo nikakve pažnje, mi ipak ne smijemo i ne ćemo popustiti u zajedničkoj borbi protiv nepravde mirovnog ugovora i protiv prevlasti, koju Italija vrši nad Tirolom i nad Julijskom Krajinom. Mi ćemo pred cijeli svijet ovu nepravdu iznašati sve dotle, dok ne postignemo svoj cilj. — S prijateljskim pozdravima odani Ernst Mumelter.
*
Ovogodišnji je emigrantski kongres u Ljubljani pobudio veću pažnju štampi nego li dosadašnji. To je uostalom u skladu sa sve većim značajem, koji poprima naša emigracija pozvana da daje svoju riječ, kada dolazi u pitanje sudbina Julijske Krajine j koja ima pravo da bude saslušana kada se tretira pitanje jugoslavensko-talijan-skih odnosa.
Kongres je, kako smo već spomenuh, imao vidnog odjeka u našoj štampi pogotovo u ljubljanskoj.
Ali ono što nas ovdje najviše interesira i šta bi željeli podvući, to je odjek, koji je naš kongres imao u provincijskoj štampi. Ne treba posebno isticati važnost ove činjenice. Tako je »Naš List«, nezavisan poetički dnevnik iz Caribroda u broju od 24. septembra donio uvodnik pod naslovom: ‘Značaj i karakter kongresa jugoslavenskih emigranata iz Julijske Krajine«, u kome Ponajprije opisuje položaj našeg naroda pod Italijom i teror, koji vrše fašisti u •stri. U članku se govori dalje o misiji, ko-in ima da izvrši naša emigracija, kao pret-stavnlca našeg naroda u Juhjskoj Krajini.
»Niški Novi List« donio je uvodnik ‘Treći kongres jugoslavenskih emigranata " Ljubljani« dižući glas u obranu naših pogaženih prava.
, Od glasova u stranoj štampi vrijedi kao ^ariozum istaknuti da se na kongres osvrnuo i sofijski list »Nezavisnost« (u broju °d 23 septembra) ali na način koji poka-
OSNIVANJE EMIGRANTSKOG ARHIVA
Iz Saveza emigrantskih društava
Da možemo u svako doba dokumen-tarno i stvarno pokazaTi pred našom i pred internacionalnom javnosti kolikim je nepravdama i nasiljima podvržen naš narod u Julijiskoj Krajini sa strane fašističke Italije
»SAVEZ JUGOSLOVENSKIH EMIGRANTSKIH UDRUŽENJA JUGOSLAVIJE« ODLUČIO JE DA PRISTUPI ^SNIVANJU JEDNOG ARHIVA, KOJI ĆE SADRŽAVATI SVE DOKUMENTE NAŠE NAJNOVIJE HISTORIJE.
Taj arhiv imat će dvostruku svrhu. Pr-I vo, da posluži našoj propagandi, koja I svakodnevno treba originalne podatke o I životu našeg naroda pod Italijom, i drugo da bude đokumenat naše današnjice poznijim pokolenjima i historičarima, koji će odatle crpsti istinite i originalne podatke za svoja djela.
Savez je odlučio da akciju oko osnivanja arhive povede energično i svestrano, da sakupi i sistematski sredi sav materijal, koji se danas nalazi poraz-bacan kod raznih pojedinaca.
Upute u tu svrhu Savez će redovno objavljivati u našem glasilu »Istra« i mi molimo sve naše emigrante da redovito prate pisanje našeg glasila. Za sada pozivamo sve naše emigrante, koji se nalaze u posjedu dokumenata izdanih od talijanskih vlasti, a kojima se našim organizacijama ili pojedincima nanaša šteta ili nepravda, kao dekreti, odluke ili rješenja raznih talijanskih službenih organa, da ih pošalju Savezu u originalu ili u ovjerovljenom prepisu.
Primjera radi spominjemo, da su mnogi naši učitelji dobivali često Dimmene, ukore ili bili premještavani odnosno na drugi način kažnjavani samo
radi toga, jer su sa djecom pjevali pjesme ili čak, jer su samo razgovarali s njima u školi na našem jeziku, ili opet radi toga, što nisu našu djecu poslali na talijanska vojna groblja.
Svi ti i slični dokumenti su nama neophodno potrebni, to nam služi kao oružje u borbi i zato se nadamo da će se naši emigranti redom odazvati gornjem pozivu.
POZIV SVIM EMIGRANTIMA.
Tom prilikom svraćamo pažnju našim emigrantima i na ovaj poziv, koji je već izašao i u prošlom broju lista:
»Savez Jugoslavenskih Emigrantskih Udruženja u Jugoslaviji« pozivlje sve one emigrante, koji su bili zatvarani ili proganjani od: I. talijanskih policijskih vlasti; II. talijanskih državnih sudskih vlasti; III. specijalnog tribunala; IV. komisije za opomenu i konfinaciju, to jest svi oni, koji su bili bilo u zatvoru, bilo u istražnom zatvoru, bilo u konfi-naciji i V. svi oni, koji su uopće proganjani sa strane talijanskih vlasti odnosno fašista, da pošalju svoje prijave Savezu u Beograd, (Birčaninova ulica 20).
Svi oni koji se jave neka u svojoj prijavi naznače razlog radi čega su bili proganjani, postupak kojim su bili tretirani od talijanskih vlasti odnosno fašista, rezultat tog postupka (u koliko je bio sudski) i konačno dokaze koje posjeduju (sudske presude, novinske članke), čime dokazuju izdržani zatvor ili druga propaganda.
Savez se nada da će svi emigranti iz Julijske Krajine shvatiti važnost ovog poziva i prema njemu postupati i tako izvršiti samo svoju emigrantsku dužnost.

PROŠNJA EMIGRANTOM IN PRIJATELJEM
Po prvi knjigi »Goriški Slovenci« sem prejemal čedalje več vspodbu-dilnih vprašanj: kdaj vendar izide obljubljena druga knjiga? Zato je rokopis tudi za drugo knjigo že pripravljen. Ali naraslo mi je gradi-ya skoro za dve enaki knjigi in moram izpuščati ter krajšati. Zdaj pa sem zopet na Dunaju, kjer se mi kopiči gradivo za dve dalnji knjigi: »Trst« in »Istra« po istem sistemu, kakor je moja prva knjiga. Samo na Dunaju je mogoče dobiti gradivo za našo primorsko zgodovino. Izsledil sem vse vire in postavil sem si na koncu svojega življenja za nalogo in dolžnost, da rešim, kar se danes rešiti da.
Toda te dni mi je došlo od tiskarne »Merkur« v Ljubljani poročilo, da niti polovica prve razposlane knjige še ni plačana. Zato je malo upanja, da bom mogel dati drugo knjigo v tisk, in.ob taki brezbrižnosti naše javnosti nima smisla, da se trudim z nabiranjem gradiva za Trst in Is-t ro. Kakor se vidi, naš narod ne čuti potrebe, da rešimo pozabljivosti zgodo-vino_ in narodne delavce zarobljene domovine. že nekaj tednov sem tičal v tukajšnih knjižnicah do pet ur na dan in gradivo mi narašča, ali zdaj sem. vse to opustil. Odgovornost za ta neuspeh bodo nosili tisti, ki so prvo knjigo sicer naročili, ali za plačilo jih bo treba šele tožiti, — pa tudi tisti, ki bi tako delo mogli in morali podpirati, pa jih ni bilo mogoče pridobiti, da bi prvo knjigo kupili. So med njimi celo bivši prvaki, ki so celo v prvi knjigi znamenito omenjani, še več bi bili v drugi, ali da bi knjigo kupili, za to jih nismo mogli preprositi... Prijatelj g. Lojze Lužnik, ki je naročnike nabiral, bi znal povedati lepe historije o takih junakih naše primorske zgodovine.
Ko je tiskarna po naročilu razpošiljala knjigo po povzetju, je nastal velik krik, in zapored so naročniki knjigo vračali, dasi so sami povzetje odobrili. Tiskarna je imela velike troske. Ali ko jim je knjigo doposlala brez povzetja, je minulo zdaj že deset mesecev, in kljub vsem opominom ostajajo trgo-vratni dolžniki. Kako si vsi ti gospodje mislijo, da bomo izdajali knjige take zgodovinske važnosti svoje zarobljene domovine?
Vseobča kriza more res biti vzrok, da marsikako književno podjetje ne vspeva več tako dobro, kakor pred nekaj leti, ali ne smelo bi to veljati za knjige take zgodovinske važnosti, kakor je minulost naše nesrečne Julijske Krajine. Na kak način pa naj se v bodočnosti borimo za boljšo usodo svoje domovine, ako ne z ono krasno zgodovino naše sijajne minulosti, na katero moremo biti opravičeno ponosni?
Emigrantje, prijatelji! Morda.bo še mogoče, da zagotovite nadaljevanji lepo započetoga dela, za kar je pa pred vsem potrebno to: — da vsi dolžniki brez tožbe od strani tiskarne plačajo svoj dolg, kar je njihova častna dolžnost. Ali treba je še, da tudi od prve knjige prodamo še vsaj 200 iztisov. Vsak emigrant, ki zmore 120 din., naj knjigo naroči v tiskarni »Merkur« (Ljubljana, Gregorčičeva ul.) in naj agitira med znanci, da si isto tako na-roče že prvo knjigo ter se zavežejo, sprejeti tudi nadaljevanje.
»Istra« bi izšla v hrvatskem jeziku. Gradivo je jako zanimivo in pravi narodni škandal bi bil, ako samo ma-lomarnost prepreči vresničenje tega načrta. Rodoljubi, pomagajte!
Andrej Gabršček, (Dunaj).
NASA KULTURNA KRONIKA
NAŠI V SLOVENSKIH REVIJAH.
Andrei Budal ie napisal v deveti številki »Ljubljanskega Zvona« kritiko nove Bevkove mladinske povesti »Kozorog«, ki jo je ilustriral Milko Bambič. Kritik hvali Bevkovo pripovedovanje, njegov slog in jezik, ki strema k močni jedrnati enostavnosti in ki je za mladinsko slovstvo zelo prikladen. Vse njegove knjige, tako tudi ta, so pisane za najširše občinstvo, ki se ne mara otepati z oblikovnimi težkočami in ki rado sprejema vse do potankosti predelano in poenostavljeno. Snov zato pripovedko je vzel Bevk iz Keleminovih »Bajk in pripovedk«, kj pa jo je zelo razpredel, saj obsega tam ta snov le par strani. »To, pravi kritik, tvega lahko le pisatelj z za-nesljvim neusahljivim, domišljijskim vrelcem, ki zna vsa poglavlja tako natrpati z zajemljivimi, iz snovi neprisiljeno potekajočimi podrobnostmi, da ne pokuka iz nobene
7 vjucuci v i\a puailjCIUJ
tezanje«. — Skromno, a učinkivito oži živahno pripovedko 28 Bambičevih Knjigo je izdala Sigma, natisnila pa K hška Tiskarna v Gorici 1933, 122 strai
Rojaki posegajte po čtivu, ki še iz v Pnmorju in podpirajte s tem našo ko! Za informacije se obrnite na Juge vansko knjigarno v Ljubljani.
, .J, 10, številki »Mladike« je izšla kr Krihka J. Pogačnika o 8. zvezku. Prei vin »Zbranih spisov« ki obsega pov »mmon iz -Praš« in »Uselili vrelci«. V stevnki »Mladike« je obdelana povest : rovnik brez dovoljenja«, ki jo je si Damir rajgel. izdala in založila pa C im ”‘a^ca- O povesti pravi kritik, d; laiikotna, zabavna, nekoliko zavlečem smešno-resnimi detektivskimi dogodh nami bodoče nepredne tehnike.
V 9. številki »Sodobnosti« je kritik
zuje ili nepoznavanje stvari ili očito tendenciozno podmetanje motiva kojih kongres nije imao i koji sa našem emigracijom nisu j ne mogu biti u zajedničkoj vezi.
Argumenti koje »Nezavisnost« iznosi ne mogu se uopće uzeti ozbiljno u diskusiju. Ipak je interesantna, osobito u vezi sa pisanjem ovoga lista, njegova konstatacija da mu ie položaj naše manjine potpuno nepoznat.
. Od drugih stranih listova donijeli su vijest o kongresu izmedju ostalih ženevski Ikst »Journal des Nations« u broju od 1. j 2 oktobra i »Adev.erul« iz Bukurešta od L oktobra, kao vijest agencije »l^ador«.
Švicarski list spominje da je ljubljanski kongres vrhovni forum 70.000 iugosloven-skih emigranata iz Istre i drugih jugoslo-venskih pokrajina, koie se nalaze pod talijanskom vlašću.
Gradnikovih »Svetlih samotah«. To zbirko Gradnikoviii pesmi ie uredil Josip Vidmar. Izbral je najboljše Gradnikove pesmi in jih uredil na 6 delov, ki so se izluščili iz njegovega pojmovanja poti Gradnika človeka.
Trpljenje, krivica in borba naših ljudi za obstanek, ljubezen do rodne grude, je opisana v povesti »Kamnarjev Jurij«, ki jo je napisal France Seljak in ki se godi v Primorju. — (Agls).
USPJEH NAŠEG PEDAGOŠKOG PISCA.
O djelu prof. Josipa Demarina »Materinji jezik u savremenoj školi« (o kojem je »Istra« več pisala) izišla je ovih dana prva stručna kritika i to vrlo povoljna, kako se i moglo očekivati. Pisac, tog prikaza (u »Novostima«), poznati pedagoški stručnjak profesor Franjo Mandič iznoseći sve prednosti djela, ističe da, je »---knjiga i po sadržini i
po načinu obradbe vrlo zanimiva i vrijedna. Demarin iznosi u svojoj knjizi savremene pedagoške misli o obuci ma-temjeg jezika i to na osnovu dobrog poznavanja najnovije strane pedagoške literature, a uvijek u vezi sa školskom praksom vodeći računa o našim prilikama i potrebama što samo povećava vrijednost knjige«.
»Djelo je pisano, kaže se dalje medju ostalim, laganim i jasnim stilom sa nacij onalnog stajališta i s dobrim poznavanjem najnovijih pedagoških zahtjeva toga predmeta«.
Prikaz završava konstatacijom da je Demarin skroman i solidan radnik koji je i do sada saradjivao s uspjehom u pedagoškim časopisima. Ovom svojom knjigom pokazao je mnogo ambicije i spreme da se i dalje razvija i radi na korist škole i naše jugoslavenske pedagogije.
O ZBIRCI PJESAMA JOSIPA A. KRALJIĆA
»Za našu djecu« koja je nedavno izašla (na koju smo i mi upozorili naše čitatelje) napisao je topao krikaz u »Narodnim novinama« poznati omladinski pjesnik i pisac Ljudevit Krajačić. Krajačić najprije prikazuje dosadašnji Kraljičev književni rad. te utvrdjuje da je Kraljić jedan od najplodnijih i najradinijih dječjih pjesnika, koji s jednakim uspjehom i rijetkom lakoćom radi u dječjoj književnosti koliko u stilu toliko u prozi. Nakon što je zatim prikazao ovu najnoviju Kraljićevu zbirku pjesama Krajačić završava konstatacijom da je ona jedna pozitivna dobit u oblasti dječje literature u nas. knjiga koju će djeca bezuvjetno zavoljeti.
t MATKO^LUKEŽ
Prošlog četvrtka 5 o. mj. ispustio je svoju blagu dušu u zagrebačkoj klinici, gdje je tražio zdravlja svojoj teškoj bolesti, Matko L u k e 2, poznati nacionalni radnik. Sahranjen je na Mirogoju u subotu, 7 o. mj.
Pokojni Matko rodjen je godine 1887 u selu Lukeži, Pićan, opć. Pazin u Istri. Osnovnu školu polazio je u Pićnu, gimnazijske nauke na hrvatskoj gimnaziji u Pazinu. Nakon svršenili nauka bio je općinskim činovnikom najprije u Pazinu, zatim u Voloskom. — Kako u Pazinu tako i u Voloskom saradjivao je u svim nacionalnim i kulturnim društvima. U Voloskom-Opatiji bio je duša istarske Sokolske župe Vitezić.
Za vrijeme rata pribjegao je u rusku frontu i javio se u jugoslovensku legiju, u kojoj se je borio za slobodu svih Jugo-slovena i njihovo ujedinjenje. Nakon rata, iza okupacije Istre po talijanskoj vojsci, morao je i on, kao hiljada drugih Istrana, napustiti svoju ljubljenu Istru, za koju je, do zadnjega časa vjerovao, da joj mora sinuti sunce pravde i slobode.
Nakon oslobodjenja istočnog dijela Istre bio je činovnik sreskog načelstva u Kastvu, gdje su ga radi njegovog svjetioga i čvrstoga karaktera svi voljeli i ljubili. U svima je nacionalnim i kulturnim društvima bio vrlo aktivan i svagdje se je uvažavala njegova riječ. U Kastvu je osnovao Nabavljačku Zadrugu drž. čifiovnika, koja je pod njegovom mudrom upravom lijepo napredovala, kao malo koja u našoj državi, a koja gubi u njemu nenaknadivu radnu silu.
Bolovao je dulje vremena; uzrok bolovanju bile su patnje zadobivene u ratu. U zadnje je doba došao u zagrebačku kliniku, da ovdje potraži lijeka svojoj bolesti, ali uzalud. Njegova je smrt u crno zavila njegovu vrijednu porodicu. Odia Elvira rodi. Škalamera gubi u njemu IJubeznog supruga a dvije male kćerke dobrog oca. Za njim žaluju mnogobrojni prijatelji, znanci i suradnici.
Sprovodu pok. Lukeža prisustvovala je njegova ucviljena supruga sa bližim rodom, njegovi znanci i prijatelji Istrani, a bile su zastupane po svojim pretstavni-cima Jugoslovanska Matica, Društvo »Istra«, Istarski diački internat, a po svome delegatu i Nabavijačka zadruga drž. službentkt u Kastvu, koja je položila na odar blagog pokojnika krasan vijenac sa zahvalnim napisom.
Pokoj plemenitoj duši Matka Lukeža. Bila mu vječna harna uspomena medju nama. a njegovoj ožalošćenoj porodici naše najiskrenije saučešće.
Marocafte
naš emigrantski I fcoSedasifeek
PRIJATELJI
I PRETPLATNICI LISTA
čine uvijek svoju dužnost prema listu time što redovito šalju pretplatu i bez naše opomene. Najveća potpora listu su njegovi vjerni pretplatnici. Neugodno nam je konstatirati da medju našim pretplatnicima ima i takvih koji zaostaju sa urednim plaćanjem »Istre«. A ipak nije to upravo za mnoge, većinu njih, nikakva žrtva. Moramo naime priznati, a to činimo rado i iskreno, da upravo oni koji najteže osjećaju težinu današnjih vremena, redovno ne zaboravljaju na svoje dužnosti prema listu, jer znaju i shvaćaju kako je teška opravdana borba koju list provodi. Da se kod toga mora još list borili i za svoju materijalnu egzistenciju, upravo zbog onih koji bi prvi i bez ikakvih poteškoća morali vršiti minimalno što se od njih traži — a to je da list koji je na visini, i koji oni redovno primaju i čitaju redovno i plate — ne može se i ne bi se smjelo dopustiti. Neugodno je da moramo takve dužnike lista stalno opominjati, jer nam se time nužno nameću troškovi, koji bi inače bili suvišni. Emigranti — prijatelji, pretplatnici lista, svi vi koji još niste učinili svoju dužnost prema listu, kojemu svatko uvidja opravdanost i potrebu prema našem narodu u Julij skoj Krajini i emigraciji, namirite na vrijeme svoju pretplatu.
ITALIJA FRAMA ARBANIJI
Spor zbog talijanske škole u Skadru — Italija odgovara finansijskim represalijama
Pa ri z. 10 listopada. Prema vijestima iz Rima izgleda da nedavni boravak u Rimu talijanskog poslanika u Tirani Kocha nije ni najmanje doprinio da se potpuno likvidiraju sva sporna pitanja izmedju Italije i Albanije, pitanja koja su j bila glavni razlog putovanja Kocha u talijansku prijestolnicu. Prema tvrdjenju talijanskih obavje-štenih krugova prilikom boravka Kocha u Rimu izmedju Italije i Albanije postignut je sporazum o pitanjima koja su bila u svoje vrijeme iznijeta u jednom memorandumu rimske vlade albanskoj vladi, ali nije po-
stignut sporazum o pitanju ponovnog otvaranja talijanske škole u Skadru, koju već punih 70 godina drže Isusovci. Sve dok al banska vlada ne bude pristala da se skadarska škola ponovno otvori, veli se krugovima bliskim talijanskoj vladi, Italija će obustaviti isplaćivanje Albaniji svote od 10 milijuna lira, koliko je Albanija primala godišnje iz Rima prema odredbama sporazuma o albanskom zajmu od 1931 godine, Kao što je poznato, taj zajam je Italija odobrila Albaniji bez kamata.
ZADARSKI FASISTE PROTIV NAŠEG SVEĆENIKA
Ogavni i bestidni incidenti
ZAKONI V ITALIJI NISO ZA VSE ENAKI.
Šembije, septemebra 1933. Pred kratkem sta se vrnila iz Jugoslavije dva fanta iz Timovega, in sicer Benigar Franc in Boris Martinčič. Odšla sta čez mejo brez potnega lista, ker sta mislila, da bosta tam ostala. Ko sta se pa prepričala, da je treba povsod delati, če hočeta živeti, sta se vrnila domov k starišem. Bila sta klicana k karabiner-jem, potem sta bila prosta. Kmalu na to, pa sta bila v Šembijah aretirana domačina Rudolf šenkic in Maslo Hi-jeronim in obdolžena, da sta prekoračila mejo brez potnega lista. Oba sta že preko mesec dni zaprta v Reki in čakata na obsodo kljub temu, da jim niso mogli ničesar dokazati. Tako je v Italiji v vsakem oziru: zakoni se uveljavljajo vedno na dva načina, kar nam dovolj jasno pričata gornja slučaja.
FAŠISTIČNI DOM V PRESTRANKU.
Prestranek, oktobra. Če se voziš mimo Prestranka opaz^ takoj pri kolodvoru šest velikih trinadstropnih stanovanjskih hiš. ki so baje namjene za železničarje in so železničarji deloma tudi v njih nastanjeni. V Prestranku ie namreč mnogo več uslužbencev, ker je tu carinska postaja za tovorni promet. Vendar so vse te zgrade mnogo prevelike samo za železničarje. Stale so tri moljone lir. Sedaj so pričeli graditi veliko stavbo za fašistični dom. za katero so preračunjeni stroški nad tri molijne lir. V tej stavbi bo vse; gledališče, kino, poseben oddelek za bilillo ter cela vrsta trgovin in drugo. Važno pa ie zlasti to. da nameravajo nastaniti tudi na-bavlialno zadrugo, potem ko so naše domače že uničili. Smo radovedni, kdo jim bo šel na limnanice! Za otvoritev duma že sedaj napovedujejo velike slavnosti, ki jih ljudstvo s strahom pričakuje, ker bodo gotovo z zvezi s kakim novimi aretacijami in zapori.
Na dan Male Gospe, jedna grupa fašista načinila je skandal u katoličkoj crkvi sv. Ivana i tu pred licem božjim, u ■ jednom hramu, fašisti su oskvrnuli sveto mjesto svojom ogavnom demonstracijom.
Na taj dan u večer, u maloj crkvici sv. Ivana, koja se nalazi izvan Zadra, ondašnji župnik prema dosadašnjem običaju održao je službu i propovijed na našem jeziku. Najednom, prema unapred pripremljenom planu, njemu je pristupila jedna grupa fašista muškaraca i žena, koji su od njega zahtijevali da službu božju produži na talijanskom jeziku. Svećenik iznenadien ovim organizovanim protestom odbio je da posluša nasilnike, koji ni u crkvi ne daju mira poštenim i čestitim gradjanima. Fašisti nisu popustili i prijetili se, da će svećenika silom natjerati na slijepo pokoravanje njihovim naredbama. Pobožan narod osjetio se uvrijedjen ovim omalovažavanjem crkve i katoličke religije. Mnogi su glasno negodovali protiv fašista, koji su odnekale došli u ovu udaljenu crkvu samo zato, da bi ometali službu božju i možda pokazali svoje ateističke nazore. Da bi otklonio profa-niranje i oskvrnuće hrama katoličke religije od strane razuzdanih napadača, svećenik je skinuo službeno odijelo i otišao iz crkve. Službu je obavio jedan drugi svećenik na latinskom jeziku, a narod uvrijedjen u svom vjerskom osjećaju, počeo ie napuštati crkvu.
Tako se ova crkvena svečanost završila jednim novim dokazom, da neodgovorni fašistički elemenat ne preza ni od najgnjus-nijih koraka u svetoj godini katoličke crkve da provede svoju grubu silu.
Vijest o ovom dogadjaju prenijela se neobičnom brzinom po čitavom gradu, gdje su svi svijesni gradjani osudjivali ovo sablažnjivo postupanje fanatičnih fašista. Napadači su brzo uvidjeli žalosne posljedice svoje prenagljenosti, ali da bi sačuvali svoj prestiž, oni su počeli širiti glasove da će preko svojih organizacija tražiti, da se svećenik crkve Sv. Ivana ukloni sa svog položaja i protjera iz Zadra.
Drugi žalosni incident dogodio se prije tri nedjelje. Sa parobrodom »Samura« do šao je iz Ancone veliki broj mladih fašista. Ovi omladinci dočekani su svečano od pretstavnika vlasti i članova fašističkih organizacija u Zadru, te su se odmah zatim uputili paradnim maršem kroz zadarske ulice. Izgleda da su se gosti vrlo burno proveli u noći, jer su tragove tog ve selja pokazali i u sutrašnjem svom pona Sanju. Jedna grupa sa članovima. fašističke organizacije uputila se u obližnju okolinu Zadra i došla na državnu granicu, na ca rinski put izmedju Dikla i Zadra i tu počela provocirati. Kako im se činilo, da pogrdnim riječima nisu dovoljno uvjerljivi, oni su ono što kod nas ne rade ni ulični derani: počeli su svlačiti odijela i pokazivati stidnu golotinju, koja bez sumnje nema nikakve veze sa njihovim rodoljubnim čuvstvima, već samo svjedoči o otsu-stvu svakog osjećaja mjere i o bolesnoj razuzdanosti jednog raslabljenog naraštaja, Poslije ove bestijalne i čudne manifestacije »snage i muškosti« ova grupa fašista vratila se gordo u grad, dok su okolni seljaci sa obje strane granice iznenadjeni pitali; čemu ima da služi ovo odvratno ponašanje.
LIGA NARODA I ZIDOVI.
Ženeva, 11. oktobra. Danas je održana sjednica plenuma Lige Naroda, na kojoj je došlo do glasovanja o zaštiti manjina, koje je pitanje raspravljeno u komisiji. Pošto je Njemačka i dalje ostala kod svoga, da se zaštita manjina ne može protegnuti na Židove u Njemačkoj, to je ova stvar otpala, pošto je potrebna jednoglasnost.
NAŠ KOLEDAR »SOČA«
ne bo samo mnogo boljši od laniskega žepnega koledarja »Emigrant«, temveč mnogo boljši od drugili sličnih koledarjev. V njem ne bo samo obijačen koledarski del hi praktične navedbe za vsakdanje ži vljenje, kot se to običajno dela, v njem bodete našli mnogo drugih prilog ki Vas bodo zanimale in iznenadile. Poleg drugega bodo (udi grafična slike o kulturnem i gospodarskem razvoju našega naroda v Primorju v zadnjih desetletjih, sta nje našo emigracije in narodnih manjšin v Evropi itd. Okusna oprema, lepe slike naših .krajev, reproducirane na izvrstnem papirju, bodo krasite ta naš koledarček.
Kljub vsem stroškom, ki jih je zahtevala izdelava in oprema tega žepnega koledarčka, bo njegova cena samo 1» Din. tore; ravno toliko kolikor je stal lansk«. leto in kolikor bodo stali drugi koledarji, ki pa po okusu in opremi ne bodo dosegli na-šega*
Naročita že prihajalo, zatorej pohitite tudi Vi in propagirajte koledarček tudi med svojimi prijatelji neemigranti, ker s tem vršite propagando za Primorje V vsem se lahko obračate tudi na našo prdrožnico v Ljubljani, Erjavčeva 4a, ki sprejema naročila in daje informacije.
ČUDNE PREPOVEDI
Trnovo, septembra 1933. čeravno ima sosednja Bistrica že leta lepo urejen vodovod smo v Trnovem, kljub vsem obljubam, še vedno brez njega. Od kar se spominjajo tudi najstarejši ljudje dobivamo vodo iz malih privatnih vodnjakov, v katerih pa v poletju voda po-polnMpa pronicne ter iz velikih javnih — s Reskih — vodnjakov. Nekega dne v avgustu je prišla v vas občinska komisija in je pregledala vse soseske vodnjake. Do kakšnih ugotovitev je prišla ta komisija, ni znano. Zaprla je vse vodnjake ter določila, da bo županstvo na lastne stroške dovažalo v vas vodo, kar se je tudi zgodilo. Ker pa je vas velika, niso mogli navoziti dovolj vode in jo je dnevno primanjkovalo, zlasti za živino, županstvo je hotelo to zapreko premostiti in si je nabavilo potreben avto. Tako so nekaj časa v redu dovažali vodo, nekega dne pa so prenehali. Jasno je, da vas ni mogla biti brez vode, zato so se nekatere gospodinje ojunačile in odprle soseske vodnjake. To prekršitev pa je zapazil načelnik, tako-zvan »capovilla« Mrkulin Miha, ki je stvar takoj naznanil na merodajnem mestu. V vas so prišli karabinijerji, ki so vzeli ves potek na zapisnik in naredili ovadbo. Za tolmača jim je bil seveda Mrkulin, ki jim je pozabil povedati, da ima v svoji hiši vodno črpalko, pred hišo pa rezervoar v katerega je speljan rov iz soseskega vodnjaka in da je ves čas uporabljal »prepovedano« vodo. Sicer pa nič čudnega: »navzoči so vedno izvzeti«!
ŠKODA PO POPLAVI
Matenja vas, oktobra. Poplava, ki joj je povzročilo zadnje deževje, je zelo prizadela tudi nas. Vse polje je bilo pod vodo tako, da bi bil uničen skoro ves pridelek krompirja, če ne bi voda pravočasno odtekla. Tako škoda ni tako ogromna kot bi sicer bila. Po približni cenitvi bi se dalo ugotoviti, da jje bilo uničenega v naši vasi od 150 do 200 kvintalov krompirja in pa večji del vsa otava, to je vsa zadnja košnja. Ljudje so lahko od krompira rešili le toli ko, da bodo imeli za seme in malo za zimo. Sreča je edino v tem, da so bili že skoro svi pridelki pobrani pravočasno. Delo je počivalo nad teden dni, kad znaša tudi veliko izgubo, baš sedaj v jesenskem času. Sadja je bilo izredno malo, le toliko, da ga bomo lahko pokusili Kmetije propadajo ena za drugo. Vse bi se še prenašalo, le davki so neznosni če jih ne plačaš ti odvedejo najprej živino, nato vozove in končno odpeljejo tud pohištvo. Ljudstvo ima to vedno pred očmi, čeprav se zaveda, da ni ničesar zakrivilo.
SE O SENOŽEČAH.
S e no ž e č e, oktobra. O Senože čah se je že precej poročalo. _ Zlasti o obupnem gospodarskem položaju, ki vlada tu. Težke posledice novega polo: žaja se poznajo povsod. Zlasti se je radi tega izselilo mnogo mladeničev, ki so sli iskat kruha drugam. Marsikatero hišo, zlasti kmetije, so zapustili celo sinovi, ki bi imeli prevzeti gospodarstvo in vodstvo v svoje roke. Večina kmetskih hiš in gospodarstev je ostala tako popolnoma brez mlajših moških moči. Ostale so doma skoro samé ženske, kar pa ima in bo imelo lahko nedogledne posledice. V vasi je danes skoro_ osemdeset deklet! Od teh pa se poroči le malokate-ra. Dekleta gredo v mesto in tudi v tujino, zlasti privlačna je bila Aleksandrija, večina pa jih ostane doma. S tem v zvezi je marsikatera tragedija. Najtežje je to, da so otroci, ki se rode, plod tujcev in da so vseh tragedij krivi vedno in vselej priseljnci. Odkriva se nam s tem problem, preko katerega ne moremo iti.
»TRBOVELJSKI SLAVČKI« U CELJU I MARIBORU
Odlični zbor rudarske djece iz Trbovlja ubrao je nedavno ponovna priznanja na koncertima u Celju j Mariboru. U Mariboru je zbor priredio dva koncerta u subotu ha večer i u nedjelju prije podne. Dvorana je kod oba koncerta bila sva ispunjena publikom. O koncertima su mariborske i ljubljanske novine donijele oduševljene pri kaže-
GLEDALIŠKA DRUŽINA »ISTRA«
imala je nedavno nastup u Ptuju (utorak 3 o _mj.) sa kazajišno-koncertnim programom što ga je izvodila prije toga u Colju i Mariboru Kako čitamo u ljubljanskim novinama gostovat će ove subote u Ljubljani u Delavsko! zbornici, članovi ove slovenske putujuće družine namjeravaju sa svojim propagandno-umjetrlčkim programom proputovati i ostala mjesta a imaju u vidu
i eventualne nastupe izvan države.
IZ DRUŠTVA »ISTRE«.
Umoljavaju se svi oni, koji su putem »Istre« predali prijavnice na policiju da što prije podignu potvrde o prijavi u tajništvu društva.
IZLET NA SLJEME.
Omladinska Sekcija društva llstra« priredjuje u nedjelju 15 o. mj. izlet na Sljeme. Sastanak na Jelačićevom trgu u 7 sati ujutro. Oni koji bi eventualno željeli ići sa autobusom mogu se priključiti glavnoj grupi u Šestinama pred crkvom. Pozivaju se članovi i prijatelji Sekcije da u što većem broju đodju na ovaj izlet.
MLADINSKI TAMBURAŠKI ODSEK „NANOSA” V MARIBORU
Društvo »Nanos« v Mariboru ima poleg drugih zelo agilnih odsekov tudi mladinski tamburaški zbor, katerega podučuje agilni delavec g. Pivka.
1 a mladinski zbor. ki je edini v Mariboru šteje okoli 20 do 14 let starih dečkov po večini sinov naših rojakov živečih v Mariboru. Dovolil si bom nekoliko opisati delovanje tega tamburaškoga zbora. Ustanovil se je šele pred 8 meseci. Z nepopisnim navdušenjem hodijo ti najmlajši člani »Nanosa« k vajam dasi stanujejo na periferiji mesta je vsaka vaja kompletno obiskana. Že po 2 mesecih je zbor pokazal, da je v dobrih rokah in je na svojem prvem nastopu žel obilo priznanja od strani poslušalcev; tudi na ostalih nastopih je pokazal, da vidno napreduje. Na programu ima izključno le narodne pesmi, kar moram zelo pohvaliti^ ker se ravno pri nas polaga premalo važnosti naši narodni pesmi.
Brez dvoma pa bo najlepši nastop tega mladega zbora v nedeljo v Narodnem domu v Mariboru kjer bo ob 17 uri popoldne priredil svoj samostojen nastop. Za ta na-stop vlada v Mariboru mnogo zanimanja in prepričan sem, da bo tudi dobro uspel. Ker imamo v Mariboru tudi precej naročnikov našega glasila apeliram tudi na nje da se tega nastopa polnoštevilno udeleže ter s tem pokažejo, da znajo ceniti trud požrtvovalnih mladih tamburašev. Zlastj naj na nastop pripeljejo svoje malčke, da bodo slišali, kaj se lahko z dobro voljo doseže. Vstopnica bo minimalna tako, da se bo vsakdo lahko udeležil.
SASTANAK
ISTARSKOG AKADEMSKOG KLUBA
U srijedu na večer održao je Istarski akademski klub svoj članski sastanak. Na sastanku je najprije tajnik pročitao predavanje posvećeno slovenskoj manjini u Koruškoj povodom 13-obljetnice plebiscita. — Iza predavanja raspravljalo se o važnijim klupskim pitanjima, nakon čega je sastanak zaključen. Medju ostalim bio je podnesen referat o kongresu u Ljubljani.
OBČNI ZBOR KLUBA JUGOSLOVANSKIH PRIMORSKIH AKADEMIKOV V LJUBLJANI.
V sredo, 18. t. m. ob pol 20. uri se bo vršil VI, semestralni redni občni zbor z dnevnim redom: Otvoritev. Poročila odbornikov. Poročilo nadzornega odbora. Samostojni predlogi. Volitve. Slučajnosti.
Občni zbor bo predvidoma v mali dvorani hotela Miklič. Slučajna sprememba lokala bo pravočasno javljena v lokalnem časopisju. Občni zbor se bo pričel ob pol 20. uri, v slučaju nezadostne udeležbe se vrši pol ure kasneje novi občni zbor, ki bo sklepal brez ozira na število prisotnega članstva. Samostojni predlogi morajo biti predloženi odboru do ponedeljka, 16. t. m. Odbor poziva vse članstvo, da se občnega zbora udeleži polnoštevilno
IZ OMLADINSKE SEKCIJE DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU
U subotu dne 21 ov. mj. u 8 sati na večer održače se običajni članski sastanak.
Dnevni red: a) komemoracija za pok Gortanom. b) čitanje referata organizator-no-propagandnog otseka v Ljubljani i c) eventualijc. — Pozivaju se članovi Sekcije društva »Istra« da sastanku prisustvuju-Odbor.
NA USPOMENU VELIKOG NAŠEG MUČENIKA VLADIMIRA OORTANA.
Da počaste uspomenu svoga blagopokojnog brata, velikoga istarskog narodnog mučenika Vladimira Gortana, poklonili su gg. Dragutin i Ivan Gortan Društvu »Istra« i Jugoslavenskoj Alatici u Zagrebu iznos od 100 dinara, na čemu se Odbori društva »Istra« i »Jugoslavenske Matice« u Zagrebu najiskrenije zahvaljuju.
U FOND „ISTRE”
~ -i
•'
m
^lillg
D. K. u Istri .
Olga Lukež, učit., Rakinac Vinko lošaj. Budinšćina . Radoslav Skalamera, Vrbnik pk * I?°g?vić- Pod turen . . Ribanć Leopoldina, Rogaš. Platina ....
Tir’ J-xfertot. Magreb . . .
U prošlom broju objavljeno
Din
20.—
10.-
26.642.35
Ukupno
Din 26.717.35
O!
Ig. Breznikar
Trgovina kave i čaja. _ vlastita elektropržlona i elektromlin za mljevenje.
ZAGREB, ILICA BROJ 65 Telefon 7657
• Intra, Izlazi svakog tjedna godine 25 dinara; za Urednik: Ive Mihovilovlć.

ledna e petak. — Uredništvo I oprava nalaze «e n Zagrebu, Masarykova niica 28., II. — Broj čekovnog računa 36.789. — Prelnlm.- -r „---------------------------	.
inozemstva dvostruko: ze Amerike 2 dolare na godino. — Oglasi se računaju po cjsoiku. — Vlasnik i izdavač: KONZOHOlj .istba' m »llelo godinu SO dinara; za P®1 ič Juklćeva ul. 36. - Za uredništvo odgovara:^.	Jugoslovansko slamD0 ^ "C^reb, “Masarykova ^ ^
_ Za