UDC 616-006(05)(497.1) CODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 21 1987 FASC. 3 PROPRIETARII IDEMOUE EDITORES SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA Radio!. lugosl. 21 (3) 201-296 July-September, 1987 ,., NYCOMED . Contrast Media Periferna i visceralna arteriografija OMNIPAQUETM joheksol neionsko kontrastno sredstvo gotovo za upotrebu GLAVNE PREDNOSTI OMNIPAQUEA U PERIFERNOJ I VISCERALNOJ ARTERIOGRAFIJI dobra opca podnošljivost nikakvi ili klinicki beznacajni ucinci na hemodinamicke i kardiovaskularne parametre znacajno smanjena ucestalost i težina subjektivnih reakcija bolesnika u usporedbi s konvencionalnim ionskim kontrastnim sredstvima nikakav ucinak na enzime jetre i gušterace izuzetno rijetka pojava alergijskih reakcija visokokvalitetni angiogrami IZ NYEGAARDA -INOVATORA U PODRUCJU KONTRASTNIH SREDSTAVA Omnipaque je zašticeno ime. SIGURNIJE KONTRASTNO SREDSTVO U RADIOLOŠKOJ DIJAGNOSTICI Proizvodac Nycomed A/S Oslo, Norveška !skljuciva prava prodaje u Jugoslaviji ima firma M. R. LECLERC & CO. Schaffhausen/Švicarska. Zastupstvo za Jugoslaviju ima: REPLEK-MAKEDONIJA, 91000 Skopje, Jurij Gagarin b.b., 091 /237-266, 237-272. C ' .''-...-..,;: ·.: .. . .-: . • • . ... . . PAR OTI DA .. .. ....... ... ..:::,. · . ' .. .. Slika 2 -Sarkoma. Karakteristicna slika malignog tu­ mora parotide kod prikaza ultrazvukom je zona nepra­vilnog intenziteta i rasporeda Fig. 1 -Tumor mixtus. Pleomorphic adenoma presents characteristic ultrasonic appearance of benign tumor. Regular in shape, with sharply defined margins, ane­choic in low gain and with posterior wall enhancement. Fig. 2 -Sarcoma presents characteristic ultrasonic appearance of malignant tumor of the parotid gland. The area is irregularly shaped with discontinous con­ tour and rough irregular echographic structure .::: .a::-_-::. "::' ....... ------------------­ Slika 3 -Benigna hiperplazija limfnog cvora na vratu Fig. 3 -Benign hyperplasia of neck lymph nodes can ultrazvukom se ne može razlikovati od malignog tumo­not be differentiated ultrasonically from malignant tu­ra. Prikazuje se kao pravilno oblikovana zona slabijih mors odjeka koja kod slabog pojacanja odjeka djeluje ci­ sticno Radiol. lugosl. 21(3) 235-239, 1987 Pichler E., Kralj Z.: Ultrazvucr.a dijagnostika malignih tumora i metastaza parotide i limfnih cvorova vrata Adenoma 2 nepravilne bez miješane nepravi lan pleomorphe dijelom neoštre modifikacije ehogenosti malignum irregular partly no echo mixed irregular poorly defined enhancement echogenicity Cylindroma nepravilne pojacanje iza stražnjeg hipoehogena nepravilan dijelom neoštre zida lagano irregular partly small posterior hypoechogenic irregular porly defined wall enhancement Acinic dell 5 3 bez modifikacije miješane ehogenosti 1 nepravi lan carcinoma no modification hiperehogen 2 mixed echogenicity 1 irregular hyperechogenic 2 Sarcoma 2 3 bez modifikacije miješane ehogenosti 1 nepravi lan no modification hiperehogen 2 mixed echogenicity 1 irregular hyperechogenic 2 Carcinoma 3 nepravilne bez modifikacije 1 miješane ehogenosti 1 nepravilan 1 metastaticum neoštre 1 pojacanje iza hipoehogena 2 pravilan 2 pravilne 2 stražnjeg zida 2 mixed echogenicity 1 irregular 1 irregular no modification 1 hypoechoic 2 regular 2 not clearly posterior wall defined 1 enhancement 2 regular 2 Melanoma 4 nepravilne 2 bez modifikacije 4 miješane ehogenosti 2 nepravilan 2 metastaticum pravilne 2 hipoehogena 2 irregular 2 no modification 4 mixed echogenicity 2 irregular 2 regular 2 hypoechoic 2 regular 2 UKUPNO TOTAL 17 Tabela 2 -Tumori parotide -maligni Table 2 -Parotid gland tumors -malignant Diskusija -Ultrazvucnim pregledom bilo je grafijom benignog od malignog tumora parotide moguce kod 90,9 % bolesnika sa palpabilnim u velikom postotku slucajeva izvjestili su i drugi tumorima parotide razluciti izmedu benignih i autori (1, 2, 3, 4). Benigni tumori izgledali su kod malignih tumora. Mogucnosti razlikovanja eho-pregleda ultrazvukom kao oštro ogranicena zo- Radiol. lugosl. 21(3) 235-239, 1987 . ...._---­ ARTERIA ;O----::_=.:.-·­ C AROTIS = --::::,-­ 010 Slika 4 -Metastaza karcinoma u limfnom cvoru vrata. Vidi se kao dijelom solidna, dijelom cisticna zona dasta jasno ogranicena. Art. karotis je obuhvacena tumorom, dok se v. jugularis ne vi_di jer je trombozirana Histologija Ukupno Granice Hystology Tota! Margins Fig. 4 -Metastatic carcinoma in neck lymph nodes is visible as a partly cystic and partly solid tumor with mostly sharply defined margins. The carotid artery is involved by tumor. V. jugular vein is invisible because of thrombosis Modifikacija Struktura Raspored iz snopa odjeka Modification Structure Echo of us beam distribution Pichler E., Kralj Z .. Ultrazvucna dijagnostika malignih tumora i metastaza parotide i limfnih cvorova vrata Histologija Br. Granice Struktura Raspored odjeka Histology No. Margins Structure Echo distribution Cysta branhiogenes 2 oštre hipoehogena pravilan Branchiogenic cyst clearly defined hypoechoic regular Lymphadenitis 5 oštre hipoehogena pravilan clearly defined hypoechoic regular Lymphoma 4 oštre hipoehogena pravilan clearly defi ned hypoechoic regular Carcinoma metastaticum 7 (4) (3) (3) Metastatic carcihoma Melanoma metastaticum 6 (5) (4) (4) Metastatic melanoma Carcinoma anaplasticum 3 (2) (2) (1) metastaticum Anaplastic metastatic carcinoma UKUPNO TOTAL 27 Tabela 3 -Limfni cvorovi vrata Table 3 -Neck lymph nodes na, pravilnog ovalnog oblika, slabih odjeka sa pojacanjem odjeka iza stražnjeg zida što se sla­že sa navodima iz literature (5). lznimku je cinio lipom koji je pokazivao ehogenu strukturu pra­vilnog rasporeda odjeka što su primjetili i drugi autori (1 ), te je bio jedini benigni tumor koji se mogao jasno razlikovati kod ultrazvucnog pre­ gleda od ostalih. Maligni tumori parotide izgledali su kod pregleda ultrazvukom kao nepravilne zo­ne dijelom jasno, dijelom nejasno ogranicene, nepravilnog rasporeda odjeka, a kod vecih tu­mora granice su se pružale izvan parotide. Niti u jednom slucaju primarnog malignog tumora parotide nismo dobili ehogram koji bi odgovarao benignom nalazu o cemu su izvjestili drugi auto­ri (1 ). Kod tumora limfnih cvorova vrata nije bila mo­guca diferencijacija izmedu benignih i malignih tumora. Mogao se dobro ocijeniti njihov odnos sa ostalim strukturama na vratu, a narocita sa velikim krvnim žilama na vratu i na taj nacin bo­lje procijeniti operabilnost tumora. Kod primjene radio ili kemoterapije bilo je moguce pratiti rezul­tate primjenjene terapije. Zakljucak -Ultrazvukom smo mogli tocno odrediti velicinu, oblik i ogranicenost tumora, te na taj nacin razjasniti nejasne palpabilne nalaze. Ultrazvukom se mogla odrediti struktura tu­mora i na temelju toga, u velikom broju slucaje­va, a narocita tumora parotide, razluciti specific­na etiologija tumora u smislu benigno-maligno. Definirajuci ultrazvukom strukturu tumora, ogranicenost i odnos s okolnim strukturama, mogla se postaviti indikacija za operativni zahvat i ocijeniti operabilnost tumora. Sažetak lspitivane su mogucnosti ultrazvucne dijagnostike u razlikovanju malignih i benignih oboljenja parotide i limfnih cvorova vrata. Od bolesnika pregledanih ultra­zvukom operirano je 51 bolesnik sa palpabilnim pro­mjenama parotide i 27 sa palpabilnim promjenama na vratu. lspitivanje je pokazalo da se primarni maligni tumori parotide razlikuju ultrazvukom od benignih, za razliku od malignih tumora limfnih cvorova vrata, koje nije bilo moguce razluciti ultrazvukom. Ultrazvuk može, osim toga, pružiti potpuniji uvid o velicini i konzisten­ciji tumora kao i o odnosu tumora sa velikim krvnim žilama vrata. Literatura 1. Ballerini G., Mantero M., Sbrocca M.: Ultrasonic patterns of parotid masses. J. Ciin. Ultrasound 12: 273-277, 1984. 2. Bruneton J. N., Vallicioni J.: Semeiologie echo­graphique des tumeurs da la parotide. J. Radiol. 61: 151-154, 1980. 3. Chodosh L. P., Silbey R., Oen K. T.: Diagnostic use of ultrasound in diseases of the head and neck. The Laryngoscope 90: 814-820, 1980. 4. Gooding G. A. W.: Gray scale ultrasound of the parotid gland. A. J. R. 134: 469-472, 1980. 5. Kuhn F. P., Mika M., Schilo H., Klase K.: Spek­trum der Sonographie von lateralen Kopt und Hals­weichteilen. Fortschr. H6ntgenstr. 138 (4): 435-439, 1983. Adresa autora: Dr Eva Pichler, Središnji institut za tumore i slicne bolesti, llica 197, 41000 Zagreb. Radiol. lugosl. 21 (3) 235-239, 1987 Za potrebe medicinskih snimanja proizvodimo: medicinski rendgen film »SANIX R-90«, za brzu strojnu obradu medicinski rendgen film »ORWO HS-90«, za brzu strojnu i rucnu obradu medicinski rendgen film za mamografiJu »SANIX M«, za stroinu i rucnu obradu medicinski rendgen film zubni »SANIX Super D-10« medicinski rendgen film za panoramska snimania celjusti »STATUS« fiirn za koronarografiju EFKE H\JM-1 za sve metode snImanja kod kojih se slika dobiva optickim pre­si1Kavanjem sa katodne cijevi Za potrebe fotomikrografiranja: mikrofilm NF sa kemikalijama za obradu, podesan za razne sisteme Kerrnkaiije za rucnu i stroJnu obradu medicinskih filmova u prašku i tekucinski koncentrati Za potrebe fotolaboratorija: za snimanja u crno-bijeloj tehnici KB filmove osjetljivosti 14, 17 i 21 DIN za izradu crno-bijelih fotografija fotografske papire EFKEBROM, EMAKS i EMAKS PE za snimanje u kolar tehnici kolar-negativ film ARSCOLOR i diapozitiv film ARSCHROME Za sve detaljne obavijesti i primjenu na raspolaganju vam stoje naši strucnjaci ONKOLOŠKI INŠTITUT, LJUBLJANA LOKALNA HIPERTERMIJA PRI ZDRAVLJENJU MALIGNIH TUMORJEV ­ TEHNICNE MOŽNOSTI IN PRVE KLINICNE IZKUŠNJE NA ONKOLOŠKEM INŠTITUTU V LJUBLJANI (l. del) LOCAL HYPERTHERMIA IN THE TREATMENT OF MALIGNANT TUMORS TECHNICAL POSSIBILITIES ANO FIRST CLINICAL EXPERIENCES AT THE INSTITUTE OF ONCOLOGY IN LJUBLJANA (Part 1) Lešnicar H., Budihna M. Abstract -Recent results of thermobiology offer indisputable evidence on the existence of the syner­gistic effect of simultaneous exposure to hyperthermia and ionizing irradiation on the tumor tissue. Technologic development promotes the manufacturing of different devices intended tor that purpose. The authors report on the in-house developed microwave equipment with the output power of 50 W and operational frequency of 910 MHz. The heating surface of the applicator enables homogeneous distribution of heat in the tissue within the therapeutic range to the depth of 3 cm. With some additional technical improvements, the equipment will be rendered suitable tor clinical use as well. UDC: 616-006.6-009.631-085 Key words: neoplasms-therapy, hyperthermia, induced Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (3) 241 -245, 1987 Uvod -Ceprav so zvišane temperature pri zdravljenju malignomov uporabljali že v staro­grški medicini, sicer res predvsem za izžiganje novotvorb, pa vpliv termicnega delovanja na rakavo celico še do danes ni povsem pojasnjen. Razlicni raziskovalci so konec 19. in v zacetku 20. stoletja opisovali regres inoperabilnih malig­nomov pri stanjih, ki so lokalno ali sistemsko pri­vedla do zvišanih temperatur v telesu. Takrat je veljalo prepricanje, da direktnega protitumorske­ga ucinka ne izzove toplota sama, temvec bakte­rijski toksini ali pa elektromagnetni valovi oz. ultrazvok, s katerimi so temperaturo uspeli zvi­šati (12, 16). » Diatermijo« t.j. globinsko pregre­vanje tkiva s pomocjo elektromagnetnih valov, so po Nagelschmidtovem odkritju leta 1907 mno­žicno uporabljali pri zdravljenju najrazlicnejših obolenj. Pri zdravljenju malignomov so jo takrat šteli za kontraindicirano (16). Kljub temu so v tem obdobju izrednega tehnicnega napredka izu­mitelji odkrili vecino prakticnih rešitev za izde­lavo aparatur s katerimi lahko dosežemo lokalno zvišanje temperatur v organizmu. Nekatere za­misli genialnega N. Tesle so na podrocju upo­rabe radiofrekvenc še danes osnovno vodilo pri konstrukciji tudi najmodernejših naprav (12). Biološke raziskave o vplivu zvišanih tempera­tur na tumorsko tkivo se v literaturi nekako do leta 1950 porajajo le sporadicno (12). Z uvedbo megavoltnih aparatur v radioterapiji in razvojem uporabe citostatikov pa za dolocen cas celo po­vsem zapadejo v pozabo. V zadnjem casu pa se predvsem v radiotera­piji soocamo z dejstvom, ko tudi z uporabo naj­modernejših obsevalnih naprav rezultatov zdrav­ljenja ne moremo vec izboljšati. Moderna radio­biologija sicer nakazuje možnost uporabe nev­tronov, vendar je že zdaj popolnoma jasno, da tovrstnega zdravljenja tudi najbogatejše družbe na svetu v praksi ne bodo sposobne omogociti. Potrebno je torej razvijati nacine, s katerimi bi uspeli tumorsko tkivo cimbolj senzibilizirati na ionizantno žarcenje in tako z obstojecimi meto­dami obsevanja izboljšati rezultate zdravljenja (7). V zadnjih dveh desetletjih so izsledki termo­biologije doprinesli k boljšemu razumevanju vpli­vov zvišanih temperatur tako na zdravo kot na tumorsko tkivo. Pokazala se je nova možnost v zdravljenju rakavih bolezni. Zaradi uspešnega kombiniranja hipertermije (HT) z radioterapijo, omenjeno metodo razvijajo predvsem v radio- Received: April 24, 1987 -Accepted: June 1 O, 1987 Lešnicar H., Budihna M.: Lokalna hipertermija pri zdravljenju malignih tumorjev -tehnicne možnosti in prve klinicne izkušnje. terapevtskih centrih. Ker HT kot pomožni tera­piji v onkologiji obetajo vse vecjo vlogo, smo se tudi na Onkološkem inštitutu v Ljubljani odlocili storiti prve korake v tej smeri. V pricujocem clanku bomo v prvem delu opi­sali predvsem termobiološke osnove za uporabo HT v praksi ter opisali mikrovalovno aparaturo za površinsko segrevanje lastne izdelave. V na­daljevanju pa bomo podrobneje spregovorili o intersticielni metodi ogrevanja ter opisali naše prve klinicne izkušnje. Termobiologija -Prvi avtorji, ki so pred dob­rimi deset leti preucevali vpliv zvišanih tempera­tur na celicne kulture (25), so ugotovili presenet­ljivo podobnost krivulje celicnega preživetja, kot jo poznamo za vpliv ionizirajocih žarkov (5). V semilogaritmicni koordinatni sistem v tem pri­meru na absciso nanašamo cas pregrevanja. Pri temperaturah pod 42 ° C se krivulja po dolo­cenem casu izravna, kar pomeni da celice na vpliv teh temperatur scasoma postanejo odpor­ne. Pojav so poimenovali »termotoleranca« in ga bomo posebej opisali. Kasnejše raziskave (10, 20, 8) so pokazale naslednje: 1. Razlicne celice so na HT razlicno obcutljive. Razlike v obcutljivosti med zdravimi in tumorski­mi celicami so v glavnem zanemarljive. 2. Energije potrebne za celicno smrt so v ob­mocju nad 43 ° C približno dvakrat nižje kot pod to mejo. 3. Najbolj so obcutljive celice v »S« fazi celic­nega ciklusa. 4. Nizke vrednosti pH mocno zvišajo obcutlji­vost celic za HT. 5. Nekatere snovi celico na vplive HT senzi­bilizirajo (npr. lokalni anestetiki), druge pa jo pred termicno poškodbo zašcitijo (glicerol). 6. Mehanizem celicne smrti ni pojasnjen. Vzroki za termicno smrt celice so najverjetneje kompleksni, med pomembnejše pa štejemo (17, 21 ): pojav rupture lizosomov, poškodbo celicne membrane in mitohondrijev ter porušenje ravno­težja kromosomalnih proteinov. Poškodba DNA pri temperaturah okrog 43 ° C za smrt celice ver­ jetno ne more biti odgovorna, saj jo unicijo šele temperature okrog 87 ° C. Vpliv HT na zdrava tkiva je v glavnem precej podoben vplivu na celicne kulture (19, 20). V glavnem velja pravilo, da dosežemo isto termic­no poškodbo, ce v obmocju nad 43 ° C za vsako zvišano 0 c skrajšamo cas pregrevanja za polo­vico (6, 13). Za tumorsko tkivo pa velja, da je »in vivo« do­sti bolj obcutljivo za HT kot »in vitro«. Pri tem igra pomembno vlogo predvsem pomanjkljiva cirkulacija znotraj tumorja. Pojav konstrikcije arteriol in staze privede do selektivnega pregre­vanja tumorja z ozirom na zdravo okolico. Opa­zujemo pojav t.zv. »vaskularnega kolapsa«, ki pri tumorskem tkivu nastopi že pri 42 ° C, pri okol­nem zdravem pa šele nad 45 ° C (4, 14). Poslab­šanje pogojev, kot so dobava hranil in znižanje pH, pa še dodatno pripomore k vecji termicni poškodbi predvsem centralnih predelov tumorja. Termotoleranca -je prehodni pojav, ko s po­novno zvišano temperaturo na celicah in tkivih ne uspemo izzvati enake termicne poškodbe kot prvic. Ta odpornost na vnovicno pregrevanje spontano izzveni po preteku cca 72 ur (18). Ta pojav lahko nastopi: -spontano pri daljšem pregrevanju s tempe­raturami pod 43 ° C (krivulja celicnega preživetja se izravna), -ce celice pregrevamo dvakrat zaporedoma nad 43 ° C, medtem pa so bile za cas, ki je krajši od 72 ur inkubirane pri 37 ° C. Pojav ni popolnoma razjasnjen in ga povezu­jejo z odkritjem t.zv. »heat-shock« proteinov v plazmi, ki naj bi celico zacasno zašcitili pred vno­vicno termicno poškodbo (24). V klinicni praksi moramo termotoleranco upoštevati, ko se odlo­camo o frakcioniranju HT. Vecina protokolov na­vaja aplikacijo hipertermije 2 x tedensko z naj­manj 72-urnim presledkom. Kombinacija HT in RT -Vec avtorjev je do­kazalo, da se ucinek RT na celicnih kulturah ob socasnem pregrevanju mocno zviša (2, 7). Na­daljne raziskave so pokazale (3, 7): 1. Temperature med 40 ° in 43 ° C, ki same po sebi niso posebno citotoksicne, pa v kombinaciji z radioterapijo mocno povecajo strmino krivulje celicnega preživetja (reducirajo D0). 2. HT inhibira popravo subletalnih in potencial­no letalnih poškodb, ki jih inducira RT. 3. HT mocno zviša efekt RT na hipoksicnih t.j. radiorezistentnih celicah (OER zniža od 2,9 na 1,3). 4. Mocan sinergizem RT in HT je opisan pri celicah v »S« fazi celicnega ciklusa in celicah, ki žive v kislem okolju. Ker so za neefektnost RT v praksi v glavnem odgovorne radiorezistentne celice, ki v centru tumorja žive v posebno slabih pogojih, prav te Lešnicar H., Budihna M.: Lokalna hipertermija pri zdravljenju malignih tumorjev -tehnicne možnosti in prve klinicne izkušnje. pa so izredno termosenzitivne, se zdi kombina­cija obeh pristopov izredno smiselna. Zaporedje pri uporabi HT in RT -Kakršna­koli kombinacija HT in RT je vedno uspešnejša od samostojne uporabe le ene od njiju. še po­sebno pa lahko govorimo o sinergizmu obeh me­tod, ce kombinacijo izvajamo znotraj casovnega intervala 2-4 ur. Pri tem zaporedje samo (t.j. najprej RT nato HT oz. obratno) ni pomembno (15, 22). Termometrija -Homogena razporeditev top­lote znotraj tumorja je bistvenega pomena za uspeh HT. V glavnem za terapevtske tempera­ture štejemo obmocje med 42,5 ° in 45 ° C. Že razlike nekaj desetink 0 c pod spodnjo mejo pri­vedejo do terapevtskega neuspeha, presežena zgornja meja pa do ireverzibilnih poškodb zdra­vega tkiva (7, 11 ). Zaradi velikih razlik v prekrv­ljenosti posameznih predelov tumorja je homo­geno pregrevanje precej težko vzpostaviti. Zato med izvajanjem HT ves cas potrebujemo cimvec podatkov o gibanju temperature. S pomocjo ter­mistorjev oz. termoclenov, ki jih vstavljamo di­rektno v ogrevano tkivo, lahko ves cas terapije natancno spremljamo temperaturni profil in v pri­meru kriticnih vrednosti spreminjamo izhodno moc ogrevalne naprave. ,-----­ 1 1 1 zašcita isolator 1 napajanje 1 910 MHz 50W 1 power supply 910 MHz 50W primerjalnik 1 temperatur feedback device wattmeter 1 1 1 nastavitev 1 temperature temperature regulation 1 1 L__ __ J Slika 1 -Shematski prikaz poizkusne mikrovalovne ogrevalne aparature Fig. 1 -Schematic diagram of the experimental microwave heating apparatus Klinicno uporabne metode pregrevanja Bazicne termobiološke raziskave so omogocile znanstveno podlago za postopno uvajanje HT v onkološko klinicno prakso. Možnosti za dovaja­ nje toplote tkivu je vec. Aparature za klinicno lo­ kalno hipertermijo, ki se jih trenutno poslužujejo v svetu, delujejo v glavnem na principu radijskih valov, mikrovalov in ultrazvoka. Dobre in slabe strani vsake od naštetih možnosti smo podrob­ neje že opisali v enem od prejšnjih porocil (9). Danes v svetu obstaja približno 20 razlicnih pro­ izvajalcev komercialno dosegljivih aparatov za HT (1 ). Na tržišcu se pojavljajo vse bolj izpopol­ njene vecinoma kompjutersko vodene naprave. Njihova cena v vecini primerov dosega vrednosti vec 100.000 ameriških dolarjev in so zato doseg­ ljive le za bogatejše vecinoma zapadne inštitu­ cije. Na Onkološkem inštitutu v Ljubljani smo se zato odlocili za poizkus uvedbe dveh bistveno cenejših aparatur za lokalno HT. V l. delu na­ šega porocila podajamo opis in· osnovne karak­ teristike aparata za mikrovalovno površinsko pregrevanje, v drugem delu pa bomo opisali še aparaturo za intersticielno pregrevanje in prve klinicne izkušnje z njeno uporabo. Mikrovalovna aparatura za površinsko pre­grevanje -Na podlagi podatkov iz literature smo z zunanjimi sodelavci na Onkološkem inšti- -7 1 smerni spojnik stub tuner merilnik moci termistorji thermistor probes Radiol. lugosl. 21(3) 241-245, 1987 Lešnicar H., Budihna M.: Lokalna hipertermija pri zdravljenju malignih tumorjev -tehnicne možnosti in prve klinicne izkušnje. Prišli smo do naslednjih spoznanj: 1. V pogojih normalne cirkulacije lahko zdra­ vo tkivo z omenjeno aparaturo pregrejemo nad 42 ° C do globine 3 cm. 44,0 brez hlajenja no cooling 2. Temperatura na površini je v teh primerih presegala zgornjo mejo (ca 48 ° C), pri kateri še lahko ob kratkotrajni terapiji racunamo na re­verzibilne poškodbe tkiva. 3. Na staticnih površinah tkiv (mašcevje-mišic­je) je zaradi povecanega odboja mikrovalov pri­šlo do pojava »vrocih tock«, ki so privedle do tockastih nekroz v središcu ogrevanega tkiva. 4. S pomocjo bolusa z ohlajeno 50 % fizio­loško raztopino smo ogrevano površino pred ter­micno poškodbo zadovoljivo zašcitili, pri tem pa globinska razporeditev toplote ni bila motena (skica št. 2). Na podlagi opisanih preizkusov menimo: -aparatura za mikrovalovno površinsko HT domace izdelave omogoca dovolj homogeno dovajanje toplote tkivu, -aparatura je primerna predvsem za ogre­vanje tistih dostopnih delov telesa, ki vsebujejo malo podkožnega mašcevja, -izdelati je treba dodatne aplikatorje (antene) z vecjo kontaktno površino, kar bo omogocilo tudi globje pregrevanje tkiva, -sistem za površinsko ohlajevanje je treba kot sestavni del vgraditi v aplikator ter s tem po­enostaviti rokovanje. Zakljucek -Uporaba HT v onkologiji nudi do­datno terapevtsko možnost. Uvoz drage opreme predstavlja veliko prepreko pri uvajanju tega na­cina zdravljenja v naše ustanove. Kljub vsemu obstojajo možnosti za izdelavo lastnih naprav, ki nam bodo omogocile pridobivanje prvih izku­šenj na tem novem podrocju zdravljenja. Tvrdka REVOS iz Vrhnike pri Ljubljani s sodelavci nam je omogocila izdelavo poizkusne aparature za mikrovalovno hipertermijo. Z izpopolnitvami opi­sane naprave bomo cez cas morda sposobni iz­delovati cenene klinicno preizkušene aparate tudi v komercialne namene. Povzetek Sinergisticni ucinek socasnega delovanja zvišanih temperatur in ionizantnega sevanja na tumorsko tkivo, je z zadnjimi izsledki termobiologije neizpodbitno do­kazan. Razvoj tehnologije omogoca izdelavo razlicnih aparatur v te namene. Avtorja v clanku porocata o mikrovalovni aparaturi domace izdelave z izhodno mocjo 50 W in operativno frekvenco 91 O MHz. Aktivna 40,5 G L >--. ___ _L_ ___ _L_ ___ _,__ __ _ ­1 2 3 4 - globina (cm)/ depth (cm) Slika 2 -Razporeditev toplote v normalnem tkivu (prašicji mladicki) pri ogrevanju z mikrovalovno na­pravo Fig. 2 -Heating distribution in normal tissue (baby pigs) obtained by a microwave device tutu v Ljubljani sestavili aparaturo za površinsko pregrevanje. Osnovne karakteristike te naprave so: -maksimalna izhodna moc: 50 W, -mikrovalovna frekvenca: 91 O MHz, -površina aplikacijske antene: 18 cm2 , -skupna teža naprave: 10 kg, -okvirna cena aparature: 5000-8000 $ USA. Skica št. 1 vsebuje shematicni prikaz osnov­nih sestavnih delov aparature. S preizkusom na neživem mišicnem tkivu smo ugotovili, da je ob dobrem kontaktu med aplika­cijsko anteno in površino tkiva, ki smo ga ogre­vali, penetracija toplote v tkivo zadovoljivo ho­mogena. S kamero obcutljivo za infrardece žarke smo distribucijo toplote v tkivu dokumentirali s posnetkom. Dolocevanje globinske razporeditve toplote v tkivu v pogojih normalne cirkulacije smo preuce­vali na živalskem modelu. Zaradi fiziološke po­dobnosti s cloveškim tkivom smo v ta namen iz­brali prašicje mladice. Anestezirane živali smo pregrevali na vecih mestih glutealno. Pred pregrevanjem smo vsa­kokrat v tkivo uvedli teflonsko sondo, v katero smo med pregrevanjem vstavili termoclen za merjenje temperatur v razlicnih globinah. Lešnicar H., Budihna M.: Lokalna hipertermija pri zdravljenju malignih tumorjev -tehnicne možnosti in prve klinicne izkušnje. površina kontaktne antene omogoca homogeno di­stribucijo toplote v terapevtskem obmocju do globine 3 cm. Z dodatnimi izboljšavami je možno aparaturo uporabiti tudi v klinicne namene. Literatura 1. Bolmsj6 M.: Commercially available equipment for hyperthermia. U: Hyperthermia (Watmough D. J. and Ross W. M., ed.), Blackie & Son Ud, Glasgow, 224-242, 1986. 2. Dewey W. C., Hopwood L. E., Sapareto S. A.: Cel­lular responses to combinations of hyperthermia and radiation. Radioloy 128: 464-467, 1977. 3. Dewey W. C.: lnactivation of mammalian cells by combined hyperthermia and radiation. Front. Radiat. Oncol. 18: 29-40, 1984. 4. Eddy H. A.: Alteration in tumour microvasculature during hyperthermia. Radiology 137: 515-521, 1980. 5. Elkind M. M., Whitmore G. F.: The radiobiology of cultured mammalian cells grown in culture. Radiat. Res. 13: 556-593, 1960. 6. Gail ter Haar: Effects of increased temperature on cells, on membranes and on tissue. U: Hyperther­mia (Watmough D. J. and Ross W. M., ed.), Blackie & Son, Glasgow, 14-41, 1986. 7. Hall J. E.: Hyperthermia. U: Radiobiology for the radiologist Harper and Row, New York, 325-348, 1978. 8. Kirn S. H., Kirn J. H., Hahn E. W.: Enhanced celi killing of hypoxic tumour cells by hyperthermia. Br. J. Radiol. 48: 872-874, 1975. 9. Lešnicar H., Umek B., Budihna M., Zwitter M., Furlan L.: Hipertermija v onkologiji -obujeno zanima­nje za pozabljeno metodo zdravljenja. Zdrav. Vesin. 55: 493-496, 1986. 1 O. Li G. C., Cameron R. B., Sapareto S. A., Hahn G. M.: Reinterpretation of Arrhenius analysis of celi inactivation by heat. Natl. Cancer lnst. Monograph. 61 : 111 -113, 1982. 11. Martin C. J.: Temperature measurement in tis­sues by invasive and non-invasive methods. Hyper­thermia (Watmough D. J. and Ross W. M., ed.), Blackie & Son Ud, Glasgow, 154-179, 1986. 12. Meyer J. L.: Hyperthermia as an anticancer modality -A historical perspective. Front. Radiat. Oncol. 18: 1-22, 1984. 13. Morris C. C., Myers R., Field S. B.: The response of the rat tail to hyperthermia. Br. J. Radiol. 50: 569-576, 1977. 14. Overgaard J.: Effects of hyperthermia on malig­nant cells in vivo. Cancer, 39: 2637-2646, 1977. 15. Overgaard J.: Simultaneous and sequential hy­perthermia and radiation treatment of an experimental tumor and its surrounding normal tissue in vivo. lnt. J. Radiat. Oncol. Biol. Phys. 6: 1507-1517, 1980. 16. Ross W. M., Watmough D. J.: Clinical and scien­tific aspects oi hyperthermia. U: Hyperthermia (Wat­mough D. J. and Ross W. M. ed.), Blackie & Son Ud, Glasgow, 1-13, 1986. 17. Roti Roti J. L., Winward R. R.: The effects of hyperthermia on the protein to DNA ratio of isolated HeLa celi chromatin. Radiat. Res. 39: 159-169, 1978. 18. Sciandra J. J., Gerweck L. A.: Thermotolerance in cells. U: Hyperthermia (Watmough D. J. and Ross W. M., ed.), Blackie & Son Ud, Glasgow, 99-120, 1986. 19. Song C. W., Kang M. S., Rhee J. G., Leviti S. H.: The effect of hyperthermia on vascular function, pH and celi survival. Radiology 137: 795-803, 1980. 20. Song C. W.: Effect of local hyperthermia on blood flow and microenvironment: a review. Cancer Res. (Suppl.) 44: 4721 s-4730s, 1984. 21. Spira l. J., Deneman D. L., Dewey D. C.: Effects of hyperthermia on isolated DNA polymerase-beta. Radiat. Ras. 95: 68-77, 1983. 22. Stewart F. A., Denekamp J.: Fractionation stu­dies with combined X-rays and hyperthermia in vivo. Br. J. Radiol. 53: 346-356, 1980. 23. Stradford l. J., Adams J. E.: Effects of hyperther­mia on the differential cytotoxicity of a hypoxic celi radiosensitizer. Br. J. Cancer 35: 307-313, 1977. 24. Welch W. J., Feramisco J. R.: Purification of the major mammalian heat shock proteins. J. Biol. Chem. 258: 14949-14959, 1982. 25. Westra A., Dewey W. C.: Variation in sensitivity to heat shock during the celi cycle of Chinese hamster cells in vitro. lnt. J. Radiat. Biol. 19: 467-477, 1971. Naslov avtorja: dr. H. Lešnicar, Onkološki inštitut, Zaloška 2, 61000 Ljubljana. Radiol. lugosl. 21(3) 241-245, 1987 Trijodno kontrastno sredstvo za urngrafije, angiografije i druge pretrage UROTRAST ® 6Q%(dia',rizoat) UROTRAST ® 7 5 % (diatrizoat) ampule, boce • odlicna kontrastnost • niska viskoznost • optimalno podnošenje • brzo izlucivanje preko bubrega • vlastita sinteza Krke Indikacije UROTRAST 60 % : intravenska urografija i retrogradna pijelografija, selektivne angiografije, za prikaz šupljina i šupljih organa UROTRAST 75 % : intravenska urografija, angiokardiografije; artrografije, splenooportografije i aortografije Kontraindikacije Preosetljivost na Urotrast, leška oštecenja bubrega, jetre i srcanog mišica; mb. Basedow. Potreban je oprez kod bolesnika sa visokom hipertenzijom. Pa kovanje 5 ampula od 20 ml Urotrasta 60 % 1 boca od 100 ml Urotrasta 60 % 5 ampula od 20 ml Urotrasta 75 % 1 boca od 100 ml Urotrasta 75 % Za detaljnije informacije i literaturu obratite se proizvodacu. . Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto KLINICKI CENTAR MEDICINSKOG FAKULTETA, BEOGRAD INSTITUT ZA ONKOLOGIJU I RADIOLOGIJU EVALUACIJA NIVOA AFP I NJEGOVIH VARIJACIJA U KLINICKOJ EVOLUCIJI NESEMINOMSKIH TUMORA TESTISA SA ASPEKTA EMBRIOGENEZE EVALUATION OF SERUM AFP LEVEL ANO ITS VARIATIONS IN THE NATURAL HISTORY OF NON SEMINOMATOUS TESTICULAR GERM CELL TUMORS IN THEIR EMBRYOGENIC CONTEXT Jelic S., Babovic N., Kovcin V., Vasovic S., Milanovic N., Radoševic J. Abstract -Non seminomatous testicular germ celi tumors (NSGCT) are frequently pluricomponent, originating from both embryonic and extraembryonic tissues. AFP is a tumor marker which, in patients with NSGCT, points to the presence of a yolc sac component. AFP determination was performed by the RIA technique. lts presence was determined in 365 sera samples originating from "i!'.5 patients with metastatic NSGCT during polichemotherapeutic treatment. In 25 patients AFP was presen! as initial tumor marker. Normalization of its levels was in 13 patients coincident with clinical remission; in one case, however, it preceeded a relapse. In 11 patient with persistently elevated AFP levels no remission was achieved by primary chemio­therapy. 7 initially AFP-negative patients became AFP positive in relapse, possibly indicating the resistance of yolc sac component to primary chemiotherapy and its expansion. In other 13 patients the autors have detected a transitory increase of AFP levels during chemiotherapy, with no sign of relapse. These findings point to the possibility that AFP level normalization in NSGCT is not always coincident with remission. It may also reflect further tumor growth of AFP-nonsecretory NSGCT component. A transitory increase of AFP level during chemotherapy is not indicative of disease progression. It may reflect a cytolitic effect, or maturatin induction of AFP-nonsecretory to AFP-secretory yolc sac cell­elements by chemotherapy. UDC: 616.68-006.6-074 Key words: testicular neoplasms, alpha fetoproteins, radioimmunoassay Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21(3) 247-250, 1987 Uvod -Od germinativnog epitela testisa mo­gu nastati seminomi i tumori totipotencijalnih ce­lija, odnosno neseminomski tumori germinativ­nog epitela testisa (NSGCT). Embrionalni karcinomi nastaju iz embrional­nog tkiva (ektoderm, mezoderm ili endoderm) i mogu se diferentovati u organoidne strukture kad se oznacavaju kao teratomi. Drugi tipovi ovih tumora nastaju iz ekstraembrionalnih struktura: trofoblasta -horiokarcinom ili žumancane kese -karcinom žumancane kese (4). Cesti su više komponentni tumori, što je uslovilo grupisanje svih ovih vrsta tumora germinativnog epitela testisa pod termin NSGCT. Trofoblast, tacnije jedan njegov deo -sinci­ciotrofoblast, sintetiše i izlucuje humani horionski gonadotropin (HCG), glikoprotein koji se fiziolo­ški sekretuje u toku trudnoce a u patološkim us­lovima u horiokarcinom. Alfa fetoprotein (AFP) je alfa glubolin koji se sintetiše u vitelinskim celijama žumancane kese a kasnije u fetalnoj jetri. Povišen nivo AFP prvi put je opisan u pacijenata sa gonadalnim turno­rima 1967. godine od strane Abeleva i saradnika. Kod pacijenata sa malignim tumorima germina­tivnog epitela testisa povišen nivo ovog markera registruje se iskljucivo ako postoji komponenta porekla žumancane kese (3). Jedan od kriterijuma za postavljanje dijagnoze NSGCT jeste odredivanje koncentracije razlici­tih tumorskih markera: AFP, CEA, beta HCG, LDH i drugih (SPI, hPL, CAP). lako AFP nije strogo specifican tumorski mar­ker za NSGCT, merenje njegove koncentracije u serumu, uz merenje koncentracije beta HCG, daje korisne informacije za pracenje efekta te­rapije i predvidanje ishoda neseminomskih tu­mora testisa (i ). Received: February 12, 1987 -Accepted: June 1 O, 1987 Jelic S. et al.: Evaluacija nivoa AFP i njegovih varijacija u klinickoj evoluciji neseminomskih \umora testisa sa aspekta embriogeneze Zbog toga smo u ovom radu evaluirali nivo AFP i njegove varijacije u klinickoj evoluciji meta­statskih NSGCT, sa aspekta embriogeneze, gde je AFP posmatran kao marker postojanja kom­ponente endodermalnog sinusa (žumancane ke­se). Cilj nam je bio da odredimo ocekivani proce­nat neseminomskih tumora germinativnog epi­tela testisa sa povišenim nivoom AFP kao inici­jalnim markerom, da utvrdimo znacaj pracenja AFP kao kriterijuma za remisiju, odnosno evo­luciju i da evaluiramo varijacije nivoa AFP u toku polihemioterapije. Materija! i metoda -lspitivali smo 365 uzo­raka seruma koji su poticali od 75 pacijenata sa neseminomskim tumorima testisa, u metastat­skoj fazi bolesti, koji su nakon semikastracije bi­li leceni polihemioterapijom. Za nevoluminoznu formu bolesti primenjivana je hemioterapijska šema u sastavu: Actinomycin D, Vinblastin, lzo­fosfamid, Bleomycin, Cisplatin, a za voluminoz­nu formu šema u sastavu: Etopozid, Bleomycin i visoke doze Cisplatine (240 mgr/m2/ciklus). Uzorci seruma su uzimani pred svaki hemiotera­pijski ciklus; svaki test je raden u duplikatu. Pacijenti su stažirani u klinicke stadijume bo­lesti od IM+ do IV, obzirom da je hemioterapija metoda izbora kod sva cetiri stadijuma ove bole­sti. AFP je odredivan RIA metodom (5). RIA kom­plet proizveden je u INEP Zemun. Rezultati -U 25 bolesnika (33 % ) AFP je bio prisutan kao inicijalni tumorski marker. Normalizacija nivoa je u 13 bolesnika bila istovremena sa postizanjem remisije, ali je ujed­nom slucaju bila istovremena sa novim evolutiv­nim zamahom. T. D.27g. 5 6 7 8 9 10 11 12 VREME/ TIME IN MONTHS Tabela 1 -Moguca ekspanzija AFP-nesekretujuce komponente u relapsu -AFP + komponenta supri­movana hemioterapijom Table 1 -Possible expansion of AFP non secretory compoi1ent in relapse M. N. 37 g. 100 :3 Tabela 2 -Tranzitorni porast AFP »citoliticki tip« Table 2 -Transitory elevation of AFP level "cytolytic type" S. D.31 g. 50 40 30 20 :5 1 il: meseci/ months Tabela 3 -Tranzitorni porast AFP »maturacioni tip« Table 3 -Transitory elevation of AFP level "matura­tion type" U 11 bolesnika sa perzistentno povišenim ni­voom AFP remisija nije postignuta primarnom hemioterapijom. Sedam inicijalno negativnih AFP bolesnika je u relapsu postalo AFP pozitivno. Jedan inicijalno AFP pozitivan bolesnik u relapsu je postao nega­tivan. Na grafikonu I prikazano je pracenje nivoa AFP u toku 12 meseci kod tog pacijenta koji je stažiran kao stadijum 1Mb. Pacijent je inicijalno AFP negativan. U periodu parcijalne remisije ko­ja je trajala 7 meseci on postaje AFP pozitivan sa ekstremno povišenim vrednostima AFP. U no­vom evolutivnom zamahu bolesti, kad je pacijent stažiran u klinicki stadijum IV, normalizuju se vrednosti AFP. U 13 bolesnika je zapaženo tranzitorno pove­canje vrednosti AFP u toku hemioterapije a bez znakova relapsa (vrednosti su bile do 120 U/1). Indikativni primeri prikazani su na grafikonima II i III. Na grafikonu II prikazano je kretanje koncen­tracije AFP u pacijenta koji je inicijalno bio AFP JeliC S. et al.: Evaluacija nivoa AFP i njegovih varijacija u klinickoj evoluciji neseminomskih tu mora testisa sa aspekta embriogeneze negativan, da bi nakon pocetka hemioerapije po­stao AFP pozitivan. Posle samo tog jednog skoka koncentracije AFP pacijent postaje trajno AFP negativan. Na grafikonu III prikazane su vrednosti AFP u toku 12 meseci kod pacijenta koji je inicijalno bio AFP pozitivan. U toku terapije registrovan je tranzitorni porast koncentracije AFP u više na­vrata sa kasnijom normalizacijam vrednosti. Diskusija -AFP je znacajan tumorski marker u neseminomskim tumorima germinativnog epi­tela testisa i loš je prognosticki faktor (4, 3, 7). Kompletna remisija je postignuta u 13/25 pacije­nata koji su inicijalno bili AFP pozitivni, što je ma­nje u odnosu na celu grupu neseminomskih tu­mora testisa. Koncentracija AFP najcešce korelira sa klinic­kim statusom pacijenta i kriterijum je za povaljan terapijski odgovor (3, 1, 7). Naši rezultati ukazuju da normalizacija nivoa AFP u neseminomskim tumorima testisa ne zna­ci u isto vreme i remisiju, obzirom da postaji mo­gucnost ekspanzije AFP-nesekretujuce kompo­nente endodermalnog sinusa, relativno rezistent­ne na hemioterapiju (na ovo ukazuje naš primer na grafikonu 1). U literaturi postaje podaci o torne da se opada­juca koncentracija AFP, udružena sa progresi­jom bolesti, može objasniti dediferencijacijom celija koje produkuju AFP i/ili efektom klanske selekcije citotoksicnih lekova na AFP-produku­juce elemente žumancane kese (3). Na osnovu naših rezultata, tranzitorno pove­canje AFP u serumu u toku polihemioterapije ne mora da predstavlja znak evolucije obolje­nja, vec možda i citolize ili indukcije maturacije AFP-nesekretujucih u AFP-sekretujuce elemen­te endodermalnog sinusa a pod dejstvom pri­menjene polihemioterapije (na ovo ukazuju naši primeri predstavljeni grafikonima li i III). Objašnjenje za citolizu je ispoljavanje direkt­nog efekta citotoksicnih lekova na AFP-produ­kujuce elemente žumancane kese (3). U literaturi postaje podaci o dejstvu pojedinih citostatika na produkciju beta-HCG. Ustanovlje­no je da hemioterapija može da indukuje pove­canu produkciju beta-HCG i to se objašnjava tirne da citotoksicni agensi verovatno uslovlja­vaju diferencijaciju citotrofoblasta u sincici otro­foblast koji produkuje HCG (2). Indukcija ove diferencijacije u kratko živete celije bez potomstva dovodi do celijske smrti i izumiranja tumorskih celija. Slican mehanizam bi mogao da nastane pod dejstvom hemioterapijskih agenasa na AFP-ne­sekretujuce elemente žumancane kese u smi­slu njihove maturacije, odnosno diferencijacije u AFP-sekretujuce elemente. U tom slucaju he­mioterapija bi na AFP-produkujuce tumore ima­la dvostruki efekat: indukovala bi maturaciju AFP-nesekretujucih komponenti, relativno re­zistentnih na hemioterapiju, u AFP-sekretujuce komponente na koje bi ista hemioterapija ispo­ljavala daleko veci citoliticki efekat. Sažetak Neseminomski tumori testisa (NSGCT) su cesto multikomponentni i sem embrionskog sadrže i ekstra­embrionsko tkivo, tj. trofoblast i žumancanu kesu (en­dodermalni sinus). AFP je tumorski marker koji u bo­lesnika sa NSGCT ukazuje na prisustvo komponente porekla endodermalnog sinusa. Odredivanje AFP vrše­no je RIA metodam. lspitivano je 365 uzoraka seruma koji su poticali od 75 bolesnika sa NSGCT u fazi meta­statskog obolenja, pod polihemioterapijom. U 25 bo­lesnika (33 % ) AFP je bio prisutan kao inicijalni tumor­ski marker. Normalizacija nivoa je u 13 bila istovre­mena sa postizanjem remisije, ali je u 1 slucaju bila istovremena sa novim evolutivnim zamahom. U 11 bolesnika sa perzistentno povišenim nivoom AFP re­misija nije postignuta primarnom hemioterapijom. 7 ini­cijalno AFP-negativnih bolesnika u relapsu je postalo AFP-pozitivno, verovatno ukazujuci na rezistentnost komponente endodermalnog sinusa na primarnu he­mioterapiju i njenu kasniju ekspanziju. U 13 bolesnika zapaženo je tranzitorno povecanje AFP u toku hemio­terapije, a bez znakova relapsa. Nalazi ukazuju da normalizacija nivoa AFP u NSGCT ne mora da ukaže na remisiju obzirom na mogucnost ekspanzije AFP-nesekretujuce komponente NSGCT. Tranzitorno povecanje AFP u toku hemioterapije ne mora da predstavlja znak evolucije obolenja vec mož­da i citolize ili indukcije maturacije AFP-nesekretujucih u AFP-sekretujuce elemente endodermalnog sinusa, a pod dejstvom primenjene hemioterapije. Literatura 1. Braunstein D., Thompson R., Princler L. G. and Mcintire K.: Cancer 57: 1842-1845, 1986. 2. Browne P. and Bagshawe K. D.: Enhancement of human chorionic gonadotrophin production by anti­metabolites. Br. J. Cancer 46, 22, 1982. 3. Kahn J., Orr A. H., McElwain T.J., Betall M., Peck­ham M. J.: The Lancet, vol II, 433, 1976. 4. Javadpour N.: The role of biologic tumor markers in testicular cancer. Cancer 45: 1755-1761, 1980. 5. Purves L. R., Purves M. S.: Afr. Med. J. 46, 1290, 1972. Radio!. lugosl. 21(3) 247-250, 1987 JeliC S. et al.: Evaluacija nivoa AFP i njegovih varijacija u klinickoj evoluciji neseminomskih tumora testisa sa aspekta embriogeneze 6. Talerman A., Haije W. G. and Baggerman L.: Se­centre study. Report from the medical research coun­rum AFP in patients with germ celi tumors of the go­cil working party on testicular tumours. Lancet, 5, 1 nads and extragonadal sites: Correlation between (8419): 8-11, 1985. endodermal sinus (yolc sai;.) tumor and raised serum AFP. Cancer 46: 380-385, 1980. 7. Prognostic factors in advanced non-seminoma­Adresa autora: Prim. dr Svetislav Jelic, Institut za tous germ celi testicular tumours: Results at a multi-onkologi ju i radiologiju, Pasterova 14, 11000 Beograd. TOSAMA Proizvaja in nudi kvalitetne izdelke: Komprese vseh vrst Gazo sterilno in nesterilno Elasticne ovoje Virfix mrežo Micropore obliže Obliže vseh vrst Gypsona in mavcene ovoje Sanitetno vato PhJ 111 Zdravniške maske in kape Sanitetne torbice in omarice Avtomobilske apoteke KLINICKO BOLNICKI CENTAR »ZVEZDARA«, BEOGRAD KLINICKI INSTITUT ZA NUKLEARNU MEDICINU, BEOGRAD KLINICKI INSTITUT ZA KARDIOVASKULARNE BOLESTI, BEOGRAD UTICAJ STABILNOG JODA NA FUNKCIJU ŠTITASTE ŽLEZDE INFLUENCE OF IODINE ON THYROID FUNCTION Djurica S., Popovic D., Zdravkovic M., Spasic D., Novakovic l. Abstract -Amiodarone is an antiarrhythmic agent, which belongs to the third group according to Vaughan Williams classification. Structurally, it is very similar to the human iodoproteins. Molecular content of iodine is 37.2 mg/100 mg of drug. The administration of amiodarone can cause some disturbance in thyroid function, bolh hyperthy­roidism and hypothyroidism. According to our dala, hyperthyroidism in evolution during amiodarone therapy was established in 2 (26.8 %) out of 7 clinically examined patients of bolh sexes (5 temale and 2 male). UDC: 616.12-008.381-085-06:616.441-008.61 Key words: thyroid gland-drug effects, amiodarone, hyperthyroidism Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (3) 251-254, 1987 Uvod -Nedovoljno unošenje joda hranom je znacajan cinilac u nastanku i ispoljavanju strume (8, 9). Medutim, ekcesivno unošenje joda u orga­nizam, dovodi do privremene alteracije funkcije štitaste žlezde (11, 12). Višak joda sprecava stimulativno delovanje TSH na adenilciklazu tako da izostaje postreceptorski, ocekivani biološki odgovor tirocita. Bez sumnje, to predstavlja auto­regulatorni, tiroidni mehanizam, kojim se cuva homeostaza. Savremena farmakopeja i praksa poznaju pre­ko 400 razlicitih preparata koji imaju inkorpori­ran jod u svom molekulu. Jedan od njih je Amio­daron (Jug. pharmacop. Cordarone -Krka, tbl a 200 mg -slika 1 ). U Evropi se primenjuje od 1960. godine (Labaz-Belgija) zbog uocenih svoj­stava da relaksira glatku muskulaturu krvnih su­dova kao lek u angini pectoris (7) i kao antiarit­mik (III grupa antiaritmika po klasifikaciji Vaug­han Willimas-a) u indikacionom podrucju: VT, VES, WPW, atrijalni flutter i fibrilacija i preven­cija SVT (5, 10). Slika 1 -Struktura molekula Amiodaron-a. Masa 681,8, maksimalna koncentracija "7,3 h, T112 13-60 dana -50, 37.2 mg J/100 mg leka Fig. 1 -The structure of Amiodarone molecule. Mass 681,8, max. cone. 817,3h, T112 13-60 Cilj rada -ispitati tiroidni status bolesnika koji su leceni Amiodaron-om (A). Materija! i metodi -Klinicki i laboratorijski je obradeno 7 bolesnika koji su leceni A u dozi 2 x 200 mg per os. Pet osoba ženskog pola, srednje životne dobi 38 godina (30-52) lecene su A 2-11 meseci i dve osobe muškog pola, 56 i 60 godina, koji su preparat uzimali 7 odnosno 12 meseci. U uzorcima seruma ispitanika su uradeni pokazatelji rada štitaste žlezde RIA me­todom. Takode su odredene vrednosti rane i pozne akumulacije 131 J kao i velicina odgovora TSH na 200 µg TRH (Behring) i.v. u 0,25 i 60 minutu od injiciranja. Rezultati rada -Od 7 ispitanika, klinicki pre­gled je u dva slucaja (26.80 % ) ukazao na hiper­tireozu, što su laboratorijski pokazatelji in vitro i potvrdili, dok je kod ostalih pet osoba, koje su takode primale A, bilo ocuvano eutiroidno sta­nje funkcije (tabela 1 ). J C,H 5 · C O /, o-cs,-cs,-< -,c, C, H , w.-0 o C, H 9 J days -50, 37.2 mg 1/100 mg of drug AM IODARON Received: January 9, 1987 -Accepted: June 1, 1987 Oj urica S. et al.: Uticaj stabilnog joda na funkciju štitaste žlezde TSH odgovor Dužina TH Pol God. Struma Klin. stanje No Dg. TSH response Duration Sex Age (years) Goiter Clinical status (200 1--'9 TRH i.v.) of treatment 1. ž 3 mes. 31 VT D-I HYPERTHYR. ! F months ž F 30 VES D-I-11 HYPERTHYR. ! 2 mes. months ž F 52 AP EU N 9 mes. months M M 56 AP EU N 7 mes. months 5. ž 4 mes. 39 VES EU N F months 6. ž 11 mes. 42 WPW Do -V2 EU N F months 7. M 12 mes. 60 AP EU N M months VT: tachicardia ventri1:ularis AP: angina pectoris Tabela 1 -Podaci o bolesnicima lecenim Amiodaron-om Table 2 -Data of Amiodarone-treated patients Osobe sa dijagnostikovanom hipertireozom su imale blaQu klinicku sliku sa izraženim tremo­rom, gubitko':1 telesne težine, kardijalnim tego­bama, VT i \;ES, i povišenim tonusom vegeta­tivnom nervnog sistema (Sy). Bolesnica (1) -R. S., 31 godinu života, je osetila tegobe 3 meseca od pocetka uzima­nja A. Njena tiroksinemija je bila 165 nmol/L, T-3 1,20 nmol/L, uz donju granicu predvidenu metodam, a rT-3 povišen, 0,46 ng/ml (slika 2). Bazalni TSH ji bio snižen kao i odgovor na sti­mulaciju sa TRlj. Štitasta žlezda ove bolesnice je bila uvecana (D-I), mekih režnjeva, bez vas­kulnog šuma, a znacajan je anamnesticki poda­tak da joj je sproveden test supresije, dve godine unazad, i da je f,linicki i numericki zadovoljio. Druga bolesnic:a (2) -V. L., 30 godina života, nema anamnezu za ranije kontrole i lecenje štitaste žlezde. Pri pregledu, žlezda uvecana (D-I-II), socnih, pokretnih režnjeva, bez šuma. A je uzimal;;i 2 me,:;eca zbog VES koje su perzi­stfrale. Aktuelna tiroksinemija je bila povišena, 170 nmol/L, T-3 normalan, rT-3 iznad ocekivane granice a bazalni i stimulisani TSH odgovor sni­žen (slika 2). Kod obe bolesnice je T-4/TBG koeficijent, koji odgovara kolicini slobodnog tiroksina, povecan. Tiroglobulin prati uvecanje mase štitaste žlezde svojem povišenom koncentracijam a titar anti­tela na tiroglobulin je zanemarljiv. U oba slucaja hipertireoze je primenjen isti stav: prekinuto je davanje antiritmijskog leka Amiodaron-a, dat MMI uz beta blokator i seda­tiv bez dodavanja prednizona. Kod ostalih pet bolesnika, ocuvano eutiroidno stanje prati fiziološki biohumoralni sindrom a od­govor TSH na TRH je normalan, ocekivani za eutireozu (tabela 2). Svih 7 bolesnika su imali sniženu i ranu i poz­nu akumulaciju 131J u štitastoj žlezdi (X: 5 % za 3h a 2% za 24h). N T4/TBG 46-130 IBK T3 nmol/I 1-3 IBK rT3 ng/I 0.09-0.35 Biodata TSH mlU/I 3-9 INEP T4 nmol/I 4.3 Behring Tg mcg/I 10-30 INEP At-T g 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 165,00 170,00 68,00 72,00 92,00 105,00 85,00 1,20 2,10 1,80 2,20 2,00 1,80 2,00 0,46 0,48 0,22 0,24 0,18 0,30 0,20 0,60 0,60 4,90 5,00 4,60 4,00 4,60 7,80 10,20 4,00 3,60 4,30 3,80 4,10 92,00 100,00 48,00 52,00 68,00 88,00 50,00 1 : 1 1 : 1 1 : 1 1 : 1 1 : 1 1 : 1 1 : 1 Tabela 2 -Pokazatelji rada štitaste žlezde kod sedam bolesnika lecenih Amiodaron-om Table 2 -The parameters of thyroid gland function in seven patients treated with Amiodarone Qjurica S. et al.: Uticaj stabilnog joda na funkciju štitaste žlezde Diskusija -Tiroidni depo joda je oko 500-1000 µg/gr tkiva žlezde, pri dnevnom uno­su hranam 100-150 µg, a dnevna jodurija 100-150 µg obezbeduje ravnotežni jodni bi­lans u organizmu. Za vreme lecenja Amiodaron-om, kolicina in­tratiroidnog joda se povecava (10), a kako je strukturno slican jodoproteinima (6) može viš­kom joda uzrokovati i hipo i hipertireozu. Tacan mehanizam tog delovanja nije poznat. Amioda­ron kao i njegov glavni metabolit desethylamio­daron su rastvorljivi u mastima (4, 5) tako da se dugo zadržavaju u mnogim tkivima i sporo elimi­nišu iz organizma i po prestanku terapije (T1/2: 50 dana). Amiodaron može da interferira sa tiroidnom funkcijam delujuci direktno na tirocite (1) i me­njajuci periferni metabolizam tiroidnih hormona (2), remeti konverziju na periferiji, što rezultuje porastom T-4, relativnim sniženjem T-3 kao što rezultati ovog ispitivanja pokazuju, što je u sa­glasnosti sa navodima u literaturi (3). Stimulišuci delovanje 5-dejodinaze u tirozilskom prstenu, molekula tiroksina, Amiodaron utice na poveca­nje kolicine r-T3, a njegovom koncentracijam se može, pratiti terapija aritmija (7). Naši rezultati su pokazali blago sniženje inter­alfa proteinske komponente elektroforegrama, TBG, što uz porast ukupnog tiroksina definiše povecanu kolicinu slobodno cirkulišuceg tirok­sina. Cini se da dužina uzimanja leka nije od pre­sudnog znacaja, vet prethodno stanje funkcije štitaste žlezde i sadržaj joda u njoj. Osobe sa postojecim morfološkim i funkcionalnim odstupa­njima od fiziološkog su osetljivije na delovanje Amiodaron-a, kao i osobe iz krajeva koji su en­demski deficitni jodom. Zakljucak -Primena Amiodaron-a zahteva kontrolu rada štitaste žlezde; -moguci poreme­caj (hipo ili hipertireoza) zavisi od prethodnog stanja funkcije i sadržaja joda u žlezdi. Rezultati našeg istraživanja su pokazali u 26,80 % hipertireozu koja je povQljno reagovala na terapiju. Sažetak Amiodaron je antiaritmik, koji pripada 111-coj grupi antiaritmika po Vaughan Williams-ovoj klasifikaciji. Strukturno je veoma slican jodoproteinima, ljudskog AMIODARON KONTROLA 2x1 tbl ex CONTROL Tg mcg/d a 200mg 100 75 501-----7 ryrsG/0 TSH mlU/L 4 3 ·2 1 rT3 ng/mt 045 0.40 ·I 0.JS 0.30 .tQ.20 ::o ,T3 nmol/ )> L -< T, nmoyl 160 150 rn 10 :o 131 J T fix ľdoze 30 20. .ldldl h h J h 24 h J 24 Slika 2 -Graficki prikaz tiroidnog stanja dviju boles­nica za vreme terapije i posle ukinute terapije Amiado­ron-om (o o bolesnica R. S., • • bolesnica V. L.) Fig. 2 -The graphic presentantion of thyroid status of two temale patients on and after Amiodarone treatment (o o patient R. S., • • patient V. L.) porekla. Molekulski sadržaj joda je 37,2 mg na 100 mg leka. Primena amiodarona može da dovede do iz­vesnih poremecaja u radu štitaste žlezde, kako hiper­tireoze tako i hipotireoze. Naši rezultati su pokazali kod 2 od klinicki ispitivanih 7 (26,8 % ) bolesnika oba pola hipertireozu u evoluciji za vreme lecenja amida­ronom. Radio!. lugosl. 21 (3) 251-254, 1987 Djurica S. et al.: Uticaj stabilnog joda na funkciju štitaste žlezde Literatura 1. Braverman L. E., lngbar S. H.: Changes in thyroi­dal function during adaptation to large doses of iodide. J. Ciin. lnvest. 42: 1216-1231, 1963. 2. Burger A., Dinichert D., Nicod P., Jenny M., Le­marchand-Beraud T., Vallotton M. B.: Effect of amio­darone on serum triiodothyronine, reverse triiodo­thyronine, thyroxine and thyrotropin. J. Ciin. lnvest. 58: 255-259, 1976. 3. Hershman J., Nademanee K., Sugawara M., Pe­kary A., Ross R., Singh B., DiStefano J.: Thyroxine and triiodothyronine kinetics in cardiac patients taking amiodarone. Acta Endocrinol. 111: 193-199, 1986. 4. Himsworth R. L.: Hyperthyreoidism with a low lodine uptake, Clinics in Endocrinology and Metabo­lism, ed. W. B. Saunders Comp. 14 (2): 397-415, 1985. 5. Holt D. W.: Amiodarone pharmacokinetics. Am. HeartJ. 106: 840-847, 1983. 6. Kupersmith J., Reder R.: Amiodarone: A review, Primary Cardiology 1 O (7): 116-126, 1984. 7. Marcus F.: Amiodarone in antiarrhythmic therapy. Cardiovascular Medicine 2: 25-34, 1986. 8. Marine D.: Histology of the thyroid in simple and (exophtalmic) goitre with remarks on similar changes in the dog. Cleveland Med. J. 6: 45-53, 1907. 9. Marine D., Kimball P.: The prevention of simple goitre in man. J. Am. Med. Ass. 77: 1068-1074, 1921. 1 O. Pickardt C. R., Leisner B., Theisen F., Scheinin­ger M., Jacob l., Dahleim H.: How to interprete thyroid function during amiodarone treatment. Symposium about iodine, Serono, 309-317, 1985. 11. Wolff J., Chaikoff l. L.: Plasma inorganic iodide, a chemical regulator of normal thyroid function. Endo­crinology 42: 468-471, 1948. 12. Wolff J.: !odide goiter and pharmacological ef­fects of excess iodide. Am. J. Med. 47: 101-124, 1969. Adresa autora: Djurica dr sci. Snežana, Klinicki institut za nuklearnu medicinu, Klinicko bolnicki centar »Zvezdara« -Beograd, ul. Rifata Burdževica br. 31. [7 "1 . O ,j tiskarna slovenija 61001 Ljubljana, Bravnicarjeva 18 Telefon: centrala 061/572 260, direktor 572 470, komerciala 576 227, nabava in racunovodstvo 576 379 V naših proizvodnih prostorih izdelujemo: • industrijske prospekte • turisticne kataloge • kataloge • almanahe • monografije Za narocila se priporocamo! • brošure • etikete • plakate • formularje • reklamne kartone SREDIŠNJI INSTITUT ZA TUMORE I SLICNE BOLESTI LABORATORIJ ZA EKSPERIMENTALNU KANCEROLOGIJU, ZAGREB RADIOMETRIJSKA METODA ODREDIVANJA STABILNOSTI SPOJEVA ŽELJEZA, MOGUCIH PREPARATA ZA SANIRANJE SIDEROPENIJA DETERMINATION OF THE STABILITY CONSTANTS OF THE IRON COMPOUNDS BY RADIOMETRIC'S METHOD ANO ITS POTENTIAL USE IN SIDEROPENIA CURING Huljev D. Abstract -By radiometric method of ion exchange according to Schubert, stability constants Kf of ferroglycin sulfate (preparation for resorption of Fe at Sideropenia) and certain ferrous compounds (three groups) marked with 59Fe were determined. The first group of compounds was chosen according to their chemical structure which was supposed to provide their stability in acid and alkaline medium. The second group comprised some metabolite hemoglobin compounds because it was expected that the cells of intestinal and gastric mucous membrane would prefer these compounds and resorb them better. The third group consisted of compounds whictr-are unstable in relation with ferrous in acid medium, bul stable in alkaline medium; unlike in the first two groups, in the third one no attention was paid to their toxicity. The mentioned groups of compounds had also resorptivity determined on experimental rats (Fischer strain). The resorption of these compounds was compared with the resorp­tion of ferroglycin sulfate used for control purposes. The results obtained after performed experiments show that greater stability of ferrous compound in vitro does not mean that this compound is better resorbed in vivo. UDC: 616.155.194.8-085:615.273.033.1 Key words: terrous compounds, drug labeling, iron radioisotopes, radiometry Orig. sci. paper Radio!. lugosl. 21 (3) 255-259, 1987 Uvod -Željezo je bitan kemijski element za sva živa bica. Uglavnom djeluje kataliticki. Akti­vator je mnogobrojnih oksidaza i konstituent mnogih metalo-enzima, respiratornih pigmenata i proteina (17, 19). Željezo je bitan sastojak he­moglobina, mioglobina i raznih oksidativnih enzi­ma. U tim spojevima željezo je vezano za mole­kulu porfirina (6, 7). Ukupno u organizmu ima prosjecno oko 6 g željeza. Od te kolicine 65 % se nalazi u hemo­globinu, 4 % u mioglobinu, 1, % u razlicitim enzi­mima, O, 1 % u transferinu a 15-30 % je uglav­nom pohranjeno u jetri u feritinu. Nakan resorpcije željeza u duodenumu, že­lucu (11) (dokazano i u našem laboratoriju) i tankom crijevu ono se odmah spaja s betaglobu­linom u transferin i u tom se obliku transportira krvnom plazmam. Željezo je vrlo labavo vezano za molekulu globulina pa se može odvojiti u bilo kojem dijelu organizma. Višak željeza se odlaže u sve stanice organizma a narocita u stanice jetre u kojima je pohranjeno više od 60 % viška željeza. Željezo se u stanicama spaja sa bjelan-cevinom apoferitinom tvoreci feritin. Kada se kolicina željeza u plazmi veoma smanji, ono pre­lazi u plazmu iz feritina i nakan toga se trans­portira u one dijelove tijela gdje je potrebno. Dnevno se izlucuje oko 0,6 mg željeza a naj­veca kolicina fecesom, znojenjem a nešto i mo­krenjem (5). Željezo se uglavnom resorbira u fero-obliku a to je važno za sinteticare preparata željeza jer 6e se deficit željeza efikasnije korigi­rati lijekovima koji sadrže fero-željezo (7). Željezo se putem probavnog trakta resorbira ipak u relativno malim kolicinama. Velicina re­sorpcije široko individualno varira i ovisi o nizu faktora, od kojih su najbitniji -stupanj eritro­poeze i zasicenosti organizma željezom (15). Intenzivna ispitivanja na ljudima i životinjama dokazala su da se željezo resorbira u vecoj mjeri ako je kolici_na željeza u organizmu iz bilo kojeg razloga smanjena. Nacin kako se kolicina že­ljeza u organizmu smanji takoder je od znacaja (3). Tako se resorpcija željeza ne povecava kod iskrvarenih životinja neposredno nakan fleboto­mije iako se tim zahvatom naglo smanji ukupna Received: March 13, 1987 -Accepted: June 10, 1987 Huljev D.: Radiometrijska metoda odredivanja stabilnosti spojeva željeza, mogucih preparata za saniranje sideropenija kolicina željeza u organizmu, nego tek 3 dana nakon tog zahvata. Manjak željeza jedno je od najcešcih deficitar­nih pojava u djecjoj dobi, u žena u reproduktiv­nom periodu njihova života i medu trudnicama (4, 8). Deficit željeza u organizmu može nastati iz sljedecih razloga: a) zbog stalnog gubljenja željeza u organizmu malim, cesto neprimjetnim krvarenjima, b) zbog nedovoljne kolicine željeza u ishrani, c) zbog smanjene resorpcije željeza u organima za probavu, d) zbog povecanih po­treba za željezom, e) zbog lošeg iskorištavanja željeza i f) zbog tumorskog procesa (13, 14, 16). Posljedice nedostatka željeza u organizmu su mnogobrojne. Njihova patogeneza još nije do­voljno objašnjena. Deficit željeza može uzroko­vati atrofiju sluznice organa za varenje, atrofiju papila jezika, stomatitis angularis, atrofiju sluz­nice pocetnog dijela jednjaka, promjenu na nok­tima, kronicnu urtikariju itd. Zbog toga je vrlo važno sintetizirati preparat željeza koji bi poslu-. žio za povoljnu resorpciju željeza u ljudi, buduci da poznati preparati nisu u mogucnosti da sani­raju sve vrste sideropenija. Svrha rada je bila da se radiometrijskom meto­dom po Schubertu (12, 18) odrede konstantne stabilnosti spojeva željeza i da se dobiveni re­zultati usporede sa resorpcijom tih spojeva u tijelu štakora Fischerova soja. Materijali i metode -Priredivanje ferospo­jeva markiranih sa 59Fe -U otopinu od 0,4 mola željeznog sulfata i radioaktivnog 59 Fe u 100 ml prokuhane i ohladene destilirane vode dodavala se kap po kap otopina od 0,6 mola organske sup­stance koja je bila otopljena u istovrsnoj vodi kao i željezni anorganski spoj. Za vrijeme sinte­ze organometalnog spoja provodi se kroz reak­cionu otopinu struja dušika, koji se prethodno ocisti od primjesa kisika provodenjem kroz bocu ispiralicu s alkalnom otopinom pirogalola (da se sprijeci oksidacija fero u feri željezo) i zatim kroz bocu ispiralicu sa sumpornom kiselinom da se veže vodena para. Dokapavanje je trajalo 15 min a toliko je još trajalo miješanje reakcione smjese. Zatim se u tu smjesu dokapava 96 % etilnog alko­hola i nadalje miješa pomocu magnetske mješa­lice do pocetka kristalizacije nastalog fero-spoja. Sadržaj reakcione tikvice je ohladen na ledenoj kupelji i istaložena kristalna masa se naglo od­siše na Buchnerovom lijevku i ispere par puta sa etilnim alkoholom i osuši u vakuumu. Sve korištene kemikalije bile su analiticke cistoce a radioaktivno željezo je nabavljeno od firme Amersham (Engleska) u obliku bez nosaca u O, 1 molarnoj solnoj kiselini. Aparatura je kod ove sinteze okružena sa olovnim ciglama da se spri­jeci ozracivanje osoblja koje vrši eksperimente. Kemijske karakteristike markiranih fero­spojeva -Polazeci od prihvacenih shvacanja o procesu resorpcije željeza kao i od mnogih još nedovoljno razjašnjenih fenomena tog pro­cesa, sintetizirali smo po navedenoj proceduri a takoder i ispitali resorptivnost nekoliko razli­citih spojeva željeza koji su bili markirani sa 59 Fe. Prvu skupinu su sacinjavali spojevi željeza kojima njihove funkcionalne grupe svojim pufer­skim djelovanjem donekle osiguravaju stabilnost u kiselom i lužnatom mediju, te zbog toga spre­cavaju taloženje željeza u obliku hidroksida. Drugu grupu su cinili spojevi željeza koji su sadržavali puferske funkcionalne grupe ali su imale i molekulu na kojoj_ je vezano željezo a koja je inace jedan od važnih metabolita u stva­ranju hemoglobina. Trecu skupinu spojeva su sacinjavali spojevi cija se svojstva razlikuju od onih iz prve dvije skupine. To su bili spojevi koji su u kiselom me­diju bili labilni i koji su u mediju želuca hidroli­zirali u ionsko fero željezo koje je najpogodnije za resorpciju u želucu (resorpcija i u želucu je dokazana ovim eksperimentima) a u podrucju pH 5-8 stvaraju stabilne spojeve da se sprijeci taloženje željeza u obliku željeznog hidroksida. Odredivanje konstanti stabilnosti Kf radio­metrijskom metodom po Schubertu -Metoda je detaljno opisana ranije (9, 1 O). Upotrebljen je veronalni pufer koji se sastoji iz O, 125 mola oto­pine natrijevog sulfata i smjese acetatnih i dietil­barbituratnih iona u koncentraciji od 0,02856 mo­la. Korišten je ionski izmjenjivac Dowex-50 u natrijevoj formi. Ion željeza se nalazi u indikator­skoj koncentraciji od 1 o-s mola ili nižoj u obli­ku radioaktivnog izotopa. Odredivanje konstanti stabilnosti kompleksnih iona navedenom meto­dom svodi se zapravo na mjerenje raspodjele iona željeza izmedu ionskog izmjenjivaca i oto­pine, te mjerenju koncentracije nevezanog or­ganskog liganda (molekule) u otopini. Postupak se sastoji u torne da se u svaku od 1 O Erlen­mayerovih tikvica sa ubrušenim cepovima stavi 100 mg ionskog izmjenjivaca, 25 ml veronalnog pufera i O, 125 molarne otopi ne Na2SO4 sa kojim se regulira konstantnost ionske jakosti sistema. željeznih iona i pufera. Huljev D.: Radiometrijska metoda odreaivanja stabilnosti spojeva željeza, moguCih preparata za saniranje sideropenija U osam tikvica se stavi sve veca koncentracija natrijeve soli organskog liganda. Volumen otopi­ne svake tikvice se nadopuni na 100 ml sa O, 125 molarnom otopinom Na2SO4. U svaku tikvicu se stavi 1 ml o, 125 mola Na2SO4 koja sadrži 59 Fe. Tikvice se zatvore staklenim cepovima i intenzivno miješaju tri sata na elektricnoj drma­lici. Nakon uspostavljanja ravnoteže iz svake tikvice se uzima po 1 ml otopine i mjeri radio­aktivnost na jednokanalnom scintilacijskom bro­jacu. Tim postupkom dobijemo odnos radioaktiv­nosti na smoli i otopini a tirne i jacinu vezivanja željeza sa organskim ligandom. Kod navedenih okolnosti koeficijent raspodje­cima. Kod izracunavanja vrijednosti resorpcije uzet je u obzir i nuklearni raspad 59 Fe, odnosno vrijeme poluraspada tog izotopa. Rezultati -Eksperimenti su nacmieni kod konstantne temperature, istog pH i ionske jako­sti (1). Da bi se pravilno mogle izracunati kon­stante stabilnosti kompleksnih organo-metalnih spojeva potrebno je: 1 . upotrijebiti vrlo nisku koncentraciju iona 59 Fe (ispod 10-8 mola), 2. da se ligandi koriste u suvišku, 3. raditi kod visoke ionske jakosti otopine, 4. da nema signifikantne interakcije izmedu le (D) željeza izmedu otopine i ionskog izmjenji­vaca je prikazan jednadžbom: D = (C)/(C) x v/g gdje je (C) koncentracija željeza na ionskom iz­ ,i E .l!l t; mjenjivacu u m molovima, (C) je koncentracija U Q) .i2 sS = ± y __ = ±yTT n2 s = ±3.3 Radiol. lugosl. 21(3) 267-270, 1987 AndriC S.: Priprema TL dozimetara za kontrolna merenja radioterapijskog akceleratora Sažetak AI <_10Ľ 8 MeV X BI 5x5cm .2.5 Gy -TPS ·+·· TLD ·'l.0'1--:-·--·· .JO'!., '. ' · .·_ .. : l·,a·i. Slika 5 -Transverzalni šematski prikaz kontura seg­menata A, B, C sa izodoznim planom u centralnom delu snopa Fig. 5 -Transfersal shematic cross section of seg­ment contures A, B, C with the isodose plan in the cen­tral part of the beam Iz tog razloga dozimetri oblika diska ne zadovo­ljavaju potrebe eksperimentalne potvrde distri­bucije doze u anatomskem fantomu. Zakljucak -TLD metoda rutinske kontrole kvaliteta zracnog snopa u toku tretmana pa­cijenata, je relativna, veoma indikativna meto­da koja omogucava suzbijanje osnovnih izvora grešaka. LiF TL dozimetri, koji su korišceni u radu, imaju veoma povoljne karakteristike: re­produktivnost rezultata, slabo promenjenu senzi­tivnost u toku ponavljanja termalnih ciklusa, lako rukovanje, neosetljivost na uobicajen mehanicki tretman, radiotransparentnost itd., koje su veo­ma znacajne u svakodnevnoj praksi. Sasvim je sigurno da dnevne rutinske kontrole u toku zracenja pacijenata imaju veoma znacaj­nu ulogu u smislu ocuvanja potrebnog stepena tacnosti i reproduktivnosti, narocite sa aspekta kontrole subjektivne greške. U radu su prikazani prvi rezultati kontrole zracnih polja vršene u toku zracenja pacijenata sa 8 MeV X na SL 75-20 akceleratoru. Kontrola je vršena sa LiF TL dozimetrima u build-up nosacu, koji su postavljani na kožu pacijenta u centar zracnog polja. Prikazan je postupak pripreme LiF TL dozimetara (termalna obrada i kalibracija u snopu gama zrace­nja 6°Co) iskustva prilikam kontrole zracnih polja kao i korišcenja u anatomskom fantomu. U zakljucku je istaknut zadovoljavajuci opseg greške TLD metode kao i mogucnost izbegavanja komplika­cija koje mogu biti prouzrokovane tehnickom i sub­jektivnom greškom u toku realizacije zracnog tretmana na linearnom akceleratoru. Literatura 1. Bagne F., A Comprehensive Study of LiF TL res­ponce to High Energy Photons and Electrons. Radio­logy 123, 753-760, 1977. 2. Gollnick D. A.: Experimental Radiological Healt Physics. California Stale University, Los Angeles, Per­gamon Press, 1978. 3. Greening J. R.: Fundamentals of Radiation Dosi­metry. Univ. of Edinburg, Adam Hilger L TD, Bristol, 124-128, 1981. 4. ICRU (lnternational Commission on Radiation Units and Measurements): Determination of Absorbed Dose in Pacient lrradiated by Beams of X or Gamma Rays in Radiotherapy Procedures. Rep. 24, 1976. 5. ICRU (lnternational Commision on Radiation Units and Measurements): Measurement of Absorbed Dose in Phantom lrradiated by a single Beam X or Gamma Rays. Rep. 23, 1973. 6. Lindskoug B.: Development and Use of Radio­thermoluminiscence Dosimetry System -Automation of Equipment and Procedures. Thesis, G6teborg, 1974. 7. Michael R.: Human Errors in Radiotherapy Treat­ment. V Europ. Congr. of Radiol. Bordo, 1983. 8. McKinlay A. F.: Thermoluminiscence Dosimetry. Med. Phys. Handboks Adam Hilger L TD, Bristol, 29-58, 1981. 9. Ponnuni K., Kartha M., Chung-Bin A., Wachtor T., Hendrickson F. R.: Accuracy in Radiotherapy Treat­ment. lnt. J. Rad. Oncol. Biol. Phys. vol 2, 797-799, 1977. 10. Ruden B. l.: Some Application of Thermolumi­niscence Dosimetry in Medical and Healt Physics. Thesis, Stockholm, 1975. 11. Ruden B. l., Bengtsson L. G.: Accuracy of Mega­volt Radiation Dosimetry Using Thermoluminiscent Lithium Fluoride. Acta Rad. Ther. Phys. Biol. 16, 151-176, 1977. Adresa autora: Svetlana Andric, dr sci., Institut za radiologiju VMA, Crnotravska bb, 11000 Beograd. INSTITUT ZA RENTGENOLOGIJO UNIVERZITETNI KLINICNI CENTER, LJUBLJANA RACUNALNIŠKA TOMOGRAFIJA IN STAGING RAKA PROSTATE COMPUTED TOMOGRAPHY ANO STAGING OF PROSTATIC CANCER Brencic E. Abstract -Prostatic cancer is predominantly the desease of aged and old pacients. CT examination of abdomen and pelvic can be valuable in the evaluation of prostatic cancer. In those cases where prostatic cancer was proved by rectal examination, citological, hystologycal punction and laboratory tests, CT examination enables tumour classification after UICC and staging. CT is succesful in identi­fying the progressing illness and in planning and assesment of the therapy. UDC: 616.68-006.6-073. 756.8 Key words: testicular neoplasms, tomography x-ray computed Case report Radiol. lugosl. 21 (3) 271-275, 1987 Uvod -Rak prostate je pogosta novotvorba. Bolezen se pojavlja pri starejših in starih moš­kih. Redki primeri so opisani pri mlajših moških, kjer je potek obolenja hitrejši in bolj maligen. Ne glede na starost je obolevanje za tem rakom po svetu razlicno. Jugoslavija kot celota sodi med države z nižjim koeficientom umrljivosti (10,6/100.000). Umrljivost je vecja v republikah z višjim odstotkom starih ljudi (1 O). Rak prostate se v vecini primerov pojavlja v zunanjem delu žleze, ki je pod vplivom androge­nov. Adenokarcinom prostate predstavlja 95 % vseh tumorjev v tem organu. Transiciocelularni in planucelularni karcinom v prostati sta redka, prav tako mezenhimski tumorji (6). Za uspešno zdravljenje raka prostate in zmanj­šanje odstotka smrtnosti med moško populacijo je potreben pravilen izbor potrebnih diagnostic­nih možnosti. Za diagnozo raka prostate je potreben dober rektalni pregled, kateremu sledi citološka in hi­stološka biopsija z laboratorijskimi preiskavami. Razširjenost bolezni v skeletu, pljucih in bezgav­kah ugotavljamo z rentgenskimi preiskavnimi metodami. Posebno mesto v diagnostiki raka prostate imajo bipedalna limfografija, ultrasonografija (UZ) prostate ter racunalniška tomografija (CT) z aspiracijsko biopsijo pod UZ, CT in limfografijo ce je potrebno. Bolniki in metoda -Naša serija bolnikov je majhna. Zajema petnajst bolnikov v starosti od 52-89 let s histološko dokazanim rakom pro­state. Pri vseh bolnikih je bil napravljen rektalni pre­gled s citološko in histološko punkcijo ter labora­torijskimi preiskavami. Od rentgenskih preiskav so bile napravljene slika pljuc, intravenozna urografija, limfografija v nekaterih primerih. Pri sumu na metastaze v skeletu še scintografija. CT preiskave so bile napravljene na Siemen­sovem Somatomu 2. Preiskave so zajele abdomen od ksifoida do dna male medenice. S programom B z debelino reza 8 mm in po­mikom mize 16 mm smo preiskali abdomen od ksifoida do medenice. S programom C z debelino reza 8 mm in -!)O­rnikom mize 8 mm smo preiskali predel mede­nice. V nejasnih primerih smo uporabili program »free choice« za kasnejšo sagitalno in koronar­no rekonstrukcijo. Uro in pol pred preiskavo so bolniki dobili od 500-600 ml peroralnega kon­trastnega sredstva (Gastrografina) za prikaz crevesnih vijug. Preiskava je bila napravljena s polnim secnim mehurjem. Intravenozno kontrastno sredstvo je bilo uporabljeno le pri nekaterih bolnikih. V naši seriji bolnikov smo ocenjevali velikost, obliko, gostoto parenhima prostate ter debelino mašcobne plasti periprostaticnega mašcobnega tkiva. Posebno pozornost smo posvetili vredno- Received: February 12, 1987 -Accepted: June 5, 1987 tenju kota med normalno steno secnega mehur­ja in vasikulami seminalis (2). Bezgavke v abdomnu vecje od 1 cm in 1,5 cm v medenici so predstavljale patološko povecane bezgavke. Rezultate CT preiskave smo uskladili s klasi­fikacijo tumorjev, ki jih priporoca UICC 1978 (13) -tabela 1. Tis tumor in situ tumour in situ incidentni tumor, tumor se ne tipa incidenta!, no tumour palpable T0 inkapsuliran tumor, obdan z normalno žlezo incapsular tumor surranded by normal gland T1 T 2 tumor omejen na žlezo, nodularna deformacija konture, vesikule seminalis niso zajete tumour confined to the gland, nodule deforming contur but seminal vesicle not involved tumor se širi prek kapsule, ± zajetje vesikul seminalis T3 tumour extending beyond the capsule ± involvment of seminal vesicle T4 fiksacija oziroma infiltracija tumorja v sosednje organe tumour fixed or infiltrating neighbournig structures Tabela 1 -TNM klasifikacija raka prostate (T stadij) ­UICC 1978 Table 1 -TNM classification of prostatic tumour (T sta­ging) -UICC 1978 CT kriterij za TNM staging -Novejši racu­nalniški tomogrami omogocajo veliko locljivost posameznih struktur v mali medenici. Normalna prostata je ostro omejena, solidna zgostitev tkiva, obdana s periprostaticno plastjo mašcobnega tkiva. Okolne strukture kot so: le­vator ani, rektum in vesikule seminalis se v nor­malnih pogojih dobro locijo (slika 1 a, b). Slika 1 a -CT slika normalne prostate (P), levator ani (pušcica), rectum (R) Fig. 1 a -CT scan of normal prostate gland (P) levator ani (arrowed) rectum (R) Slika 1 b -Normalen kot med secnim mehurjem in vesikulami seminalis (pušcica) Fig. 1 b -Normal angel between bladder and seminal vesicle (arrowed) T1 Slika 2 -Tumor prostate stadij T1 -lokalen, singula­ren ali multipel Fig. 2 -Prostatic tumour stage T1 -focal, singel or multiple ', Slika 4 -Tumor prostate stadij T2 -tumor povzroca asimetrijo Fig. 4 -Prostatic tumour stage T2 -with deforming contour T3 1 1 Brencic E.: Racunalniška tomografija in staging raka prostate T stadij -Klasifikacija raka prostate po UICC omogoca staging. CT preiskava prostate ne razlikuje hipertrofije, prostatisa in tumor od normalnega tkiva na os­novi merjenja gostote (12). Majhne tumorje v žlezi stadij T1 (slika 2) ozi­roma noduse, ki ne deformirajo površine žleze stadij T2 (slika 3) CT preiskava ne odkrije. Vca­sih v stadiju T2 ko je tumor vecji in že deformira žlezo prikaže CT preiskava asimetrijo (slika 4). Tumor prostate v napredovalem stadiju, ko se širi preko kapsule je stadij T3 (slika 5 a, b). CT preiskava prikaže širjenje tkiva. V tem primeru je plast periprostaticnega mašcobnega tkiva zmanjšana, lateralna stena medenice je še ne­prizadeta. Velikokrat se je pri CT preiskavi težko odlociti ali gre za stadij T2 ali zgodnji stadij T3 (1 ). Prikaz širjenja tumorske mase v okolico v predel mede­nicne stene -v. m. obturator internus predstavlja stadij T4 (slika 6 a, b). V stadij T4 spadajo primeri širjenja tumorja v vesikule seminalis, secni me­hur in rektum (slika 7). N stadij -Ce želimo rak prostate pravilno zdraviti moramo ugotoviti, ce se je bolezen razši­rila na regionalne in juksta regionalne bezgavke (slika 8 a, b). Bezgavke v abdomnu in medenici so pogoste pri bolnikih z napredovalim rakom prostate. Uspešnost CT preiskave pri odkrivanju bez­gavk je približno 70 % z visokim procentom spe­cificnosti, vendar 30 % napacno negativna (4, 14). N2 Slika 8 a -Prikaz vec regionalnih bezgavk Fig. 8 a -lnvolvement of multiple regional lymph nodes M stadij -CT preiskava omogoca prikaz od­daljenih metastaz zlasti pri bolnikih, pri katerih so povišane vrednosti alkalne in kisle fosfataze ter tožijo o bolecinah. Zakljucek -Starejša literatura opisuje ome­jene možnosti staginga pri raku prostate (3, 5, 11 ), ker je bilo s CT težko lociti normalni paren­him prostate od tumorja in ugotoviti širjenje pro­cesa v okolico. Z izpopolnjeno aparaturo ter uporabo sagitalne in koronarne rekonstrukci­je omogoca CT prikaz bolezenskega procesa, predvsem širjenje v okolico, prisotnost bezgavk in eventualne oddaljene metastaze. CT preiskava ne odkrije raka prostate v sta­diju T1 in T2 razen stadij T2, ko tumor že defor­mira žlezo in povzroca asimetrijo. CT odkrije širjenje tumorja superiorno ali anteriorno nad N4 Na Slika 8 b -Prikaz juksta regionalnih bezgavk Fig. 8 b -lnvolvement of juxta -regional lymph nodes Brencic E.: Racunalniška tomografija in staging raka prostate mestom, ki se ga še da palpirati pri rektalnem pregledu. V stadiju T3 in T4 ko tumor infiltrativno raste v okolico je CT preiskava optimalna. V primeru bolezenskega procesa okolnih or­ganov (secni mehur, uretra) naletimo pri CT pre­iskavi na dolocene težave, ker težko izkljucimo prizadetost prostate zaradi bolezenskega pri­mera vnetne oziroma maligne narave. Dolocitev infiltrativne rasti raka prostate v dno secnega mehurja predstavlja drug problem. Tu­mor lahko zaradi svoje velikosti dvigne bazo secnega mehurja. Tako povecana prostata si­mulira intraluminalno maso (slika 9). V primer­javi z limfografijo so rezultati CT preiskave pri iskanju prizadetosti bezgavk podobni. Pri iska­nju mikroskopskih sprememb v bezgavkah nor­malne velikosti je CT preiskava neuspešna, ven­dar uspešno prikaže povecane obturatorne in notranje iliakalne bP.zgavke (1 ). CT preiskava lahko nadomesti limfografijo pri ugotavljanju povecanih bezgavk v medenici. Upoštevati moramo, da je limfografija casovno zahtevna z dolocenim procentom komplikacij (5). Pod kontrolo CT je možna punkcija povecanih bezgavk za citološko preiskavo (7). CT preiskava bolnikov z rakom prostate je koristna pri nacrtovanju obsevanja in kontroli uspešnosti terapije (1, 8, 9). V naši seriji petnajstih bolnikov smo ugotovili pri CT preiskavi enake rezultate, ki se vkljucu­jejo v skupino podatkov objavljenih v novejši lite­raturi. Kljub majhni seriji pregledanih bolnikov smo ugotovili, da je CT preiskava raka prostate v primeru klasifikacije tumorjev po UICC in sta­ginga za pravilno zdravljenje teh bolnikov korist­na metoda. Mnogokrat se pojavijo razlike med rezultati kli­nicnega, fizikalnega in CT pregleda. Za optimalno nacrtovanje terapije moramo uskladiti rezultate vseh preiskovalnih metod. Povzetek Rak prostate je bolezen starejših in starih moških. CT preiskava abdomna in medenice je v primeru raka prostate koristna metoda. CT preiskava bolnikov, pri katerih je dokazan rak prostate z rektalnim pregledom, citološko ali histološko punkcijo in laboratorijskimi pre­iskavami daje možnost klasifikacije tumorjev po UICC in staging. CT daje ugodne rezultate pri iskanju raz­širjenosti obolenja, planiranju in zasledovanju uspeš­nosti terapije. Li teratura 1. Dobbs H. J., Husband J. E.: The role of CT in the staging and radiotherapy planning of prostatic tumours. The Britisch Journal of Radiology. 58: 429-436, 1985. 2. Emory T. H., Reinke D. B., Hill A. L., Lange P. H.: Use of CT to Reduce Understaging in Prostatic Can­cer: Comparison with Conventional Staging Tehniques. AJR 141: 351-354, 1983. 3. Galimbu M., Morales P., AI-Askari S., Shulman Y.: CAT Scanning in staging of prostatic cancer. Urology XVIII. (3) 305-308, 1981. 4. Huben R. P., Murphy G. P.: Prostate Cancer: An Update CA-A Cancer Journal tor clinicians. 36 (5) 274-293, 1986. 5. Leviti R. G., Sage! S. S., Stanley R. S. et al: Com­puted tomography of the pelvis. Semin. Roentgenol 13: 193-200, 1978. 6. Mašera A., Ovcak Z.: Prostata. Patologija secnih poti in moškega spolovila. Med. razgl. Supl. 20-11, 1-124, 1981. 7. Morgan C. L., Calcins R. F., Cavalcanti E. J.: Com­puted tomography in the evaluation, staging and the­rapy of carcinoma of the bladder and prostate. Radio­logy 140: 751-761, 1981. 8. Pilepich M. P., Perez C. A., Prasad S. C.: Com­puted tomography in definitive radiotherapy of prosta­tic carcinoma. lnt. J. Radiation Oncology Biol. Phys. 6: 923-926, 1980. 9. Pilepich M. P., Prasad S. C., Perez C. A.: Com­puted tomography in definitive radiotherapy of prosta­tic carcinoma, part 2: Definition of target volume. lnt. J. Radiation Oncology Biol. Phys. 8: 235-240, 1982. 10. Pompe -Kirn V., Primic -Zakelj M.: Epidemio­loške znacilnosti pojavljanja prostate. Rak prostate (5. podiplomski izobraževalni dan iz klinicne onkolo­gije), Onkološki inštitut Ljubljana, 1985. 11. Price J. M., Davidson A. J.: Computed tomogra­phy in the evaluation of the suspected carcinomatous prostate. Urologic Radiology 1: 39-42, 1979. 12. Shankar Giri P. G., Walsh J. W., Hazra T. A., Texter J. H., Koontz W. W.: Role of Computed Tomo­graphy in the evaluation and Management of carci­noma of the prostate. lnt. J. Radiation Oncology Biol. Phys. 8 (2): 283-287, 1982. 13. TNM -Atlas: lllustrated guide to the Classifica­tion of Malignant Tumours. Springer -Verlag, Berlin Heidelberg New York, 1982. 14. Winkler C. F., Dunnick N. R., Eddy J., Newman R. D., lhde D. C.: Computed tomography of the abdo­men and pelvis: Documentation of tumour response and progressions in disseminated prostate cancer. Medica! and Pediatric Oncology 14: 20-25, 1986. Naslov avtorja: Asist. dr. Brencic Erika, Inštitut za rentgenologijo, UKC, Ljubljana, Zaloška 7. Radiol. lugosl. 21 (3) 271-275, 1987 S probionom MOCNEJŠI OD TEŽAV, KI JIM KDAJ PA KDAJ NIHCE NE MORE UITI V spopadu z utrujenostjo, brezvoljnostjo, pomanjkanjem apetita in podobnimi tegobami je PROBION zaveznik, ki spoštuje pravila igre. PROBION je pripravljen iz medenega sirupa, obogatenega s cebeljimi pridelki. Posebnost tega novega MEDEXOVEGA izdelka je, da vsebuje olje pšenicnih kalckov. PROBION je namenjen vsem generacijam za premagovanje težav našega vsakdanjika. PO ...medex . IJubl1ana. 1ugoslav11a INŠTITUT ZA RENTGENOLOGIJO UNIVERZITETNI KLINICNI CENTER LJUBLJANA RACUNALNIŠKA TOMOGRAFIJA ABDOMNA IN MEDIASTINUMA PRI WHIPPLOVI BOLEZNI ABDOMINAL AND MEDIASTINAL COMPUTED TOMOGRAPHY IN WHIPPELE'S DISEASE Brencic E. Abstract -The paper describes the case of a 47-year old patient with clinically typic course of the Whipple disease. The CT examination confirmed both small intestine involvement and extraintestinal form with enlarged and fatty alterated lymph nodes; the latter are difficult to identify by conventional radiographic techniques. UDC: 616.34-008.8-073.756.8 Key words: lipodystrophy intestinal, tomography x-ray computed, abdomen, mediastinum Case report Radiol. lugosl. 21(3) 277-280, 1987 Uvod -Whipplova bolezen je redko kronicno, sistemsko obolenje, ki ga spremlja prodramalna faza kot izguba teže, povišana temperatura in utrujenost ter migrantne artralgije ali artritisi. Ti znaki so nespecificni in ne pripomorejo k zgodnji diagnozi obolenja. Kasneje se obolenje lahko manifestira s priza­detostjo tankega crevesja, kjer je vodilni simp­tom diareja, izguba teže ter v ekstraintestinal­ni obliki z intraabdominalno limfadenopatijo in sakroileitisom (6). Za diagnozo Whipplove bolezni je potreben hi­stološki pregled biopticnega materiala odvzetega v tankem crevesju, ki daje spremembe v lamini propriji s PAS pozitivnimi celicami. Elektronski mikroskop prikaže v tem primeru »bacilu« po­dobna telesa. V primeru bolnika z Whipplovo boleznijo pre­iskava z racunalniško tomografijo (CT) prikaže tako intestinalno in ekstraintestinalno manifesta­cijo tega obolenja. Primer -47-letni bolnik je bil sprejet na Ga­stro interno kliniko zaradi napenjanja trebuha in sindropenicne anemije. Pred enim letom je bil sprejet v bolnico zaradi opredelitve 6 let trajajo­cih migrantnih artritisov in artralgij ter povišane sedimentacije. Takrat niso našli zanesljivih zna­kov za nobeno od revmatoloških obolenj. Klinicni pregled in rentgenogrami prizadetih sklepov so bili v mejah normale, prav tako imunološki testi. Rentgen preiskave gastrointestinalnega trakta, gastroskopija ter ultrasonografija (UZ) abdomna so bili v mejah normale. Pred ponovnim spreje­mom na gastro interno kliniko je bolnik zaradi abdominalnih težav opravil irigografijo, ki je pri­kazala zožitev transverzalnega dela kolona. Preiskava tankega crevesja je prikazala vnet­ne spremembe in znake malabsorbcije. V teku hospitalizacije so bile preiskave ponov­ljene, vendar niso prikazale dinamike v smislu poslabšanja. Intravenozna urografija (l. V. U.) je prikazala v medenici obsežno senco mehkih delov ter late­ralno odrinjen levi ureter brez odtocnih motenj. Na podlagi rezultata l. V. U. je bila napravljena CT preiskava. CT preiskava je pokazala obsežno hipodenz­no satovju podobno zgostitev tkiva z vmesnimi solidnimi zgostitvami, ki je zajela predel abdom­na od višine pankreasa ter vse do male mede­nice. Trikratna citološka punkcija pod kontrolo UZ ni dala zadovoljivih rezultatov. Materija! za bio­psijo ob gastroskopiji je bil odvzet v duodenumu. Bolnik je bil premešcen na Onkološki inštitut za­radi tipljivega obsežnega tumorja abdomna, ki ni bil še verificiran. Naknadni histološki izvid bio­psije materijala odvzetega v duodenumu je bil Mb. Whipple. Z ozirom na histološki izvid so onkologi pred­videvali, da govori CT preiskava za Whipplovo bolezen. Obstaja možnost, da je Whipplovi bo­lezni pridružen sarkom in neuroendokrini tumor- Received: December 24, 1986 -Accepted: June 1 O, 1987 Brencic E.: Racunalniška tomografija abdomna in mediastinuma pri whipplovi bolezni ji, zato smo ponovili preiskavo CT abdomna. Ponovljena CT preiskava abdomna je prikazala že v višini nad odcepišcem art. mesenterike superior v mezenteriju in retroperitonealno zgo­stitve, ki po meritvah gostote odgovarjajo maš­cobnemu tkivu {slika 1 a). Retroperitonealno so spremembe bile lokalizirane pred in kavdalno od leve ledvice {slika 1 b). Vijuge tankega crevesja (jejunum) so bile dilatirane z zadebeljenim sluz­nicnim relijefom in vtisom vecjih in manjših pol­nitvenih defektov {slika 2 a). Medenico so izpol­njevale široke s tekocino izpolnjene crevesne vijuge. Struktura kosti ob sakroilijakalnem skle­pu obojestransko je bila spremenjena v smislu sakroileitisa (slika 2 b). Izrazitih tumorskih mas ni bilo videti. Slika 1 -Prikaz zgostitev v mezenteriju (M), retroperi­toneju (R), polnitvenih defektov v tankem crevesju (pušcica) Fig. 1 -CT imaging of the thickening in the mesentery (M), retroperitoneum (R), and filling deteci in the small intestine (arrows) Slika 1 b -Prikaz povecanih mezenterialnih (M) in paraoaortalnih (R) bezgavk, ki so hipodenzne z go­stejšo periferijo Fig. 1 b -CT scan of the enlarged mesenteric (M) and paraaortic (R) lymph nodes which are hypodense with more dense periphery Brencic E.: Racunalniška tomografija abdomna in mediastinuma pri whipplovi bolezni Zakljucek ponovljene CT preiskave abdomna je bil Mb. Whippele. Pri bolniku je bila napravlje­na tudi CT preiskava mediastinuma, ki je pri­kazala povecane in spremenjene bezgavke v sprednjem zgornjem mediastinumu (slika 3) in hilusu ter zadebeljeno in deloma kalcinirano pleuro. Bolnik je bil nato po ustrezni antibioticni in kortikosteroidni terapiji odpušcen. Zakljucek in diskusija -V primeru 47-let­nega bolnika smo prikazali tipicen potek in diag­nosticne težave pri Whipplovi bolezni. Koncna diagnoza te bolezni je bila potrjena s histologijo biopticnega materijala iz duodenuma. V prepa­ratu opisuje patolog najbolj izrazite spremembe v lamini propriji, ki je naphana z mucinsko mu­koidnimi PAS pozitivnimi celicami. Posamezne spremembe so zajele tako povrhni epitelij, mu­skularis mukozo in submukozo. Rentgenske preiskave gastrointestinalnega trakta, zlasti preiskave tankega crevesja so v primeru našega bolnika prikazale vnetne spre­membe ter znake malabsorbcije. Optimalno za prikaz sprememb v tankem crevesju je v primeru Whipplove bolezni preiskava dvojno kontrastno metode z uporabo metilceluloze. Pri takšnem nacinu preiskave prikažemo ne samo nepravilne in zadebeljene sluznicne gube temvec tudi in­filtrate v obliki nodusov (1 ). Pri prvi CT preiskavi smo si opisane spremem­be v abdomnu razlagali kot deloma hipodenzen tumor nejasne strukture s številnimi areali so­lidne gostote. Z oziram na obsežnost tumorja smo sklepali, da pripada tumorjem mehkih tkiv. cez dva meseca je bila CT preiskava abdom­na ponovljena. Prikazala je spremembe, ki so bile jasno lokalizirane v mezenteriju in retroperi­tonealno. Zgostitve so pri meritvah gostote imele nizke vrednosti (od -28 do 10 HE), kar je pome­nilo odlaganje mašcob in mašcobnih kislin v po­vecanih bezgavkah. V širokih vijugah tankega crevesja (jejunuma) je bil sluznicni relijef zadebeljen z vecjimi in manjšimi polnitvenimi defekti. V predelu obeh sakroilijakalnih sklepih je bil izražen sakroileitis. Pri retrogradni primerjavi slik obeh CT pre­iskav abdomna smo ugotovili, da je bil prvi re­zultat CT preiskave površno interpretiran. V primeru ponovljene CT preiskave ob znani hi­stološki diagnozi je skrbna analiza prikazanih sprememb retroperitonealno, mezenterialno, v sluznicnem relijefu tankega crevesja in sakro­ileitisom potrdila diagnozo Whipplove bolezni. Prisotnost tumorske mase je bila izkljucena. Pla­niran operativen poseg je bil nepotreben. CT preiskava mediastinuma je prispevala s prika­zom povecanih in delno spremenjenih bezgavk dodatne podatke o obsežnosti obolenja. V primeru našega bolnika smo videli, da je z oziram na potek obolenja pot do dokoncne diag­noze Whipplove bolezni dolga. Bolezen se kot migrirajoci artritis in artralgije pojavijo v vecini primerov pet in vec let pred dokoncno diagnozo Whipplove bolezni. V nekaterih primerih so opisane spremembe kot sarkoidni granulomi v pljucih (3), epiteloidni granulomi v jetrih (4) brez simptomov prizadeto­sti gastrointestinalnega trakta. Opisan je primer bolnika z Whipplovo boleznijo (6), kjer so spre­membe na koži kot brazgotine nastale zaradi folikularne hiperkeratoze in perifolikularne krva­vitve brez vnetja. Pri endoskopski preiskavi duo­denuma in kolona so bile prikazane brazgotine kot posledica krvavitve v submukozi. V redkih primerih se Whipplova bolezen manifestira le kot obolenje CŽS (1 ). Diferencialna diagnoza v primeru Whipplove bolezni je obsežna. Podobne spremembe v tankem crevesju vi­dimo tudi pri amiloidozi, intestinalni limfaangiek­taziji, sprue, Zolinger Ellisonovem sindromu. Po­vecane bezgavke pri CT preiskavi so znacilne med drugim za Hodgkinovo bolezen in metasta­ze primarnih tumorjev organov v mali medenici in testisov (6). Spremenjeno strukturo povecanih bezgavk kot nekrozo vidimo pri bolnikih po ke­moterapiji. Za pravilno zdravljenje Whipplove bolezni je potrebna cim bolj zgodnja diagnoza. CT preiska­va in preiskava z UZ nam prikaže intestinalno in ekstraintestinalno prisotnost bolezni kot mož­nost zgodnje diagnoze Whipplove bolezni. Povzetek Clanek opisuje primer 47-letnega bolnika z Whipplo­vo boleznijo in tipicnim potekom tega obolenja. Pre­iskava z racunalniško tomografijo je dokazala tako prizadetost tankega crevesja ter ekstraintestinalno obliko s povecanimi in mašcobno spremenjenimi bez­gavkami. Te bezgavke s konvencionalnim rentgenskim slikanjem težko dokažemo. Li teratura 1. Antes G., Kruis W.: Whipple's disease Demon­strated by Double Contrast Small Bowel Enema with Barium and Methylcellulose. Europ. J. Radiol. 2: 238-241, 1982. Radiol. lugosl. 21(3) 277-280, 1987 Brencic E.: Racunalniška tomografija abdomna in mediastinuma pri whipplovi bolezni 2. Berger M. L., Siegel D. M., Lee E. L.: Scurvy as an lnitial Manifestation of Whipple's Disease. Annals of Interna! Medicine 100: (1) 58-59, 1984. 3. Cho C., Linscheer W. G., Hirschkorn M. A., Ashu­tosch K.: Sarcoidlike Granulomas as an Early Mani­festation of Whipple's Disease. Gastroenterology 87: (4) 941-947, 1984. 4. Girardin M. F. S. M., Zafrani E. S., Chaumette M. T., Delchier J. C., Metreau J. M .. Dhumeaux D.: Hepatic Granulomas in Whipple's Disease. Gastro­enterology 86: (4) 753-756, 1984. 5. Grossman R. l., Davis K. R., Halperin J.: Cranial Computed Tomography in Whipple's Disease. Journal of Computer Assisted Tomography 5: (2) 246-248, 1984. 6. Li D. K. B., Rennie C. S.: Abdominal Computed Tomography in Whipple's Disease. Journal of Compu­ter Assisted Tomography 5: (2) 249-252, 1981. Naslov avtorja: as. dr. Brencic Erika, Inštitut za rent­genologijo, UKC, Zaloška 7, 61000 Ljubljana. SANOLABOR Delovna organizacija za promet z medicinskimi instrumenti, aparati, opremo za bolnišnice, laboratorije in lekarne Ljubljana, Cigaletova 9; telefon 317-355; telex 31 668 Yu Sanlab Nudi široko izbiro blaga domacega in inozemskega izvora: -medicinske, znanstvene, opticne, farmacevtske in druge aparate ter opremo, -medicinske instrumente in specialno medicinsko potrošno blago za enkratno uporabo, rentgen aparate, filme in kemikalije, -bolniško opremo, tekstil, konfekcijo in obutev za potrebe bolnišnic in drugih ustanov, -zobozdravstvene aparate, instrumente, potrošno blago, -laboratorijske aparate, opremo, laboratorijsko steklo, reagente, kemikalije in pribor, -aparate, instrumente za medicino dela in varstvo okolja, -lekarniško opremo, embalažo, obvezilni material, sanitetno gumi blago, -opremljamo zdravstvene in druge organizacije z najsodobnejšo medicinsko in drugo opremo, -preko poslovne skupnosti IRIS uvažamo za lastno skladišce ter na željo in racun naših kupcev. -blago dostavljamo kupcem na podrocju Slovenije z lastnimi prevoznimi sredstvi. Organizacija združenega dela s 35-letnimi izkušnjami! Clanlca: Poslovna skupnost proizvodnih in blagovno prometnih IRIS delovnih organizacij, n. sol. o. Ljubljana, Cigaletova 9 Clanlca: Poslovne skupnosti proizvajalcev in prometa proizvodov za zdravstvo SFRJ, Beograd Varia -Saopštenja MOLEKULARNI ASPEKTI POPRAVKA DNA (MOLECULAR ASPECTS OF DNA REPAIR) Nordwijkerhout, Nizozemska, 1. -5. ožujka 1987. Radio!. lugosl. 21 (3) 281 -285, 1987 Radni sastanak o popravku DNA pod naslo­vom »Molekularni aspekti popravka DNA« odr­žan je u kongresnem centru »The Leeuwen­horst« u Noordwijkerhoutu, Nizozemska, od 1. -5. ožujka 1987. godi ne. Bio je to cetvrti radni sastanak (workshop) o popravku DNA organizi­ran u tom mjestu. Prvi je organiziran 1973., drugi 1976., a treci 1981. godine. Kako su se proširi­vala saznanja o popravku DNA tako su se mije­njale i teme ovih sastanaka. Na prvom sastanku glavni predmet rasprave bila je biokemijska i geneticka karakterizacija mutanata deficijentnih u popravku DNA u bakteriji Escherichia coli i stanicama xeroderma pigmentosum (XP). Na drugom sastanku raspravljalo se o drugim mu­tantima stanica sisavaca deficijentnim u poprav­ku DNA kao što su to na pr. stanice iz bolesnika s ataxia telangiectasia i Bloomovim sindromom, te o utjecaju popravka DNA na indukciju muta­cija. Na trecem sastanku govorilo se o relaci­jama izmedu popravka DNA, promjenama u kro­mosomu i strukturi kromatina. Medutim, kroz citavo ovo vrijeme napredak je bio 8poriji nego se ocekivalo. No upotrebom metologije rekombi­nantne DNA te mogucnosti identifikacije oštece­nja na razini baza (sekvenciranje DNA) sada se ocekuje brži prodor u našim saznanjima o po­pravku. To je i bio razlog da se ove godine po­novo organizira radni sastanak u Noordwijker­houtu i da se na njemu prikažu na molekularnom nivou procesi popravka DNA u E. coli, kvasci­ma, Drosophili i stanicama sisavaca. Organizatori sastanka bili su B. A. Bridges iz Engleske te poznati nizozemski znanstvenici: P. H. M. Lohman, J. W. l. M. Simons, D. Bootsma, J. H. J. Hoeijmakers, P. van de Putte i A. J. van der Eb. Ucesnici su najvecim dijelom bili iz Nizo­zemske, SAD, Engleske, Francuske, Njemacke, Italije, Švicarske i Izraela. Po jedan ucesnik bio je iz Australije, Norveške, Kanade i Jugoslavije. Rad sastanka odvijao se u plenarnim predava­njima te u sekciji postera (plakata). Broj uces­nika bio je ogranicen na sto; svaki ucesnik je morao imati referat prikazan na posteru, koji je prošao recenziju organizatora sastanka. Posteri su bili izleženi kroz citavo vrijeme sastanka, a o posterima svake sekcije rasprava je trajala cijelo popodne i vecer. Da bi ovako zamišljena orga­nizacija sastanka mogla biti uspješna potrudili su se predsjednici sekcija (chairman). To su bi­li E. C. Fridberg, E. Seeberg, A. R. Lehman, L. Grossman, A. Collins, J. H. J. Hoeijmakers, J. Burke, A. A. van der Zeeland, C. Backendorf i G. P. van der Schans. Oni su stimulirali diskusiju u svakoj sekciji, a zatim su navecer ukratko upoznali sve sudionike sastanka sa sadržajem postera. Tri glavne teme ovogodišnjeg sastanka bile su: 1) kloniranje i karakterizacija gena ukljucenih u popravak DNA, 2) popravak dobro karakterizi­ranih oštecenja i specificnih sekvenci u DNA, te 3) produkti gena i njihova funkcija. U ovom osvrtu prikazat ce najvažnije rezultate iz poje­dinih tema. 1. Kloniranje i karakterizacija gena ukljucenih u popravak DNA Primjenom metodologije rekombinantne DNA, moguca je danas identifikacija i izolacija gena ukljucenih u procese DNA popravka. Kao i obic­no, najveci prodor napravljen je s prokariotima, i to s bakterijom E. coli. Sva cetiri gena ukljuce­na u popravak izrezivanjem (uvrA, uvrB, uvrC i uvrD) su vec ranije klonirana i sekvencirana, Received: May 20, 1987 -Accepted: June 1 O, 1987 Varia -Saopštenja a poznate su i funkcije njihovih produkata. Stoga o njima nije bilo govora u ovoj skupini referata. O njima se govorilo u temi »Produkti gena i nji­hova funkcija«. Kod nižih eukariota, kvasaca, otkriveno je i klonirano 1 O gena odgovornih za popravak DNA (D. Higgins i S. Prakash). Za više eukariote, tj. kod stanica sisavaca pretpostavlja se da je broj gena odgovornih za popravak izre­zivanjem daleko veci i da iznosi oko trideset. Medutim, do sada je kloniran i sekvenciran sve­ga jedan humani gen odgovoran za popravak DNA. To je ERCC-1 gen. O njemu se je vec go­vorilo i na drugim kongresima. Izoliran je meto­dom komplementacije stanica ovarija kineskog hrcka (CHO stanice). Naime, njegova prisutnost u CHO stanicama komplementacijske grupe 2, povecava otpornost stanica na UV zracenje i mitomicin C. Gen je velicine 15 kilobaza (kb), sadrži 1 O eksona i transkribira se u dvije infor­macijske RNA (mRNA) od 1 i 1, 1 kb. One su od­govorne za sintezu 2 gotovo identicna polipetida od 237 i 297 aminokiselina. Ovi proteini su na­deni u vrlo malim kolicinama u in vivo uvjetima, a ako ih stanica sintetizira u vecim kolicinama, tada je to letalno za nju. Kompjutorskom anali­zam aminokiselina u proteinima ERCC-1 gena utvrdena je gotovo potpuna homologija (70 % ) s proteinima kvasca (produkt RAD 1 O gena) i 40 % homologija s ekscizijskim proteinima, uvrA i uvrB iz E. coli (M. van Duin, J. van den Tol, H. Odijk, J. de Wit, A. Westerveld, M. H. M. Ko­ken i J. H. J. Hoeijmakers). Ova homologija iz­medu RAD 10 proteina iz kvasca i ERCC-1 iz covjeka navela je M. H. K. Kokena, A. Yasui, S. Prakash, J. H. J. Hoeijmakersa i D. Bootsmu da ispitaju da li bi se mogao izolirati humani gen odgovoran za ekscizijski popravak na temelju homologije ERCC-1 DNA sa RAD 10 DNA. Di­rektnom unakrsnom hibridizacijam to nije uspje­lo. Medutim, ove DNA upotrebljene kao »sonde« prepoznavale su homologne gene u Drosophili. Sada postaji mogucnost da se izolirani geni Dro­sophile upotrebe dalje za traženje istih humanih sekvenci. Zanimljivo je da se sa ERCC-1 genom ne mo­že, usprkos brojnim pokušajima, uspješno kom­plementirati nedostatak ekscizijskog popravka u XP stanicama. To se danas objašnjava cinje­nicom da se egzogena DNA u vrlo ogranicenim kolicinama inkorporira i stabilno održava u kro­mosomalnoj DNA. Naime, smatra se da se sa­mo fragmenti manji od 50 kb, a to je manje od jednog gena za popravak, mogu bez selektivnog pritiska stabilno održavati (M. H. L. Green, S. W. Dean, L. V. Mayne i A. R. Lehmann). Da bi ispi­tali mehanizam ovog fenomena, M. N. Gebera, S. A. Harcourt, H. Steingrimsdottir, C. Arletti, A. R. Lehmann, su stavili plazmid koji sadrži bak­terijski gen gpt pod kontrolu SV 40 promotora i njime transformirali humane fibroblaste. Tako su dobili gpt+ linije humanih fibroblasta koje su spontano prelazile u gpt+ linije (frekvenca 10-4). Analizam DNA gpC linija našli su da dolazi do genetickih rearanžmana tj. do delecija u gpt ge­nu, do amplifikacije gpt sekvenci ili do inaktiva­cije gpt gena metilacijom. Da bi se savladale ove poteškoce u eksperi­mentalnom radu, B. Zoller, R. Angel, P. Herrlich i H. Rahmsdorf su predložili novu strategiju u kloniranju gena: 1) komplementirati defekt XP stanica (a i ostalih stanica s deficijentnim po­pravkom) mikroinjiciranjem mRNA izoliranih iz stanica divljeg tipa, 2) sintetizirati cDNA banku od komplementarne RNA pomocu SP 64 bakte­rijskog vektora, 3) komplementirati defekt mi­kroinjiciranjem RNA sintetizirane in vitro sa SP 6-RNA polimerazam i 4) izolirati odgovaraju­ci cDNA klon. Ova metodologija je provjerena sa humanim genom za kolagenazu. Prema rezultatima P. Hentosha, R. Nefta i C. Waldrena izgleda da je uspjelo izolirati i jedan humani gen koji je odgovoran za poravak DNA, ali nije ukljucen u ekscizijski tip reparacije. Autori su izolirali mutant stanica ovarija kineskog hrcka (UV-1) koji pokazuje povecanu senzitivnost na UV, MNNG i mitomicin C, koji je deficijentan u postreplikativnom oporavku (PRR) i koji je hipo­mutabilan. Ove stanice imaju, medutim, funkcio­nalan ekscizijski popravak i nisu jako senzitivne na gama zracenje. Molekularnim kloniranjem oni su pronašli humani gen koji može korigirati sen­zitivnost ovih stanica na UV i gama zracenje te deficijenciju u PRR-u. Daljnja karakterizacija ge­na je u toku. Od ostalih eukariotskih gena koji su klonirani važno je spomenuti izolaciju cDNA enzima poli (ADP-rib) polimeraze. Za taj enzim se smatra da dovodi do promjene u strukturi kromatina oko lamova u DNA i da tako omogucava popravak DNA. Najprije je pronadena mRNA koja je po velicini mogla kodirati taj protein. In vitro trans­lacijam ove mRNA nadeno je da se sintetizira protein od 116 kdal koji se selektivno precipitira sa anti-poli (ADP-rib) polimerazam. Nothern hi­bridizacijam nadena je zatim cDNA ovog en­zima. Radiol. lugosl. 21(3) 281-285, 1987 Varia -Saopštenja 2. Popravak dobro karakteriziranih oštecenja i specificnih sekvenci u DNA !zlaganje živih stanica djelovanju UV zracenja inducira nastanak najcešcih oštecenja u DNA -pirimidinskih dimera. Za detekciju tih oštecenja u DNA danas postoji više metoda: detekcija po­mocu monoklonskih protutijela na timinske di­mere (L. Roza, W. Vermeulen, A. P. M. Eker, J. H. J. Hoeijmakers i P. H. M. Lohman) ili pomo­cu T4 endonukleaze V (o ovom enzimu bit ce govora kasnije). Ove metode upotrebljene su u nekoliko radova. C. A. Smith je pratio uklanjanje UV induciranih pirimidinskih dimera pomocu bro­ja mjesta senzitivnih na T 4 endonukleazu V i našao da stanice glodavaca i primata preferenci­jalno uklanjaju oštecenja iz aktivnih gena (na pr. za dihidrofolathidroksimetilglutaril-CoA-redukta­zu). Za ovaj preferencijalni popravak se pretpo­stavlja da bi mogao biti odgovoran za brzu ob­novu RNA sinteze u UV-ozracenim humanim stanicama koje nema u UV-senzitivnim stanica­ma koje nema u UV-senzitivnim stanicama Coc­kayneovog sindroma. Kako oštecenja u DNA izazivaju nastanak mu­tacija to se danas upotrebom metodologije re­kombinantne DNA i konstrukcijom odgovarajucih dvojnih vektora može pratiti nastanak mutacija na molekularnom nivou i u eukariotima. Tako­der se mogu izucavati relacije izmedu muta­geneze i popravka. Kraemer je na taj nacin ispitivao popravak i mutagenezu dimera u nor­malnim i XP stanicama. Zanimljivo je medutim, da iako je prošlo 20 godina od prvog clanka o vezi izmedu defekta u DNA popravku i nastanka raka kod bolesnika s xeroderma pigmentosum, i dalje se vrlo malo zna o biokemijskim i genetickim aspektima ove bolesti. Možda je razlog u torne da se moderne biološke metode mogu upotrebljavati samo u besmrtnim stanicnim linijama. Zasad postoji sve­ga 9 transformiranih, imortaliziranih XP fibrobla­sta, koji se, medutim, razlikuju po nekim svojstvi­ma od originalnih fibroblasta. Prema prikazanim rezultatima, A. Gentil, R. Teoule i A. Sarasin su uspjeli izolirati imortalne stanicne linije XP kom­plementacijske grupe C iz fetalnih fibroblasta transformacijom s rekombinantnim plazmidom pLASmt. Ovaj plazmid sadrži ranu regiju DNA SV 40 virusa (T antigen) sa defektnim ishodiš­tem replikacije. Ove stanicne linije su stabilne i zadržale su fenotip XP. Do nastanka oštecenja u DNA i mutageneze dolazi i nakon djelovanja alkilirajucih agenasa. Radiol. lugosl. 21(3) 281-285, 1987 Najcešce oštecenje koje pri torne nastaje je DNA adukt -06-metilgvanin (06MeGua). J. M. Essig­mann, E. Dogliotti, K. Ellison i E. Loechler su od­redivali vrstu mutacije koja nastaje uslijed prisut­nosti ovog oštecenja. Kemijskom sintezom i me­todom rekombinantne DNA smjestili su 06MeGua adukt na odredeno mjesto u kromosomu bakte­rijskog virusa M 13mp8. Repliciranjem ovih vi­rusa u bakterijskoj stanici nastaju mutacije in vivo, koje se onda mogu karakterizirati sekven­ciranjem DNA. Analizom mutanata nadeno je da 06MeGua lezija inducira iskljucivo tranziciju baze G u A. Ovaj sistem primijenjen prvo a bakteri­jama E. coli prilagoden je i za stanice sisavaca. Konstruiran je dvostruki vektor od SV 40 virusa, pJsV2neo, u koji je smješten DNA adukt. Vektor je transfekcijom unesen u CHO stanice, gdje se integrirao u kromosom. Nakon petnaestak sta­nicnih dioba, dvostruki vektor »izbaci« se iz kro­mosoma pomocu fuzije s GOS stanicama, izoli­ra, umnoži u bakterijama te se sekvencira DNA koja je originalno sadržavala 06 MeGua leziju. Dobiveni rezultati pokazuju da 15 % potomstva virusa sadrži adenin umjesto gvanina na mjestu koje je sadržavalo 06MeGua. Stanice CHO koje imaju tako visoku frekvenciju mutacija su, medu­tim, deficijentne u sintezi 06MeGua-DNA metil­transferaze, koja ta oštecenja popravlja, te sin­tetiziraju svega 2800 molekula tog enzima. Ove stanice su oznacene kao mex-. lzogene mex+ stanice, koje su dobivene uvodenjem humane DNA transfekcijom, sintetiziraju oko 32000 mole­kula enzima metiltransferaze. U mex+ stanica­ma nema pojave induciranih mutacija što znaci da je mutageneza ovisna o kolicini enzima za popravak. 3. Produkti gena i njihova funkcija U ovoj grupi referata postojale su cetiri sekcije: 1) procišcavanje i karakterizacija proteina uklju­cenih u popravak kod prokariota, 2) procišcava­nje i karakterizacija proteina ukljucenih u popra­vak kod eukariota, 3) sistemi inducirani DNA popravkom i 4) popravak krivo sparenih baza (»mismatch repair«). 1 dok se kod eukariota tek otkrivaju geni za popravak, kod bakterije E. coli je u detalje poznat mehanizam popravka nakon djelovanja alkilirajucih agenasa, izrezivanjem i fotoreaktivacijom kao i korekcija krivo sparenih baza. Kao što je ve6 spomenuto najbolje proucen je mehanizam popravka izrezivanjem kod bakte­rije E. coli. lzrezivanje oštecenja vrši se UvrABC Varia -Saopštenja nukleazom koja se sastoji od tri proteina UvrA, UvrB i UvrC. To su produkti istoimenih gena, koji su vec klonirani i sekvencirani. UvrA je pro­tein koji prepoznaje oštecenje u DNA i cija se ATP-azna aktivnost povecava u prisutnosti UvrB proteina. Analizam sekvenca aminokiselina UvrA i UvrB proteina nadeno je da ovi proteini sadrže sekvence aminokiselina karakteristicne za »ho­dajuce enzime« i pomocu kojih se oni vežu na nukleotide u DNA. Hidrolizam ATP-a nastaju konformacijske promjene u UvrA proteinu tako da dolaze u bliži kontakt aktivni nukleazni cen­tar u ternarnom kompleksu (UvrA-UvrB-DNA) i fosfodiesterski vez. U prisutnosti UvrC proteina se onda cijepa fosfodiesterski vez u DNA na dva mjesta. Ako se radi o izrezivanju pirimidinskog dimera tada se cijepanje vrši kod 8. nukleotida na 5' kraju DNA lanca i na 3' kraju kod 5. nukleo­tida. Da bi se uklonila ova 13 nukleotida duga sekvenca DNA potrebna je još prisutnost heli­kaze UvrD, te DNA polimeraze koja ce popuniti nastalu prazninu u DNA. Na ovaj nacin vrši se izrezivanje vecine oštecenja. lznimka je oštece­nje umreženja DNA (»crosslink«) koji nastaje djelovanjem psoralena. Tu se incizija vrši na 9. i 3. fosfodiesterskom vezu na 5' i 3' kraju DNA od timina koji je kovalentno vezan na furan u molekuli psoralena. Ovi rezultati pokazuju da UvrABC nukleaza prepoznaje helikalnu distor­ziju izazvanu oštecenjem DNA a ne samo djelo­micno modificirane nukleotide (B. van Houten). Ekscizijski popravak u E. coli može se odvi­jati i pomocu T4 endonukleaze V. Ovaj enzim je kodiran denV genom virusa T 4. On izrezuje dimere u UV-ozracenoj DNA u bakteriji E. coli inficiranoj s T 4 fagom. Enzim ima dvije aktivno­sti -pirimidinski dimer -DNA glikozilaznu aktiv­nost i apirimidinsku/apurinsku endonukleaznu aktivnost. U in vitro uvjetima on cijepa glikozi­laznu vezu izmedu šecera i pirimidinskog di­mera na 5' kraju, a onda endonukleaznom aktiv­nosti fosfodiestersku vezu izmedu 2 pirimidina. U radu sa slanicama koristi se kao što je spo­menuto ranije, za detekciju prisutnosti pirimi­dinskih dimera. E.A. Gruskin in R.S. Lloyd su pratili in vivo mehanizam ekscizijskog poprav­ka pomocu UvrABC nukleaze i T4 endonuklea­ze V. Bakterije E. coli deficijentne u popravku (uvrA-recA-) su transformirali s plazmidom koji sadrži denV gen, te ozracili s UV svjetlom. Popravak dimera u plazmidu pratili su analizam plazmidne DNA u gelu agaroze nakon tretiranja izolirane DNA s izvana dodanom T4 endonu­kleazom V. Isti eksperiment su napravili i sa E. coli uvrA+recA-denv-. Rezultati su poka­zali da za razliku od T4 endonukleaze V, uvrABC enzim popravlja oštecenja u plazmidu bez gu­bitka strukture superzavojnice. Vrlo važan popravak u E. coli je fotoreakti­vacija. Za nju je odgovoran fotoreaktivirajuci en­zim (fotolaza) koja uz pomoc reaktivirajuceg svjetla (300-500 nm) in situ monomerizira piri­midinske dimere (l. Husain, G. Sancar i A. San­car). Ona se veže na dimer i cijepa ciklobutanski prsten kojim su 2 pirimidina povezana u_dimer. Sad se izucava mehanizam kojim fotolaza pre­poznaje oštecenje. Konstruiran je DNA fragment od 43 para baza (bp) koji sadrži timidinski dimer na odredenom mjestu, te je pracena njegova interakcija sa fotolazom. Nadeno je da fotolaza pokriva 12-16 bp oko dimera i da ima kontakt na 5' kraju s fosfodiesterskim vezom tik uz dimer i 3 fosfodiesterska veza na 3' kraju, a da nema s fosfodiesterskim vezom izmedu 2 timina koji cine dimer. Kod eukariota fotoreaktivirajuci en­zim je izoliran iz kvasca, aktinomiceta, ciano­bakterija, zelenih algi i arhebakterija (A. P. M. Eker, J. K. C. Hessels in A. Yasui). Zasad nije sigurno da postaji i u humanim slanicama, ali mikroinjiciranje fotoreaktivirajuceg enzima iz kvasca u UV-ozracene humane stanice dovodi do uklanjanja dimera (L. Roza, W. Vermeulen, A. P. M. Eker, J. H. J. Hoeijmakers i P. H. M. Loh­man). !zlaganje bakterije E. coli jednostavnim alki­lirajucim agensima inducira ekspresiju nekoliko gena (ada, alkA, AlkB i aidB) ciji su produkti ukljuceni u popravak ovako nastalih oštecenja (adaptivni odgovor). Protein Ada popravlja ova oštecenja prenošenjem metilne grupe s DNA adukta na svoja dva vlastita cisteinska ostatka. Sada je pokazano da je sam protein Ada slabi aktivator ekspresije ada i alkA gena. Tek nakon svoje metilacije primanjem metilne grupe, on se prevodi u jakog aktivatora transkripcije. Tada se veže specificno na promotore gena alkA i ada koji sadrže specificne DNA sekvence, tzv. »ada box«. Da bi bio aktivator protein mora biti citav. Proteoliticko cijepanje aktiviranog Ada proteina za koje se zna da se dogada u tom procesu, vjerovatno ima ulogu u uskljucivanja adaptivnog odgovora nakon popravka oštecenja (B. Sedgwick, l. Teo, S. Hughes, M. W. Kilpatrick, T. V. McCarthy i T. Lindahl). U štakorskim hepa­toma H4 stanicama takoder je nadena indukcija sinteze enzima 06MeGua metiltransferaze na- Radiol. lugosl. 21(3) 281-285, 1987 Varia -Saopštenja kan djelovanja alkilirajucim agensom MNNG. Nakan jednokratnog djelovanja, sinteza enzima se povecava oko 5 puta. Autori, medutim, tvrde da se ta indukcija sinteze enzima ne odvija preko mehanizma koji je karakteristican za adaptivni odgovor jer je kod eukariota potrebno opeto­vano djelovanje alkilirajuceg agensa (G. Frosina i F. Laval). Popravak pogrešno sparenih baza (mismatch) otkriven je u humanim stanicama. T. Brown, l. Zbinden, P. A. Cerutti i J. Jiricny su uveli u ge­nom virusa SV 40 krivo sparene baze G : T i pra­tili njihovu »sudbinu« u fibroblastima koji su po­tjecali od tri zdrave osobe, od jednog pacijenta sa XP komplementacijske grupe A i od tri paci­jenta sa Bloomovim sindromom. Sekvence su izabrane tako da korekcija para baza GT stvara sekvencu koja prepoznaje drugi restrikcijski en­zim. Nakan što je dozvoljena korekcija krivo sparenih baza u stanicama koje su rasle u mo­nosloju, na njih su dodane indikatorske stanice majmuna CV-1. DNA iz nastalih virusnih plakova je zatim analizirana restrikcijskim enzimima. Ta analiza je pokazala da se vrši vrlo efikasna ko­rekcija krivo sparenih baza u korist G baza u svim ispitivanim stanicama. Dok je u E. coli vec davno poznata da nakan djelovanja agenasa koji oštecuju DNA dolazi do indukcije tzv. SOS odgovora, u humanim sta­nicama postaje sad tek indikacije. l. Kepten, R. Sharon i R. Ben-lshai su klonirali i karakteri­zirali humani gen cija se transkripcija inducira oštecenjem DNA. Taj gen nazvan je pBR-C5 i izoliran je hibridizacijam kloniranih DNA iz ozra­cenih i neozracenih transformiranih XP-C huma­nih fibroblasta. Od tog gena naden je transkript od 1 ,2 kb, koji ima sekvence koje se mnogo puta ponavljaju u genomu. Povecana transkripcija gena se dogada nakan djelovanja UV zracenja i stresa toplinam. Ovisna je o dozi UV zracenja i vremena inkubacije nakan zracenja. Ovaj nalaz izazvao je vrlo burnu raspravu, a daljnja istraži­vanja 6e pokazati da li je bio i tocan. Na kraju bih još željela spomenuti da su uces­nici sastanka bili vrlo mladi ljudi i da su vrlo poznati strucnjaci iz pojedinih podrucja prepu­stili plenarna predavanja svojim uspješnim mla­dim suradnicima. E. Salaj-Šmic VII. Kongres kancerologa Jugoslavije Novi Sad, oktobar 1987 TEME KONGRESA: Karcinom dojke i karcinom genitalnih organa žene II Maligne neoplazme gastrointestinalnog trakta III -Slobodna saopštenja Adresa organizacionog odbora: Organizacioni odbor Vil. Kongresa kancerologa Jugoslavije, 21204 Sremska Ka­menica, lnstitutski put br. 3 -Institut za onkologiju. Radio!. lugosl. 21 (3) 281-285, 1987 RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS l{IDRic«, VINCA OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« 11001 Beograd. p. p. 522 Telefon (011) 438-134 Telex: YU 11563 Telegram VINCA INSTITUT Maja 1987. godine pušten je u redovnu proizvodnju 99mTc-DPD Dikarboksipropandifostonat, preparat za in vivo medicinsku dijagnostiku benignih i malignih oboljenja kostiju Od pocetka rn87. godine nalaze se u redovnoj proizvodnji: 1. META-JODBENZILGVANIDINUM-J-131 Služi za dijagnozu feohromocitoma i neuroblastoma. lsporucuje se u izotonicnom rastvoru. Služi za otkrivanje i odredivanje proširenos:i intestinalnih ulceroerozivnih inflamatornih leziJa u Crohnovoj bolesti u ulceroznom kolitisu. lsporucuje se kao i ostali preparati za obeležavanje tehnecijumom-99m. Varia -Saopštenja HOSPITECH '87 HANNOVER Aktuelna rešenja moderne bolnicke tehnike Zaštita covekove okoline u prvom planu 15. Kongres i izložba bolnicke tehnike Putem HOSPITECH '87 -1'5. Kongresa i izložbe bolnicke tehnike (13. -15. oktobar), Hanoverski sajam nastavlja sa priredbam koja je vec prošle godine, na svojoj premijeri, ocenjena kao veoma uspešna. 1987. godine Kongres ima »lajt temu« »Tehnika snabdeva­nja i odnošenja u bolnicama« (doprema i otprem9). Odnosi se na sve one koji su neposredno ili posredno, strucno angažovani kao što su inženjeri i tehnicari u bolnicama, saradnici tehnickih službi, ali i na rukovo­dioce i druge iz uprava klinika, domova, ustanova i sanatorijuma, inženjere za sigurnost, za planiranje, kao i saradnike službi nadzora. HOSPITECH police zapravo od »strucnih saveto­vanja o tehnici u bolnici« koje se od 1974. godine održava u okviru Instituta za biomedicinu -bolnicke tehnike Medicinske visoke škole u Hannoveru, a koja je zapravo jedinstvena visoka škola u HannoverlJ. Sa proširenim konceptom -bazirajuci na tri osnovna elementa: kongresi, predstavljanje firmi i strucna iz­ložba -kao i na osnovu svoje internacionalne pri­redbe, zbog istaknutog know-how-a na velikim sajmo­vima, Deutsche Messe-und Ausstellungs AG 1986. je konzekventno uspešno nastavilo sa razvijanjem strucnih savetovanja. Na taj nacin se HOSPITECH vec u toku svoje prve godine na sajmu razvio u znacajan forum za sve struc­njake bolnicke tehnike i pratece industrije. Kongres i atraktivna ponuda firmi -izlagaca privukli su medu­narodne strucne posetioce iz Skandinavije, Austrije, Švajcarske i Nizozemske da dodu u Hannover. SpeGi­jalna analiza strukture posetilaca pokazuje prisustvo inostranih posetilaca, i ·to internacionalnih, u iznosu od 11 % vecim od ocekivanja. Posetioci iz svih delava SR Nemacke su potvrdili široko nacionalno strucno interesovanje za ovu priredbu. Poseban znacaj ;ia zadovoljstvo izlagaca je bilo to što je cak 88 % poseti­laca bilo nadležno i odlucujuce kod snabdevanja kupovine. Tema »Tehnika dopremanja i otpremanja u bolnici« dotice aktuelna pitanja moderne tehnike bolnica koja prate Kongres u okviru HOSPITECH '87. Pod nauc­nim rukovodstvom profesora dr ing. O. Anna i dr ing. C. Hartung, direktora Instituta za biomedicinsku teh­niku -tehniku bolnica Medicinske visoke škole u Han­noveru, nacionalni i internacionalni strucnjaci nude na ravno 40 predavanja rešenja i perspektive u buduc­nosti. Ova informaciona i obrazovna priredba omogu­cava neutralan i razuman pregled modernih tehnika bolnica, pocev od elektrotehnickog snabdevanja do domena snabdevanja »toplota i hladnoca«, pa i za­štita covekove okoline u bolnicama, poreci dodatnih domena »praksa odnošenja (otpremanja) bolnickih otpadaka« i »odvodenje otpadnih voda«. Paralelno sa obimnim kongresnim programom, zna­cajna preduzeca iz ove branše u okviru predavanja predstavljaju, prema problematici, svoje proizvode i sisteme. Na ovaj nacin Hannover strucnjaku pru:aa dodatne prilike da individualno prodiskutuje speci­ficne probleme cime se stvara osnovica za donošenje ekonomski opravdanih odluka o kupovini ili planiranju. U hali 15, koja se nalazi u neposrednoj blizini Centfa za savetovanje, ravno 70 preduzeca prikazuje svoje proizvode, pravce razvoja i ponude u pogledu usluga iz domena obimne palete bolnicke tehnike. Ovo se odnosi na elektro i energetsko tehnicko snabdevanje, preko AOP uredaja, tehnike medicine i sigurnosti kod zracenja, pa sve do dopreme i otpreme kao i planira­nja i uredivanja bolnickih novih zgrada kao i rekon­strukcija istih. Izložbeni program HOSPITECH '87 obuhvata sle­ dece: gradnja bolnica, saniranje bolnica, elektro-energetska tehnika, tehnika zagrevanja i sanitarna tehnika, tehnika postrojenja za provetravanje prostorija, tehnika hladenja i rashladna postrojenja, tehnika higijene, snabdevanje medijima, medicinski gasovi, sigurnosna tehnika, racina sigurnost, zaštita od zracenja, tehnika prenošenja i postrojenja za disanje, doprema i otprema, medicinska tehnika, sistemska tehnika bolnica, tehnika komunikacija, uredaja za AOP, tehnicka organizacija -bolnicka logistika, usluge, centralna služba, održavanje, spasavanje, obrazovanje i obucavanje, strucni casopisi -literatura. Aadiol. lugosl. 21 (3) 287, 1987 Citozin-Arabinozin (Citarabin, INN) Anti meta bol it za cistostatsku terapij u hemoblastoza i malignih limforna ® exan Indikacije Akutne nelimfoblasticne i limfoblasticne leukemije, akutne egzacerbacije kronicne leukemije; maligni limfomi tipa nehodgkivnog limfama. Na zahtjev Šaljemo literaturu. Potpune informacije sadržava strucni prospekt II Heinrich Mack Nachf. Chem.-pharm. Fabrik 7918 lllertissen/Bayern 8. R. Deutschland 1§1 Eis::ILU5 DELOVNA ORGANIZACIJA ZA PROMET S FARMACEVTSKIMI, MEDICINSKIMI, VETERINARSKIMI IN DRUGIMI PROIZVODI Sedež: Ljubljana, Kamniška c. 20 Osnovna dejavnost »SALUSA« je: oskrba lekarn, bolnišnic, zdravstvenih domov in drugih delovnih organizacij s farmacevtskimi, medicinskimi, veterinarskimi in drugimi proizvodi tako domacih kot tujih proizvajalcev. Prodajna in dostavna služba posluje vsak dan neprekinjeno od 7. do 17. ure razen sobote. P. O. B. 01-278 TELEGRAM: SALUS-LJUBLJANA TELEFON: (C61) 312 743, 311 942, 320 751, 320 753, 320 791, 322 497, 311 933, 322 876, 312 524 TELEX: 31-336 YU SALUS TEKOCI RACUN PRI SDK LJUBLJANA 50102-G.1-20860 aplflt® 5 ehinocija Apilit 5 -ehinacija: za spodbujanje telesne in duševne aktivnosti, ugodno deluje pri menstruacijskih in klimakterijskih težavah, povecuje odpornost proti posledicam obsevalne terapije. ..•medex .ljubljana Za primenu ¦ ¦ in vitro In VIVO u nuklearnoj medicini: Radioimunoloski testovi ---------------­precizni -jednostavni -brzi FSH-RIA za odredjivanje hormona koji stimulisu hormone LH -RIA za odredjivanje luteinizirajuceg hormona Prolactin -RIA za odredjivanje luteotropnih hormona Digoxin -RIA za odredjivanje srcanog glikozida digoksina lnsulin -RIA za odredjivanje imunoreaktivnog inzulina Radiofarmaceutike -----------------• pouzdane -specificne -vrlo ciste 99mTc-, 113mln-i 132I-generatori i instrumenti za markiranje za preparaciju lekova 1311-kapsule i rastvori za terapiju i dijagnozu 1socommerz VE Auf5en-und Binnenhandelsbetrieb · Robert-R6ssle-Straf5e 10 Berlin DDR 1115 ____ Deutsche Demokratische Republik Pomembne lastnosti • Ve.ika ucinkooitost na 1ueodomonag • ..../llinimafna pt