Knjiga Slovenska V XYIIL veku. 2. Hvan^elia inu Lysiuvi. Na use Nedele inu imenitne Praznike, ceilga Leita po Catholiski viži, inu po teh ponovlenh Mašnih Bukvah rezdeleni. Usera Catholiškim Slovenskim Cerkvam, stuprau v' krainski Deželi, k' dobrimu, iz Latinskiga na Slovenski Jezik zvejstu preloženi, inu z' novic popravleni. S' Perpuscčjnom Gnadliviga inu Vissoku Vredniga Firšta inu Gospuda, Gospuda Sigismunda Felixa, Sedemnaistiga Lublanskiga Škoffa, na Suitlobo dani. Labaci, Imp. I. G. Mayr, Iacl. Prov. Carnioliae Typ. et Bibl. Anno 1730. 8. 416. Latinska posveta je knezu in škofu ,,Sigismundo Felix Ex Comitibus de Scbrattenbach" ter kanonikom stolne Cerkve. V njej se spominja pisatelj škofijskega vstanovitelja, potem prvega škofa, in posebej tistih, ki so se borili zoper novoverstvo. Pod slavnim T. Hrenom prišlo je novo evangelije (ad puvitatem Romanae fidei in flavonicum idioma traductum) 1. 1612 na svetlo; drugič na povelje škofa Jožefa (Com. de Rabatta), oskrbel J. L. Schonleben 1. 1672; sedaj spet 1. 1730 nekoliko lepše v besedi in v pravopisji. Hvalno se spomiDJa novega dubovskega semenišča in nove velike knjižnice (Episcopale Alumnomm Collegium . . publica Bibliotecha . .). Podpisan je bukvar J. G. Mayr. — V predgovoru zavrača Citatelja na nedavno tiskano nGramruatica Slavonica"; hvali, da je pričujoče evangelije mnogotero popravljeno in zboljšano, ter aašteva nektere posebnosti o povdarku, naglaskih (ad facilitandam pronunciationem accentibus abunde provisum), o kratkem in dolgem s, sb, f, fh, o črki y itd. Kopitar sumi, da je beseda še P. Hipolitova (S. 109). Vredba je skoro popolnoma po Schonlebnu: Evangelia inu Lystuvi — Passion — (str. 1—356); Molitva po Pridigi, Karsčanska gmajn Spiivid (str. 357—362); Chatholiške Peissmi (363—384): Božična I. II. Desset Zapuvidi v' Postu. Velikonočna. Finkuštna. Od Divice Mateie Mariae v' Adventu. Čez Leitu. — Nove so: Cantus de Ascensione Domini (»Jesus je šal gori v' Nebii: vesseli se Maria. — K' Svojinu očii Nebeškimu: Kyrie elejson, — Prossi Boga za nass: 0 Maria« itd.). Planctus B. Virginis sub Cruce (»Žalostna je Mati stala — Pod križam milu jokala itd.«). Cantus B. Virginis per Annum (»Od Mariae zapejti, — Moja duša žely — Nadluga razodejti — Matcri Divici, — 0 Mati te Gnade — Kir vupanje ima nate — Nigdar tiga nezapustiš itd.«). Cantus de X Praeceptis (»Kir hoče v' Nebu priti, — Ta ima ohraniti — Te desset zapiividi, — Aj vjeruj v' eniga Boga — Lubi ga iz celliga serca, — Inu tudi tvojga bližniga, — Kyrie eleison, Christe eleison itd.«). Antiphona et Oratio contra luera (»Zvezda nebeška je zpulila, — Kir je doyla Gospud Boga — Smertno kugo, kir je zadyla, Eva Mati ludstva vsiga itd.«). Catecbismus (Skuzi Povpraške inu Odgčivore). Molitve. Sueti Anton Paduanski (str. 385 — 416). Besedo in pisavo kaži: S. Paula Apost. Lyst na Rim. v' 13. Postavi: ,,Bratje: Vy vejste, ura je tiikaj, de se j_y od sna obudimo. Zakaj naše izvelfčajne je zdaj bližej kakor tedaj, kir smo vjerovali. Nuč je minila, dan pak se je perbližal. Zatti ddverzimo della te temme, inu oblecimo oiožje te lučy. Hodimo poštenu kakor po dnevi: nikar v' požrešnosti, inu pyanosti, nikar v postelah, inu v uečistosti, nikar v zuperstvah, inu v kujajnu: temuč oblecite Gospuda Jezusa Cbristusa". 3. iEvang-elia inu Branio. Na Nedele inu Praznike čez celu leitu, iz Latinskiga na Crainski jezik svestu, inu skerbnu preložene, popraulene, inu pogmerane. h perpušeniam Gnadliviga, inu vissoku uredniga Firšta, inu Gospuda, Gospuda Sigismunda Felixa Sedemnaistiga Lublanskiga Škoifa etc. na Svetlobo dane. Labaci Typis A. Fr. Reichhardt. Sumpt. J. B. Volusij et J. B. Blanck, 1741. 8. 456. 78. Na drugi strani je sprelepa latinska molitev sv. Ambrozija pred pridigo. Za njo posvečba spet knezu in škofu Sigismundo Felici Ex Comitibus de Schrattenbach, v kteri se pravi, da je novo evangelije nad normam idiomatis, uti in medituiio Carnioliae in usu est"; semenišča duhovskega pa knjižnice ne omenja. Predgovor do čitatelja je posnet Po Schonlebnovem: sBene videtur dixisse olini quidam de lingua Carniolica: Linguae hujus ignaris nulla praecepta sufficiunt, peritis vix ulla sunt necessaria . . . Scribamus igitur uti quidam olim prudenter dixit, more linguae, loquamur more regionis, et patriae". V škofijskem odobravanji se bere: »Epistolas et Evangelia nunc denuo per viros peritos ad hunc finem a nobis deputatos accurate revisa: adaucta ad normam linguae Carniolicae in metropoli Labacensi usualis exposita . ." Vredba: Index seu Repertorium Evangeliorum .. Evangelia inu Branie (str. 1—422). Molitou po Pridigi . . Keršanska gmain spoud (428). Catholiške Pesstni (429 — 456): Adventna. Božična I.—III. Postna (Od teh desset Zapoudi Božyh). Od Terplenia Jezusoviga (»Premisli 6 človik grešui, — Kai je terpil sam Bug večni, — Za me, za te je umerl, Skuz to nam nebu odperl itd.«). Od Žalostne Matere Bošie. Velikoiiočna. Na dan Jezusoviga V nebu hojenia. Finkuštna. Od Matere Marie Divice, katera se prou rairaa per Božyh potih (Tauženkrat si ty češena, — 0 Maria rožen cvet, — TVoje glihe ni nobena, — Take nima celi svejt, — Kar se kuli rožic znaide, — Nobena toku šlahtna ny, — V tebi se vssa milost snaide, — Ah: dodely jo meni ty itd.«). Od Matere Božie čez lejtu. — Catechismus (1 — 32). Litanije od preslatkiga, nar sveteišiga Imena Jezusa. Lauretanske. Od ussih Svetnikou (33 — 59). Kratku Rezločenie Christianske Vere (Na vižo ene historie . .). Kratku rezločenie teh zaderh, ali spotik tiga Zakona (str. 60—78). V besedi in vpisanji vidi se sprememba na pr.: nBratje: vi veiste, urajetukei, de se my od spania obudimo. Zakai naše izveličanie je bližei, koker tedei, kir srao veruvali . . Hodimo poštenu . . nikar v' kregu, inu nevošlivosti (nam. v zuperstvah inu v' kujajnu . .)". Rim. 13. — Passion (105): »Kader se je perbližoval praznik teh oppressnih kruhov, kateri je imenovan Velikanuč, je Jezus k' svojim Jogram rekal: Vy veiste, de bo čez dva dny Velikanuč, in syn tiga človeka bo izdan, de bo križan. Tedei so se vkup zbrali ti vikši teh Farjou, inu Pissarij, inu Starši tiga fclka, na dvor tiga vikšiga Faria, kateri je bil imenovan Caiphas: inu so svit deršali, koku bi Jezusa pregnanu vieli, inu vmorili, ony pak so se tiga folka bali, inu so rekli: Nikar ob tem prazniku, de kie en hrup med ludmy navstane itd." 4. JEvang-elia inu Branie. Na Nedele inu Praznike čez celu leitu, iz Latinskiga na Krainski jezik zvestu, inu skerbnu preložene, popraulene inu pogmerane. Z' perpušeniam Gnadliviga inu visoku vredniga Firšta inu Gospuda, Gospuda Leopolda Josepha, Devetnaistiga Lublanskiga Škoffa etc. na svetlobo dane. V Lublani. Per Johann Georg Heptnerju, 1764. 8. 420. Vsebina je — brez posvetbe in predgovora — najprej: Precatio a s. Ambrosio. Index. Evangelia inu Branie . . Passion. (str. 1—300.). Molitou po Pridigi. . Keršanska gmein spoud . . Viera, vupaine, lubezen, grevenga, žele ss. Sacramentou (301 — 307). Katholske Peismi (308—337): Brez Postne — ste novi: Pange lingva Krainsku (Hvalimo, inu molimo — Tu svetu Eešnu Telu, — Sveto rešno kry častimo — K' našimu odrešeinu. — Od Zveličarja prelita — Za vse volnu človeštvu itd.«). Hvalen bodi Jezus Kristus (Na vse večne čase. — Vselei Boga hvalite — Keršanske serca vse: — Vzdignite vaše glase: Hvalen bodi Jezus etc.«). Katechismus. Ene in druge svete Lytanie, inu Molitve. Kratku Rezločenie Kristianske Vere. Kratku rezločenie teh zaderž tiga Zakona. Viža moliti ta sveti Roženkranc (338 — 420). Primeri: -Koku ti pak vidiš ta pesder v očesu tvoiga brata, bruna pak, kir je u' tvojim očesu, napremisliš ? Ali koku moreš ti h' tvoimu bratu reči: Pusti brat meni ta pesder iz tvoiga očesa vzeti: Inu ti tiga bruna, kateri je u' tvojim očesu, navidiš? Hinavec, izpravi poprei ta brun iz tvoiga očesa: Inu potlor gledei, de izpraviš ta pesder iz očesa tvoiga brata." Luk. VI. 41. 42. Evangelia inu branie. 1741. nDer Besorger dieser Ausgabe war, der aiigeraeinen Tradition zu Folge, der Pfarrer J. L. Paglovic". — Evangelia inu branie. 1754. nZweifelhaft; indem diese Ausg. nur von Jožef Hasl in der Vorr. zu s. Sveti post 1770. 8. envahnt wird, wo aber die Jahreszahl 1754 statt 1764 verschrieben oder verdruckt sein konnte". — Evangelia inu branie. 1764. nDie 2te Aufl. der Paglovicischen Recension, vermuthlich von ihm selbst besorgt, mit etwas veranderter, zum Theile verbesserter Orthographie. Vgl. Kopitar S. 121—127, \vo auch, wie auf der Tafel zur S. 157, einige Proben daraus (Šafafik Slow. Schrift. S. 101). VI. France Miliael Paglovic, r. v Kamniku 26. sept. 1679, nekaj časa ondi mestni kaplan, od 1. 1705 vikarij ali župnik v Šmartinu na Tuhinjskem, kjer je umrl 11. febr. 1. 1759. Bil je velik dobrotnik Ijudem in cerkvam v življenji in po smrti po svojih koristnih vstanovah, v kterih se je podpisoval: Franz Michael Paglovitz, Artium et Philosophiae Magister et Theologiae Licentiatus. — Vredoval je baje 1) Evangelia inu Branie 1. 1741 in 1764. — Sam se je v tiskanih knjigah podpisoval: nSkuzi eniga Mašnika iz Gorenske Crainske strani". — Napak se v Kopitarju in po njem v Šafafiku zove: J. L. (Janez Ludvik cf. Schonleben) Paglovic; prav pa po krstnih bukvah v Karaniku: France Mihael. — V škofijskem potrjenji, ktero je dal vesoljni namestnik J. J. Schilling, se bere: Epistolas et Evangelia nunc denuo (1741) per viros peritos ad hunc finem a nobis deputatos accurate revisa etc. — Mogoče, da je mej temi učenjaki bil tudi Paglovic; teže pa je verjeti, da je na kmetih, v svoji starosti, vravnaval še nEvangelia inu Branie 1. 1764", kedar je umrl bil vže 1. 1759. — Japel ga tudi hvali, da mu je bil učenik v slovenščini ali kranjščini. Morda je deček iz Kamnika hodil v Šmartino k njemu, ali pa, da je prebiral marljivo sebi na korist knjižice njegove. — Spisal je namreč: 2) Tobiove bukve, tu je suetiga pisma stariga testamenta historia svetih navukou polna od tiga stariga Tobia, inu niegoviga synu, na crainski jezik suestu prelošena. H' tirau so se perdiale ene lepe viže nu manjere bogu služiti, nu sueti ray si saguišat, sa gmain ali kmetiske inu deloune ludy, vsete nu posnete z' enih nembških bukvic skuzi mujo eniga Mašnika z' gorenske Crainske straui. U Lublani skuzi A. F. Reichardta 1733. 12°. 307. — II. Tobiove bukve v' Lublani 1742. — III. Zvesti Tovarš enga sledniga Christiana, katiri skuzi ta Catechismus, ali potrebni Keršanski Navuk niemu kaše to pravo pot pruti Nebessam, inu skuzi te Tobiove bukve, ali historio od Tobia. Inu skuzi dvanaist Regelce ga vučy po tajsti prou hoditi, inu skuzi ene, inu druge Molitve za Božjo pomuč prossiti k' nucu mladioi, inu starim, ledig, inu zakonskim, gmein, inu delounim ludem. Ukup zložene, inu pobulšane v' druk dane. Skuzi eniga Mašnika iz Gorenske Crainske strani. Na prevolenie vikši Duhoune Gosposke. Labaci, Typ. J. Fr. Eger, Incl. Pr. Carn. Typogr. A. 1767. 8. 198. — Škofijsko privoljenje je dano 30. marca 1760; torej je še mogoče, da je ranjki Paglovic vravnal tudi le-to knjigo, v tisku pa so jo popravljali pozneje mu drugi. — Catechismus str. 1—73 je po prejšnjih evangelijih. Tobiove bukve str. 74—117. Regelce str. 118—198. Index, ali Cagar teh Navukou, Molitouc inu drugih lepih rečy, katire so zapopadene v' tih Bukvah. Na primer bodi iz Predgovora: nLete Bukve so en tal S. Pisma poune navukou za mlade, inu stare, lcdik, inu zakonske ludy, kir uaprei nesso to svetu žiulenie tiga stariga, inu mladiga Tobia ... De bi tudi ti, kir sarau slovensku znajo, se mogli teh Tobiovih Bukou branie, inu poslušania poslužiti, inu za en špegu, ali regelco svoiga žiulenia taiste imeti, sc jc pred maihenimi lejti ta muja perložila te Bukve na Krainsko spraho, koker se v' Gorenski Krainski strani govory, z' veliko skerbjo, inu susebniin spregledamam preložiti, inu v' druk dati dokler pak so že vse taiste pokuplene, inu jih ni več dobiti, njih dosti pak tajstih zupet žely imeti, so se supet zdei v druk dali že ta tretjikrat (str. 74, 75). — Regelce, Ali Vižc Bogu služiti. Susebnu za gmein deloune, inu kmetiške ludy. Posnete več tal z'enih nemških Bukvic imenuvanih Geist]iche Bauera-Regeln, k' timu so še drugi nucni iz drugih Vučenikou Bukou vzeti navuki se peiiožili. Od tib Regelc se prou žiher reče: Hoc fac, et vives, sturi toku, koker te Regelce tebe vuče, toku boš šivou tukei na tim sveitu v' Bošji gnadi, inu žegnu, na unimu sveitu pak v' tim večnim isveličaniu (str. 118)." 3. Thomasa Kempensaria Bukve. V katerih je zapopadenu to podvučenie, koku en sledni, bodi kakeršniga stanu oče, ima, inu zamore po Christusovim navuku, inu žiuleniu svoje žiulenie pelati, vižat, inu rounati, za Christusam v' pravi bruranosti hoditi. V to Cransko okuli Lublane navadno Spraho skerbnu, inu suestu prestaulene. Skusi dua Mašnika Petrinarja, inu Faimaštra iz gorenske Crainske strani k dubovnimu nucu tim Slovencarn v' druk dane. Na pervolenie vikši Duhoune Gosposke. Labaci, Typ. A. F. Reichhardt. 1745. 12. 496. Index. Tabla teh puštabou, iz katerih se samore kdu lehka navučiti brati (cf. Šaf. Slow. Scbrift. S. 48. 49). — Censura revisoris (P. A. Khallau) je dana nIn Stain" 27. dec. 1744; facultas Ordinarii (C. Peer Vic. Gen.) Labaci 20. jan. 1745. V zgled bodi iz Predgovora: Ta imenitni . . preštimani Vučenik Thomas Kempensis . . Lete njegove slate Bukvice za volo teb lepib, inu svetih navukou so v' usse sorte sprahe, ja cilu, koker spriča Henricus Somelius en imeniten Jesuvitar v Turško spraho prestaulene, inu nobene Bukve sunei svetiga Pisma nisso ble tulkukrat prediukane, koker so ble lete . . De bi tedei tudi ti lubi Slovenci inu Crainci tiga velikiga nuca inu fruhta, kateri skuz branie, ali poslušanie teh Bukvic se zadoby, se mogli poslušiti, inu k' nucu nyh dušic se delešni sturiti, se je ta mujo perlošila taiste v' Crausko okuli Lublane navadno sprabo prelošiti, z' tako skerbjo, inu spregledaniam, de tudi ti gniein ludje bodo taiste lebko sastopili, sakaj eni, inu drugi navuki v' teh Bukvicah sapopadeni so tešku tudi tim Latincaui sastopiti, de se pak bodo mogli sastopiti, so taki navuki za te gmein ludy taku reslošeni, koker taiste ta Laški, inu Neinbški iskladovic iskladajo, resločjo iiiu zastopit odkasujejo, dokler pri tem delu, to je, de so se lete Bukvice v' Craiusko spraho prestavile, so se taki Mošje pomujali, kateri te štiri sprahe, Latinsko, Neinbško, Laško, inu Crainsko so dobru znali, inu zastopili, de skusi to, kar v' Latinski sprahi je bilu tešku sastopit, je nekei ta Nembška, nekei pak tudi ta Laška, inu skorei leta nar več resločila, kaj je otel ta Vučenik z' en navuk nam naprei nesti". Caput V. Od branja S. Pisma. 1. V Svetih pissanih bukuah se ima ta gola resnica, inu nikar ta modra zgovornost iskati. To S. Pismu se ima z' tajstim Dubam brati, z' katerim je sturjenu. V Bukvab bi iineli več naš nuc, koker to snažnu, ali vissoku govorjeuje iskati. Toku radi imamo te andohtlive inu majhene vučenusti bukve brati, koker te, kir so vissoke inu globoke vučenusti. Na pusti se skuz preštimanje tiga Pissaria, kateri je te bukve popissal, ali slošil, pregovoriti, nauprašej, aku je velike, ali mejhene vučenusti bil, samuč ta lubesea te čiste, inu gole resnice ima tebe k' branju uleči. Nauprašej, kdu je letu dial, ali rekal, temuč kar je tukaj govorjenu, letu si ti k' sercu jemli (str. 16. 17. — cf. I. Pater Hipolit. 3). 4. Sveta Voiska to je: Svetu podvučenie, koku ima ta človik čez souražnike te duše se štritat, inu usse hude želle premoistriti, skuzi to se h' pravi Brumnosti pouzignit po Navuku P. Lorenca Scupuli Ordna s. Cajetana. Iz Laške sprahe v' Crainsko spraho prestaulenu, skuzi enga Mašnika iz Gorenske Crainske strani, zdei na pervu v' druk danu. Na pervolenie vikši Duhouue Gosposke. Labaci, Typ. A. F. Reichhardt. 1747. 8. 250. Primeri iz Predgovora: nKar vi lubi rnoy Crainci, ali Slovenci v'letih Bukvicah bodete brali, letu je nekadei vučil, inu spissal v' Laški Sprahi Ta vučeni, inu za niega brumnosti volo sylnu znani, inu imenitni P. Laurentius Scupuli .. . Po niegovi smerti so one v' usse sorte sprabe preložene, inu prestaulene. De bi tedei tudi ti ludje, kateri samu Crainsko, ali Slovensko spraho znajo, ali pak drugi, kateri lete bukvice v' eni drugi sprahi nimajo, se mogli leteh prou nucnib, v' teh Bukvicah zapopadeneh navukou deležni sturiti, se je cn deželski Mašnik poniujal te zlata vredne bukvice v' to Crainsko, okuli Lublane navadno spraho preložiti, v' druk dati, inu to peiložnost ussim sturiti, se z' timi nucnimi bukvicami preskerbiti . . Leta Svetnik Franciscus Salesius je vednu lete bukvice bral, tudi drugim svituval: kateri žely, inu oče enu prou Bogu dopadlivu žiulenie pelati, leta ima toku dobru lete bukvice, koker te bukvice Thomasa Kempensarja brati, dokler kir Thomasove bukvice so za to dobre, de skuzi nyh navuke bode ta človik v' niegovi pameti resvitlea božjo volo, inu lepoto tih tugentou bel, inu bel spoznati, toku so pak lete bukvice za to dobre, de tiga človeka volo, ali serce volnu, inu perpraunu sture, vsse to na pravo, inu Bogu dopadlivo vižo dapernesti, kar k' eni pravi brumnosti šliši itd." 5. S. Lucie Andoht v' gorenski Kraynski strani. V Dražgošah 1750. 8. — Izdal J. L. P. (t. j. Paglovic), pravi P. Marcus: nTotus libcllus aeri incisus, sed plurimis mendis scatet". Bibl. Carniol. (Šaf. S. 141). — ,,Es mogen noch mehrere Krainische Uebersetzungen den Pfarrer Pagloviz zuui Urheber haben: aber cr nannte sich nirgends; in jener von P. Scupuli's gestlichem Stredt (Sveta Voiska, Laibach 1747), die nach Japel's Aussage gewiss von Pagloviz ist, heisst es bloss: skuzi enga Mašaika iz Gorenske Crainske strani etc. (Gl. Kopitar S. 124—127. Šafafik Slow. Scbrift. S. 21. 101. 128. 133. 141).