KNJIŽNA IN DRUGA POROČILA Vladimir M i 1 o j č i ć, Chronologie der jüngeren Stein­ zeit Mittel- und Südosteuropas, Deutsches Archäologi­ sches Institut, Berlin 1949, str. 1—140, T. 1—39, sa 3 sl. i dva priloga u tekstu i m nogobrojnim kronološkim tabelam a. Medju mnogobrojnim radovima iz oblasti preistorije egejske i prednje- azijske, koji se poslednjih godina pojavljuju u sve većem broju, pripada delu V. Milojčića zasebno mesto. Ono to zaslužuje iz više razloga: 1. po ogromnom obilju arheološkog materijala koji je autor zahvatio sa puno znanja, a koji se proteže na teritorije od Prednje Azije do Nemačke; 2. po izvanrednom značaju zaključaka do kojih su Milojčića dovele njegove hro- nološke studije a kojima su, manje-više definitivno likvidirane niz pogrešnih a dobrim delom i tendencioznih postavki koje su, osobito u godinama pred drugi svetski rat bile obvladale našom arheologijom; 3. najzad, po uzornoj metodološkoj obradi materijala koji je pisac u delu proučio. Osnovni principi Milojčićevog metoda istaknuti su u vidu pravila već na završetku njegovog uvoda, u kome je autor podvrgao reviziji ranije »pouzdane« datume u okviru evropske preistorije. Milojčić je pokazao da jedan deo ovih datuma nema vrednosti s toga što se objekti na kojima se oni baziraju u matičnoj oblasti ne nalaze ograničeni na jedno kraće vre­ mensko razdoblje (na pr. perle od fajansa egipatskog porekla koje se nalaze na evropskim lokalitetima), dok se drugi opet, u nalazištima gde su otkriveni, nisu mogli bliže stratigrafski fiksirati (na pr. pehar iz Nienhagen-a). U vezi sa tim, a pođvlačeći i važnost konvergenca, na koje se takodje dosada pre­ malo pazilo, Milojčić zaključuje (str. 4—5), da se istovremenost dva nalazišta može ustanoviti samo kod potpunog poklapanja svih elemenata materijalne kulture na njima, dok se istovremenost đveju kultura može utvrditi samo na osnovu originalnog importa ili sigurnih imitacija stranih originala, pri čemu treba voditi još posebno računa o stratigrafiji. No odličn a m etodska obrada dolazi do izražaja ne sam o u đosleđnom sprovodjen ju ovako postavljenih principa, već i u sm išljen oj kom poziciji sam og dela, m ajstorskom povezivanju fak a ta i iznalaženju glavnih i za hro- nologiju bitnih činjenica. A utor je u svojoj knjizi pošao jednim zaista pravilnim putem : od sigurnog i pozn atog k a m anje sigurnom i nepoznatom. On se naim e u prvom redu oslan ja na istoriske podatke iz zem alja starog Orienta, E g ip ta i M esopotam ije, čim e, v ra čaju ći se ad fontes u onom sm islu u kome je to u preistoriskoj arh eologiji stvarno moguće, stv a ra solidnu bazu za d alje u tvrd jivan je važnih kronoloških fakata. Poglavlja o Egiptu i Mesopotamiji (str. 5—14), zapravo samo daju sliku o najnovijem stavu nauke prema problemima kronologije ovih zemalja. Tako vidimo da danas otpada ne samo visoka. Borchardt-ova, već in niska Me- yer-ova kronologija, kako je to pokazao H. Stock. Tako početak vlade I di­ nastije pada u vreme oko 2900 godina pre n. e. Nove studije mesopotamskih izvora pokazuju s druge strane da približno u isto vreme pada i vladavina prve dinastije iz Uruka. Ovaj sinhronizam potvrdjuju s druge strane i arheološka fakta, pošto je dobro poznata činjenica o vezi Djenidet Nasr kulture koja odgovara periodu I dinastije Uruka i Negade II i kulture I egipatske dinastije. Pošto je na taj način nadjena baza za utvrdjivanje pouzdanih datuma u hronologiji, Milojčić se osvrnuo na oblast koja je blagodareći svome geografskom položaju pretstavljala teritoriju gde su se dodirivali politički,, ekonomski i kulturni uticaji Egipta, Mesopotamije i Male Azije, teritoriju koja prctstavlja most izmedju ovih zemalja: Siriju i Palestinu (str. 14—21). Dodirujući i interesantne podatke koj pružaju indicije, da se ovde može ustanoviti kontinuitet izmedju paleolita i neolita preko mezolitske faze, pisac prelazi na najranije pojave neolita ovih krajeva, nalaze iz Ras Sliamra Y i faze A u dolini Amk, koji se odlikuju monohromnom i grubom keramikom sa ornamentikom sličnom starčevačkoj. i one iz Jericho IX, gde se pored pomenutih vrsta materijala pojavljuje i slikana keramika. Naročito su važni nalazi iz doline Amk, čiji se materijal s jedne strane vezuje za Ras Sliamra i mesopotamske kulture sa slikanom karemikom, a s druge strane za nalaze iz Mersin-a u Kilikiji, počev od sinhronizma Mersin XVII — Amk B. Pri tome Amk G odgovara periodu Djenidet Nasr, čiji se elementi nalaze u Mersin XIII—XII. Kako se Mersin XII može sasvim pouzdano vezati za pojave na zapadu Male Azije, đobijena je time i so­ lidna baza za proučavanje hronologije ove oblasti na koju autor prelazi u sledečem poglavlju (str. 22— 52). Ovde velika zasluga pripada Milojčiću u tome što je uspeo da bolje osvetli kronološki razvoj predtrojanske kulture u Maloj Aziji, što mu je pošlo za rukom na osnovu tipološkog izdvajanja pojedinih grupa nalaza u Tigani-u. koje se na pojedinim nalazištima nalaze i ođvodjeno u zatvo­ renim nalazima, i kronološkog reda Kum Tepe I a (Tigani I—II) — Kum Tepe lb (Tigani III) — Kum Tepe II (Troja I). Nesumnjiva veza Tigani II — Mersin XII pruža osnove za absolutno kronološko datiranje, pošto se u Mersin XIII—XII. kako je već istaknuto, nalazi i Djenidet Nasr keramika, čime je za Tigani II doliijen datum oko 2900—2800 godina pre n. e. Za utvrdjivanje hronologije Troje Milojčić se poslužio povezivanjem u tri pravca: ka unutrašnjosti Male Azije (Alishar Hiiyük. Àlaca, gde je u gro­ bovima koji odgovaraju blagu Troje IT nadjena i kama kakve su poznate iz kraljevskih grobova u Uru), što pruža datum oko 2500—2250 za uništenje Troje T T , ka Kritu. gde nalazi daju naslutiti da je faza Tigani III doživela period prelaza EM I— EM II. koji se daje kronološki dosta tačno fiksirati, i ka Grčkoj na osnovu ranoheladskih nalaza u Troji, od kasnih slojeva Troje I. Pošto je na ovaj način ustanovio jedan lanac srazmerno pouzdanih datuma od Mesopotamije preko Male Azije do ruba Balkanskog Polu- ostrva, Milojčić se trudi da ovu poslednji! teritoriju poveže takvim lancem i sa Egiptom, posredstvom Krita (str. 32—37). Ovde je naročito važno sto­ je autoru pošlo za rukom da pokaže potrebu snižavanja proizvoljnih datuma Evans-a i Pentleburv-a za kritski neolit, što je, kako smo već na drugom mestu podvukli od vanrednog značaja za razumevanje početaka vinčanske grupe.1 Ovo snižavanje hronologije izvršeno je sasvim ubeđ- ljivo na osnovu nesumljivog uticaja koji su na kasno neolitske kamene vaze Krita imali kameni sudovi iz vremena Chasechenuii-a i I T T dinastije, što za ovaj period pruža kao terminus post quem datum oko 2700 godina pre n. e. Datiranje ranominojskog perioda II utvrdjuju nalazi kamenih sudova nastalih pod uticajem onih iz TV — Y dinastije u grobovima u Mochlos-u, u vezi sa čim Milojčić početak faze EM II stavlja oko 2600 go­ dina pre n. e. Napominjem da sam na drugom mestu, u vezi sa mojim datiranjem početaka Vince i Troje I oko 2600 pre n. e. predložio za početak ranoheladskog perioda i ranominojskog II. datum oko 2550 godina pre n. e„ 1 M . Garašanin, Hronologija vinčanske grupe (1951), 156 i d. u toliko pre što 2700 pretstavlja terminus post quem za kasni neolit Krita, a izmedju ove faze i ranominojske II treba još interpolirati subneolitsku fazu i ranominojski period I. Datiranje ranominojske faze III utvrdjuje činjenica da se na Kritu od kraja ranominojskog 1 1 do srednjeminojskog I nalaze dugmasti pečati (Knopfsiegel), koji se u Egiptu nalaze u periodu V— XI dinastije što za EM. III daje terminus post quem 2560 godine pre n. e. Kronologija srednjeminojske faze obezbedjena je od ranije poznatim ve­ zama MM. II a— b sa nalazima XI—XII dinastije, koje potvrdjuju i nalazi van Egipta i Krita, kao u grobovima iz Ras Šhamra. Naredno poglavlje (str. 57— 45) posvećeno je Grčkoj.Ovde se Milojčić najpre zadržava na relativnoj kronologiji, izdvajajući pre obeju faza Sesklo grupe (Tsani Magula I — solid style, Tsani Muglila II — linear style) i jednu presesklo fazu. vrlo srodnu sa najstarijim pojavama star- čevačke grupe, a čije postojanje dokazuje samostalno pojavljivanje mate­ rijala ove vrste na nekim nalazištima (Argissa). Inače se autor naročito trudi da dokaže da posle Sesklo faze kulturne grupe Grčke idu sledečim redom: Dimini-Larisa-ranoheladska kultura. Osnov za ovaj zaključak pruža mu u suštini ispravno mišljenje da mešani slojevi na pojedinim nalazištima sa više slojeva ne moraju značiti istovremenost dveju kultura, a da se u zatvorenim nalazima pojedine ove kulturne grupe nalaze uglavnom izdvojeno. Za apsolutnu kronologiju pružaju mu osnove nalazi minijske keramike sa Kamares materijalom u Filakopi i Egini. kao i nalazi ranokeladskog materijala na ovom poslednjem nalazištu, zajedno sa kikladskim importom Siros-grupe, koji se na Kritu javlja u fazi EM. II. što pruža paralelu EM. II — ranokeladska kultura. Autor takodje podvlači da ova visoka kronologija isključuje mogućnost Dimini migracije iz kom­ pleksa Kukuteni, što sam. na drugom mestu detaljno razradio.2 Sa preistoriskom Grčkom stoji u tesnoj vezi i neolit i rano bronzano doba Makedonije, čiju kronologiju Milojčić u vezi sa tim obradjuje (str. 44— 49). Osnovu za kronologiju pruža mu ovdje paralela ranokeladske kulture sa ranim bronzanim dobom Makedonije, koja je svakako nesum­ njiva. dok mu terminus ad quem za kraj ranog bronzanog doba pružaju nalazi minijske keramike pri kraju ranog i u srednjem bronzanom dobu. i oni ranokeladske faze III i Kritsani VI. Na zanimljivo gledište autora da se izmedju Servia faze i tzv. late neolitkic Makedonije koji u potpu­ nosti odgovara Larisi i Vinci, umeće u celoj Makedoniji jedna srednje neolitska faza koju autor pokušava da dokumentuje stratigrafijom nalaza u Akropotamo na donjoj Struini. gde sloj slikane keramike sa spiralom sleduje onom sa slikanom keramikom bez spirale. Pošto je na taj način utvrdio kronologiju oblasti bliže vezanik za Egeju, prelazi autor na unutrašnjost Balkanskog Poluostrva. U prvom redu je obradjena Bugarska-južna Trakija (str. 49— 59). Milojčić je ovde dao odličan sažet pregled stratigrafije nalazišta Veselinovo. Junačite i Sveti Kirilovo. uključujući kod ovog poslednjeg nalazišta i rezultate iskopavanja K. Bittel-a. Ü suštini slaže se Milojčićeva relativna kronologija potpuno sa mojim zaključcima koje sam o tom pitanju izneo na drugom mestu.* * 5 Za apsolutnu kronologiju autor se oslanja na nalaze minijske keramike na Velikoj Humskoj Čuki gde se. kao u Junačite III. nalaze i sudovi sa šiljatim dnom. i na tesnu vezu ovili nalazišta sa ranim bronzanim dobom Makedonije i ranoheladskim kompleksom. Na vrednost podataka koje pružaju nalazi sa Humske Čuke vratićemo se u kasnijem izlaganju. I pri obradi rumunskog materijala (Boian, Gumelnica. Saleuca, Kuku­ teni), slažu se Milojčićevi zaključci u potpunosti sa mojima, som utoliko ■ Isti. Ka problemu Dimini migracije. Glasnik Zemaljskog muzeja VII (1952). 27 i d. 5 M . Garašanin. Sveti Kirilovo-Bubanj, Starinar II (1951). 15 i d. što on, po mom mišljenju, početke Kukuteni kompleksa datira previsoko, 0 čemu sam ponovljeno izneo dovoljno argumenata na drugim mestima.4 Materijal iz Srbije obradjen je posebno u poglavlju Moravsko-Vardar- ska dolina (str. 65—70) i severna Srbija i Banat (str. 70—81). Za Moravsko- Vardarsku dolinu osnovu proučavanja pružaju piscu nalazi iz Pavlovaca (nepublikovana iskopavanja A. Oršića-Slavetića), Bubnja, Gradca i Ploč­ nika. Autor pravilno ocenjuje celokupnu relativnu hronologiju ovih grupa, pa i nalazišta. Naročito su odlično ocenjeni počeci Gradca u odnosu na vinčanski kompleks, u čemu sam potpuno saglasan sa Milojčićem. O pi­ tanju Pločnika i završetka života na Gradcu, biće govora u daljem iz­ laganju. Obradjujući materijal iz Starčeva deli ga autor u četiri hronološki izdvojene faze. dok kod obrade Vince zadržava podelu na stupnjeve A—E koju je dao F. Holste. Na drugom mestu naveo sam razloge zbog kojih ovu podelu, iako je ona u osnovi potpuno tačna, smatram podesnije da zamenim podelom sa drugim nazivima i to: vinčansko-tordoška faza (I—II) 1 vinčansko-pločnička faza (I—II). Za apsolutnu hronologiju Milojčiću pružaju značajne podatke import i uticaji ranog bronzanog doba juga u vinčanskom kompleksu za koje on ističe da počinju od njegove faze B2. Ovakvi elementi nalaze se zapravo i u samoj Vinči već u njegovoj fazi Bi, t. j. od početka vinčansko-tordoške faze II. Time i datum oko 2600 godina pre n. e. za početak vinčansko-tordoške faze I postaje verovatniji od višeg datuma koji predlaže Milojčić, pogotovo uzme li se u obzir moj predlog za snižavanje početaka EM. II. (oko 2550), što povlači za sobom i isti datum za početak ranoheladske kulture.5 6 Srem i Slavoniju tretirao je Milojčić kao zaseban kompleks (str. 82 do 90). I ovde su najstarije pojave starčevačke kulture, iako su strati- grafski podaci iz Sarvaša prilično nesigurni, kojoj sleduje kulturni kom­ pleks koji Milojčić s puno prava usko vezuje za Vincu i Lengyel, iako u njemu postoje i izvesne odlike koje ga unekoliko izdvajaju i povezuju sa Butmirom (u novije vreme i sa Milojčiću još nepoznatom Bilom). Za hronologiju značajni su nalazi kalupa za metalne kame u badenskom sloju Sarvaša, u kojima su radjeni predmeti kakvi su poznati iz ostave u Po- lyochni i pripadaju kraju ranog bronzanog doba u Egeji, kao i nalazi ljubljanske keramike u gornjim slojevima Vučedola, što omogoćuje i po­ vezivanje sa kompleksom zvonastih pehara koji su sa Ljubljanskog Barja dobro poznati. Zaključci do kojih je došao Milojčić tretirajući probleme madjarskog neolita potpuno se poklapaju so mojim rezultatima u tome pogledu.0 Oni se tiču neopravdanosti genetskog reda Biikk-potiske kulture koji je postavio Tompa. kao i neizdvajanja lengyelskog kompleksa od potiske kulture, i povezivanja Lengvela sa nizom drugih kulturnih grupa (slikana moravska keramika. Aichbiild. Jordansmühl). U daljim poglavljima: Moravska i Češka (str. 95— 97), srednja Nemačka (str. 97—99), severozapadna Evropa (str. 100—105), ograničio se Milojčić na sumarne preglede u kojima iznosi samo veći broj pouzdanijih nalaza zna­ čajnih za hronologiju. Ovde ćemo dati samo glavne hronološke redove koje autor tom prilikom utvrdjuje. U Moravskoj (slično tome i u Češkoj): trakasta grnčarija — Szelisz-ka grupa (starija keramika sa ubodima — Stich- bandkeramik) — starija slikana moravska keramika (mladja kermika sa ubodima) — mladja slikana moravska i Jordansmühl (starija kultura lev- kastih pehara — Trichterbechcr) — srednja faza levkastih pehara (starija badenska grupa) — mladja faza levkaste keramike i mladja badenska 4 Isti, Kronologija. 128 i d.; Glasnik Zem. muzeja, loc. cit„ 34 i d. 5 Isti. Zur Frage des Beginns der Vinča-Kultur, Archaeologia Jugo­ slav ia I (u štampi), gde je razradjena i podela vinčanskih faza. 6 Isti, Die Theisskultur im jugoslawischen Banat. 33; Bericht der Rö­ misch-germanischen Kommission (1943—1950), 125 i d.. Hronologija. 116 i d. grupa (vrvčasta keramika — Schnurkeramik). Slični su odnosi i u sred­ njoj Nemačkoj gdje treba dodati još i zapažanje da rössen-ska kultura odgovara miinchhofen-skoj odnosno jordainsmiihl-skoj grupi, dok se vrv­ časta keramika nalazi tek u vremenu Walternienburg II, što odgovara badenskoj grupi. U severozapadnoj Nemačkoj takodje se vrvčasta kera­ mika nalazi na kraju kronološkog razvoja neolita. U završnom poglavlju (str. 106—111), izvodi Milojčić zaključke koji proizlaze iz celokupnog ranijeg izlaganja. No, ovi zaključci ne tiču se kronologije u užem smislu: naprotiv, Milojčić je sa puno prava svoje rezultate u pogledu kronologije upotrebio samo kao bazu za izvodjenje zaključaka o kulturnim odnosima i problematici porekla neolitskog doba. Ovi su zaključci potpuno ispravni: autor ističe da se poreklo čitavog niza kulturnih grupa Balkana koje delom prelaze i u srednju Evropu (Starčevo, Vinca, Lengvel, Jordansmiihl. Bubanj, Baden i t. d.) ima tražiti u utica- jima sa juga i jugoistoka, pri čemu mora ostati otvoreno pitanje u kojoj se meri ovde uvek može govoriti o migracijama, ili je nekad samo u pi­ tanju prenošenje uticaja. Sa ovim kulturnim talasima stoji svakako u vezi i širenje metala u Evropi. Ovo gledište Milojčića izgleda danas, posle interesantnih rezultata Cl. F. A. Schaeffer-a, još verovatnije, pri čemu moram ponoviti da se postavlja pitanje u kojoj se meri može kod me­ talnih nalaza govoriti o importovanim predmetima, ili se radi o impulsu koji su sa sobom doneli oni koji su u Evropi tražili nova ležišta rude.7 Na vezu sa jugom ukazuje i kult boginje majke. Osvrćući se na problem Indoevropljana Milojčić je istakao nemogućnost vezivanja vrv.časte ke­ ramike za indoevropsku ekspanziju, sa kojom se ne mogu vezati ni ka­ mene bojne sekire koje se u Prednjoj Aziji pojavljuju mnogo ranije no na severu, ni kuća tipa megarona. Tako se, kao kuća od karata, defini­ tivno srušila čitava veštački iskonstruisana tvorevina nordiske teorije, kojoj je Milojčić svojom kronologijom zadao jedan od najtežih udaraca. Analizirajući dalje problem Indoevropljana autor sa puno prava konstatuje da bi se arheološki moglo zaključiti da se već u rano bronzano doba nalaze na Balkanskom Poluostrvu Indoevropljani. No, koliko je god odlučno, sa neumitnom, rekao bih matematskom logikom, autor doprineo rušenju nordijske teorije, isto toliko je on, sa punim pravom obazriv u đonašanju suda o indoevropskom problemu. Milojčić je pravilno ocenio da nam za rešenje ovoga komplikovanog problema još uvek nedostaje potreban ma­ terijal. S toga je i njegov zaključak da ćemo u tome pitanju moći govoriti tek onda kada nam postanu potpuno jasni etnički i kulturni odnosi pre- istoriskog doba pravilan, isto onako kako je bila pravilna i celokupna metoda i postavka njegovog dela. Mnogobrojne i pregledne kronološke tabele olakšavaju praćenje piščevog izlaganja o kronološkim odnosima u pojedinim kulturnim gru­ pama. Delo je popraćeno tablama na kojima su prikazani objekti koji pružaju čitaocu uvid u glavne odlike kulturnih grupa koje su u knjizi obradjene. Tpak. treba istaći da je ovde izbor možda mogao biti nešto potpuniji. Tako bi bilo veoma korisno da je jednom tablom prikazan i tipični materijal iz Sirije i Palestine koji je od tolike važnosti za pravilno razumevanje veza Male Azije sa drugim oblastima bliskog Tstoka. Potpuno je jasno da je Milojčić, obradjujući onako ogroman i dispa­ ratan materijal sa jednog širokog područja, kakav nalazimo proučen u njegovoj knjizi, morao da ostavi po strani mnoge detalje i nerešena pi­ tanja. Idući za stvaranjem jasne celine, za opredelenjem osnovnih crta jednog razvoja čijeg se proučavanja u tome obimu i toliko detaljno niko pre njega nije latio, autor je obradu morao izvršiti, da se tako izrazim, u izvesnom smislu stilizovano, tražeći prvenstveno ono što je tipično bitno, glavno. Da se u jednoj ovako stvorenoj slici mogu učiniti izvesni retuši, 7 Cl. F. A. Schaeffer. Ugaritiea II (1949), 49 i d. samo je po sebi pojmljivo: mnoga pitanja koja je pisac skicirao, moraju tek sada da se detaljnije prouče i razrade. Pisac se nije mogao upustiti u čitav niz problema koji, izgleda mi, u današnjem stanju nauke moraju ostati otvoreni. Isto tako bilo mu je nemoguće, da se upusti u izvesne druge probleme, kao pitanja retenzionih i retardirajućih pojava u materijalnoj kulturi izvesnili područja. Nesumnjivo da to za njega nije bitno. No s ob­ zirom na činjenicu da ovakva pitanja mogu i moraju biti od značaja za rešavanja arheoloških problema užih područja, da oni pretstavljaju i jedan od važnih zadataka regionalnih arheloških proučavanja želeo bih da ovom prilikom ukažem makar na neka od njih koja su ili vezana direktno za tie Balkanskog Poluostrva ili pak za pojave materijalne kulture udaljenijih oblasti koje direktno ili indirektno stoje u vezi sa Balkanom. Medju otvorenim pitanjima koja se postavljaju u vezi sa Milojčićevom knjigom istakao bih sledeča: 1 . Probleme najstarijeg neolita u oblasti Sirije i Palestine. Jasno je da ova pitanja za dugo neće moći dobiti ni približno definitivan lik s ob­ zirom na još uvek neznatnu ispitanost pomenutih teritorija i. s druge strane, na razvoj arheoloških istraživanja u ovim krajevima koja svakim danom donose sa sobom nove momente. Kao posebno važna pitanja istakao bih ovde sledeča: a) Problem najstarijih neolitskih slojeva u Mersinu, pošto, prema najnovijim rezultatima na ovom nalazištu računamo danas sa punim XXYI slojeva.8 * dok je Milojčić operisao samo sa XVII slojeva i dva ranija sloja A i B. b) Pitanje odnosa izmedju Jericho IX. Ras Shamra V i Amk A. Mi­ lojčić je i sam u vezi sa pojavom slikane keramike postavio pitanje da li se možda u Jericho IX ne radi o jednom dužem zadržavanju ranijih oblika u jednoj kasnijoj fazi, gde se oni spajaju sa poznijim elementima. No, u vezi sa ovim, valja postaviti i pitanje Ras Shamra. Ako Ras Shamra V tipološki odgovara Amk A, što izgleda bezuslovno tačno. vremensku para­ lelu Amk C, Ras Shamra IVb potvrđjuje pojava Samarra elemenata u oba kompleksa. Samarra elementi javljaju se i krajem faze Amk B (str. 18). No u svakom slučaju značilo bi da onda ovde moramo računati sa jednim prekidom u životu u Ras Shamra, sa kojim koliko mi je poznato ne računa istraživač toga nalazišta.8 Ili je, takodje, moguće da Ras Shamra V. zadrža­ vajući tipološke odlike ranijeg vremena, hronološki već pripada kasnijoj fazi, pri čemu bi ovaj sloj mogao brez prekida da prelazi u fazu Ras Shamra IV b. Ovo pitanje izgleda da zasada mora ostati bez odgovora. 2. Pitanje jednog kompleksa srednjeg neolitskog doba sa slikanom spiralnom dekoracijom u Makedoniji, koji je pretpostavio Milojčić, takodje bih ostavio otvoreno. U vezi sa ovim pitanjem ukazao bih na sledeče činjenice: a) Izgleda mi nepouzdano uopštavanje prilika na celoj makedonskoj teritoriji, koja u preistorisko doba nije morala činiti jednu nesumnjivu kulturnu celinu. Svakako je moglo biti i veće razlike izmedju centralne i istočne Makedonije, široko otvorene prema Egeji. bliske maloaziskom kompleksu, postavljene u samom pravcu vardarskog puta, preko koje je neminovno morao prelaziti svaki utieaj u pravcu jug—sever, i zapadne i južne Makedonije, planinske, van prometa, van glavnog puta. vezane za centralnu kulturnu oblast sporednim rečnim dolinama (Haliakmon, Crna). Na postojanje razlika u razvoju ovih oblasti, ako i za kasnije vreme, ukazao je i W. A. Heurtley.1 0 8 K. Bittei, Zur Chronologie der anatolischen Frühkulturen, Reinecke Festschrift (1950), 25. 8 Cl. F. A. Schaeffer. Ugaritica I (1959). 5 i d. 1 0 Prehistoric Macedonia (1939) 85 i d., 89. b) Iz zapadne Makedonije nisu mi dosada poznati stratificirani nalazi koji bi potvrdjivali Milojčićevu hipotezu. c) Izvesne indicije, na koje ćemo se kasnije vratiti u vezi sa proble­ mima retencionih pojava, kao da potvrđjuju izvestan poseban razvoj u zabačenim oblastima zapadne Makedonije. 3. Milojčićeva podela starčevačke grupe u 4 faze1 1 je tipološki oprav­ dana, zasnovana i na oskudnim podacima iz literature i na izvesnim za­ pažanjima sa pojedinih nalazišta. Ipak, ona se u izvesnom smislu mora revidirati, bez obzira na to što za definitivno rešenje toga problema treba sačekati i potpunu obradu materiala iz samog Starčeva koja je još uvek u toku. Ovde treba primetiti sledeče: a) Milojčić je, izgleda mi, otišao predaleko u povezivanju izvesnih odredjenih pojava, detalja u tehnici i oblicima, za odredjene faze onog razvoja koji u Starčevu pretpostavlja. Ako je nesumnjivo sigurno da su izvesne pojave kao žrtvenici ili reljefne pretstave specijalno vezane za Kereš grupu (Starčevo IV). da će slikana dekoracija bez spirale primarno biti svakako starija od one sa spiralnom dekoracijom i dr., nejasno je na primer po čemu autor pojavu bradavičaste drške vezuje tek za fazu II,1 1 1 2 ili izvesne tehnike pripisuje isključivo odredjenim fazama. b) Treba voditi računa o tome da su kod nas sistematski koliko toliko ispitana samo nekoliko nalazišta sa starčevačkim materijalom, koji je medjutim publikovan svuda sasvim nepotpuno. O nalazištima na kojima nije vršeno iskopavanje nemoguće je samo prema površinskim nalazima doneti definitivan sud i pripisati ih odredjenoj fazi. c) Kod današnje nedovoljne ispitanosti starčevačke grupe i njenog poznavanja iz niza slučajnih nalaza, trebalo bi uzeti u obzir i regionalnu, ne samo kronološku razliku. Nesumnjivo je na primer da većina nalazišta iz Banata kao i ona u Madjarskoj, pripadaju najkasnijoj fazi. No možda bi iskopavanja na ovim nalazištima mogla pružiti i iznenadjenja. A takva iskopavanja nisu vršena. Izgleda mi na primer još uvek nedovoljno jasno da li se uvek u ovim oblastima nedostatak slikane keramike ima tumačiti pripadnošću jednoj kasnoj fazi starčevačke grupe, ili bi se tu moglo raditi i o regionalno uslovljenoj pojavi. Ne bi bilo isključeno da nova iskopa­ vanja bitno prošire naša znanja u tome pitanju. 4. Mislim da treba ostaviti još otvorena i izvesna pitanja u vezi sa kompleksom Srema i Slavonije. Ovde je Milojčić svakako sasvim pravilno ocenio kulturu Bapske kada ju je vrlo usko povezao za Vincu i Lengyel, koji su i sami nteđjusobno veoma srodni. Autor je pri tome istakao izvesne specifične elemente koji Bapsku i njen kulturni kompleks izdvajaju od Vince. Takvi su oblici pehara na nozi i piriformni sudovi, kao i gruba, t. zv. Muscheltonkeramik. Veću starost ovog poslednjeg kompleksa sva­ kako potvrđjuju nalazi iz Sarvaša. No ne izgleda mi sigurno da se dvama gore pomenutim oblicima sudova može pripisati onako velika starost kako to želi Milojčić. Protiv toga izgleda mi da govore sledeče činjenice: a) Ako je naselje u Bapskoj živelo vrlo dugo, tako da vremenski od­ govara celokupnoj vinčanskoj kulturi, morala bi se ovde očekivati i iz­ vesna evolucija u keramičkim oblicima. Setimo se samo da u vinčanskoj kulturi oblik bikonične zdele koji je u osnovi uvek isti, vremenom đoživ- Ijuje takvu evoluciju, da se menja čak i u toku jedne iste faze vinčanske kulture. U Bapskoj izgleda da to ne bi bio slučaj sa pomenutim oblicima, jer se Milojčić i za raniju i za stariju fazu, kao na ilustraciju svoga iz­ 1 1 Detaljno obradjeno u Koros-Starčevo-Vinča, Reinecke Festschrift (1950), 108 i d. 1 2 Ibid., 110. laganja, poziva na iste predmete (str. 86—87, T. 38, 1, 2, 5, 6). Već ova pojava izgleda malo verovatna. b) Iz izlaganja R. R. Scbmidt-a o Bapskoj1 3 ne dobija se onakva slika kakvu nam o tome pitanju iznosi Milojčić. O peharima na nozi Schmidt doslovno kaže (op.cit., 121): »Sie haben einen niedrigen, die aus den oberen Lagen auch einen hohen durchbrochenen Fuss«, a o piriformnom sudu: Als Leitform der späten Bandkeramik erscheint die... knaufförmige Butmirvase«. Ovo bi govorilo u prilog kasnijeg datiranja ovih pojava u okviru kulture Bapske. c) U svojoj Hronologiji vinčanske grupe datirao sam nalaze koji nas ovde interesuju u period vinčansko-pločničke faze, navodeći u vezi sa tim i svoje argumente.1 4 Ovakvu hronologiju danas još jednom potvrdjuju nalazi iz Neba. Ako i dopustimo da se u Bapskoj može računati sa iz- vesnim vremenskim prioritetom u odnosu na pojave butmirskog kompleksa, ipak je to još uvek nedovoljno za izvodjenje zaključaka o njihovoj pre­ visokoj hronologiji. Otuda ostajem sklon da i dalje po tome pitanju za­ držim svoje ranije izraženo mišljenje. Da ovde nisam potpuno afirmativan jedini je razlog u tome što Schmidt u svome izlaganju često nije dovoljno precizan i siguran, a Milojčić, kao učesnik iskopavanja u Bapskoj možda iz autopsije poznaje izvesne činjenice koje kod Schmiđt-a nisu sasvim precizno prikazane. Nameravam da se u kratkim potezima osvrnem i na pitanje retardi- ranja i retencionih pojava u materijalnoj kulturi izvesnih oblasti. Pri tome' ponovo podvlačim da ovim izlaganjem želim da u prvom redu dam pot- streka za sistematska ispitivanja u tome pravcu. Zaključci koje izvodim ostaju u današnjem stanju nauke bar jednim delom spekulativni i ne mogu se shvatiti ni kao definitivni predlog za rešen je pojedinih pitanja. Sa reten- cionim pojavama mogli bismo računati u sledečim slučajevima: 1 . U izvesnim krajevima obuhvaćenim kompleksom Tigani kulture. U tome smislu ukazuje sledeće: a) Sam Milojčić podvukao je da se verovatno ima računati da je Tigani grupa doživela period prelaza u ranominojsku fazu. Bez obzira na moj predlog izvesnog apsolutno kronološkog snižavanja ranominojske faze II. pouzdana vremenska paralela EM T I — početak ranohelađske faze — kraj Troje I. nameću u tom slučaju zaključak o izvesnoj vremenskoj paraleli Tigani-Troja I. b) Milojčić je podvukao (str. 24) da je u Herajonu I. koji odgovara Troji II nadjeno i materijala tipa Tigani. što se po njemu može objasniti ili zaostacima jedne ranije kulture ili poremećajima u sloju. Ako bi bilo tačno ono prvo došli bismo opet do zaključka o izvesnom dužem vre­ menskom održavanju Tigani kompleksa, makar u pojedinim krajevima. 2. U kompleksu Dimini-Larisa-ranoheladska kultura. Gledište V. Miloj - čića u tome pogledu razlikuje se od stava mnogih istaknutih preistoričara. Na drugim mestima naveo sam i svoje razloge zbog kojih smatram da se izvestan, makar i regionalno uslovljeni paralelizam pomenutih kompleksa mora uzeti u obzir.1 5 U ovom pogledu učinio bih sledeće primedbe i dopune: a) Argumentisanje sa mešovitim slojevima ne može se stvarno smatrati sasvim sigurnim, kako je to podvukao i Milojčić. Ovde bi bile potrebne revizije na osnovu potpuno moderno vodjenih iskopavanja. Medjutim mi ipak slučaj Canglija gđe se keramika tipa Gla 2 i Gla3 javlja u slojevima IV 1 3 Die Burg Vučedol (1945), 121 i d. 1 4 M . Garašanin, Hronologija, 92 i d. 1 5 Ibid., 156. Up. moju kritiku rada F. Schacliermayr-a, Die orien- ialisch-mittelmeerisehen Grundlagen der europäischen Chronologie, Acta Arehaeologica (Ljubljana), II, 2 (1951), 243 i d. do VII izgleda od značaja. I sam Milojčić ne može za njega naći potpuno sigurno objašnjenje: dok u svojoj Chronologie smatra da se ovde radi o importu iz oblasti u kojima cveta kultura ovoga tipa (»donauländisch«) (str. 42 i nap. 53), dotle kasnije ističe mogućnost da se radi o poremećajima u sloju.1 0 b) U vezi sa mojim novim datiranjem početaka vinčanske grupe u odnosu na Troju I (Troja I = početak vinčansko-tordoške faze), otpada mo­ gućnost posrednog dokazivanja izvesne istovremenosti Dimini-ranolieladsko doba. No, pri tome ostaje u važnosti izvesni vremenski paralel za rane vinčansko-tordoške faze i Diminija, pošto se sud Dimini tipa javlja u Vinci (krajem perioda Vinca — Tordoš I — posle čega nastaju i jasni uticaji ranog bronzanog doba juga. Time opet indirektno dolazimo do zaključka o iz­ vrsnom vremenskom paralelizmu Dimini-Larisa. c) Argumenat koji navodi Milojčić da se u slojevima i jamama grčkih nalazišta nikada ne nalazi zajedno materijal tipa Dimini i ranoheladske faze (str. 39, br. 3), ali da se prvi može pojedinačno naći zajedno sa kera­ mikom tipa Larisa, takodje ukazuje na izvesne, možda i lokalno uslovljene retencione pojave. d) Možda na izvestan duži život tesalske Rachmani kulture u izvesnim delovima Tesalije ukazuje i materijal iz Crnobuki, ukoliko bi se ovde sigurno imalo računati sa jednim kasnoneolitskim slojem mladjim od makedonskog late neolithic.1 6 1 7 Crusted ware iz Crnobuki tesno se vezuje s jedne strane za onu iz Bubnja a s druge za keramiku Rachmani faze u Tesaliji. Izmedju ove i relativno mladog nalazišta u Bubnju postoje i druge pojave koje kao da ukazuju na vezu, možda čak i import.1 8 Uzimajući u obzir kao stalnu činjenicu izvestan vremenski prioritet pojava na jugu nad onima na severu ipak bismo morali doći do zaključka o izvesnom snižavanju završnog datuma Rachmani kompleksa. 3. Zanimljiv je i slučaj sa slikanom keramikom iz Vince, koji bi uka­ zivao na izvesne retencione pojave u kompleksu slikane keramike severnog Balkana. Milojčić je sklon da pojave starčevačkih elemenata u slojevima Vince mladjim od 8 m dubine objasni poremećajima u sloju. No u vezi sa tim treba primetiti da je broj nalaza slikane keramike iznad sloja zemunica srazmerno prilično veliki.1 9 2 0 S druge strane iz sloja zemunica poznato je veoma malo slikane keramike koje bi verovatno bilo više da je materijal poremećajem slojeva dospeo u više nivoe.9 0 Otuda sam skloniji da ovde pretpostavim dodir sa izvesnim kompleksom retencionog karaktera, kakav je na jugu Olint a u Rumuniji kompleks slikane erdeljske keramike. Da li su vinčanski komadi poreklom iz ovoga ili možda nekog drugog još nedovoljno poznatog kompleksa zasada je teško odlučiti. Pored ovde učinjenih primedbi kojima je zapravo c ilj da ukažu na niz problema koji se u vezi sa preistorijom jugoistočne Evrope postavljaju, postoje izvesni manji detalji u kronologiji i argumentaciji V. Milojčića sa kojima se ne bih mogao složiti. Takvi su slučajevi: 1 . Slika koju kratko iznosi Milojčić o karakteru neolitskih nalazišta u N. R. Makedoniji nije u potpunosti tačna. Autor se morao često služiti po- 1 6 Gnomon 22 (1930), 18 i d. 1 7 M. Garašanin, Preistoriski nalazi iz Crnobuki kod Bitolja. Acta Archaeologica III, 2 (1952). 1 8 A. Oršić-Slavetić, Bubanj, Eine vorgeschichtliche Ansiedlung bei Niš, Mitteilungen der Prähistorischen Kommission der Akademie der Wissen­ schaften IV. 1—2 (1940), 32, Abb. 21. 1 9 M. M. Vasié, Preistoriska Vinca II (1936), 129 i d. i odgovarajuće slike. 2 0 Vasić publikuje svega jedan komad. ibid., sl. 275. đacima o materijalu koje su dali drugi pisci, ne nalazeći se u mogućnosti da materijal upozna iz autopsije. Tako se za Makedoniju (str. 65) autor uglavnom oslonio na Fewkesa. čiji su podaci dobrim delom netačni. U vezi sa tim treba primetiti: a) Netačno je da u Makedoniji postoje rano neolitski idoli. Predmeti na koje misli Milojčić zapravo su idoli Raelimani tipa iz Crnobuki, koje je Fewkes prikazao pogrešno, ne dajući njihove reprodukcije. b) Milojčić se poziva na pojavu crusted ware, ali ne navodi da je ova keramička vrsta znatno redja od tipične keramike tipa Gla 1 , koja zapravo primenjuje motive koje pominje Milojčić. I ovđe greška potiče od Fewkesa koji izgleda nije razlikovao postojeće vrste slikane keramike. c) Lokalitet Zemljanik kod Roštana koji pominje Milojčić, stvarno se zove Zmejanik. 2. Iako je Milojčić odlično ocenio početak naselja na Gradcu kod Zlo- kućana. ne bih se složio sa njegovim datiranjem završetka ovog naselja, kao i sa svim njegovim razmatranjima u pogledu vremenskog odnosa Gradca i Pločnika. U tome pogledu upućujem na svoju detaljnu obradu toga mate­ rijala na drugom mestu.2 1 5. 1 ocena Humske Cuke koju daje Milojčić, sledujući u tome dobijenim podacima nije potpuno tačna. Svakako je tačan podatak o debljini sloja koji navodi autor. No već je onda sumnjivo da se na 6.40 m kulturnog sloja nalazi jedan jedini kulturni horizonat. Inače, materijal je daleko od toga da bude onako jedinstven kako to misli Milojčić i da pripada uglavnom fazi Bubanj-IIum II. Na Humskoj Čuki obilno je zastupljen i materijal faze Bubanj-Hum I. Svakako da definitivno rešenje ovoga problema, po­ gotovu u vezi sa tim što na Humskoj Čuki nedostaje crusted ware Oršićevih stupnjeva II b—c, mogu da pruže samo nova iskopavanja, pošto dnevnik radova na ovom lokalitetu nije sačuvan. No, u vezi sa tim, nalazi minijske keramike sa Humske Čuke ne mogu imati onu vrednost koja bi im inače pripadala. Nalaz iz Vrtišta čini verovatnim da ona stoji u vezi sa bubanjsko- humskom fazom II. te takvo datiranje možemo danas ipak uslovno primiti, iako će i ovde odlučno rešenje doneti dalji radovi. 4. Kod kratke ocene zapođnobugarskog kompleksa slikane keramike (str. 55). potkrala se Milojčiću greška, pošto, kako vidimo iz dela Gaul-a (17). ovde i kod slikanja belom bojom postoje krivolinejni ornamenti, što je sva­ kako od interesa. Da su se u delu ovako velikih razmera javili i nekoliko lapsusa (na str. 60 u listi rumunskih nalazišta na kojima je ustanovljen kronološki odnos Boian A — Gumelnica, rimesto Tangaru spominje se Petru Rares), sasvim je razumljivo. Činjenica da autor obradjujući materijal iz Rumunije operiše sa pojmovima Gumelnica A—C (str. 60— 64). dok u završnoj kronološkoj tabeli upotrebljava naziv Gumelnica I—III. nije od bitne važnosti, iako kod nedovoljno upućenog može da stvori izvesnu konfuziju. Uzeto u celini i u detaljima delo V. Milojčića daleko prevazilazi značaj običnog priručnika u kome čitalac može naći osnovna obaveštenja o čitavom nizu problema i pojava. Svojom koncepcijom, obradom i zaključcima, ono pretstavlja osnovu za svaki ozbiljan dalji rad na polju preistoriske krono­ logije jednog velikog područja. U tome je delo. neophodno i nezamenljivo za svakoga preistoričara koji se trudi da izlazeći iz domena običnog publi- kovanja materijala, zahvati i pitanja šireg značaja koja treba da pruže potpuniju sliku o preistoriskom životu i kulturi oblasti koju ispituje. Ne­ ophodno i nezamenljivo ostaće ono svakako za dugi niz godina. Knjiga V. Milojčića pretstavlja datum u istoriji arheološke nauke u Evropi. M . V. Garašanin 2 1 M . Garašanin, Kronologija, 100 i d. (Gradac); 104 i d. (Pločnik).