RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Anno 14 Martius 1980 Fasc. 2 PROPRIETARli IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA UDK 616-073.75 + 615.849 + 616-006-07 /-08:621.039.8(05)(.97.1) Ractiol. lugosl. 1 1 YU ISSN 0485-893X dijagnosticki rendgen stativi UNDISTAT Univerzalni dijagnosticki ren_dgen stativ za sve rutinske preglede sa posebnim pog;dnostima za rukovanje. Motorno obaranje stola do -5° ispod horizontale. Gornja ploca nepokretna ili motorno pokretna do 40 cm u pravcu od podnožja prema vrhu. lsporucuje ·se kao stativ za 1 rendgen cevi ispod gornje ploce ili u »tele• izvodenju sa 2 rendgen cevi, kada je ispod gornje ploce ugradena katapult buki blenda, a druga rendgen cev se nalazi na pokretnom subu ili na plafonskom stativu. Uredaj za ciljano snimanje je potpuno automatizovan, ne· vezan za tavanicu , može se pomeriti u stranu da se dobije slobodna gornja ploca za snimanje odozgo. Mogucnost ugradnje merne komore za primenu automata za snimanje. Moguc­nost dogradnje pojacava_ca slike i TV lanca. .®. 1978 FABRIKA RENDGEN APARATA NIŠ-JUGOSLAVIJA RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 14 MARTIUS Fasc. 2 1980 Collegium redactorum: N. Allegretti, Zagreb -B. Bošnjakovic, Beograd -M. curcic, Beograd -M. Dedic, Novi Sad -A. Fajgelj, Sarajevo -S. Hernja, Ljubljana -D. lvanicevic, Zagreb -B. Karanfilski, Skopje -B. Kastelic, Ljubljana -K. Kostic, Beograd -B. Mark, Zagreb -N. Martincic, Zagreb -Z. Merkaš, Beograd -L. Milaš, Zagreb -J. Novak, Skopje -1. Obrez, Ljubljana ­ F. Petrovcic, Zagreb -S. Popovic, Za.9reb -B. Ravnihar, LLubljana -Z. Selif, Srem1,ka Kamenica -š. Spaventi, Zagreb -G. Sestakov, Skopje -M. Spoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana Redactor principalis: L. Tabor, Ljubljana Secretarius redactionis: J. Škrk, Ljubljana Redactores: T. Benulic, Ljubljana -S. Plesnicar, Ljubljana -P. Soklic, Ljubljana -B. Tavcar, Ljubljana UDK 616-073.75+615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05) (497.1) Radio!. lugosi. YU ISSN 0485-893X lzdavacki savet revije Radiologia lugoslavica: M. Antic, Beograd -Xh. Bajraktari, Priština -M. Dedic, Novi Sad -N. lvovic, Titograd ­ M. Kapidžic, Sarajevo -A. Keler, Niš -M. Kubovic, Zagreb -S. Ledic, Beograd ­ M. Lovrencic, Zagreb -M. Matejcic, Rijeka -Z. Merkaš, Beograd -P. Mil uti novic, Beograd -J. Novak, Skopje -P. Pavlovic, Rijeka -S. Plesnicar, Ljubljana -L. Popovic, Novi Sad ­ M. Porenta, Ljubljana -V. Stijovic, Titograd -l. Šimonovic, Zagreb -J. Škrk, Ljubljana ­ L. Tabor, Ljubljana -l. Tadžer, Skopje -B. Tavcar, Ljubljana -B. Varl, Ljubljana Sekretarica redakcije: Milica Harisch, Ljubljana lzdavanje casopisa u 1980. godini potpomogla je Raziskovalna skupnost Slovenije u svoje ime, i u ime istraživackih zajednica svih drugih republika i pokrajina u SFRJ. Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora: -Onkološki inštitut v Ljubljani -Inštitut za rentgenologijo v Ljubljani Pomoc reviji: -Klinika za nuklearno medicino, KC Ljubljana -Udruženje za nuklearnu medicinu SFRJ -Organizacioni odbor XVI. sastanka nuklearne medicine SFRJ, Rijeka -Klinicki bolnicki centar, Zagreb Narucnici reklama: -KRKA, Novo mesto RIJEKA PROJEKT,.Rijeka -CILAG-CHEMIE AG, Švica SCHERING AG, Berlin -LEK, Ljubljana EI, Niš -JUGOLINIJA, Rijeka SLOVENIJALES, Ljubljana -TEH-PROJEKT, Rijeka FOTOKEMIKA, Zagreb -SIEMENS, ERLANGEN Univerzalna decimalna klasifikacija: Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza v Ljubljani RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Casopis za rendgendijagnostiku, radioterapiju i onkologiju, nuklearnu medicinu, radiobiolo­ giju, radiofiziku i zaštitu od ionizantnog zracenja Glasilo Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Udruženja za nuklearnu medicinu Jugoslavije lzlazi cetiri puta godišnje Pretplata za ustanove 400 din, za pojedince 200 din · 1zdavaci: Uprava Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Izvršni odbor Udruženja za nuklearnu medicinu Jugoslavije Adresa redakcije: Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana Broj cekovnog racuna: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna: 50100-620-000-32000-10-5130/6 LB -Ljubljanska banka -Ljubljana Odgovorni urednik: prof. dr. L. Tabor, Ljubljana Reviju Radiologia lugoslavica indeksiraju i / ili abstrahiraju: Medico-lnformationdienste GmBH, revija »Physics in Medicine and Biology« i Biomedicina Slovenica Tiskala Tiskarna Slovenija, Ljubljana RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 14 Fasc. 2 1980 SADRŽAJ Rendgenska dijagnostika 1 ntervencijska (terapeutska) radiolpgija Obrez l., P. Soklic, E. Beretic-Kolar, E. Brencic 151-160 Osteoid -osteom hrbtenice Tabor L. 161-164 Cervikalna, torakalna, lumbalna te funkcionalna mijelografjja s metrizamid amipaque kontrastom Belancic l., M. Ferkovic 165-171 Uloga kompjuterizirane tomografije u dijagnostici upale gušterace Marinšek-Cicin-Šain V., M. Agbaba, š. Cicin-Šain, N. Kunštek, M. Katušic 173-183 Traumatske pseudociste pankreasa u djecjoj dobi Schuster E. 185-187 Algiografski nalaz stenoze bubrežne arterije kao moguci etiološki faktor nastanka jednostavne ciste Hebrang A., M. Hromadko · 189-192 Radiological characteristics of acute hematogenic osteomyelitis in children treated with antibiotics Schuster E., A. Votava, T. Pitamic 193.197 UDK 616-073. 75+615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radiol. lugosl. YU ISSN 0485-893X Radioterapija i onkologija Metastaze u kostima kod nepoznatog primarnog karcinoma Zwitter M., G. Klanjšcek, E. Majdic Naša iskustva u lecenju raka pluca Barjaktarovic M., Lj. Radosevic, N. Bošan, P. Brzakovic i M. Milenkovic Primerjava rezultatov zdravljenja enkrat in dvakrat obsevanih kožnih karcinomov Kuhelj J., S. Plesnicar, M. Habic lmplantation of lr 192 wires in breast tumor by means of two parallel perforated plates Benulic T., M. Zwitter Nuklearna medicina Kompjutorski postupak za izracunavanje protoka krvi kroz jetru Loncaric S., S. Popovic, D. lvancevic, l. Šimonovic Ug·otavljanje posledic akutnega virusnega hepatitisa B s scintigramom jeter in vranice in z vrednotenjem žolcnih kislin CG in SLCG v serumu Fazarinc F., G. Lešnicar, J. Lešnicar Utjecaj hemodinamike mobilnog bubrega na klirens 131 J hipurana iz krvi Kruhonja A., C. Margetic 99mTc DMSA akumulacija u procjeni separatne bubrežne funkcije Margetic C. Simultana primjena gama kamere i detektora u hemodinamskim ispitivanjima lvancevic D., S. Popovic, J. Šnajder Postupak za pripremanje 99mTc-Sn koloida, njegove hemijske i biološke osobine za scintigrafiju jetre Konstantinovska D., T. Maksin, J. Cvoric Odredivanje radiohemijske cistoce koloidnih 99mTc-radiofarmaceutika Maksin T., D. Konstantinovska, J. Cvoric, V. Jovanovic Radiobiologija Fotocitometricne vrednosti DNK malignih celic karcinoma vratu maternice pri razlicnih režimih obsevanja Fras A. P., M. Us-Krašovec, J. Šuštaršic, M. Logonder-Mlinšek Zašcita od zracenja 'fehnicke mere zaštite od jonizujucih zracenja u službi za radioizotopsku dijagnostiku neuropsihijatrijske klinike u Beogradu Ristic Dj., V. Lukic Varia Recenzije Saopštenje 199-203 205-208 209-212 213-215 217-­ 220 221-225 227-229 231-238 239-245 247-250 251-254 255-260 . 261-265 267-269 270 RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO Fasc. 2 14 TABLE OF CONTENTS Diagnostic radiology lnterventional (therapeutic) radiology Obrezi., P. Soklic, E. Beretic-Kolar, E. Brencic Osteoid-osteoma of the spine Tabor L. Cervical, thoracic, lumbal and functional myelography by the application of amipaque Belancic l., M. Ferkovic Possibilities of computed tomography in diagnostics of pancreatitis Marinšek-Cicin-Šain V., M. Agbaba, š. Cicin-Šain, N. Kunštek, M. Katušic Traumatics pseudocysts of the pancreas in childhood. Schuster E. Stenosis of renal artery -a possible etiologic cause far simple renal cyst Hebrang A., M. Hromadko Radiological characteristics of acute hematogenic osteomyelitis in children treated with antibiotics Schuster E., A. Votava, T. Pitamic MARTIUS 1980 151-160 161-164 165-171 173-183 185-187 189-192 193-197 UDK 616-073.75+615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) 1. Radiol. lugosl. YU ISSN 0485-893X Radiotherapy and oncology Bone metastazes from an occult primary turno·( Zwitter M., G. Klanjšcek, E. Majdic 199-.:.203 Our experience in the treatman of bronchogenic carcinoma patients during the period from 1974 to 1976 at the Institute of radiology in Belgrade Barjaktarovic M., Lj. Radoševic, N. Bošan, P. Brzakovic and M. Milenkovic 205-208 Comparison of treatment results of once and twice irradiated skin ;cancer Kuhelj J., S. Plesnicar, M. Habic lmplantation of lr 192 wires in breast tumor by means of two parallel 209-212 perforated plates Benulic T., M. Zwitter 213-215 Nuclear medicine Computer calculation of the liver blood flow Loncaric S., S. Popovic, D. lvancevic, l. Šimonovic 217-220 Sequelae of acute vi ral hepatitis B by means of liver and spleen scintigraphy and valuation of serum bile acid CG and SLCG Fazarinc F., G. Lešnicar, J. Lešnicar 221-225 The influence of postural changes in mobile kidney disease on the blood clearance of 131-I-hippuran Kruhonja K., Margetic C. 227-229 99mTc DMSA accumulation in differential kidney function testing Margetic C. 231-238 The gamma camera and single probe detectors operating simultaneously in haemodynamic studies lvancevic D., S. Popovic, J. Šnajder 239-245 Method for preparation 99mTc-Sn colloid for liver scintigraphy Konstantinovska D., T. Maksin, J. Cvoric 247-250 Determination of radiochemical purity of colloidal ••mTc radiopharmaceuti­cal Maksin T., D. Konstantinovska, J. Cvoric, V. Jovanovic 251-254 Radiobiology Photocytometric values of malignant cells of cervical carcinoma after radiotherapeutic treatment Fras A. P., M. Us-Kraševec, J. Šuštaršic, M. Logonder-Mlinšek 255-260 Radiation protection Technical measures of protection in the department of nuclear medicine of neuropsyhiatric clinic in Belgrade Ristic -0., V. Lukic 261-265 Varia Book rewievs 267-269 Repo rt 270 7 KLINICNI CENTER V LJUBLJANI, INŠTITUT ZA RENTGENOLOGIJO INTERVENCIJSKA (TERAPEUTSKA) RADIOLOGIJA 1 Obrez l., P. Soklic, E. Baretic -Kolar, E. Brencic Sadržaj: Autori iznose opci pregled i prikazuju neke metode.intervencijske radiologi­je -novoga podrucja, koje udružuje dijagnosticke i terapeutske postupke i bitno mijenja ulogu radiologa pri o bradi bolesnika: iz cistoga dijagnosticara postaje aktivni sudionik u procesu lijecenja. UDK 616-073.75+615.849.1 Deskriptori: radiologija -metode, radiografija Radio!. lugosl., 14; 151-160, 1980 Uvod -U zadnjem desetljecju bili smo svjedoci munjevitom razvoju novih radioloških tehnologija, kao što su kompjuterizirana tomo­grafija i dijagnostika sa ultrazvukom, koje vec spadaju medu uobicajne dijagnosticke postup­ke. Elektronski pojacivaci slike sa velikom mo­gucnošcu razlucivanja i znacajna dostignuca u angiografskoj tehnici omogucuju širi izbor i vecu preciznost dijagnostickih pretraga. Taj razvoj je u vezi sa kateterskom tehnologijom otvorio nove mogucnosti, da se dijagnosticki postupak poveže sa terapeutskim: nastalo je novo podrucje -intervencijska (ili terapeutska) radiologija. Opce ciljeve intervencijske radiologije opre­djelimo kao: utvrdivanje citološke ili histološke dijagnoze u vecini organa ljudskoga tijela, po­boljšanje rezultata lijecenja sa ljekovima, odgo­da kirurškog zahvata (privremen rezultat) ili cak kirurški zahvat uci niti nepotrebnim (trajni rezul­tat). Za postizanje tih ciljeva su brojni autori razvili metode kao što su perkutana aspiracijska biopsija, intravaskularna upotreba ljekova, za­tvaranje i dilatacije žila, uspostavljanje i preki­danje· žilnih anastomoza, perkutana drenaža i Rad je blo iznesen na sastanku radiologa Alpe-Adda u Grazu 7. oktobra 0978. _J organa i sistema te postavljanje i odstranjivanje stranih tijela iz srcano -žilnog i drugih sist.­ma. Svrha ovoga clanka je pregled nekih današ­njih mogucnosti klinicke upotrebe intervencij­ske radiologije, koje bitno mijenjaju ulogu ra­diologa pri o bradi bolesnika: iz cistoga dijagno­sticara postaje aktivni sudionik pri procesu lijecenja. Perkutana aspiracijska biopsija (PAB) -Sa modernom tehnologijom su ovoj pretrazi dostupni skoro svi organi ljudskoga tijela. O tehnici pretrage su u našoj literaturi vec izvjesti­li Us-Krašovec i sur. (1979). Uvadanje aspiracij­ske igle i njen položaj u oboljelom organu pratimo bilo s rentgenskom dijaskopijom, ultra­zvukom ili kompjuteriziranom tomografijom; preporucljiva je takoder kombinacija tih metoda (npr.: rentgenske dijaskopije i ultrazvuka). PAB pluca. Pri bolnickom radu najviše upo­trebljavamo metodu aspiracijske biopsije pluca s tankom iglom (Dahlgren, Nordenstrom 1966). Dijagnosticka ispravnost metode je 70%-85% kod tumora i 60%-75% kod upalnih procesa. Smrtnost je manja od 0,1 %-Transbrohijalna biopsija kroz fiberopticki bronhoskop (Ander- Rad primljen: 6. 3. 1979 son, Fontana 1965) dolazi u obzir prije svega kod difuznih bolesti pluca. PAB medijastinuma. U n.ašoj ustanovi je uci njeno 50 pretraga kod bolesnika u starosti od 5 tjedana do 71. godi ne •. Citološka dijagnoza je bila postavljena u 72 % primjera, manje kompli­kacije (hemoptiza, pneumotoraks) nastupile su kod 8 bolesnika (Jereb i sur. 1977). Slicne rezultate navode i drugi autori, n.pr. Rosenberger i sur. (1978). PAB bubrega i jetre su standardne, u klinickoj praksi široko upotrebljava11e metode s poznatom dijagnostickom tacnošcu. PAB pankreas11. S perkutanom transabdo­minalnom biopsijom pankreasa uz ultrazvucnu kontrolu uvadan· ja aspiracijske igle za sad još nema vecih klinickih iskustva. Manje serije na­vode 70%-80% dijagnosticku tocnost, prije svega pak autori nag· lašuju srazmjernu bezopa­snost i jednostavnost metode, s kojom izbjeg­nemo zamršene, skupe i više puta bezuspješne dijagnosticke i terapeutske postupke (Smith i sur. 1975). Retroperitonealni prostor i limfne žljezde su isto tako dostupni PAB, koju upo­trebljavamo prije svega kod sumnje na maligni proces. PAB ko_sti preporucuju kod koštanih novo­tvorevina _i pseudocista, prije svega u slucajevi­ma solitarnih primarnih lezija (Legge i sur.1978) ili metastaza (Adler i sur. 1979). Prjmjena ljekova unutar žila -Farma­koangiografiju s epinefrinom uveo je LJ klinicku praksu Abrams (1964) u dijagnostici bubrežnih novotvorevina. Pokazao je, da su reakcije nor­malnih i novonastalih žila na vazokonstriktorne tvari razlicite: prve se suze, druge pak ne. Posljedicna preraspodjela kontrastne tvari u bubrežnom žilju sa boljim prikazom tumorske vaskularizacije je ponekada odlucujuca za di­jagnozu, prije svega kod slabo prokrvljenih tumora (Abrams, Obrez 1971). Pri selektivnim angiografijama upotrebljava­mo u dijagnosticke svrhe i druge vazoaktivne tvari kao što su norepinefrin, angiotenzin, vazo­presin, acetilholin, bradikinin, glukagon i pro­staglandin. Prvi su upotrebili selektivnu angiografiju za utvrdivanje mjesta krvarenja u želucano-crijevni trakt Nusbaum i Baum (1963) i kasnije pokazali, da je moguce sa selektivnom arterijs-kom infuzi­jom vazopresina krvarenja i zaustaviti· (Nus­baum i sur. 1976). Metoda predstavlja alternati­vu kirurškom ljecenju krvarenja i upotrebljava­mo je kod odabranih bolesnika sa krvarecim cirom na želucu, dvanaestniku, na anastomozi; kod bolesnika s hemoragicnim gastritisom i krvarecom Mallory-Weiss-ovom pukotinom te kod krvarenja u debelo crijevo (kod krvarecih divertikla, tumora). Kod krvarecih gastricnih i ezofagealnih varica dolazi u obzir infuzija vazo­presina u gornju mezenterijalnu arteriju (Atha­nasoulis i sur. 1976). lskustva su pokazala, da su uspjesi lijecenja takve vrste razliciti: kod krvarenja u želudac, npr., je infuzija vazopresina u ljevu gastricnu arteriju uspješna u 80% primjera, premda 16% tih bolesnika ponovno zakrvari. Infuzija vazo­presina u gastro-duodenalnli arteriju kod ulku­sa na duodenumu i na anastomozi uspješna samo u 50 %-60 % primjera, medutim je infuzija u mezenterijalne arterije kod krvarenja iz cira i divertikla u debelo crijevo uspješna cak u 90 % primjera (slika 1). Neuspjesi pri lijecenju krvarenja s vazopresi­nom su cešci u onim cfjelovima probavnog trakta, koje prekrvljuju arterijske arkade, to jest dve arterije, koje su medusobno povezane sa širokim anastomozama, npr. želudac, dvanaest­nik, aboralni deo transverzalnog kolona i rek­tum. Neuspjehu pridonose takoder artefakti kod angiografija, koji nastaju zbog injekcije kon­trastne tvari pod pritiskom, spazama i konstrik­cije arterija ili proksimalne okluzije jed nog kraka arkade (Ring i sur. 1977). U tim primjerima je uspješnija simultana infuzija vazopresina u oba kraka arterijske arkade, npr. u gornju i donju mezenterijalnu arteriju kod krvarenja u aboralni dio transverzalnoga kolona (Kubicka i sur. 1979). Selektivna infuzija vazodilatatora (npr. papa­verina, prostaglandina) u crijevne arterije je uspješna kod lijecenja neokluzivne mezenteri­jalne ishemije, kod stanja »niskog protoka« (Atha_nasoulis i sur. 1976). Zacepljenje žila -Kao dopuna ili kao alter­nativa kirurškom zahvatu se brzo razvija tran­skateterska metoda zacepljenja žila. Privreme­no ili trajno zatvaranje krvne žile postižemo aplikacijom razlicitih embolizacijskih tvari kroz kateter na željeno mjesto unutar žile ili pak zatvorimo lumen žile balonskim kateterom. Slika 1 -a) Selektivna angiografija art mezent. sup. (AMS): ekstravazacija kontrastnog sredstva -krva­renje u ascendentni kolon (strelice). Metodu su upotrebili za zaustavljanje arterij­skih ili venskih krvarenja u probavni trakt, pri krvarenjima z bog povreda, arteriovenskim fistu­lama, aneurizmama, za medicinsku ektomiju Slika 1 -b) Kontrola posle selektivne infuzije 0,4 l. J. vazopresina u AMS (20 min.): konstrikcija perifernih grana, krvarenje zaustavljeno. Definitivan terapijski rezultat. organa te kod malignih tu mora, bilo predopera­tivno (slika 2) ili kao paliativni zahvat kod inope­rabilnih stanja (Muller i sur.1978). Kod malignih tumora ne radi se samo b zaustavljanju ili sprecavanju krvarenja kod operacije, vec su vidjeli i odreden imunobiološki odgovor cijelo­ga organizma. Mehanizam ovog .odgovora još nije razjašnjen. lndikacijsko podrucje za embolizacije se usporedno sa sve vecim izborom tvari za embo­lizaciju, poboljšanjima tehnologije zahvata širi i zahvaca obolenja centralnega živcanog siste­ma, facijalnoga žilja, probavnog i uropoetskog sistema te ginekološka oboljenja (Pond, Ovitt 1979). Za zatvaranje žila postoji više tehnoloških mogucncisti kao npr.: upotreba poedinih ili multiplih embolusa, metalnih opruga sa poseb­nim priborom, okluzijskih balonskih katetera te vulkanizacija lumena žila (Berenstein, Kricheff 1979). Materijale za embolizaciju !ucimo na one, koji se resorbiraju i one, koji se ne resorbiraju. Medu prve spadaju autologni materijali: trombosi (re­sorbiraju se nakon 48 ili više sati), djelici ma­snega tkiva odnosno mišica. Medu heterologne polutrajne materijale spadaju: želatine, silikon­ske pjene (sa dobom resorbcije 7 ili više dana). M·edu neresorbirnjuce materijale ubrajamo: po­livinil alkoholnu pjenu (ivalon) (Tadavarthy i sur. 1975), silikonske smjese, silikonske kuglice, izobutil cianoakrilat(IBCA), koji polimerizira sa ionskim otopi nama, znaci takoder u doticaju sa krvlju (Carmignani i sur. 1978) te metalne opru­ge (Wallace i sur. 1976). Rizik metode predstavlja prije svega neželje­no odplavljivanje embolusa u toku ili po aplika­ciji u arterije van podrucja, kojeg želimo emboli­zirati. Posljedica o.dplavljivanja u završne arte­rijske grane su infarkti. Veliku spretnost zahtje­va takoder aplikacija polimerizirajucih tvari, jer postoji mogucnost zaljepljivahja vrška katetera sa polimerizatom_ (Marx i sur. 1978). Pri nasje u rutinskoj upotrebi pr.edoperativna embolizacija renalnih arterija kod m'alignih tu­mora bubrega. Takoder je uspješno bila izvede­na perkutana transhepatalna embolizacija krva­recih varica i jednjaka i forniksa želuca. Dilatacija žila -Pri suženjima ili zaceplje­njima žila sa perkutanom transluminalnom an­gioplastikom (PT A) -dilatacijom ili rekanali­zacijom -po novo uspostavimo protok krvi kroz oboljelo žilje. Metodu su uveli Dotter i Judkins (1964) na žilama donjih okoncina. Po Seldingerovoj me­todi su punktirali površnu natkoljenicnu arteri­ ju, sa žicom vodiljom prošli su kroz stenoziratio mjesto odnosno okluziju i nakon toga s preobli­ kovanim angiografskim kateterom razširili lu­ men žile tako, da su ateromatozne mase stisnuli uz stjenu žile. Kasnije je metoda prodrla takoder u lijecenje suženja ili zacepljenja ilijakalnih, bubrežnih i koronarnih arterija. Za PT A upotrebljavamo posebno pri rede ne angigrafske katetere, najcešce koaksijalrii Dot­ terov i balonski katetar (Gri.intzig 1974). Za lijecenje sa PT A do laze u obzir pri je svega · bolesnici s ateromatozom žilja, kod suženja bubrežnih arterija i takoder oni, kod kojih je uzrok suženja fibromuskularna displazija. Kod indikacija je potrebno uzeti u obzir mjesto, . dužinu i broj suženja, stupanj ishemije, pratece bolesti i starost bolesnika. Kratka, solitarna suženja i zacepljenja su najprimjernija za zahvat i uspjeh je od mah uocljiv. Po navedbama raznih autora PT A tehnicno uspijeva u cca 90 %- Dilatacija femoralne arterije je uspješna u 67%-84% (Zeitler 1976), dilatacija ilijakalne arterije u 78 %-81 %. Dosadašnja iskustva sa dilatacijom bubrežne arterije su mala, iako su rezultati ohtabrujuci. Uspjeh rekanalizacije natkoljenicne arterije je ovisan od dužine okludiranoga segmenta. Tegt­meyer (1979) je kod 270 bolesnika sa uspjehom izveo zahvat u 78 % pri mjera i samo kod 6 % je došlo do restenoze nakon 1 godine. Gruntzig (1974) navodi uspjeh kod 90% svojih bolesnika, pri ko jih je bila izvršena PT A u femoropopliteal­noj arteriji. Metoda se pokazala veoma uspješnom tako­der 'kod suženja arterija presadenih bubrega (Diamond 1979). Za dilataciju koronarnih arterija indikacije su uže, zahvat se izvede samo tada, ako je zahvace­ na samo jed na arterija i ako je funkcija srcanog mišica zadovoljavajuca (Gri.intzig 1979). Moguc.e komplikacije kod PT A su hematom na mjestu punkcije, disekcija arterijske stjene iznad suženja ili na mjestu suženja i embolizaci­ ja ateromatoznih masa u distalne grane žila. U našoj ustanovi smo u 1979. godini uveli me­ todu dilatacije i rekanalizacije femoralne arterije (slika 3.) i dilatacije bubrežne arterije (slika 4). Intervencijska radiologija biliarnoga si­stema -Perkutana holangiografija drenaža biliarnoga sistema. Perkutanu tr.anshepatalnu holangiografiju prvi su izveli Huard i Do-Xuan-Hop 1937 god. Od tada je bilo Slika-3 -a) Femoralna arteriografi­Slika 3 -b) Kontrolna arteriografija Slika 3 -c) Kontrolna arteriografija ja: arterioskleroticke i posle PT A: parcialna dilatacija ste-10 dana poslije PTA: do. uzure 90ľ bar angio­stenoza art. femor. superfic. noze, mala disekcija na mjestu dila-grafski (strelica) i klinicki rezultat. (strelica). tacije (strelica). opisano više modifikacija te metode, medu mehanicke opstrukcije žucnih vodova (slika 5). kojima je upotreba duge, tanke (Chiba) igle, Lokalizacija opstrukcije je odlucujuca za ka­koju su opisali Ohto i Tsuehiya (1969) najbolja. sniju terapiju -bilo kiruršku, bilo perkutanu Perkutana holangiografija omogucuje razliko­vanjsku ili unutarnju drenažu (Okuda i sur.1974; vanje ikterusa z bog parenhimskoga oboljenja ili Aryama i sur. 1978). Rezultat uspješne drenaže biliarnoga sistema je smanjenje žutice (slika 6). Moguca je privremena drenaža do operacije kod benignih procesa te trajna drenaža kod neoperabilnlh primjera, koja izmedu ostalog omogucuje takode citološku pretragu te kemo­terapiju (Rinq i sur. 1978). , Ucestalost komplikacija je manja od 1 %. Medu mogucim komplikacijama su: bili.arni pe­ritonitis, krvarenja te holangitisi. Odstranjivanje zaostalih žucnih kamenaca. Sa odstranjenjem zaostalih kon­kremenata iz žucnoga sistema izbjegnemo po­novnu operaciju. Obicno upotrebimo Dormia košaricu, koju uvedemo kroz T -dren, druga mogucnost je perkutano transhepaticno od­stranjenje konkremenata sa vanjskom i unutraš­njom drenažam žucnog sistema. Zaostali kon­krement odstranimo u cjelini, ako to ne uspije, zdrobimo ga. Kod odstranjivanja konkremenata pomocu drenažnoga katetera, najprije uvodimo antibiotik a kasnije spazmolitik, koji opusti sfinkter. Konkrement se izluci spontano ili ga pak odstranimo s košaricam (Bean i sur. 1974; Dotter i sur. 1979). Nadomještanje ispalog T-drena. Kod operacija žucnog mje.ura i revizija žucnih vo­dova postavlja se u duktus hepatoholedohus dren u obliku slava T. Ako dren ispadne, moguce qa je u toku od 24 sata ponovno uvesti u Slika 5 -Perkutana transhepatalna holangiografija sa tankom iglom (Chiba): Stanje posle holecistekto­mije. Operativno podvezan duktus holedohus (streli- ca). biliarni trakt pod dijaskopskom kontrolam (Bean i sur. 1974). Uklanjanje zapreka u zacepljenom T drenu. Zacepljenje jed nog kraka T drena može prouzrokovati žuticu. Moguci uzrok je sediment žuci, koji daje pri kontrastnoj pretrazi sliku defekta punjenja, koga takoder može izazvati Slika 6 -a) Stenozirajuci kar­Slika 6 -c) Kontrola posle 10 dana: cinom duktus holedohusa (stre„ dekompresija žucnog sistema. lkte­lica). Eksterna perkutana transhe­rus u regresiji. patalna drenaža žucnog sistema stavljena je interna drenaža. sa kateterom (male strelice). konkrement ili maligni proces. Smetnju odstra­nimo sa savitljivim kateterom i žicom vodiljom, koje uvedemo kr.oz T dren ili retrogradno kroz duodenum i papilu (Jelaso, Hirschfield 1976). Dilatacija striktura žucnih puteva. Transhepaticna drenaža žucnog?l sistema sa dilatacijam striktura, koje nastaju posije opera­cija, omogucava nekirurško razrješenje op­strukcije. Za zahvat upotrebljavamo teflonski balonski kateter, prije toga izvedemo vanjsku i unutarnju drenažu (Molnar, Stockum 1978). Kod malignih procesa ovaj zahvat ima paliativan ucinak, kod benignih procesa pak konacno riješi uzrok žutice. Post o p era ti v n a · b i o p s ij a ekstrahepatalnih žucnih vodova. Pri tom zahvatu pomocu biopsijskog forcepsa kroz T dren napravimo dijagnosticku biopsiju, na osnovi koje se odlucimo za daljnu terapiju (Palayem 1978). Intervencijska radiologija urotrakta ­Pored zatvaranja i širenja bubrežnih arterija, punkcije i evakuacije bubrežnih cista te emboli­zacije arterijskih grana, koje prekrvljavaju mo­kracni mjehur, ukljucuje intervencijska radiolo­gija urotrakta još: Perkutanu nefrostomiju. Perkutana kateterska nefrostomija je indicirana kao alternativa operativnom zahvatu i li kao pre­doperativni postupak pri supravezikalnim uri­narnim opstrukcijama ili kod ur/narnih fistula. Metoda je narocita korisna kod teških bolesnika s infektom i istovremenom zaotemijom, jer· omogucava korekciju azotemije i lijecenje infek­ta, nakon cega bolesnik postane operabilan. Po navodenju nekih autora perkutana nefrostomija je bila upotrebljena u više od 60% kao definitivni zahvat (kod inoperabilnih malignih procesa u maloj zdjelici). Tehnika još nije jednoobrazna. Bitna je punk­cija šupljeg sistema bubrega s tankom iglom (po mogucnosti pod vodstvom ultrazvuka), na­kon cega se uvede šira igla. Kroz širu iglu uvodi se žica vodilja, a preko nje katetar za drenažu. Obavezna je fluoroskopska kontrola. l'rikazuje organe u slojevima. Ona se temelji n. denzitometrijskim mjerenjima razlicitog intenziteta apsorpcije rendgenskih zraka, pa se na osnovu toga može uz pomoc kompjutera stvoriti potrebni zaklju­cak o organu, promjenama u njemu i u okoli ni. U medicinskoj praksi metoda je prvi puta uvedena 1973 godine za analizu endokranijuma (2), a tek Rad primljen: 19. 11.1979 od 1975 godine i za istraživanje drugih organa (16, 22, 43, 44). Metoda je uvelike vjerodostojna, neinvazivna i bezbolna. Topografska anatomija gušterace -Da bi bolje uocili upalu gušterace i njene komplika­cije na slici CT-a mislimo da je uputno osvježiti poznavanje topografsko-anatomskih od nosa žlijezda (slika 1 ). Slika 1 -Šematski prikaz odnosa gušterace uretro­peritonealnom prostoru (Netter). Gušteraca u retroperitonealnom prostoru obicno leži koso u visini II. slabinskog kralješka, a izgledom nalici »luli«. Velicina joj ovisi o konstituciji, dobi i spolu. U prosjeku je duga oko 20 cm. U piknicara je veca nego li u astenicara i djece, a fiziološki postaje manja nakon 50 godi­ne•života. Kod muška raca je veca nego li u žena. U ležecem položaju glava se žlijezde nalazi u visini 1-111. slabinskog kralješka, a rep dopire do XI. ili XII. grudnog kralješka. Glava joj je okruglasta ili cetvrtasta, od naprijed prema nazad spljoštena, a smjestila se u udubini duodenalnog zavoja. U kranio-kaudalno·smjeru je široka 4-Scm, a u ventro-dorzalnom 2-3cm. Prednja joj se ploha križa sa mezokolon tran­sverzumom. Na gnji rub glave se preko burze omentalis naslanj ju pilorus, bulbus duodenu­ma i lobu s kvadrat s jetre. Stražnja joj je plohaponekad konkavna utisnucem duktusa koledo­husa. lza nje se nalazi donja šuplja vena i krvne žile desnog bubrega (slika 2). Donji dio glave seistice kao duži segment nazvan procesus unci­natus. puta izgleda vrlo kratak i zdepast. Rep lateralno dopire do lig. freniko-renale i hilusa slezene od kojeg je odjeljen masnim tkivom. Sprijeda se rep naslanja na stražnji dio trupa želuca i lijenalni pregib debelog crijeva. Stražnja mu se ploha priljubila uz lijevi bubreg i njegove krvne žile. Po gornjem rubu repa teku arterija i vena lijenalis (slika 3 i 4). (fľ )/, /;:·''C ' aort-. bur:.a 011•ntalio /T,lfethr/ YOB.-. licinalio Slika 4 -Odnosi gušterace prema okolnim struktura­ma (Netter) Žlijezda je obavijena tankim slojem vezivnog tkiva, koje se traccima širi u parenhim dijeleci ga na manje i vece režnjice sacinjene od dugulja­stih ili ovalnih acinusa. U vezivnom tkivu žlijez­de a posebno oko nje nalazi se velika naslaga masnog tkiva. U našem razmatranju osvrnuti cemo se na etiologiju upale i na pato-morfološke promjene u žlijezdi. Etiologija upale gušterace -Uzroci su upale mnogobrojni i treba dosta vremena da se pojedinacno ili u sklopu utvrde a to su: smetnje otjecanja gušteracina sekreta (kolelitijaza, pan­kreatolitijaza, papilitis sklerotikans, tu mori duo­denuma, tumori kanala gušterace, papile Vateri i koledokusa, te divertikuli duodenuma), peptic­ki ulkusi želuca i duodenuma, promjene meta­bolizma (gojaznost, esencijalna hiperlipemija), alkoholizam, bolesti krvnih žila (ateroskleroza, nodozni poliarteritis, maligna hipertonija), in­fektivne bolesti, operativni zahvati u blizini ili nil žlijezdi, povrede žlijezde, alergija, endokrinolo­ške poremetn'je, autoimuni procesi, hereditet Radiol. lugosl., 14: 173-183, 1980 (aminoacidurija, esencijalna hiperlipemija, ci­sticna fibroza i hemokromatoza) i gojaznost. Patomorfološke promjene na žlijezdi - Upale dijelimo na 1. Akutne 2. Akutne recidivirajuce 3. Kronicni recidivirajuci oblik (Chronic re­lapsing pancreatitis) 4. Kronicni Za akutni oblik postoje najrazlicitiji sinonimi, kao što su: apopleksija gušterace, hemoragicni, gangrenozni, purulentni pankreatitis ili akutna nekroza. Ovo ne ukazuje ni n_a što drugo do razlicitih stanja jedne te iste bolesti. Upala se stvara zbog intraparenhimne aktiva­cije enzima uz smjinjeno stvaranje antienzima. Aktivirani enzimi izazivaju proteoliticku de­strukciju sa nakupljanjem serozn-ointer. sticijalnog edema, koji može zahvatiti dio ili citavu žlijezdu. Stvaraju se i žarišne nekroze (liponekroze) i krvarenja. Osim parenhima upal­nim je agensima zahvaceno i okolno peripan­kreaticno masno i vezivno tkivo te mezokolon poprekog debelog crijeva. Eksudat se skuplja u burzi omentalis i u subfrenicnom prostoru, a prolazom enzima limfnim putem kroz ošit u prsište. Grube promjene variraju od edema glave ili citave žlijezde do mjestimicne ili difu­zne nekroze, vrlo cesto popracene krvarenjima a rijetko gnojenjem. lshod je upale razlicit. Kod blagih oblika obicno dolazi do edema i hipere­mije žlijezde, ali i okolnog tkiva s malenim žarišnim nekrozama u parenhimu koje kasnije mogu kalcificirati. Drugi puta zbog dužeg traja­nja uzroka bolesti ona može preci u kronicnu formu. Akutni hemoragicno-nekroticni oblik ukoliko _ ne dovede do smrti obicno stvara pseudociste ispunjene krvavom tekucinom ili kašastom ma­som ostataka nekroticnog tkiva žlijezde. One nemaju na fibromom zidu slojeve epitela kao prave ciste. Ponekad se u zidu pseudociste ili njenom sadržaju odlarevapno. Malene su obic­no okrugle, glatkih rubova dok su velike poluku­glaste a zbog pritiska okolnih organa ponekad razlicito deformirane. Cesto su lokalizirane u sam oj žlijezdi1 no mogu se širiti i prema (slika 5) jetri (hepato-gastricni tip), duodenalnom zavo­ju, izmedu želuca i poprijekog debelog crijeva (gastro-kolicni tip), ka slezeni (gastro-lijenalni tip) ili ispod mezokolona (submezokolicni tip). Slika 5 -A = Hepatogastricni tip širenja pseudocis­te gušterace. B = duodenalni tip, C = gastrokolicni tip, D = gastrolijenalni tip, E = submezokolicni tip (prema Ri:isch-u) Akutna gnojno-apscedirajuca upala ukoliko ne dovede do sepse ili gnojnog peritonitisa može u žlijezdi stvoriti apsces zgusnutog kaša­stog sadržaja. Apscesi su rijetki, a obicno nastaju kao komplikacija tijekom akutnog pan­kreatitisa ili kao posljedica septicke tromboze, odnosno ognojenja postnekroticne ciste. Male­ni su apscesi uglavnom ograniceni na parenhim žlijezde, dok se veci šire u okolinu (perirenalno, subfrenicno, u slobodnu abdominalnu šupljinu ili u okolne organe). Kronicna se upala pato-morfološki ocituje hipertrofijom ili atrofijom žlijezde. Hipertrofija obicno zahvaca glavu, a tek u oko 10% slucajeva cijeli organ. Glava je mjestimice zadebljana, i tvrde konzistencije. Atrofija ide uporedo sa bujanjem veziva (po­nekad masnog tkiva) bilo izmedu režnjeva žli­jezde (interlobarni oblik) ili izmedu acinusa (interacinarni oblik). Nabujalo vezivo izaziva pritisak na krvne žile, uzrokuje izcezavanje aci­nusa, suženje ili zacepljenje izvodnih kanala žlijezde. Kamenci se u kronicnim upalama javljaju u nekih 0,5%, bilo solitarno, multiplo ili difuzno. Obicno su maleni, koraljnog oblika, a samo su izuzetno veliki. Oko kamenaca se mogu razviti apscesi i sitna krvarenja izazvana erozijama. Ima autora (5, 20, 35) koji smatraju da je pan­kreatolitijaza predispozicija za stvaranje karci­noma. Jedan od njih (35) u svome materijalu nalini karcinom gušterace u 25% pankreatoliti­jaze. Metoda pregleda pri CT-u gušterace parametri u njenom prosudivanju -Od veljace 1978 godi ne na našem Zavodu se-koristi­mo aparaturam Delta-Fast 50 tvrtke Ohio­Nuclear s vremenom skeniranja od 18 sekundi na matriksu 256 x 256 i pri elektricnim uvjetima 140 kW i 30 mA. Pacijentima se preporuca 2-3 dana prije pregleda ishrana s malenim ostacima u crijevi­ma, buduci da sadržajem ispunjena crijeva mogu dovesti do dijagnostickih zabluda. Bole­snik na obradu do lazi natašte. Debelo se crijevo može lakše razi uciti od okolnih struktura, ako se bolesniku dva do tri dana pri je pregleda ordinira po 1 g kalcijum fosfata tri puta dnevno. Ovo i nije uvijek potrebno. Prije pregleda bolesniku uštrcamo 40-60 mg Buskopana ili 2-4 mg An­trenila ili 1 mg Glukagona da se smanje pokreti crijeva kako na slikama presjeka ne bi nastali artefakti. Artefakti se mogu stvoriti ako pacijent diše za vrijeme preglec;la, uslijed zaostalog kon­trasta od nekog drugog prethodnog pregleda, napose nakon pregleda prebavnih organa bari­jevem kašom, uslijed metalnih kopca nakon operacije ili metalnih stranih tijela, pa bolesnika treba pomno ·u tom smislu ispitati. Lijecnik treba biti podrobno obaviješten o svim izvršenim pregled ima i što je važno u uskoj suradnji sa lijecnikom ordinarijusom. Presjeke zapocinjemo 2 p.p. ispod ksifoidnog nastavka i u razmacima po 1.cm, pri debljini presjeka od 13 mm ili što je cešce 8mm nasta­vljamo kaudalno sve dok se na sloju ne prikažu krvne žile bubrega. Obicno ucinimo 6-10 pre­sjeka, ako je gušteraca horizontal no položena, a više od 10 ako leži koso. Neki autori (4, 16, 17, 22) pri proksimalnim slojevima preporucuju nagib kolimiranog rend­genskog snopa za 10 stupnjeva kranijalno da ne bi došlo do prekrivanja gušterace sa forniksom foluca. Mi ovaj nacin rijetko koristimo, jer nije pokazao neke izrazite prednosti, pa kao (45) te neki drugi obicno usmjerimo snop rendgenskih zraka okomito na uzdužnu osovinu tijela bole­snika. Opcenito možemo reci da su rubovi žlijezde na presjecima oštro ograniceni u 20 % bolesni­ka (slika 6), a u preostalih (malene djece, mršavih, kahekticnih ili starijih, kao i onih u kojih je ranije u regiji gušterace izvršen opera­tivni zahvat) manje oštri zbog vrlo oskudnog ili jako reduciranog peripankreaticnog masnog Slika 6 -Normalna gušteraca na presjeku CT-a s okolnim strukturama. Ventrodorzalni promjer glave žlijezde u odnosu na laterolateralni promjer lumbal­nog kralješka. J = jetra, S = slezena, LB = lijevi bubreg, A = aorta, VC = vena kava kaudalis, -4 = arterija mezenterika superior, LO = lobus kaudatus jetre, D = duodenum, G = gušteraca, ooo = vena li­jenalis, ž = želudac, TC = vijuge tankog crijeva. xxx = lumbalna krura ošita tkiva. Rubovi su cešce nježno lobulirani ili gla1ki. U prosudivanju promjena na gušteraci veliku ulogu igra njena velicina. Smatramo da je (slika 6) ventrodorzalni promjer glave podjednak sa latern-lateralnim promjerom trupa II. slabin­skog kralješka. Stanley i sur. (44) su na svome materijalu utvrdili da je promjer glave 7/10 latero-lateralnog promjera II. slabinskog kralje­ška. Kreel i sur. (22) iznose da su normalne vri jed nosti ventro-dorzalnog promjera glave žli­jezde 23 mm, trupa 19 mm a repa 15-20mm s odstupanjem od +, -2,5 do 3 mm. Te su vrijednosti nešto manje od naših saznanja, pa smatramo da je odredivanje dijametara u mili­m_etrima vrlo teško, problematicno, a ponekad i nemoguce. Trup i rep u ventrodorzalnom smjeru nije veci od dvije trecine latero-lateralnog promjera II. slabinskog kralješka. Daljnji je kriterij pri prosudivanju gušterace, homogenost njenog tkiva. Koeficijent apsorpci­je rendgenskog zracenja u normalne žlijezde podjednak je s mišicima i slezenom a nešto manji od jetre i obicno iznosi oko 40 delta jedinica. Kada naidemo na oskudno ili nestalo peri­pankreaticno masno tkivo, z bog cega je žlijezdu teško ili cak nemoguce razlikovati od okolnih struktura primjenjujemo izvjesna kontrastna sredstva, premda smo došli do saznarija da upotreba kontrasta u dijagnostici CT-a abdomi­nalnih procesa bar za sada nema onu odl(1cuju­cu ulogu kao u dijagnostici CT-a mozga. Kada u nejasnim slucajevima želimo odrediti velicinu i položaj glave gušterace, poglavito njen prednji i lateralni rub koji granice sa želucem i silaznim duodenumom bolesniku dadenio popiti nekoli­ko gutljaja 5 % gastrografi na ili 1 O% urotropnog kontrasta.i ponovimo presjeke: Kontrast u želu­cu i duodenumu ograniciti ce straž nji zid a,ntru­ma želuca i medijalni rub silaznog duodenuma od dijelova glave gušterace. Na taj smo nacin--ne samo razgranicili strukture, vec smo kod nekih naših bolesnika mogli utvrditi i tu more želuca, a što .mo naknadno provjeravali minucioznim pregledom uz pomoc barijeve kaše i zraka (tehnika dvostrukog kontrasta). Na osnovu dosadašnjih vlastitih iskustva a da ne bi gubili vrijeme i novac za ponavljanje presjeka bolesnicima dademo popiti par gutlja­ja 5% gastrografina 10 minuta prije pocetka skeniranja. Isti na ovaj nas nacin ponekad smeta pri razlucivanju rubno smještenih kalcifikacija u parenhimu žlijezde od priležeceg kontrasta u želucu i duodenumu. Stražnji dio glave je teže odrediti u polovi ne pregledanih bolesnika, pogotovu•mršavih, ka­hekticnih, gdje je reducirano retropankreaticno masno tkivo. U takovim prilikama tijekom· pre­gleda uštrcavamo 20-30 ccm urotropnog kon­trasta, koji nam služi za odredivanje mjesta utoka lijBve vene renalis u venu kavu inferior, što obicno vidimo u 80-90% slucajeva. To se mjesto nalazi tek nešto dorzalnije i kranijalnije od centra glave gušterace. Mjesto ulaska·•vene mezenterike superior u °Venu porte oznacava medijarnu granicu glave. Daljnja je vrijednost primjene urotropnih kontrasta da se krvna iila u neposrednoj blizini gušterace (vena lijenalis) može razlikovati od trupa i repa, buduci da na nativnim presjecima ima isti apsorpcioni koefi­cijent. U nekim prilikama izgleda nam uplltnije umjesto jednokratnog uštrcavanja primjeniti bržu infuziju kontrasta, kako bi se krvne Žile i okolne parenhimatozne strukture duže imbibi­rale kontrastom i bolje odijelile od gušterace. Radiol. lugosl., 14; 173-183, 1980 Materija! i rezultati -Od ukupno 436 skeni­ranih gušteraca kod 86 ili u 19,72% našli smo razlicite stadije upale. U 9 bolesnika je izvršen kontrolni pregled radi utvrdivanja širenja ili regresije procesa. Iz medu razlicitih stadija upa­le našli smo: 1. akutnu serozno-intersticijalnu formu u . . 12 2. akutni hemoragicni oblik . . . . 6 Slika 7 -U cijelosti vecana gušteraca pri akutnoj 3. akutni supurativno abscedirajuci . 2 4. pseudociste . . . . . . . 5. kronicni recidivirajuci oblik . . . 4 6. fibrozu . . . . . . . . . ..21 7. kronicni oblik sa kalcifikacijama , 14 . 8. kronicni oblik s atrofijom žlijezde . . 10 U 103 bolesnika pronašli smo: 1. karcinom gušterace u . . 18 2. inzulinom . . . . . serozno-intersticijalnoj upali sa redukcijom peri­3. traumatske pseudociste . 6 pankreaticnog masnog tkiva i svijetlim »haloom« (XXXX) u ventralnom dijelu peripankreaticnog mas­ nog tkiva zbog nakupljanja upalnog eksudata koji se je proširio i u burzu omentalis. Kontrast u žucnom 4. primarni hepatom jetre. . 1 5. metastaze jetre . . . . 12 6. apsces jetre . . . . 1 7. ehinokokovu cistu jetre . 2 nijehuru i u vijugama tankog crijeva. lo«, koji predstavlja upalni pankreaticni eksu­ (l. policistozu jetre i bubrega . 4 9. cirozu jetre s ascitesom . . 3 10. kolecistolitijazu . . . . . 32 11. koledoholitijazu . . . . 2 dat. Kako nema izraženije blokade limfaticne cirkulacije rijetko dolazi do stvaranja ascitesa u 12. karcinom želuca sa širenjem prem·a gušteraci 2 13. retrogastricni lipom. . . . . 1 14. cistu slezene . . . . . . . 1 15. renaine ciste . . . . . . . . 11 16 . .aneurizmu abdominalne aorte . 1 17. retroperitonealni sarkom . . . 1 18. retroperito 1q2!11i ,·· 1ligni limfom 2 19 . kronicni pije:lonetritis . . . . 2 U 14 bolesnika pregled nije uspio z bog artefa. kata uslijed ostataka barijeve kaše u crijevima, metalnih stranih tijela nakon ranjavanja ili ope­racije, disanja za vrijeme skeniranja, zbog opceg teškog stanja ili nekontaktibilnosti bo,le­snika. U 9 bolesnika nalaz CT-a bio je u granic­nim vrijednostima a u 224 je bio u granicama normale. Karakteristike slika CT-a pri upalama gušterace -Karakteristike akutne serozno­intersticijalne upale su: opce ili djelomicno uvecanje žlijezde s normalnim apsorpcionim koeficijentom tkiva, koji može biti i nešto sma­ trbušnoj šupljini. Na CT-u asi::ites stvara sjenu apsorpcionog koeficijenta tekucine kojom su Slika 8 -Oko slezene i jetre polusjena ascitesa koji njen. Radi upalne infiltracije i eksudacije u peripankreaticnom masnom tkivu ono izgleda prošireno (slika 7) prem da je u stvari reducira­ ih odmice od trbušnog zida. Uvecanje trupa i repa gušterace uslijed upale sa redukcijom peripankreatic­nog masnog tkiva uslijed eksudacije. Želudac no. Ako kod tako uocenih promjena intravenski uštrcamo u rotropn i kontrast i ponovimo presjek poprijeki dio debelog crijeva potisnuti su pod prednju trbušnu stijenku. Zrak u proširenom koledohusu (-) iza prethodne koledohoduodenostomije. Refluks ba­ tada se može oko pankreasa uociti svijetli »ha­ rijeve kaše u žucn-evodove desnog režnja jetre (XXX). okružene jetra i slezena i odmaknute od trbu­šnog zida (slika 8). Ascites se obicno stvara pri jace izraženoj blokadi limfne cirkulacije, prsnu-· ca pseudociste ili rupture duktusa pankreatiku­sa. Hemoragicno-nekrotizirajuci oblik izrazito mijenja velicinu žlijezde. Ona je napad no pove­cana (slika 9) i posve inhomogene strukture. Hemoragicni se eksudat širi kroz anatomski preformirane puteve kao što su: mezokolon, ligamentum freniko-kolikum, ligamentum sple­norenale, pararenalni prostor i fascia transver­zalis, pa nastaje infiltracija (slika 10) mekih cesti slabinske regije. Kod ovoga oblika vrlo cesto za razliku od serozno-intersticijalnog, stvara se pankreatogeni ascites, pa se uz rep gušterace nade traki slicna hiperdenzna sjena koja pred­stavlja hemoragicni izljev a ista se nastavlja u parakolicni recesus. Akutni gnojno-apscedirajuci pankreatitis uz­rokuje jako uvecanje žlijezde ciji su rubovi napadno nepravilni i neoštri. Kao po nekom pravilu žlijeida je in homogena uslijed razlicito­sti patomorfoloških substrata, koji se pri torne obliku susrecu. Nadu se ponekad u loži žlijezde i maleni mjehurici zraka uzrokovani anaerobnim bakterijama. Apsces gušterace je najteža komplikacija gnojne upale a nastaje širenjem bakterijalne infekcije (bac. colli, staphilococcus, rijetko pneumococcus), bilo krvnim, limfnim putem ili izravno (slika 11). Slika 9 -Gušteraca je napad no uvecana, in homoge­ne strukture. Hemoragicni eksudat se širi prema sple­norenalnom ligamentu i parakolicnom recesusu. Masno tkivo .u rednjem i lateralnem dijelu fascije renalis lijevog bubrega je reducirano zbog širenja hemoragicnog eksudata i u to podrucje. Arterij. mezenterika superior nije jasno ocrtana uslijed redukcije masnog tkiva oko gušterace. Slika 11 -Trup gušterace je anteriorno polukuglasto izbocen i uvecan formiranim apscesom. Rub mu je dasta oštar, a središnje partije inhomogene, pre­težrio hipodenzne. Edem uz gornji pol slezene i lije­vog bubrega. Posve je reducirano retropankreaticno masno tkivo, pa se ne vidi arterija mezenterika su­ perior. Dok je apsces ogranicen na podrucje gušte­race, pri vremenu sken iranja od 18 sekundi a bez intr-avenske aplikacije jodnog kontrasta nije ga moguce razlikovati od krvarenja. Razlikuje se samo ako sad rži vecu kolicinu gnoja ili nekrotic­nog sadržaja ili pak kada se širi izvan granica žlijezde. Apscesi za razliku od pseudocista imaju nešto veci apsorpcioni koeficijent zbog svog gustog sadržaja. Komplikacije akutne i kronicne upale, a napo­se hemoragicno nekroticne i gnojne, koje iz­iskuju kiruršku intervenciju su krvarece ili napr­sle pseudociste, apscesi i ascites. Pseudociste obicno leže na površini, u du­bljim slojevima ili izvan žlijezde. Mogu biti malene, a ponekad su grotesknih dimenzija. Mjerenjem apsorpcionih vrijednosti pseudoci­ste možemo ocjenjivati njihovu evoluciju, budu­ci da CT može razlikovati gustocu njihova sadržaja. Male pseudociste, koje se ne poveca­vaju nisu indikacija za operativni zahvat. širi. (++). Slika 13a -Velika pseudocista u glavi gušterace sa seroznim sadržajem koja potiskuje antralni dio želuca i rasteže duodenalni zavoj. U svom ranom stadiju izgledaju kao (slika 12) neoštro ogranicene hipodenzne zone. Cesto su smještene u glavi ili repu. Apsorpcioni koefici­jent ponajcešce im se krece u podrucju tekuci­ne, ili na granici teku cine i solidnog tkiva ovisno o sadržaju. Vrijednosti apsorpcionog koefici­jenta pseudociste biti ce vece ako je došlo do krvarenja u njoj, a nešto niže od toga ako sad rži gnoj i nekroticne mase (slika 13). Najniže vrijednosti aps.orpcionog koeficijen­ta su onda kada je pseudocista ispunjena sero­znom i bistrom tekucinom (slika 13a). Neki smatraju ako im je sadržaj bogatbjelancevina­ma, ostacima stanica i elemenata krvi ·da mogu imati iste koeficijente apsorpcije kao i ostali parenhim, pa se mOgu zamjeniti sa neopla­zmom. U diferencijaciji nam pomažu klinicka slika i laboratorijski nalazi. Dijagnozu možemo sigurnije postaviti nakon i.v. injekcije ili infuzije urotropnog kontrasta. Pseudocista se nece za razliku od neoplazme pa i onih koji su slabije vaskularizirani imbibirati sa kontrastom. Prije . utvrden apsorpcioni koeficijent ce kod pseudo­ciste ostati· isti, a kod tu mora ce porasti. Na zidovima pseudociste mogu se naci kao i u njoj samoj linearne kalcifikacije. K,onicne upale, nazvane još i recidivirajuce, rijetko se javljaju kao primarna bolest. Promje­ne ovise o trajanju i ucestalosti uzroka bolesti. Gušteraca može biti djelomicno ili u cjelosti uvecana, ili smanjena. Kada se radi o uvecanju dijela žlijezde onda je to ponajcešce glava (slika 14). U 10% slucajeva uvecana je citava žlijezda. Površina žlijezde izgleda cvorasta, konture ne­ravne s izraženim usjecima. Struktura joj može izgledati »šagriniranas< zbog bujanja veziva i umnoženog masnog tkiva. Unutar žlijezde mo­gu se naci nepravilne, pojedinacne ili disemini­rane kalcifikacije (slika 15). Fibrozni ili ciroticni stadij (slika 16) uvjetuje smanjenje žlijezde, pa su joj dijametri na"Skenu manji od normale. Opcenito kod kronicnog oblika upale gušterace nestaje peripankreatic­no masno tkivo oko susjednih krvnih žila zbog fibrome induracije. Diskusija -U vrednovanju ove nove radio­loške pretrage kod upale gušterace mažemo reci da je CT jednostavna, bezbolna, neinvaziv­na metoda, koja u oko 88 % si ucajeva daje tacn u dijagnoz, u. Bez obzira na veliku pouzdanost metode moramo naglasiti da je raspoznavanje normal­nog od patološkog veoma važan faktor pri prosudivanju nalaza. Negativne rezultate teško 0 je ili cak nemoguce vrednovati, buduci da se bolesnici sa tak_ovim nalazima rijetko operi raju i kontroliraju. Dijagnosticki podaci CT-a pocivaju na mo­gacnosti ocjene velicine, oblika i kontura, te na kvantitativnim razlika_ma u koeficijentima apsor­pdje rendgenskog zracenja. Ocjena je uvelike ovisria o kolicini peripankreaticnog masnog tkiva. Znakovi upale gušterace se zasnivaju _dakle na uvecanju ili smanjenju žlijezde, promjenama kontura, njihovoj jasnoci, popratnim komplika­cijama i kalcifikacijama što prate upalu. Neki stadiji uzrokuju promjenu vrijednosti · apsor­pcionih koeficijenata citave ili jednog dijela žlijezde. Samo na osnovu te razlike nije moguce uvijek razlikovati hemoragicno -nekroticno podrucje od apscesa, što u stvari i nema nekih prakticnih vrijednosti, jer kod jednog i dru·gog treba kirurški intervenirati. Dok se upalna infiltracija kod akutnog sero­ znointerstidjalnog stupnja širi samo na peri­pankreaticno masno tkivo, dotle se kod hemoragicno-nekroticnog ili supurativnog širi u okolinu. Gnojna forma za razliku od hemoragicno-nekroticne donekle respektira re­troperitonealne prostore. Taj se fenomen može razjasniti tirne što gnojni eksudat ima relativno malo enzimaticnog aktiviteta, za razliku od hem o rag ic n o-nekrotic nog. Pseudociste kao najcešce komplikacije upale se laka mogu izdiferencirati premda ih ponekad treba razluciti od tumora. Vrijednost CT-a je u mogucnosti procjene razvoja pseudocista, što je od znacenja za planiranje terapije, osobito kirurškog zahvata. U vlastitim istraživanjima CT-a upale gušte­race, bilo je podosta bolesnika sa normalnim izgledom žlijezde (224). U 78 bolesnika našli smo promjene u susjednim strukturama, pa nas to navodi na pomisao da su mnogi bolesnici upuceni na pretragu bez prave klinicke osnove, premda znamo da je klinicka slika upale skoro uvijek polimorfna, a ponekad i nejasna. Nagla­šavamo da lijecnik koji tumaci nalaze CT-a mora biti upoznat sa stanjem bolesnika, prethodnim klinicko-laboratorijskim a posebno radiološkim nalazima, da ima potrebnu naobrazbu. Klinicko pitanje treba biti striktno postavljeno. Pri boljoj suradnji s ordinarijusom i scrpnim podacima o bolesniku, uvjereni smo da ce i naši buduci pogledi i rezultati na ovom podrucju unjeti još više svijetla u dijagnostiku ove važne, a do sada tako nedostupne žlijezde. Sažetak -Navedene su tjosadašnje dire­ktne i indirektne metode radioloških ispitivanja gušterace kao i navije koje su unijele više svijetla u ovo retroperitonealno podrucje. Prikazana je topografska anatomija guštera­ce z bog boljeg poznavanja slika upale na CT-u. Navedeni su etiološki faktori bolesti i patomor­fološke promjene na žlijezdi. lznjeta je pri prema bolesnika i metoda rada pri pregledu gušterace pomocu CT-a, te parametri koji služe u procje­nivanju normalne i patološki promijenjene žli­jezde. Pregledano je pomocu CT-a 436 bolesnika sa sumnjom na patološko stanje gušterace. Iznose se karakteristicni znakovi upale na CT-u u 86 bolesnika. Detaljno se analizira CT slika u razlicitih stadija upale gušterace i njenih komplikacija. U raspravi se kaže da bez obzira na veliku pouzdanost ove metode ima nejasnih slika i granicnih nalaza ali i bolesnika koji se možda bezrazložno upucuju na ovu pretragu. Summary POSSIBILITIES OF COMPUTED TOMOGRAPHY IN DIAGNOSTICS OF PANCREATITIS Marinšek-Cicin-Šain V., M.Agbaba. š. Cicin-Šain, N. Kunštek, M. Katušic 436 patients who were under doubt of having a pathological stale of pancreas were examined. Cha­racteristic signs of inflammation are shown on the CT in 86 patients. The CT picture of various phases of pancreatitis and its complications have been analy­sed in details. Tomographic anatomy of pancreas has been shown far better recognition of images on the CT representing inflammation. The method of examina­tion and evaluation criteria, used by the authors, are discussed. In spite of a great reliability of this method there are doubtful images and marginal findings but there are also patients being unreasonably sent to this exami­nation. Li teratura 1. Abeatici, S., L. Campi.: Fisiologia portale. Tori­no: ED. Minerva Medica 1961. 2. Ambrose, J.: Computerized x-ray scanning of the brain. J. Neurosurg. 40: 679, 1974. 3. Anacker, H.: Die patologischen Veranderungen des Pankreasgangsystems in Rcntgenbild. Fortschr. Rcntgenstr. 96: 456, 1962. 4. Baert, A. L., Ponette, E., Pringot, J., Marchal, G., Dardenne, A., und Coenen, Y.: Axial computer­gesteuerte Tomogmetrie bei akuter und chronischer Pankreatitis. Radiologe. 17: 181, 1977. 5. Bartolomew, L. G., J. B. Gross, M. W. Comfort: Carcinoma of the pancreas associated with chronic relapsing pancreatitis. Gastroenterology. 35: 473, 1958. 6. Bilek, F.: Vylucovaci cholangiografie. Cs. rentge­nol. 68, 1958. 7. Boijsen, E.: Selective pancreatic angiography. Br. J. Radiol. 39: 481, 1967. 8. Caroli, J., J. Nora: L'hepato-holedoque dans les pancreatites. Bologna: III. Congr. Gastro-enter. Eur. 1952. 9. Carter, F. R., G. M. Saypol: Transabdominal cholangiography. J. Amer. med. Ass., 148: 253, 1952. 10. Case, J. T.: Roentgenology of pancreatic disea­se. Amer. J. Roentgenol., 44: 485, 1940. 11. Filly, R. A., A. K. Freemanis: Echographic diagnosis of pancreatic lesions. Ultrasound scanning techniques and diagnostic findings. Radiology. 96: 675, 1970. Filly, R. A., E. N. Carlsen: Newer ultrasonographic anatomy in the upper abdomen: II. The major syste­mic veins and arteries with a special note on localiza­tion of the pancreas. J. Ciin. Ultrasound. 4: 91, 1976. Filly, R. A.: Pancreatic ultrasonography. In. Com­puted Tomography. Norman, D., Korobkin, Th., Ne­wton, H. C. V. Mosby Company, St. Louis, Missouri, 1977. 12. Fournier, M., C. Guien: Les stases duodenales. J. Radio!. Electrol. 41: 757, 1960. 13. Frommhold, W.: Ein neuartiges Kontrastmittel tur die intravenose Cholezystographie. Fortschr. Rontgenstr. 79: 283, 1953. 14. Frostberg, N.: A characteristic duodenal defor­mity in cases of different kinds of peri-Vaterial enlar­gement of the pancreas. Acta radio l. (Stockh.) 19:164, 1938. 15. Gutmann, R. A.: Les images tumorales du duodenum. In: Duodenum et pancreas. Paris: Mas­son et Cie. 1957. 16. Haaga, J. R., R. J. Alfidi: CT scanning of the pancreas. J. Belg. Radio!. 59: 281, 1976. Haaga, J. R., R. J. Alfidi, M. G. Zeleh, T. F. Meany, M. Boller, L. Gonzales, G. L. Jelden: Computed tomography of the pancreas. Radiology. 120: 589, 1976. Haaga, J. R., R. J. Alfidi, T. R. Havrill, R. Tubbs, L. Gonzales, T. F. Meany, M. A. Corsi: Definitive role of CT scanning of the pancreas. The secondy year's experience. Radiology. 124: 723, 1977. 17. Haertel, M., L. Kreel: Das normale Pankreas im computerisierten Tomogramm. Fortschr. Ront­genstr. 128: 1, 1978. 18. Hanaffe, W., M. Weiner: Transjugular percuta­neous cholangiography. Radiology. 88: 35, 1967. 19. Haring, E.: Die Erkrankungen der Bauchspei­cheldrlisse im Rontgenbilde. Erg, med. Strahlfortschr. 6: 407, 1933. 20. Harper, K. R. A.: Radiology of the pancreas. In: Modern trends in diagnostic radiology. London: But­terworth and Co. 1953. 21. Kestens, P. J.: La duodenographie hypotoni­que. Acta chir. belg. 58: 346, 1959. 22. Kreel, L., M. Haertel, D. Katz: Computed tomo­graphy of the normal pancreas. Comput. Assist. Tomogr. 1: 290, 1977. Kreel, L.: Computerized tomography using the EMI general purpose scanner. Brit. J. Radio!. 50: 2, 1977. 23. Leger, L.: spleno-portographie. Paris: Masson et Cie. 1955. Leger, L. H. Leger: Essai de classification anatomo­pathologique des pancreatites chroniques. Presse med. 64: 2168, 1956. 24. Lindbom, A.: Des alterations roentgenologi­ques de l'estomac et du duodenum dans les pancrea­tites. Acta radio!. (Stockh.) 9: 255, 1928. 25. Liotta, D.: Pour le diagnostic des tumeurs du pancreas: La duodenographie hypotonique. Lyon chir. 50: 455, 1955. 26. Macarini, N., L. Oliva: Sur l'insufflation retrope­ritoneale associee a la stratigraphie tridimensionell. J. belge Radio l. 34: 281, 1951. 27. Mallet-Guy, P., P. Jacquement: Resultats de 500 cas de duodenographie hypotonique. J. Radio!. Electrol. 44: 249, 1963. 28. Marinšek Cicin-Šain, V., š. Cicin-Šain, A. Sabolic: Hipotonicna duodenografija kod bolesti pankreasa. Radio!. lugosl., 8: 91, 1974. 29. Mirizzi, P. L.: La cholangiographie operatoire. Lyon chir. 43: 385, 1948. 30. Novak, A.: Motoricke poruchy žaludka a dvanactniku pri chorobach želucovych cest a slinivky brišni. Lek. listy. 8: 72, 1953. 31. Odman, P.: Pancreatic angiography. In: Abrams, H. L.: Angiography. Boston, Massachus­setts: Little, Brown 9 Co. 1971. 32. Oi, J., S. Kobayaski, T. Kondo: Endoscopic pancreato-cholangiography. Endoscopy. 2: 103, 1970. 33. Oliva, L., N. Macarini: Dimonstrazione radiologi­ca diretta deli pancreas patologico mediante la strati­grafia e la insufflazione retroperitoneale e gastrica. Radiologia (Roma) 34: 207, 1952. 34. Olsson, O.: Roentgen exa.mination as an aid in the diagnosis of islet adenoma in the pancreas. Acta radio!. (Stockh.) 22: 833, 1947. 35. Paulino-Netto, A., Dreiling, D. A., and Baronof­sky, l. D.: The relationship between pancreatic calcifi­cation and canner of the pancreas. Ann. Surg., 151: 530, 1960. 36. Pistolesi, G. F., G. P. Marzoli, P. Q. Colosso, P. Pederzoli, C. Procacci: Computed Tomography in Surgical Pancreatic Emergencies. Journ. of Comp. Ass. Tomography. 2: 165, 1978. 37. Puschel, A.: Zur rbentgenologischen Diagno­stik der Pancreaserkrankungen. Fortschr. Ront­genstr. 27: 495, 1921. 38. Reuter, S. R.: Superselective pancreatic angio­graphy. Radiology. 92: 74, 1969. 39. Rbsch, J.: Die spelnoportographie in der Diag­nostik der Pankreas erkrankungen. Der Radiologe. 5: 274, 1965. 40. Sansone, G., N. Macarini, L. Oliva: Nouvelle methode d'exploration radiologique du pancreas chez l'enfant. J. Radio!. Electrol. 32: 726, 1951. 41. Schinz, H. R., W. E. Baensch, E. Friedl, E. Uehlinger: Lehrbuch der Rontgendiagnostik. Stutt­gart: G. Thieme. 1952. 42. Schobinger, R.: Transspinous inferior cavo­graphy. Arch. Surg. (Chicago) 82: 237, 1961. 43. Sheedy, P. F., D. H. Stephens, R. R. Hattery, J. R. Muhn, G. W. Hartman: Computed tomography of the body: lnitial clinic trial with the EMI prototype. Am. J. Roentgenol., 127: 23, 1976. 44. Stanley, R. J., S. S. Sagel, R. G. Levitt: Compu­ted tomography of the body: Early trend s in applica­tion and accuracy of the method. Am. J. Roentgenol., 127: 53, 1976. 45. Steele, J. R., P. J. Sones: Computed tomogra­phy of the pancreas. The use of intravenous contrast to define the dorsal surface of the pancreas. Comput. Tomogr., 2: 803, 1978. 46. Stein, G. N., M. H. Kaiser, N. N. Sarian, A. Finkelstein: An evaluation of the roentgen changes in acute pancreatitis. Gastroenterology. 36: 354, 1959. 47. Strnad, F.: Die Diagnose und Differentialdiag­nose der pathologischen Prozesse am extrabulbaren Duodenum. Fortschr. Rontgenstr. 62: 275, 1940. 48. Takagi, S., S. lkeda, Y. Makagawa: Endoscopic cannulation of the ampula of Vater. Endoscopy. 2: 107, 1970. Adresa autora: prof. Marinšek-Cicin-Šain dr. sci. Viktorija, 41000 Zagreb, Šulekova 32. Radiol. lugosl., 14; 173-183, 1980 1 • 1 1 PROJEKT-RIJEKA RADNA ORGANIZACIJA ZA PROJEKTIRANJE I CONSULTING Rijeka, Fiorello la Guardia 13, projektanti, tel. 33 411 Rijeka, Borisa KU 1i, (/) u O) >(/) Redukcija ko- co co .E2 .2 -"'- Površina I I picenja izoto- t!) O>-­ -"'. C .8 C (/) u (cm') :;::; :;::; (/) pa v podrocju o. o co _J ·-.... C C I ca.. p>0,01 l3otovo signifikantne 0,3>p>0,2 Nije signifikantno Tabela 3 -Ocjena signifikantnosti izvršena je te­stom, usporedivanjem aritmetickim sredina klirensa u uspravnom i ležecem položaju po skupinama. A B C x 19,13 12,38 8,34 C: 10,83 7,34 8,10 Sex 1,35 1,12 1,31 Tabela 4 Našli smo da je klirens u ležecem položaju, kod bolesnika s patološkim ali reverzibilnim renogramom (skupina A), vrlo znacajno viši od vrijednosti u uspravnom položaju. Klirensi bolesnika s urednim ili patološkim renogramom u oba položaja (skupina B i C) ne pokazuju statisticki znacajnu razliku ovisnu o položaju tijela. A:C 1=5,9465 p<0,001 vrlo signifikantno A:B 1=3,2504 0,005>_p>0,001 signifikantno _B:C 1=2,5490 0,01 > p>0,01 gotovo signifikantno Tabela 5 -Usporedivanjem aritmetickih sredina promjena klirensa izraženih u postotku izvršili smo ocjenu signifikantnosti i utvrdili daje porast klirensa u ležecem položaju kod bolesnika iz skupine A stati­sticki vrlo znacajno viši od porasta klirensa u ostale dvije skupine. Zakljucak -odredivanje klirensa 131 J hi­purana iz krvi u oba položaja tijela kod bolesnika ra mobilnim bu.brezima koristan je dodatni po­dafak u interpretaciji renografskih krivulja. Po­tvrduje nami u grubo kvantificira na renogramu vidljive hemodinamicke smetnje. Smatramo da treba naci mjesto pri konacnoj ocjeni funkcije mobilnog bubrega, pri indikacijama za operativ­ni zahvat kao i u postoperativnim kontrolama. Radiol. lugosl., 14; 227-229,j9_80 Summary THE INFLUENCE OF POSTURAL CHANGES IN MOBILE KIDNEY DISEASE ON THE BLOOD CLEARANCE OF 131-I-HIPPURAN Kruhonja K., C. Margetic A group of 146 patients with unilateral mobile kidney was examined by renography and 131-I­-Hippuran blood clearence in supine and upright position. The postural changes of clearance values were correlated with renographic curves. Patients were divided into three groups according to the shape of renographic curves: in group A were patients with pathologic renographic curve in upright and normal curve in supine position, in group B were patients with normal curve in both positions, in group C were patients wifh abnormal curve in upright position but without improvement in the supine. The 131-I­-Hippuran blood clearance was determined by single­shot-slope-technique in both positions and results were expressed in ml/min/m'. In group A a statisticaly significant (20% and more) change of mean clearance values were noticed. In group Band C no significant differences were found between mean clearance values in both positions. It suggests that postural changes of 131-I­-Hippuran blood clearance are probably correlated to the postu ral haemodynamics in mobile kidney disea­se. Literatura 1. Bianchi C., M. Bonadio, V. T. Andriole: Influence of postural changes on glomerular filtration rate in nephroptosis. Nephr. 16, 161, 1976. 2. Blaufox M. D., J. P. Merrill: Simplified Hippurane clearence. Nephr. 3, 274, 1966. 3. Brun C., E. O. E. Knudsen, F. Raaschon: The influence of posture on kidney function. Glomerular dynamies in the passive erect posture. Acta med. scand. 122, 132, 1945. 4. Buli U., H. Langhammer, G. Hor, K. W. Frey: Funktionsuntersuchungen bei Nephroptosen mit der 0-131 Jod-Hippuran Nephrographie. Fortschr. Ront­genstr. 114,407, 1971. 5. Buli U., P. Faul, H. Langhammer, K. J. Pfeifer, E. Elasser, K. W. Frey: lsotopennephrographische Un­tersuchungen zur Korrelation von lageabhangiger Funktionsbeeintrachtigung mit der Absinkhohe bei Nephroptosen. Der Urologe 11,148, 1972. 6. Chester C., Winter: Upright renal arteriography and renal hypertension. Am. J. Surg. 107, 816, 1964. 7. Derrick J. R., E. Han na: Abnormal renal mobility and hypertension. Am. J. Surg. 106, 673, 1963. 8. Hinman F.: Principles and practice of urologu. Saun·ders, Philadelphia, 1935. 9. Margetic C.: Renografija kao ogledalo ·hemodi­namskih i drenažnih smetnji mobilnog bubrega. Zbornik radova VI strucnog sastanka internista Sla­vonije, Osijek, 1975. 10. McCann W. S., M. J. Romansky: Ortostatic hypertension, the effect of nephroptosis on the renal blood flow. J. am. med. Ass. 115, 574, 1940. Adresa autora: Kruhonja dr Katarina, Opca bolni. ca, Lenjinov trg 3, 54000 Osijek XVI. JUGOSLAVENSKI SASTANAK NUKLEARNE MEDICINE Opatija, 24. do 27. septembra 1980 Organizator: Zavod za nukleamu medicinu, Klinicka boln'ica »B-raca dr. Sobo!«, Rijeka, Udruž.enje za nuklearnu medici:nu Jugosl,av,ije Teme: -primjena radioizotopa u hitnoj medicinskoj dijagnostici, -dinamicke i stat1icke studije radioizotopima, -slobodne teme Za sastanak tehnicara: -zaštit,a pri radu sa ioniziraj.cim zracenjem Opce obavijesti: -sastanak ce se održati od 24. do 27. septembra 1980 u Opatij'i, hotel »Adriatic«, -krajnj1i rok za slanje radova ili sažetaka pripremljenih za štampu je 1. 6. 1980, -kotizacija se uplacuje na sastanku. Mož.e se uplatiti i pr·ije sastanka na žiro racun kod SDK Rijeka broj 33800-678-13773. Naslov racuna je Klinicka boln'ica »Braca dr. Sobo!«, Zavod za nuklearnu medicinu, -smeštaj ucesnika ce obavljati iskljucivo agenC'ija »Kvarner e? .. ,,. / Jo / "' Z 7[99lY'fSI/ /NT.II' LjL,.D Slika 7 -Korelacija funkcije lijevog bubrega meto­dom RPF 131 J Hi puran: ••m Te DMSA -metoda integrala. Korelacija metode RPF ('3'J Hipuran) sa metodom 2 (99 m Te DMSA) vidljiva je iz slike 8. K(J?EJJOJA RPF{JtJt /IIP!IRl!N) 1/l..+D : T{ 99,,, DM.511 #E1Wlt2 '/.IM 11/lflRAN Ľ,o ,t_.Q9f ;,· Ol19x +f'3.lr9 0-rll02 ?.,::Q(X)/ Slika 8 -Korelacija funkcije lijevog bubrega meto­dom RPF 131 J Hipuran: 99m Te DMSA-metoda slope. Korelacija metode 1 i metode 2 (99m Te DMSA) vidljiva je iz slike 9. KORElAC/JA METODE 1 : METODI 2 l/Lt!J I:.99--,,,D/1SA XL/L,IJ 7/:99-,.. J>MSA ,t. /.OD l1ET.1 Y,· 08Hx.lS!i'J t(t}·l2.86 11:0(l)( / .. / / .. ,.,. .. / .. .. ir'( ,, ..,·,: / .. / ,. . .. o,'•· .. "' ,,. ,. .,, ., ,., . .., 7. l/t.+D f 99,,,,/Y1SA MET. 2. Slika 9 -Korelacija funkcije lijevog bubrega s meto­dom 1: metoda 2 (''m Te DMSA). Diskusija -Poznati su radovi brojnih auto­ra (12) sa Chlormerodrinom 203 Hg i 197 Hg, te s 197 Hg CI,, kojim su vrlo uspješno ocjenjivali separatni funkcionalni kapacitet bub rega. Zbog slabih karakteristika izotopa žive, kao i nepo­dobnosti za rad na gama kameri, te su metode vecinam napuštene. Autori (6, 23, 25, 27, 30, 31) se vecinam služe opisanom metodam dinamic­ke scintigrafije s ' 31J Hipuranom. Danas i taj preparat, odnosno izotop joda, kojim je obilje­žen hipuran, podliježe kritici. Nije najpodesniji za rad na gama kameri, efikasnost detekcije 131J je malena, potrebne su doze od 200-300µCi zbog statisticki znacajnog mjerenja. To su me­dutim doze, koje na gonade (22) daju vecu radiojacijonu dozu, a kod funkcijone slabosti bubrega i sam bubreg progresivno dobije vecu radijacijonu dozu. U zadnje dvije godi ne poneg­dje, gdje to uslovi dozvoljavaju primjenjuje se hipuran obilježen s 123J-kratkoživucim izoto­pom joda, koji se proizvodi u ciklqtronima, a dostupan je samo centrima u blizini ciklotrona. Za ljudsku upotrebu može ga se koristiti svega prvih 24 sata nakan proizvodnje, z bog nepogod­ne sheme raspada. Njegova masovna primjena u našoj zemlji za sada nije moguca. (koriste ga za sada samo na zavodu za Nuklearnu Medicinu Med. Fak. Zgb u suradnji s Institutom Ruder Boškovic). Taylor (30) je u svom radu 1978. g. opisao primjenu Penicfllamina obilježenog s ••m Te (16,17) i referirao o dobrim rezultatima u procjeni separatne bubrežne funkcije. Akumu­lirajuci impulse nad oba bubrega u intervalu od 10-25 min dobio je dobru korelaciju rezultata sa RPF ' 31J Hipu ranam. Napomenuo je da bi se slicni postupak mogao primjeniti sa 99m Te Radio!. lugosl., 14; 231-238, 1980 DMSA. To nas je navelo, da nakan svih izvrše­nih testiranja našeg sitema, pristupimo navede­nam radu. Naša preliminarna ispitivanja pokazuju, da je korelacija metode 1 i 2 sa RPF izvrsna, pravac regresijske jednažbe gotovo idealan, a znacaj­nost korelacije izvanredno visoka pri P < 0,001. Idealna korelacija metode 1 i 2 medusobno vrlo je znacajna. Pretpostavljamo da ce biti znacajna za procjenu mobilnog bubrega, jer ne zahtjeva za metodu 2 korekciju udaljenosti, niti je za tu metodu bitna velicina projekcije bubre­ga na plohu leda. Na 25. kongresu americkog Društva za Nu­klearnu Medicinu u junu 1979. g. referirana su tri rada, koji prikazuju slicne metode procjene separatne funkcije bubrega sa 99m Te DMSA, te njihove rezultate-kratko navadimo. Taylor i sur. (31) iznosi metodu akumulacije 99m Te DMSA u intervalu od 10-25 min., koju prezentira odnosom L/L+D. Iznosi prema RPF 13 'J Hipuranu korelaciju, pod uvjetom da je kreatinin u ,serumu manji od 2mg%, r = 0,91. Kod serumskog kreatinina iznad 2 mg% korela­cija je bitno lošija i iznosi r = 0,51. Komparira medutim i rezultate dobivene usporedivanjem 24-satnog skena bubrega, gdje je korelacija za bolesnike s serumskim kreatininom iznad 2 mg% znatno bolja, r = 0,7. To svodi na manji utjecaj bg kod slabije funkcije bubrega pri kasnom snimanju. Na našem materijalu smo u pocetku takoder na isti nacin odredivali-prema informaciji istog autora, pri njegovim pocetnim radovima s 99m Te PAC, ali kako je korelacija tam metodam bila takoder slaba, tu smo meto­du napustili. Powers i sur. (32) na istom kongresu referira o skenu s 99m Te DMSA radenom 4 sata iza injiciranja kontrasta. Komparira svoje rezultate sa klirensom iotalamata, uz uvodenje ureteral­nog katetera, a metodu prikazuje na psima. Korelacija dviju metoda za lijevi bubreg iznosi r = 0,96. Price i sur. (27) na istom kongresu prikazuje metodu skena 99m Te DMSA kojeg vrši 1 sat iza injiciranja kontrasta. Svoje rezultate komparira sa klirensom 99m Te DTPA uz uvodenje urete­ralnog katetera. Korelacija dviju metoda za lijevi bubreg iznosi r = 0,95. Metodu nadalje korelira s RPF 131J Hipuranom uz ureteralni kateter, a r = 0,97 za lijevi bubreg. Dokazuje da u kompa­raciji sa standardnim klirensom kreatinina uz uvodenje ureteralnog katetera metode RPF ' 3 'J Hipurana, kao i klirens ••m Te DTPA, precjenju­ju funkciju bubrega sa drenažnim smetnjama. Napominje da uz regresijske jednadžbe, sve neinvazivne metode su po vrijednosti jednake invazivnim metodama sa ureteralnim katete­rom. Još su dva autora u Evropi objavili metode procjene funkcionalnog kapaciteta pojedinog bubrega pomocu staticke scintigrafije s ••m Te DMSA na kongresu Njemackog Nuklearnog društva u lnsbrucku u IX mj. 1979. g.: Creutzig (6), koji postlže korelaciju sa RPF ' 31 J Hipura­nom od r = 0,98. On pri torne naporni nje, da ' 3 'J Hipuran precjenjuje RPF kod drenažnih smetnji za oko 13%. Moser (25) na istom kongresu referira korelaciju ovih dviju metoda od r = 0,98. Naši rezultati pokazuju nešto slabiju korelaci­ju od vecine navedenih autora, što pripisujemo samo djelomicno problem ima ispravnog odabi­ranja ROi za bg. krivulju. Mislimo da treba obratiti pažnju na kvalitet supstrata. Komplex DMSA sastoji se od dvije komponente, jedna koja se kroz bubreg filtrira, a druga, znacajnije zastupljena, koja pokazuje opisane karakteristi­ke kortikalnog tubularnog markera. Kompleks se testira, ali ne kvantitativno, a varijabilni sadržaj kompleksa koji se filtrira utjecati ce znacajno na rezultate. Ponekad, cini se kod suženja funkcionalnog kapaciteta bubrega, po­javljuje se slika kaliksa i pijelona u ranoj fazi, a vidamo vec u prvih 25 min. kontrast u mokrac­nom mjehuru. Pri torne se ne radi o slabom vezanju ••m Te na supstrat. Evidentno je dakle da u takvom slucaju, ponovno ce doci do precjenjivanja funkcionalnog kapaciteta bubre­ga sa obstruktivnom nefropatijom .. Zbog gore navedenih problema biti ce potrebno posebno ispitati ponašanje grupe bolesnika sa niskim RPF, te povišenim vrijednostima ureje i kreatini­na, te iskljuciti utjecaj medikacije betablokatori­ma, antihipertenzivima i diureticima na akumu­laciju DMSA. Metoda, koju smo koristili kao referentnu metodu, kod pacijenata sa niskim RPF, i sporom akumulacijam Hipurana takoder unosi veliku grešku, z bog statisticki uslovljeriih varijacija broja impulsa. Akumulirani impulsi kod metode s ••m Te DMSA 30-40 puta su veci, i uslijed toga je statisticka pouzdanost te meto­de znatno veca. Obilježeni DMSA cirkulira u plazmi vezan za serumske proteine, zbog cega se ne filtrira u glomerulu. Perfundira prvo aferentnu, a potom eferetnu arteriolu i krvnom strujam dolazi u peritubularnu kapilarnu mrežu. Ovdje ga vežu tubularne stanice kortikalne zone bubrega. Ek­strakcijona efikasnost za taj obilježeni spoj iznosi prema raznim autorima 5-8%, ali je ta ekstrakcijona efikasnost konstantna pri raznim koncentracijama. Treba ga smatrati kortikalnim tubularnim markerom, a indikator je funkcional­ne mase nefrona. Najvjerojatnije ovisi o apso­lutnoj vrijednosti kortikalne perfuzije kolicina akumuliranog supstrata u bubregu, pa odatle i izvrsna korelacija sa svim metodama, koje ocje­njuju efektivni bubrežni protok (1, 2, 7, 8, 10, 13, 14, 15, 18, 19, 20, 24). Na osnovu ovih svojstava Kawamura (20) ga upotrebljava _kao indikator ukupne funkcije, a stavlja u odnos aplicirani aktivitet (100%) i ukupnu akumulaciju kontrasta u ob(l bubrega nakon 24 sata, što izražava u postotku od ukupno aplicirane doze. Svoju metodu korelira sa Blaufoxovom metodam brzine ekstrakcije hipurana (ER) i dobiva r = 0.94. Iz gore opisanih metoda, vidljivo je da mi koristimo raniji interval od vecine autora, te da analiziramo krivulje akumulacije, a ne staticki scintigram. Kako je naša korelacija takoder na približno istom nivou, želimo tu metodu stan­dardizirati prvenstveno zbog ocjene hemodi­namskih poremecaja mobilnih bubrega. Meto­da je narocita podesna za procjen u utjecaja ortostaze i ležanja na hemodinamsku situaciju mobilnog bubrega. Rana faza analize akumulacije DMSA, kako je mi radimo, podliježe stanovitim smetnjama uslijed visokog cirkulirajuceg aktiviteta u okol­nim strukturama (jetra, slezena). Medutim, komputerska obrada, odbijanje adekvatne kri­vulje bg, stavljanje regije interesa nad bubre­gom, koja se automatski veže na izabrani donji prag aktiviteta, cine da smo našom metodam na neselekcioniranim pacijentima (sa povišenom urejam i kreatininom kod nekoliko bolesnika iz grupe) dobili korelaciju 0.91 (metoda 2). Metodu 2 (slope) cemo dalje razvijati, zbog znacaja za procjenu hemodinamskih poreme­caja mobilnog bubrega. Neovisna je o velicini projekcije bubrega na plohu leda (cela kolima­tora) i neovisna o razlicitoj udaljenosti dva bubrega, kao i istog bubrega u dva položaja tijela. Mislimo nadalje, da ovu metodu treba nacel­ no upotrebljavati za procjenu separatnog funk­131 J ·cijonalnog kapaciteta bubrega, Hipuran rezervirati za dinamicku scintigrafiju kao dokaz postojece pre-intra-ili postrenalne staze. U tom se slucaju potrebna doza '31 J Hipurana može znatno reducirati, jer je konstrukcija renograf­ske krivulje, kao i stvaranje slika u toku pretrage, moguce sa znatno nižim brojem impulsa. ••m Te DMSA omogucuje na taj nacin da se aplicirana doza zracenja po pacijentu znatno snizi, što je bitno kod obrade pacijenata sa mobilnim bubrezima, gdje se najcešce radi o ženama u fertilnoj dobi. Pretraga se može ponavljati, bez znacajnijeg ozracivanja pacijen­ta. Summary ••m Te DMSA ACCUMULATION IN DIFFERENTIAL KIDNEY FUNCTION TESTING Margetic C. A new method for evaluation of differential kidney funetion is presented, with the preliminary results, in eorrelation with the standard "'J-Hippuran method. After injeetiing 2-3 mCi of 99m Te DMSA, a eom­ puterized gamma-eammera system is started, and eolleetion of 2 frame/min for 25 min is performed. Three time/aetivity eurves are generated from ROls over eaeh kidney and the baekground eurve from a reg ion over and between kidneys. After eorreetion for kidney depth and normalized bg substraetion, thefirst 11'are integrated, and eounts over left kidney against the left+right kidney, expressed as pereent funetion. This interval of the time/aetivity eurves is fitted, and the slope of the left kidney aeeumulation expressed also as pereent funetion of the L+R slope. The results are eompared with the standard "'J­ -Hippuran-gamma-eammera renography, where the L/L+R renal plasma flow was derived from the first 2'inte9Jal of kidney aeeumulation eurve. The eorrelation of the 11 'integral of DMSA aeeumula­ tion is given by r = 0.899. When the RPF '"J Hippuran L/L+R pereent is eorrelated with 99 m DMSA L/L+R pereent of the first 11 'slope, the eorrelation is r ,= 0.91. Our preliminary results demonstrate a very good eorrelation of the method presented, with the standard '"J Hippuran renography method (2'integral of ROi) for separate kidney funetion evaluation. Counts over kidneys are eorreeted for kidney depth. lf the slope method is used (99 m Te DMSA aeeumula­ tion in the first 11) as a eq uivalent of differential kidney funetion, it is suitable for mobile kidney funetion evaluation, beeause it is independible of kidney depth and size projection. Literatura 1. Ando A., S. Sanada,: Study of distribution of Hg203 Chlormerodrin, 203Hg-nitrate and ••m Te DMSA in kidney by macroautoradiography, INIS ATOMIN­DEX, 9, (12), 379182, 1978. 2. Arnold R. W., G. Subramanian. J. G. McAfee. R. J. Blair, F. D. Thomas: Comparison of ••m Te Com­plexes for renal imaging, J. Nuel. Med., 16(5), 357, 1975. 3. Blaufox D. M., E. J. Potchen, J. P. Merrill,: Measurement of effective renal plasma flow in man by external counting methods, J. Nucl. Med., 8, 77, 1967. 4. Blaufox D. M., J. P. Merrill,: Simplified Hippuran­-clearence. Measurement of renal function in man with simplified Hippuran clearences, Nephron, 3,274, 1966. 5. Brien T. G., J. A. Fay: "Cr EDT A biological half­life as an index of renal function, J. Nuel. Med., 13,339, 1972. 6. Creutzig H., E. Schindler, T. D. Reuter, D. Frclieh: Abschiitzung der seitengetrennten Nierenfunetion bei Harnabfluss-Stcrungen-ein Vergleich von DMSA-Aufnahme und fruher Hippurananreichung priiu. postoperativ, Clinical significance of nuclear medicine, 17. lnt. Ann. Meating Of The SNM 1979. (abst.) 7. Daly M., W. A. Jones. T. G. Rudd, J. A. Tremann,: Differential 99m Te DMSA renal loealisa­tion: Correlation with renal function, J. Nucl. Med., 6, 594, 1977. 8. Daly M. J., W. Jones, T. G. Rudd, J. Tremann: Differential renal funetion using 99m Te DMSA: in vitro correlation (on dog s), J. Nucl. Med. 20, 63, 1979. 9. Gamma 11, Basic Demo Program: Program for renogram analysis, Digital Corp. 1977. 10. Enlander D., P. M. Weber, L. V. Remedios: Renal cortical imaging in 35 patients: superior quality with ••m Te DMSA, J. Nucl. Med. 15, 743, 1974. 11. Erd W., E. Hyvlik, L. Salambaschev, R. Hcfer: Die Bedeutung der Organtiefe fur seitengetrennte quanti­tative Nierenuntersuchung, Radioisotope in Klinik u. Forschung, XI, 196, 1974. 12. George E. A.: In vivo function tests in nuclear nephrology: an improved modification of the »Old Probe« techniques, J. Nucl. Med. 19,221, 1978. 13. Gorkic D., N. Vanilic-Razumenic,: Scintigrafija bubrega pomocu ••m Te DMSA i ••m Te GHT, Radiol. lug., 11, 365, 1977. 14. Gorkic D., N. Vanilic-Razumenic: Morfološka ispitivanja bubrega pomocu ••m Te DMSA, Galenika Doc. Med. 1977. XIV Jug. Sast. Nukl. Med. 15. Grossman Z. D., J. G. Me Afee, G. Gagne, A. L. Zens, F. D. Thomas, P. Fernandes, M. L. Roskopf: Comparison of renal extraction efficiency of radioac­tive agents in the normal dog, J. Nucl. Med., 20, 629, 1979. 16. Halpern S., M. Tubis, J. Endow, C. Walsh, K. Kunsa, B. Zwicher: ••m Te Penicillamineacetazo­lamide complex, a riew scanning agent, J. Nucl. Med., 13, 45, 1972. 17. Halpern S. E., M. Tubis, M. Golden, J. Kunsa, J. Endow, C. Walsh: ••m Te PAC a new renal seanning agent, II Evaluation in humans, J. Nucl. Med. 13, 723, 1972. Radiol. lugosl., 14; 231-238, 1980 18. Handmaker H., B. W. Young, J. M. Lowenstein: Clinical experience with 99 m Te DMSA, a new renal imaging agent, J. Nucl. Med. 16, 28, 1975. 19. Hosokawa S., J. Kawamura, O. Joshida: Basis studies on intrarenal localisation on renal scanning agent ••m Te DMSA, INIS ATOMINDEX 9, 417789, 1978 (abst). .20. Kawamura J., S. Hosokawa, O. Yosida: Renal function studies using 99 m Te DMSA, Ciin. Nucl. Med. 4, 39, 1979. 21. Kchn H. D., A. Mostbeck: Value of additional lateral seans in renal scintigraphy, Ei.ir. J. Nucl. Med. 4,.21, 1979, 22. Kramer P.: Zur Frage der Gonaden-Belastung bei verwendung von '"J Hippuran fur die Messung des Renalenplasmaflusses, Nuklearmedizinische V_erfaren bei Erkrankungen der Nieren u. ableitenden Harnwege, P. Pfannenstiel, Schnetztor Ver. 1977, 69. 23. Empfehlungen zum Einsatz nuklearmedizini­scher Verfahren bei Erkrankungen der Nieren u. ablel­tenden Harnwege, ibidem, 239. Pfannenstiel P., D. Emrich, W. Adam. 24. Mariss P., G. Thiede: Abschatzung der seiten­getrennten Nierenfunction mittels der ••m Te DMSA Aufnahme, Med. Hochsch. Hannover, Abt. IV Nu­klear Medizin u. spezielle Biophysik. ·25. Moser E., Jocham D., U. Buli, C. Chaussy, B. Leisner,: ••m Te DMSA versus '"J Hippuran: Ergeb­nisse bei Harnstaung, Clinical Significance of Nucl. Med. 17. An. M. S. N. M. 1979, 141 (abstr). ,26. Mayr B., B. Leisner, A. Gebauer, W. Maxhofer: Die Bedeutung der Nierentiefenkorrektur bei der Seitengetrennten "'J Hippuran-Clearence mit Hilfe der Sonographie, Nuc. Med., 18, 14, 1979. 27. Price R. R., M. L. Horn, J. P. Jones, J. J. Touya, R. B. Grove, J. H. Nadeae, R. A. Branch, R. H. Rhamy, J. W. Hollifield, A. B. Brili, F. D. Rollo,: Comparison of differential renal function determination by ••m Te DMSA, DTPA, "'J Hippuran and ureter catheterisa­tion, J. Nucl. Med. 20,631, 1979. 28. Rcsler H.: Ortho-Jodhippursauere-Total­-clearence nach der vereinfachten 7'/17' single-shot­Methode, Nieren-Clearence, R. Hcfer-Nuclear Med. Hoechst, 121, 1968. 29. Tauxe W. N., E. C. Burke: Kidney depth and isotope renography, J. Nucl. Med., 9, 225, 1968. 30. Taylor A., L. B. Talner: Relative renal accumula­tion of 99 m.Tc Penicillamine as an index of differential renal fundion, J. Nucl. Med. 19, 178, 1978. 31. Taylor A., J. Hollenbeck, P. L. Hagan: DMSA sccaning: An index of relative renal plasma flow, J. Nucl. Med., 20, 630, 1979. 32. Powers T. A., R. B. Grove, R. D. Bowen, J. M. Plunkett, S. Kadir, J. A. Harolls, J. A. Patton, W. J. Stone: Radionuclide measurement of absolute diffe­rential GFR, J. Nucl. Med., 20, 630, 1979. Adresa autora: Prim. dr Cvijeta Margetic, Opca bolnica Osijek, Odjel za nuklearnu medicinu, 54000 Osijek, Park Lenjina 3. 7 ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKOG FAKULTETA, KBC REBRO, ZAGREB, INŠTITUT JOŽEF ŠTEFAN UNIVERZA V LJUBLJANI SIMULTANA PRIMJENA GAMA KAMERE I DETEKTORA U HEMODINAMSKIM ISPITIVANJIMA lvancevic D., S. Popovic i 'J. Šnajder Sažetak: Za hemodinamska ispitivanja srca, cerebralne i periferne cirkulacije i za ispitivanja funkcije jetre i bubrega pomocu radioaktivnih indikatora korišten je kombinirani sistem za vanjska mjerenja. Sistem se sastoji iz gama kamere širokog vid nog polja i tri scintilaciona detektora. Iz gama kamere podaci se unose u digitalno racunalo direktno, a iz detektora indirektno, preko sistema CAMAC i papirne trake. Digitalno racunalo služi za spremanje, prikaz i analizu rezultata mjerenja. Primjena detektora omogucuje da se podaci o kretanju radioindikatora u vidnom polju gama kamere nadopune podacima iz ostalih dijelova tijela. Time se omogucuje cjelovitija analiza kinetike indikatora. UDK 612.13:539.16.074 Deskriptori: hemodinamika, radioizotop dilukcijska tehnika Radio!. lugosl., 14; 239-245, 1980 L _J Uvod -Znatan dio tehnoloških usavršava­nu obradu i optimalni prikaz rezultata. U te su nja u nuklearnoj medicini išao je, barem u prvo svrhe izgradeni razni multidetektorski sistemi s vrijeme, prema statickim scintigrafijama, tj. sta­prikljuccima na digitalne štampace, na magnet­tickim ispitivanjima distribucije radioindikatora ske i papirne trake, na multikanalne analizatore u tijelo. Za te su svrhe do danas konstruirani ili na digitalna racunala. Analogni prikaz digi­razni oblici scintigrafa (skenera) i gama kamera talno zabilježenih podataka može se tada obavi­kojima se postupno može snimati raspored ti preko integratora i pisaca ili pomocu digital­aktivnosti u cijelom tijelu odrasla covjeka. Mo­nih racunala (Mundschenk et al. 1970, lvancevic žemo medutim ocekivati dalji razvoj funkcional­et al. 1975, Muller et al. 1976.). nih i dinamickih ispitivanja kinetike radioindika­Mi smo za brza hemodinamska ispitivanja upo­tora u organizmu. Gama kamerom prikljucenem trebljavali simultano i gama kameru i multide­na kompjuterski sistem može se vršiti i brza tektorski sistem. Ovdje iznesimo neka naša ispitivanja hemodinamike, ali smo ograniceni • zapažanja o svojstvima ovog kombiniranog si­na vidno polje gama kamere, za sada krug stema. promjera 25-40 cm. lspitivanje brze kinetike Metoda rada i materija! -Za hemodinam­indikatora izvan toga podrucja nije moguce. ska i funkcionalna ispitivanja koristili smo gama Ovije ili više. gama kamera obicno se ne mogu kameru širokog vidnog polja (LFOV, Searle) korist[ti simultano. koja je prikljucena na kompjutorski s_istem U nekim funkcionalnim ispitivanjima, npr. (Gamma -11, DEC). U sadašnjoj konfiguraciji renografiji i radiokardiografiji, koriste se vec sistem omogucuje akviziciju dinamickih studija dulje vrijeme scintilacioni detektori za vanjska sa slikama u matrici sastavljenoj od 64 x 64 mjerenja. Rezultati mjerenja detektora obicno elemenata i brzinama do 12 slika u sekunpi. Za se preko integratora impulsa i grafickog pisaca radiokardiografiju smo koristili brzinu od 10 registriraju u analognem obliku, tj. u obliku slika u sekundi, za ispitivanje periferne i cere­krivulja. Registracija u prvobitnem digitalnem bralne cirkulacije 1 sliku u sek., a za ispitivanje (brojcanom) obliku, iako kompliciranija, ima bubrega i jetre 1 sliku u minuti. Sistem omogu­nesumnjivih prednosti jer omogucuje naknad-cuje razlicite oblike obrade podataka. Najcešce Rad primljen: 12.11.1979 smo koristili rutinu iregularnih polja interesa kojom se iz polja (Sl. 1) izvode dinamicke krivulje. Krivulje se mogu izgladivati ili filtrirati. Krivulje smo registrirali polaroidnom snimkom s ekrana ili linijskim štampacem. Uz gama kameru simultano smo (Sl. 2) kori­stili multidetektorski sistem (kinetograf J. Šte­fan) koji se sastoji od tri scintilaciona d_etektora. U svakom detektoru . nalazi se kristal 2" x 2" dobro zašticen olovnim štitom i kolimatorom duljine 25cm. Uz detekto.re nalazi se elektroni­ka: visokonaponske jedinice, linearna pojacala, spektrometri, integratori i brojila impulsa. Iz tri spektrometra impulsi se posebnim kabelom vode u sistem CAMAC (J. Štefan) u kojem su brojila, kontroler s yremenskom bazam i brzi bušac papirne trake (Facit). CAMAC ,za sada omogucuje registraciju na papirnu traku po­dataka iz tri detektora s maksimalnem brzinom uzimanja uzoraka 10 puta u sekundi uz maksi­malno 16.383 impulsa po uzorku i detektoru. lzbušena papirna traka se kasnije (off-line) ucitava u racunalo Gamma-11 za prikaz i analizu rezultata mjerenja detektora. Za to su napisani programi koji omogucuju sortiranje poda.aka iz detektora i graficki (histogramski) prikaz krivu­lja na ekranu za snimanje ili na linijskem štam­pacu. Krivulje se mogu prikazati u linearnem ili semilogaritamskom obliku. Format krivulja iz detektora identican je formatu krivulja iz polja interesa izabranih na'snimkama s gama kame­ram. Upravo radimo na direktnem (on-line) 11 o Slika 1 -!regularna polja interesa u dinamickom ispitivanju srca s gama kameram: A -srce, B -abdominalna aorta, C -desno pluce, D -lijeva pluce, E -desni atrij, F -lijevi ventrikul, G -vena kava, H -arterija pulmonalis, povezivanju sistema CAMAC i Gamma-11 što ce omoguciti brži ulaz podataka (Ericson et al. 1973.) Ovim »hibridnim« sistemom sastavljenim iz gama kamere i tri detektora služili smo se u razlicitim hemodinamskim i funkcio.nalnim ispi­tivanjima (Tabela 1). U ispitivanjima srca i centralne cirkulacije injicirali smo Tc-99m­ KINETOGRAF GAMA KAMERA GAMMA-11 CAMAC Slika 2 -Shema sistema sastavljenog od gama kamere i tri detektora za vanjska mjerenja. Iz gama kamere podaci se unose u digitalno racunalo (Gamma-11) direktno, a iz detektora indirektno, preko sistema CAMAC i papirne trake. ..,..... Slika 3 -Radiokardiografija normal nog ispitanika. Uz snimke prolaska radioindikatora kroz desno i lijeva srce prikazane su krivulje srca, abdominalne aorte, desnog i lijevog pluca (p0daci iz gama kamere) i krivulje srca, normalna i loaaritamska, abdominalne aorte i glave (pbdaci iz detektora). lspitivanje Položaj gama kamere Položaj detektora srce i pluca periferne cirkulacije cerebralne cirkulacije jetre bub rega Tabela 1 -Primjeri simultane srce i pluca srce (lat.) glava abd. aorta potkoljenice srce d. noga l. noga glava srce pluca glava jetra srce jetra mokr. mjehur bubrezi srce glava mokr. mjehur primjene gama kamere i tri scintilaciona detektora u hemodinamskim ispitivanjima. Radio!. lugosl., 14; 239-245, 1980 pertehnetat u venu supklaviju. Prolaz indikatora kroz srce i pluca registrirali smo gama kame­rom, a dolazak u sistemni optok s gama kame­rom (abdominalna aorta) i s dva detektora, nad _ glavom i abdominalnom aortom. Treci je detek­tor usmjeren prema srcu, lijevo lateralno. Pri ispitivanjima periferne i cerebralne cirkulacije s Tc-99m pertehnetatom gama kamera je usmje­rena prema potkoljenicama ili mozgu dok detek­tori daju podatke o prolazu indikatora kroz centralnu cirkulaciju. Funkcionalna ispitivanja jetre radili smo s Au-198 koloidom, Tc-99m k0loidom, i Tc-99m Hidom, a ispitivanja bubre­ga s J-131 hipuranom. Gama kamera snima jetru odnosno bubrege, a detektori vaskularne pro­store i r:nokracni mjehur. Rezultati i diskusija -Sistem sastavljen od gama kamere i. tri detektora pokazao se osobito korisnim u radiokardiografiji, tj. u ispiti­vanjima centralne cirkulacije i detekciji intrakar­dijalnog shunta. Kod zdravog ispitanika (Sl. 3) može se gama kamerom pratiti prolaz radioindi­katora kroz srce i abdominalnu aortu. Kod bolesnika s lijevo-desnim intrakardijalnim shuntom (Sl. 4) intravenski injicirani indikator prolazi kroz desno srce, pluca i lijevo srce. Dok jedan dio indikatora odlazi u sistemni optok drugi dio prolazi kroz shunt i cirkulira ponovo kroz pulmonalni optok. Recirkulacija ce se manifestirati na više naci­na: u krivuljama oba pluca (dobivenim kame­rom) kao drugi vršak, a u krivuljama srca (dobi- Slika 5 -Radiokardiografija bolesnika s d.sno-lijevim intrallardijalnim shuntom. Krivulje srca, aorte, desnog i lijevog pluca (iz gama kamere), srca i aorte (iz detektora), karotida i'vene kave (iz gama kamere), srca i glave (iz detektora), desnog i lijevog srca (iz gama kamere). Neposredno nakon prolaska kroz desno srce indikator se pojavljuje u sistemnom optoku. Krivulje karotida, glave i abdominaJne aorte zabilježile su rani dolazak indikatora. venim i'kamerom i detektorom) kao treci vršak. Osobito se korisnom pokazala logaritamska transformacija krivulje srca na kojoj se treci vršak znatno bolje istice. Kod manjih lijevo­desnih shuntova prepoznaje se recirkulaciju po rupturi nagiba u inace jedriostavno eksponenci­jalnom descendentnom dijelu krivulje lijevog srca. U bolesnika s desno-lijevim shuntom (Sl. 5) može se rani dolazak indikatora u sistemni optok registrirati ne samo gama kamerom (polje karotida i abdominalne aorte) vec i detektorima, postavljenim nad glavom i abdominalnom aor­tom. Uz ovakvo obilje podataka i krivulja detek­cija shunta je pouzdanija i osjetljivija. Radiol. lugosl., 14; 239-245, 1980 U ispitivanjima periferne cirkulacije u potko­ljenicama i mozgu (Sl. 6) s gama kamerom sni mamo dinamiku raspodjele indikatora u ispi­tivanom podrucju. Medutim i_ndikator je injici­ran intravenozno i prolazi prvo kroz srce plucnu cirkulaciju. Nacin injiciranja bolusa i .brzina prolaska kroz srce i pluca utjecati ce znacajno na vrijeme dolaska i na oblik krivulje indikatora u perifernom optoku. To se jasno vidi kod ispitivanja kardiopata s valvularnom gre­škom, smanjenim minutnim volumenom srca ili, dilatacijom srcanih šupljina. Detektori posta­vljeni nad srcem i plucima mogu nam ·davati dragocjene podatke o prolasku indikatora kroz 243, Slika 6 -lspitivanje cerebralne cirkulacije. Na snimkama s gama kamerom registriran je prolaz kroz venu supklaviju, lijevu i desnu karotidu, lijevu i desnu hemisferu. Detektorima su zabilježene krivulje srca, normalna i logaritamska, desnog ramena i glave. kardiopulmonalni dio cirkulacije. Ovo ce biti osobito znacajno za kineticke analize modela cirkulacije. Pri funkcionalnim ispitivanjima jetre i bubre­ga gama kameram se prati kinetika indikatora u tim organima. Vanjskim mjerenjima pomocu detektora može se pratiti kretanje aktivnosti u krvi (mjerenja srca, glave ili bedra) i izlucivanje indikatora urinom (mjerenja mokracnog mjehu­ra). Iz vidnog polja gama kamere teško bismo mogli dobiti sve te podatke. A oni nisu nevažni za kineticku analizu. Svi ovi podaci govore da se simultanom primjenom detektora može u funk­cionalnim i hemodinamskim ispitivanjima »pro­širiti« vidno polje gama kamere i dobiti korisne podatke o kinetici indikatora u udaljenijim dije­lovima tijela. Izbor najpogodnijeg polja interesa na snimkama s gama kameram vrši se nakan snimanja. Pozicioniranje detektora obavlja se pri je ispitivanja, naknadne korekcije nisu mogu­ce i to može biti nedostatak detektora. Medutim: zbog jednostavnije kolimacije detektori daju krivulje s znatno vecim brojem impulsa i s boljom statistikam brojanja. Dinamicke studije s kompjuteriziranom gama kameram moraju se programski unaprijed vre­menski limitirati i p'ri ponekoj se radiokardiogra­fiji dešava da prolaz indikatora kroz srce nije završen u predvidenom vremenu. Registraciju podataka iz detektora na papirnu traku u pravilu produžavamo kako bi se barem djelomicno osigurali i u tim slucajevima. 1 konacno: podaci iz detektora mogu biti sacuvani i korišteni u slucajevima zatajivanja gama kamere ili kom• pjuterskog sistema. Kombinirani sistem gama kamere i detektora za ispitivanja hemodinamike i funkcije ima vece mogucnosti nego gama kamera i detektori za­sebno. Najznacajniji je doprinos detektora u torne što daju veci broj podataka za šire podru­cje ispitivanja. Smatramo da se tirne poboljša­vaju uvjeti za cjelovitiju analizu kinetike radioak­tivnih indikatora u ti]elu. Zakljucak -1. Kombini.rani sistem gama kamere i tri scintilaciona detektora za hemodi­namska ispitivanja pomocu radioindikatora ima vece mogucnosti nego gama kamera i detektori zasebno. Podaci iz vidnog polja gama kamere dopunjuju se podacima iz detektora usmjerenih u druge dijelove tijela izvan polja kamere. 2. Sistem CAMAC pogodan je za prenos podataka iz detektora u digitalno racunalo. Digitalno racunalo može se primijeniti za spre­manje, prikaz i analizu podataka iz gama kamere i detektora. 3. U radiokardiografskim ispitivanjima srca kombinirani sistem omogucuje pouzdaniju i osjetljiviju detekciju intrakardijalnog shunta. 4. Kombinirani sistem može se primijeniti u ispitivanjima periferne i cereb.ralne cirkulacije, te u funkcionalnim ispitivanjima jetre i bub rega. 5. Kombinirani sistem poboljšava uvjete za cjelovitiju analizu kinetike radioaktivnih indika­tora u tijelu. Adresa autora: Dr Darko lvancevic, Zavod za.nukl-ear­nu medicinu Medicinskog fakulteta, KBC Rebro, Ki­špaticeva 12, Zagreb Summary THE GAMMA CAMERA AND SINGLE PROBE DETECTORS OPERATING SIMUL TANEOUSL Y IN HAEMODYNAMIC STUDIES lvancevic D., S. Popovic, J. Šnajder The combined system of gamma camera and three single probe detectors was used in haemodynamic studies. The gamma camera is connected on line to the computer system Gamma-11. The data from three detectors enter the CAMAC interface for collection, paper tape recording and further off-line processing. The digital computer serves for data storage, display and analysis. The combined system can be used in radiocardiography, in cerebral and peripheral circula­tion studies and in liver and kidney function studies. In radiocardiography the system enables sensitive detection of intracardiac shunts. While gamma came­ra monitors radioindicator kinetics in its field of view three detectors can supply data on more distant parts of the body. The data can be used for more complete analysis of indicator kinetics in the body. Literatura 1. Ericson J. J., J. F. Parker, J. A. Patton, R. R. Price i A. B. Brili: Applications of a CAMAC standard data acquisition system to problems in nuclear medicine. U: Proceedings of third symposium on sharing of computer programs and technology in nuclear medi­cine, Miami 1973, CONF-730627, U. S. Atomic Energy Commission, Oak Ridge 1973. s. 174-182. 2. lvancevic, D., R. Price, T. Rhea, T. Graham, G. T. Atwood, i A. B. Bril.l: Computer analysis of radiocar­diograms of patients with intracardiac shunts. U: Dynamic studies with radioisotopes in medicine 1974, IAEA, Bec 1975, s. 229-250. 3. Mundschenk, H., J. Fischer i R. Wolf: Aufbau und Arbeitsweise eines 12-Kanalfunktionsmessstandes zur Erfassung und Auswertung schnell ablaufender Hiimodynamischer Vorgange, lnt. J. appl. Radiat. lsotopes, 21, 199, 1970. 4. Muller, U. S., H. Vosberg, S. Hemmelskamp, H. Schicha, V. Becker, V. Vyska, L. E. Feinendegen, W. H. Hauss: Messung der arteriellen Blutstrcimungs­geschwindigkeitmit einem Radioindikator und Einem Achtkanalmessplatz. U: R. Hcifer (ed.): Radioaktive lsotope in Klinik und Forschung, 12 Band, H. Egerman Verlag, Bec 1976, s. 235-244. Radiol. lugosl., 14; 239-245, 1980 7 INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« BEOGRAD -VINCA POSTUPAK ZA PRIPREMANJE 99 m Tc-Sn KOLOIDA, NJEGOVE HEMIJSKE I BIOLOŠKE OSOBINE ZA SCINTIGRAFIJU JETRE Konstantinovska D., T. Maksin, J. Cvoric Sadržaj: U radu je prikazan postu pak za obeležavanje kalaj koloida sa 99 m Te. !spitane 99 su hemijske i biološke oso bi ne m Tc-Sn koloida za scintigrafiju jetre. UDK 616.36-073:539.163.074 Deskriptori: tehnecij, kositer koloid, jetra Radiol. lugosl., 14; 247-250 L Uvod -Priprema preparata99m Te-koloida za scintigrafsko ispitivanje jetre svodi se na redukciju pertehnetata i ugradivanje redukova­nog oblika 99m Te u koloidne cestice. Cesto redukujuci agens sam obrazuje koloidne parti­kule: razlaganjem kao što je u slucaju tiosulfata i precipitacijom u slucaju dvovalentnog kalaja i gvožda. Preparat sumpor koloida obeležen sa tehne­cijumom je najcešce i sa uspehom primenjivani preparat za scintigrafiju jetre, slezi ne i koštane srži. Sastoji se od najmanje tri komponente, a sastavljanje »kit-a« je višestepeno i koloid se gradi uz zagrevanje.' Zadnjih godina u literaturi se mogu naci podaci o osobinama i primeni kalaj koloida obeleženog sa99m Te. Tako je prema rezultatima koje je dobio Maass et ali. (1967) Sn-99 mTc koloid sa uspehom korišcen za scintigrafiju jetre.2 Subermanijan et ali. (1970) je svojim ispitivanjima dobio bolju vizualizaciju koštane srži sa Sn-koloidom u poredenju sa sumpor koloidom3• Medutim, pripremanje koloida sa dvovalentnim kalajem nije dobilo širu primenu zbog nestabilnosti kalaja kao stanohlorida i njegovoj lakoj oksidaciji u neutralnoj sredini u prisustvu kiseonika iz vazduha. U ovom radu -scintigrafija _J prikazani su rezultati dobijeni u našoj laborato­riji na pripremi preparata Sn-koloida obeleže­nog sa tehnecijumom. !spitana je radiohemij­ska cistoca, distribucija preparata u organima oglednih životinja i stabilnost. Materija! i metode -Za pripremanje99m Tc­ -Sn koloida korišcen je stalno hlorid., SnCl2 , rastvaran u kiselini, koncentracije 1 mg SnCl2/ml. Posle barbituriranja azotom i po­ dešavanja pH, rastvor je razlivan u alikvotima po 1 ml. Ovako pripremljeni, uzorci su liofilizirani i zatvarani u struji azota. Ceo postupak izvodi se u asepticnim uslovima. 99 m Tc-Sn koloid formira se dodatkom 5 ml eluata tehnecij uma odgovara­ juce aktivnosti. Pri torne se stvara blago zamu­ cenje koje poti ce od koloida dvovalentnog kala­ ja. lspitivana je radiohemijska cistoca ovakvog preparata i njegova distribucija po organima oglednih životinja. Radiohemijska cistoca preparata pracena je hromatografijom na Whatman 3MM hartiji tankoslojnom hromatografijom Gelman ITLC SG trakama. Kao mobilna faza korišceni su razliciti organski rastvaraci. Distribucija99m Tc-Sn koloida ispitivana je na belim pacovima telesne težine 200 do 250 gr. Rad primlien: 8.10.1979 lnjicirana je odredena zapremina preparata, aktivnosti oko 1 µCi. Životinje su žrtvovane 15 minuta nakon injiciranja. Rezultati i diskusija -Za brze analize radiohemijske cistoce korišcena je uz.lazna pa­pirna hromatografija. Kao stacionarna faza ko­rišcene su trake 1 x 6 cm Whatman 3MM hartije, a aceton kao razvijac. Pokazalo se da je radiohemijska cistoca99m Tc-Sn koloida veca od 95 %. U ovom slucaju kao radiohemijska neci­stoca javlja se nevezani pertehnetat. U toku rada dobijane su razlicite vrednosti fiksacije99m Tc-Sn koloida u jetri u opsegu od 70-90%. U plucima je bilo 4-9% u odnosu na injiciranu aktivnost. Ovako dobijeni99m Tc-Sn koloid nije stabilan. Stajanjem na vazduhu nakon obeležavanja, do­lazi do ukrupnjavanja cestica i taloženja. Usled toga se smanjuje procenat fiksacije preparata u jetri, a povecava u plucima, što se vidi iz tabele 1. Rezultati su prikazani i graficki (sl. 1). Stabilnost99 m Tc-Sn koloida prace na je u toku jednog sata. Hi minuta nakon obeležavanja preparat se fiksira u jetri ogledne životinje sa oko 73% u odnosu na injiciranu aktivnost. U plucima se nalazi 8,5%. Vec nakon jed nog casa procenat aktivnosti u plucima raste do 28 %, a to je nešto više od 3 puta u odnosu na oocetnu vrednost. Procenat fiksacije koloida u jetri o pa­da na 58%. U cilju povecanja stabilnosti 9 9 mTc-Sn koloi­da, dodavani su razliciti stabilizatori: želatin, manitol, humani serum albumin, hemacel i pracen uticaj istih na koloid. Najpodesnijim se pokazao humani serum albumin. U bocicu sa obeleženim 99mTc-Sn koloidom dodavan je 1 ml humanog serum albumina, uz blago muckanje. Ph vrednost ovako pripremlje­nog preparata je 5. Procenat fiksacije u jetri je oko 75%, a u plucima 5%. Rezultati pracenja stabilnosti prikazani su u tabeli 2, a graficki na slici 2. Vreme nakon Procenat fiksacije po organ ima obeležavanje (min) Jetra Pluca Bubrezi Slezi na 15 72,8 8,5 1,8 1,2 30 68,6 16,2 1,7 1,1 45 62,3 23,3 1,3 1,1 60 58,3 28,0 1,1, 1,1 Tabela 1 -Pracenje stabilnosti 99mTc-Sn koloida Vreme nakon obeležavanja ({Tlin) Jetra Procenat fiksacije po organima Pluca Bubrezi Slezi na 10 57,0 4,8 2,7 0,9 6p,5 30 60 1,1 2,7 1,1 2,3 4,1 66,0 120 1,2 2,2 68,0 180 2,2 69,7 240 Tabela 2 -Pracenje stabilnosti99 mTc-Sn koloida sa stabilizatorom Slika 1 Radio!. lugosl., 14; 247-250, 1980 ---AA--•• -------=­ -:;====;===-----. ··­ --­ - PRAtENJE STABILNOSTi 99mTc-Sn KOLOIDA SA STABILIZATOROM 100 60 w iJ 40 :/<, " Le 10 . 60 180 t(min) Slika 2 Dobijeni podaci pokazuju da se procenat fiksacije ovog preparata u jetri povecava sa vremenom od obeležavanja do 60 minuta. Ova vrednost se znatno ne menja do 4 sata nakan obeležavanja, što ukazuje na stabilnost prepa­rata. Pri torne je u plucima oglednih životinja oko 5 % obeleženog Sn-koloida. Procenat fiksacije ovako pripremljenog 99m Tc-Sn koloida znatno se ne menja u jetri u toku 2 casa. Ako se Sn-koloid injicira eksperi­mentalnim životinjama 15 min. nakan obeleža­vanja, pa se jed na grupa žrtvuje nakan 15 min., a druga nakan 2 casa, vidi se da se nakan 2 casa iz pluca eliminiše oko 45% u odnosu na vrednost procenta fiksacije posle 15 minuta. Procenat u jetri znatno se ne menja, a povecanje u bu brezi­ma ukazuje n.a izlucivanje urinom: vreme nakon iniciranja (min) jetra pluca bubrezi slezincL 15 120 69,7 65,9 4,1 1,8 1,6 4,3 1,3 0,9 Sa ;.•m Tc-Sn koloidom nacinjen je sken eksperimentalne životinje. lnjicirano je oko 300 nCi u bolusu od 1 ml. Sken je nacinjen 15 minuta nakon injiciranja, na rektilinearnom ske­ neru za ogledne životinje firme Berthold, a prikazan je na slici 3. 249 PRACENJE STABI LNo1f{'rcsn-KOLOIDA 100 ::, . so <.!) a: o 1) JETRA "-60 2) PLUCA !!c! . 40 IL ., 20 o '---.---,----y------,-----­ 15 30 45 60 t(min) 99 "' Slika 3 -Sken dobijen sa Tc-Sn koloidom na· eksperimentalnoj životinji Zakljucak -Prema rezultatima dobijenim u ovim ispitivanjima možem o reci da je dvovalent­ni kalaj pogodan za dobijanje koloida obeleže­nog tehnecijumom, koji se pri menjuje za ispiti­vanje funkcije jetre. Stabilnost koloida dobije­nog upotrebom kalaj hlorida ne može da zado­volji njegovu primenu kao instant proizvoda. Uniformne cestice i veca stabilnost preparata dobijena je dodatkom humanog serum albumi­na kao stabilizatora. To omogucava pripremu 99 ""Tc-Sn koloida u »kit« -formi. Summary "' METHOD FOR PREPARATION ••Tc-Sn COLLOID FOR LIVER SCINTIGRAPHY Konstantinovska D., T. Maksin, J. Cvoric The method for preparation of a techentium-tin (II) colloid for liver scintigraphy has been presented. The procedure consists of adding Tc-genrator eluate and albumine. The stability of a such labelled colloid lasts for more than four hours. The pH of the preparation is 5.0, and the radiochemical purity is more than 95 %. Experiments performed on rats give satisfactory dis­tribution of the colloid 15 minutes after its intravenous administration. Stability of a freeze-dried mixture of SnCl2 is not less than three veeks. Literatura 1. Prvulovic M., Z. Selir, Lj. Stefanovic, J. Cvoric 9 ''"Tc-sulphur colloid product of Institute »B. Kidric«­Vinca, in liver scanning. Aadiolog. Jugosl. 10, 207-209, 1976. 2. Maass R., J. Alvarez, C. Arriaga; lnt. J. Applied Radiat. lsotopes 18 (1967) 653. 3. Subramanian G., J. G. Me. Afoe., J. Nucl. Med. 11 (1970) 365. Adresa autora: Konstanti novska Divna, Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric«, Beograd -Vinca. 7 INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« BEOGRAD -VINCA ODREBIVANJE RADIOHEMIJSKE CISTOCE KOLOIDNIH 99mTc­-RADIOFARMACEUTIKA Maksin T., D. Konstantinovska, J. Cvoric, V. Jovanovic Sadržaj: Opisane SLI hromatografska i elektroforetska metoda kao i postLipak membranske filtracije za odrediva nje radiohemijske cistoce koloidnih radiofarmaceLit­skih preparata. Kao imobilna faza primenjene SLI Whatman N ° 3MM i lnstant tin layr (ITL) trake, a kao mobilna faza, koja kvantitativno razdvaja slobodan "mTcO, od obeležene komponente korišcen je aceton, formaldehid i 50% etanol. Za elektroforet­skLI separacijLI kao elektrolit LIPOtrebljen je 0017M NaCl. Ovim metodama ispitani SLI 99mTc-MAA, "mTc-S koloid i ••mTc-Sn koloid. Primenom membranskih filtara sa dijametrom pora od 025 µm razdvaja se ••mTcO, kao i sitnije cestice od kol.oidnih i agregiranih ••mTc-obeleženih preparata. UDK 539.163:543.061 Deskriptori: tehnecij, radioaktivni oznacevalci -analiza Radio!. lugosl., 14; 251-254, 1980 L _j Uvod -Radiofarmaceutski preparati obele­metode za odredivanje radiohemijske cistoce ženi sa 99mTc, koji se primenjuju u obliku koloid­su papirna hromatografija i tankoslojna hroma­nih cestica ili agregata bitno se razlikuju po tografija na silika gelu, primenom 85% metano­hemizmu dobijanja i stabilnosti od preparata la. Medutim, Eckelman i Richards su dokazali da rastvorljivih uvodi. Pared uobicajenih radiohe­se primenom ovih metoda poreci pertethnetata mijskih necistoca kao što su slob_odni neugra­ne postiže separacija radioaktivnog 99 TC (3). deni pertehnetat i redukovani 99mTc, u ovim Ove metode su pouzdane ali primenom dva preparatima javljaju se u obliku necistoca i sistema rastvaraca (4). Hromatografija na neagregirane cestice i cestice veceg ili manjeg Sefadex-u koristi se uglavnom za kontrolu kvali­dijametra od optimalnog. teta proteinskih preparata (5). Formiranje makroagregata humanog serum albumina 1uslovljeno je pramenom pH-rastvora Kod procene kvaliteta 99mTc-radiofarma­do izoelektricne tacke albumina, koja iznosi 4.9. ceutika javljaju se izvesne poteškoce buduci Grejanjem rastvora proteina dolazi do moleku­da svi ovi preparati nisu uvedeni u nacio­larne agregacije, koja smanjuje mrežu naboja nalne farmakopeje kao što je BP i USP. po molekuli proteina. Smatra se da oko osam Prema Kristensen-u urgentna je potreba za molekula albumina ulazi u sastav jed ne cestice donošenjem standarda za ovu vrstu radiofar­sedimenta sa prosecnom velicinam oko maceutika, jer nema podesnih metoda da se 25µm (1). karakterišu koloidne cestice. Kod procene kvali­ Prema Steigman-u u proizvodnom procesu teta cesto analiticke metode dopunjavaju se 99mTc-S koloida potrebno je dodavati stabiliza­biološkim testovima (6) .. tor odredene viskoznosti koji sprecava formira­nje cestica vecih od 1 µm (2). Cilj ovih ispitivanja je bio da se izvrši izbor Na radiohemijsku cistocu ovih preparata ta­najpogodnijeg organskog rastvaraca za separa­kode utice sadržaj eluata, prisustvo kiseonika iz ciju 99mTcO4 i eventualno nekih drugih valentnih vazduha, kao i vremenski interval od obeležava­stanja tehnecijuma od obeleženih 99mTc­nja do analize preparata. Najcešce korišcene -koloidnih i agregiranih cestica. Rad primljen: 8.10.1979 Materija! i metode 1. Hromatografska metoda. Primenjena je papirna hromatografija, korišcene su Whatman N ° 3MM i Gelman ITLC SG trake, cije su dimenzije iznosile 1 x 6 cm. Kao mobilna faza korišceni su organski rastvaraci aceton, formal­dehid i 50% etanol. Vreme razvijanja traka je od 5 do 30 minuta u zavisnosti od primenjenog rastvaraca. Nakon razvijanja hromatograma, trake su sušene na vazduhu i raspodela ra­dioaktivnosti merena je u jamastom scintilacio­nom brojacu. Kolicina pojedinih frakcija izracu­nava na je u odnosu na ukupnu radioaktivnost trake. Isti sistem rastvaraca primenjen je i za Gelman-ovu ITLC koja je konvencionalna za ••mTc-rad iofarmaceutske preparate. 2. Papirna elektroforeza. Metoda niskona­ponske elektroforeze u vlažnoj komori prime­njena je za razdvajanje slobodnog ••mTcO4 kod koloidnih preparata, dok kod agregiranih cesti­ca razdvaja i neagregiranu frakciju. Trake What­man 3MM hartije cije su dimenzije 2 x 30 cm prethodno su uravnotežene sa puferskim ra­stvorom. Kao elektrolit za koloidne cestice pri­menjen je 0.017M NaCl, a za proteinske agregate barbituratni pufer. Nakon sušenja elektrofero­grama merena je raspodela radioaktivnosti. Procenat raspodele odreden je u odnosu na ukupnu radioaktivnost. 3. Metoda membranske filtracije. Odredi­vanje slobodnog ••mTcO, kao i prisustvo cesti­ca ispod 0.25 nm vršen o je pomocu filter-šprica kataloške oznake Millipore N°S x GS 0.25 OS. Kao filtracijski medi um korišcen je Millipore GS precnika 25 mm sa predfiltrom od 22 mm. Filtra­ cijski medijum je predhodno zas1cen fiziolo­škim rastvorom, zatim je profiltrirana odredena zapremina razblaženog koloidnog preparata. Ta log cestica na filtru ispiran je dva puta sa 1 ml 0.9% NaCl. Sadržaj radioaktivnosti na filtru kao i u filtratu odreden je merenjem u jamastom scintilacio­nom brojacu. Procenat ••mTcO4 i neorganskih cestica odreden je iz odnosa na ukupnu ra­dioaktivnost. Rezultati i diskusija -Na tabeli 1. prikazani su rezultati ispitivanja radiohemijske cistoce koloidnih i agregiranih cestica obeleženih sa ••mTc. !spitano je nekoliko organskih rastvara­ca, komparativno na Whatman 3MM hartiji i konvencionalnoj Gelman ITLC. Kao što se vidi iz tabele ••mTcO, migrira sa frontom svih ispitanih rastvaraca. Prisustvo redukovanog oblika u eluatu detektovano je sa 50% etanolom ria hartiji Whatman 3MM i sa acetonom na ITL trakama. Dokazano je da ••mTc-S koloid se delimicno razgraduje pri raz­vijanju sa 50% etanolom, dok kod ostalih ispiti­vanih preparata ovaj rastvarac daje skoro iste vrednosti radiohemijske cistoce bez obzira na primenjenu stacionarnu fazu. Radiohemijske cistoce u ••mTc-Sn koloidu odnosi se samo na partehnetat. Ostali oblici radiohemijskih neci­sfoca nisu prisutni, što je dokazano i drugim metodama. U preparatu 99mTc-S koloida i ••mTc-Mt,,.A na tabeli prikazana je ukupna radiohemijska necistoca. Ukoliko se produži vreme razvijanja na dva sata sa acetonom ili 85% metanolom poreci ••mTc-S koloida i pertehnetata razdvoje- % od ukupne aktivnosti na Gelman ITL Preparati Aceton 50% etanol formaldehid Rf 0,0 0,9 0,0 0,0 0,9 99mTc-MAA 99,8 0,2 0,6 99,5 0,5 99mTc-Sn koloid 99,3 0,7 98,9 1,1 99,6 "mTc-S koloid 81,0 19,0 86,4 13,6 89,9 10,1 Na "mTcO, 0,1 99,9 0,0 100,0 0,0 100,0 WHatman N° 3MM '"mTc-MAA 99,8 0,2 99,2 0,8 99,1 0,9 "mTc-Sn koloid 99,4 0,6 99,8 0,2 99,6 0,4 "mTc-S koloid 85,0 15,0 67,5 32,5 90,8 Na "mTcO, 0,0 100,0 0,1 99,9 0,0 100,0 Tabela 1 -Radiohemijska cistoca odredena ITLC i papirnom hromatografijom (Rf 0,0 = radiofarmaceutik Rf 0,9 = 99mTcO,) na je i jed na neidentifikovana frakcija kao što je prikazano na slici 1. RADIOHROMATOGRAM99m Tc-5 KOLOIDA DOBIJEN RAZVIJANJEM S 85'1. Me OH, U TOKU •2 SATA 100 99 mTc-5 koloid 80 60 20 99m 99m Tc-neldent. Teo­ frakcija 4 O 2 4 8 10 12 14 16 18 20 RASTOJANJE U cm Slika 1 Smatramo da ova neidentifikovana frakcija formira se usled prisustva redukcionog sred­stva Na-tiosulfata u kiseloj sredini. Medutim, elektroforetskom metodam ova frakcija se ne razdvaja što ukazuje na elektroneutralan naboj. Takode je dokazano da neidentifikovana frakci­ja uti ce na biološko ponašanje ••m Te-S koloi­da, dobijeni rezultati prikazani su na slici 2. Kao što se vidi iz prikazanih rezultata sa povecanjem procenta neidentifikovane frakcije smanjllje se procenat fiksacije ••m Te-S koloida u jetri eksperimentalnih životinja. U preparatu ••mTc-MAA pored ••mTcO 4 kao radiohemijska necistoca dokazano je prisustvo i neagregiranog ••mTc-HSA, koji migrira do 4cm u pravcu anode. Dobijeni rezultati prikaza­ni su na slici 3. Rezultati odredivanja radiohemijske cistoce metodam membranske filtracije prikazani su u tabeli 2. VREDNOST FlKSAC.IJE 99 "°'rc -5 KOlOlOA U JETRI PACOVA U FUNKCIJI NEIOENTIFIKOVANE FRAKCIJE 100 :, 80 D . 60 v, ­ E 40 NEIDENTIF FRAKCIJA (·/.) FIKSACIJA U JETRI (·1.19) 1.5 95 4.7 93 5,8 79 8.9 76 . 20 a: , 2 J 1. s 6 1 a 9 10 •1. NElOENTIFIKOVANE FRAKCIJE Slika 2 ELE KTROFEROGRAJ!9m Tc -MAA 12 ggmTc-MAA . E C. E 12 1 O 6 8 10 12 14(•) RASTOJANJE U cm Slika 3 Preparati Frakcije filtrata Aktivnosti na SD 1 II filtru % 99mTc-MAA 0.6 1.8 97.7 0.32 99mTc-Sn koloid 0.1 0.3 99.7 0.83 99mTc-S koloid 0.2 6.9 92.9 0.23 Tabela 2 -Radiohemijska cistoca odredena metodam membranske filtracije Radiol. lugosl., 14; 252-254, 1980 Na osnovu dobijenih rezultata vidi se da ispitivani preparati ne sadrže cestice ispod 2150 µu. Na ovo ukazuje niska radioaktivnost u filtratu i visoki procenat aktivnosti na Millipore filtru. Zakljucak -Na osnovu dobijenih rezultata ustanovljeno je da je brza hromatografska me­toda podesna za dokazivanje ukupnog sadržaja radiohemijskih necistoca. Stacionarna faza ne utice na reproduktivnost dobijenih rezultata, izuzev što je vreme razvijanja brže na Gelman ITL trakama uporedenju sa Whatman 3MM hartijom. Biološkim eksperimentima dokazano je da sadržaj neidentifikovane frakcije utice na sma­njenje procenta fiksacije 99m Te-S koloida u jetri oglednih životinja što ce biti predmet daljih ispitivanja. Literatura 1. Taplin, G. V., et coli.; Preparation of Colloidal suspensions of Human Serum Albumin "'J for estimating liver blood flow and reticuloendotelial system functions in man, repports UCLA 481-1961. 2. Steigman J., P. Richards; Chemistry of techne­tium 99 m, Seminars in Nucl. Med., 4,269 (1974) 3. Eckelman W., P. Richards: Analitical Pitfalls with "mTc-Labelled compounds, J. Nucl. Med., 13, 202 (1972) 4. Colombetti G. L., S. Moerlien, G. C. Patel, S. M. Pinsky; Rapid determination of oxidation state of unbound "mTc and labeling yield in "mTc-labeled radiopharmaceuticals, J. Nucl. Med., 17, 805 (1976) 5. Bilinghurst M. W.; Chromatographic Quality Control of "mTc-labeled compounds, J. Nucl. Med., 14, 793, (1973) 6. Kristensen K.; The Quality of radiopharmaceuti­cals. A Review of current problems, Symposium on "mTc-labeled pharmaceuticals, Ruka, April 16-17 (1977) DETERMINATION OF RADIOCHEMICAL PURITY OF COLLOIDAL "mTc RADIOPHARMACEUTICALS Maksin T., D. Konstantinovska, J. Cvoric, V. Jovanovic Chromatographic and electrophoretic methods, as well as the procedure of membrane filtration for determination of radiochemical purity of colloidal radiopharmaceutical preparations have been descri­bed. Whatman No 3 mm and instant-thin layer (ITL) bands were used as an immobile phase and formalde­hyde, acetone and 50% ethanol as mobile phase which quantitatively separated free "mTcO, from the labelled component. Electrophoretic separation was performed using 0.017 M Na CI as an electrolyte. These methods were used for investigation of "mTc­MAA, ••mTc-S colloid and "mTc-Sn colloid. Per­technetate and smaller size particles were separated from colloidal and aggregated "mTc labelled com­pounds by employing membrane filters 0.25 µm in diameter. 7 ONKOLOŠKI INŠTITUT V LJUBLJANI FOTOCITOMETRICNE VREDNOSTI DNK MALIGNIH CELIC KARCINOMA VRATU MATERNICE PRI RAZl,.ICNIH REŽIMIH OBSEVANJA Fras A. P., M. Us-Krašovec, J. Šuštaršic, M. Logonder-Mlinšek Povzetek: Fotocitometricne meritve vrednosti DNK malignih celic smo opravili na brisih karcinoma maternicnega vratu 15 bolnic. Vse so imele histološko diagnozo ca planocellulare invasivum. Obsevale so se po treh razlicnih shemah do polne TD5400 rad perkutano in 3000 r intrakavitarno. Preparate smo odvzeli pred obsevanjem, po prvem delu terapije ter po zakljucenem obsevanju. Vse preparate smo barvali po Feulgenovi metodi. Meritve smo opravili na Vickersovem fotocitometru pri valovni dolžini 560 nm. Vrednosti DNK limfocitov kot diploidno vrednost smo uporabili za arbitrarno enoto. Vrednosti DNK pred obsevanjem smo razdelili v4 skupine. Po prvem delu intrakavitar­ne terapije smo opazili širok razsip vrednosti DNK k višjim vrednostim v primerjavi z vrednostmi pred obsevanjem. Po perkutanem obsevanju do 4000 radov tega nismo našli. Po zakljuceni terapiji, neodvisno od zaporedja perkutane in intrakavitarne terapije, smo pri vseh bolnicah našli znižane modalne vrednosti DNK ali enake kot pred obsevanjem. UDK 618.146-0 06.6 1 Deskriptorji: cerviks novotvorbe -_ radioterapija,DNK novotvorb Radiol. lugosl., 14; 255-260 , 1980 Kirurško zdravljenje karcinomov maternicne­ga vratu je postalo terapija izbora z izpopolnitvi­jo klasicne Wertheimove operacije (17). Le napredovali karcinomi, pri katerih je kirurško zdravljenje tehnicno težko izvedljivo, so postali domena zdravljenja z obsevanjem. Zacetnim uspehom zdravljenja karcinomov maternicnega vratu z obsevanjem je sledilo spoznanje, da vsi tumorji ne reagirajo enako na obsevanje. Vzrok za neuspeh radioterapije je verjetno v razlicnem biološkem odzivu tumorja, to je v razlicni radio­senzibilnosti. Razlicni odgovori tumorjev na obsevanje so spodbujali raziskovalce pri iska­nju metode, s katero bi lahko vnaprej, cetudi ne z gotovostjo, ugotovili radiosenzibilnost tumor­ja. Tako bi zdravili z radikalni.obsevanjem le tiste bolnice, pri katerih bo tumor reagiral na obsevanje. Morfološke študije Grahamove na normalnih in malignih celicah maternicnega vratu, Rubia ter številnih drugih avtorjev o radiacijskem odgovoru tumorja (RR -radia­tion response) (20), kasneje študije o obcutlji­vostnem odgovoru (Graham in Graham, 1953; SR -sensitisation response) (9,23), zaželene metode niso dale. Vse izvirne študije in njihove modifikacije so temeljile v glavnem na ocenjeva­nju morfoloških sprememb tumorskih in nor­ , _J malnih celic vratu maternice v citoloških razma­ zih po obsevanju (7). Citofotometrija, ki se je razmeroma naglo razvijala in uveljavljala v citologiji, je obetala, da s kvantitativnim ugotavljanjem razlik v kemicni sestavi celic najdemo odgovor za razlicni biolo­ ški odziv tumorja. Citofotometrija je metoda fotometricne in spektrofotometricne meritve na celicnem nivoju ter se uporablja za kvantitativno dolocanje ce­ licnih sestavin (25). Prvi citofotometri so bili preprosti ter je bilo delo z njimi silno zamudno. Kljub temu je citofotometrija kmalu prešla za­ cetne težave ter dodobra izkljucila možnosti napak že na tehnicnem polju (14, 15, 16, 18). V izvedbi citofotometricnih aparatur so se priceli uveljavljati najnovejši tehnicni dosežki, predv­ sem pa elektronika (25). V citologiji najveckrat uporabljamo za doka­ zovanje in merjenje kolicine DNK v celici Feul­ genovo metodo barvanja in njene modifikacije. Jansen (12) je ugotovil, da je odklon galvano­ metra na spektrofotometru sorazmeren s kolici­ no substance, na katero se veže barvilo, ki. absorbira svetlobo. Že iz njegovih rezultatov je razvidno, da je kolicina Feulgenovega barvila v populaciji jeder, ki pripadajo enaki ploidiji, se Clanek sprejet 12. 4. 1979 pravi, da imajo enako število kromosomov, enaka ter odstopa le 5% od srednje vrednosti. Normalne celice so praviloma diploidne. Koeficient variacije vrednosti DNK se je gibal pri razlicnih opazovanjih med 5 in 15%. Razlike v kolicini DNK v posameznih jedrih so raziskoval­ci pripisovali razlicnim dejavnikom, kot na pri­mer fiziološkim majhnim variacijam kolicine DNK v jedrih, nesorazmernemu vezanju Feul­.genovega barvila na konstantno kolicino DNK v je. dru, napakam v determinaciji kolicine barvila, vezanega na jedrno substanco in tako dalje. James (10, 11) pa je kasneje dokazal s svojimi 50­kratnimi meritvami na enem jedru, da bioloških variacij DNK v celicnem jedru ni, kakor tudi ne neproporcionalne vezave Feulgenovega barvila na stalno kolicino DNK. V celicnem vzorcu normalnega tkiva so celice v razlicni fazi celicnega ciklusa, zato kolicina DNK nekoliko variira okoli normalne diploidne vrednosti. Vrednost, ki se najpogosteje pojavlja v vzorcu tkiva ali tumorja, je modalna vrednost DNK. Celice, ki imajo modalno vrednost, se imenujejo »stem line«. Modalno vrednost za doloceno celicno populacijo je mogoce pred­ staviti s frekvencnim histogramom, ce kolicino DNK v celicah primerjamo s kolicino DNK v poznani diploidni celici. Obsežne citofotometricne raziskave so opra­ vili številni raziskovalci na normalnih celicah plošcatega epitelija maternicnega vratu. Vred­ nosti DNK ležijo okoli 10% nad diploidno (»1«) -vrednostjo DNK limfocita, le nekaj celic ima dvojno kolicino DNK (1). Atkin navaja, da je možno najti na normalnem maternicnem vratu tudi epitelijske celice s tetraploidno kolicino DNK. Mnogi raziskovalci so dokazali, da se vred­ nost DNK v epitelijskih celicah maternicnega vratu pri patoloških procesih, kot so displazija, carcinoma in situ (CIS), mikroinvazivni karci­ nom, razlocuje od normalne, diploidne vredno­ sti DNK normalnih celic maternicnega vratu. Pri naštetih patoloških procesih so našli celice s hiperploidno do tetraploidno vrednostjo DNK. Prav tako so našli povecano vrednost DNK pri vecjem delu celicne populacije karcinoma ma­ ternicnega vratu v primerjavi s celicami normal­ nih tkiv in benignih lezij (13). Pri vseh karcinomih vratu maternice, ki jih je citofotometricno raziskoval Atkin s sod., je našel za vsak primer razlicno modalno vred­nost, v obmocju katere so ležale vrednosti DNK skoraj vse merjene celicne populacije tumorja (4,5). DNK vrednosti malignih celic so brez dvoma pomemben dejavnik za poznavanje bioloških lastnosti planocelularnega karcinoma mater­nicnega vratu. Zelo pomembne so do sedaj opravljene citofotometricne študije malignih celic karcinoma vratu maternice. Atkin, Richards in Ross ter Tavares s sode­lavci menijo, da je mogoca medsebojna zveza med vrednostjo DNK v celicah ter prognozo (3). Na Onkološkem inštitutu v Ljubljani zdravimo histološko enake karcinome vratu maternice z razlicnimi režimi obsevanja. Zanimalo nas je, kakšne vrednosti DNK malignih celic se pojavi­jo po razlicnih režimih obsevanja z enako konc­no tumorsko dozo. Želeli smo tudi ugotoviti, ce so te spremembe take, da bi jih bilo mogoce upoštevati v evaluaciji poteka zdravljenja. Material in metode dela -Brise vratu maternice za citološko preiskavo smo vzeli 15 bolnicam pred obsevanjem, po koncanem pr­vem delu zdravljenja ter po zakljucenem obse­vanju. Odvzeti material smo razmazali na objektno stekelce; ce je bilo materiala dovolj, smo naredi­li vec razmazov. Vse preparate, namenjene za barvanje po Feulgenovi metodi, smo takoj fiksi­rali v posebej pripravljenem fiksirju. En do dva razmaza, ki smo ju vzeli vsaki bolnici,-smo suha fiksirali in barvali po May-Grunwald.Giemsi za takojšnjo citološko kontrolo. Meritve smo opravili z Vickersovim citofoto­metrom. Tehnicna oznaka aparata je Vickers M 85 Scanning Microdensitometer. V-vsakem pre­paratu smo izmerili 8-10 limfocitov, ki smo jih uporabili za arbitrarno enoto diploidne celice. V posameznih primerih smo namesto limfocitov zmerili nevtrofilne granulocite. Malignjh celic smo izmerili 100. Vsaki celici smo izmerili go­stoto (density) ter površino. Izmerjena gostota je integralna gostota in je premosorazmerna kolicini DNA v jedru. Vse meritve smo opravili pri valovni dolžini 560 nm (nanometrov). Povecava je bila 400­kratna (okular 10, objektiv 40). Dobljene rezulta­te smo vpisovali v posebno tabelo. Iz dobljenih rezultatov (meritev) diploidne celice smo izra­cunali srednjo vrednost limfocitov ali granulo­citov »1«, ki smo jo l')ato uporabili kot arbitrarno enoto 100 za graficni prikaz DNA vrednosti vzorca s histogramom. Rezultati -15 bolnic, pri katerih smo spre­mljali citofotometricne spremembe vrednosti DNK, smo razdelili v tri skupine: Skupina A -bolnice so 2-krat prejele intra­kavitarno radij 4000 in 3000 r. Skupina B -bolnice so se perkutano obse­vale do 4000 radov, nato so prejele še intrakavi­tarno dozo 3000 r z radijem, dodatno so bile obsevane še s 1400 r Skupina C -najprej so se bolnice zdravile intrakavitarno z apliciranim radijem s tumorsko obsevalno dozo 4000 r, nato pa še perkutano s kobaltom s 5000 r. Naše primere lahko razporedimo glede na vrednosti DNK malignih celic karcinoma mater­nicnega vratu pred obsevanjem v štiri razrede: l. razred -obsega 5 vzorcev, primarna mo­dalna vrednost je v obmocju diploidnih vredno­sti (primeri A II, A III, B 1, B V, C II). II. razred -primarna modalna vrednost je v hiperdiploidnem obmocju do 20% »1« vrednosti DNK. V tem razredu so štirje primeri (A V, B 111, B IV, C 1). III. razred -primarna modalna vrednost je prav tako v hiperdiploidnem obmocju, vendar z vec kot 20% »1« vrednosti DNK. Ta razred je obsegal pet primerov (A 1, A IV, B II, C IV, C V). IV. razred -primarna modalna vrednost je v aneuploidnem obmocju. Sem sodi en primer (C III) Prve meritve celic po obsevanju smo opravili pri bolnicah skupi..e A in C že po prvi aplikaciji 22 •Ra, to je po 6 do 8 dnevih. V skupini A je bil cas odvzema konstanten, ker smo drugi radij aplicirali 8. dan. V skupini C je cas vari ral med 6 in 8 dnevi, odvisno od zacetka perkutanega obsevanja. Po· prvem delu obsevalnega zdra­vljenja smo opazili premike modalnih vrednosti DNK v levo (v obmocje nižje ploidije), premike v desno (v obmocje višje ploidije) ter nespreme­njene vrednosti. Po intrakavitarnem zdravljenju smo v dveh primerih opazili premik v levo, v dveh primerih nespremenjene vrednosti, v 6 primerih pa premik v desno. Po perkutanem zdravljenju smo premik v levo opazili v dveh pdmerih. V dveh primerih se modalna vrednost ni spremenila, le v enem primeru smo opazili premik v desno. Po zakljucenem zdravljenju z obsevanjem smo opazili premik v levo v skupini A v enem primeru, v skupini B v 3 primerih ter v skupini C v 4 primerih. V istih skupinah so si sledile nespremenjene vrednosti v 3 primerih v A, v B v enem, v C nobenem. Premik v desno pa smo v vsaki skupini opazili le po v enem primeru. (Histogrami A 11, B 111, C IV). Diskusija -Atkin (3) deli po fotocitometric­nih vrednostih DNK maligne tumorje maternic­nega vratu v 3 tipe. Prvi tip tvorijo malignomi z dobro definirano modalno vrednostjo DNK 10% nad »1« vrednostjo. Drugi in tretji tip imata primarno modalno vrednost v obmocju tetra­ploidnih vrednosti. Naših primerov po tej klasi­fikaciji nismo mogli razdeliti. Noben primer karcinoma v naši študiji nima primarne modalne vrednosti pred obsevanjem v obmocju tetra­ploidnih vrednosti DNK. Odvisnosti sprememb po obsevanju ni mogoce uskladiti z razredi vrednosti DNK pred obseva­njem. Po prvem delu intrakavitarnega in perku­tanega obsevanja lahko ugotovimo le, da gre za izrazito individualno reagiranje. Premik v desno ali pojav celic z višjo ploidijo, ki smo jo opazili po prvem delu intrakavitarnega obsevanja v štirih primerih, naj bi bil tipicen odgovgr-na obsevanje. Atkin in Richards v svojih študijah · (19) smatrata ta pojav za tipicni zgodnji efekt obsevanja. Pojav vecjega števila celic z zvišani­mi vrednostmi DNK naj bi bila posledica delo­vanja sevanja na celico, ki ne more vec v mitoticno_ delitev, je pa vsaj delno že šla skozi fazo sinteze DNK (24). Sugimori izrecno po­udarja, da je opisana sprememba posledica zgodnjih okvar z obsevanjem, kajti nadaljnje obsevanje dejansko privede do pojava celic z zmanjšano kolicino DNK. V naših primerih se to rezultira s pomikom v levo. Za citofotometricne izide po koncanem obse­vanju je znacilno zmanjšanje števila celic s poliploidnimi vrednostmi DNK. V skupini A ostanejo po obsevanju poliploidne celice samo v primeru A 111, v drugih 4 primerih jih ni vec. V vseh primerih skupine B ter v primerih C 1, C 11, C III in C IV poliploidnih celic prav tako ni vec. Hipodiploidne vrednosti se po koncanem obse­vanju pojavijo v primerih A V, B III ter C IV. Spremembe po zakljucenem obsevanju niso homogene. Razdelitev poobsevalnih spre­memb v blage, srednje in dobro izražene, kot sta to storila Sugimori in Gusberg (24), bi bila sicer mogoca, vendar taka razdelitev po našem mne- Radio!. lugosl., 14; 255-260, 1980 A II Bolnica M.V., št.pop. 72/ 75, Dg.: Ca colli ut. lb 56 Histogram ONA rrednosti pred teropijo 3(J . 20 . ;o .o._,_.....=_._ ........ ..._,_...._....,_.. 50,--------------------, Hislogrom DNA vrednosti po /.ap/ikoaj"i 216/?Q (4000r) so----< Hisfogrom ONA vredoosti i/0 po 2. oplikoa/i m /?a ( Jooo r) 30 3) IO o ...... _._ ........ ....,_ ........ _._...._.-'="'-'-'--'-........ ....,_._._,_...._.. [D [ITI ITI] . DNA arbitrarne enote Legenda: 1) Histogrami primera A II. Spada v l. razred razdelitve pred obsevanjem. Histogram DNK vrednosti pred obsevanjem: Primarna modalna vrednost DNK je v obmocju di­ploidnih prednosti. Po l. delu intrakavitarne terapije: Premik primarne modalne vrednosti v desno in pojav poliploidnih celic. 1 B III Bolnica M.O., št. pop. 4683174 , Dg.: Ca cotli ut. II ab 50,--------------------, Histogram /JNA vrednosti i/0 pred fempijo 30 ..., :::; 20 C, . 10 .:;; 61 50 1/() 30 Histogram /JNA vrednosti po 1/ooo r perkllfanega o/JseY(JnjJ :l!l 10 o 57 50 Histogram DNA vrednosti po zakljuceni rr:xlioleropiji" 1/0 30 20 10 [D [il ITI] [ill lil] DNA arbitrarne enote 2) Histogrami primera B III. Spada v II. razred razdelitve pred obsevanjem. Histogram DNK vrednosti pred obsevanj.m: Primarna modalna vrednost je v obmocju + 2% diploidne vrednosti. Po l. delu obsevanja: Primarna modalna vrednost je po l. delu v enakem obmocju kot pred obsevanjem, ima pa višjo frekven­co. Po koncanem obsevanju: Po koncanem obsevanju: Primarna modalna vrednost se vzpostavi v obmocju Primarna modalna vrednost je v diploidnem obmocju + 20% diploidne vrednosti DNK, poliploidne celice (premik v levo). izginejo. C IV Bolnica K.T., št.pop. 553175, Og.: Ca colli ut. III so.---------------. Histogram DNA vrednosti 40 pred terop,/o so.----------------. Histogram DNA rrednos/i 1/0 po inlrukovitorni terop1ji (.()(J(Jr) 30 $().----------------. Histogram DNA vrednosti l/0 po zakljuceni kombinirani terap. 30 · Histogrami primera C IV. Spadj'I v III. razred razdelitve pred obsevanjem. Histogram vrednosti DNK pred obsevanjem. Primarna modalna vrednost je v hiperdiploidnem podrocju (vec kot + 20% diploidne vrednosti). Po l. delu obsevanja: Primarna modalna vrednost se je pomaknila v desno, v šneuploidno obmocje; tudi sicer razsoj vrednosti DNK. Po koncanem obsevanju: Premik primarne modalne vrednosti v levo, v obmocje diploidnih vrednosti DNK. nju ne ponazarja dovolj bistvenih sprememb, ker se ta tristopenjska delitev nanaša sam. na povecanje kolicine DNK. V naših primerih.a pomik v levo oznacuje znižanje števila celic z visokimi vrednostmi DNK. Neustrezna, ceprav uporabnejša bi bila razdelitev, ki sta jo v svojem delu uporabila Richards in Atkin (19). V razde­litvi govorita o blagih spremembah, o tipicnih . ter o nenavadnih spremembah v vzorcih DNK. Pomik v levo, ki smo ga opazili v dveh primerih po prvem delu intrakavitarne terapije in v manjši meri po prvem delu perkutane terapije (odsto­panje v obmocju 20% vrednosti DNK »1«), lahko govori za dvoje: ali je faza mitoticne inhibicije že prešla in so po unicenju aneuploid­nih in poliploidnih celic kot posledica obseva­nja ostale samo še rezistentne maligne celice z vrednostmi DNK blizu diploidne ali da gre za primarno rezistentne tumorje, kjer obsevanje ni vplivalo na mitozo, tako da bi se zaradi motene mitoze pojavile celice z višjimi vrednostmi jedr­ne DNK. To se pa ne ujema s trditvami Sugimo­rija in Gusberga, ki sta v svoji študiji prišla do ugotovitve, da so tumorji z DNK »stem line« blizu_ diploidnim vrednostim bolj obcutljivi na obsevanje kot tumorji z višjimi vrednostmi DNK. Drugi avtorji (cit. Sugimori) pa so prika­zali, da so celice z višjimi vrednostmi DNK· obcutljivejše za obsevanje. Tudi naša opažanja, se pravi izginevanje aneuploidnih in poliploid­nih celic po zakljucenem obsevanju bi to potrje­vala. Sugimori priznava neskladnost med zad­njimi dognanji in priporoca nadaljnje raziska­ve v tej smeri. V našem delu nismo iskali medsebojne zveze ali odvisnosti s klinicnim potekom bolezni, saj nas je predvsem zanimalo obnašanje tumorskih celic in njihove kvantitativne spremembe DNK pri razlicnih obsevalnih shemah, ki so v uporabi. Vsekakor pa bi bilo zanimivo pogledati korelaci-· jo med neposrednim klinicnim efektom, preži­vetjem in spremembami vrednosti DNK v malig-. nih celicah po obsevanju. Summary PHOTOCYTOMETRIC VALUES OF MALIGNANT CELLS OF CERVICAL CARCINOMA AFTER DIFFERENT RADIOTHERAPEUTIC TREATMENT Fras A. P., M. Us-Kraševec, J. Šuštaršic, M. Logonder-Mlinšek Photocytometric measurements of DNA malignant celi values were performed in vaginal smears of 15 patients with cervical cancer. In all the cases histolo-: gic diagnosis was that of invasive planocellular carci-. Radiol. lugosl., 14; 255-260, 1980­ noma. The patients were irradiated, according to three different schemes. The sam ples had been taken before irradiation, after the first phase of therapy and at the end of therapy. AII the sam ples were stained by the Feulgen's method. Measurements were perfor­med on Vicker's 85 Scanning Densitometer, at wave lenght of 560 nm. In every sample 100 malignant cells and 10 lymphocytes were measured. The values of DNA lymphocytes as diploid values were used tor arbitrary unit in graphic presentation of DNA pattern of tumor population .. Before irradiation the tumors were classified into 4 groups, according to their photocytometric values of DNA. Most changes were observed after the 1'1 phase of intracavitary therapy, namely, the spread of DNA values from hypodiploid to poliploid, however, independently of the group to which the tumor belonged before irradiation. In the group after the 1st phase of telecobalt therapy, the same changes were observed in one case only. After concluded therapy in 8 cases the decreased moda! DNA value was observed, in 4 cases it was the same as before irradiation, and in 3 cases the value increa­sed. The appearance of scattered DNA moda! values which probably represent the consequence of inhibi­tion of mitosis due to irradiation, could be considered an expression of sensitiveness of cancer and vice versa, i.e. that in diploid tumors the cells with higher DNA values as expression of lower sensitiveness or even radioresistance, do not appear. However, the present observations of DNA values oftumor popula­tions in cervical cancer do not prove the observations relating to the sensitiveness of the carcinomas of this localization, but they do indicate that some more subtle studies should be carried out in this direction. Literatur a 1. Atkin N. B., M. Richards: Deoxyribonu­cleic acid in human tumors as measured by micro­spectrophotometry of Feulgen stain: a comparison of tumors arising at different sites. Brit. J. Cancer 10 (1956), 769-786. 2. Atkin N. B., B. M. Richards, A. J. Ross: The deoxyribonucleic acid content of carcinoma of the uterus: an assessment of its possible significance in relation to histopathology and clinical course, based on data from 165 cases. Brit. J. Cancer 13 (1959), 773-787. 3. Atkin N. B.: Nuclear size in carcinoma of the cervix: its relation to DNA content and to prognosis. Cancer 17(1964), 1391-1399. 4. Atkin N. B.: Perimodal variation of DNA values of normal and malignant cells. Acta cytol. 13 (1969), 270-273. 5. Atkin N. B.: Variant nuclear types in gynecolo­gic tumors: observations on squashes and smears. Acta cytol. 13 (1969), 569-575. 6. Bohm N. et al.: Absorptions-und Fluoreszenz­zytophotometrische DNS-Bestimmungen an vagi­nalzytologischem Material. Acta histochem. Suppl. 10 (1971), 232-241. 7. Fras P., M. Us-Krašovec: študij postiradi­acijskih sprememb na malignih celicah karcino­ma vratu maternice. Radio!. lugosl. 6 (1972), 55-58. 8. Graham J., R. Graham, M. Schulz: Cancer of the uterine cervix. Amer. J. Obstet. Gynec. 89 (1964), 421-431, 9. Graham R. M., J. B. Graham: Cytological prognosis in cancer of the uterine cervix treated radiologically. Cancer 8 (1955), 59-70. 10. James J.: Feulgen-DNA changes in rat !iver celi nuclei during the early phase of ischaemic necro­sis. Histochemie 13 (1968), 312-322. 11. James J.: Extinction effects in Feulgen-DNA scanning photometry of human lymphocytes. Acta cytol. 17 (1973), 15-36. 12. Jansen M. T.: A simple scanning cytophoto­meter. Histochemie 2 (1961), 342-347. 13. Maruszcak A. J. et al.: Cytospectrophoto­metric analysis of DNA content in the invasive cancer of the cervix. Strahlentherapie 149 (1975), 310-317. 14. Mendelsohn M. L.: The two-wavelenght method of microspectrophotometry. l. A. microspec­trophotometer and tests on model systems. J. biop­hys. biochem. Cytol. 4 (1958), 407-437. 15. Mendelsohn M. L., B. M. Richards: A compa­rison of scanning and two-wavelenght micro­spectrophotometry. J. biophys. biochem. Cytol. 4 (1958), 707-709. 16. Nodskov-Pedersen S.: Degree of malignan­cy of cancer involving the cervix uteri, judged on the basis of clinical stage, histology, size of nuclei, and content of DNA. Acta path. microbiol. scand. 79 (1971), 617-628. 17. Novak F.: Techniche chirurgiche ginecologic­he. Piccin Editore, Padova 1973, 427. 18. Ornstein L.: The distributional error in micro­spectrophotometry. Lab. lnvest. 1 (1952), 250-262. 19. Richards B. M., N. B. Atkin: DNA content of human tumours: change in uterine tumours during radiotherapy and theirresponse to treatment. Brit. J. Cancer 13 (1959), 788-800. 20. Rubio C. A.: Prognostic value of the karyopy­knotic index in carcinoma of the cervix. Obstet. Gynec. 28 (1966), 383-393. 21. Sandritter W., M. Carl. W. Ritter: Cytophoto­metric measurements of the DNA content of human malignant tumors by means of the Feulgen reaction. Acta cytol. 10 (1966), 26-30. 22. Sandritter W. et. al.: Eine Cytophotometrische Methode zur Objektivierung der Morphologie von Zellkernen. Histochemie 10 (1967), 341-352. 23. Shier C. B.: Prognosis in carcinoma of the cervix as determined by vagina! smear. Amer. J. Obstet. Gynec. 82 (1961), 37-41. 24. Sugimori H., S. B. Gusberg: Quantitative measurements of DNA content of cervical cancer cells before and after test dose radiation. Amer. J. Obstet. Gynec. 104 (1974), 829-838. 25. Špiler F., J. Šuštaršic: Mikrodenzitometri­ja. Stereol. lugosl. 1 (1978), 201-205. 26. Wagner D., R. M. Richart, J. Y. Terner: Deoxy­ribonucleic acid content of presumed precur­sors of endometrial carcinoma. Cancer 20 (1967), 2067-2077. 27. Wentz W. B., J. W. Reagan: Clinical signifi­cance of postirradiation dysplasia of the uterine cervix. Amer. J. Obstet. Gynec. 106 (1970), 812-817. Naslov avtorja: Dr. Albert Peter FRAS, mgr. se., Onkološki inštitut Ljubljana, Zaloška c. 2, 61opo Lju­bljana 7 LABORATORIJA ZA ZAŠTITU OD ZRACENJA INSTITUTA ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« -VINCA SLUŽBA ZA RADIOIZOTOPSKU DIJAGNOSTIKU NEUROPSIHIJATRIJSKE KLINIKE, BEOGRAD TEHNICKE MERE ZAŠTITE OD JONIZUJUCIH ZRACENJA U SLUŽBI ZA RADIOIZOTOPSKU DIJAGNOSTIKU NEUROPSIHIJATRIJSKE KLINIKE U BEOGRADU Ristic f>., V. Lukic Sadržaj: Prikazane su arhitektonsko gradevinske mere zaštite izvedene u okviru adaptacije prostorija za ove svrhe. Dat je prikaz zaštitnih tehnicki h sred stava za zaštitu osoblja, koje ucestvuje u sprovodenju postupka neurološke radioizotopske dijagno­stike. lzneti su uporedni rezultati izlaganja osoblja zracenju bez upotrebe tehnickih sredstava zaštite i sa primenom ovih sredstava. UDK 539.16:614.876 Deskriptori: radioizotopi -diagnosticna raba, radiacijska zaštita -metode Radiol. lugosl., 14; 261-265, 1980 L Uvod -Korišcenje otvorenih radionuklida u radioizotopnoj dijagnostici neizbežno dovodi do izlaganja radijacionim opasnostima. Ove opasnosti poticu od mog ucnosti spoljašnjeg i unutrašnjeg ozracivanja. Stepen radijacione opasnosti zavisi od aktivnosti radionuklida sa kojima se ruku je, njihove radiotoksicnosti, fizic­kog i hemijskog oblika, prirode i složenosti postupka pri njihovom korišcenju. Najveci uticaj na smanjenje spoljašnjeg i unutrašnjeg ozracivanja ima obim i svrsishod­nost tehnickih mera zaštite i njihovo dosledno sprovodenje. Tehnicke mere zaštite podrazu­mevaju arhitektonsko gradevinske mere (lokaci­ja nuklearno-medicinskog pogona, broj prosto­rija, njihova velicina, raspored, konstrukcija i obrada) i oprema (oprema prostorija i oprema za kolektivnu i licnu zaštitu). Svi radovi sa otvorenim radionuklidima svr­stavaju se u tri klase. Klasa radova odreduje zahteve u pogledu rasporeda i opreme prostori­ja, (u kojima ce se izvoditi radovi sa otvorenim radionuklidima) odnosno klasu laboratorije. Klasa rada se ustanovljava u zavisnosti od grupe radiotoksicnosti radionuklida i od stvar­ne kolicine (aktivnosti) na radnim mestima. _J Tehnicke mere zaštite -Služba za radioi­zotopsku dijagnostiku Neuropsihijatrijske klini­ke u Beogradu nalazi se u prizemlju jednog od objekata ove Klinike. Prostorije ove službe nisu namenski gradene, vec je izvršena adaptacija postojecih prostorija. Treba istaci da je projektant za adaptaciju od samog pocetka izrade arhitektonskogradevin­skog projekta i opremanja ovog nuklearno­medicinskog pogona konsultovao strucnjake organizacije udruženog rada ovlašcene za po­slove zaštite od jonizujucih zracenja. Zahva­ljujuci toj saradnji ostvareni su najpovolj­niji uslovi za rad mernih aparata i zaštitu od zracenja. Ovaj nuklearno medicinski pogon predviden je iskljucivo za radioizotopsku dijagnostiku ner­vnog sistema.Uvezi s tim, planirano je da se, u prvoj fazi, dijagnosticka ispitivanja izvode apa­ratima za rucnu gamaencefalometriju korišce­njem J-131, u kolicinama do 10mCi nedeljno. U drugoj fazi za dijagnosticka ispitivanja bi se koristila gama kamera sa uredajem za registro­vanje i analizu podataka i radionuklida Tc-99m, u kolicinama do 300 mCi nedeljno. Rad primljen: 12.11.1979 Uzimajuci u obzir planirane radionuklide, nji­hove kolicine i složenost postupaka sa njima u ovim dijagnostickim ispitivanjima, predvidena je II. klasa radova s otvorenim radionuklidima, koja_podrazumeva odredene zahteve u pogledu ·predvidenja i sprovodenja tehnickih mera zašti­ te -arhitektonsko -gradevinske mere i opre­ ma. S obzirom da se radilo o adaptaciji postojecih prostorija pri projektovanju se nastojalo da se spomenuti arhitektonsko gradevinski zahtevi što više zadovolje. Tako su, u okviru raspoloži­vog prostora, predvidene sledece pro·storije: cekaonica, soba za, prijem pacijenata, radioizo­top na laboratorija, dve prostorije za merne aparate, soba za lekara, prostor za cuvanje radioaktivnog otpada, prostor za smeštaj pribo­ra za održavanje cistoce, WC za pacijente, WC za osoblje i kup.atilo; sa rasporedom i velicina­ma prikazanim na sl. 1. Konstrukcija, obrada i oprema prostorija iz­vršeni su tako što su: -zidovi i vrata radioizotopne laboratorije, sobe za merne aparate i prostorije za cuvanje radioaktivnog otpada posebno ojacane, sa ci­ljem da u prostorijama za merne aparate prirod­ni fon zracenja, ni pod kojim uslovima rada ne prede 15 uR/h. -zidovi radioizotopne laboratorije su oblo­ženi keramickim plocicama, -podovi u svim prostorijama su obloženi vinaz plocama, -radne površine su obložene materijalima koji su otporni na vlagu i kiseline i koji se mogu lako da dekontaminiraju. što se tice instalacije specificno je: -ventilacioni sistem koji omogucuje 10 iz­mena na sat vaz duha u radioizotopnoj laborato­riji, preko digestora, radi ostvarenja potrebnog potpritiska, -sistem za klimatizaciju, radi održavanja temperature u sobama za merne aparate na nivou 20±2C0 i relativne vlažnosti u opsegu 50-60%i -osvetlenje, opšte 200-250 Luxa i lokalno 300-350 Luxa. Sistem za klimatizaciju nije, do sada, u potpu­nosti realizovan. Opremanje je izvršeno klasicnom bolnickom opremom i specificnom opremom za kolektivnu i licnu zaštitu i kontrolu. Specificna oprema koja se svakodnev.no koristi u radu, sastoji se od: digestora, stonog zaštitnog ekrana, podnih po­kretnih zaštitnih ekrana, zaštitnika za špriceve, zaštitnih kecelja, pištoli dozimetra i monitora zracenja. Rezultati dozimetrijskih merenja ...:... Mere­ nja su izvršena u uslovima korišcenja Tc99m za dijagnostiku nervnog sistema. Rezultati mere­nja se odnose na vremenski period od mesec dana i 100 injiciranih pacijenata. Prosecna koli­cina injiciranog radionuklida po pacijentu izno-· sila je 22 mCi. Oprema za kolektivnu i licnu zaštitu od zrace­nja predstavlja najvažniji element u nizu mera za zaštitu, ciji je kraj nji cilj stvaranje uslova, koji ce garantovati da se granice iznad kojih profesio­nalno izložena lica, njihova potomstva i stanov­ništvo u celini ne smeju biti izložena ozracenju, i da se ne prekorace. Dosledna upotreba opreme za kolektivnu i licnu zaštitu ima najveci doprinos u smanjenu izlaganja zracenju osoblja koje ucestvuje u sprovodenju radioizotopne dijagnostike i osta­log ljudstva iz okoline. Kao podloga za ovu tvrdnju mogu nam poslužiti rezultati dozimetrij­skih merenja sprovedenih u Službi za radioizo­topsku dijagnostiku Neuropsihijatrijske klinike u Beogradu, prikazani u tabeli 1 i sl. 2. Za merenja su korišceni termoluminiscentni dozimetri -TLD, proizvodnje Instituta za nu­klearne nauke »Boris Kidric« -Vinca i preno­sna jonizaciona komora type BABIL YNE 31 proizvodnje NARDEUX, Francuska. Za oba merna sistema je bitna fizicka karakteristika da daju odgovore koji ne zavise od energije rend­genskog i gama zracenja u opsegu od 0,008 do 10MeV. To znaci da su sposobni da korektno detektuju meka i veoma meka elektromagnetna zracenja kojih, usled rasejanja, uglavnom ima u ambijentu u kakvom su vršena ova merenja. Iz rezultata merenja prikazanih u tabeli 1 vidi se da je korišcenje zaštitnih sred stava, ko jima je ras polagala ova Služba, doprinelo da se ekviva­lenti doza, koje su pri mili pojedini kriticni organi tehnicara najizloženijeg zracenju, smanje za 2,5 do 6 puta. Ekvivalenti doza, koje je primio tehnicar naj­izloženiji zracenju, kada je koristio zaštitna sredstva pri radu, niži su od granica propisanih Slika 1 -Crtež prostorija službe za radioizotops. dijagnostiku neuropsihijatrijske klinike u Beogradu CEKAONICA H PRIJEM PAC,IJENATA o RADIOIZOTOPN LABORATORIJA D GAMA-ENCEFALOGRAF 1 URE DAJ ZA REGISTROVANJ I ANALI ZU PODATAKA N 1 GAMA KAMERA K LEKARSKA SOBA Radiol. lugosl., 14; 261-265, 1980 Redni broj , Osoblje koje je nosilo TLD Ekvivalenti doza u mrem/mesec uz korišcenje stonog zašt. ekrana, kecelja, bez zaštitn i h podnih zašt. ekrana i sred stava zašt. za špriceve (1) (1) -C, Cll. -C, Cll .X: Cll > -C, Cll > -C, Cll C C 2 . 2 o . 2 o O) O) O) -= O) O) O) .X: 2 -= 1 tehnicar koji eluira Tc-99, priprema doze i injicira 126 40 21 140 320 241 112 556 2 tehnicar koji pridržava pacijente za vreme injiciranja i sprovodenje dinamickih ispitivanja i koji pozicionira pacijente 9 7,5 26,5 19 3 tehnicar koji rukuje gama kameram 16 4 lekar koji po potrebi obavlja sve poslove tehnicara iz rednog broja 1 i 3 21 5 pomocni radnik 9 Tabela 1 -Ekvivalenti doza, H, koje je primilo osoblje, u toku jednog meseca, spoljašnjim ozracivanjem, sa upotrebom zaštitnih sredstava i bez njih za pojedine kriticne organe, za 3 do 500 puta. Napominjemo da je praksa u ovoj Službi da se tri tehnicara menjaju u toku meseca na poslovi­ma koje obavljaju, tako da su stvarno primljeni ekvivalenti doza tehnicara za ciko tri puta manji od vrednosti prikazanih u tabeli 1, za tehnicara najizloženijeg zracenju. Zakljucak -Na osnovu podataka iznetih u ovom radu može se zakljuciti da je primena zaštitnih mera (arhitektonsko-gradevinskih i za­štitna sredstva) ucinila da merni aparati valjano rade i daju korektne rezultate i da je izlaganje osoblja zracenju u toku rada sa radionuklidima svedeno na najmanju meru. Summary TECHNICAL MEASURES OF PROTECTION IN THE DEPARTMENT OF NUCLEAR MEDICINE OF NEUROPSYHIATRIC CLINIC IN BELGRADE Ristic fl., V. Lukic The building construction safety measures under­taken within the adaptation of premises for our Nuclear Medicine Department are shown. The pro­tective tehnical devises used in the implementation of the diagnostic procedure are reviewed. Comparative results obtained by measurement of the personal exposition, without use of technical protetive devices and with their aplication are presented. Literatura 1. ICRP Publication 25. The Handling, Storoge, Use and Disposal of Unsealed Radionuclides in Hospitals and Medica! Research Establishments, 1976. 2. Manual on Radioation protection in Hospitals and general practice, Volume 1, WHO, 1974. 3. Manual on Radioatino protection in Hospitals and general practice, Volume 2, Unseald Sources WHO, 1975. 69 mrem r.es 82 mrer.1 mes. 08 mrad/h 12 mrem rres g STONI ZAŠTITNI EKRAN ZAŠTITNI PARAVAN OKO DETEKTORA GAMA KAMERE 450 mrad h 15 rnrad/h ŠPRIC BEZ ZAŠTITE 8 mrad h PACIJENT U TOKU DINAMI­ŠPRIC SA ZAŠTITOM CKOG ISPITIVANJA 9 mrad Slika 2 -Podaci o dozimetrijskim merenjima. Ekvivalenti šoza koje su registrovali TLD, postavljeni u cekaonici, na razlicitim mestima iznose 10, 15,5 i 31 mrem. Jacine špsorbovanih doza izmerene u cekaonici na istim mestima na kojima su držani TLD pokazuju vrednosti koje se krecu od 1,5 do 9 mrad/h. Ovi ekvivalenti doza i jacine apsorbovanih doza poticu iskucivo od radioaktivnosti radionuklida injiciranih pacijentima. Radiol. lugosl., 14; 261-265, 1980 XI. KONGRES RADIOLOGA JUGOSLAVIJE Novi Sad, 17 .-20. IX. 1980 ORGANIZATOR: Udruženje za radiologiju i nuklearnu medicinu SFRJ Strucni program: radijodijagnostika, radioterapija, nuklearna medicina, radiološka fizika i zaštita OBAVEšTENJA I UPUTSTVA: Prijave radova se primaju do 1. 3. 1980. Izvod iz referata (rezime) primace se do 1. 4. 1980. Primljeni izvodi bice štampani u Zborniku. Za vreme održavanja Kongresa odrzace se tehnicka izložba radiološke opreme, far­maceutskih proi. zvoda i medicinske literature. Kotizacija iznosi 1.200 din za uces11ike, a 500 din za pratioce do 1. 5. 1980. Posle ovog roka visina kotizacije uvecava se za 300 din. Uplata kotizacije se vrši na žiro racun Medicinskog fakulteta OOUR IZMS broj 65700-603-6088 sa naznakom: za XI. Kongres radiologa Jugoslavije. RECENZIJE CHRONISHE PANKREATITIS UND PANKREAS KARZINOM KLINIK DIAGNOSTIK UND THERAPIE M. M. Forell Georg Thieme Verlag Stuttgart 1979, 72 slik, 137 rentgenogramov, 19 tabel Kronicni pankreatitis je bil zaradi velikih diagno­sticnih težav dolgo casa le poredko odkrita bolezen. V zadnjem casu je ugotovitev tega obolenja porasla, prav tako je karcinom pankreasa vse pogostejša diagnoza. Rentgenološka preiskav.a je bila dolga leta nezane­sljiva. Možnosti rentgenološkega spoznanja bolezni so bile omejene predvsem na spremenjene odnose te žleze s sosednjimi organi. V omenjenem delu osem avtorjev obravnava vpra­šanje obolenj trebušne slinavke z vec stališc -tako na primer etiološkega, epidemiološkega_in podobno. Prikazana je klinicna simptomatologija, diagnosti­ka, diferencialna diagnoza kronicnega pankreatitisa in pankreas karcinoma. Tako M. Otte navaja pregled­no in sistematicno urejeno shemo diferencialno diag­nosticnega postopka obolenj pankreasa. J. Klemm posveca svoj sestavek rentgenski diagno­stiki. Navaja obicajne diagnosticne posege -pregled prsnega koša, sliko abdomna na prazno, usmerjena slikanja predela pankreasa, predstavitev žolcnika, pasažq želodca in crevesja, prikaz debelega crevesja, predstavitev ledvic. Sledi opis invazivnih rentgenskih metod -hipotonicna duodenografija, transjejunalna predstavitev ozkega crevesja, ERCP, angiografija, retroperitoneum, splenoportografija, kavografija. H. Kremer in R. Rothe opisujeta možnosti sono­grafske diagnostike in možnosti racunalniške tomo­grafije. Prikazane so fizikalno tehnicne osnove obeh preiskav. Avtorja analizirata vrednost sonografije in CT pri odgovorih na vprašanja kot: ali je pankreas obicajne podobe, ali spremenjen, ali je v lspredju malignom ali vnetje, ali obstaja indikacija za operativni poseg pri kronicnem recidivirajocem pan­kreatitisu? Pretehtane so diagnosticne prednosti in pomanjklji­vosti ene in druge metode. O endoskopski in endoskopsko-radiološki pan­kreas diagnostiki razpravljajo P. Kiefhaber, J. Klemm in K. Moritz. Omenjeni sta laparaskopija, pankreoskopija. Izcrpno je opisana ERCP, tako s tehnicne kot diagnosticne plati. Nazorne risbe pregledno opisujejo spremembe treh stopenj kronicnega pankreatitisa: mi. c. p., m. c. p., s. p. Diagnosticno so upoštevani kronicni pankreatitis, kronicni reaktivni pankr'eatitis, reakcijski pankreatitis, metabolicen pankreatitis, komplikacije kronicnega pankreatitisa in pankreas karcinom. Internist M. M. Forell opisuje medikamentozno terapijo bolezni pankreasa. Kirurgijo kronicnega pankreatitisa in pankreas kar­cinoma obravnava F. W. Schildberg. Avtor razpravlja o intraoperativni diagnostiki, o biopsiji pankreasa, o splenoportografiji. Opisane so operativne metode dekompresije izvodil pankreasa, metode resekcije in kombinirani posegi. Opisu pomagajo odlicne risbe. Razen naštetega avtor diskutira o izbiri operativne metode, o indikacijah za operati1/ni poseg, o radikal­nih in paliativnih posegih. Vsi sestavki so opremljeni z navedbo literature in številnimi rentgenogrami ter risbami. Knjiga je plod interdisciplinarnih prizadevanj, oziroma seminarski nacin obravnave bolezni. Nikakršnega dvoma ni, da bo delo mnogim v medicini veckrat dobrodošlo, ce ne vsakodnevno koristno uporabljeno. Tabor L. THE RHEUMATOID FOOT DIAGNOSIS, PA THOMECHANICS ANO TREA TMENT JARL TILLMANN Georg Thieme publishers Stuttgart 1979, 105 slik, 12 tabel Bistvo obravnavanja revmaticnega bolnika je tim­sko delo. Enakovredno je delo revmatologa, ortopeda, fizioterapevta, delovnega terapevta, medicinske se­stre, socialnega delavca in seveda nenazadnje sode­lovanje bolnika. Tillmann je v tej monografiji upošte­val te dejavnike. Delo je razdeljeno na poglavja, ki :smotrno prikažejo diagnostiko in zdravljenje revma­ticne noge. Razložena je patogeneza, klinicna diagnoza, upo­števane so laboratorijske preiskave, rentgenska diag­nostika, patomehanika, kirurška terapija in konserva­tivno zdravljenje revmatoidnega artritisa. V poglavju klinicna diagnoza so z besedo in sliko podani zgodnji in pozni znaki revmaticne noge. V obsežni razpravi so natanko razložene rentgeno­loške spremembe pri tej bolezni. Rentgenogrami ponazarjajo razjede na talus.u, zaklinjenost talusa v sklepni hrustanec tibije, sfericno deformacijo skoc­nega sklepa, talokruralne ankiloze, vnetno -degene­rativne spremembe tega sklepa. Skratka slikovna revija, ki upošteva vse rane in kasne spremembe znacilne za to obolenje noge. Poglavje patomehanika revmaticnih deformacij no­ge je pregledna. Pisec razpravlja o pojavu deformacij. Upošteva vse vzroke in mehanicne dejavnike potreb­ne za nastanek pes planovalgusa, pes kavusa, pes kalkaneovarusa, pes planusa. Poucna in premišljena je razprava o kirurškem zdravljenju. Avtor že na zacetku opozarja na riziko, ki rpremlja te posege. Meni, da je potrebno dvoje: skrbna priprava kože, natancna seznanitev s patolo­škimi spremembami. Pregledno tece razgovor o po­sameznih posegih od kapsulotomije, sinevektomije, artroplastike do artrodeze. Pisec analizira in kritizira posamezne vrste posegov, kar podpre z navedbami iz literature in lastnimi zapažanji. Zagovarja in odklanja posamezne posege upoštevaje obliko in stopnjo deformacije. V razpravi konservativnega zdravljenja je ocitno, da je knjigo pisal kirurg. Dokaj na kratko opravi s splo­šnim medikamentoznim zdravljenjem. Spregovori o lokalnem zdravljenju s kortizonom, o kemicni sinovek­tomiji, o radiosinovijotesi. V sestavku fizioterapija so razložene vse sodobne metode, med drugim tudi kinesioterapija. Odlocno je zastopano stališce, da le fizioterapija lahko zagotovi pravi uspeh kirurškega posega. Knjiga je pregled diagnostike in zdravljenja revma­ticne noge. Koristna bo za vse one, ki jih to obolenje zanima. Tabor L. EMFOHRUNG IN DIE RONTGENDIAGNOSTIK P. Thurn, E. Bucheler, H. Frommhold: Georg Thieme Verlag Stuttgart 1979, 523 strani, 638 slik, 23 razpredelnic Knjiga je šesta izdaja rentgenske diagnostike istih avtorjev. Kot že naslov pove, ima delo namen seznani­ti bralca z osnovami diagnosticne rentgenologije. Temeljna poglavja stroke so v primerjavi s peto izdajo ostala skoraj nespremenjena. Pisci so dodali novejša dognanja, kot racunalniško tomografijo in diagnosti­ko ultrazvoka. Delo prikaže tehnicno fizikalne osnove rentgenolo­ gije, rentgensko diagnostiko skeleta, diagnostiko no­ tranjih nrganov, rentgensko diagnostiko v porodni­ štvu in ginekologiji, preiskave s kontrastnimi sredstvi. V uvodu prvega poglavja je prikazan pregled razvo­ja stroke. Med drugim na primer zvemo, da je bila prva angiografija roke umrlega leta 1896, ascendirajoca pielografija 1905. leta, kimografija leta 1911, razmah kontrastnih preiskav ožilja od leta 1931 dalje in koncno zacetki racunalniške tomografije leta 1972. Za zacetnika zgovorne in poucne navedbe. Kot je znacilnost vseh poglavij jedrnatost teksta, tako so tudi v poglavju tehnicnih dognanj navedbe . razumljive in pregledno pisane. Bralca pritegne po­enostavljena razlaga tehnicnih problemov. V tem poglavju avtorji z nazornimi tabelami opozarjajo na premalo upoštevano zašcito pred sevanjem. Nadrob­no so razdeljeni posamezni posegi upoštevaje obre­ menitev, posebno gonad. V drugem poglavju pisci obravnavajo kostna, oziro­ma sklepna obolenja. Poglavje zacne z osnovami bolezenskih procesov na skeletu. Te so smiselno razporejene. Veliko prostora je namenjeno zlomom ter komplikacijam. Zlahka opazimo, da je v tem pogla­vju poudarjena patologija, ki jo najpogosteje srecuje­mo. V tretjem poglavju je premišljeno prikazana rent­genska diagnostika torakalnih organov, prebavnega trakta, oziroma abdominalnih organov in retroperito­nealnega prostora. Naštete so preiskovalne metode in indikacije za posamezen poseg. V veliko pomoc, posebno zacetniku je prikaz rentgenske anatomije organov in opis anomalij ter oris uspešne analize rentgenogramov. V poglavju rentgenske diagnostike v porodništvu in ginekologije, cetrtem po vrsti, ne manjka kriticne presoje izbire preiskovalnih metod. Opisane so le tiste, ki so nujne in diagnosticno neoporecne. Pose­bej so razložene histerosalpingografija in ultrazvok. V zadnjem poglavju kontrastna sredstva in sopojavi je na kratko razložena uporaba kontrastnih sredstey. Vec pozornosti je namenjeno sopojavom in komplika­cijam. Smotrno so nanizani napotki za uporabo, oziroma zdravljenje le-teh. Kot zakljucek lahko trdimo, da je snov podana strnjeno in pisano besedo pestrijo slike, dobre sheme in risbe. Knjiga bo ocitno koristila študentu, mlajšim zdravnikom, in ne nazadnje kot osvežitev rentgenolo­gu zacetniku. Tabor L. LIMFOGRAFIJA Jankovic-E>ordevic J. HGKO »Svjetlost« OOUR Zavod za udžbenike, Sarajevo, 1979 Direktna limfografija je za sada moguca kon­trastna metoda u dijagnostici limfnog sistema. Autor ove knjige je dugogodišnje rezultate dobivene metodom direktne limfografije u di­jagnostici malignih tumora limfnog sistema prikazao i opisao za potrebe šire klinicke prak­se. Uvodno dati su istorijski podaci o poznavanju limfnog sistema i o nastojanjima da se limfni sistem ucini vidljivim. U prvom poglavlju opisana je grada i funkcija limfnog sistema. U opisu grade obuhvaceni su odvojeni limfni sudovi, limfna stabla i limfne žlijezde. U opisu funkcije dat je P.rikaz cirkulaci­je limfe kao i uloga limfnog sistema Drugo poglavlje autor posvecuje opisu selek­tivnih vitalnih boja, koje dovode do bojenja limfnih sudova, bez kojih se ne bi mogli uocava­ti, ispreparirati i punktirati limfni sudovi. Zatim opisuje kontrastna sredstva i to posebno ulja­na, a posebno vodena kontrastna sredstva. Trece poglavlje obuhvata opis direktne i indi­rektne limfografije. Direktnu kontrastnu limfo­grafiju autor dijeli na limfografiju donjih ekstre­ miteta, limfografiju gornjih ekstremiteta, limfo­grafiju dojke, limfografiju vrata, retrosternalnu limfografiju, penis limfografiju i funikularnu limfografiju. Prije opisa navedenih metoda di­rektne limfografije možem o se upoznati sa naci­nom pri preme bolesnika, te sa potrebnim pribo­rom. Tehnika pregleda svake navedene pretra­ge opisana je uz svaku pretragu posebno uz specijalni prikaz rendgenske anatomije regije na kojoj se izvodi metoda limfografije. 1 pored toga što prema izvještajima u literaturi indirekt­na limfografija nije prihvacena u svakodnevnoj praksi, ipak je autor dao kratak prikaz indirektnih kontrastnih limfografija-intersticijalne limfo­grafije: štitne žlijezde, dojke i ostale indirektne limfografije. U cetvrtom poglavlju prikazane su komplika­cije, indikacije i kontraindikacije. Komplikacije su razradene na lokalne, na komplikacije na limfnim sudovima i žlijezdama, te na komplika­cije na pojedinim organima. Zatim su opisane opšte komplikacije i nuzgredne pojave i na kraju komplikacije sa vitalnim bojama. Indikacije i kontraindikacije su taksativno i decidno nave­dene. Peto poglavlje prikazuje mogucnosti kon­trastne direktne limfografije u otkrivanju benig­nih oboljenja limfnih žlijezda. Prvo su prikazani degenerativni procesi limfnih žlijezda uz pose­ban prikaz pneumatoze limfnih žlijezda. Zatim su opisane reaktivne hiperplazije i upal ni proce­si limfnih žlijezda i na kraju paraziti limfnih žlijezda. U slijedecem šestom poglavlju maligni limfa­mi su prikazani kroz limfografske karakteristike posebno na limfangiogramima, a posebno na limfadenogramima. Poseban prikaz dat je kod Mb. Hodgki i hronicne limfaticne leukemije. Dosta iscrpno u sedmom poglavlju dat je prikaz metastaza malignih tumora. Ovo pogla­vlje zapocinje limfografskim karakteristikama limfnih metastaza kroz indirektne i direktne znakove. Limfografske karakteristike date su kod metastaza malignih tu mora ženskih genital­nih organa: karcinoma cerviksa, korpus karci­noma, karcinoma ovarija, karcinoma vagine i vulve. Limfografske karakteristike u ovom po­glavlju date su i kod metastaza malignih tu mora muških genitalnih organa: malignih tumora te­stisa i karcinoma penisa. Kod mestataza malig­nih tumora urinarnog trakta date su limfograf­ske karakteristike malignih tumora bubrega, te karcinoma mokracne bešike. Limfografske ka­rakteristike metastaza malignih tumora probav­nog trakta opisane su kod karcinoma rektuma i . karcinoma ostalih dijelova probavnog trakta. Na kraju su opisane limfografske karakteristike me­tastaza karcinoma dojke i malignog melanoma. Autor je u osmom poglavlju dao limfografske karakteristike promjena, koje nastaju na limf­nom sistemu nakon primjene terapije zrace­njem. Deveto poglavlje je iskorišteno za kratak pri­ kaz limfograma nakon limfadenektomije. U poslijednjem desetom poglavlju autor se osvrnuo na izgled limfograma za procjenu us­pjeha terapije, pošto se uljano kontrastno sred­stvo zadržava 6 do 12 mjeseci istaloženo u retikulumu limfnih žlijezda, pa se za citavo to vrijeme može vršiti slikanje i sprovoditi opisanu kontrolu .. Bibliografski podaci su citirani iza svakog poglavlja posebno. Ova knjiga je prvenstveno nam jen jena ljekari­ma koji se bave onkologijom, u oblasti interne medicine, hirurgije, otorinolaringologije, gine­kologije, pedijatrije, dermatologije, te radiolozi­ma i ljekarima na specijalizaciji radiologije. Materija obradena u ovoj knjizi prikazana je jasno, pregledno i sažeto i sigurno ce poslužiti svima onima koji žele da se upoznaju sa ovom· metodom, a to je široki krug ljekara. Tehnicka oprema je odlicna, a inace knjiga je ilustrovana sa dosta originalnih vlastitih slika, koje uspješno nadopunjuju sadržaj. Lovrincevic A. SAOPŠTENJE: POROCILO S 1. MEDNARODNEGA TECAJA O RADIOLOGIJI LEDVIC Plitvicka jezera, od 7. do 1 O. oktobra 1979 Sekcija za radiologijo in nuklearno medicino ZD Hrvatske in Zavod za radiologijo in onkologijo Klinic­ne bolnice dr. M. Stojanovic, sta v okviru svoje redne letne skupš.cine organizirala l. mednarodni tecaj o radiološki diagnostiki ledvic. Organizacija tecaja, ki je potekal od 7. do 10. oktobra 1979 v hotelu »JEZERO« na Plitvickih jezerih, je bila zelo dobra, poskrbljeno je bilo celo za simultano prevajanje referatov tujih strokovnjakov. ·Program prvega dne je zajemal referate jugoslovan­skih diagnostikov s podrocja rentgenologije ledvic. Poudarek je bil predvsem na angiografski ultrazvocni in kompjuterizirani tomografski diagnostiki. V vecjih jugoslovanskih centrih so te metode danes že rutin­ske. Naslednja dva dneva sta bila namenjena predava­njem tujih strokovnjakov. Sodelovalo je 17 najbolj znanih evropskih in tudi nekaj ameriških predavate­ljev, ki so vodilni strokovnjaki na podrocju ledvicne diagnostike. Podano je bilo 53 predavanj. Uvodna predavanja so obravnavala splošni del, kot urograf­sko tehniko, farmakokinetiko, izbor kontrastnih sred­stev pri urografiji in renalni angiografiji, indikacije in kontraindikacije za posamezne vrste preiskav. Po­drobno je bila obdelana tomografska in angiografska anatomija ledvic. V nadaljevanju so avtorji obravnava­li prirojene in pridobljene malformacije ter številna obolenja ledvic. Nazorno so prikazali vse možnosti diagnostike od standardne i. v. urografije, preko njenih modifikacij do ultrazvocne in kompjuterizirane totnografske diagnostike o posameznih obolenjih. Vrsta predavanj je bila posvecena diferencialno diag­nosticnim problemom benignih in malignih tumorjev. zanimiva so bila predavanja o možnostih biopsije : letlvic vodene s pomocjo ultrazvocne sonde in preda­vanje o intervencijski radiologiji v pielorenalni patolo­giji. Omenjena predavanja so nakazala nove možnosti pri' reševanju diagnosticnih problemov in možnosti terapije posebno akutnih obstruktivnih uropatij. Tecaj, ki je bil zelo dobro organiziran, je omogocil slušateljem obnoviti že prej pridobljeno znanje, isto­ca.no pa je nudil tudi informacije o najnovejših radioloških diagnosticnih metodah ledvic. Udeležen­ci so istocasno imeli redko priložnost poslušati naj­boljše strokovnjake omenjenega podrocja. Škoda je le, da predavanja niso bila tiskana, niti ni bilo na razpolago kratkih povzetkov. Jancar 8. IV MEDUNAROD NI KONGRES MEDICIN SKIH INFORMACIJA I BIBLIOT EKARSTV A BE OGRA D, 2-5. septembra 1980. godine. »SAVA CEN TAR« Organizator Kongresa: Institut za strucno usavršavanje specijalizaciju zdravstvenih radnika, Beograd, NušiCeva br. 25 /I. Predsednik Organizacionog odbora: Prof. dr tnes Veslcj TanaskoviC; Zamenik predsednika: Prim. dr !gnjat Lukic:; Sekretar: Prim. dr Ljubiša Sablic: tel. 321-972 Organizacioni Sekretarijat: Dr Ljubica Dragin tel. 638-877 Ljubica !>okoviC tel. 321-972 Mesto održavanja Kongresa: •SAVA CENTAR• -Beograd Organizacioni sekretarijat u •SAVA CENTRU,: Sonja DalipagiC tel. 635-450 Telex: 12042 YU S,WCEN POZIV ZA UCESTVOVANJE U Beogradu se od 2. do 5. septembra 1980. godine održava IV med;unarodni Kongres medicinskih informaciia i bibliotekarstva sa glavnom temom "Zdravstvena informaciia za svet u razvoiu". Program Kongresa predvidia sledece teme: TEMA I: MEDICINSKE NAUCNE BIBLIOTEKE-INFRASTRUKTURA ZA INFORMATIVNE SLUŽBE TEMA 2: PRIMENA NOVE TEHNOLOGIJE U SLUŽBAMA ZDRAVSTVENIH INFORMACIJA TEMA 3: SARADN]A KROZ MREŽE ZDRAVSTVENIH INFORMACIJA S obzirom na aktuelnost tematike, i široki interes koii za niu vlada u svetu i kod nas, kao i na ;edinstvenu priliku da u našoi zemlii imamo mogucnost da sretnemo i slušamo naiistaknutiie svetske eksperte iz ove oblasti, želimo da Vam skrenemo pažnii.t na ova; Kongres i da Vas pozovemo da ucestvuiete u radu Kongresa bilo kao aktivni ucesnik sa referatom ili kao slušalac i diskutant. Organizacioni odbor Kongresa moli da pri;avite svoie ucestvovan;e u što kracem roku kako bi se mogao što pre sastaviti definitivni program. Uz bibliotekare i dokumentariste veliki doprinos Kongresu dace i sociialni medicinari, zdravstveni informaticari i ostali strucniaci koii se bave zdravstvenim informaciiskim sistemima, lekari u klinickim medicinskim istraživaniima, planeri i administratori zdravstvene zaštite, rukovodioci zdravstvenih radnih organizaciia (bolnica, domova zdravlia i ostalih organizaciia), rukovodioci i drugi strucniaci u samoupravnim interesnim informaci;ama (medicinske sestre, tehnicari i ostalo osoblie). Napominiemo da ie zvanicni ;ezik na Kongresu engleski ali da ce za domace ucesnike biti obezbed;eno simultano prevodien;e na srpskohrvatski i obratno. Mediutim, autori radova su obavezni da dostave svo;e tekstove na engleskom ;eziku i prema propisanim uputstvima koia su data u štampanom programu Kongresa (zainteresovanim autorima Sekretariiat Kongresnog odbora ce poslati štampani program). Ako pri;avite rad on ce na osnovu prethodne recenzi;e, odluke Pododbora za program, biti ukliucen u odgovara;ucu temu Kongresa odnosno Seminara. Molimo Vas da za slanie konacnog teksta referata poštuiete zadnii rok od 30. aprila 1980. godine. Za domace ucesnike Kongresa kotizaci;a iznosi hiliadu i petstotina dinara do 30. ;una 1980. godine a dve hiliade dinara od l. ;ula 1980. godine, do pocetka Kongresa. Ukoliko ste zainteresovani za Vaše ucešce na Kongresu, na Vaš pismeni zahtev upucen Sekretari;atu Kongresnog odbora (adresa: SAVA CENTAR, Ul. Milenti;a Popovica 9, 11070 Novi Beograd) Sekretariiat ce Vam poslati štampani program sa detalinim informaci;ama o Kongresu i formularom za priiavu. ORGANIZACIONI ODBOR IODAMID 300 -optimalna kontrastnost IODAMID 380 -hitro in dobro izlocanje skozi ledvice -izredno lokalno in sistemsko prenašanje ampule, steklenica IODAMID 360/0 infuzija Trijodno kontrastno sredstvo za parenteralno in lokalno uporabo. Sestava lodamid, z genericnim imenom jodamid, je kemicno 3-acetamido-5-acetilamidometil-2, 4, 6-trijodbenzojeva kislina. 1 ampula (20 ml) lodamida 300 vsebuje 9,91 g jodamida (v obliki megluminske soli) 1 steklenica (100 ml) lodamida 300 vsebuje 49,55 g jodamida (v obliki megluminske soli) 1 ml raztopine vsebuje 300 mg joda 1 ampula (20 ml) lodamida 380 vsebuje 12,55 g jodamida (v obliki megluminske in natrijeve soli) 1 steklenica (100 ml) lodamida 380 vsebuje 62,75 g jodamida (v obliki megluminske in natrijeve soli) 1 ml raztopine vsebuje 380 mg joda. 1 steklenica (250 ml) lodamida 36 °/o za infuzijo vsebuje 68,65 g jodamida (v obliki megluminske soli) 1 ml raztopine vsebuje 166 mg joda. Lastnosti in delovanje Molekula lodamida ima v svoji strukturi metilensko skupino, ki predstavlja kljuc za nadaljnji napredek v razvoju kontrastnih sredstev za angiografijo in urografijo. Ta skupina tvori strukturno razliko med jodamidom in dobro znanima skupinama acetrizoata in diatrizoata. Posledice te strukturne spremembe je boljše sistemsko in lokalno prenašanje in izrazitejši urotropizem. Molekula jodamida omogoca visoko stopnjo kontrastnosti, odlicno stabilnost in topnost, dobro mešanje s krvjo in hitro izlocanje z urinom. Zaradi tega je lodamid odlicno kontrastno sredstvo za angiografijo in urografijo. Ne draži tkiva in je zelo primeren za lokalno uporabo. lodamid v obliki infuzije uporabljamo za urografije, kadar obicajna intravenska urografija odpove: npr. pri bolnikih z ledvicno insuficijenco. Z infuzijo vnesemo v telo velike kolicine razredcenega kontrastnega sredstva v dovolj kratkem casu, kar povzroca boljše polnjenje in boljši prikaz secnih poti. Indikacije lodamid 300: intravenska urografija in retrogradna pielografija, cerebralna angiografija, selektivne angiografije (razen angiokardiografije), periferna arterijografija in venografija. lodamid 380: intravenska urografija adipoznih, korpulentnih in nepripravljenih bolnikov, angiokardiografija. aortografija (translumbalna, retrogradna s katetrom), artrografija in splenoportografija. lodamid 36 °/, infuzija: infuzijska urografija. Doziranje in nacin uporabe Doziranje lodamida na splošno dolocamo glede na vrsto preiskave, velikost podrocja, ki ga želimo snemati, telesno težo in klinicno stanje bolnika. Uporabljamo enake kolicine lodamida, kot so obicajne pri uporabi drugih trijodnih kontrastnih sredstev. Dozo in koncentracijo lodamid infuzije dolocamo po starosti in telesni teži ter klinicnem stanju bolnika. Uporabljamo enake kolicine (do 250 ml) infuzijske raztopine kot pri drugih trijodnih kontrastnih sredstvih. Infuzijo dajemo 7 do 15 minut. Stranski pojavi Obicajno so blagi in se redko pojavljajo (obcutek toplote, slabosti, urtikarija itd.) Kontraindikacije Hujše okvare ledvic, jeter in srcne mišice, mb. Basedow. Tromboflebitis je kontraindikacija za venografijo obolele vene. Potrebna je previdnost pri cerebralni angiografiji pri hipertonicnih bolnikih. Opozorilo Ceprav redko, lahko pride kot pri drugih jodnih kontrastnih sredstvih tudi pri uporabi lodamida do pojavov neprenašanja ali drugih nezaželenih reakcij, zato moramo imeti pripravljeno vse za nujno intervencijo. Testiranje preobcutljivosti Za zdravnike, ki žele testirati, so priložene testne ampule lodamida po 1 ml. Oprema 5 ampul po 20 ml lodamida 300 5 ampul po 20 ml lodamida 380 1 steklenica po 100 ml lodamida 300 1 steklenica po 100 ml lodamida 380 1 steklenica po 250 ml lodamida 36 °/o za infuzijo Testne ampule lodamida po 1 ml KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto s sodelovanjem Bracco, Italija AMIPAQUE ® METRIZAMID RENTGENSKO KONTRASTNO SREDSTVO ZA SUBARAHNOIDALNO PODRUCJE lndikacijsko podrucje LUMBALNA MIJELOGRAFIJA TORAKALNA MIJELOGRAFIJA CERVIKALNA MIJELOGRAFIJA VENTRICULOGRAFIJA Pakovanje kutija od 5 kompleta sadrži -bocice sa 3,75 g. suve substance metrizamida i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje (natriumbikarbonat otopina 50 ppm) Kutija od 5 kompleta sadrži -bocice sa 6,75 g. suve substance metrizamida i bocice sa 20 ml sredstva za topljenje (natrium bikarbonat otopina 50 ppm) A e.. CI LAG-CH EMI E AG · 8201 Schaffhausen/Schwe,z ...... ' Zastupništvo za Jugoslaviju: AGROPROGRES -Ljubljana, Gradišce 13 Predstavništvo: Beograd, Narodnog Fronta 72