L* C'


r

f


\-

PUTH1 f Sf 0111

NACRTAO

Člena 1 for. 20 nv?.

U BAKRU.

TISAK I NAKLADA RUDOLFA DESSELBRUNNERA

(fs j. ^'^'hSV'[

■ /

EGLEDNOMU I DIČNOMU GOSPODINU

IIJATU STOJANOVIČU,

0. KR. OKRUŽNOMU
ŠKOLSKOMU NADZORNIKU U MIRU,
PREDSJEDNIKU HRVATSKOGA
PEDAGOGIJSKO-KNJIŽEVNOGA SBORA,
HRVATSKOMU KNJIŽEVNIKU

POSVEČUJE I PRIKAZUJE OVU KNJIŽICU U ZNAK
POČITANJA

PISAC.

Ugledal i (lični gospodine!

Vid* ci rodoljubne duše, a med ju njimi i Vas. kako
rad rist i sretSu svoga naroda, tuželih, da i ja koju

kaj snesem ti narodnu košnicu, pa se laeam pera.

j or a to pofiukaše neki prijatelji i znanci. Nu kao

što ,m  dobroj materi srdee blaženom srečom, kad si
: • * ugleda prvorodjenče, kad si ga prvi put pririne

r, ljubeče-srdee, Kad mu prvi put izljubi uevino lice:

zaigra i meni srdee radošon, kad ugledali gotov prvi
i . d svoje duše, jer mi jo naj veda utjelia i sreča, kad mogu
što god uraditi za oboe dobro, kad mogu koristiti dienomu
narodu u kom živim, ko.ji me je posinio. Ljubeča mati
več za rana misli o sreči i hudncnosti svoga čoda, a strah
joj srdcern zastruji, pomisli li samo, da bi joj diete mo¬
glo poči — zlim putem. Tako i meni duša mal ne klone,
kad pomislim, da moj prvienac možda ne če u narodu do¬
bro doči. Ali me mine strah, kad se sjetim, da je mi iz
srdea potekao; jer sve što iz srdca izvire u srdee se izlieva.

Bivši još učiteljskim pripravnikom, bijaste mi Vi,
ugledni gospodine, uzorom učitelja, rodoljuba i čovjeka, a
na rodoljubni me rad uzpirivalo i minulo Gajevo doba,
doba ilirsko, koje sjaji. svetim zanosom, čistim rodoljiibl.jem,
nesebičnimi žrtvami, doba iz koga nikoste i Vi, dieni knji-

ževniče i sabiraču nar odrt oga zlata i bisera — narodnoga
blaga. Koli se radujem svomu gotovomu poslu, toli mi je
milije, što mogu o?u smiernu knjižicu posvetiti i prikazati
mužu, prevriednomu starini, koji vriedi da ga dva sunca
griju; koji je mko iz čistoga naroda, iz hrvatskoga naro-
dnoga učiteljstva; koji je postao uman i ugledan sam o
sebe, o svom neumornom rnaru: Vam, vrli gospodine i
narodni pregaoče.

Priklapam i knjižici Vašu viernu sliku, da se svaki
štovani čitalae nagleda Vašega čestitoga lica.

Primite, ugledni gospodine, o vaj smierni d a rak na
svoje dično ime, krotko i pošteno srdce. Prigrik >aom
ljubavi, kojoni vam ga posvečujem.

Primi i ti, mili narode hrvatski, ove „Puti'.c
mene 1 ' ououa ljubavi, kojom te ljubim, kojom ti ih n:
jer su iz srdca potekle, jer su posvečene tvorna vi
sinu Mij atu Stojanoviču.

r

Putne uspomeoe iz djačke dobe.

^ariedko me obuzima neka neodoljiva želja
za putovanjem, tajinstvena sila goni me od
miloga mi ognjišta, dragoga obitavališta,
kao ptiču selicu, u dragotnu prirodu, na visoke
planine, cvatuče ravnice, prekrasne doline, u bujne
a i u krševite gole krajeve. Radostno ostavljam
bučni gradski život i sva krasna i toli mi mila du¬
ševna uživanja. Ta rodih se u prekrasnom kraju, u
slavljenom štajerskom raju, gdje ima i velebnih vi¬
dika. Miliji mi je tad romoneči potočič, gorska ruža,
tiha koliba, mirno selo, sjenita šuma, cvrkut pti¬
čica. Najvolim putovati pješke, ali ne samodrug, r
ne prebirem puta, več udaram kuda mi se sv :
Navračarn se rado u seosku kolibicu, ra
zaustavljam kod svakoga djetsta i odi"
stira. Pridružujem se na cesti prosi
baki, cvatučoj djevojci, te tudjiim
čovjeku. Svakomu nazivam božju n
kopaču i koscu sreču u poslu. r
svoj medju svojimi — svi
čistom gorskom zraku, u ir

2

lenila i cvieča, medju dražestnimi i velieajnimi
predieli u pri proštom, ali poštenom naroda, oži¬
vim na duhu i tielu — sretan sam i uz koricu
kruha, uz vodu studenicu, pa ma bio još tako
naporan put.

Več za svoga djakovanja putovah rado ve¬
likih školskih praznika raznimi krajevi, cesto bez
— novčiča. Spavah toliko put u sjeniku, a kad-
kada i na tvrdoj klupi. Ali bilali na putu uza

v

sve to vazda veseo i zadovoljan. Cim bijah
manje komu na nepriliku. tim bijah zadovoljniji.

Eado slušam i eitam putne sgode i nesgode,
pa s toga mnijem, da če koga zanimati i moje
nesgode. Evo ih: Svršivši četvrti gim. razred,
dadoh se odmak sa svojim drugom Antunom E.
na put. N i j e nam trebalo načrta za putovanje.
Iz Varaždina krenemo u Varaždinske Toplice, a
odanle prema Kalniku. U nekoj šumi izpod Kal-
nika ulivati nas kisa, te prokisnemo kao miševi.
Nigdje kliče, nigdje žive duše, a stalo se več
mračiti. Meni to nije smetalo, jer sam ja bio
več „stari“ putnik, dočim se je moj drug smtždio
-’”kturio kao mokra pura, te rekao, da nije

Akad tako do niti prekisnuo. Bio je on
diete, a još jedinac, majein mazunak.
e više pljuštila, nad vrhovi Kalnika
■. nja, a dolinami razliegala se stra-
' .groma, čitavo se več nhvatio
btao žaliti, što se je dao na
da ne bi sa mnom putovao,

da je znao, što če ga stiči. Pa ako čemo morati
i u gori nociti, s toga ne cemo poginnti, tješih
ga ja. Stisnnti i sgureni otimasmo se šumi, obi-
jajuči si noge sad o kamen, sad o koren sto-
ljetna duba, samo da stignemo pod krov. Sie-
vanje munje razsvjetljivalo nam je lomilu stažu.
Tu moj drug prvi put živo osjeti, što znaoi:

„Stoji tutanj neba i ravnine,

Stoji jeka drage i planine:

Sva je sgoda, bit ce grada težka.
Težko onome, koga sade
Stiže u putu nocca črna,

A nočišta jadan neimade!“

Izišavši iz šume na čistimi, ali nigdje svje-
tiljke. Došavši napokon na neko oviše mjesto,
opazismo svjetlo. To bijaše kučica nekoga kame-
nara, Talljana, koji nas primi pod svoj krov i
nahrani palentom, koja bijaše onda bolja od
svake gibanice. Dva dana iza toga padala je još
kisa neprestance, da ne mogosmo nikamo izpod
krova. Ne mogosmo da nas Talijan badava hrani,
s toga mu se ponudismo, da cemo mu pomagati
u poslu tako dugo, dok se ne razvremeni, a on
da nas dotle hrani. Talijan prista na to. Kle-
sasmo grubo kamenje za skaline, obaziruči se na
nebo, hoče li se skoro razvedriti. Mala je bila
korist od našega rada, a borne i mala plača:
majstor nas je hranio tri puta na dan suhom
palentom, koja nam napokon dodija. To bijaše

— 4  —

rnomu drugu vrlo nesnosno, a ja sam se toj
Mesariji upravo od srdca radovao.

Napokon prestane dažditi, nebo se razbistri,
a mi se majstoru zahvalimo na poslu.

Istoga dana stigosmo dosta kasno u večer
u Križevce. U nijednoj krčmi ne mogosmo dobiti
stana ni na goloj klupi, jer bijaše dosta svieta,
koji je došao na sajam. Pred nekimi jednostav-
nijimi kučami sjedili su još ljudi. I te zamobrno,
da nas prime pod krov, ali badava, svuda nas
odbilo. Na ulici ne bijaše više žive duše, a mi
tumarasmo po Križevcih bez stana; tko da se
obazre na golobrada djaka. Pod vedrim nebom
ne mogosmo nočiti, jer je bila zemlja jako mokra.
S toga podjem ja u neku krčmu, kojoj je bilo
dvorište otvoreno, da potražim ma kakvo mjesto,
da prenočimo. Moj je drug ostao na ulici, a
ja sam tapao dugim dvorištem medju mnogimi
koli. U dnu dvorišta nadjem neki prostor i nešto
malo slame. Tu stanem pipati i nabašem na šilu
gusaka, koje se tim uzbuniše i stadoše do zla
boga gagati. Stajah u tamnom prostoru medju
uzbunjenimi guskami. Ne znadoh, što mi je či-
niti. Dočujem, da mi se netko približava, pa
stupim na dvorište, a netko poviče: tat! tat! Sav
protrnem. Vika: tat! tat! posve me uništi i ne¬
kriva zastidi. Grozna vika uzbuni svu kudu, te
se sve digne na „tata“. Skočim kao lud medju
kola, gdje me i opaže. Bježeči dugim dvorištem,
pratila me divlja vika: držite tata! Netko zaurla:

5  —

stoj! Ja izpadem na ulicu, a puška puče u dvo-
rišfcu. Burno, grozno se osiečanje u meni uzburka.
Stanem, jer mi savjest govorila: stoj, ni si tat,
nevin si, stoj! Kod neke kuce opazim čovjeka,
koji je dotreao bio na ulicu. Pohitim k njemu,
da mu se potužim, da se opravdam. Oovjek me
utješi i reče: o to vam je strašan čovjek. Ne
bojte se. U to opazim oko sebe više ljudi, koji
su me slušali bili, a jedan od njih reče: taj je
čovjek (krčmar, koji je pucao) več mnogo vragu
dužan. To me neizmjerno obradova, jer ostah
nevin i pred svietom, kakav i bijah. Dodje i moj
drug, koji je več prije pobjegao. Neka udovica
dopusti nam, te prenočismo u njezinu sjeniku.

U jutro probudi me mrmljanje moga su-

v

putnika. Sto ti je, zapitam ga. Evo gledaj kakav
sam, reče on i okrene mi ledja, koja bijahu
sva žuta i sljuzava. Sto ti je to, nasmijem se ja
grohoticom. Zavalio sam se nekako na jaja, i

v

eto vidiš kakav mi je kaput. Sto ču sada? Neka
ide s bogom takvo putovanje, kad čovjek nije
sjeguran ni života ni kaputa, odgovori mi su-
putnik. Ja sam se tomu od srdca nasmijao, te
ga odveo k zdencu i tamo ga očistio.

Znadeš li, brate, sto — hajdemo na Zelinu,
da vidimo dičnoga Stražimira, rečem mu ja. E,
pa neka bude na tvoje, ali poslie idem kuči,
odvrati on. I odosmo, da vidimo toga slavnoga
rodoljuba. Gos. nas je Stražimir primio vrlo
ljubezno 1 gostoljubno, a nam su s toga rasla

- 6  —

krila, bijasmo presretni. Svaka njegova stvar
črnila nam se tajinstvenom. Još i danas živo pam-
tim, kakvo mu je bilo pokučtvo i soba. A kadgod
vidim sliku, hrvatsku vilu i sliepca, sječam se
one, koju vidih prvi put kod dičnoga Stražimira.
Nu ne usudismo mu se reči, da ga samo zato
posjetismo, da ga vidimo. Miši jas mo bo, da nam
on toga ne bi ni vjerovao.

*

* *

Bilo je to god. 1868. o uskrsu, a za moga
djakovanja u Zagrebu. Dva djaka iz Varaždina,
moj sudrug Stjepan i ja dogovorimo se, da čemo
pješke kuči. Sto nauinili, to i učinili. Uprtimo
obramnice torbe, štapove u ruke, pa put pod
noge, te hajde u Sesvete i dalje. Bilo je blato,
a kisa je sipila sav dan. Dohvatismo se Varaž¬
dina istom, kad je bilo noči u po noči. Noge
su nam mal ne klecale, stopala nabrekla, a meni
i Stjepanu još dalek put. Stjepan maline u Ivance,
a ja preko Drave u Štajerska, ne žaleči ni truda
ni žuljeva, samo da vidimo dobre i mile si
roditelje.

Na uskrsni ponedeljak ostavim roditeljski!
kuču, pa se zaputim putern Ormuža k Sjepanu,
da se vračajuč u školu, nagledamo krasnoga Za¬
gorja. Utorkom rano dademo se pješke na put,
jer ne mogosmo dobiti kola. „Junački“ preva¬
limo Lepoglavu i krasne zagorske brdine, ta

majke su nam napunile torbe uskrsnimi kobasi-
cami, butinom, bielim hljebom i gužvarom šip¬
kom, a vode Studenice ima u Zagorju dosta.

Videči blizu Stubice, da je sunce nizko i
da ne cemo cestom, što vodi u Podsused, istoga
dana stiči u Zagreb, zakrenemo lievo u Stubicu,
pa da cemo prekim putem preko Zagrebačke
gore, kuda je mnogo bliže. Zadasmo bo rieč
svomu ravnatelju, da cemo u sriedu u 8 sati
u jutro biti u školi; pa da održimo rieč ne ma-
rismo truda preko gore. Kad se stao hvatati
mrak, a stala sipiti kisa, bijasmo u brdinah pred
Zagrebačkom gorom. Tu nadjemo nekoga dječaka
Miška i zamolimo ga, da nam bude provodičem.
Miško nas vodio i vodio, te doveo do nekoga
potoka. Tu Miško stane i poče se obazirati, ali
nigdje više puta. Kako se meni čini, ti, Miško
neznaš sam puta, rečem mu ja. Jesi li bio kada
u Zagrebu, zapita ga Stjepan. Kako bih bio, kad
mi je istom dvanaest godina, odgovori Miško.
A zašto si rekao, da znadeš put preko gore,
spočitnem mu ja. Audio sam, da ovuda preko
gore hodaju ljudi u Zagreb, a kud bi i drugdje
bodali, izpriča se Miško. Što cemo sada, reče i
pogleda ga široko moj drug. Podjite samo ovuda
gorom, pa morate doči u Zagreb. Miško se vrati,
a mi preskočimo potok, pa odemo umorili dalje.
U nekom jazu, koji vodi u goru, ulivati nas noč.
Kisa je sve jače sipila, jazom je šumila voda i
obijala se o silno kamenje, s obje strane jaza

— 8

dizale se strmine gorske. Obuze nas neka sjeta
i stanemo. Sto cemo sada, zapita sjetno Stje-
pan. Sto cemo sada, to i ja tebe pitam . . .
Moguce, da je tko u gori, koji bi nas poveo ili
napred ili natrag. Javimo se, rečem ja pa pod-
viknem : hop! Tužno je odjeknnla jeka, ali nigdje
ni žive duše. Viknemo oba u jedan glas, što
smo igda mogli, ali badava. Strahota! Bilo je
hladno, promočili su nam sesiri i cipelje, a oko
nas sve mokro, da ne smiješ nikamo sjesti, a
još manje leči. Zapalim žigicn, primaknem papir,
papir pianu: i još vede strahote! Hočemo li
natrag ili napred, zapita me prijatelj. Natrag je
daleko; bojim se, da cemo pcije sustati, a tko
znade kako je napred, odgovorim ja. Stojmo ov-
dje koji čas, da se odmorimo. I mi stajasmo. —
Lako ti nam, da je bilo toplo i suho. Legli bismo
pod bukvu, pa bog. — Nije nam se dalo dugo
stajati. Zapalim žigicu i podjemo dalje. Kad nam
nije dala prevaljena bukva ili ogroman kamen
dalje, ošto smo si obijali noge, zapalih ja žigicu.
— Jao, brate, moje oko! Udarila me grana u
oči, zajauee prijatelj, a mene prošika groza. Po¬
sežem u žep, da zapalim žigicu, ali ne ima više
žigica, niti ih je bilo u Stjepana. Tu se tako iz-
gubismo, da ne mogosmo razabrati na kojoj
da je strani Zagreb i klonusmo posve duhom.
Ostani ti, Stjepane, ovdje, a ja idem na brieg,
ne bih li gdje opazio svjetlo. Ne moj me
ostaviti, idem ja s tobom, reče mi on. Ja se

— 9  —

uzpinjah prvi kamenitom strminom, a Stjepan
za innom. Pod mojom se nogom odvali kamen,
odkotrlja se i udari mi prijatelja o goljen. Pri¬
jatelj zapomože, padne — mene polise suze . . .
Tj ošili ga, koliko sam ga jadan mogao. Kad
mu malo odlanulo, pridignem ga, da se ne pre¬
hladi. On osta na mjestu, a ja se uzpinjah dalje,
javljajuči mu se svaki čas, da se ne izgubimo.
Na svu srecu opazim u velikoj daljini svjetiljku,
vratini se k prijatelju, pa se damo na onu stranu,
gdje opažih svjetlo.

Bijuči se dugo o kamenje, smalaksa Stjepan
i spusti se na zemlju, te uzdahne i reče: brate,
ne mogu. Neopisivi me osječaji obuzmu. Bilo
mi je kao nevinu odsudjeniku, komu je pulila
smrtna odsuda. Prijatelja ne mogoh ostaviti, a
pomoči mu ne mogoh. Bacim svoju i njegovu
molim torbu poda nj, da se toliko ne smoči u la¬
snici i blatu. Napokon ga pridignem, uzmem i nje¬
govu torbu, on mi se prihvati rukom oko vrata
i tako lutasmo dalje. Sad nabasasmo na trnje,
sad na vodu, sad na blato. Cipelje nam bijahu
pune vode. Noč bijaše duga, doga. Napokon za-
čusmo lavež pasa. Hvala bogu, tu je selo, po¬
veseli se Stjepan. I ja hvalih bogu kako nikad,
grleci prijatelja. Dokučimo se neke linče medju
brdinami, pred liojom je pas na nas navaljivao,
a ja uzmem zvati i buditi ljude. Vrata škrinu i
netko poviče: tko je božji? Dobri i pošteni ljudi.
Djaci smo. Putujemo u Zagreb, pa smo u gori

2 *

— 10  —

zabludili. Dajte nam, ako boga znate, krova, da
ne poginemo, ozvasmo se mi. A seljak poče:
znam ja, što je to. Bio sam ja vojnik. Hajte u
kudu, bajte. Odvede nas u kudu n kojoj je sie-
vala velika ped, zapali lud i mi vidjesmo, da su
minula dva sata u jutro. Donese slame i ciste
»lakte, pa nam prostre posred sobe. Zatim nam
donese vina, zaviri u ped, poželi nam dobar po-
činak i ode spavat. Kad nam starica, koja je u
istoj sobi spavala, opazi natečene, otučene i ozle-
djene noge, stade nas žaliti, te donese rakije,
da si nataremo noge. Pražimo se po mekoj
slami, luč je još uz nas gorjela, a mi se krie-
pili rujnom crvenikom i uskrsnimi kobasicami,
hvaladi bogu na dobroj sredi, govoreči o dobrih
svojih roditeljih. Luč dogori, a mi usnemo pre-
sretni.

Probudismo se za velikoga dana. Zahvalivši
se liepo dobrim ljudem, odosmo bolnih nogu na
glavna cestu putem Podsusjeda u Zagreb, kamo
stigosmo jedva u 9 sati u večer. Upamtismo
pako dobro, koji je put naj kradi.

Put u Dalmacija

Jjp^olazeč gimnazija a Varaždinu imadoh za
1  prirodopis vrloga i vele praktičnoga pro-
^  fesora g. Lazara, koji je bio pun zanosa
za svoje zvanje i koji je znao u mladeži uzpiriti
volja i ljubav za ova nauka. Najviše nas je
učenike zanio, kad nam je pripoviedao ob,ovoj
ili onoj životinji, kako je putovao, sto sam na
putovanju izkusio i doživio. Nikad ne ču zabo-
raviti, kako nam je živo pripoviedao o hva
tanju zmija i sto je tom prigodom sam i / k u io.
Nukao nas je, da sabiremo kukce, leptire, zmije,
lubanje itd.; tko je iole pokazao volja za ovu
nauku, toga je sa sobom povadjao, te mu zorno
pokazivao, kako se sabiru prirodnine.

Da se g. Lazam prikupim, donošeni mu
bjeloušku, znajuči unapred, da če se on mojoj
„hrabrosti“ radovati. I u istinu je tako bilo. On
me primi velikom radošču i običnom ljubeznošou,
te me ponuka na uztrajnost. Napoleon mi reče,
da mu još što' donesem, sto sam i ia rado učinio.

— 12  —

Neizmjerno me je radovalo, kad sam vidio ko-
jega kukea ili lep tira u gimnazijskoj sbirci, što
sam ga ja donio.

Pošto je g. Lazar uvidio u meni volju za
prirodoslovni! nauku, povadjao me je cesto sa
sobom u polje, k vodi ili u šumu te mi sve na¬
činom otčinskim tumačio. Njemu se dakle imam
prvomu zahvaliti, što mi je probudio ljubav za
rečenu nauku, koja mi nikada utrnuti neče, zato
mu se ovom prigodom najsrdačnije i najtoplije
zahvaljujem.

Poslie pokušavah nadievati ptice, sisavce i
preparirati ine predmete. Da je dosta težko na¬
dievati ptice i dati jim neki prividni život, lako
če svatko shvatiti. A da je samouku težko do-
tjerati do savršenstva, razumije se po sebi. Bo-
ljelo me je, kad sam vidio u muzeju prekrasno
nadjevenih ptica, jer ih ja uz sav trud i po¬
zornost ne mogoh tako nadjeti.

Propitkivah za čovjeka, koji bi me htio i
znao u tom podučiti, ali ga nigdje ne nadjoh.
Dočujem napokon, da veleučeni gospodin Spiro
Brusina, načelnik zoologijskoga odsjeka narod-
noga zemaljskoga muzeja, te pravi član jugosla-
venske akademije znanosti i umjetnosti itd. sva-
koga rado savjetuje i poduči; otidjem dakle i
ja k njemu, da ga- zamolim za pouku i savjet.
Veleučeni g. Spiro Brusina primi me vele pri¬
jazno kao brata. To me tako obodri, pače skoro

— 18

i usmjeli, da ga upitah za sve, štogod nišam
znao.

Spomenuti veleučeni gospodin me n svem
dragovoljno poduči, preporuči mi razna i naj-
bolja diela i radovaše se ne samo zato, što me
je mogao u svem, što sam ga molio, podučiti,
nego i zato što se tom naukom velikim veseljem
zanimam. Pokloni mi jedno prirodoslovno dielo,
kašnje svoj pat iz Dalmacije, a nedavno „Pri-
lozi paleontologiji lirvatskoj “, hrvatsko i nje-
mačko povečano izdanje. Njemu dakle imadem
ponajviše zahvaliti, da sam u nadievanju ptica,
sisavaca i prepariranju i šahiranju prirodnina
svoj cilj postigao. Zato se tim veleučenomu go-
spodinu Spiri Brusini javno svesrdno i najsrnjer-
nije zahvaljujem. Osim toga vježbao sam se i
u radionici narodnoga muzeja.

Na taj način sabrah si dosta i liepih ptica
itd. Ne imajuči nikakove sbirke morskih živo-
tinja i konkilija, odlučih g. 1874. na školske pra¬
znike proputovati Dalmaciju, da saberem prirod¬
nina, što ih ona ima. Da mi bude putovanjo
uspješnije, odoh u Zagreb k spomenutomu go-
spodinu Brusini, moleči ga za savjete i naputke,
koje sam i dobio, a boljih mi sigurno ne bi
nitko dati mogao. Nesamo da sam dobio savjeta
i naputaka nego i više preporuka na razne dal¬
matinske rodoljube ; jedna pako od pismenih
preporuka glasila je na svakoga. Da su mi te
pismene preporuke od neizrečene koristi bile,

14 -

suvišno bi bilo clokazivati. Zato se i opet veleu-
eenomu i obče poznatomu strokovnjaku najtop-
lije zahvaljujem.

Dan prije svoga odlazka u Dalmaciju upo-
znah se u Karlovcu s gospodinom Spirom To¬
mičem, profesorom iz Sinja u Dalmaciji, koji je
putovao u Topusko. Taj me vriedni rodoljub
udostoji svojim posjetom, gdje mi pripoviedaše
koješta o stanju mile nam posestrime Dalmacije.
Osim toga dade mi taj prevriedni gospodin više
pismenih preporuka na razne profesore i rodo¬
ljube, preporučajuci me njihovoj rodoljubivosti i
moleči ih, da me svojim znancem, kojih on ne
pozna, preporuče. Zato si za ugodnu dužnost
smatram zahvaliti se prevriednomu prijatelju Spiri
Tomiču, iz dna duše i srdca za sve preporuke.

Tako preporukami, savjeti i naputci ob-
skrbljen, uzmem najpotrebitije orodje i pušku i
odputim se dne 2. kolovoza 1874. u milu i
kršnu posestrimu Dalmaciju. Istoga dana dodjoli
n Ogulin k rieci Djuli, njezinu ponoru i u ogu-
linsku špilju. Kazgledavši Ogulin, izprati me ro-
djak Milan Gašparovič u koritu Djule. Korito je
ove vode kod Ogulina u katnenu i više metara
duboko. Ovdje pobrali više puža Melanella Ho-
landri var. laevigata, od kojih se nekoji odlikuju
riedkom velieinom. Dodjosmo do ponora, u koji
se Djula pod zemlju gubi. Ne mogoh se dosta
nadiviti koritu te vode, koje je sama živa hrid,
kao i špilji i zjalu, u koje se huka valova pod

zemljom gubi. Ovdje nadjoh tri mrtva komada
štrižibuba valjkastih. (Saperda carcbarias.) Pošto
ti kukci ne živu n vodi. morala ili je samo voda
ovamo donieti; a valjda je s velike kise voda
narasla i ovamo ih doniela. Zapitam Gašparoviča,
da li se je ove godine razlijala ili izrazila Djula,
na što mi on odvrati, da jest, pače da mu se
do praga razlila. Nadalje mi je pripoviedao, kako
Djula, kad se razlije, nosi zmije, sliepieei opravo
onakove kukce, kakove smo tamo našli. Pošto
mi je još rekao, da je jednom ubio zmiju pli-
vajuču vodom, ali da takove još nikad vidio
nije, zamolim ga, da mi ulivati više takovih
zmija i kukaea, što mi on i dragovoljoo obeca,
U špilju ne mogosmo, jerbo je u n jo j voda bila.

Istoga dana poslie podne oprostili se s ro-
djakom i Ogulinom te odoh put Rieke, kam o
prispjeh u 9. satih na 'večer. Rargledah si dne
4. i. m. grad Rieku i njezine znamenitosti: luko,
brodovlje, ribarnico, čitaonicu i tvornice. Dob
tili Ungareza, ili kako bi Slovenac rekao: La-
bona — djelovao je na me neugodno; osječao
sam se kao gospodar, koji u bivšoj svojoj kuči
stanarinu plača. Tu vlada tudji duh; staroga
tipa naših predja u obče ovdje rnal ne ne ima.

Dne 5. kolovoza popeh se na ponositi i
dični Trsat. Nekim zadovoljstvom i ponosom mo-
trio sam hridi trsačke, kojimi su se nekoč ko-
trljala tjelesa Franafca, svladana junačkom de-
snicom Hrvata. Razgledali crkvu, u kojoj je na

— 16  —

velikom žrtveniku stara slika matere božje, boju
je kako se po tradiciji pripovieda, maslikao na
cedrovu drva evangjelista Inka, a papa ju Urban
V. iz Rima poslao. Oko te slike visi mnogo dra¬
gocenosti: zlatih i srebrnih noga, ruka, krstova,
srdaca, naušnica, koralja, krunica, prekrasna bi¬
sera itd. 0 svodu pred velikim žrtvenikom vise
četni velike srebrne svetiljke a u kutima slone
dvie velike i kao čovječja noga pod koljenom
debele sviece, što ih je neki zagovornik 1527.
tamo stavio. Orkva je na novo slikana, slikao
ju je neki Talijan. Žalostno je, što se taj posao
povjerio takvu čovjeku, lcoji je načinio od sve-
taca ruglo. Ni je dovoljno da se svetac pred¬
stavi u slici dovjeka, komu je lice bez izraza a
odjeda od kinezkih boja. Kako li se slikarska
umjetnost vredja, kad „slikar“ hode da u sveten
ljubav boga plamenom izrazi, što mu kroz grudi
iz srdca suklja, ili kad vidimo gdje se sveten
vuce iz ustijuh vrpca, na kojoj je izraženo nje¬
govo nutarnje osjeeanje, mjesto da mu to na
licu i držanju bez svakoga slova čitamo.

Na slici, što predočuje očistilište vidimo
utovljene osobe, koje sklopljenih rukuh mirno i
indiferentno prema nebu gledaju a oko njih bukti
živi plamen. Da li mogu predstaviti utovljena
i ervena lica bol u očilištu i željn za oslobo-
djenjem ?

U toj su crkvi sve nove slike mazarija, koja
ovoj pa nijednoj crkvi nedolikuju. Najljepša slika

a

— 17

u toj crkvi je stara slika, gdje Isu* predaje
ključe sv. Petru. Petar klečeč lievu ruku drži
lako na grudih, a desnom smjerno siže za ključi,
što mu ih Isus predaje. Na Petru vidi se, da
se scieni nevriednim tolikega odlikovanja, a ipak
smjerno prirna prvenstvo.

Na lievoj strani erkve je grobnica Nikole
Frankopana. Iz crkve odoh u stari grad dičnih
Frankopana, koji je sada vlastničtvo grofa Nu-
genta. U tom gradu ima liepih znamenitostih,
kao što je sbirka starina iz Pompeja, galerija
slika, tamnica i grobnica. Nu žaliti je, što nisu
starine liepo poredane i pobilježene. da bi mogao
svaki posjetnik saznati, što pojedini predmeti
predočuju. Nadalje mora se žalibože reči, da se
ne može galerijom slika, osim stroga poznava-
telja slikarstva, nitko podpunoma okoristiti, jerbo
slike nisu obilježene a ne ima ni kataloga. U
obče može se reči, da je ta sbirka dosta zna¬
menita. Po mojem slabom sudu jedna je od naj-
boljih slika spavajuči Jakov, zatim od muka le¬
žeči sv. Sebastijan. Uza sve to mora se briga
grofa Nugenta oko nabiranja starina i slika pri¬
znati i pohvaliti.

Grozno je vidjeti tamnicu, u koju su uz-
nike bacali na malen otvor na svodu. Pošto u
tamnicu ne bijaše drugoga ulaza osim onoga na
* svodu, to je grof Nugent dao probušiti živu hrid
do tamnice, da se može lako u nju ulaziti i sve
vidjeti. Kraj istoga ulaza vidi se podzemni hodnik

— IS

koji vodi ca do tvornice papira. Zanimati mora
svakoga, koji još južnih strana vidio nije, ona
bujnost ružmarina, lovora i kuša, (Salvia offici-
nalis), smilja (Helichrysum angustifolium), di-
rake (Paliurus aculeatus) itd. Od dubova osobito
se iztiču omašni kopnvici ili glanguliči (Celtis
australis) na Trsatu.

Razgledav sve spomenuto, uzeh iztraživati
trsacko brdo. Rujuč oko zidova, hridina i pre-
vrčuč kamenje, nadjoh uz zid skalina, što no
vode k crkvi, više puža: Cyclostomus reflevus.
Na strani, koja se diže uz Riečinu, nadjoh na
površini mnogo: Pomatias cmerascens i nekoliko
Torquilla frumentum. Istoga dana poslie podne
pala blaga kišica, koja me nije pod krov odtje-
rala, jer sam znao, da istom sada počima moj
posao. Tražeci tako, dodjem do grada, gdje bi-
jaše ove godine grašak posijan, te nadjem jako
mnogo: Oampylea hirta. Od stonoga (Myriopoda)
nadjoh pod kamenjem u zasjencih najljepše vrsti.
— Premda su stonoge jako ogavne i mrzke ži-
votinje, to moraju ove dvie vrsti svakoga zani¬
mati i svako oko privlačiti. Prekrasne su to ži-
votinjice. Prva je: Glomeris limbata. Zapitavši
Primorca, kako se taj kukac zove naški, odgo¬
vori mi on, da ne zna. Upitavši ga opet, kako
bi ga on nazvao, pa stavih kukca na kamen, da
se pruži. Kukac se za čas pruži i dade se na
put, da uteče, a ja se ga prstom dotaknem, na
što se on u krugljicu svine. Kad je to moj

oovjek victio, reče mi, da bi ga on nazvao: fr k,
jer se zafrkne, kad mu pogibelj prieti, kao jež.
Kad sam ga svinuta u pravilnu krugljicu obič-
nim ljudem pokazivao nitko nije rnislio, da je
to životinja, nego tamna siva krugljica. Druga
ljepša i nešto redja i manja vrst od prijašnje
je: Grlomeris guttulata, koja ima žutocrvene pjege.
Našao sam ove dvie vrsti živuee u zajednici.
Zaliti je samo, što im krasna boja, kad su mrtve,
pobliedi. Trecu vrst ovih glomeria našao sam u
moru medju muljem i kamenjem na zapadnoj
strani Zadra. Ta je vrst još manja od prijašnje
Grlomeris guttulata. Boje je tamno žutkaste, a
kad se u krugljicu svine, velika je kao grafi¬
kovo zrno.

Dne 6. kovoza ranim jutrom odoli uz Rie-
činu da potražim, što u njoj ima. Ne nadjoh
ništa osim nekoliko vodenih kosa (Ginclus aqua-
tieus.) Pošto sam veliki komad te vode prošao
a ništa drugo osnn spomenutoga kosa našao,
odoli na brdo, što no se uzdiže na lievom briegu
Biečine. Buduc je sunce jako pripicalo, to se za
dan prije palu kisu nije ni znalo, pa stoga ni
sam mogao ništa naci osim nekoliko mrtvih:
Zonites compressus. Poslie podne odoh uz morski
žal i spustiv se u more, nadjoh množinu morskih
ježa (Echinus esculentus), ali nijedan nebijaše
tako velik, kao što ih kod Zadra ima. Običnih
morskih puža, kojih svuda dosta ima, ne cu
ni spominjati..

— 20  —

Dne 7. kolovoza u 9 sati u jutro odoh pa
robrodom „Stambulom“ put Zadra, kamo prispjeb,
buduč je jako povoljno vrieme bilo. u 1 sat u
noči dne 8. kolovoza. Najprije si razgledali grad
Zadar i njegove znamenitosti, a zatim posjetih
u Arbanasili g. Stjepana Buzoliča, ravnatelja,
veleučenoga muža i velikoga rodoljuba, koga
pozna i ljubi eiela Dalmacija i koga sigurno svi
članovi obč. hrv. učitelj, skupština dobro poznadu.
On me primi največom prijaznosti i svom mo-
gučom gostoljubivosti. Otac ne može svoga sina
ljubeznije dočekati, nego je g. Buzolič mene do-
čekao. On mi pruži sve udobnosti, što si ih čovjek
samo poželjeti može. Njegova besjeda, pogled i
prijaznost pokazuje riedka čcvjeka. Pokaza mi
učiteljište, koje svakomu omiliti mora. Gr. Buzolič,
ravnatelj toga učiteljišta, pravi je otac priprav¬
nikom, a pravi brat gg. profesorom. TJ cielom
zavodu, počam od najviše pa do najniže osobe,
sve je nadahnuto čistim i vatrenim rodoljubljem,
što je za Dalmaciju jako mnogo. Zavirimo li u
gimnazije u Zadru, to čemo vidjeti sasma pro-
tivan duh, duh nam neprijateljni, duh talijanski.
U zidinah zadarskih gimnazijah ne čuje se mi-
lozvučna rieč hrvatska, izrinula ju je talijanska.
Zadarske gimnazije, jezuitska i svjetovnjačka,
tvrde su talijanske kule, .dočim je učiteljište u
Arbanasili sveto ognjište, koje ogrijava i čisti
dalmatinska srdca, budi narodnu sviest, širi hr-
vatsku rieč i rodoljublje.

— 21

Ne cu se upuštati u potankosti toga uzor-
noga učiteljišta, nego cu još spomenuti, da taj
zavod jako malo prirodnina ima, što se ne može
nikomu u grieh upisati, jer ne imadu pravoga
profesora za prirodopis, te mora prirodopis onaj
predavati, koji je za koju drugu struku izpitan.
Pokusna bašča bijaše do prije godinu dana u
velikom neredu, te bijaše svemu drugomu prije
slična nego bašči. Što je zanemario prijašnji
učitelj gospodarstva, to stade liepo popravljati
gospodin profesor Danilo, prem nije za tu struku
izpitan. Ovdje se jasno vidi, da nije profesoru
dovoljno znanje nego i volja i marljivost; jer
nestrukovnjak može velikom marljivošču više uči-
niti, nego nemaran strukovnjak.

Dne 9. kolovoza oprostili se s gospodinom
Stjepanom Buzoličem, zahvaliv mu se na gosto¬
ljubnosti a ovim mu se sada javno za sve naj-
toplije i najsrdačnije zahvaljujem. Odoh na iz¬
točim stranu Zadra, da što sakupim te nadjoh
tu sbilja više puža i kornjaša. Što sam sakupio
u Zadru i njegovoj okolici, to cu na koncu
ovoga putopisa priobčiti. Poslie podne moradoh
se vratiti u Zadar, jerbo je stala kiša lievati.
Boravih kod vriednoga i rodoljubivoga g. Bian-
kina, urednika „Narodnoga lista. “ Taj me vele-
vriedni gospodin primi ovimi riečmi: „Budite
posve Slobodan, u narodnoj ste kuči, čim mogu
tim ču vam od srdca služiti." On me je dva
put javno u svom listu preporučio, a osim toga

dade mi pismenih preporuka, Na njegovoj ve-
i iko j prijaznosti i preporukah zahvaljujem mu
se svesrdno.

Dne 10. kolovoza posjetih g. Jakova Bogliča,
profesora, knji mi pokaza gimnazijsku sbirku,
koja je u obče jako bogata, ali je šteta, sto če
mnogi još dobro nadjeveni predmeti propasti,
jer su nadjevene ptice, stoječe po stolovih, pune
moljaca. Najbolje bi bilo, da se te ptice spale,
jer bi se tim uništili moljci koji prelaze i na
dobre predmete. Sve-su ptice skoro od Neretve,
koja je pticami moovaricami i plivačicami u cieloj
Dalmaciji najbogatija. Nadjeo ih je neki kapetan,
a u nuždi za malen novac gimnaziji prodao, da
je mogao bolestan poči u kupelj. Sto se sama
nadievanja tiče, to se isto ne može pohvaliti,
pošto svaka ptica nenaravno stoji. Ako se nitko
ne če za tu sbirku naskoro pobrinuti, to če ju
moljci posve uništiti. Osim toga ima mnogo liepa
i stara posudja.

Glospodin Boglič pokaza mi svoju sbirku kon-
kilija i morskih životinja, koju je morao smje-
stiti u neko vlažno skladište, jerbo ju ne može
selenjem prenašati. Poradi velike vlage propadoše
mu mnoge liepe i riedke morske životinje. Sbirka
bi mu se još više umnožila, da ga nije bolest
u tom zapriečila.

Istoga dana posjetih g. Vigila Balda, kon-
kilijologa, koji ima liepu sbirku ove vrsti. Pred¬
mete mu označi i sustavno poreda g. S. Brusina.

— 23  -

Tko hoče da hude njegovim kupcem mora da
si pripravi punu kesu, jer za predmete, što ih
on za 10. novčiča dobije, naj manje 1 fr. traži.
Zamolih ga toni prilikom, da mi kaže i naputi
me, gdje ima kakovih morskih životinja, ptica i
t. d., ali mi ne htjede točno kazati, te pokazi-
vajuč neke predmete reče, da ih več više godina
nije našao, a ja sam ipak iste našao i u za-
darskoj luči. Zašto je tako činio, svatko če lako
pogoditi.

Dne 11. kolovoza u jutro odoh u Bokanjac,
k č. o. Anti Maročiču, komu me pismeno pre-
poručio rodoljubivi i veleugledni Grjuro Biankini,
urednik „Narodnoga lista. “ častni otac Maročič
primi me običnom dalmatinskom prijaznosti. Upi-
tavši g. Maročiča za Pavla Mrkiča, seljaka i
viešta lovca, pozva ga k sebi, da se sa mnom
porazgovori. Budne Mrkiča ne bijaše kod kuče,
več je na polju radio, odločili sam poči k Bo-
kanjskomu jezeru, ili hako ga obično zovu: Bo-
kanjsko blato. Uzinem pušku i neke sprave, pa
odeni put jezera. Premda sam put do jezera
znao, jerbo se iz Bokanjca vidi, to me ne htjede
dični Maročič sama pustit, več me izprati pješke
dva sata daleko. Obilazeči bokanjsko blato nadje
nas lovac Mrkič, koji dozna, da ga netko traži,
a mislio da je isti, g. S. Brusina, komu je več
pomogao neke prediele iztraživati. Kad dodje
blizu nas, uvjeri se, da ja nišam onaj koga je
on mislio. Ja ga prijateljski pozdravim i nago-

— 24  —

vorim: Pavle, jeste 11 vi onaj o kom učeni ljudi
knjige pišu ? To mu se vrlo mililo, te mi veselo
i ponosito odvrati: „jesam, jesam“. Kazgova-
rasmo o kojeoem, te odosmo prema zapadu je¬
zera, a g. Marooio oprosti se s nami, te ode
kuči, pošto sam mu se ja na tolikoj požrtvov-
nosti i udvornosti srdačno zakvalio. Buduč ima
u tom jezeru mnogo razlieitih ptica plivačica
i močvarica, podsučemo hlače i gače, pa se od-
putismo u plitčine toga jezera. Veoma je težko
došuljati se do koje ptice, jerbo ne ima oko je¬
zera nikakova grmlja, a u plitčinah jezera ne
raste drugo nego sitina. Moj Pavao ode na jednu,
a ja na drugu strann jezera. Znojismo se silno
preko dva sata tim jezerom, a ne ubismo nista.
Suljajnč se ja sguren kroz sitinu, puče Pavlova
puška. Buduč je Pavao glasovit lovac, misijah,
da za stalno sto ima: ali se prevarih. Pavao je
pucao na galeba, koji mu na dubljini jezera
pade, te ga ne mogaše izvaditi. Došuljah se i ja
sretno do krasne biele čaplje, odapnem, puška
planu a čaplja osta na mjestu. Badovah se, sto
sam bio sretniji od vještaka, lovca Pavla. Do-
gazih sretno do nje, izvadih ju iz vode ali me
sva radost migom minula; jer sam čaplji tako
glavu razbio, da mi nije bila od koristi. Na-
krcam pušku; tako moj Pavao veli i svi oko
Zadra, pa odeni dalje. Poslie ubije Pavao jednu
galebicu, ali ju tako u oba krila rani, da ju mo-
radosmo baciti. Pošto smo se tako više sati tim

— 25  —

jezerom mučili, stade me Pavao uvjeravati, da
je u ovo doba težko što ubiti, a naprotiv, da bi
toga on u zimi nastrieljao* koliko god hoču. Zato
ostavismo jezero i odosmo prema jugo-zapadu u
lov na zmije ljutice. Hodasmo dugo po lomnom
kamenju, ali ne nadjosmo nista, buduc je bila
velika vrucina, te su se sve ljutice ili poskoči,
kako ih ovdje zevu, sakrili pod hridine, gdje je
nešto liladnije. Buduc ne mogosmo nista nači,
stadosmo kamenje prevaljivati, ne bi li koju pod
kamenjem našli. Znoj nam curio čelom i licem
kao vrelo, čemu nije bila uzrokom samo dnevna
vrucina, nego i težki napor, što gaje  tražilo ono
silno kamenje. Da si posao olakotimo, zapitah
Pavla, da li bi se mogli gdje naci kakovi kolči,
kojim bi kamenje prevračali, te izbjegli tolikoj
pogibelji zmija; jako bo je pogibeljno golima ru-
kama prevračati kamenje, izpod kojega ljutica
vreba. Nastavismo svoj posao dalje. Prevrčuči
kamenje, čudio mi se moj Pavao, videči me koli
strastveno i pohlepno tražirn guje, te mi reče,
da sam pravi Dalmatinac, — pravi gujinar. To-
likom pohlepom nebi mogao toli pomamno ka¬
menja prevračati, da je alem i biser pod njim bio.

Tim napornim poslom izmučismo se tako,
da je sam Pavao zatražio, da za hridinu sjednemo
i da se odmorimo. Smjestismo se u sjenu hiidi,
a ne u hlad, jer ga tamo ni ne ima, i tu opazim
ja nakon kratka vremena u zakutku hridi u sjeni
smotanu šarulju (vipera ammodytes). Uzradovah

— 26  —

se više, nego da sam našao kotao dukata. Ne
veleči nista Pavlu, pristupih bliže i pritisnuh ju
puškom k zemlji. Videči to Pavao, priskoči, te
mi pomogne. Uhvativši ju, bacismo ju u vrecu.
Bila je to liepa ženka. Pošto smo ved jednu ulo¬
vili, ne mogosmo više mirovati, s toga nasta-
vismo svoj posao. Tražili smo svuda, ali nigdje
ništa. Nu nakon toga podvikne mi Pavao da
k njemu dodjem. Pobitih k njemu, a on mi kaža
prstom u neki nizki ali dosta gusti grmič, go
vorec mi: „vidiš ga brate; sjedi ko kralj.“ Ja
se uzradovah njegovoj bratinskoj odanosti i zini ji.
On pritisne zmiju na zemlja, a ja mu: brate
Pavle, daj da ju ja rukom uhvatim i stavim u
vreeti. To ga uzradovalo. Pavao mi pritisne goju
na vratu, a ja ju čvrsto uhvatim tik glave, te
ju izvadim iz grmiča. Radujuci joj se oba, raz-
gledledasmo ju, te se uvjerismo, da je mužjak.
Ja bacim guju u vrecu, koju mi Pavao otvori i
odosmo veseli i pobraceni dalje. Tražijasmo tako
do mraka nu ne nadjosmo više nijedne ljutice.

Najbolji je lov na lj utice rano u jutro, dok
ima rose ili pako, što je još najbolje, poslie kiše,
kad malo zaldadi, Najbolja pako doba godine za
lov na zmije u oboe je proljede.

Odlučismo, da se vratimo u Bokanjac, jerbo
se je ved zlatno sunce utapljalo u modričastom
Jadranskom moru. Imadosmo do kude tri de¬
bela sata pješkoga hoda. Kod bokanjskoga luga
stiže nas nod, Tamo se malo odmorismo, te od-

luoismo u lov r  na nočne zmije. Noč bijaše dosta
jasna. Tražijasmo zmije jedan blizu drugoga.
Pavao me uvjeravaše, da demo skora koju naei.
Malo poslie toga. stade pred nami nešto sikati.
Mi stanemo, da vidimo, gdje je to. Približava-
juci se mjestu, odkuda je glas dolazio, nastane
sikanje još vece. Po sikanju razabrasmo, da to
siče nočna zmija. Pristupisrno bliže, i opazismo
zmiju. Pavao ju pograbi i podvikne: „brate,
žuna!“ To bijaše krasna zmija, koju Dalmatinci
žunom zovu, jerbo je žučkasta na dolnjoj i
gornjoj strani, a osobito oko ušiju. Tražeči iste
večeri, nadjosmo još crvenu krpu. To je naj-
krasnija dalmatinska zmija. Zmije su više manje
ogavne životinje. ali ona je tako krasna, da se
je čovjek ne može dosta nagledati. Kad sam te
žive zmije svojim učenicam pokazivao, to su im
se upravo milile, te su ih u ruke primale; prem
su se prije, nego li smo o zmijah govorili, sgra-
žale, kad su samo riee zmija cule. Tim mi je
pošlo za rukom izbiti im mnoge predsude o
zmijah Crvena se krpa i tim eovjeku lako pri¬
kupi, jer ima krasno ervenkasto oko. Uhvatisino
još i ernu krpu, koja naraste preko 8 dm. i
koja je istoga oblika kao crvena krpa, a pjege
su joj črne. Zadovoljni svojim lovom, udarismo
put Bokanjca. Dodjosmo gladni i umorni k žup¬
niku Maročicu, koji nas krasno dočeka. Nuzgredno
spominjem još, da istoga dana od jutra do noči
nišam uz sav onaj napor i silnu žegu nista za-

— 28 —

ložio; ali uz sve to bio sam tako sretan i zado-
voljan, da ču se, dok budem živ, toga radostno
sječati.

U večer razgovarasmo se o koječem. Pri-
poviedalo se tu, kako su žene istoga sela zapu-
štene i kako ih muževi slabo ciene, sto svjedoči
sliedeča Pavlova pripoviedka: „Bio neki čovjek.
Radio je na polju, a k njemu dodje kralj i upita
ga, koliko služi na dan. Čovjek mu odgovori:
dvanaest „soldi.“ Na to kralj: a kako možeš od

v

toga živjeti? Oovjek odgovori: jednim dielom
hranim sebe, drugi dio vračam za dug, treči
dio dajem na kamate, a četvrti dio bacam u
vodu. Kralj ga nije mogao razumjeti, zato mu
kaza, da mu to protumači, ali mu eovjek ne
htjede protumačiti, dok mu kralj dobre ne plati.
Kralj mu plati, a čovjek ovako: jednim dielom
hranim sebe, drugi dio dajem svojim roditeljem,
vraeajuc im tim dug, trečim dielom, sto ga da¬
jem na kamate, odgajam sinove, a četvrti dio,
što ga bacam u vodu, to je onaj dio, što ga
dajem svojima dviema kčerima. To je u vodu
bačen dio, jer od žene nikomu koristi.

Dne 12. kolovoza uranih i odoli s Pavlom
u lov na zmije. Bijasmo sretni i uhvatismo ove
zmije: više ljutica, ervenih i 'črnih krpa, žuna,
mrava, vodenih zmija, kravosaca, brabora (Pseu-
dopus Pallasii) i preko dvadeset krasnih zelen-
bača, (Lacerta viridis) i gladiša (Lacerta ocel-
lata); to je jedan od najljepših guštera.

— 29  —

U tri sata poslie podne vratismo se u Bo-

v

kanjac. Ciin dodjosmo blizu sela, sakrije moj
Pavao vreču sa zmijami u torbu. Pomislih na
razloge, s kojih da on to čini, te ga upitah
zašto da zmije sakriva. On mi kaza, da mu se
oielo selo ruga, sto zmije lovi, te reče, da je
selo lajavo. Kadgod dodjem u nedjelju ili na
svetak u orkvu, reče Pavao, to mi ludi sviet
podrugljivo govori: „ti zmijaru, ti gujinaru! 11
Ujest če te gujina, pa češ u grobnici krepat.“
Ja ga utješim. veleči mu, da je sviet još lud i
da ne zna zašto pametni ljudi zmije hvataju pa
uzmem vreču i prekoramim ju. Kazah mu još,
da rnudri ljudi ne poznadu u Bokanjcu pamet-
nije glave, do li Pavlove. A on mi na to: g.
Brusina piše u knjigah o meni; kao što jo i
istina, jer ga g. Brusina u svom izletu kao ta-
kova spominje. Pavle tvoje če ime ostati dok
bude Hrvata, a oni če, koji ti se rugaju, umrieti
bez nspomene. Iduči putem, upitam ga, da li ga
je več kada zmija ujela. On mi reče, da ga je
več pet put gujina ujela tečajem osamnaest go-
dina, što zmije hvata. Oetiri put ga je ujela na
desnoj ruci, a peti put na desnoj noži nad gliež-
njem. Kad ga je prvi put ujela, ode k dr. Da¬
nilu, koji mu dado nekakovu vodu, kojom si je
ranu izpirao. Ruka mu jako nateče, ali mu sve
to ni toliko ne nahudi, da bi morao leči. Za
kratko vrieme ozdravi podpuno. Neke godine ne
sječarn se više koje, na sam dan sv. Jurja ode

30 —

Pavao, da hvata poskoke, (ljutice), buduč mu
je Erber iz Beča pisao, da mu ih 65 komada
pošalje. Hvatajuci ljutice, nadje nekoga čovjeka,
koji mu kaza, da zna za mnogo gujina. Pavao
ga zatraži da ga tamo odvede, što i taj čovjek
učini. Dodjoše do neke jaruge kraj bokanjskoga
luga, gdje bijaše svakih šest koraka smotan po¬
skok. Pavao sav pomaman udari na nje, te ih
hvata i baca u vrecu. Buduc je strastven lovac
na zmije, to je litio da sve na jedan put u
vrecu strpa. Kad opazi šestdesetu gujinu, stane
nogom na nju, ali u isti čas opazi korak od
sebe drogu krasnu ljuticu, koja mu htjede u pu-
kotinu hridi pobječi. Da mu ista ne uteče, po¬
grabi rukom onu zmiju na kojoj je stajao, te
ju baci iz jaruge na ravnicu, gdje ne ima Škulja,
misleč, da mu na ravnici ne če pobječi i da če
onu, koja mu h tj el a uteči u pukotinu, prije uhva-
titi. Hvatajuč ovu posliednju, dovikne mu spo-
menuti čovjek, koji ga onamo doveo bio, da
ona zmija, koju je izbacio, ide na njega. Pavao
se obazre i vidi, kako se je ta bačena zmija
osovila, te biesna proti njemu išla. Pavao pusti
svoju zmiju, te navali na onu, koja je na njega
udarala; skoči na nju — ali nesretnik ne po¬
godi dobro; stane joj na sredino tiela, a ne na
vrat, kako je litio. — Zmija se ljuta uzpne i ujede
ga gorko kroz debelu natikaču nad gliežnjem.
Pavao ju migomice pograbi za vrat i turi u
vreču. Ali nesretni naš Pavao morade namah

— 31  -

od muke sjesti. Svuče brzo opanak 1 natikaču,
uzme nož, razpon sdvojan duboko i na dugo
ranu, to izsiše krv i izpere ranu nekom vodom,
koju nosi uviek sa sobom i koju mu je dr. Da¬
nilo dao. Noga natekla strahovito. Ode Pavao
kuci i od tuda u Zadar k Danilu, da ga lieči.
U zao čas. Danila ne bijaše u Zadru, zato otidje
k nekomu vojničkomu Rečniku, koji reče, da mu
ne ima spasa, osim ako si dade nogu odpiliti.
Pa da on bez noge u Bokanjac dodje! Izašlo
bi pred njega cielo selo, rugajuč mu se: guji-
naru, zmijaru! pravo ti bilo! Rekosmo ti, da de
te ujesti guja i da deš u grobnici „krepat“.
Tako mi pripoviedao Pavao, dodav, da bi se
odinah sam ustrielio, dim bi mu odkinulo nogu.
Ne htjede slušati Rečnika, te ode kuci, gdje se
je sam liečio spomenutom vodom, ne mogav ni-
kako dokučiti, da bi mogao od toga umrieti.
Ležao je na desnoj strani tiela jako i opasno na¬
točen punih dvadeset dana. Poslie dvadesetoga
dana olupi mu se sva koža, bolest popusti, te
se naš Pavao prvi put iz bolesti pridigao. Rana
mu zacielila. Ja ga umolih, da mi kaže, gdje ga
je zmija ujela, što on i učini. Skine natikaču i
reče mi: gledaj brate, nije ništa. Ja se začudili,
jer vidih, gdje mu nad glmžnjem, kao šaka nao-
kolo probija gusta žuta tekučina. Ali mi kaza,
da ga ništa ne boli, i da mu to ništa ne smeta,
pa da je posve zdrav. Na to pristanem i ja, že¬
leči ga tim utješiti i o tom ga uvjeriti. Ali tko

— 32 —

zna od kakovih če to posliedica još biti; tko
zna da li se ne ce rana na kom drugom pogi-
beljnom mjestu pojaviti, kao što je to bilo kod
Marte Jager, što očevidae Lenz pripovieda.

Marta Jager iz Waltershausena, 19 godina
stara djevojka, podje bosa, da nabere borovice,
ali ju u poslu ujede guja. S početka nije za to
ni niarila; za kratak čas stade oticati i ulivati
ju velika bol. Nije mogla više ni liodati ni stati,
morala je sjesti. Na svu sreču bijaše joj mati
blizu, koja ju spremi kuči. Pozove liečnika, ko ji
učini, što je mogao i znao. Djevojci odlane, ali
noga joj ne ozdravi, do njene 40 godine. Na
noži pojavljivale joj se sad modre, sad crvene
ljage, što ju je i boljelo. Na savjet baba i inili
raznih ljudi liečila bi se sad ovimi, sad onimi
Kekovi. Noga joj ozdravi, a bolest joj se baci
na oči, koje su ju više vremena jako boljele;
napokon sasma osliepi na dvie godine. Poslie
2 godine ozdravi na očijuh, ali bol se razširi po
čitavom tielu; čas ju boljelo ovdje, čas ondje, a
napokon skoro posve ogluhne. Pa ipak joj je
bilo, kad je Lenz to pisao, nešto preko 60 go¬
dina. Njezini rodjaci doživjeli su veliku starost.
Zena imadjaše od sebe starije rodjake, koji su
se ove njezine bolesti podpuno sječali.

Oudnovato je i grozno, ako se pomisli da
jedna kapljica otrova od guje može čovjeku ogor¬
čiti i otrovati sav njegov viek. Tom prigodom
spominjem, kako se lieče na otoku Krku, kad

— 33 *—

koga guja ujede. Naberu po cetiri bremena bilja,
Sto raste na tom otoku, a zovu ga astramontana.
(Ouo sam, da i oko Gospiča to bilje raste, a
zovu ga tamo štramontana.) Kuhaju ga u kotlu
tako dugo, da se na kasu razkuha. Ta se kaša
sgruši, ko j e je od cetiri bremena vrlo malo,
samo 4 čašice. Kad koga ujede guja, mažo mu
ranu onim ličilom, od kojega, kako su mi pri-
poviedali, mora čovjek ozdraviti.

Imajuč dovoljno zmija, odem dne 13. ko¬
lovoza iz Bokanjca u Puntamiku, a zatim u Diklo,
koja mjesta leže uz more. Pošto je more ne¬
mirno bilo, ne mogoh ga iztraživati, zato se da-
dem na iztraživanje kopna. Ne mogoh nista nači
osim običnih puža, kojih svuda dovoljno ima,
pa s toga zapitam pastira, ima li ondje što zmija;
na što mi odgovori: „ima troje šorte. dedne su
šare (valjda crvene i črne krpe), druge imaju
nos, (sjegurno vipera ammodytes.) treče šorte
ne imadu nosa, nego su duge i tanke, spodobne
drugim gujinam, ali ipak ni su onim jednake.“
Kako ve su te treče „ šorte “ to neka bog zna.

Dne 14. kolovoza očistili prirodnine, smje-
stili ih u škrinju i poslah ih poštom u Karlovac.
Oprostili se istoga dana s gg. Stjepanom Bu-
zoličem, Gjurom Biankinom i profeserom Bo-
gličem, koji mi svuda na ruku idjahu i prepo-
ručivahu me.

Pošto ostavih uhvaeene zmije kod svoga
Pavla, očekivah ih dne 14. kolovoza. Pavao mi

bo obečao, da če mi ih 14. kol. u 6 sati u jutro
u Zadar dometi. Prem mi Tavao zadao tvrdu
vjeru, da če mi ne samo zmije donieti, nego da
če mi i ko ju ulivati ti, ali ne dočekali istoga jutra
ni zmija ni Pavla. Pošto sam sve uredio i sa
svimi se oprostio, odoh pješke toga dana u 4
sata poslie podne put Bokanjca k Pavlu. Hiteči
vrlo, bilo mi jako vruče, zato svučem kaput, pa
šešir n ruke. Na pol puta susretoh dva četnika,
koji idjahu za nekim čovjekom u potjeru, koji
se je u zadarskoj luči potukao, a moja hitnja
činjaše im se sumnjivom. Zaustave me podviku-
juči: kamo ? Ja stanem i odgovorim : u Bokanjac.
Upitaju me: jeste li vi iz Zadra? Nišam. A od-

v

kale ste ? Iz Karlovca. Sto radite ovdje ? Sabirem
prirodnine. četnici, kako mogoh razabrati, ne ra-
zumiše rieči: prirodnine. Zapitaše me za putnicu,
na što im ja odgovorim, da je ne imam kod
sebe, nego da je u Zadru, četnici htjeli, da idem
u Zadar. Izgovarali se na sve moguče načine,
dokazivajuč im svoju poštenu nainjeru. Zapitaše
me hapokon, da li imam ikakovo pismo. Izvadim
svoju bilježnicu, u kojoj su mogli vidjeti uzrok
moga putovanja, a uzto ih uvjeravah, da me u
Bokanjcu gosp. župnik dobro pozna. I pustiše me.

Stupivši u župnikovo dvorište nadjoh žup¬
nika, njegova brata i Pavla, gdje upravo sva
trojica"k meni u Zadar nakaniše. Kolike radosti!
Svi se uzradovaše momu dolazku. Udjemo u sobu
gdje sprovedosmo jedan sat u bratinskom raz-

— 35  -

govoru, govoreči o zmijah i pticah. Župnik naz¬
dravi u ostalom zdraviou našemu dičnomu Štross-
majeru, nabrajajud njegove velike zasluge po hr-
vatski narod. Mi se toj zdravici od srdca oda-
zvasmo. Na odlazku nazdravili ja posestrinii Dal¬
maciji, srdcu Hrvatske, da se odtrgnuta od svojih
posestrima, opet s njimi sdruži i da se ponovi
posestrimstvo staro. Župnik, vatreni rodoljub,
skoči na noge i dignuv času, prozbori nekoliko
vatrenih rieči za jedinstvo jednokrvne brade istoga
jezika. Naš Pavao prem nepismen čovjek, ali
bistra uma, poštena srdca i dobra suda, doda
ovu: da bože dao, bili svi složni, koji našim
jezikom govore, jer u ljubavi i slozi kuce se
grade, polja šire a ovce umnažaju. Na to ja
Pavlu: Pavle dragi! ti si poštena i pametna duša,
prem nisi knjige učio. Ti imaš i prijatelja a
najbogatiji si u selu; nemoj dati, da tvoje po¬
štenje i tvoja hrvatska krv s tobom u grob Iegne.
Prelij, presadi i uciepi svoje poštenje i hrvatsko
Čuvstvo u srdce, u dušu i u krv svojoj djetci,
da budu i ona kakov im je i otac. Tvoja su
djetca darovita; nemoj ih zapustiti; daj ih u školu,
gdje ce mnogo dobra naučiti, postati mudri ljudi
i pošteni rodoljubi, te ce biti sebi na (liku. a
svomu otcu na radost i ponos. To ti rnožeš od
svoje djece, od prave svoje krvi lako učiniti ;
jer si imučan. Dragi Pavle, ti si kako ved rekoh
pametan, razborit čovjek istina bog bez škole
i knjige: a što bi od tebe bilo., da si učio škole

i knjige! U istinu mudar i učen eovjek da bi ti
se divio sav narod. Da nije bilo dr. Danila, i
zaslužnoga Brusine, to bi ti ostao bez glasa i
svih zasluga, kao što ostaše tvoji vršnjaci, su-
sjedi i kao ista tvoja brača. Sto bi bilo od tebe,
da si u školi svaki dan u više godina takove
mudre ljude slušao i uoio se iz učenih knjiga?
Doista šteta je, što te nije otac školovao. Nu
što je tvoj otac, nepoznavajuči škole, propustio,
to nepropuštaj ti: šalji djecu u male a zatim u
visoke škole. Vidiš Pavle, vaše je selo bogato;
gosp. mi župnik kaza, da ne ima nijednoga si¬
romaka. Puni su vam tori ovaca, volova, krava,
koza i t. d. a ne ima vam cielo selo pismena
Čovjeka, a ni još danas ne uči vam nijedno diete
škole; ne imati ni škole ni učitelja, a crkva vam
je kukavna, mala, siromašna. Skoro su vam veče
kuce, u kojih stanujete, nego vam je crkva, kraj
svega vašega bogatstva. Zato dragi Pavle, školuj
svoju djetcu i nagovaraj svoje prijatelje i susjede
da i oni djetcu u škoiu šalju, i nastoj, da si
podignete škoiu. Sto vam koristi blago i bogat-
stvo, kad si ne znate ni kruha valjano speči, ni
hrane dobro pripraviti; što vam koristi zlato,
kad no znate kakvi su vam djedovi bili, gdje
su živjeli, čim se proslavili, kako svoja prava i
domovinu branili. Ne znate to uz sve zlato i
srebro, što vam ženam o vratu, a vam mužem
o krožetu visi; ne znate kad primiše vaši dje¬
dovi sv. krst i tko ih je pokrstio. Kad se za

37

vedre noči obazrete na sjajno nebo, vidite mi-
lijune sjajnih zviezda, bliedi injesec i mliečni put,
te mislite, da je to sve, što se o zviezdah, mje-
secn, mliečnom putu a i o suhcu sjajnom znati
može. Da ste za mlada polazili školu, znali bi ste
sada, da sunce mirno stoji, da sf j  naša zemlja
oko nje krede itd. ne biste se plašili repatice;
da, znali biste još mnogo toga. Vidiš Pavle, što
bi škola od vas nacinila: zato, brate, slušaj ove
rieoi, što sam ih evo kazao. A sada živio naš Pavao!

Pavao prizna ove rieči, i obeda, da ne ce
propustiti i zanemariti, što su njegovi stari za¬
nemarili. Pavao je jako žalio, što mu se je i na
licu vidjelo, da nije onako uman čovjek, kako
bi mogao biti i kako su drugi. Naš Pavao ta-
kodjer prizna, da ga na to nije nitko nikada
nagovarao.

Poslie toga ostavim Bokanjac, a g. župnik,
njegov brat i Pavao izpratiše me ca u Zadar
gdje se liepo bratski oprostismo i razstasmo.

Pri j e nego se sa Zadrom razstanem, vriedno
mi se čini, da spomenem sliku našega slikava
Salgeti Driola, naslikani! na ljepu za velikim žr-
tvenikom u fratarskoj crkvi. Krasna je to slika,
koje valjano opisati ne može moje pero. Slika
predstavlja slikarevu ob i tel j, a velika je kao što
je veliki žrtvenih.

Na najnižem dielu slike leži na odru mrtva
mati, slikareva žena, uz desnu ruku ima mrtvo
diete, a lievorn drži si na grudih krst. Uz odar

— 38  —

sjedi Salgeti Drioli zaplakanih očiju, pun gorke
boli, sav slomljen. Desnom rukom naslonjen je
na odar, a lievom prigrljuje svojn kcerku, kojoj
se utice njezina sestrica. Kod odra spreda, uz
glavu matere, kleči zaplakano žensko diete, mužko
diete napolak sjedeč, pruža desnu ruku k majci,
lievom se naslanja o nogu sestre, te gleda tužna
otca i uz njega svoje sestre. Naj manj e mužko
diete, koje je jedva uzhodilo, hvata se za plast
na odru, želeč popeti se k rnaici, jer ne ima još
pojma o smrti. Uz odar su četiri sviečnjaka.
Na gornjoj strani slike je mati božja razkrilienih
ruku, obkoljena odasvud angjeli, te čeka duše
shkareve žene i djetce. Njoj na desno niegova
je žena razpletane črne kose, držeči na lievoj
raci novorodjeno diete koje ima vienčič na glavi;
s lieve strane vodi ju angjeo razkriljenih krila,
držeči rake na grudih. Prema majci ide troje
ovjenčane djece. Najstarije diete nalazi se u sre¬
dini i kaže desnom rukom na majku; drugo
dtete opaziv majku, nevinim ju, žudjenim pre-
blaženim pogledom gleda, očekivajuč ju, što po-
kazuje njezin blažen pogled i desna raka. Za
djetetom stoje dva angjela radujuč so tomu pri¬
zoru. Taj je prizor umjetnički izveden. Svaka
čini neku cielost, skroz različitu od drugih po-
jedinosti, a sve skupa čine najskladniju cielost.
Radost koja napunjuje srce majci i djetci, neda
se opisati, iz koje radosti vidi se prijašnje če-
znuče djece i matere.

— 3fl —

Dne 15. kolovoza, na san m veliko Gospo, n
jutro u 10 sati, stopim na parobrorl „Verbano,“
te odeni pot Korčule.

Nigdje se čovjek tako lako ne upozna i ne
»prijatelji, kao na potovanju a naročito na pa-
robrodu. Tu se ne pita što si, jesi li plemenit
ili ne: tu se pita od kuda i kamo i po kakovu
poslu; kako je ondje i ondje. Tako se i ja upo-
znab s nekimi putnici Dalmatinci, koji mi pri-
poviedaliu, kako su več bili u Americi Afriei i
Aziji, što su sve vidjeli i doživljeli. Bijah sretan
medju svoiimi izkusnimi i riečitimi poznanci. Brod
brodio sinjim morem kao laka lasta, za brodom
pjenio se dugi mliečni trag, prijatan je pirio
vjetrič, jato galebova pratilo nas svuda, žarko
sunce sipalo je svoje vruče zrake po svem ro-
mantičnom kraju. Doplovismo do Skoljarioa, malih
otočiča, što se nalaze pred sv. Filipom i Jakovom.
Tu mi stade pripoviedati neki Dalmatiuac slie-
deče: Na ovili školjičih zadržavao se je g. 1850.
hajduk Man dušic, robeč brodove, što su s ne-
pogode vremena morali ovdje stati. Iste godi ne
htjede porobiti Gjuru Biankina, otca urednika
„Narodnoga lista,“ ali mu uteče, te ga neki pa-
robrod pritegne pod Stari Zadar. (Biograd). Pošto
mu je taj utekao, navali na nekoga Talijana,
ulivati mu sina i zatraži od Talijana 50 „Napo-
leona,“ ako hoče, da mu sina vrati. Buduč mu
toga nije mogao dati, predade župniku sv.
Filipa i Jakova pet bačava vinovice, koji je mo-

— 40  -

rao zatraženu svotu razbojniku izplatiti. Isti bi
razbojnik kašnje ranjen i uhvacen, a umre u
tamnici u Zadru.

Na suprot Biogradu je pusti manastir Be-
nediktinaoa na liepom brežuljku. Tu je i školj
sv. Katarine. Ovdje pripoviedao mi jedan, kako
je Talijan Angjelo Stalio tuj bio stao jednoc
brodom, mislec, kako su mu listine kazale, da
če naci blago. Kopao je tu blago i Bartol La-
čevič, mornar. Kopaj uči dodjoše u istinu do ka-
menite ploče, pod kojom da blago leži. Digoše
ploču, ali pod ploeom — čovječje kosti.

Nije dosta što nam je Talijan poharao plodnu
Dalmaciju, več i u grobovih kosti pokojnih pre-
vree, da nadje blago.

Sve dosad bijaše liepo i dobro. Sad se stalo
more silno miešati i buniti, nastalo gorje valova.
Parobrod je skakao po valovih bjesnih kao po-
maman, prednjom se stranom silno podizao i uz-
pinjao na pomamni val, sad se spustio niz val
u dubinu. Nitko nije mogao brodom hodati;
tko je stajao prihvatio se je za štogod, a kriepki
brodari nisu za to ni marili — pjevali su ve¬
selo, njim je to prijalo. Kao što se ljuljao brod,
ljuljao se u meni želudac. Nišam mogao više
motriti divote morske, niti sam mogao sa su-
putnici razgovarati, morao sam sjesti i nastojati,
da želudac od revolucije odvratim. Stao sam ga
na sve moguee načine mititi, ali sve badava.
Morao je dati moru, što je more tražilo. Prem

— 41

je sve dao, što je iraao, to je biesno more još
više tražilo, te se je cesto silio, da mu zadovolji.
A kako je istom na Velikom oceanu, kad se on
uzburka i uzbjesni, kad se moraju na brodu
privezati, da ih morski potres ne pobaca, gdje
se juha ne može žlicom ni jesti?!

U Korčulu dodjoli dne 16. kolovoza u 9
sati prije podne. Stupih na obalu, ali ne mogoh
liodati, einilo mi se da se sva zemlja kao more
ljulja. Moradoh sjesti ali i to ne pomogne: lju-
ljala se je ciela Korčula, a meni so sveudilj u
glavi vrtjelo, u želudeu mutilo, da sam se morao
kadkad za klopu ulivatiti, da me pri vidno ni¬
hanje ne sruši. Pošto u cieloj Korčuli ne ima
više nego jedna gostiona, te se ni u toj nociti
ne može, potražih si stan u privatnoj koči. Na¬
stanili se kod Vicka Depola. Nastaniv se, po¬
tražih kavanu, da popijem crnu kavu. Opažih na
trgu otvorenu sobu i nekoliko stolova, na kojih
ležalni novine. Pomislih: toče  biti kavana. Stu-
pivši u sobu, izadje pred mene čovjek, pitajuč
me u talijanskom jeziku, što želim, a ja ga hr-
vatski zamolim, da mi donese crnu kavu. Starac
mi, motreči me čuilnovato, odvrati, da ju mogu
dobiti, te ode u kuhinju. Za nekoliko časova
dodje praznih ruku, te me zapita, od kuda sam,
a ja mu sve potanko kazali. Napokon dodjosmo
na politiku. Starac mi reče: „vi ste tamo u Kroa-
ciji svi nacional, i ja sam.“ Ovdje kod mene
imamo čitaonicu; vidite imamo i novine. “ Po-

— 42

nosio se starac, sto ima njihova čitaonica no-
vine, kao da se i bez toga čitaonica pomisliti
može. Zapitam ga, ima li njihova čitaonica ka-
kovu knjižnicu. Starac me ni je razumio, dok
ga ni sam za „libre" pitao; na što on kaza, da
libra ne ima. Ovamo dolaze na kavu, koji su
„nacional“, kaza starac i ode. Premečuč novine,
htio sam i koje s naše strane nači, ali nigdje
ni traga „0bzoru“, „Nar. Nov.", „Yiencu“ a pe-
dagogijskih časopisa^ni ne poznadu. Sve sn no¬
vine talijanske osim „Narodnoga lista", i „Zem-
ljaka“, pa s toga si može svaki lako pomisliti,
kakova je to „nacional“ čitaonica. Dok sam tako
sjedio n čitaonici, dodjn dva člana. Starac me
predstavi toj gospodi, od kojih bijaše jedan pro¬
fesor, i to, što se več samo sobom razumieva,
predstavi me u narod, talijan. jeziku. Umukne
hrvatska rieč; starac je imao s kim govoriti
kao nacional, talijanskim jezikom. Uzmem „Nar.
list" i čitam, ne mogavši dokučiti te čitaonice i
njezinih članova. To bilo prvi put u čitaonici.
Kolikogod put bijah u toj čitaonici, uviek isto,
a na ulici bilo bi još gore, da ima što gorega.
'Mogu iskreno i otvoreno reči, da ondje prave
narodne sviesti i ljubavi hrvatske ne ima. Naj-
prosvjetljeniji rodoljubi u Korčuli jesu gg. pro-
fesori, ali opet uviek te uviek medju sobom sbore
talijanski. Ja se drznuh jednom spočitnuti nji-
hovu parliranju, ali mi odvrate, da su oni, kao
i svi ugledniji Korčulani naobraženi u talijan-

skom jeziku i da samo prosti sviet hrvatski
govori.

Da vidimo kakova je protivna stranka, tako
zvani autonomaši. Kao što su po Dalmaciji skoro
bez iznimke svi činovnici neprijatelji našemu na¬
rodu, kleti odmetnici, Ijute guje u hrvatskik
njedrib, tako su i u gradu Korčuli. Groropadni
su to ljudi; o Hrvatih i ostalih Slovionili ne če
nista da znadu. Dokazuju bo, da je Korčula ta-
lijanski grad. Ti imadu svoju dobru čitaonicu i
rade svirni mogučimi načini, ponajviše surovimi,
kao što svaki, komu je osobna korist prva, a
dobro naroda nista, za svoju stranku.

Opazivši ti narodni odmetnici, da se ja s nji¬
hovimi protivnici družim i uviek samo hrvatski
govorim, gledahu mo priekim okom. Tik luke
imadu autonomaši svoju čitaonicu i kavanu, pred
kojom stoje dva stola i gdje se obično svake
večeri sastaju.

Dne 17. kolovoza dodjern s nekom gg. pro-

fesori pred istu kavanu. Sjednemo k jednomu

stolu. Kod drugega stola sjedili su autonomaši.

Povede se rieč medju nami o našem saboru, o

naših rodoljubih i o prošlosti Dalmacije. U osta-

lom izrazim ja zelju, da se Dalmacija s nami

sjedini. Autonomaši gledali nas ljuto. Ja sam

im se činio jako sumjivim, tim više, što sam

bez straha i uviek hrvatski govorio. Drugi dan

18. i. m. raznio se glas medju autonomaši, da

je mene Strossmajer na Korčulu poslao. _To-

5*

liko budi closta, da može svaki uviditi stanje
Korčule.

Želeč vidjeti prirodopisnu sbirku realne gim¬
nazije, umolim Petra Depolo-Beora, ravnatelja,
da mi istu pokaže, što on i drage volje učini.
Vodeči me g. Depolo-Beor po kuli školske sgrade
dodjosmo do visokih kamenitih stuba, kojimi se
popesmo pod krov sgrade. Da me je na ono
mjesto vodio sumnjiv čovjek, to ne bih sigurno
s njim išao, boječ se, da me ne udavi. G.  rav¬
natelj otvori vrata tava n a a ja prekoračim prag
i opazim pred sobom sbirku konkilija, poredanu
po običnih letvah, Predmeti su poredani bez
svakoga sustava, a pokriva ih debela prašina,
koja svjedoči, da se več davno ni su rabili. Za¬
nimati če čitatelja, ako u kratko opišem ormar
te sbirke. Tko je vidio krov bez criepa ili slame,
Jako če si ta j ormar predstaviti. Kao što su
letve po krovu jedna uz drugu pribijene, tako
su i ovdje; kao što se na letve criep niže, tako
su ovdje predmeti po letvah namješteni. Sva¬
koga prijatelja prirode mora srdce zaboljeti, kad
vidi takov mar i red. Žalostno je, što u toj
sbirci ne ima najobičnijih stvarih, što se oko
Korčule nalaze. More tu pruža silno svoje bo-
gatstvo, ali ne ima onoga, koji hi ga sabrao.
U lievom predielu tavana stoje fizikalni aparati.
Nadao sam se, da ču ovdje vidjeti bolji red i
mar, ali se prevarih. Naj z nameniti ji aparat je
ovdje munjilo; ostali su aparati male vriednosti,

nn svi uživaju istu čast : nijedan nije u ormaru.
Od ptica ne ima ovdje nista, osim jednoga ga¬
leba (Larus ridibundus), koji je jako kukavno i
neviešto nadjeven; ne stoji na dasei, kao ptica
piivačica, več su mu noge na osovljeni kolčič
do koijena koncem privezane. Želeči znati, tko
ga je nagačio, zapitali to ravnatelja, koji mi kaza,
da ga je nadjeo jedan profesor. U ovom se pre-
dielu još nalazi jedan gušter u žesti. G. ravnatelj
mi ga pokaže i reče, da ga iztočni stanovnici
Korčule zovu poskokom, zapadni pako obratno:
neposkokom, a latinski da se zove: Lacertura
saliens. Ovoga latinskoga imena nišam nikad
čuo, zato stanem pozorno motriti toga guštera i
uvjerih se, da se zove ne Lacertura saliens, nego
Lacerta ocellata. Sto zovu oko Zadra poskokom
(vipera ammodytes), to zovu na Korčuli zmajem,
pepeljuhom; a stoje na Korčuli poskok (Lacerta
ocellata), to zovu oko Zadra, naročito u Bo-
kanjcu kraljem.

Osim zmaja i pepeljuhe (vipera ammodytes)
neima u ovoj sbirci nijedne životinje. Tu nišam
našao niti jedne biline, a sto je najžalostnije,
niti jedne ribe, niti raka. Koliko bi se ovdje pri-
rodnina moglo sabrati ne samo za tamošnji zavod,
nego i za naš narodni zemaljski muzej! •

Pošto sam ovdje sve razgledao, odvede me
g. Depolo-Beor u treci prediel tavana. Očekivah
da cu tu što boljega vidjeti, ali mjesto toga vidih
veliki trud i liepo vriednost u posvemašnjoj pro-

— 46  —

pasti. Gr. mi ravnatelj kaza, ,,Vidite, imali smo
mnogo i liepih ptica, što smo iii iz Peča dobili,
alt su nam propale, pa smo ih ovamo bacili.“
Z ab oljni o me srdce, kad sam vidio, gdje tolika
krpa ptica na podu leži. Medju timi zabačenimi
pticami ima i nekih takovih, koje bi se još ve¬
likim trudom spasiti dale, ali ne ima nikoga,
tko bi im se smilovao. S timi se pticami tako
postopa, kao što se jo nekoč postopalo s ranje¬
nimi vojnici, koje so, mjesto da so im pomogli,
žive zakapali. Medju ovimi pticami ima više vrsti
papiga; to ti je žličarka (Platalea lencorodia);
čurlin (Numenius arquatus), (tako tu ptiču na
Vrljici ili u Eokanjcu zovu, a u okolici karlo-
vačkoj cuvik, jer se glasa: „tau“ i tlaiid, što
običan čovjekzove: „cuvik, cuvik.“) Poznato je,
da močvarice ne imaju ugodna glasa, ali naš
čurlin, koji je i ovo ime po svoin glasu dobio,
ima milozvučan glas, koji možemo flaoti ili or-
guljam prispodobiti, te je najugodniji od svih
močvarca. Kada se bezbrižno zabavlja, glasa se:
„tvi, tvi“, a u prolječe, kad se pari, pjova tako
ugodno, da se to pjevanje, prem mu je pjesma
kratka, opisati ne dade. Tim milim pjevanjem
vabi izabranu zaručnicu. Pripoviedali su mi, da
ima čurlina jako mnogo na Neretvi. Nadalje ima
tu polojnika (Himantopus rufipes), galebova i
drugih plivačica i močvarica ali nijedne grabi-
lice. Polojnik zove se zato, što se rado pridržaje
po polojih, a poloj je u riekah onaj prulj, što

— 47 —

se, kad je suša, iz vode pomoli i što ga malo
narasla voda polije ili poplavi.

Ostavih ovu sbirku nezadovoljna i odoh da
vidim školske prostorije. Klnpe nezaslužuja ni-
kakve kritike, prozori su tako razklimani, da
bara učenike uzmirivati može. Zemljovida ima
dosta i u dobrom su stanju, telurij dobili su
upravo onda. Knjižnica je priliena. Istega dana,
16. kolovoza posjetih g. Nikolu Smrkiniča, gra-
djanina, koji ima liepu sbirku inostranih školjka
i pnža, što mu ili brat pomorac na dar poslao.
Začudili se, vidivši u kakovu je redu i čistoči
ta sbirka.

Pošto g. Smrkinic tu sbirku jedino uresom
smatra, to ju zato i smjestio u posjetnu sobu
na posebnu i liepu stolu. Ova sbirka ne ima do-
duše mnogo vrsti, ali zauzima dosta mjesta, jer
su pojedini predmeti veliki. Napomenuti ču ovdje
najkrasnije: dva golema krilca iz Antila, (stroin-
bus gigas), više krasnih i velikih argonauta,
više nautilus pompilius, dva velika komada ja¬
ko vske kapice (Pecten jacobeus), dva golema
ljušturnjaka (Tridacna gigas) i još nekoje. Za-
molih vlastnika ove sbirke, da mi što proda,
o čem ne htjede ni čuti. Pošto ne mogoli tim
uspjeti, nagovarah ga, da svoju sbirku pokloni
našemu zemaljskomu muzeju. Zapita me, gdje
da je taj muzej; a ja mu odgovorim, da je u
Zagrebu. Kad je razumio, da je Zagreb u Hr-
vatskoj, ni je litio ni za to čuti, buduč je m-

— 48

prijatelj svemu, što je hrvatsko; iz Italije mu
naranče mirilu. Uvidih s kakovim čovjekom imam
posla, odoh da razgledam grad i njegove zna¬
menitosti.

Grad je Korčula jaka na okupu; ulice su
jako tiesne, kao što u svili dalmatinskih gra¬
dovih. Veči dio kuča sagradjen je od gola ka¬
mena bez zvakoga uresa i ukusa. Stare zidine i
stari dio tvrdje žalostno nas spominju na mle-
tačkoga lava. Stanovnika ima preko 2000. Drugih
znamenitosti ovdje ne ima, osim što se brodovi
grade.

Budne mi je istoga dana još nešto vremena
preostalo, odoh s nekem gospodom profesori iz
grada na morsku obalo, da vidim, ima li pieska,
u kojem se nalazi veoma sitnih pužiča, na koji
me je piesak g. Brusina upozorio. Pieska ni sam
mogao nigdje nači, ali sam našao šest vrsti
posve sitnih pužica. Pošto se je približavala noč
odoh kuči.

Došavši u svoj stan, nadjoh sve ukučane
gdje plaču. Gospodar i otac dvanaestero djetce
previjao se je blied i sdvojan na postelji, te
plakao kao malo diete. Zapitam prisotne, koja
se je nesreča dogodila, a oni mi kazaše, da ga
je pecnula guja. Želeči mu pomoči, pristopih
k njemu, upitah ga, da li je več tomu dugo, što
ga je zmija upekla, i čim su mu več pomagali.
Odgovori mi da ne ima tomu dugo, što ga je
u baštini (vrtu) guja ujela, gdje je s dvoje djetce

49 —

i s jednim prijateljem smokve brao. Pošto su
bili svi jako smeteni i pošto ne bijaše nitko vie-
štiji prisutan, da mu pomogne, zatražim ja britvu
i tanak konopac, što sam i odmah dobio. Omotam
čvrsto nogu nad ranom, razrežem ranu, da mo-
goh bolje krv iz rane iztiskati. Zatražih i amo-
nijaka, što je za sada najbolji liek proti otrovu
gnje, ali ga ne mogoh dobiti, jer n Korčuli lie-
karne ne ima. Iztjeram krvi, koliko se je naj¬
više dalo, i iz perem ranu. Zamolim, da mu do-
vedu liečnika, čemu su se svi protivili, zaklinja-
juči me, da svaki umre, koga „likar liči“ i da
likara kod kuče ne ima. Buduč ni sam imao ni-
kakva lieka pri ruci, upitam, da li imadu astra-
montanu, koju na otoku Krku i oko Zadra to¬
liko u zviezde kuju, nu oni mi odgovoriše, da
toga ne poznadu. Za astromontanu (latinski se
ta bilina zove: Inula sguarosa) . zato pitah, jer
imadoh priliku uvjeriti se, da ta bilina nikakve
čudstvorne moči ne ima, premda je sam biskup
iz otoka Krka več godine 1818. o njoj pisao i
livalio ju kao najbolji liek proti otrovu zmije.
Nadam se, da če, gdjekoga zanimati, ako na¬
vedem, kako se astramontani u trag došlo. Je-
dnoč . zavade se dvie otrovnice, svinu repove i
udari jedna na drugu. Bio je to strašan boj.
Izraniv se, prestanu se tuei da si odpočinu, te
opet boj nastave. Medjutim pojure k astromon-
tani, stanu s nje lišče smicati i brstiti kao obje¬
stne koze. I vidi, jedva što su se zmije napu-

cale astrarnontane, ozdraviše posve. Otrov, što
ga zada jedna drugoj, nije imao nikakve modi.
Uvidivši zmije, da su obe jednako pametne i je-
dnako n ljedničtvu vrstne, odustaše od bezu-
spješna boja, s prijatelje i razidu se bratski. Sve
je to iza grma motrio čovjek te si je sve što
je vidio, dobro upamtio i odkrio tajnu svemu
svietu, za koju su zmije mislile da ju samo one
znadu. Od toga časa počima slava astrarnontane.
Ako nije istinito ali je liepo izmišljeno. Da se
vratini na stvar. Pošto nišam imao nikakova
lieka, eekah što de biti. — Umolih Depola, tako
se je taj nesretni čovjek zvao, da mi pripovieda,
na koji ga je način zmija ujela. Začme mi ste-
njud ovako pripoviedati: Išao sam sa svojim pri¬
jateljem i djetcom u baštinu, da naberem smo-
kava. Stupim na zid, pol hvata visok, kojim je
baština obzidana, da berem smokve. Kad sam
ved dosta imao, pozovem djetcu i prijatelja, da
idemo kudi. Nišam ved mlad, zato nišam sa zida
skočio. Prignem desnu nogn, spuštajud lievu uz
zid prema zemlji. Prokleta guja bila u zidu, pa
me upekla i namah u zid pobjegla. Cielim me
tielom prešinula muka, kao da me je grom udario,
ili da mi je tko srdce probo. Podviknem: po-
moz’ te mi, upekla me guja! Djetca i prijatelj
poskaču sa zida i dotrče k meni. Plačuda djetca
i preplašeni prijatelj ne znadoše mi nista pomoči.
Na moj jauk i plač moje djetce; dodje nekolike
seljana, koji mi ne mogoše ničim pomoči, osim što

— Si¬

me brzo knei odvezoše. I evo u dobar čas, do-
nio vas je, gospodine, sam bog ovamo, da mi
pomožete.

Mati Depolova, starica od osamdeset go-
dina, pozva neku stani Ženu, misleč valjda, da
če mu žena više pomoči, nego ja i svi „likari.“
Za kratko vrierae stupi u sobu stara okrpana
žena. Razvidi ranu i ljuta zapita, zašto smo mu
ranu razvezali i izpalili. To ne valja, reče baba.
Otrov ste tim razbiesnili, pa kako da ga ja sada
na polje izmarnim. Otrova nije moči ničim izma-
miti, van liepim mojim nagovaranjem i molitvom;
ako to ne pomogne, onda treba zaklinjanja. Vi¬
deči svi, da su to ludorije, odstraniše vraearicu,
čemu sam ja bio naj vedi povod. Nastojao sam,
da dokažem ludost toga praznovjerja.

Bolestniku bivalo sve gore. Bacao se po
postelji, sad na ovu sad na onn stranu. Molio
je, da ga stavimo na pod, misleč, da če mu biti
bolje. Stavismo ga na pod, ali badava, poželi,
da ga odmali na postelju stavimo i to tako, da
če sjediti. Učinismo mu i [to, ali ni ovako ne
bijaše mu nista bolje. Previjajuč se bliedi ne-
sretnik vikao je: „Za boga, sve gore. Sad me
več u koljenu boli. Joj! bože dragi! Isuse moj!
Reže me u koljenu. Pomozite mi, okrenite me.“
Okrenemo ga, ali badava. Sad ga pritisla takova
muka, kakve još nikad ne vidili. Vidio sam več
više bolestnika, koji su se sa smrču borili i
grozne muke trpili, ali takovih muka ne vidili

52  -

nikada. Štovani če mi čitatelji oprostiti, sto cu
sve muke i njihove posliedice vjerno i naravno
opisati, jer se mora sve onako navesti kako se
je dogodilo, da se vidi kako je otrov pepeljuhe
kod toga čovjeka djelovao, koji kod raznih ljudi
različito djeluje. Nesretnika je bol tako daleko
nagnala, da ga ostavi skoro sva snaga te začme
bljuvati. Utroba mu se tako smutila, da sve iz-
baca, sto ne izbaca na usta, to izadje iz njega.
Za tim ulivati ga takva žedja, da mu sve u
ustijuh izgori. Vode mu ne htjede nitko dati,
uvjeravajue me, da bi umro, kad bi mu vode
dali. Kad mu nitko ni je htio vode dati, umoli
svoju majku: „majko ako boga znadeš, daj mi
vode! Umrieh od žedje, daj da se napijem prije
nego umrem!" Pošto mu majka ne htjede vode
dati, nastavi ovako: „Majko! bolje da me ni si
rodila, kad me puštaš od žedje umrieti. Da mi
tko nudi nakrcan brod dukata i srk vode, ja
bih mu rekao: evo ti dukata, daj mi vode."
Kad mu sve jadikovanje nije pomoglo stade
kleti. Noga mu je malo natekla te je nije mogao
ni maknuti. Tješih ga, koliko ga najviše mogoh,
uvjeravajue ga, da če se bolest prema jutru na
bolje okrenuti. Bijali kod njega preko pol noči.
Ura udari dva sata, a bolestnik se malo pomiri,
bol začme popuštati. Osjetivši to bolestnik, reče
mi mirnim glasom: „prijatelju, meni je nešto
bolje; nadam se, da cu ozdraviti; vi ste istimi
govorio, da ee mi u zoru bolje biti, a evo meni

ide i prije na bolje. “ Bijah vrlo sretan, što su
se moje rieči obistinile, te odoh spavat.

Tom prigodom odluoih, da ne ču nikad više
zmija hvatati, boječi se toli strašnih posliedica.
Legnem spavat, ali izrujan ne niogoh nikako
zaspati. Ustanem rano i odem k bolestniku, da
vidim kako mu je. Bijaše mu znatno bolje. Boli
nije osječao, ali j.e bio jako slab i snen. Ra-
dovao se je, što sam ga tako rano posjetio i
zahvaljivao mi se na svem. Ostavim ga pa uz-
mem svoju torbu, sira, kruha i vreču za zinije
i odeni na ono mjesto gdje je ljutica Vicka De-
]>o!a ujela. Istina odlučih minule večeri ne hva¬
tati zmija, ali s® ohrabrili, misleči si, ako je
ujela gujina Depola, ne sliedi s toga, da če i
mene. I bilo bi nepametno ne hvatati zmija,
kako sam prije odlučio bio zato, što su več
mnogi od guja postradali. Tješeči se tako, docljoh
u strahu blizu onoga mjesta, gdje je guja De¬
pola upekla. Nadjoh liepo dalmatinsko djevojče,
komu je bilo po prilici 16 godina. Ta je d j e-
vojka nosila breme zelena granja za koze; upi-
tam ju, da li zna za ono mjesto, gdje je juoer
ujela guja nekoga čovjeka iz Korčule. Vita Dal¬
matinska stane, prijazno mi odgovori, da zna,
upitav me odmah, što cu ja tamo. Ja bih rado,
da ulivati m onu zmiju, odgovorim. Na o ve rieči
skine krasna djevojka breme i ovako mi reče:
„zar bi vi nju čapali? Zar se vi ne bojite zmije?“
Ne bojim se, draga, ja sam došao, da ovdje sve

zmije pohvatam. Djevojče velekrasno, udvorno i
čedno clovecle me do onoga mjesta i pokaže mi
ga. Prije nego se približih onomn mjestu, omotali
si rubcern lievu noga nad gliežnjem, boječi se,
da me zmija u šikarja ne ujede. Za desnu nogu
ne imadoh rubea, što opazi naša Dalmatinka,
pa skine si liep crven rubac, ponudi mi ga, da
si omotam i desnu nogu. Omotam si i desnu
nogu. Reknem djevojci, koja od straha sklopila
ruke, da ostane na putu i da ču ja sam zmiju
potražiti. Tražeči zmiju uz zid, kojim je vinograd
ogradjen i hodajuč po vrlo nizkom grmlju, iz-
medju koga proviraju kršne hridi, opažih dje-
vojku za sobom, ne mogavši ju razumjeti, kako
se je, od straha tresuča, usudila sa mnom poči.
Koraknuh još nekoliko put i opažih u zidu iz-
medju dva debela kamena široku lj uti činu glavu.
Zazebe me u srdeu. Osim glave ne vidih nista.
Rekoh djevojci, da več vidim zmiju i neka se
vrati na put. Djevojka zavrisne, kan da ju je
za srdce ujela guja, i pobjegne na put. Motrili
neko vrieme zmiju, promišljavajuč, kako da ju
uhvatim. Zmija i mene opazi, paklene oči upre
u mene i ne makne se ni za dlaku. Razmatrajue
joj oči i prispodabljajuč ih s drugimi, uvidih,
da ni sam djavo takovih ne ima. OsvjedoČih se
i ovdje, da se ljutica ne plaši ni vike, ni pri¬
čanja ni ikakva štropota. Buduč ju ne mogoh
štapom na kamen pritisnuti, odlučih ju prevarom
uhvatiti. Ljutica ne bježi, dok ju koja sila ne

potjera, grize pako samo onda, kad joj se što
na toliko približi, da može, pruživ se, zubom
doseči. Približih joj štap po prilici četiri deci¬
metra znajuči, da ga ne če ni grizti, pošto
joj bijaše predaleko. Zmija upre oči u štap,
ali se ne makne. Povučem štap k sebi, te po-
čekam časak. Približim štap drugi put tako blizu
kao prije. Zmija ostade kao prije. Približim štap
nešto bliže, ali ga ne htjede popasti, prem ga
je mogla doseči, nego se ga jezikom dva put
dodirne. Primaknem joj štap do glave, a ona
osta mirna. Sad postigoh, što sam htio: zmija
se ukročena nije štapa bojala. Nepreosta mi drugo
nego pritisnuti joj glavu na kamen, što i učinih,
ali ne postigoh cilja, jer mi uteče u zid. Videči,
da mi je trud uzaludan, dadem djevojci rubac i
odem dalje. Iztraživajuči dalje onu okolicu, dodje
k meni više seljaka i seljakinja, da vide grozna
čovjeka, lcoji zmije hvata. Medju njimi bijaše
spomenuta Ijepotica. Pozdrave me, a ja im sr-
dačno odzdravim. Zapitah ih gdje ima najviše
ljutih gujina, odgovoriše mi: „ima ih ovdje svuda
mnogo; samo ih pohvatajte“ Dodje i prijatelj
Vicka Depola. da se uvjeri, jesam li ja ulovio
onu zmiju, koja je Depola pecnula. Saznavši, da
je ista zmija živa, stade me opet zaklinjati, da
ju uhvatim i ubijem, jer da če Depolo umrieti,
ostane li zmija živa, a ubijem li ju, spasih čo¬
vjeka. I u dobar čas pojavi se zmija. Dadem puški
živi oganj i smrskam zmiji glavu, a Depolov

— 56

prijatelj odjuru u grad, da mu javi srecu. Umo-
lim pridošle, ima li gdje u bližini vode, odgo¬
vore mi, da neima; stoga mi ponudi neki starac,
ako hodu s njim u njegov vinograd, da si gro¬
zdjem ugasim žedju. Prijaznu ponudu starca Dal¬
matinca prihvatim radostno. Starac me dovede
u svoj vinograd i pokaže najlepše grozdje. Nauživ
se sladkoga grozdja, povede me k smokvam, koje
su silno obrodile, nudeči mi ih. Uberem si žutih
smokava, zacmem mu pripoviedati, da unas toga
ne ima, čemu se je starac jako čudio, a zato
mi još više smokve nudio. Kad mi ih je ved
dosta bilo, natrpa mi starina žepe smokvami.
Mudi dalje vinogradom pripoviedah mu, što sve
u nas raste, kad što dozrie, kakva je ljetina,
kakvi su ljudi i t. d, Upitah za tim starca, kako
je u njih, kakav je njihov sviet itd. Dovede me
do krasnih i mirisavih dinja, odkine jednu, ra¬
zreže ju veleč mi: „uzmite i ovo.“ Ne rnogoh
se načuditi darežljivosti toga Dalmatinca Zahvalili
mu se srdačno, odoh dalje put Lombarde. Bpo-
menuti mije još, da je ovdje u obče narod jako
gosto ljubiv, dobrocudan, i marljiv. Poštupaš li
s njim kako volja, jesi li mu prijazan a znaš
mu li još koju šaljivu navinuti, eto ved te svo¬
jim čovjekom zove a pripravan ti je sve učiniti.

Istoga dana bijaše velika žega stoga ne
mcgoh naci više nijedne zmije i puža do neko¬
liko mrtvih svitaka, pikaca (Helix pomatio i Po-
matia aspersa.) Podjoh zatim po najveeoj vru-

— 57 -

cini n Lombardu, da iztražim njezinu okolicu.
Pitao sam svakoga, koga sam sastao, da mi
kaže, gdje ima najviše zmija, puža, kukaca itd.
a svaki mi odgovori, da ima zmija na svakom
mjestii oko Lombarde. Upitah takodjer n eku Ženu,
da li je kada u Lombardi zmija koga upekla,
odgovori mi, da je 12. kolovoza 1874. poslie
podne ujela guja Antuna Markovimi dječarca od
6 godina. Mati toga djeeaka radila je u vino¬
gradu a diete je ostavila izvan ograde, da se
igra, Sjedne nesretan dječak na guju, koja ga
na tri mjesta upeeo. Diete zavrisne a mati po¬
leti k njemu, te ga žalostna upita, što mu je.
Diete joj odgovori, da ga je guja ujela. Plačuea
mati primi svoga jedinca u narucaj i odnese ga
kuei. Dieto je nateklo i još' iste noči izdabnulo.
To vam se u nas više put dogodi, kaza žena. Po-
tražih majku nesretnoga djeteta, želeči se o toni
potanko osvjedočiti. Nadjem ju i zapitam, na
koji je način izgubila diete. Ženu poliše suze i
gorko zajeca. Odved me lužna na ono mjesto,
gdje j°j je njezino zlato, jedinac sin postradao,
pripoviedajuč mi putem, kako je izgubila sina.
Ovo sam mjesto jako pormio istraživao, ali ni
sam ni traga zini ji našao. Žena mi jo sama tra-
žiti pomagala, želeči se zmiji osvetiti. Nam so
pridruži više djevojaka, žena i stara ca. Pošto
ovi ljudi ne znadu nikakvoga lieka proti otrovu
zmije, bilo mi je drago, što sam ib mogao n to
uputiti. Eekavši im, da cu im pripoviedati, kako

se mora čovjek u takovn slučaju liečiti. svaki
je litio, da mi bude što bliže. Nasta podpuna ti¬
šina. A ja stanem pod vedrim nebom ovako pri-
poviedati: amonijak je za sada najbolji liek proti
otrovu zmije, inožete ga dobiti u svakoj ljekarni.
Amonijak mora se pomiešati vodom i dati onomu
da pije, koga gujina upeče; to se opetuje više
put. A još je bolje, kad mu se pomješan amo-
nijak štrene u otvorenu žilu privodnieu.

Putnik Appun ovako pripovieda: U dva-
deset godina, što sam u južnoj Americi, izkusili,
da je amonijak, najbolji liek proti zmijinu otrovu.
Dva put me je več ujela otrovna zmija žararaka
i čegrtuša i svaki put se amonijakom izločili i
za nekoliko sati podpuno ozdravili, a kašnje ne

v

bijaše ilikakvih zlili posljedica. Oim čovjeka zmija
pečne, mora si ranu jakim amonijakom čvrsto
otrti, a svake ure mora popiti žličicu amonijaka,
koji se pomieša vodom ili što je još bolje, ra-
kijom, jakim vinom, da se čovjek dobro oznoji.
To se mora tako dugo opetovati, dok ne minu
sve boli. Na taj način izbočili su se mnogi ljudi.
U iztočnoj Indiji hvale liečnici isto tako amo¬
nijak. Ako čovjek ne ima amonijaka, može se
poslužiti vinskim cvietom. Vinski cviet metne se
ili u rakiju, ili u rum, ili u jako vino, i to se
mora često piti, koliko je najviše moguče. Ali
se onda čovjek opije, primieti neki starac, na
što mu ja kazali, da se čovjek, koga zmija upeče,
ne može opiti, pa makar i preko mjere rakiju

pije. Dokazano je takodjer da se eovjek samom
rakijom, izliečiti može, ako ju jako pije. Dogo¬
dilo se je, da je pijan eovjek izašao iz kuce,
pao na otrovnu guju, koja ga je više put ujela.
Našli su ga ležečega kao mrtva, donieli kuci,
napokon se probudio i osjecao se je posve zdra¬
vim. — Moje savjete primili su ti ljudi najve-
com zalivalnošeu.

Poslie toga odoh umoran n selo, da se
upoznam s onim narodom. U selu zamolili vode,
ali mjesto vode, dobili dobra vina, krušaka, smo-
kava i grozdja. Pripoviedaj im, kako je po svietu,
budi prljazan, pa če ti dati sve sto god imadu,
Jedan mu ribar pokloni liepa raka: Portunus
Maenas, više raka Cancer pagurus, velikoga mor-
skoga puža Dolium galea, Ojpraea lurida i jed-
noga Calapa granulata, koga taino kosmačem zovu.

Muževa ima u tom selu jako malo. Sto je
mladjega, sve otide na more, — u razne strane
strane svieta. Kod kuce ostanu starci, žene i
djetca. Bave se najviše vinogradarstvom, vocar-
stvom, prave ulje, love ribe, koje suše i voze u
Trst. Uz more ima više radionica, u kojih se
kleše kamen i vozi u Carigrad, a u najnovije
doba i u Rusiju.

Dne 18, kolovoza odoh iz Korčule na po-
luotok Pelješac (pohrvačena peninsula), buduč
mi je dr. Petkovič kazivao, da se je tamo sbiž-
bujuci sam uvjerio, da ima na tom poluotoku,
naročito na brdu Vipera i na brdu sv. Ibjo

60  —

mnogo ljutica. Kaza mi, da se brdo Vipera zato
ovako zove, sto na njem ima mnogo vipera.
Dodjern u 6 sati do podnožja brda Vipere, sta-
dem iztraživati, ali nigdje ni traga zmijam.

Stadoh kamenje prevaljivati ali sve badava,
ne nadjoh ni ovdje ni na brdu sv. Ilije nista,
čemu je sjegurno uzrokom bila velika žega.

Vrativši se s brda nadjoh nekoga starca,
s kojim se pustili u razgovor. U ostalom zapitah
ga, da li ima u onoj okolici zmija a starac mi
odgovori, da ih je mnogo. Pa kad sam mu ja
na- to primietio, da sam sve pretražio, a nijedne
našao, odvrati mi, da i on več dugo nijedne
vidio nije, ali da ih je s prolječa mnogo bilo. Po-
kaza mi zatim i mjesto, gdje ih je češče vidjevao.

Da se na tom poluotoku barem nečim oko¬
ristim, pitah svuda staro i mlado, čim se bave
tamošnji stanovnici, na što mi odgovoriše. da je
sve mužko što je sposobno za brodara na moru
u dalekom svietu, a žene i starci da su kod
kuče. Vinograde i ostalo obradjuju žene same.
Iste mrtvace noše žene na groblje, te ib poka¬
pajo, jerbo starci toga ne mogu a čilih inuževa
kod kuče ne ima. Ovdje su žene jako uredne i
marljive. U obče može se reči, da Dalmatinka
četiri ugla kuče drži, a ne tri: j er ona okapa
vinograd, obire grozdje, smokve, masline, obra-
djuje polje, nabavlja drva, sije i žanje, vozi što
treba na čamcu, uredjuje kueu, kuha, znade i
puškom kretati, ako uztreba, noseč teret na ledjih

— Gl

drži preslicu u ruci i prede, radja i odhranjuje
djetcu — hrabre Dalmatince. Uz sav taj tegotan
život Dalmatinke su liepe, umiljate kao gazele,
dobra srdca, čudi golubinje, lice im je puno iz¬
raza, oči pune žara i va-tre, kosa im je bujna i
črna, hod lahak a glas prikupljiv.

Dne 19. kolovoza posjetih g. Petra Depolo-
Beora, da vidim njegovu sbirku starina. Stupivši
u njegov stan, začudili se njegovoj sbirci i ne
mogoh dokučiti, od kuda njemu toliko obilje,
jerbo se on tim kao predmetom imutku a no
kao znanošču bavi. Zapitah ga, odkuda mu tako
liepe i znamenite stvari, što mi on ne htjede
točno kazati. Reče mi, da to več dugo ima, i
da je sve to dobio. Uzradovah so misleči, da
če što od svoje sbirke poklonuti našemu zemalj-
skoinu muzeju. Zamolih ga dakle, da jednu krasnu
etruržku posudu našemu muzeju pokloni, nu on
to odlučno odbi, rekavši, da mu je neki Niemac
davao več za nju 300 for. pa je nije dao. Na-
govarah ga dalje da ma što našemu muzeju
pokloni, ali on mi i to odbi. Tko znade, da taj
gospodin mrzi na sve, što je hrvatsko a obožav a
što je talijansko, lako če se domisliti, zašto ne
htjede baš ništa darovati.

Sada mi je u kratko opisati njegovu sbirku,
možebit, da ču tim što komu koristiti.

Od starih listina na pergamenu ima više
papinskih bula, koje se Hrvata, a narooito Dal¬
macije tiču, a to su: 1. Siksto papa D - mul-

— 62

1476. 1. svibnja šalje svoga poslanika Luku de
Tolentis, Korčulanina, šibeniekoga biskupa, ka
Karlu vojvodi od Burgundije. 2. Pio II. papa,
šalje g. 1462. 8. trav n ja Luku de Tolentis, ar-
kidjakona korčulanskoga, kao svoga poslanika,
Stjepanu vojvodi u Hercegovini. 3. Godine 1441.
postavlja Jakov Venerio, arkibiskup dubrovački
za svoga občega namjestnika Bonina de Tolentis,
Korčulanina, arkidjakona zagrebačkoga. 4. „Statua
et ordinanienta cumunis et hominum civitatis et
insulae Ourzolae faeta, edita, composita, et au-
tenticata per minus, majus et generale consilium
anno 1214.“ 5. „Statua Catari 1373. 28|9. Sve
je ovo original, neima nijednoga prepisa. Osim
ovih ima u spomenutoj sbirei 32 stare listine.
Nadalje ima devet vecih komada stara posudja,
više pečatnika, ključeva, inih znamenitih starina,
mnogo stara zlatna nakita i dragoga kamenja.

Isti gospodin ima u kuči kapelieu koju je
priredio Don Giovani. Na žrtveniku ove kape¬
lice nalazi se slika sv. obitelji, koju je Don G.
Oapor iz Birna donio. Otraga na stieni visi ve¬
lika uljena slika zadnje večere. Na lievoj stieni
kapelice visi slika pokojnika D. G. Oapora. G.
Depolo-Beor ima sve crkveno posudje i ruho;
ne treba mu nista drugo nego svečenik, pa može
u vlastitoj kapelici miši prisustvovati. Don G.
Oapor donio mu je iz Birna šest slika na mra-
moru, a osam slika na bakru. Jedna predstavlja
sv. obitelj, koju sliku slikala su sjegurno dva

— 68  —

slikani, što se na prvi pogled razabrati može.
Josipa slilcao je jedan a Isnsa i Mariju drugi
slikar. I)jelo je prvoga slikara izvrstno, a djelo
drugoga dosta slabo. Druga slika predstavlja
obitelj postolava, treca viteza, četvrta sv. Franju,
peta trpecu Ženu od krvotoka, šesta sveta tri
kralja, sedma sv. obitelj (sacra familia), osma
španjolskoga velikaša, deveta i vrlo krasna uljena
slika predstavlja sv. Jeronima. Deveta i jeda-
naesta ne može se više razpoznati. Osim toga
ima krasnu i veliku knjižnicu — talijansku; lir-
vatskih knjiga ne ima.

Istom prigodom opazili kod Depolo-Beora
mačku, koja mi se svojom veličinom i masti
dlake neobičnom činila. Zapitah ga s toga, od-
kuda mu ta mačka, a on mi odvrati, da je dobio
posve mladu divlju mačku, što ju je neki seljak
na otoku Korčuli uhvatio. Ta se je mačka posve
pripitomila i živjela u kuci, kao svaka pitoma
mačka. Ona se u kuči i omacila, a jedno si mace
Depolo pridržao, a to bijaše ta mačka, koju sam
vidio. Mati joj je več poginula. Kaza mi još, da
je mati bila mnogo Ijepša i više slična divljoj
nego li ova, što je dakako posve naravno. Odavlo
se vidi da se divlja mačka dade pripitomiti, prem
neki prirodoslovci protivno tvrde.

Spomenuti gospodin pokloni mi neobično
veliku štipaljku raka zastoga Astucus marinus
i knjige: „Dimostrazione deli’ antichita e couii«-
nuazione della lingua illirica poscia detta slavo-

— 64

niča in Dalmazia declotta dai piu aooreditati scri-
tori opera deli’ acciprete Don Gio. Oapor. Spa-
lato 1844.“ i „Della patria di San Girolamo se-
conda et ultirna Eisposta di Don Giovanni Oapor.
Žara, 1831. Na ceni mu se liepo zahvaljujem.

Posjetih zatim dra. Petkoviča, koj mi po¬
kloni krasna polipa: zviezdušu, Madrepora pro-
lifera, koje ima u svili tropskih morili. Ova mu
je zviezduša služila za ures ali mi ju ipak po¬
kloni na uspomenu. Drugu vrst zviezduše po¬
kloni mi na razstanku g. Vicko Depolo u znak
zahvalnosti. Ovoj se gospodi srdačno na zviez-
dušah zahvaljujem, koje su ures i moje sbirke.

Istoga dana u večer oprostili se s Ivorču-
lom i odoh parobrodom put Spijeta. Buduč je
ovdje paroprod dulje vremena stajao, otidjoh u
grad, da vidim njcgovu krasotu. Nije mi svrha
opisivati grad, te ču samo spomenuti, da se ne
mogoh nadiviti krasnim palačam što se dižu nz
more i divnim razvalinam Dioklecijanova lirama,
kao i prekrasnoj stolnoj crkvi. Iz Spijeta kre-
nusmo u Zadar.

Sad mije  spomenuti, kako obečali, što sam
oko Zadra i u njem sabrao.

U vrtu učiteljišta u Arbanasih nabrali više
stotina puža Nerophila Amonis, kojili po večem
bilju oko Arbanasa, poimence uz more, dosta
ima. Medju kamenjem u okolici zadarskoj, kojim
su vrtovi obzidani, ima svuda dosta puža Ma-
cularia vermiculata, prem je za velike žege jako

— 65  —

težko naci živa, doeim ih se za kise po kamenju
dosta pojavi. Kod zadarskoga groblja nadjoh tri
komada Oleaeina Algira. Taj puž živi pojediuce,
te češ težko naci po dva zajedno. Zaboravih na-
pomenuti, da sam toga puža i na Trsatu našao.
Ne riedko naci je u okolici zadarskoj, oko Rieke
i Korčule puža Pomatia aspersa. Po kamenju,
sto je nabacano u zadarskom zaljevu, te iz vode
s trši, da možeš po njem hodati, našao sam
mnogo pužiča Littorina basterotii. Prem su ti
pužiči inaleni, to se ipak dosta čvrsto po ka¬
menju drže. Na ovoni kamenju našao sam u
vodi i izvan nje: Patella coerulea, Pat. scutel-
laris, a u istom zaljevu našao sam i Patella lu-
sitanica. Dobro mora čovjek gledati, hoče li, da
svaku Patellu opazi. Patella je velika kao škuda
(ima i mnogo manjih), a slična je tanjuriču. U
izdubini, kao u tanjuriču je životinja. koja se
tako na kamen priliepi, da je nije moči ničim
ciele odkinuti. Ja sam, ih odkuda na ovaj način,
čekao sam, dok je Patella zievnula, t. j. dok se
je s jedne strane malo od kamena odliepila, pa
u ovoj prostor izmedju životinje i kamena turih
nož i Patella bijaše u mojih rukuh. Ako čovjek
dobro ne pogodi, to je nije moči odniah ciele
odkinuti dok opet ne zievne. Patelle su više
manj e sive kao kamen, ili su čim obrasle, pa
zato ih je težko od kamena razpoznati. Po onom
kamenju nabrali više krasnih Serpnla, koje su
po kamenju ili na morskom kopitu (Spondvlus)

— 66

ili na Noemovoj barci (Arca Noae) prirasle. Evo
tih: Serpula filograna i druge dvie vrsti. Pošto
bijah na ovom kamenju dosta sretan, st doli
laglje kamenje iz vode vaditi, ne bi li još što
našao. Dignem tako izprevrtan kamen i pomislim,
da tu mora biti Lithodornus; ali kako cu ga iz-
vaditi; bušotina vodeča iz kamena, mnogo je
manj a nego sama životinja, a vapnenac je tvrd;
stanem dakle kamenom o kamen lupa ti, kamen
pukne, a rupnjak izpade iz kamena. Razumieva
se samo sobom, da su mi se tim načinom mnogi
rupnjaci sdrobili. Ne mogoh nikako pojmiti, kako
može dosta slaba školjka najcvršci vapnenjak kao
svrdlom probušiti; nu do danas se još točno ne
zna, kako ova životinja to čini. Ove rupnjak«
vade ribari, pa ih zimi u Zadar i u Trst na
prodaju donose, gdje ih ljudi pod imenom „da-
tollo di ih ar “ kupnju i jedu kao postno jelo. I
u istinu ovi su školjkari posve slični datuljam.
Oko Zadra nadjoh: Lithodornus tithophagns i
Lithodornus tarentina. Prem da sam več nekoliko
morskih ježa na Rieci sabrao, to ipak odlučih i
ovdje po kojega iz mora izvaditi. U plitčini ne
nadjoh nijednoga, čamea nišam imao, zato od-
čim, da se u vodu spustim. Zaronim dakle u
vodu i napučem više liepih ježa roda Toxop-
neustes i Psamechinus. Kod Lošinja živi po ka-
lnenitom tl n mora kameniti morski jež: Echinus sa-
vatilis, osim ovili živi u Jadranskom moru kao i u
svih evropskih morili jcžinac Echinus osculentus.

67 —

Ugodno je motriti morskega, ježa kad po-
mocju mnogih nožiča i nebrojenih gibi vib bocu-
lica plazi po dnu mora. Po spomenutom ved ka¬
menju kod Zadra nabrah velikim trudom više
Arca, koje su se 2 a kamenje čuperkom prirasle.
Dok je oko ove životinje sve mirno, otvori svojo
ljuštarice, a čim se još što dodirne, odmah ja¬
kimi mišicami sklopi ljušture, pa ih ne možeš
nudim otvoriti; stave li se pako na sunce ili u
rrucu vodu. poginu i otvore ljušture.

Ni sam mario, što sam mnogo truda i dosta
vremena uložio vadeč ove životinje. Drugi dan
poslie toga odoh ranim jutrom u ribarnicu, gdje
opažih dvie velike košare samih Arca, skoro da
mi je žao bilo, što sam se sa svojimi toliko
trudio. Kupih ovdje 40 komada, medju ovirni:
Arca Noae, Arca tetragona, Arca barbata. Ova
posljedna brkata Noemova barka obraštena je
red bi diakoni, a na jodnoj od ove vrsti nadjoh
krasnu Srpulu. Kako opazili, ove barke, kojirn
to ime posve dolikuje, jer su čamcu slične, ku-
puju za hrami siromašniji ljudi. Isti pid opažih
kod nekoga ribara više Natica i kupih komad
po oetiri novčiča. Medju timi je Natica adspersa,
Natica millepunctata, Natica subcarinata, Natica
caurena. TJ ribarnici kupih raka zastoga Astacus
marinus, pruga, Palinurus vulguris, morskoga
pouka, Maja squinado. Običnih rakovica, Portunns
Maenas, nahvatah u zadarskoj luči, gdje ili to¬
liko ima da ih možeš u zoru po plitčinah uz

— 68

svaki kamen vidjeti. Taj rak pliva tako brzo kao
riba, zato mora biti čovjek oprezan, kad ga hvata.
Ovi su raci dobri za jelo, a ribari hvataju na
nje ribe. Meso zastoga vrlo je tečno, dooiin meso
pruga mnogo ne vriedi. Osim navedenih raka
nalazi se u našem moru: Drornia vulgaris kupih
od prof. Bogliča, koji mi ga jedva radi riedke
veličine za forintu i pol odstupi.

iSvuda po Dalmaciji ima dosta volka, Murex
brandaris. To je tri palca dug puž, kučica mu
je spodobna kijaeioi a ima dva redka boculjica.
Sličan je indičkomu volku, Mtirex crassispina.
Našega volka donose u Zadar, Trst i Mletke na
prodaju. Medju timi nadjoh i drugih vrsti i to:
Murez sealaris, Mur. blainvillei M ur. erinaeeus,
Mur. cnstatus i Murex tetrapterus. Kopitnjak ili
morsko kopitonije riedak u Jadranskem moru,
od koga imam: Spondilus aceleatus, Spondjlus
gaederopus var. spinosus.

Da mi se odviše putopis ne raztegne, na-
brojit ču sve, što sam nasad u okolici zadarskoj.
One predmete, koji se u Dalmaciji ne nalaze, a
ja ču ih ovdje spomeneti, dobili na dar. Razu-
mieva se da od pojedinih predmeta imam od
nekih više, a od nekih manje komada:

Mjtilus galloprovincialis, Myt. barbatus Myt.
denticulatus, Myt. minimus. — Mitra luteseens,
Mit. ebenus, Mitra Savignyi. — Monodonta Ju*
ssieui, Mon. eonturii, Mon. vieillotti. — Mactra
candida, Mac. stultornm, Mactra triangula, —

69  —

Modiola tuli pa, Modiola barbata. — Mosodesma
donaoila. — Nucula polii, Nucula striata. Neri-
tina iz Solina, Neritina fluviatilis. —■ Ostrea cri-
stata, Ostrea edulis. — Ovula adriatica. Onisa
strombiformis iz Azije. Oliva lugubris iz Azije, i
jedna vrst naše olive, koja se cesto uz obale
Jadranskega mora nakazi. Krasnu jakovsku ka¬
pice, Pecten jacobaeus, pokloni mi Vigilio Baklo.
Ova školjka nije riedka n južnoevropskih morili,
poimence oko Španije, gdje ju hodočastnici u
San Jago di Oompostella na sesirili i kabanicah
prišivene kuci donose, kao kod nas sliku Matere
božje bistriške. Ovili kapica (Pecten) ima u svili
mogucih krasnih boja. Krasno ih je vidjeti po¬
vedane od raznih boja. Pecten glaber, Pec. poly,
moplms, Pec. opercularis, Pec. adspersus, Pec.
varius, Pec. pusio, Pec. hyalinus. Pectunculus
flamulatus. Pectricola lithophaga. Pramobia fo-
roensis, Pramobia vespertina. Pileopsis hunga-
rica. Planorbis corneus. Eissoa costata (nalazi
se najviše kod Funtamike i Lombarde), Eissoa
calathiscuS (ova je prekrasna), Eissoa fulcella,
Eis. brugnieri (slična je riži), Eis. Europaea,
Eis. ventrieosa, Eissoa violacea. Eis. lactea. Ka-
nella lanceolata. Solen ensis, Solen legumen iz
Mletaka, Solen siliqua, takodjer iz Mletaka, Solen
coartatus, Solen vagina. Scolaria clathrus. Saxi-
cava artica. Strombus luhuanus iz Azije. Sole-
ourtus candidus, Soleč. strygilatus. Tellina pla-
nata, Tell. nitida, Tell. incarnata, Tell. fragilis,

70  -

Tell. balaustina, Tell. pulcella, Tell. tcnms, Tell.
serafa, Tell. donacina. Turbo sanguinens. Trochus
■magus, Troeh. striata, Troeh. conoloides, Troh. fu-
nuluiu, Troeh. laevigatus, Troeh. diasoleti, Troeh.
conulus, Troeh. fragaroides, Troeh. articulatus,
Troeh. granulatus, Troeh. ziziphinus, Troeh. mille-
granus, Troeh. adriaticus, Troeh. parvulus, Troeh.
piramidatus, Troeh. laugieri, Troeh. siraeusanus,
Troeh. umbilicaris, Troeh. vari us, Troeh. cana-
liculatus, Troeh. Adansonii. Turritella terebrata,
Turittela duplieata. Traeia corbuloides, Tra. fa¬
bula, Tra. pubesens. Turbo rugosus. Unio lan-
giostris. Venus cionae, Ven. galina, Ven. vir-
gina, Ven. laeta, Ven. aurea, Ven. decustata, Ven.
verrueosa, Ven. geografica, Ven. nebulosa, Ven.
fasiata, Ven nitens. Voluta vespertilio iz Kine.
Venerupis isus, Venerupis dicusata, Volva spelta.
Zizvphinus granulatus, Zizvphinus conuloides i
još jedna vrst, Zizyphinus, Auricula mvosotis,
Auricula formini, Auricula livonae. Aetaeon tor-
natilis. Anomia, jednu vrst. Bulla lignaria, Bulla
hidatis, Bulla aperta. Buccinum scalariforme. Buc-
cinum seriptum var. coccinea, Buccinum asca-
nias, Buccinum indatiun, Buccinum reticulatum,
Buccinum ueriteum/“Buccinum seriptum, Bucci¬
num corniculum, Buccinum d' Orbignvi, Bucci¬
num maculosum, Buccinum rariabile. Bulimus
radiatus. Cypraea annulus iz Azije, Oypraea pulex,
Cjpraea pyrum, Cypraea, jedna vrst iz Azije,
Gypraea lurida, Cypraea zelus iz Indije, Cypraoa

cocinella, Ovpraea pedi cul us, Ovpraea milliaeea.
Cerithium vulgatum, Oerithium allucaster, Cassi-
daria tyrrhena, Oassidaria eckinophora. Crepi-
dula fornicata. Golnrabela mercatoria iz Azije.
Oardium aculcatum, Oardinm echinatum, Car-
dimn sulcatum, Cardium erinaceum, Oardium ci-
liare, Oardium rusticum, Oardium papilosum, Car-
diuin tuberculatum, Oardium edule. Dolium galea.
Donax complata. Eryoiua ovata, Erycina Renieri.
Thasianella pula. Phvsus corneus. Fissurella Oli¬
stata; Tliolas scandida. Grastrochena polii. Lima
squamosa, Lima inflata. Lutraria eliptioa Pinna
muricata, Piana squamosa, Pinna nobilis i još
dvie druge vrsti. Zatim sabrah četiri vi'sti mor¬
skih zvieda Asterias. Anatifa lavis. Anomia cepa.
Gama gryphoides. — Cypricardia Renieri, Oar-
dita calvculata. Oonus Mediterraneus. Oardita tra-
pezia, Oardium laevigatum. Ovterea incompta. Cy-
terea lincta, Oipraea tigris (Azija). Oarbula nu-
cleus. Fasciolaria Tarentina. Fusus craticulatus,
Fusus rostratus. Isocardia cor. Pleurotomo atte-
nuatum, Pieurotoma variegatum. Lepas tintinna-
bullum, Pieurotoma Vauquelini, Pleur. reticula-
tuui, Pleur. Grinnanianum. Pleur. Cjrilli, Pleur.
costulatum. Pectunculus pilosus. Solemva Hedi-
terranea. Scrobicularia Cottardi, Sorobicularia pi-
perata.

Iz Zadra odoli na . Rieku, a odavle kuoi. U
Ogulinu pričeka me na kolodvoru M. Gašpaio\ic
i predade mi dvie pjeskuše. Obecao mi je kako

72

vod kazali, da ce mi uloviti one zmije, koje
G Julo m plivaju, kad se razlije i evo održao je
riee, a sada se zna kakove zmije rečenom pri-
godom tom vodom plove.

Dodjoh sretno kuci zagoriela i mršava lica,
ali pim srede, pun zadovoljstva i ugodnih uspo-
mena a uz to liepom sbirkom. Svaki pnžid,
svaka najmanja stvar bit de mi vjeenom uspo-
inenorn na milu Dalmaciju; sinje more, divni
predieli, pitorne narance, smokve, masline, kršni
dalmatinski narod: ne izbrisivi su n mojoj pometi.

pisma.

i.

Dragi Dragutine!

upi

ptrošle si mi godine, dragi prijatelju, pisao
!bWkako si putovao n Bakar, u kom si na-
stupio učitefjsku službu, a što vidio i do-
živio na putu u Postojnu.

Razna pripoviedanja o postojnskoj špilji, a
još više tvoji prijateljski listo vi, n kojih mi Po¬
stojnu opisa, probudiše u meni neodoljivu zelju,
da idem u Postojnu, da se onoga nagledam
čemu se ti toliko diviš, čemu se divi cieli nao-

braženi sviet.

Da želji — da strasti zadovoljim, stadoli
s ljubeznom si Ženom štediti. Brzo dodje čas
potovanja. Žena me sjeti namjere, veleč, da ni je
na Postojna zaboravila. Veseli me, odvratili ja
i zapitah ju, što veli kesa. Razgledasmo kesu, a
u njoj više novaca, nego li je za Postojna po-

74 —

trebno; zato veseli odlačismo, da idomo u Trst,

v

M iramare i slavne Mletke. Sto odluoili, to i izveli.

Zabavni vlak odlazio je iz Karlovca na same
Duhove, 9. lipnja 1878. u 5 sati u jutro. Dan
prije toga spremih se za put, a težko očekivah
čas, kad če parni vranac pohititi put Postojne.
No mogoh spavati — rado vali se putovanju, kao
maleno diete — potovanje: Ljubljana, Postojna,
Trst, Mirainare i Mletci zaokupiše mi i srdce i
misli. Na Duhove nadmudrim zoru veseo i blažen,
pa pohrlim na kolodvor, gdjo sam dugo čekati
morao. Putnici, priroda, sve cinilo mi se svet-
čano: pa i ja sam se sam sebi oinio neobičnim :
misli mi se izmjenjivale brzo, fantazija nabujila,
a sve to pratilo je vrtiče srdce. Dan bijaše toli
svetčan, toli blag!

Parovnik zatutnji. kolesa zaškrinuše, a bieli
robci domahivali nam s karlovačkoga kolodvora
sretan put dugo, dok nas ne zakloniše bujni, ze¬
leni h rastici. Dodjosmo u Zagreb. Tu nadjosmo
silil, šilu putnika. Tu se sastalo družtvo odličnih
Zagrebčana, članova planinskoga družtva, odpu-
tivših se na vinorodni Kalnik. Planinci odoše
žakanjskom prugom, da se naužiju prirodnih di-
vota, što ib je bogata priroda razsipala po br-
dinah i ravnicah, a mnogi drugi iz Zagreba,
Siska i s drugih strana udariše prema Postojni,
da se dive tvornoj umjetnosti, što ju priroda
tiho i skromno od vajkada tvori u podzemnom
svietu.

75

Zabavni vlak brzo projurio s veselimi pe¬
tnici nz Podsnsjed, gdje u zrak strše razvaline
Susjed-grada, koje nas sjecaju krvoločne zvieri:
Ferka Taba, koji je ovdje sprovadjao griešne
dane, tlačio Seljaka kao živina, otimao mu kuču
i zeniljište, Ženu i kčer. On je poštenoga hrvat-
skoga Seljaka toli grozno tlačio, daje  miroljubiv
i kao ovca krotak i ponižan seljak bacio plug i
motilcu, pa se mašio mača i puške za pravdu i
pogaženo čovječje dostojanstvo. Bjesni krvnik
Tahi prvi je proti komu seje  digla seljačka buna.

Veselo su igrale snnčane zrake po razva¬
linah Susjed-grada, veselo je hrzala izpod njega
Sava, j er je danas hrvatski seljak slobodan, jer
se danas iz njegove kolibe čuje vesela pjesma
i cilik gusala, jer je pravednik, zagorski seljak
ostao poput vječne istine, a prokletniku Talni
na užas stoje razvaline Susjed-grada. — H coupeih
ne bijaše dugočasno. jer se mužkarci natjerivali
liepimi dosjetkami, kojim je neka vrlo dosjetljiva
gospodja izvrstno pomagala. Starci, mladiči, go¬
spodje i gospodične bijahu vesele, a svi se su-
sretasmo vi*lo ljubezno, kao da bijasmo najsta-
i'iji znanci i prijatelji, a da nas ni je nitko i ni-
kada osjetio. što je tuga. što li briga. Jureči
krasnom ravnicom ukaza nam se prijatni Samobor
sa zelenimi svojimi brežuljci; svaki čas ukazao
se krasan gospodski dvor — sad Novi dvori,
gdje leži ban Jelačič, sad Lužnica, boravište zlo-
glasnoga bana Rauha, sad Januševac, sad Laduč.

- r*

76

Muklo zaštropoču želježnioka kolesa preko
mosta neznatne riečice Sutle. Na desnoj strani
otvara se krasan vidik u divotnp Zagorje, izne¬
nada uzklikne naša gospodja: u Štajerskoj smo!
Sve se nagnalo k prozorom, da tu bratsko zemljo
vidi. A mogao si čuti: liepa je Štajerska, sve
je liepo obradjeno, a neki posmješkujuč se reče:
liepe su i Štajerke. Liepa zemlja obsipana bi
krasno m livalom. Nikoga se rieči gospodje i obča
hvala' toli ne dojmiše kao mene. Gledah iz ceupea
sad na jedrni, sad na drogu stranu, da vidim
milu zemljo. Zaniemih. Oko mene bijaše sve živo.
Mužkarci iz eoupea domahivali bielimi rubci pro-
lazečim mladim Slovenkam, koje se toga baš
stidile tli su. Samo ja bijah još nviek niem. Ouv-
stvo, koje mi poplavilo srdce i prepnnilo grudi
ne mogu ti opisati. Bijah tako uzdrman, da mi
mal ne s mokra oka kanula snza. Švladali se.
Pitat češ me što bijaše uzrokom toj toli naglo j
promjeni. Odgovaram ti u kratko: Slovenac sam
iz Štajerske, gdje ne bijah več dogo, gdje živi
najbliži brat Hrvatu, u zemlji krasnoj, krasni
narod, ali tud j u svom — rije mačka „ kultura",
mulji mu, oskvrnjuje mu svetinju jezika; u štolah,
u uredili još se nemškutar šepiri, a blagemu
Slovencu njemaeki mefisto sjedi na vratu.

Ali sjetih se, da uz sve te gvozdene okol-
nosti, Slovenija još živi, da ima mnogo umnih
sinova, koji joj se iznovjerili ni su, koji joj svoje
sile posvečuju; sjetih se, da je slovenska litera-

— 77 —

tura uz tudju školu ipak liepa; sjetih se rieei
vodje eeskoga naroda dr. Eiegera: »Gledamo li
50 godina natrag, vidimo da smo ipak nešto po¬
stali, a što smo, imamo se zahvaliti svojoj lite¬
raturisjetih  se rieei prvoga živučega sloven-
skoga pjesnika Stritara: Da bog pozove slo¬
venski narod na sud, da dade račun kako je
upotrebio svoj talenat, lako bi ga položio, da
ne ima nista drugo, do li »Preširnove poezije
sjetih se. da se je duh jugoslovienstva razkrilio
nad Slovenijom, da Slovenac Hrvatu pružabratsku
ruku i da mu se sve više približava, da je pri-
pravan uz bok Hrvata danas i onako perom vo-
jevati za zajedničku slobodu i prosvjetu. kao što
je nekoč vojevao uz Matiju Gubca kosom i ma¬
žem proti aždaji pod krinko in plemstva: obod i ih
se — sjete je ne stalo, prikaza mi se ljepša bu-
dučnost miloga naroda.

Dojurismo brzo do Brežaca. Veselo štajersko
mjesto Brežce leži u liepom plodnom polju uz
Savu, a poznato je iz seljačke bune. U toni lie¬
pom mjestu pade mi nehotice na um veliki i že-
nijalni slovenski rodoljub dr. Razlag, koji ovdje
samotno, odrekav se javnoga političkoga rada i
vodstva slovenskega naroda, živi. Ako si vidio
vatrenoga Razlaga na taboru u Ormužu, Ljuto¬
meru ; ako si ga čuo vatrenom rieei buditi narod
slovenski; ako si toga velikoga govornika i pje¬
snika rado pjevane pjesme: ..Primi čelov zemlja
mila“, ikadačuo: pitat češ, što ga je u san ioču

— 78 —

povuklo. A sto drugo, brate moj, do li klevete,
potvore, zloba, a k tomu još slabo zdravlje. —
Pišoči to, s ječam se nehotioe ženijalnoga i gor-
ljivoga rodoljuba dr. Makanca. — Skoda, vječna
škoda za Razlagov pronicavi duh, škoda za ve-
liku šilu govorničku, škoda za rodoljubno srdce.
Šteta, što njegovim sukromnim životom gubi Slo¬
venija tolik dar, a Hrvatska barjaktara, koji je
slovenski barjak bratstva, sloge i ujedinjenja nosio
u junačku Hrvatsku. Od srdca žalim, što je mili
i ljubezni Razlag, što je taj živi narodni plam —
živi mrtvac na javnom politiekom poljn. Srdce
rodoljuba boli, kad se sjeti njegove sudbe.

Novi predieli,*n’ova krasota probudi u meni
druge misli, druge osjecaje. Divih se okolici. Vidma,
gdje se liepi vinogradi izmjenjuju liepimi voc-
njaci, gdje se krasota i red vrta natječe sa svo¬
jim susjedorn vrtom, gdje se bjelasaju liepe po-
tleušice, a po prikladnih brežuljcih uzdižu mnoge
crkve gledajuc toli prijazno u prekrasnu i divnu
dolinu, kakvih malo ima, a iz bujna zelenila vo-
cara i smreka gledaju liepi gospodski dvorci u
liepi kraj, i gdje tu divotu preplice bistra Sava,
uz koju se pružio gvozdeni put. Videm pružio
se uz hladnu Savu. Videm je Hrvatom i Sloven¬
cem važno mjesto, koje ih spominje na grozne
muke svojih djedova. Ovdje se zimi god. 1573.
zimzelenom za šeširih sastajahu hrvatski i slo¬
venski nmževi, tu se dogovarahu kako ce zajed-
nički čim okopni snieg udariti na svoje krvnike,

na plemstvo. Digoše se za staru pravda, da mogu
živjeti kao ljudi — ali jao! još vece novolje: po-
tukoše ih, pohvataše neke. Iste godine, 5. ve-
Ijaee ležaliu na krškom polju gomile mrtvih hr-
vatskih i slovenskih seljaka. Tužno je romonila
krvava Sava, noseč stotine mrtvih Hrvata u
domovinu.

Naproti Vidmu leži Krško, koje se je pra¬
žilo na uzku mjestu tik Save. I ovo nam j«
mjesto preznamenito; jer se je tu prelila silna
krv hrvatskih i slovenskih seljaka.

Odavle dolaziš u sve divnije prediele, reč
bi u Svicu. Ali romonecu Savu prale uviek
s obje strane u zelenilo zavite povorke briegova,
a prati ju i vjerno želježnička pruga.

Nasladjujuc se raznoliko,šču krasote, dodjo-
smo u 12V 4  satan Zidani most, kamo prispješe
putnici iz Maribora, Gradca i Beča. Tu ti ima
svega. što putniku za okriepu i udobnost treba.
Tu je strmo gorje, pred kojim se drugo ne vidi,
do li plavetno nebo, a na podnožju briegova
po živoj hridi šumeča brza Sava. Komu je ovdje
dosadno (dugočasno), taj ne zna citati iz velike
knjige prirode.

Ni je potrajalo dugo, a nam ostao Zidani
most za ledjima.

Jurismo još uviek uz sve užu Savu, uz
brda obrasla crnogoricom, dok nam pred očima
puee velika ravnica opasana odasvuda gorjem.
II toj liepoj ravnici uzdignuo se brieg, a uza

80  —

nj razpregla se stara ali biela Ljubljana, kroz
ko ju teče s izvrstnih raka poznata Ljubljanica.
Na kolodvoru doceka nas glasba hrvatskih Leo-
p ob lova ca i brada Ljubljančani. IJ vrtu posjedalo
putnika kao mrava, da se odmore i okriepe.
Ovaino nagrnulo mnogo Ljubljančana nudeč svoje
privatne stanove. Pogodismo si stan, a zatim
veseli razgledasmo prestolnicu Slovenije. Svuda
nadjosmo uzoran red i čistoču, narod liep i ve¬
sele čudi, a osobito, ns bilo im uroka, liepe,
ljubezne i vragoljaste Micke. Ali nadjosmo za-
grižijivoga nemškutarskoga smeca, koje de prije
ili kasnije odnieti bura slovenska, te očistiti Lju¬
bljana od krvopija, od trotova, od pripuza, hra¬
nečih se na tielu Slovenije; a onda ce Slovenija
slobodna uzdici barjak slovenski i pohititi djevici
Hrvatici, da se s njom zagrli, izljubi, posestvi i
do vieka sdruži.

Pomislih: sretna li je ipak Hrvatska, gdje
se odnietnici i neprijatelji hrvatstva po zakutcih
sakrivaju i potajice ruju; gdje se Magjaron ne
ufa svojim imenom zvati; gdje Niernac samo
tiho pjeva ,,Wacht am Ehein“; kam o se Slovenae
utice, da svoje jade izlije • dočim ovdjo javno na
sva usta širi njemačku misiju i bije Slovenca u
obraz i srdce.

L liepoj Ljubljani liep je u sredini grada
zviezdoliki drvored „Zviezda“ u kom stoji mje-
deni spomenik slavnoga Eadetzkoga. Još ljepše
šetalište od ovoga je ,,Tivoli 1 ' izvan grada, do

kojcga vodi veličanstvom drvored divljih kostema,
što ga zasadi Lattermann. Uredjen je onako
krasno, kao što je bio nekoč Maksimir. Najljepši
prizor podajo prekrasni cvietnjak, koji uvelieuju
čunjolike čimprese, a riese trači vodometa, oko
koga se pračikaju zlatne ribice. Ne zna se, da
li ova krasna slika, kojoj priklopimo bližnji bre-
žuljčič, na koji vode prostrane kamene skaline i
koji je obra.šten uresniin grmljem, nadkriljuje na
njem stoječi dvor, što ga Ljubljana sagradi i
pokloni Radetzkomu, ili obratno. Svako je za se
neka posebnost, neka prekrasna cjelina, a spojiš
li ih, eto ti jedne cjeline, reč bi, da jedno uz
drugo upravo biti mora, da se jedno od dru-
goga lučiti ne smije.

Veselje ti je gledati n jutro čiste mliekarice,
gdje na krasnih i lakih količi h voze po ulicah
ndieko. Na količili učvrščen je košič, koja tim
kočijici naliče. U ukusnom košu jednoprežne te
kočijice smještena je raznobojna ukusna košara,
pokrivena još ukusnijim stolnjakom, pod kojim
stoje veče posude mlieka. Nehotice moraš zaklju¬
čiti, da tih kolica, da toga pomno pletenega
koša i košare ni je plela površna najmljena ruka,
več miljenik svojoj miloj na dar, da ju obra-
duje, koji ne štedi ni truda ni vremena.

čistu posudu u koju če mliekarica nalijati
mlieka. otare najprije čistini ubrusom ; a veselje
ju je gledati, kako to pomno radi, a kako deli¬
katno ndieko natače. Ne znaš. da li je čišče po-

82

sadje, da li mlieko, da li liepa mliekarica, da li
njeni bieli zubi, bieliji od mlieka, da li blago
joj lice blaže od blagoga proljetnoga dana, da
li usta dražestnija od rumen-zore. Diveč se pr-
voj divnoj mliekarici, opazili.da sam sam, da je
moje družtvo več dobranO odrnaklo — ostavih
ju i ja. Ali evo ti druge, te pomislih, da mlie-
karica mora da bude liepa, a da samo liepa
Slovenka može u Ljubljani mliekarieom biti. Di¬
vini se toniu,' jer ljubim čistoča, jer se lako di¬
vini onomu, što je liepo; a vjeruj mi brate, da
si ti sa mnorn bio, to bi gledajud mliečna lica
cvatucih mliekarica, sjegurno zakasnili na ko¬
lodvor, na koji ja ipak za dobe prispjeh.

Srdačui pozdrav tebi i sviestnomu učitelj¬
stvu primorskomu.

U Ljubljani  mjeseca lipnja 1878.

Da v orin.

II.

Miti Dragutine!

Koli su nas ljubezno Ljubljančani na kolo¬
dvoru dočekali, toli su nas i bratski na kolo¬
dvor odpratili. Da ti je bilo vid jeti onaj čarni
roj ljubljanskih krasotica, koje su nas dopratile
na kolodvor, ti bi mislio, da si došao u vilinsko
kolo, a da ti je bilo medju njimi ma još tako

- 83

dugo ostati, to bi ti vneme tako brzo prošlo,
kao onomn pusti lijaku, kojije slušao rajsku pti-
čiou. Prostrani Iliado viti vrt na kolodvoru na-
puuismo dubkom. Posjedasmo oko stola, a hr-
vatski Leopoldovci zasviraše liepo hrvatske me¬
lodije, sto  izazva medju Hrvati i Slovenci burni
pljesak — reč bi dogovoriše se. Po pljeSku znalo
se tko je čiji, tko je Hrvat, tko li Slovenac.
Pljesak upozna nas, sprijatelji i pobrati nas mnoge.
Hijali uzhičen, jer vidjeli, kako se jednokrvna
braca ljube, a pri tom ne gledaju ni na spol,
ni na starost, ni na stališ: tu se je slovenski
kmet v seljak) onako srdaeno rukovao s odličnim
Hrvatom, kao brat s bratom, jednom rieei: po-
ljodjelac, zanatlija, činovnik, trgovac, krasotica
lirvatska i slovenska, bila ti jedna obitelj, koju
je zadahnjivao demokratski duh, duh bratstva,
sloge i jedinstva.

Niemci i Magjari gledali nas zapanjeno, a
ja si mislih: gledajte Niemci i Magjari, kako
brat svoga brata, svoju sestru ljubi, kako Slo-
viena slovienska melodija razigrava i razplam-
čuje, 'a da Hrvat narinuta bratstva magjarskoga
ne če da pozna. Oj Magjari! Bratite se vi sa svo¬
jimi Turci i Azijati, mi vašega bratstva ne tre-
bamo ni ne čemo. Evo naše brade nesamo po
srdcu, več i po krvi i ml i eku. Ti Magjaru, budi
sretan, što te trpimo, a ti si Niemče zapamti,
da svaka ptica k svome jatu leti i da ti mi ni
smo stvoreni, da budemo čijim podpetalom.

— 84 —

Glasba zasvirala slovenskumarsiglie.su: ,,Na¬
prej a mi opet u pljesak, pa se oprostismo
a ljubeznom bračom, koja ostaše u Ljubljani i
posjedasmo u coupee.

Gvozdeni nas konj vozi o, kao da so je po-
mamio, da nam je sve oko ušiju zviždalo, jer
ti se ovdje ne voze kao magjarskom zagrebačko-
žakanjskom prugom, koja se ne da popraviti,
kao ni stari griešnik. Ljubljansko moevarje pre-
letismo kao laka lastavica. Vozt-či se dalje Le¬
pimi šumami čarnovine, puee nam pred očima
Franzdorf i kolosalni viadukt (most) kakva ni¬
šam nikada vidio. Dug je 569 metara, visok 38
met. a sagradjen na jedan sprat. To ti je smjelo
i pravo amerikansko djelo. Odavde mažeš vidjeti
u velike daljine, koje te iznenadjuju veličanstve-
nimi gorami, koje su si glave ovjenčale vieneem
hladna sniega.

Ni je dugo potrajalo vrieme, a conducteur
podvikne: Loič, poslie Rakek, čudit se moraš,
videči svuda goli kamen, a jako malo zemlje,
kako i od česa ovdje narod živi. Ali marljivi
Kranjac i tu živi, a ne jauče — zadovoljan je,
uviek veseo i zdrav.

Prije nego li smo se nadali, dogrmio va-
treni parovoz do željene Postojne. Bijaše 12 sati.
Svu prtljagu ostavismo u coupeih, koje conduc-
teuri zatvoriše, a zatim namjestiše stražu. Naj-
prije opazili velike plakate: „Yorsicht vor Ta-
schendieben!“ „Varite se, da Vam kdo kaj iz

žepa ne izmakne!“ Svakih 6 koraka stojao je
žandar i pronieavima očima ostro šibao na sve
strane. Ta dobra uredba probudi u putnieih strah,
te mišljahu, da tu ima sila rezižepa, pa se za
žepove držahu ili svaki čas opipavahu. Ja se za
svoje groše ni sam ninialo bojao. jer sam ih dao
ženi, koja ih je metnula u njedra, kamo se ni
rezižep ne usudjujc, a i ne misli, da žena novce
nosi. A na one groše, što sam ili ja uza se imao,
pazio sam i dobro vrebao, da ja lopova u žepu
uhvatim, što mi ni je za rukom pošlo.

U Postojnu odosmo mnogi pješke, pa i do
špilje. Neki nagrnuli u gostione u Postojni, a
neki, lcoji ne mogoše taino mjesta dobiti, odoše
ravno k špilji, gdje se takodjer dobilo, što je
tko za okriepu trebao. Ovdje sam se i ja kriepio
sa svojim družtvom. — Nitko ti ni je, brate moj,
praktičniji od Engleza i nitko ne putuje tako
jeftino, kao on. Došavši sa svojem obitelji u go-
stionu, stane vaditi iz torbe sir, sviujetinu, tvrdo
kuhana jaja i pecivo. Ponamjestiv to po stolu,
zovne piva. Obitelj jede lagano i najboljim tekom,
kvasi pivom suho jelo, šuti kao zemlja, ne gleda
nikoga, osim svoje jelo, za nikoga se ne brini;
sve što se oko njega sbiva ne zanima ga ni-
malo. Covjek bi mislio, da su bez duha i ma-
kine od voska, koje se mehanički mieu. Pa ni je
ni čudo, što Englezi s Turci drže. Ali drugčija
ti je obitelj talijanska! 1 Talija n znade štediti, i
on si donio j.ela sobom; ali užit a posve drug-

— 86  -

čije. Ne znaš, da li suprug supruzi ili ona njemu
srdaenije i ljubeznijo nudja jelo, ne znaš tko ce
koga milijim i nježnijim susretanjem nadkriliti;
a da im ne vidiš djetce, tdi živahnih golubica,
mislio bi, da su ljubovnici, ili da su se netom oko¬
vali zlatnimi lanci svetna braka. Talijan ti je živa
vatra: vazda govori vatreno, na sve pazi, sve
ga živo zanima, ljubezan je, brzo plane, brzo se
utiši, a dobar je eovjek.

Poslie jedne ure stao dolaziti silni sviot
k špilji. Pred ulazom špilje posjedao i polegao
naš eovjek, Talijan, Francez, Englez i dr. Neki
jeo butinu, neki pecivo i pio pivo ili vino, neki
odbijao odmarajuc se inodričav dim fine smotke,
neki tanini iz proste lule, neki udvarao liepim
gospodjam — gospodičnam tako, da sam čuo
šapat stare gospodje: bog zna, da li ce tko svoju
srecu ovdje naei. Neki se s prijateljem veselo
razgovarao, a švi jedva čekali na otvorenje špilje.

Ovdje sad prestajem, dragi brate, jer je sve
ostalo u špilji onako, kako si mi u dičnom našem
„Napredku“ prošle godine opisao, —

Izašav iz podzemaljskoga toga raja, osjetih
istom, da sam se nakon trosatna hoda i napeta
promatranja umorio, pa zato sa svojimi sjedoh
na tratinu medju one, koji su se „purgarski“
kriepili, da se i ja okriepim, jer sam i ja sa
sobom ponio butine, sira, salama i „purgarskoga“
kruha. Ali ne misli, da sam medju raznimi kra¬
soticami onako mirno žvakao, kao. onaj Englez,

- 87

o ne, bio sam živahan kao onaj Talijan, do koga
mi i onako mnogo ne manjka. Poslie toga kupih
si nešto sige za uspomenu i jedmi krasnu čov-
ječju ribiču, kojom obogatili svoju sbirkti. Za ri¬
biču dao sam jednu forintu, prom seobično po
dva i po tri forinta prodavaju.

Nadivivši se toj svietskoj divoti, odosmo na
kolodvor, gdje bijaše sve živo i veselo, gdje se
jelo i pilo, gdje se sviralo u jedilom kutu kvartet,
u drugom tercet, spreda duet, s lieva solo, s desna
solo. U tom žamoru ljudi i bučnoj zveci razne
svirke, ni je čovjek skoro sebe razumio; a prem
bijaše ta slika vrlo šarena, ni je ipak nikoga vre-
djala — a meni se je oinilo, kao da je bio
pokladni utorak. Da, hiljadam pntnika odsievala
je na licih radost i zadovoljstvo, neka blaženost
duše, prijaznost; jer ih hiljade razdraga i raz-
blaži im duše i srd ca; jer ih hiljade nadahne i
napoji čarom divotna i velebna špilja. Tu si
mogao vidjeti koli blagotvorno djeluje krasota
na čovjeka. U največoj vrevi, kak o ve ni sam na
nijednom sajmu ni proštenju vidio, začušmo glas :
Triest! Pospromismo brzo sve i nahrupismo u
svoje coupee. U coupeih ne bijaše drugoga raz¬
govora do li o špilji. Svaki je pripoviedao, što
mu se najviše mililo, čemu se je najviše začu-
dio, što gaje najviše zapanjilo. Svaki se je hvalio,
da je špilja ljepša, nego li je mislio, nego li si
je umišljao.

Kad je sunco svoje zlato samo po najviših

— 88

vrhuncih krša sipalo, stalo jo medju nami ne
sta jati živahnosti, a kad nam na plafondu coupea
zasjalo slabo svjetlo svjetiljke, umukosmo umorni.

Tišinu našli prekinu iznenada vrisak go-
spodja: more, more! Sve se prono, sve na jed-
norn oživi, video mirno površitm mora, u kom
se je kupno bliedi mjesec, taj nočni pastir na
nebeskom svodu, taj pouzdanik zaljubljenih, sretnih
i nesretnih, a s površine mora odsievalo mu
bliedo svjetlo na da loko i široko, dok se na-
pokon u nedoglednoj daljini prelilo u tminu. Taj
je božanstveni prizor tim više zapanjio one, koji
su driemali i koji ni su još vidjeli mora.

Razdragani ovim prizorom, zaustavili smo
se na kolodvoru u Trstu.

Iz Trsta pisati cu ti mnogo zanimivije pismo
od ovoga, a sada ti iskreni bratski pozdrav.

Želiš možebit znati, koliko nas je iz Kar¬
lovca u Postojni bilo, to ti evo javljam, da su
nas bila samo četvorica. Da pitaš naše gradjane
zašto ih je tako malo u Postojni bilo, rekli bi
ti: e gospodine — zla vremena! A da ti je o
pokladah zaviriti u plesnu dvoranu, vidio bi, da
gospodje i kceri onih, koji se tuže na zla vre¬
mena, kao paunice po parketu pršu i u jednoj
noči mnogo više potroše, nego li se potroši u
Postojni, gdje bi suprug svojoj supruzi ili kderi
pribavio više i plemenitijega užitka; a mogle bi
se iste u plesnoj dvorani u špilji takodjer do

89 —

volje naplesati; pa to u dvorani kojoj na svietu
jednake ne ima.

Tvoj iskreni

Trst,  mjeseca lipnja 1878. *

Trst.—

III.

Brate Dragotine!

Toliko nas bilo putnika, da su se u tili čas
prepunili svi omnibusi i fijakri, a nas ostalo još
na stotine. Kolosalni omnibusi odgrmili krasnim
pločnikom, kao po stolu, stali se za čas vračati
i vikati imena svojih svratišta, u kojoj buči jedva
razabrah: „Hotel Daniel 1- ', u kom se več osam
dana prije pobrinih za sobu, jer ju inače ne bili
dobio. Omnibus odjurio s nami, kao za okladu,
jer je još mnogo putnika ostalo na kolodvoru.
Omnibus stane usred grada pred krasnim i ve¬
likim hotelom. Sobarica odvede nas liepinii ska-
linami i hodnici, koje kite slike, mirisavo cvieče,
šareni naslovi raznih svratišta u Mletcih, na¬
slovi tvornica i slično, ča u treči sprat u oistu,
liepu i udobno uredjenu sobu.

Akoprem umoran i akoprem bijaše več kasno,
ne mogoh ipak ostati u hotelu, več odoh, da vi¬
dim živahni Trst. Bila je krasna i blaga večer.
Nebo vedro i čisto kao ribje oko, od čista i pre¬
krasna pločnika, koji pokriva sve ulice, ne samo

8

90  -

uz kode ved svuda i sve trgove, odsievalo je
sjajno svjetlo plina. Eazsipano i proliveno svjetlo
svjetlecega plina po visokih i krasnih sgradah,
trgovih i lucj preporodilo je grad još čarobnijim.
Ulicami vrvio sviet poput mrava, kao pčelac kad
se rojiti kani. Prošav nekoliko ulica, dodjoli do
impozantne palače, koja nosi na vrhu pročelja
razsvjetljenu urn na koju se u noči s mora pre¬
krasno vidi: to je gradska viecnica. Pred njom
pružio se liep trg, koji graniči elegantnimi ka-
vanami. Izpred kavana ima sijaset stolaca i sto-
lova, oko kojih hladi se krasni spol, smijuc se
dosjetkam mužkoga spola.

Prošav nekoliko krasnih i čistih ulica, otvori
mi se pred očima nepregledna šuma jarbola:
bijah u luči. Grad se pružio uz more, komu je
sva obala, protežuca se uz Trst, velika i krasna
luka, gradjena od težka klesana kamenja. Uz
kraj luke pritisnule se manje jadrenjače pune
luka i ina povrca, te ribarski čamci, dočim su
kolosalne parnjače ostale dalje u moru, osim
onih, koje tovare i stovarnju robu ili koje su
ved pripravne na put. I u luči još je sve živo.
Najživahniji su ribari: posjeli po čamcih, pa sad
jcdan, sad drugi zaneseno pripovieda svoje lo-
vačke sgode i nesgode, a svi odbijajo gosti dim
iz malih talijanskih lulica. Nave, briki, trabakuli
poči vaju mirno i tiho u najljepšem redu. Na
parnjačah još pjevaju mornari sentimentalnu ta-
lijansku pjesmu, ondje se žure potnici na brod,

— 91  -

a iz daleka se na sve strane svietle svjetiljke
dolazečih brodova, kojim pristani,šte pokaznje
visok s,vjetionik.

Tako prodjoh veči dio luke. I odoh spavat.
U snu ukazala mi se sad mila Ljubljana, sad
divotna Postojnska špilja, sad sjajno razsvje-
tljeni Trst.

Ura n ih i odoh najprije u ribarnicu, koja
bijaše puna raznovrstnih riba i inih morskih ži-
votinja. Liepo li ti je gledati ribare, kako su
svoje stolove trgom poredali i po njih ukusno
ponamjestili ribe, otvorili im škrge, da kupae
odmah vidi je li riba svježa, a škropo i polie-
vaju ih svaki čas svježom, hladnom vodom, da
ostanu čim Ijepše i ukusnije.

Cim se pojavi kakav „kuhel trabant", nudja
svaki ribar svoje ribe, a ribarice narivavaju ti
klapavice i srdčanice, a pri tom leti im jezik
kao Talijanu brus. Mužkarci u tom za svojimi
ribarskimi drugaricami nimalo ne zaostaju.

Uz kraj ribarskih stolova smjestio se tr-
govac prirodnina, te zamamno poredao i pona-
mjestio sjajne i blistajuče se puževe i školjke
tropskih i Jadranskoga mora, uz ove nanizao
osušene rake, grizala morskih riba grabilica, po-
vješao nadjevene gušavice, lastavice (Trigla lii-
rundo) i druge ribe, ponaslonio morske zviezde
i koralje, a svježe kokose i pinjole nudja pro-
lazečemu občinstvu.

92  -

Odavle pobitih na trg, gdje se prodavaju
ptice, koje mene, kado znadeš, osobito zanimaju.
Tu nadjoh sijaset ptica. Tu ti zvižde kosovi,
puepurucu prepelice, krešte raznobojne velike
i naj manj e papige, te kreštelice , cifucu sje-
nice', žubore seve, drozdovi; smiju se grlice,
guču golubovi; srakoperi oponašaju sad ovu,
sad onu ptičicu; ovim pridružila se svojim zvon¬
kim glasom slavljena zeba, a nebrojene Ameri¬
kanke, šuteč nemirno skaču u tiesnih gajbicah,
koje Evropejci šarena i liepa perja radi njeguju.

Naše družtvo ode u krasnn palaču: „Oivieo
rnuseo Revoltella." Stiene predsoblja od gladka
su mramora, krasno uriešene i nakicene. Žare¬
ti a smo u sobe. U prvoj su i drugo j sobi samo
slike, originali najglasovitijih slikara. Tu se vidi,
da se ni je štedilo, več se je novac sipao, samo
da se dobiju najdivniji umotvori. Tim bismo se
slikam još dulje divili, ali nas je pokazivac vec
ostavio, te otišao u bližnju sobu, sto je značilo:
dosta je, sad hajdmo dalje. Podjosmo. Bieli mra-
morni kip na sredini parketovane sobe zatravi
nas. Mučasmo svi. Pokazivac, pokazujuc na bieli
kip, reče: smrt, koja je došla po mladu djevojku
— od nekoga mladoga talijanskoga umjetnika.
Krepak i krilat muž, razkrilivši ogromna krila,
smrt naime, u naravnoj veličini, smrknuta lica,
naborana čela, nesmiljena srdca, ulivatio je jed-
nom rukom prekrasnu djevicn, djevicu u prvom
c vic tu, mladu i svježu kao kaplja, idejal krasne

— 93

djevioe. Nesmiljena smrt hrti svom snagom na-
pred, kažudi prstom pružene ruke u drugi sviet,
a upirudi u djevojačku lice krvnički pogled, znak,
da je podi na drugi sviet. Angjeosko lice dje-
vojke opire se, ali iz snage joj proviruje nježnost.
Lice, pogled, svaki živac moli za milost. Mo-
tritelj mora, da ju sažaljuje bolnimsr dcem, a
ne mže da pojmi, kako da ne gane toli milom,
toli nebesnom molbom ma još tako tvrdo i ne-
smiljeno srdce smrti. Djeviea ukrotila bi svojim
molečim pogledom krvoločnu zvier, kameno srdce
tirana, ali smrti ne može — smrt srdca ne ima.
Na podnožju kipa leži kosa.

Po stienali vise izabrane slike, kojih se ne
mogosmo dosta nagledati.

Evo nas ved u knjižnici. Ni je to knjižnica,
kakvu obično vidjamo. Sve oetiri prostrane stiene
od poda pa do. stropa jedan su ormar od naj-
finijega drva, a pravio ga je rezbar umjetnik.
Kud se god po ormaru obazreš, svuda vidiš
čistu umjetnost; najmanji komadieak ugrabio je
umjetniku mnogo vremena. Ormar je pun samih
znanstvenih, prekrasno vezanih djela, kojih po¬
zlačene korice svjedoče, da ih je vještak pravio.
Divan ormar, znanstvena djela, najukusniji vez!

Najveca znamenitost u toj sobi je stol, reče
pokazivač, pokazav na ovelik stol. Stranice pune
su rezbarija, pune su cvieca, ploda i raznih spo-
doba, kakve može poroditi najbujnija mašta. Noge
su izprevijugane i unakrst spojene podnožnikom,

— 94  -

nakičenim dlietom rezbara. Je F, da jo liep, reče
pokaži vač. Prekrasan, odgovorismo. Još čete se
više diviti, kacl vam kažem, da je cielikov. da
je sav od jednoga panja, nastavi tumač. A jo
li moguče? začudismo se svi. Sad mu se di-
vismo još više nego li prije.

Iz knjižnice stupismo u soburadionicu, sprem-
ljenu za književnika. Pisači stol karakteriše sobu
valjano. Po prekrasno slikanih stienali vise uljene
slike znamenitih ljudi, a vjerna, te umjetnički
sgotovljena slika Kevoltelle zauzima prvo mjesto.
To vam je radionica pokojnoga Eevoltclle, a
ostali portreti, njegovi su prijatelji.

Prostorije razi zemlje razgledasmo. Mra-
mornim hodnikom dodjosmo do predsoblja pr-
voga sprata, gdje su četiri biela mramorna kipa
od jednoga kamena, a predstavljajo četiri go-
dišnje dobe. Mnijem, da sam dosta rekao, ako
samo spomenem, da su u tom muzeju.

Sobe su ovdje razno uredjene; kako si ih
največi bogataš zamisliti može, a uriešene su
slikami. U jednoj je sobi stol i četiri stolca, što
ih je pravio neki fratar punih devet godina.

Bijasmo u svili sobah, pa i u plesnoj dvo¬
rani i u čekaonici. U plesnoj dvorani vise dva
ogromna i prekrasna staklena svjetionika, par-
ketovani pod lasti se kao zrcalo, a meka i svi¬
lena sjedala poredana su uz stienu. Čarobni sjaj
dvorane čarobno se odsieva u sjajnih zrcalih.

Napoleon nam reče pokazivač, da je taj
muzej ustrojio milijunar barun Eevoltella i ute-
meljio zakladu, iz koje se muzej popunjuje i
umnožava, a poklonio ga takva gradu Trstu.

Odavde odosmo u drugi muzej: „Museo
civico di antichita." Tu ti ima znamenitih sta¬
rina, posudja, orudja i oružja, mnogo riba i
drugih morskih životinja. Anatomijski su prepa¬
rati liepi. Sbirka nakaza je znatna, a spominjem
samo neke: tele od dvie glave i jedili m samo
ooištem, u kom su dvie oči; janje od jedne
glave, dva trupa i 6 noga; kokoš od oetiri noge;
dva janjeta na prsima sraštena

Eazgledavši crkve, kazališta, kanal, ogromna
skladišta te trgove, odosmo poslie podne u
dva sata u luku: Molo san Oarlo. Tu je več
oekao parobrod „ Miram are “, da nas odveze u
Maksimilijanov dvor Miramare. Parobrod se na-
puni obojega spola. Sve bijaše veselo, reč bi
preporodjeno. Na brodu točili su Istrani črno
vino, a sobar raznašao butelje hladne pive. Most
se, vodeči na brod, u luku odmakne, mornar
pristupi ka kormilu, kapetan zapoviedi dogla-
salom, da se makini pusti dah. Kolesa se za¬
vrte, a za parobrodom stao se pjeniti mliečni
trag. Zaciliču gusle, zamumlja bas. Svirale se
melodije talijanske, a veseli putnici niti povia-
djivali, niti odsudjivali glasbe. Ali kad zazujiše
žice slovenska pjesmu, pljesnu slovenske i hr-
vatske ruke.

96

Za pol sata prispjesmo do dvora Miramare,
komu Jadransko more temelj liže. On je sav od
gola klesanca kamena. Sagradjen je po načrtu
čara Maksimiljana. Opisati, ma i približno, ni je
mi moguce preraznoliku krasotu soba, jer za to
ni je dovoljno, da čovjek jedan put lagano prodje
kroz te prostorije, pri čem se ne da bilježiti radi
množine svjetine, koja čeka, da dodje na red,
jer svaki tumač samo po 20 gostova vodi kroz
sobe. Izašav iz dvora bijah nezadovoljan, jer ne
m ogoli mal ne nista zabilježiti. Oosjetili se i
pomogoli si: pridružili se družtvu, koje još ni
je u dvoru bilo, te odoli s njim po drugi put u
dvor, da bolje zapamtim, što prvi put vidili.

Sve su sobe uredjene upravo na carsku,
sve i svuda sam sjaj, ukus, dragocienost i bo-
gatstvo. Tu je kupalište, spavača soba Maksi¬
milijana i Eugenije, spavača soba za goste, urie-
šena slikami svih evropskih vladara, soba upravo
takva, kakva je u Maksimilijanovu brodu, a kad
si u n jo j, misliš, da si u parobrodu, radionica
Maksimilijanova, knjižnica, čekaonica, soba za
audienciju, soba uredjena na tursku, kinezku, za
sobaricu, velika dvorana za ples, koja je sada
priudešena, te u n ju smješteno prestolje. Hodnik
kiti razno oružje, glave i repovi velikih totrebova.
Za dvorom proteže se krasno uredjeno šetalište,
a još divniji cvietnjak, koji čuvaju liepi kipovi,
a razhladjuje prskajuči vodomet.

U sedam sati u večer vratismo se u Trst,

— 97

a slika nam je carskoga dvora j'qš uviek pred
očima. Bic zdrav i veseo!

Tvoj

Trst,  mjeseca lipnja 1878.

D a v o r i n.

IV.

Ljubezni, mili druže!

Daleko u more izgubilo se sunce, a samo
još njegov čarni sjaj prolievao se po tanalmili
oblacih. Lagacko ne stajalo sjaja, a napokon iz-
čeznuo, kao da ga ni je nikad ni bilo. Uzdah
postajno sve ugodniji, prijatniji: nastala je krasna
i ugodna večer. Sad postaje u Trstu sve živijo.
Krasotice svuda vrve, reč bi smjeraju se izse¬
liti, skupljaju se bo, kao lake lastavice spremajue
se na daleki p ut — u topli kraj. Oko njih le-
pršu mladici kao šareni leptiri oko mirisna cvieča,
šapuču sladko, smieše se ljubezno, klanjaju fino,
snatreno i hinjeno, nastoje, da budu čim njež-
niji, fini ji.

U živahnom toni gradu brzo prolazilo vrieine,
primakla se brzo i deseta ura. U Molo san
Carlo sopotao je, spremajue se na put, veliki
parobrod „Lucifer.“ Spremno se je, da nas po¬
nese u slavljene Mletke. Sila svjetine, što putnika,
sto gledalaca, grnula u lulcu k „Luciferu.“ Pot¬
nici zauzeše brod, a gledaoci ostaše na kopnu.

8 *

Bilo upravo jedanaest sati. Kapetan pojavi se
na svom mjestu, most se na kopno povuče, kor-
rnilar zakrene kormilom, i mi se odtisnusmo od
kopna, s kojega se ouo mnogostruoni: „bon
\iaggio.“

S krova parobroda motrismo veliku Inku,
njeno silno brodovlje i Trst, koji se s mora
]>rekrasno vidi. More bijaše posve mirno, bijaše
i zrak mi ran, nebo čisto, samo gdjegdje lebdi-
jaše tanahan biel oblačiti, razsvjetljen bliedim
svjetlom mjeseea, podavajuc velebriu nebu još
veči čar. Liepa bijaše noč, tiha ko san. Osim
svjetla mjeseea i njegova bezbrojna nebeskoga
stada, ražsvjetljivahu more visoki svjetionici i
morem razštrkane svjetiljke jarbola. U daljini na
raznih stranah pojavljivale se svjetiljke, kao da
su iz mora nicale, dizale se sve više u nebo,
kao ciste duše, a napokon pokaza se brod, brleč
u krasni Trst.

Minulo doba duhova, minula jedna ura.
Moževi vildi udobnosti, voleči više Morfejevo
krilo od čarne mjesečine i divnoga prizora
morskoga, polegoše i usnuše na krovu broda.
Večina gospodja pako poda se u utrobu „Luci-
fera“, da se tamo u posteljah, nalazečih se jedna
nad drugom, blagim okriepi snom. Sve so go¬
spodje i gospodične smjestiše, samo je jedna
debela trbonjica, Bečanka, nezadovoljno hodala
sobom ceduljom u ruei za postelj u, te ju tra¬
tila. Akoprem ju je našla, tražila je drugu, jer

— 99  —

je njezina bila visoko, na koju se takav valj
popeti ne može. Ali badava — samo ta jedina,
visoko se nalazeča, bijaše još prazna. Bečanka
zovne kameriera i zatraži ga, da joj dade drngu
postelju, na sto joj on odvrati, da joj snuje
samo onu spremiti, za koju ima ceduljn, te da
druge prazne ni ne ima. Bečanka tim nezado¬
voljna uze vikati, a borne i psovati, te tvrditi,
da je to lopovština, da je to navlaš tako ude-
šeno, da je luda, koji joj je tu postelju dao; jer
da je mogao znati, da ona gore ne može. Ka-
merier joj se ponudi, da če joj na postelju po¬
moči, što njezinu sramežljivost na toliko uvriedi,
da ga je grozilo izgrdila, česa. radi on pobjegne
u sv oj il  sobu, a ostali ženski spol ni je se mogao
uzdržati od srnieha. Napokon postalo je to po
ostale gospodje nesnosno, a bile bi se valjda i
one uzbunile, da ib ni je ta tragi-komicna igra
prije zanimala.

Predstavil n „Luciferu“ prekinu neka umi-
ljata gospodja, samo da bude več jednom mir
tim, što joj je odstopila svoju nizku postelja.

U brodu zavladala blaga tišina. Ljuljajuči
se „ Lucifer" zaljnlja mnoge u sladki san. Sve
se u brodu stidno prikrilo, samo krasne Ta-
lijanke spavahu razgaljene. Oudnovato! Golota
umjetne ženske slike i kipa, ne vredja stidlji-
vosti prava covjeka, niti što nemoralna u njem
probudjuje, a glej, niti žive snježno-biele i dra-

100  -

žestne grudi spavajuče Talijanke. Kci krasne
Italije spava tako iz običaja.

Na krovu popustila živahnost vrlo jako. Sto
je bilo hladnije naravi, pozaspalo je. Gdjekoja
samo gospodjica sjedi na stolen, utopljena u
sentimentalnih mislih. Tamo uz viti jarbol stoji
Ijepota djevojka, vita kci krasne Italije. Eiesi ju
ugljen-kosa. vi lovi to joj oko sieva put liepe Italije.

Zakružih okom mirnim morem, ali svuda
samo voda te voda; nigdje kopna. Divan bijaše
to prizor! Prostranim, gladkim morem i čistim
nebom sjaji srebrolika mjesečina, u volikoj da¬
ljini sljubilo se nebo s morem. Voljko je, toplo
je, da ti srdeu godi. Posred toga tajnovišta plovi

v

naš brod. Cuje se samo zapljuskivanje talasa o
brod i mukla huka parovnika. Sirom broda spava
bez reda nnižki sviet, ozbiljan kapetan gleda
hladno napred, kormilar pomilo ziika u sjever-
nicu. Tu me obuze ono sveto čuvstvo, koje mi
srdcem zavlada onda, kad sam ugledao onaj
hrastov panj na kom je Stanko Vraz sjedeč
pjevao. To more postalo mi svetištem, jer se
sjetih, da je. ovdje A. Niemčie, vozeč se iz Trsta
u Mletke, izpjevao krasnu i radopjevanu pjesmn:
„Domovini“ — „Gori nebo visoko, doli more

duboko“-Slika neumrloga Niemčiča, njegov

život i djela, sinuse mi u misli, a duša mi kliknu:
slava i vječna spomen Niemčieu.

Ne mogoh, da se sam največim poštovanjem
sjeeam slavnoga pjesnika, nastojah, da se na

- 101  -

brodil svi bdijuči još Hrvati sjcte svoga pjcsnika.
Zapitali ih, da li im je pjesma „Gori nebo vi¬
soko “ poznata i odgovore mi, da je. Saznav, da
nijednomu od putujucih Hrvata ni je znano, tko
i gdje ju je izpjevao, izpripoviedah im to, što
ih vrlo obradova; a mi zapjevasmo tihano: „Gori
nebo visoko 11 . — — —.

Ne stajalo lagacko mjesečine, a primakla
se dva sata po pol noči. Na kraju obzorja na
iztoku moglo se več razabrati, da če skoro Eja
otvoriti vrata vozaču sunca, Heliju, da če zaru-
diti zora. — Vidjeh divni prizor naravi, mjo-
secom razsvjetljeno more i nebo, a za čas imao
sam vidjeti još divniji, 11 aj v oliv a • i s t venij i prizor:
izlaz sunca na pučini morskoj. Za taj toli veli-
čanstveni prizor valjalo se valjano pripraviti,
valjalo ga i dostojno dočekati i pozdraviti. Slo-
žismo se vec u večer, da čeino sunce pozdraviti
urnebesnim „hura“. Na iztočnom nebu, kao iz
mora, zažari se svetčani viestnik sunca, tanahna
jutarnja rumen, uze se razlievati širom neba;
zarumeni i ozlati se sav iztok. Puče zora, zasja
žar sunca, pokaza se žarko sunce, kupajuči svoj
sjaj u sinjem moru, a grlati odbor za doček
sunca zaori gromovito: hura! hura!

Gromki hura probudi i podižo sve na noge.
Sve usta, da vidi veličanstveni izlaz sunca. Go¬
spodje i gospodjice ostaviše dubljinu broda i
pojaviše se na krovu, znajuci da „hura“ naviešta
izlaz sunca. Sve se zapanjeno divilo, sve se

102  —

na iztok okrenulo, da se nagleda nebeške di-
vote i čara. Pa zar je čudo, što su se nekoč
suncu klanjali i prozvali ga bogom, kad mu se
i mi toliko divimo?! „Hura“ probudi i utov 1 jenu
glumicu sinočne tragi-komičhe igre; ona pri-
digne glaVu, a saznav, da ni je nista drugo,
več da izlazi sunce, spusti ju, te se nehajuei ni-
malo za to, okrene na drugu stranu.

Koli smo željno izglodali izhod sunoa, toli
žeipio i slavljene, pjesničke Mletke. Praeeni sja-
jem sunca, blagim i lagodnim lahorom i vitih
krila galebovi, prispjesmo na morski put, ozna¬
čen jakimi stupovi. Mletci, ta najkrasnija djeva
mora, prikazu se, a iz stotina grla začu se glas:
Venezia! Venezia! Srdce mi se uznemiri, uze
jaoe udarati, obuze me neki strah, neka, čudna
neizvjestnost: ne mogoh još ni naslučivati budu
li Mletci onako krasni, kako mi ih krasno maš ta
naslika.

Vidjeli se več krovovi visokih palača mle-
tačkili, vidio se nad njimi na vrhu tornja sv.
Marka pozlačeni angjeo, na kom se blistalo i
odsievalo sunčano zlato.

Pred ulazom Canal grande stane „Lucifer“
n sedam sati u jutro. Sijaset gondoliera zaplovi
svojimi črnimi uzkimi, ali dugoljastimi gondolami
prema nam i to takvom brzinom i okretnosti,
da se tomu ne mogoh dosta nadiviti. Svaki gon-
dolier odveze na svojoj brzoplovki po cetiri do
šest putnika. Nas šestoricu prebaci na bližnju


— 103  -

obalu pred hotel: Hotel d' Ital-ie i Hotel-Bauer,
gdje se i nastanismo Taj ogromni hotel primi
nas četiri stotine, a ostade još praznili soba.

Prolazeči duljinom hotela, opazili d v uranu
uriešenu uljenimi slikami. A da se putniku. još
vedi uži tak priba vi, srnje,stena su tu i dva gla-
sovira. Jesi li štovalac slikarstva, evo pružaju
ti duši slike veliki užitak; mili li ti se glasba i
urniješ li izinamiti iz žica ujilozvučnih glasova,
eto ti na u slugu glasovira; umo ran li si, uz
stiene prožili se meki divani i dušeči. Prijatelj
sjedne uz glasovir, udari na sitne tipke, a žice
zazuje: „Liepa naša domovino.“ Žicam pridruže
se i naša grla, a dvoranom orio i razliegao se
mili glas hrvatske pjesme. Neka i ova dvorana
znade, da Hrvat živi i svoje ljubi, a mletački
lav neka oiije, da Mletkam u pohode dolaze unuci
onih dionili junaka, kojih ni njegove grozne
ralje, ni gvozdene pandje potlačiti ne mogoše.

Uzhieeni doskakasmo skalinaini i do velike
restauracije. Zavirismo u nju, al’ koga nadjostno
za stolom?! Brate, ugojeno bečko bure.

Ostavisr.no svratište i nadjosmo se na ulici.
Provodieem bijahu nam ,,Putositnice“ A. h konči¬
ča. Uzkimi, gladkim kamenom popločenimi ulicami,
uz visoke sgrade i prekrasne ducanske izloge,
prispjesmo do prostrana ulaza veličanstvene pa¬
lače. Ulaz bijaše pun preraznih fotografija i drugih
krasnih slika. Popoišavši tim ulazom, puče pred
nami najvelicanstvenija dvorana na zemlji, par-

— 104  —

ketovana bielim mramorom i traliitom i koju
nad kriva sjajui plafond, plavetni svod nebeški:
to je trg sv. Marka, za koji veli slavni Petrarka:
,,Ulica, o kojoj ne znam, da li joj u cielom svietu
premice ima.“

Trg bijaše posve prazan. Po krasnih trie-
movih, uriešenih stupovih, divnih arkadah, pa¬
lačah i kubah lirama sv. Marka gukali su sivi
golubovi, koji se hrane na gradske troškove.
Umil jati golubovi obilazili gučuci i nadimajuči
vrati gušu, naklanjali se svojim milim golubicam,
a one ostaše smierne, krotke, pružile samo kad-
kada meki kljunie, a vatreni ga mužjaci strastno
izljubiše. Mladiči im pako pištali malko podi-
gnutih krila, ne znajuči još za ljubovne i braene
slasti. Pestovanjem i milinjem motrih te krotke
Stanovnike veličanstvenih palača i veličanstve-
noga hrama sv. Marka; jer su unučad golubova
listonoša, potieuoih iz trinaestoga vieka, koji po-

v

mogoše osvojiti Kandiju. Citah, da su ti brzo-
krilei toli krotki, da i strancu s ruke jedu; da
se o tom sam osvjedočim, zapitam to nekoga
Talijana, a on mi vrlo uljudno i prijatno od-
vrati, da eu se o tom najljepše osvjedočiti, ku¬
pim li si za nekoliko oentesima kukuruze u
onom dučanu, pokazav mi rukom na dučan.
Kupim kukuruze, baoim nekoliko zrnca po par¬
ketu od trahita i mramora, a sa svili strana
palača i kuba sv. Marka uzpršu se sivi golu¬
bovi i čuo se jedan: ti, ti, ti, ti lakih krila i

105 —

jedan zategnuti: pin, piu, piu golubova. Neki
mi pade na ruku, neki sjedne na rame, neki
prhne na glavu, a obkole mi noge stotine, oti-
majuci i jagmeči se za zrnom, doeim su me
stotine oblietavale, ne znajuči bi li, ne bi li na
me sjole. Čim je koji s mene sletio, eto ti več
drugih, otimajuč se za njegovo mjesto. Lepr-
hanjo, šum krila, moleči glasovi i ta pitomost
začara i iznenadi me tako, da se dugo ne mo-
goh s njimi oprostiti. Kupih im još za tri liro
kukuruze, koje brzo ne stade. Još su neki dugo
prhali, neki treali za menom, moleči još više,
dok me ne sta s trga, s toga srdca Mletaka.

Vratismo so u hotel, kamo nas zvala ugodna
dužnost naprama gospodjam. Sabra nas so dva-
naest, pa si pogodismo eičerona, da nas vodi,
pokazuje i protnmaei sve, što je znainenitijega,
a platismo mu za to 12 lira. Osim toga bijaše
meni tumaeem i provodieem A. Niemčič. Pošto
ne bijasmo još nigdje, zatražismo, da nam či-
čeron pokaže ponajprije ono, što je najzhame-
nitije. On nas odvede na Markov trg. Sve se
zapanji s ljepoto nevidjene. Ogromnost trga,
njegov krasni pločnik i palače, koje ga obko-
ljuju, mal da nam ne uzeše daha. Ovo jo naj-
ljepši i najglasovitiji trg na zemlji. Dug je preko
214, a širok preko 1G7 metara. Prvu daljina
trga zatvara samo jedna mramorna palača, isto-
tako i drugo, te ne znaš koja je veličanstvenija.
Treču užu Štranu trga zatvara sa zapada treea

— 106

palača, a četvrtu slavljeni hram sv. Marka. Svaka
je pako palača gradjena n posebna stilu, a ta
raznolikost upravo godi čovječjemu oku. Pod ar¬
kadami ima kavana, čitališta i prekrasnih, bo¬
gatili i sjajnih dučana. Kad se licem o kreneš
naprama hramu sv. Marka, vidiš na licvo n ar¬
kadah (svodovlju) palače same presjajne dučane,
sam prebogati i ukusni nakit zlatili, dragoga ka¬
menja, bisera i mozaika. Ovi su dučani tako
jedan do drugoga stisnuti, da malne ne znaš, gdje
je komu kraj, gdje li početak, te ti se svi pri-
činjaju samo jednom veličanstvenom sjajnom riz-
nicom, kojoj dolikuje samo onakva palača. U
arkadah ostalih dviju palača ima dučana, u kojih
dobiješ ili svakovrstnih fotografija ili uljenih
slika, ili sjajnih morskih puža i školjka. Umisli
si dučan u kom ne vidiš nista, do li same
sjajne blistajuče se morske pnže i školjke, slo-
žene ne po sustavu, več po najboljem ukusu,
kojim sjaj i blistavost uzvisuje sjajno svjetlo
plina, pa češ uzhičen zapjevati divnoj prirodi
hvalospjev.

Cičeron uze rukom mahati ne rekav ni rieči,
a sivi golubovi, što ih zahvalni Mletčani goje,
prhnil k nam odasvuda. Cielo naše družtvo ode,
da si kupi kukuruze. Gospodje nakupovale toga
mnogo. U tili čas sakupe se hiljade golubova.
Mjesto kud se je bacala kukuruza, pokriše go¬
lobovi tako, da se ni je pločnik ni vidio, dočim
su mnogi posjedali po nas darovnicih. Golubinja

— 107 -

srdea gospodja to toli razdraga, da ni su več
znale, kako da ih miluju i maže. Neka uze zrno
medju koraljne ustne, a golub, sjedeči joj na
ramenu, približi se kljunicem ustnama, pozoba
zrno, a gospodja ga u to poljubi. Opazivši to
drugi golubovi, sjedali joj na ramena, na glavu
i otimali se, tko če ejelivati liepu gospodja. U
tu gospodju ugledale se i ostale; a bilo tu
smieha, dosjetaka i nježne zabave bez mjere. :

Praceni nebrojenimi golubovi, zaustavismo
se pred hramom sv, Marka, pred kojim stoje
od god. 1505. u najedenih postavcih tri previ¬
soke, crveno bojadisane cedrove stožine, pred¬
stavljaj uci tri otoka, kojima su Mletčani nekoč
gospodovali, a to bijalm: Cipar, Kandija i Morea.
Još se i dan danas kadkada na tih ponositih
stožinah viju barjaci, spominjuči na nekadanje
gospodstvo mletačkoga lava. Nekoč bijalm živi
svjedoci moči i gospodstva, a danas su samo
uspomena tomu.

Bijasmo upravo pred bajnim pročeljem hrama
sv. Marka. Trg bijaše prazan, prozori palača za¬
strti, znak da se još sladko spavalo. Na strani
uz hram smjestio je slikar svoj atelier, te slikao
cest Markova hrama. Zadubio se sav u svoj rad,
smetalo ga ni je nista, zirkao je samo na svoj
predmet i prenosio ga na platno. Poderani mladič
zastirao mu je sulice velikim bielim suncobranom.
Cičeron doveo nas na ono mjesto, ( gdje je Fr.
Bujobradi pridržao stremen papinskoga bielca,

- 108 -

dok ga je papa Aleksander uzjašio ; bijah pred
erkvom u kojoj ga je papa riešio prokletstva. Tu
mu na spomen još danas stoji u pridvorju crkve
eetverouglast kamen.

Na pročelju uriešena je crkva u četrnaestom
vieku gotski, a na iztočnoj strani gradjena je
976. u bisantinskom stilu. Ima pet kuba. Nad
ulazom u dnu balustrade stoje četiri preko 158
centim, visoka mjedena, pozlačena konja Sysippa,
koja su več Noronu i Trajanu uzvisivala slavlje.
Dovezena su iz hyppodroma (jahališta) iz Cari¬
grada, kamo ib je dopratio car Konstantin. Dužd
Dandolo doveo ih je iz Carigrada u Mletke god.
1204. Ove je pozlačene konje Napoleon, kao i
mnoge druge umjetnine iz Italije u Pariz odveo,
ali nakon tolikoga putovanja dodjoše opet na
Markovo pročelje.

U istinu, krasni su to konji. Svaki je po-
digao prednju nogu, a glava naheno, kano da
če sad na poletiti.

Basilika sv. Marka je svjetske glasovitosti,
poput sv. Petra u Kirnu i katedrala u Kolnu ;  pa
zato hajdrno odmah, da ju vidimo kakva je u
nutra. Evo nas več u pridvorju. Tu su stiene
unesene slikami iz staroga zakona. Ni su to
slike, kakove obično vidjamo, več su to sami
veliki mozaici, kao što u svoj crkvi. Ona prazna
mjesta izmedju slika, uložena su suhim zlatom.
Kroz troja, srebrom obložena vrata, unilazi se
u hram. Ona na desnoj strani bila su nekoč u

— 109 —

hramu sv. Sofije u Carigradu. Na svih pet kuba
razsvjetljuje nebeško svjetlo ove zlatne prostorije,
odsjevajuči se od zlatili i mramornih stiena i
svetolika svetaca — prizora iz staroga i 110 -
voga zakona, — kao i od mozaičkoga poda, koji
su na mjestih morski valovi oštetih, jer se kad-
kada i ovamo dovaljaju.

Smjesa je to bisantinskoga, talijanskoga i
njemačkoga stila. Pet stotina stupova od porfira,
serpentina i razna mramora nosi ures hrama.

Nad velikim žrtvenikom počiva na eetiri
stupa od grokoga mramora keasan baldakin. Ova
su stupa bila prije u crkvi sv. Sofije u Carigradu,
odakle ih je dužd Dandolo donio. Za parapetom
oltara počiva sv. Marko. Ovdje se nalazi hramič
na četiri uzvijena stupa od istočnoga alabastra,
od kojih su dva posve biela i prozirna; visoka
su preko 252 centimetra, te njima ravnih u
svietu ni je.

Osim toga ima tu još mnogo umjetnina, na
kojih su umjetnici i preko dvadeset godina ra-
dili, koje se opisati ne mogu. Za to trebalo bi
mjesec i više dana, a mnogo znanja, da bi se
moglo valjano razmotriti i proučiti.

Crkva se je ova započela graditi u desetom
stoljecu, a u dvanaestom je dogotovljena. Realna
joj je vriednost osamdeset milijuna mletačkih du¬
kata. Srdačni ti pozdrav.

M 1 e t c i, mjeseca lipnja 1878.

D a v o r i n.

-HO -

V.

Zdravo brate!

Tisueu več ima skoro ljeta, što je kamen
temeljnik položen tornju: Oampanile di s. Marko.
Godine 902. udarilo je zidarsko kladivo prvi put
o temeljnik, a toranj stao nicati iz trga, na koji
je zadnja žlica ljepa pala god. 1091. Visok je
preko 101 met., a okanea se piramidom, na
koju je stao mjeden pozlačen preko 5 metara
visok angjeo.

Na toranj vodi iznutra uz stieno cesta, po-
pločena opekom, a uzdiže se od ugla do ugla.
Plati vsi ulazninu, zaputismo se tom cestom. Pre-
va'ismo taj put i stupismo pod zvona. Tu mi
življe zakuca srdce, bijali sretan, jer bijah na
onom mjestu s kojega je slavni Galilei promatrao
zviezdovito nebo i zavirivao u tajne svemira:
ovo bo je mjesto bilo observatorij slavnoga Galilea.

Na ovaj toranj dojašio je Napoleon na ma-
garcu, a poljski kralj August na konju.

Uzesmo razgledavati Mletke i okolicu. Vidik
je s toga tornja prekrasan, divan. Vidi se sva
Venecija i njezini laguni, preko kojili vodi iz Ve-
necije prema sjeveru u Mestru jedan od najvecih
zidanih željezrnčkih mostova, koji počiva na 222
svoda, a dug je preko 3504 met.; vidi se odavde
veliki dio Jadranskoga zaljeva. A zatočiš li okom
malo daljo vidiš i tirolsko Alpe. Prem su Mletci
sa 147 kanala razkomadani, od kojili je najzna-

— 111  -

menitiji i najljepši Oanal grande,' dieleei grad n
dvie pol(? u spodobi velikoga S; akoprem ima
378 mostova i 176 javnih cisterna: to se ipak
od toga nista ne vidi, jer su. sgrade previsoke,
a ulice, osim nekih, tol i tiesne, da d vojica otvo-
renili kišobrana uzporedo prolaziti ne mogu.

S tornja odosmo na Piazzettu, protežuču se
sa sjevera prema Markovu trgu, a s juga prema
moru. S lieve Strane, kad se od tornja dolazi,
podigla se sjajna i veličanstvena palača dužda,
a protegla se ca do lirama sv. Marka. Na Piaz-
zetti, a uz more, stoje dva ogromna pila od iz-
točnoga granita, što ih je dužd Michiel g. 1120.
donio iz Sirije u znak pobjede. Na jednom od
tih pilova razkrilio se lav sv. Marka, a na dro¬
gom je krokodil, uz koji stoji kip sv. Todora.

S Piazzette odveo nas čičeron u palaču
dužda: Palazzo ducale. Hoilasmo pod arkadami:
Broglio, gclje je smio za vrieme republike samo
onaj šetati, koji je bio upisan u zlatnoj knjiži
t. j. plemič, dočim je citadinom, t. j. gradjanom
i nižoj klasi bilo zabranjeno ondje šetati. Ta de¬
lim svietom slavljena palača naslanja se s morske
strane i Piazzette na dva reda stupovlja, jedan
nad drugim, nad kojima se uzdiže visoka crven-
kasta stiena od istarskoga mramora. Na toj pro-
stranoj stieni ima jedva nekoliko gotskih pro-
zora, te s toga čudnovato na motritelja djeluje.

Dodjosmo do skalinah: Scala de giganti,
koje dobiše ovo ime od dva orijaška kipa San-

sovinova, koja ove stube čuvaju. Jedan pred¬
stavlja Davora, a drugi Neptuna. Toli su goro-
stasni, da ih covjok, prolazeci onimi skaliuami,
nekim strahom motri. Na vrhu ovili stuba kru-
nisao bi nekoč najstariji viecnik novoizabrana
dužda. Oovjeku se nehotice predoče oni silni
duždi i oni prerazni nečovječni dogodjaji i žrtve
intrigua. S prvoga sprata u gornji vode zlatne
stube: Scala d’ oro. To su skaline, kakvih valjda
na svietu ne ima, te se ne zovu badava zlatnimi
skalinami. Tu se je nasipalo zlato, kao da ne
ima nikakve vriednosti.

Odavle odvede nas Talijan u dvoranu: Delle
quatro porte. Tu je sve puno krasnih slika. Oso-
bite zanimivosti je Tizianova „Vjera“, koju je
Napoleon odnio u Pariz. Tu ima i drugih Ti-
zianovih slika na stieni. Iz te dvorane stupismo
u drugu: Anti Oollegio. I tu ti je sve puno
samih slika. Ovdje se je genij Pavla Veronezkoga,
stvarajuci ,,0tmicu Evropa 11 , odlikovao. I u tu
so je sliku Napoleon zaljubio, oteo ju i u Pariz
s njom pobjegao, te se i u pravom smislu
zove otmicom.

Ljepša od prijašnjih dvorana je: Sala del
Oollegio. U njoj su duždi davali audijencije.

Dvoranu: de Pregodi kito umotvori Tinto
reta, Palme i drugih umjetnika.

Eazgledavši svu dvoranu, odvede nasu: Sala
del Oonsiglio do Dieci, u kojoj su desetnici izri-
cali grozne osude. Tu je krasna sika Leonarda

— 113 —

Bassana, predstavljajuča povratak dužda Ziana
poslie kako je pobjedio čara Fr. Barbarossu,
Slikar je ovdje naslikao sama sebe, gdje nosi
baldakin.

Kroz dvoranu: della Bussola, dolazi se u
Sala de Capi del Consiglio de Dieci. Tu je P.
Yeronezki naslikao angjela, gdje opacine progoni.

Uz prijašnjuje soba bivše mletačke „Cama-
rille“ (tajne vlasti), gdje su inkvisitori viecali.

Najveca i najsjajnija dvorana je: Sala del
magior Consiglio. Duga je 154, a široka 74
mletačke stope. Sve su stiene ove ogromne dvo¬
rane zastrte slikami ponajviše iz poviesti mle¬
tačke. Ovdje se nalazi najveca slika na svietu,
što ih na platnu ima. Pokriva svu jednu stienu,
a predstavlja veličanstvo raja. Slikao ju je Tin¬
toretto. Na prvi mah čovjek ne vidi nista do
li samih prenatrpanih ljudi i djetce; a upozori
li ga tko, vidi razne skupine, kojih prije ni je
opazio.

Malo dalje na drugoj stieni je slika Fede-
rika Zuccara, a pokazuje čara Fr. Barbarossu
pred papom Aleksandrom III.

Na četvrtoj stieni nalazi se zanimiva slika
J. Palme: „Prvo osvojenje Carigrada sjedinjenom
vojskom Mletčana i križara g. 1203.“ Tu hrabri
starac od 90 godina, mal ne na obje oči sliep
dužd Enriko Dandolo, juriša na bedeme i usa-
djuje stjeg. sv. Marka.

Tužno nas spominju na našu prošlost slike:

9*

— 114  —

„Obsjednuče Zadra s kopna i mora“, od Viceti-
tina i druga: »Predaja Zadra 11  od Tintoretta.

Osim navedenih več slika ima ih još mnogo
od P. Veronezkoga. Fr. Bassana, Palme i dr.

Visoko na stienah pod stropom jesu portreti
mletackih dužda. U dvorani: Sala dello scrutinio
visi slika iz hrvatske prošlosti, te nas tužno sječa
sudbine Dalmacije, a to je slika: »Zauzeče Ko-
tora“, od A. Vicentina. U ovoj dvorani, nad
glavnima vratima, nalazi se zanimiva slika od
Palme mladjega. Predstavlja posljednji sud. Mlada,
prekrasna djevojka, koju je slikar uvrstio modju
proklete, što ih, kako se čini, osobito dobrostiv
i jovijalan vrag goni u vječno prokletstvo — je
slikarova ljubovca. Ona ga je bez uzroka osta-
vila, a on joj se je na taj, ne baš plemeniti
način, osvetio, te ju tim ipak ovjekovječio.

Razgledavši i sbirku starih kipova, ostavismo
te zlačane i sjajne dvorove kojekakvih črnih uspo-
mena, a odosmo iz toga prividnoga neba u
pakao — n tamnice težke i mračne. Ove su ta-
mnice na široko i daleko dobro poznate, a zovu
se: „Pozzi“. Oičeron upali baklju i odvede nas
dvanaestorieu skalinami u dubljinu palače, gdje
je sve više ne stajalo svjetla, dok se ni je posve
izgubilo. Prolazeči podzemnimi uzkimi hodnici,
hvatala nas groza. Naš je provodič stupao ba-
kljom u ruci napred, a mi jedan za drugim za
njim. Radi užine hodnika bijaše posljednjim tamno.

I dodjosmo do tih vlažnih i tamnih, groznih

— 115  —

grobnica. Neke imadu nad vratima Škulju, u
koju se jedva može ruka provuči, dočim imadu
neke oveče prozore, zakovane težkimi rešetkami,
kojih ne bi mogao ni Kraljevič Marko uzdrmati,
a kamo li skršiti.

Bilo je tu i takvih tamnica, u kojib je uznik
do pasa u vodi stojao. Nu Francezi su ih osušili.

Od drugega sprala palače dužda, a preko
kanala u tamnice, prebacio se je krasan, od bie-
loga mramora, pokriven i hodniku naličan most:
„Ponte de sospiri.“ Koga odsudiše na smrt, mo-
rade poči tim mostom uzdihovcem, • a došavši
do kraja u sobicu, zadavilo ga tu i bacilo u
kanal ribam za hranu. Tko je morao preko toga
mosta poči, znao je da je čas njegove smrti kucnuo.

Osim ovili krvničkih mučila, mučili su tu
ljude i paklenimi mukami — olovnimi krovi:
„Piombi.“ Sam bies izmislio je ova mučila. Koli
grozno je čovjek pod timi, sunčanim žarom usi-
janiini krovovi, stenjao i pekao se, dok ni je iz¬
sušen izdahnuo. U toj republici črna duha pa-
klenoga, ni je bio čovjek nikad sjeguran života. Tko
se ovoj ni je svidjao, ne stalo ga; ni je se mogao
oprostiti s djeteom ni Ženom, ni s prijateljem,
a ni je se nikada znalo kuda ga je ne stalo.

U ovoj palači stajale su u stieni lavske
glave razvaljenih čeljusti. U ove bacali su po-
tajno denuncijanti pismene denuncijacije. Samo
inkvisitori imali su ključe od ormariča, sto no
bijahu iza lavskih glava, a po denuncijaciji su-

— 116 —

dili su očrnjena. Tko od osumnjičenih ni je pri-
znao, čim ga potvaralo, stavili bi mn na glavu
kacigu punu škuljica, kroz koje su mu boli glavu
šilom i iglami tako dugo, dok je i nekriv pri-
znao, sto su krvnici htjeli. Tu je i hrvatski sin
trpio grozne muke. Posljednji sužanj republike
mletačke, što nam pripovieda i A. Niemčič, bi-
jaše Lackovič, Dalmatinae, a oslobodiše ga Fran-
cezi, kad su prvi put onamo došli. 14 godina
ni je naš Dalmatinae vidio božjega svjetla. Kad
su ga na svjetlo iznieli, osliepi i izdahne tužan još
istoga dana. Čudo, kako je mogao tako dugo zivjeti.

Kad izadjosmo iz toga sjajnoga i veličan-
stvenoga velelieplja, užasa i grozota, a stupismo
na Piazzettu, uzeše ona dva velika mjedena kipa
povrh tornja: Tore deli’ orologio, odbijati o
zvono dvanaest sati, da su drhčuci zvuei jektali
Markovim trgom. Ova dvojica odbijaju ure, do-
čim četvrte udara zvonar u tornju sv. Marka.
Tore deli’ orologio pruža se uz trg na sjevernoj
strani, blizu hrama sv. Marka. To ni je običan
toranj, več palača, kojoj je nad ulazom ura, nad
kojom se ljeska pozlačeni kip Bogorodice; nad
tim krilati zlatni lav s otvorenim evangjeljem,
gdje se čita; „Pax tibi Marce evangelista meus.“
Od podnožja, na kom lav stoji, uzdiže se nizak
toranj razita krova, na kom stoji zvono i ona
dva kipa kladivom u ruci.

Mletci,  mjeseca lipnja 1878.

Davorin.

— 117 -

YI.

Ljubezni Dragutine!

Još se ni smo naobjedovali, pa je več došo
naš čičeron, da nas vodi. Dogovorilo nas se
osamnaest, da čemo zaploviti velikim kanalom i
razgledati znamenitosti, nalazeče se nza nj.

Cičeron spremi tri gondole. U svaku nas
sjednu šestorica. Za čas bijasmo u. velikom ka¬
nalu, gdje se uravnale sve tri gondole u red.
U srednjoj, na najvišem mjestu, smjestio se naš
čičeron, da ga uzmogosmo svi dobro vidjeti. či-
čeron pokaza rukom na veliku crkvu, nalazeču
se na lievoj strani kanala, te izusti: S. Maria
della salute, a malo dalje na istoj strani: Scuola
della carita (akademija krasnih umjetnosti.)

Prodjosmo uz mnoge veličanstvene palače,
kojim valovi kanala kao nimfam noge peru. Neke
od tih nekoč živih i razkošnih palača prazne su
i puste, dočim neke čuvaju divne umotvore kista i
dlieta, te bismo ih mogli nazvati galerijami slika.

Od veličanstvenih gradnja pokaza nam se
veličanstveni most: ponte rialto. Svod mu je
nadsvodio preko 28 met. širok kanal, koji ne
podupire ma nijedan stup. Krasno je gledati,
taj ne samo dugi, več i široki most, sagradjen
od gola istarskoga mramora, na kom se sa svake
strane redaju dučani, a na nj vodi 56 stuba,
jer je dobrano nasvodjen. Ovaj impozantni most
stojao je 250.000 mletačkih dukata.

— 118

Preplovivši veliki dio kanala, odvede nas
čiceron n največi hram toga mjesta, u crkvu:
S. Maria de Frari, gdje leže ostanci slavnoga
klesara Canove i takmaca Zeuksa i Apella: Ti¬
ziana i gdje iste slave liepi spomenici. Kud god
okom svrneš svud nailaziš na djelo genija; svud
duši bez mjcre užitka. Kipovi mramorni, dostojni
da predstavljaju svetce, stoje kao živi, te misliš,
sad če na progovoriti. Slike, što su zapremile
svod zamamljuju te, kao da lebde u zraku. A
nista me ni je toli uzhitilo. kao slika uz kraj
svoda, na koju nas upozori čiceron veleči: Kad
je slikar sgotovio slike na svodu, naslikao je
sebe i svoga sina, kojega je slikarstvu učio. Na
balkonu stoji otac sav blažen, sina si mladiča
od 15 po priliti godina, privija lievom rukom na
grudi, a desnom pokazuje na svoje svršeno
djelo, koje riajvečim zadovoljstvom zrije, a kan
da sinu si šapče: sine! ugledaj se u otčevo
djelo, sliedi ga!

Orne gondole ponesu nas do tvornice, gdje
se staklo prede, a pletu od njega razne košarice,
tanjuriči, spremice za posjetnice, gdje prave od
stakla naušnice, narukvice, slažu mozaike, grade
okvire, zrcala, svjetionike, klešu od mramora
psice, laviče, konjiče i druge četveronožce, te
ženski nakit.

Krasno je gledati, kako črno talijansko dje-
vojče na plamenu plina tali, kao vosak, tanku
štaklenu šibku, te ju vija u okrug, dok ne po-

119  —

stane bocica. Ti su štapiči razne boje. Kad je
bocica ili naušnica sasukana, uzme drugi, sad
crven, sad modar štapič, tali ga na plinu, te
njim piska,ra po svom djelu, kao slastičar po
torti; a tako nastanu ružice i druge prilike. Tu
rade djetca, muževi i djevojke. Što je koga od
nas više zanimalo, to je i najviše motrio. Go¬
spodje zabavljale se tamo, gdje se je pravi o naj-
Ijepši ures za žensku kosu i za ostale dražestne
cesti ženske; a mi mužkarci bijasmo tamo, gdje
su poput žive munje sievale črne oči mlade Ta-
lijanke. Prsti joj se brzo proplitali, valj d a zato
toli naglo, da mi vidimo podpunu njenu umjetnost,
a oči joj kadkada blago svrnule po motriteljih.

Iz tvornice vratismo se drugim uzkim ka¬
nalom u hotel, u kom nam odmah obznaniše,
da če pod večer u kanalu pred našim hotelom
gondolieri pjevati, što nam je bilo vrlo milo.

Još su sunčani trači cjelivali čelo zlatnoga
angjela na tornju sv. Marka, a izabrani gondo¬
lieri stali se več s lampioni sakupljati u kanalu.
U prilično velikoj, lampioni nakičenoj ladji, po-
sjedali gondolieri i nekoliko glasbenika. Lam¬
pioni se napale, orhestar zagudi, a kanalom zaore
milozvučni glasovi, čitah, a i čuh toliko put o
gondolierih, ali ne mislih, da mogu toli vješto,
skladno i u najboljem taktu pjevati ulomke iz opera.

Akoprem još ni su gondolieri svršili, to ipak
odoh sa suprugom si na Markov trg, da se nau¬
žijem Mletaka po što, po to.

— 120  -

Kolik* to na trgu razlika! Ob dan bijaše
prazan, a sad obasut hiljadami ljudstva. Sav je
mletački sviet izašao u tu sjajnu, plinom i mje-
seeinom razsvjetljenu dvoranu. Tuješetala ohola
aristokratica, smjerna gradjanka i poderana si¬
rota. Ovamo je izašao odvažan mornar, ponosit
vojnik, velik dostojanstvenik, lazaron, mladic i
starac. Tu su zastupani s vi razredi Mletaka. Iz
te šarovite svjetine zaeuše se zvuci Verdijeve
sinfonije. Svirala je velika vojnička glasba.

Sjednem na jedan od onih stotina slamnatih
stolaca, da se razhladim. Hladivši se, doskakuta
k meni djevojka — kako bi naše rekle, intere¬
santna — blieda lica, črne bujne kose, taninih
očiju, odjevena crnom svilenom haljinom dugih
skutova. Da zlatna nakita ni je manjkalo, ne
trebam ni napomenuti. Pristupi umiljato k meni,,
nasmješi mi se sladko, u tren prikopči mi na
grudi kiticu cvieča. Vidivši, da to borne ne može,,
da bude iz ljubavi, posegnem u kesu. To bijaše
mletačka djevojka, prodavajuči cvieče. Ta ti ra-
zumije svoj posao. Moraš, da kupiš, hočeš, ne
češ. Ne misli, da je bila drzovita, ili da se ra¬
zuzdano vladala; a to ne! Tko je ni pogledati
ni je htio, toga je mimoišla, a tko ju je motrio,.
k tomu je pošla; a tko hoče da gleda liepe
djevojke, neka i plati.

Iste večeri odoh u kazalište: Goldoni, gdje
se je pjevala „Marsigliesa“ tako krasno, da če
mi ona ostati u vječnoj uspomeni. Napokon još

— 121  -

i to: U Mletcili ima šest kazališta. a najvece je
della Fenice, sa 160 loža; u nj stane 8000 gle-
dalaca. Sagradjeno je 1791. a stoji P /3  rnili-
juna forinti.

Venecija, mjeseca lipnja 1878.

Tvoj

Davorin.

VIL

Dragi brate!

Moj prijatelj, supruga mi i ja zabrodismo
gondolom, da posjetimo arsenal. Okrenusrao prema
iztoku, te projurismo uz Piazzettu. Od Piazzette
dalje prema iztoku pražila se najduža i najšira,
nam Slovienam sveta imena ulica: Eiva degli
Schiavoni, što znači, slovienska ulica. Ta ulica,
protežuca se uz more, izprekidana je mnogimi
kanali, koji ovdje u more utiču, a zato ju vežu
visoko uzdignuti, široki mostovi, preko kojih
vode skaline, jer izpod mostova moraju prola-
ziti gondole i manje ladje.

Tu se stiče, osobito iza zapada sunca, kao
na trgu sv. Marka, mletački i strani sviet.

Akoprem su si naši Slovieni podigli kolibe
na ovih plitoinah morskih, da se zaštite pred

divljimi čopori Huna, te tim utemeljili god. 452.

10

i 568. slavljene Mletke: to je ovtlje ne stalo
naših djedova, izgubi im se krv u tudjoj krvi.
Samo još ostaše njihovi tragovi i spomenik im
Riva degli Sehiavoni.

Unidjosmo u neki kanal, kojiin dodjosmo
u arsenal. Nad ulazom pozdravlja putnika kip
sv. Justine, koji čuva uspomenu na pomorsku
bitku u kojoj su Mietčani godine 1571. na dan
sv. Justine pobjedili Turke. Fred ulazom straže
eetiri gorostasna lava od mramora, što ih je
Morosini g. 1687. s gore Hvmeth, blizu Atene,
ovamo donio. Prem je arsenal tolik, kolik po
prilici Karl ovac, to ipak ne mogosmo nista drugo
vidjeti, do li sbirke stara oružja i modela raznih
starih i novijih brodova, jer drugamo nikoga
ne puštaju.

Ovdje ima sila oružja raznih slavnih mle-
taekih junaka i maževa krvničkih, spomenika
i modela. Najsjajniji model je: Bucentoro, a
stoji oko 80 tisuča cekina. Bucentoro bijaše ona
sjajna ladja, na kojoj sit mletacki duždovi svake
godine s Jadranskim morem zaruke obnovili.
Stari su bo Mietčani smatrali Veneciju vjere-
nicom mora. Zaruke obavljale su se ovako: Dužd
u družtvu Signorije, kog je pratilo 1000 barka,
zaplovio je 2000 koraka u more, govoreči: „De-
sponsamus te mare, in signum veri perpetuique
Domini. “ Od te ladje ne ima nista do li jedan
komad slomljena vesla u arsenalu, jer je brod
izgorio za vrieme padnuča republike.

U arsenalu radilo i gradilo jo nekoč bro-
dovlje do 6000 ljudi, dooim je danas- samo spo¬
menik nekadanje ogromne pomorske snage. —

Istoga dana, poslie podne, dogovori nas se
nekoliko, da posjetimo veliki hram S. Maria della
salute i Scuola della carita.

L 1  laz o ve crkve gleda u veliki kanal. Pod
velikom kubom stere se velika i krasna rotunda.
Glodine 1630. haračio je ovdje strašan pomor i
progutao 44.000 Stanovnika. Zato -se Mletčani
zavjetovaše, da če na tom mjestn podioi hram,
i g. 1631. dade ga mletačka republika graditi.
U temelj zabijeno je 1,200.009 pilova, a ima i
Tizianovih slika, i to iz najbolje njegove dobe:
„ David pobjedio Goljata. “ Na jednoj stieni je
Tintorettova „gostba n Kannaanu."

Evo nas več u akademiji krasnih umjetnosti.
Ne mogu obširno govoriti o galeriji slika, jer
se za to hoče eitava knjižurina i strukovno znanje;
zato ču samo toliko reči, koliko je potrebno, da
te na to upozorim. Plati vsi ulazninu, kao i u
palači dužda, koračismo u prvu dvoranu, u kojoj
je najdivniji umotvor Tiziana, te je i medju to¬
likimi umotvori, što se u tom zavodu čuvaju,
najljepši, a to je: „TJzašašče Marije.“ Tizian
slikao je ješ u 88. godini: „Navještenje Marije
koja se slika nalazi u crkvi ježuvana. Sve su
dvorane tako uredjene, da svjetlo dolazi na pla-
fond, d očim su stiene pune slika. Svaki čas nai-
djosmo na slikara, kopirajučega, koji krasan

— 124 —

umotvor. Večina je slika od mletackih slikara n.
p. od Carpaccia, Leandra Bassana, I. Tintoretta,
Padovania, Bordonea i dr.

Obišavši sve dvorane, zamolismo, da nas
puste u klesarsku školu, što nam ne podje za
rukom. Ovdje je i slikarska škola. Misleci, da
če me sama prije u školu pustiti, nego li toliko
nas, podjoh sam u školu. Stupivši u prostranu
i svjetlu dvoranu, dodje pred mene visok starac
duge siede brade, i kose i duga kaputa. Starac
bijaše slikar, a primi me vrlo ljubezno.

Tu stoji atelie do ateliea uz koje sjede mladi
slikari i slikarice. Ostraga smjestile su se četiri
prekrasne mlade slikarice. Sve su črnke, struka
krasna, a kose bujne: prekrasni živi modeli za
slikara. Pred svakom stajala je čaša svježe vode,
a u drugoj močila se kita cvieča, dočim su po
jedan cvietak zatakle u kosu.

Napokon zamolih uljudna profesora, da do-
zvoli i momu družtvu, koje je vani čekalo, da
unidje u školu, a starac skoči na hodnik i do¬
vede ga sam u školu. Zdravstvuj!

Veneči  j a, mjeseca lipnja 1878.

Davorin.

VIII.

Vrli prijatelju!

Radujem se, što sam vidio krasni Markov
trg, njegov hram, sjajnn palaču dužda i ine;

— 125  —

drago mi je, što sam vidio tolike slavne zna¬
menitosti i uspomene: ali mi je i vrlo milo, što
sam vidio gradsku žensku i mužku školu, te ju
sad mogu s našom sravniti.

v

Zenska škola smještena je u nekom zakutku,
a po vanjštini sgrade ne bih nikad ni pomislio,
da je to mletačka škola, jer si ju ja pomišljali
dolikujueom slavi Venecije, veličanstvenih hra-
inova i sjajnih palača. Sto ne nadjoh na vanj¬
štini sgrade, ne vidih ni u njoj. Hodnici su posve
priprosti, bez svakoga uresa i pusti. Ueevne su
sobe isto takve. Klupe su doduše od dva sjedala
od meka drva, te ni su ni malo bolje i shodnije
od onih starih za sedam učenika. Učila je tu
vrlo malo: nekoliko starih slika za prirodopis,
dva stara zemljovida, nekoliko starinskih tablica
za obuku u čitanju, pa smo gotovi. Ne ima ni
učiteljske ni učeničke knjižnice, ni gombališta,
ni sprava za jačanje.

Ali djetca su krasna, čista i zdrava, da ju
je milina gledati.

Pošto ni je bilo ravnatelja u školi, to ni
sam mogao slušati ni predavanja ni odgovora
učenica, jer bih za to morao imati ili dozvolu
njegovu ili poglavarstva.

Ostavih žensku školu, pa odoh u mužku
pučku školu.

Hodajuči četvrt sata preuzkimi ulicami, u
kojih valjda ni Kad sunce ne sije, opažih na ma-
lenoj drvenoj tablici: „Scuola elementare ma-

126  —

schile coni pleta." Prostorije su te škole dosta vi¬
soke. ali po zdravstvenih pvopisih ni su gradjene.
Klupe su priproste, kao što i u djevojačkoj školi.
Sva učila, što ih god ima, same su slike, viseče
na stienah, a praši na i njihova boja kazuje nam,
da im je boravište cieie godine ovdje. To ti je
u jednom to ti je u svakom razredu, što mi se
nikako ne mili, što mučeč kori učitelja s gle-
dišta pedagogijskoga i gospodarskoga. Ta učila
ni su izabrana, zastarjela su, niti ih dovoljno ima.
Ovdje su oetiri razreda, od kojih se svaki osim
četvrtoga dieli na dva odjela. Po tom ima sedam
učevnih soba, po našem sedam razreda. U prva
dva razreda podučavaju učiteljice, a u ostalih
pako učitelji. Doznavši to, primjetih, da* je to
valjda s pomanjkanja učitelja, na što mi ravnatelj,
naglasujuč važno, doda, da ima učitelja, ali da
je tako bolje; da je žena sposobnija, da obučava
malenu djetcu, a učitelji pako za odrasliju. Oči-
tovah mu svoje protivne nazore, veleči, da muž,
koji se je učiteljskomu zvanju, uzvišenoga zvanja
radi i s rodoljufelja posvetio, može isto polučiti.
Saznavši da i tu ne ima knjižnice, zamolih ravna¬
telja, da mi pokaže učila za fiziku, čemu se on vrlo
začudi te me uputi, da se fizika uči u gimnazijah,
a ne u pučkoj školi. Ravnatelj se je čudio momu
pitanju, a ja njegovu odgovoru. On je valjda
mislio, da ja ne imam pravoga pojma o pučkoj
školi, a ja njega takvirn smatrah.

U svih razredih osim prvoga, imadu uče-

niči knjižice u ko je se pišu svaki dan zadatci i
kako se učenik vlada, da raogu roditelji svagda
vid jeti, što je djetetu učiti i kako se ono vlada.
Svakoga mjeseca dobije pako učenik neku svje-
dočbu.

Ne budem li nista liepa eno ili vidio, to eu
vidjeti krasne risarije, tješifa se ja. A kako, da
se i ne nadam krasnim i shodnim risarijani, kad
je Talijan za to več stvoren, a Venecija sama,
najkrasniji uzorak tomu predmetu, koji tu čo-
vjeka prati od koljevke do groba. Zamolih, da
mi pokažu risarije, pa se začudiše čudom i pri-
mjctiše, da se risanje uči u akademiji, a ne u
pučkoj školi. Ljuto li me iznevjeri nada! Ne uči
se u pučkoj školi fizika, taj po intelektualni raz-
vitak čovjeka toli važan predmet, kojim se uče¬
niku oplemenjuje čud, vježba pamet, ostri razum;
taj toli potreban predmet, koji nas vodi u tajne
djelaonice prirode, tumaei zakone po kojih dje-
luju prirodne sile; koji nam tumaei uzroke po¬
java, sbivajučih se u vidivom svietu; kojim se
ruše predsude i sujevjerje: a ne uči se ni ri¬
sanje, taj Talijanu umiljeli predmet, pa još ovdje!

Bnduč sam fizikom i risanjem ovako prošao,
mal da se ni sam bojao pitati, da li se što de-
klamuje. Zapitah ipak i za to. Na moju molbu
pozva učitelj deset učenika iz klupa, koji se raz-
diele u dvoje, te izvadi knjigu: „La galleria
degli uomini illustri. “Prvi je predstavlja© slav-
noga pjesnika božanske komedije, Dantea; drugi

128  —

velikoga obožavatelja Laure, neumrloga Petrarku;
treči otca romantionoga epa: „Orlando furioso“,
Ariosta; čet vrti pjesnika historijskoga epa: „Ge-
rusaleme liberata“, (Jerusolim oslobodjen) Tour¬
su« ta Tassa; peti umjetnika nebeške Madone,
ženijalnoga djela Theseja, Canovu; sedmi odkri¬
telja Amerike, Kolumba; osmi oštroumnoga Voltu;
deveti ženijalnoga stratega Napoleona Bonapartu;
a posljednji odsudjenika pred rimskom kurijom
radi teorije: ,,Zemlja se krece“ — Galileja. Svaki
učenik pripoviedao je nekim ponosom životopis,
djela i velike zasluge bud po samu Italiju, bud
po cielokupno čovječanstvo. Svakomuje dječaku
na licu sievao ponos talijanski, a iz govora mu
se odsievalo i vidjelo koli poštuje i slavi neumrle
muževe, slavne pjesnike, slikare, klesare, putnike
i prirodoslovee. Vrlo me ganula ta predstava u
kojoj vidik, kako se mladi Talijani diče, što
mogu pred Strancem, slaviti Italiju, a rekao bih,
da si je svaki od njih umišljao, da je u istinu
on sam onaj genij Dantea, Petrarke itd., jer ga
odavao neki muževni ponos, ozbiljno kretanje i
držanje. To mi se vrlo mililo. *

Naši bi nam pjesnici vrlo ugodili, da nam na
taj način opjevaju život i djela nekolicine hrvatskih
pjesnika, slikara, klesara, skladatelja i prirodo¬
sloven. Tim bi se i u nas postizavalo isto, što u Italiji.

Iza toga pjevala su djetca vrlo liepo. Na¬
poleon izvadjala su u klupah gimnastičke vježbe,
jer posebna gombališta ne ima.

— 129

Zahvalivši se učiteljem na vrlo uljudnom
susretanju i prijatnosti, ostavih prekrasna, zdrava,
živahna i darovita Talijančad, te poželivši joj
sretan ostanak, ostavih školu. Putem nametala
mi se aviek misao: Da je sve tako, kao deklamo-
vanje, pjevanje i tjelovježba, bila bi to divna škola.

Tvoj

Mletei,  mjeseca lipnja 1878.

D a v o r i n.

IX.

Mili druže!

Pisah ti več o največih znamenitostih mle-
tačkih, koje sa doduše u obče poznate i o kojih
nam obširnije govore „Putositnice“ A. Niemčiča,
ali se ipak nadam, da če ti i ovo ugoditi. A sad
pohiti u duhu ovamo na Markov trg, gdje te
čeka tvoj vjerni prijatelj, odakle čemo zakrivu
dati cielim gradom.

Dobro mi došao vrli druže! Primio te sretno
naš istarski mramor; pozdravio te srdačno te¬
meljni stapac sjajnih palača, koji je niko u ko-
ljevei ti slavnoj, kršnoj Dalmaciji; pozdravio te,
mili prijatelja, prah onih Sloviena, koji su zabili
prvi stupac svojih kolibica, kojih je prvi udarac
b io predudarcem sjajnih palača i hramova! Poz-

dravilo te sve, što je ovdje našega ili sto na naše
spominje !

Zapalimo talijanske smotke i sjednimo tu
pred kavanom, a poslie čemo dalje. Najprije
demo gledati, što se ovdje sbiva.

Eno dvojice priprosto odjevenih Talijana,
kako trgom trče, kao poplašeni i na sva usta
vicu zvonkim glasom: „11 tempo!“ „11 tempo!“
„Iournal temposignori!  Eno tamo prema Piaz-
zetti leti več treci i vice, što igda može.

v

Cim novine izpod tiska izadju, pograbe ih
ti ljudi još neprevinute i vlažne, pa lete s njimi
po glavnih mjestih Venecije, nudjaju ih. želeči ih
što više razprodati — to im je život.

Vidi onu dvojicu gospode, što prolaze uz
one arkade, i gdje oko njih skaču dva odrpana
Talijana, držeči u lievoj ruci malu staru škri-
njicu, a u desnoj kefe, te vicu: Commandi si¬
gnori ! Oommandi signori! A što hoče ti ljudi ?
Opazili su prašne gospodske čizme, pa misle koji
centesim zaslužiti. Ovi ljudi čiste čižme, što im
je zanat. Gospoda otišla, čistioci se razišli bez
koristi mrmljajuči. . . .

Ne svietle li ti se čizme kao zrcalo, a po¬
gledaš li ga malo prijazno, več ti stoji pred no¬
gama njegova skrinja, a on te hvata za nogu i
na nju ju namješta. Braniš li se i otimaš, vice
molečim glasom: commandi signori! commandi;
a ti hočeš, ne češ — moraš.

— 131  -

Hajdino dalje. Zavijmo u tu ulicu. Kakva
je to vika! ? Cuje se krupan glas: aqua! aqua!
Eno, iza ugla pomolio se plečat čovjek črne
brade, gleda ljutito, mogao bili njim zmije tro-
vati. Na glavi mu je crn šešir, visoka, nešto ši-
ljata tuljca, a širokih krila. Košulja mu je modra,
rukavi do lakta podsukani, hlače iste boje, a na
noguh otežke eipelje; ali se ne boji, da če ga
čistilac kefom napastovati. Jedno mu rame pri¬
klanja velika, šibjem opletena boca, napunjena
vodom iz Brente. U drugoj ruci nosi lagan stolic,
na kom su nataknute čaše. Uviek vice, da ima
svježe vode, premda je več nekoliko dana stara.

Jedva što se je taj vodonoša izgubio, evo
ti več žene, koja u visokom glasu nudja limu-
nadu prolazečim; a tamo negdje čuje se novi
glas: aqua! aqua!

Ni smo ni pol smotke popušili, a evo ti
pred nami nove ponude. Siromašan dječarac, blieda
lica, mrtva pogleda, suhih uda, nudja nam ži-
gica i moli nas, da ih kupimo. Ne trebamo do-
duše žigaca, ali čemo ih kupiti. Srdce nam ne
dopusta, da sirotče odbijemo.

Opet novi prizor. Velika oprieka sjajnih pa¬
lača. Petnaest po prilici godišnje djevojče nosi
slabahno diete, koje ni uzhodalo ni je, a za ruku
vodi trogodišnju sestricu. Nudja nam i ova ži-
gica, a molečim glasom primječuje: gladni smo!
Ha ti je srdce tvrdje od živca kamena, takav

132  —

ti ga trgov ae ganuti mora. Evo ti, dušo, neko¬
liko centesima, a žigice si pridrži. Sirotčad ko-
raca dalje bosa bogatim pločnikom, broji bakar,
a zahvalnim se pogledom na nas obazire. Mi se
radujemo, jer smo sirotinju obradovali.

Sjednimo u gondolu, pa se malo provezimo.
Dugo veslo pljusnu, a laka nas gondola nosi u
veliki kanal.

A što nam domahuju ona djetca? Sklapaju
ruke, kan da nas nešto mole. Ne prevarismo se.
Mole nas, da im što udielimo. Bacimo medju
nje pet centesima. Koli je onaj zadovoljan, koji ga
uhvatio, pa odmah u usta turio, gdje je valjda
najsjegurniji; a koli snuždeno gledaju ostali,
bude li još što palo. Prebacuju se, osovljuju na
glavu, na ruke, svlače se i goli skaču u kanal,
plivaju i rone, da si tim štogod privriede. Neka
im bude još nekoliko centesima.

Eno tamo nedaleko „Skuola della carita“
živio je naš slavni slikar, Dalmatinac, Božko Me-
dolic. Zaplovimo odmah prema palači Mocenigo.
Tu je boravio neko doba slavni pjesnik Lord
Byron. Kad se je razkošni Byron htio iznevje-
riti svojoj ljubovci Mariani, skočila je Mariana
s balkona ove palače u kanal. Lord Byron bio
ti je veliki vragoljan. Ljubio je krasotice svih
stališa.

Stupimo na kopno. Starac drhčučom rukom
nosi štap na kom je na kraju zabijen čavao.

— 133 —

Iznemogao je, kosa mu sieda, lice bliedo i uvelo,
upale mu se, oči izpod nakostriešenih obrva mal
ne i ne vide, odjeven je kukavno. Cavijem na štapu
hvata našu gondolu, priteže ju k obali, da se
sjegurnije izkrcamo. Milim nas pogledom gleda,
što znači: molim udielite mi što. Neka mu bude;
star je, radit više ne može. Takvih udvornih ja-
dnika naci cemo dosta.

Pitaš kakov se to žubor čuje. Postoj malo,
pa češ odmah razabrati glas naše vrle pjevice
zebe. Kako milo, kako gladko i zvonko žubori
joj pjesma na tanki kljunič. Pa još i sada pjeva,
gdje je u nas več umuknula. Hajdino, da ju vi¬
dimo. Eno je na prozoru u drvenoj gajbici,
koja je jedva dva decimetra duga i tako široka.
Za boga, sliepa je. Jest, sliepa je, sliepa! Surovac
bez duše i srdca, osliepi ju razbieljenim želje-
žom, da mu marljivije, a i ob noč pjeva.

Dne 13. lipnja u 11 sati u večer oprostismo
se s Venecijom, koja danas naliči prebogatoj
djevici, koju kiti sjajan i vele ukusan nakit zlatni,
biser i drago kamenje; djevojci, kojoj su na licu
krasni još tragovi mladjahne krasote i čara
djevojci kojoj ne ima nade u budučnost dje¬
vojci, kojoj su se razplinule zračne kule.

Hotel Bauer planu svjetlom bengalske vatre
putnikom na sretan put i počast, a »Lucifer -
nas ponese u Trst.

Dne 14. lip. ostali u Trstu. Kupih si nmo-

— 134 —

govrstnih riba, mekušaca i nešto raka, razgledali
arsenal i novu bursu.

Trst ima 31 trg, 220 cesta i ulica. Tu je
trgovačka akademija, razni kabineti i sbirke, hi-
drografijski zavod vojne mornarice, 2 viš. gim¬
nazije, 2 realke i jedna djevojačka škola.

U večer odputih se u Karlovac, kamo slie-
dečega dana u podne donjeh najljepših uspo-
mena, koje tebi, brate, od srdca posvečujem.

Tvoj

Karl o vac,  mjeseca lipnja 1878.

Davorin.

P ut u štajerski raj.

oi mi H rlmnn. Hrvatsko, svet mi je

0JLOII V V/1JU* M V U, što je hrvatsko, što

hrvatsko nosi ime: srdcu mi priraslo, s dušom
mi se slilo. Tebi posvečeni su moji slabi čini,
kao što ti ih velje posveti Stanko Vraz. Sira si
ti domovina moja; ti si mene, sina posestrime
svoje Slovenije, posinila. U tebi crpih nauke, sav-
jete, naputke za svoje zvanje, u tebi ih sijem,
posvečeni su tebi i tvojoj djetci. Ako si mi Slo¬
vencu još danas domovinom širom, ali če nam
budučnost druga, ljepša sjati. Bratska srdca Hr¬
vata i Slovenca sjedinjena su veče, a budučnost
sjedinit če nas politički, sdružit literarno. Sto je
danas meni domovinom širom, to Slovencu u bu-
duče biti ne če: bit če nam Hrvatom i Sloven¬
cem jedna prostrana, slavna i snažna domovina.

Mila si mi ti dična Hrvatsko, ti predstražo
stara zapadnih naroda: ali neka tajinstvena, sveta
i posebna moč silila me, da se odputim u šta-

ponosim se tvojom

jerski raj; jer tu je mjesto, gdje mi je svaka
stvarca svetom uspomenom, svaka stazica, po¬
točki, vrelo, humak i brdo čuva mi uspomenu
prve moje dobe: tu se rodili, a i djedi moji ro-
diše se tude. Za tim rajem čeznula mi duša, da
mi se na domačem ognjištu prikaže djetinski mi
život; da se vidim, kako dječarcem Slobodan,
sretan skakali dolom i brdom, kad još ne znadoh,
što je dobro, što li zlo; kad mi život bijaše ra¬
jem u toni divnom raju. Te najsvetije uspomene
najsretnije dobe čovječje, najsrodnija mi krv i
bajni štajerski raj prizvaše me k sebi' svojom
tajinstvenom moči.

Dne 18. kolovoza 1878. ostavih rodoljubni
Karlovac, dočim sam več prije Ženu si i diete
poslao u Stajersku, pa hajd vesela srdca na put
u krilu velebne prirode, da se naužijem njezinih
preobilatih blagodati, ta dosta se nagutah školske
prašine, dosta mi je gradskoga šuma i buke.
Uzkliknem radostno:

„Za mano ostani, o mesto!

Z veselo te dušo pustim;

Čez travnik, čez polje in cesto
Od griča do griča hitim, 11
Vatreni vranac zviždnu, puhnu bučnom ši¬
lom paru, kao da hoče pokazati, kolika mu sila
grudi napinje, te grmeč pojuri plodnimi njivami,
cvatučimi livadami, bujnimi hrastici put hrvatske
prestolnice, put bieloga Zagreba, a odavde u Zi¬
dani most. Coupei puni puncati ljudstva, a naj-

— 137  —

više vojnika, koje tvrdi zakon pozva, da predju
Savu i stupe na zemljište bosansko i hercogo-
vačko, da nam bradi skinu stoljetne težke okove
robstva, da im zajamče najsvetije pravo: slobodu
— da nam se domovina razširi, da nam vrate,
sto je naše bilo i što po bogu i pravdi naše
biti mora. Na kolodvorih sgrnuo se silan narod,
sve sami seljaei i seljakinje. Roditelji, žene, brada
dopratili su svoje vojne, polazede na vojsku.
Sve zaplakano i tužno, a najviše žene, koje do-
pratiše svoje moževe. Kad zvonce kucnu i pozva
mobilizovane vojnike, a konducteur im pootvorio
vrata coupea, vrisnule žene i djetca u žalobni
plač i naricanje. Izrukovaše i izljubiše se svi
s odlazeeimi. Zvonce kucnu drugi put. Konduc¬
teur vice, da unidju u vagone, a tužna mlada
žena privila se svomu mužu o vrat, naslonila
glavu na junačke mu grudi — plače gorko,
razstat se ne može. Niti muž Ženu tješi, niti ona
njega: pretežka im je bol. Da, junaku srdce
plače, ali oko ne roni suza. A kako da i ne
plače mlada žena!? Ta muž joj je sve na svitu,
a možda ga nikad više vid jeti ne de. Sve se ved
smjestilo u vagone, al još osta mlada žena sa
svojim mužem. Drži nejako čedašce, grli muza
vierna, a za skute livata joj se i uz kolje n a
privija jedva trogodišnje milo diete. Plače žena,
plače diete, jer i ono osječa bol si roditelja.
Plače tužno diete, al ne zna zašto. 0 sveta su-
ctiti! Ti dar si sjajni s neba. Razstavlja ih koi -

— 138  —

ducteur, ali ne obienom strogosti, i njemu se
srdce potreslo. Skoči vojno medju svoje, ali žena
mu na prozor pruži diete, da ga izljubi. Otac
ljubi diete, diete plače, a njegove suze nagnaše
i otca na plač.

Vlak pojuri, a tužna svietina stoji na ko¬
lodvoru dugo, dugo, dok se vlak vidjeti može.
Zaplakani narod vrača se kučam tiho, nitko ne
govori, kao da se vrača s pogreba: sve jednaka
tisti bol. Samo kadkada ču se glas: Bog zna,
da li ču ga ikad vidjeti!

U Židanom mostu čekah 4 sata. U to doba
razgledali novu pučku školu, kojoj je napis ža-
libože njemački, što putniku pokazuje, da to ni
je mjesto, gdje se uzpiruje narodna sviest, več ger¬
manska postaja, kojoj je zadača odtudjiti na¬
rod, te na razvalinah Slovenije postaviti ger¬
manski barjak. Unidjem u školu, u liepe ukusne
prostorije, a gnievan pomislih: ponjemčila nas ni
si do sad, ne češ nas ni od sad! Za svoje djelo
dobiti češ plaču. Ostavih ljutit tu dobru obskrb-
ljenu školu, jer učitelj ni je htio da sa mnom
slovenski razgovara, prem slovenski znade. Ali
čast podučitelju, on je rodoljub — ali tako se
zvati ne smije. 0 tužna Slovenijo, majko tužne
djetce svoje! 0 blažena hrvatska školo! Ti ni
ne znaš, što uživaš. Da, ne znaš, jer uživaš ono,
što ti po bogu i pravu pripada. Osim škole po-
sjetih još tvornieu ulja i eimenta.

U Židanom mosta zakrenem na desno uz

— 189  —

bistro Savinu u milu savinsku dolinu. Svuda
govorilo se samo ob okupaciji Bosne i Herce¬
govine. Naši prijatelji i pravi ljudi, ljubeči pro-
svjetu i slobodu, veseliše se tomu, a dušmani
naši i odmetnici čovječnosti bijahu proti tomu i
govoralm porugljivo: sto ce nam prnjava Bosna?!
A Magjari proklinjahu Andrassva. Vlak pojuri
brzo uz Celje i Pragersko, ostavivši velebno Po¬
horje na lievo, pa zakrenuvši u ravno i krasno
ptujsko polje, za tim uz Ptuj, uz gradič pjesnika
Anastasija Grfina, te prispi u Ormuž.

U Ormužu skočili veselo iz coupea, pa se
zaputih pješke u rodno si mjesto, jer ne javih
svojim, da me na kolodvoru kolima pričekaju.
Nenadan dolazak više mi se milio.

Ormuž je malo, ali prijazno i liepo mjesto
tik Drave. Tamo, kuda danas sopoče vlak, va¬
ljala se je prije deruča Drava. Na liepom bre-
žuljčiču kod kolodvora iztaknuo se velik i u
najljepšem redu grofovski dvor „Grad“, a nad-
visuje ga toranj, s česa je naličan velikomu sa¬
mostanu. Uz „Grad“ proteže se vrlo velik vod¬
njak, obilujuci najljepšimi i najplemenitijimi voc-
kami, a gladkimi puteljci izpremrežan, te više
perivoju naličan. U njem je i prekrasan vrt i
cvietnjak. A sve je to obkoljeno visokim zidom.

Ormuž ima samo jedan trg, oko koga su
se poredale ponajviše jednokatne kuce. Ovdje je
bila narodna čitaonica, ali je žalibože zaspala.
Ormuž ima liepu pueku školu i ukusnu crkvu.

— 140 —

Posebnih znamenitosti tu ne ima. Sve što je
ovdje „gospodsko“, govori njemački, a i oni,
koji se zovu rodoljubi, njemeare, a imadu pre¬
malo eneržije. Za njemškutare treba zubatih ljudi.
Sto put sam se uvjerio, da je njemškutar najgad-
niji stvor u Slavoniji.

Ormuž odlikuje se još krasnimi vrtovi i vod-
njaci. Oko njega prostiru se prekrasno obra-
djena i plodna polja. IT najnovije doba goji se
tu i hmelj, a dobro uspjeva.

Glavna cesta vodi prema iztoku, ali se skoro
razdvaja, te jedna vodi u Ljutomer, a druga u

v

Središče, Oakovac i Varaždin.

Za Četvrt sata bij ah u selu Pušencih. Tu
uz glavnu cestu, a na povedem potoku štropocu
mlinska kolesa. Ni je to običan potočni mlin,
ved je to krasna jednokatna zidanica, a iz zida
joj proviruju dvie gvozdene kuglje, koje nas sje-
caju na god. 1848. Te su godine Magjari pro¬
drli ovamo, porobili sela, nalazeda se uz cestu,
a iz topova utjerali spomenute dvie kruglje u
mlin. U Humu ubili su iz puške najkrasniju
djevojku u tamošnjoj okolici, Mariju Mastenovu.
Upravo je sirota dielila svojoj malenoj bradi sir,
a divlji Magjar naperi pušku kroz prozor i po¬
godi ju u grudi.

U Ormužu zametnu se krvavi boj, a lovci
podpališe i podprašiše Magjarom gade, te mo-
radoše uzmaci i vratiti se u Ugarsku.

Hodajudi još četvrt sata glavnom cestom,

— 141

krenem na lievo i bijah na Humu. Hum je du-
goljasto brdo, protežuee se od sjevera prema
jugu, a oko njega su više manje ravna i pre¬
krasna polja. Na najvišem mjestu Huma bjelasa
se liram božji i hram prosvjete: liepa kapela
sv. Ivana i škola, nikla iz samih vinograda kao
Eofrodita iz morske pjene. Hrbtom.brda redaju se
uz cestu biele kleti i sgrade, a podno mu iz
krasnih i bujnih vodnjaka proviruju čedne slo¬
venske kuce. Pol sata hoda prema posestrimi
Hrvatskoj, stere se prostrano ravno poljo, cva-
tude sjenokoše, kojimi se krivuda i eiepa bi¬
stra Drava, opredieljujuča, sto je hrvatsko, što
li slovensko. Iza brze Drave prijazno te gleda
prostrana i duga ravnica liepo izorana, marljivo
obradjena snažnom mišicom hrvatskom, u kojoj
se razštrkala mirna hrvatska sela, iz kojih se
izticu bieli zvonici. Grdjegdje zelene se šume,
ostalo je sve obradjeno. Prema jugo-iztoku, u
dnu te velebne ravnice, smjestio se Varaždin,
od kojega nam kaže dugi drvored put preko
Drave u plodno naše Medjumurje. U dnu ove
ravnice od iztoka prema zapadu izbuhla se ne-
dogledna povorka gora, te s Dravom uzporedo
teče, a najviši joj je vrh Ivančiča. Na boku
Ivančiče bieli se erkvica sv. Duha, a niže nje
razbježale su se biele kueice. Na podnožju Ivan¬
čiče jesti Ivanci. Sjetih se, kako mi je dječaku
otac, vodeči me prvi put u školu, pokazivao
Ivančiču, te mi rekao: ono ti je, što se visoko

— 142

u gori bieli, sv. Duh, a izpod njega jesu biele
kude. Gledaj dobro, pa deš vidjeti, da je sv.
Duh biela Hrvatica, koja čuva biele ovce. I ja
vidih bielu Hrvatiču i biele ovce.

Pol sata prema iztoku uz obriežje, pritisnulo
se selo Obrž i Središče, gdje se je rodio pjesnik
Modrinjak. Malo dalje ved ti je Medjurnurje*) i
njegovo prvo selo Trnovci. Svrneš li dalje okorn,
opaziš glavno mjesto Medjumurja: Cakovac, a
pred njim po nas znamenito selo Nedjelište. Od
Čakovca dalje ne vidi se ništa do li silne ugarske
ravnine, u kojih zahman tražiš biele crkve i
gradove. To su same šume, na koje je pala
zračna modrina i plavetno nebo. Okrenimo se
malo prema sjeveru. Tu je ved drugi pitomiji
kraj. Tu se uzdižu nizki brežuljei s kojih je
ljudska ruka izkrčila hrast i bukvu, pa zasadila
plemenitu vinovu lozu i pitomu vodku, a sve to
kan da je pod okriljem i zaštitom prebieloga
hrama sv. Gjurgja, kamo i Slovenci na dan Male
Gospe hodočaste. Ti hrvatski vinogradi vežu se
i brate sa slovonskimi, a čim se više prema
Ljutomeru steru, tim plemenitijom kapljicom rode.
Na zapadu visi se nad gradom Ptujem, „Stari
grad“ i mrko gleda u pitomo hrvatsko Zagorje.

Koraknuh još nekoliko put prema sjevero-
zapadu i puče mi brežuljei opasano krasno i
milo polje, kojim su se razišle biele i ukusne

*) Tamošnji Slovenci redko rabe rieč Medjurnurje,
več rieč Hrvatska.

148  —

slovenske zidanice. Srdce mi poskoči i s radosti
zakipi, opazivši na zelenoj tratini u hladu pre-
raznih vočaka bielu prijaznu kudu, u kojoj ugle¬
dali prvo božje svjetlo. Osam koraka pred ku-
com je krasan vrt. Najbliži su joj susjedi njive,
livade, gajevi, dubrave i dva bistra, romoneca
potočica, koja se 1000 koraka izpod kuce stiču.

Pohitim prema domu, uviek pod nogu. Opazi
me sestra Anka i doskakuta mi veselo u susret.
Najmanji brat, opazivši me s kruške, baci ve¬
selo šešir u vis i uze vriskati i klicati: živio!

v

Zena, diete i brada polete mi u susret, izljube
me i izrukuju se sa ranom. Otimali se, tko de
mi nosit kaput, tko li kovčežid. Stara mati po¬
javi se na pragu, oči joj sinu veseljem, pruži
ruke i iz daleka me pozdravljaše. Izljubih si
predobru mater, koju posuše suze radostnice. Sjo-
dosmo za stol, a sestra skoči u dvorišče, na¬
livata pilida i za čas bijahu pečeni pred nami.
U to dodje otac iz vinograda, Otvorivši vrata i
opazivši me reče: 0 dobro nam došao! a izva-
divši požunac ljutomeršcana, digne ga u vis i
veseo reče: bog te živi!

Taj dan ni je u našoj kuci nitko više radio.
Nastao je mojim nenadanim dolazkom obiteljski
svetak. Svi bijasmo sretni i izvanredno veseli.
Saznadoše rodjaci i prijatelji, da sam kod kuce,
dodjoše k nam, gdje se veselismo do drugoga
dana. Tom prilikom pripoviedalo se o okupaciji
Bosne i Hercegovine, uzpirivala se narodna sviest,

— 144  —

budila ljubav za sve, što je slovensko, tumačila
se u kratko najnovija iznašašča, medju ostalimi
telefon i fonograf, da se Seljakom prcd-oei ve¬
liki ljudski duh, da im se natakne, što če još
nikad mirujuči, a uviek napreduj udi duh ljudski
poštiči. Citale se i novine. Nazdravljalo se bu¬
diteljem naroda slovenskoga i hrvatskoga, pa i
njihovu sjedinjenju.

Ovo se seljačtvo sabralo, n« da se mukte
napije, jer se tomu dosta otimalo, več da euje
što o ratu i sazna, što u svietu biva, uvjereno,
da ce mu onaj koj se medju njimi Seljakom rodio,
istinu redi. I tom se prilikom opet uvjerih, da
si čovjek u našega Seljaka može veliko povje-
renje steci, samo mu valja od srdea, popularno,
slikovito govoriti; a naročito onaj postigne to
lako, koji je iz seljačtva niko. A jesi li mu srdce
predobio, iči če za tobom u vatni i vodu. Ni
je istina, da slovenski, a isto tako i hrvatski
Seljak ne mari u družtvu, van jesti i piti, a da
sit i napojen ne traži više. Njemu je nada sve
mio idejalni užitak, samo mu ga treba prirediti
i valjano začiniti. Naš je narod velika, zdrava
gradja za sjajnu i slavnu budučnost, iz kojega
če nikli geniji, dovesti ga na vrhunac prave
sreče, dostojanstva i veličine ljudske: u raj, u
kom ne mrzi brat na brata, gdje ne žveči bojno
oružje i ne gruva top, ta sramota ovoga svieta,
več gdje bi i staj u uma mačevi svietli, a udaraju
u jedan glas sva srdca poštena.

— 145 —

I najumniji, najinteligentniji ljudi treba da
se medjusobno bodre i sokole na uztrajni rad,
treba da si uzpiruju sviest, rodoljublje, koje gasne,
ako se zapušta, ako se ne uzpiruje. Svako udru-
živanje, a naroeito ono znanaea i prijatelja rodi
dobrimi djeli. Pa zato urekosmo, po običaju slo-
venskom, u kuči moga otca prijateljski sastanak,
bratsko ročište u obodu zabavice.

Dne 28. kolovoza donio nam prvi, „dobro
jutro" Božidar, pjesnik, prava slovenska duša,
čovjek pun zanosa za rodoljubna i plemenita
djela. S. Huma se spustio prijatelj D., jurista, za
njim Ivan K., učitelj i gospodja mu. Ni je bilo
još devet sati u jutro, a gromko pokuca na vrata
pun humora Juraj I., bogoslov. Poslie ovili do-
jašio je Stjepan D., liečnik s medje Medjumurja,
a dovezao se kapelan S. iz ljutomerskih vino¬
grada. A pozvasmo i nekoliko seljaka iz okolice,
da ih sokolimo, na dobro potičemo.

U bratskom i prijateljskom razgovoru pri-
maklo se brzo podne, došao brzo objed. Moj
otac, čovjek od 62 godine, ali svjež na duhu i
tielu kao mladič, pozdravi družtvo i izrazi, da
ga najviše veseli, što vidi rodoljube u svojoj
kuči. Poslie otca si prosborih ja: Mili mi pri¬
jatelji! Pohitih u taj divni štajerski raj, da se
s vami, predragi moji, naužijem svili lasti i slasti,
što ih je u ovom ubavom kraju priroda u toli
velikoj mjeri i reč bi razsipno razsula i nasipala.
Davno me je vuklo, da pohitim u naručaj mi-

146  —

loga mi zavičaja, da si u njegovu krilu raz-
hladim razburjene grudi, koje tol za njim čeznu.
A što više, dragi prijatelji, i onaj jaki vez pri¬
jateljstva našega, koji naša srdca najnježnijom
ljubavi spaja i koji ne mogu ni brda, ni doline,
ni široko more prekinuti; koji u nas radja naj-
plemenitija euvstva, te na žrtve potice i sprema:
uzrokom je, da smo se danas ovdje sakupili.
Prijateljstvo takodjer rekoh, to svestrano suda-
ranje naših srdaca, dovelo me u taj mili mi
kraj, da zajedno proboravimo opet po koji sre-
tan trenutak, da se prijateljstvo medju nami još
večni a uvrieži, čvršči koren ulivati, bujno pro-
lista, procvate i krasnimi plodovi urodi na pro-
mak miloj nam domovini, na posvemašnje uje-
dinjenje Hrvatske sa Slovenijom. Živilo dakle
prijateljsvo naše!

Nazdravljalo se još u ostalom vatreno do¬
movini, bratskoj slozi medju Slovenci i Hrvati,
hrvdtsko-slovenskoj zajednici, prvakom hrvatskim
i slovenskim. Prijatelj je s medje Medjumurja
ganutljivo nazdravio Medjumurju, navadjajuci,
da je tamo mal ne ugasla lirvatska sviest, da
se je narod hrvatstvu mal ne posve odtudjio,
te se i sam Magjarom zove. Tužio se, da se i
u onih medjumurskih školah, gdje nitko ni ma-
gjarski ne zna, mladež bogu moli na magjar-
skom jeziku, da su učitelji na sploh zadahnuti
duhom magjarskim, a tako j župnici*). Konačno

*) Nu ima hvale vrjednih iznimaka.

— 147 -

reče: Brado i prijatelji! Zavjerimo se ovdje na
svetom tlu slovenskom, da demo svaki po svo¬
jih silah neumorno svakom sgodom nastojati, da
se bogato Medjumurje spasi, da se harem du¬
ševno s ostalimi Hrvati sjedini. Medjumurje nam
se jako svojoj materi odtudjilo, a ved je mal ne
i ne pozna, klanja se narinutoj macuhi; ali ipak
ni je posve izgubljeno, još je nade i pomoči. U
to ime živilo Medjumurje i otreslo se magjar-
štine krute!

v

Živilo Medjumurje, uzklikosmo svi, a čaše
zveknu muklo, kan da su i one osjetile plač me-
djumurskoga srdca.

Na tom sastanku uzpirismo si sviest na-
rodnu još više, učvrstismo prijateljstvo, osoko-
lismo se za narodni rad, čeličismo se u narod-
noj vjeri i poštenju.

Dne 24. kolovoza odosmo svi na Hum k pri¬
jatelju D., juristu — u onu kudu, gdje su prije
nekoliko godina roditelji u isti dan slavili zlatni
pir, kad im je sin čitao novu misu, te ih vjenčao.

Tu je bilo veselo. Govorilo se, kako je tko
mislio i osjedao, bez straha. Svaki je imao svomu
stališu nazdraviti. I tako je bilo. Božidar nazdravi
pjesničtvu poletnim, upravo pjesničkim, te pje-
sničtvu dostojnim slovom. D., jurista, nazdravi
pravnikom, tim representantom pravice. Mili nam
prijatelj D., liečnik, nazdravi liečničtvu i nje-
govoj znanosti, iztaknuvši njezinu veliku važnost.
Kapelan S. reče zdravicu svedenstvu, ja pioni-

— 148 —

rom prosvjete: učiteljstvu, a domačina seljačtvu,
naglasiv njegovu važnost po kulturni razvitak
čovječanstva. Brat mi Fran, slušatelj bečkoga
sveučilišta, nazdravi mladeži, poželivši, da stupa,
onim putem, koji nam utrše uzkrisitelji naše na¬
rodne ideje.

Upravo onda, kad smo pjevali: „Budi zdrava
domovina “, stupi u sobu čovjek s ceduljom i
preda ju prijatelju D., juristu, na sto on skoči
i uzklikne: Brado! U Bosnu me zovu. Mobili-
zovan sam. I zapjeva junački: „U boj u boj,
mač iz toka brado “, a cielo ga družtvo gromko
poprati. Poslie toga ni je se druga pjesma ni
pjevala. Prijatelj D. uztvrdi, da mu je bojno
oružje i krvoprolide gnjusno, ali da veselim srdeem
ide u rat na staroga krvnika Osmanliju i da de
rado proliti krv za bradu svoju.

Dne 25. kolovoza odoh sa Ženom i bratom
Franom k sv. Volfgangu na Kogu na izpit, gdje
je ved 1847. sagradjena škola po svih zdrav¬
stvenih propisih, a obstoji ved od godine 1832.
Ovomu se izpitu tim više radovah, jer je ova
škola svoje vrsti, zajedničko prosvjetno ognjište,
gdje se griju srdca i bistri um slovenske i hr-
vatske mladeži; ovu bo šiiolu polazi i množina
djetce iz Medjumurja.

Nakon dvosatnoga laganoga pješkoga hoda,
stigosmo visokimi boriei, zelenimi livadami, uz
velike rodne vodnjake na vrh briega Koga, gdje
stoje crkva, škola, plovanija i još nekoliko uku-

— 149  —

v

snih kuča. Sto je god višega zemljišta, sve po¬
kriva vinova loža, a što je niže, to su same
šume plemenitih vočaka.

Nigdje u Stajerskoj ne uspieva razna vodka,
kao što u ovoj okolici, a i malo gdje se toli
pomno i tolikom skrbi njeguje, kao upravo ovdje.
Tu mal ne svaki djedak sadi i plemeni vodke,
te se u tom sa svojim susjedom, vršnjakom,
natječe, a svaki starac ponosom pokazuje na
stablo, što no ga je bivši još dječakom zasadio.
Vinogradarstvo i vodarstvo jednakom se brigom
i ljubavi goji, te je ovdje najglavnijom granom
gospodarstva.

S Koga je divan vidik; vidi se liep dlo
Hrvatske, Medjumurja i ljutomerski vinogradi.
U Hrvatskoj vide se Petrijanci, Zelendvor, Vi¬
nica; prema sjeveru u Medjumurju Stanetinski
vrh, Kozlovčak, kapelica sv. Urbana, Robadje i
Presika. Prema Gradcu razabire se u velikoj
daljini Kapela, za kojom leže Radinci, gdje je
vrelo vode kiselice.

Izpit se svrši u podne na naše zadovoljstvo.
Dosta je, ako napomenem, da je učitelj pravi
rodoljub; jer tko je pravi rodoljub, taj vrši
svoju dužnost s rodoljublja, a ne zato, da ne
izgubi službe. Rodoljublje bo je najstroža i naj-
viša oblast, koja rodoljuba priganja, da vrši
savjestno svoju dužnost.

Poslie objeda odputismo se kroz vinograde,
šljivike, uz bistra vrela, uz bielu mirisavu keldu,

— 150 —

gdje su se uz put postavile biele breze, te pu-
nokose djeve, sto no ih nadvisuje tu i tamo tanko-
struki bor; prava slika krasna mladica u liepom
djevojačkom kolu. Diveci se divnomu kraju, ko-
racasmo razkošnom livadom, a za 4 časa bi-
jasmo u dnu drage, gdje nas pozdraviše romo-
neči valovi bistra potočiea, uz koji se s obje
Strane, kao na počast, poredale guste, pravilno
priklaštrene vrbe. Predjosmo u hladu vrba te-
kuči potočič i uzkliknusmo: Živila Hrvatska!
Stajasmo bo na hrvatskoj zemlji, bijasmo u Me-
djumurju, a uzhičeni zapjevasmo: „ Još Hrvatska
nij pr opala" tako, da se sakupiše s one strane
Slovenci, a s ove Hrvati, radeči koji u vino¬
gradu, koji gdje, da čuju pjesniu, koje ovdje
valjda Još ni je nitko čuo.

Još nekoliko koraka, pa stadosmo uzlaziti
na Stanetinski vrh. Popevši se prilično visoko,
posjedasmo, da se odmorimo, ali na bratskoj
nam medji stajala još svietina i nepomično gle¬
dala za nami. A mi zapjevasmo još jedan put
„Još Hrvatska." Glasovi pjesme zaplovili dolom,
gajem i šumom, te put nebeške vedrine pred
kraljevski prestol, da ih čuje pravda božja.

Iz zelenila vinograda, pred kojim bijasmo,
pomoli se visok starac, Hrvat. Hrvat stoji, za-
čudjeno nas gleda, nista ne govori. Pjesma se
svrši, a ja starcu nazvah: hvaljen bog, kume!
Starac skine šešir, odzdravi, približi nam se i
reče: „Ovo je lepa popevka". Mili vam se, reče

151 —

moja žena. „Vugodna je“, reče starac i nastavi:
„Tu sam popevku čul jen put u Varaždinu, ne
znam, kaj je bilo, popevali su ju na večer po
- varošu veselo, kaj oni, samo kaj su masirali i
zastavu sn imeli". Kad velite, daje lepa i ugodna
ova popevka, to ču ju ja, kad se škola započme
naučiti djetou, pa budu ju znala sva vaša djetca,
obeda učitelj, a dobrocudni starae uze veselo:
„Dobili budu koji škafeo mošta više neg navadno,
a ne bu se ni moja stara z njih pozabila", sto
nas sve nagna u veseli smieh. O dobrocudnosti
i zahvalnosti hrvatske! Kad ti se što obeda, ti
ved snuješ, kako deš to naplatiti.

Koracasmo cestom, proteglom se hrbtom
dugoljasta Stanetinskoga vrha, uz zidane i ple¬
tene hiše, od kojili su se neki utisnuli u brieg,
da bolje hlade medjumursku kapljicu. Uz cestu
zahman deš tražiti šumsko, divlje drvo: svaki
prostorid osvojila i na jagmu si otela vodka;
jedva ostalo prostora hisovom i kudam. S jedne
i druge strane ceste grije se i zori na zlatnom
suncu grozd, najveda nada ovdešnjeg seljaka.
Svud kraljuje radost, zadovoljstvo. Majka uz ko-
Ijevku, zibajuci svoje zlato, pjeva veselo, dvojnice
pastirske prate gojno stado, sluga ijuče, fiduka,
puca bičem uz svoje vrance, kola škripe pod
teretom priroda, starcu se oj iz srdca diže,
djetca vrište i prpošno skaču, sve je zadovoljno,
sretno i veselo, jer se naplacuje vruci znoj i
težki trud; sve je tako obrodilo, da ved 40 go-

— 152 —

dina toga ni je bilo. Glodaj udi taj liepi kraj, tu
plodnost, te vesele ljude, moraš se obradovati,
razbistriti, pa da si i hipohonder.

Na vrh Stanetinskoga vrha zasjeo se, poput
kraja na prestolje sjajno, bieli grofovski dvor,
odakle mu je vidik velik, divan, preraznolik. Tu
sjedi oholo kao Jupiter na Olimpu, kan da je
sve drugo izpod njegove veličine. Sa sjevera na
pošast mu stoje tankovrsi borovi, granate pla¬
tane, visoki jablani, božji trnovi, a lipa mu cviece
na podnožje sipa. Sa zapada iztiče se do tri
metra visoka kamenita piramida, na spomen
Tadeu i Katarini Ferie 1822. Narod pako hode,
da je taj spomenik nekomu psu postavljen. Ne
znam odakle to. Sa zapada, pred ulazom dvora,
zuje pčele mirisnim evietnjakom, na kom se prije
paslo grofovsko oko. Okvir tomu dvoru jesu
krasni vinogradi.

Razkošni taj dvor bio je grofa Zerpaka. Ali
Zerpak (Slovenci ga zovu Srpak) znao dobro ko-
čijašiti, Peštom pustoloviti, djevojke varati i novce
razsipavati, pa je sve profuckao,

Gdje su prije grofovi častili goste; gdje
su bogati stolovi stenjali pod teretom skupociena
jela i pila; gdje su grofice u svili šuštile i sjale
u nakitu zlata, bisera i dragoga kamenja, i od-
kale se sjajne na vilenjaeih sklizale na sjajne
plesove budimpeštanske; gdje se je njegovala sila
lovačkih pasa najbolje pasmine: tamo sad triezno
živi čedan seljak sa svojom poštenom i vjernom

— 153 —

Ženom, tamo se oko presliee okreee liepa Hrva¬
tica, a kocu čuva domači kudrov: to je danas
Seljakova grofovija. Prije godinu dana kupio ju
je bogati i čestiti seljak Kočevar iz Središča.

Grostoljubiv domačin pozva nas u kuču, ko-
joj ponajprije razgledasmo prostorije. Medjutim
je vesela domačica u velikoj sobi priredila grozdja,
vina, hljeba, mesa i sira, da užije, što se komu
mili. Došavši u tu sobu, vrlo nas iznenadi pre¬
krasna knjižnica, smještena u velikom olaštenom
ormaru, koji do stropa dosiže. Takove knjižnice
sjegurno ne ima nijedan hrvatski seljak, a još
manje magjarski. Ova knjižnica bila je grofovske
obitelji, pa ju je seljak, kao i ostalo gospodar¬
stvo, kupio. Samo je šteta, što se on ne može
njom služiti, jer su djela večinom latinska, do-
čim su ostala pisana u njemačkom, magjarskom
i francezkom jeziku. Prekopasmo sve knjige, ne
bi li koju hrvatsku našli. Hvala bogu, evo hr-
vatske knjige, reče Pran, a to bijaše „Zemljopis
od Drag. Seljana 1843.“ To je jedina hrvatska
knjiga, a i ta je još dan danas — nerazrezana.

Domačin prizva nas k stolu, te reče: Milo
bi mi bilo, da vas mogu onako pogostiti, kako
gostiše ovdje moji predji svoje prijatelje i znance.
Primite ovo dobrohotno, jer vam sve od srdca
nudjam, i veselim se vašemu dolazku. Na taj
pozdrav odvratih mu ja: milije nam je vaše
čedno gostoljublje, no li grofovska razkoš. A
nada sve nam je milo, što ovdje vi, marljivi,

— 154  —

rodoljubi vi i pošteni seljak živite, gdje su prije
grofovi dangubili i živjeli na račun tudji. Tako
je pravo.

Sunčani žar drktao več na tanahnih oblačili
zapada, samo vrhovi zapadnih gorskih velikana
sjali su još nebeškim svjetlom, a valovi ljuto¬
merskih vinograda, Medjumurje, velika varaž¬
dinska ravan i njezin gorostasni mrki stražar
Ivančiča, dišali su večernji blagi hladak. I mi
tad bijasmo na vrhu. Koga kod škole, gledajuč
Dravu, kako se na iztok žuri i diveči se opro-
štaju sunca.

Vračajuči se kuči, zamračismo u šumi Hra-
ščici. Sve bijaše mirno i tiho, samo kadkad za-
šušti po koja sovurina, spremajuči se na nočni
lov, a da sazna, gdje su joj drugarice, gdje !i
rodjaci, oglasi se kobnim glasom: ui, ui, ui, na
što se ču glas: cuvik, cuvik, cuvik, proničuči
plašljivici kosti.

Oudno nas obuze čuvstvo u toj gustoj šumi
visokih bora i starodrevnih hrastova, gdje ne
vidjesmo ni jedan drugoga. Izvan šume začu se
umiljati glas pjevajuče slovenske djevice, tamo
od šume odjekivalo ijukanje veselih momaka, koji
se na taj način po običaju dozivlju.

Nebo zasja sjajnom mjesečinom, putevi nam
se ukažu, sela pojave, u mjesečini zabieli se
humska crkva i otčeva kuča, gdje nas jedva do-
čekali.

Dva dana iza toga osvanu dragotan dan.

Nebo bilo vedro i čisto kao djevičanski san. La-
godan i mirisan zrak treptio je nad veličan-
stvenom prirodom. Draguljem blistala rodna njiva
i zelen travnik, a veselo se družtvo spremilo na
put u Jeruzalem, da se naužije bajne razkoši
štajerskoga raja; jer tko ni je bio u Jeruzalemu,
ni je vidi o štajerskoga raja. Odputi se družtvo
u onaj ubavi kraj, gdje su pjevačice vile zanjibale
i pobratile se s kraljem lirskih pjesnika, gdje su
vile krunisale Stanka Vraza. U toj sretnoj družbi
bio je moj otae, moja supruga, prijatelj Gjuro,
moj brat Fran i ja. Ostavivši prag roditeljski
udarismo krasnimi Krčevinami, mojim rodnim
selom. Pratio nas svuda zuj peela radilica, be¬
račih sladki med na prostranom moru miomi-
risne helde, a u zraku kruženje sokolova kulskih.

Krčevine osebujno je mjesto. Polje je to
dosta prostrano, ali vrlo krasno, obkoljeno s ju-
go-zapada Humon, sa zapada vinorodnim. Vin¬
skim vrhom, sa sjevero-zapada brebrovničkimi
brežuljci, a na ostalih stranah na medji mu stoje
uviek zeleni borici, bieli brezici i hrastici. Ubavu
tu ravan presieca na sjevero-zapadnom prikrajku
liepa cesta, vodeča iz Ormuža k sv. Nikoli, a
duljinom od jugo-iztoka prema sjevero-zapadu
razpolovljuje ju druga cesta, koja se s navo-
denom križa.

Šestnaest krasnih na isti način sagradjenih
kuča razštrkalo se Krčevinami, ne obaziruči se
nimalo na cestu, te kan da jedna za drugu ni

— 156

ne haje, kan da družtvenosti ni ne poznadu.
Svaka je kuea tako rekuc u vodaru, u središtu
gospodareva zemljišta, oko koje steru se njive i
livade; svaka ti je kao ljetni dvorac.

Prešavši taj mali raj u velikom raju, spu-
stismo se u prijatnu brebrovničku dolinu, gdje
vidiš u nižini uz cestu liepe kuce i vocare, a
u višini počimaju ljutomerski vinogradi, sloveči
sa svoje sladke kapljice na daleko. Da se odmo¬
limo i okriepimo ljutomerskom zlatnom kapljicom,
koju možeš i na taste piti, zakrenusmo na desno,
te dodjosmo malo dublje u vrh Brebrovnik, gdje
škrinuše otčevi ključi, otvori se pivnica, a otac
navuče iz onoga pljesnivoga starca, na kom, kako
no se veli, stari mačak sjedi.

Pripeklo žarko sunašce, razpihnilo se biserje
trave, razplinuo se i jutarnji miriš uzduha, koji
zatrepti vrucinom. Vinogradaru nadimale se grudi,
zasjalo mu oko nadom, uzvinulo mu se k nebu,
a na ustnah ču mu se šapat: Ako bog dade,
naplatit de se trud. Naše družtvance ostavi mra-
čnu pivnicu, a stari naš otac uze na put vina,
veleči: vruce je, biti demo žedni, a u cieloj oko¬
lici ne ima krčme. Sve nas zadahnula blažena
sreda, zadovoljstvo. Misli su tekle brzo i lako,
mašta nabujila, a usta postala sborna: rajska
okolica preporodi nas blaženim životom. Kazma-
trajuci pitome brežuljke i njihovu prebogatu ra¬
znolikost, reče mi supruga: Divan je to kraj —
jedino ime ,. štajerski raj “, kako no ga prozvao

Stanko Vraz i neki Niemci, dolikuje mu. Ni je
čudo, sto je Vraz Mo pjesnikom i što je sviet
ovdje toli krasan, čist, prijazan, blage čudi i
uviek veseo. Tko da se ovdje izopači, u toni
svetčanom, punom milinja, čara i dražesti, kraju?!
Al sad istom vidim i osjeeam, što je ljepota pri¬
rode, završi ona. čas stojasmo, čas koracasmo
lagano, jer se težko razstajasmo sa svakim novim
predielom. Postajasmo i pred kučami, koje su
liepe Slovenke obielile, a po svili prozorih pona-
mjestile prekrasna i največom njegom njego-
vana cvieča. Oko kuče sve je liepo pospremljeno,
sve u najljepšem i ukusnom redu. Moja supruga
litjela, da vidi, kako je u sobi, pa s toga zavi-
rila u sobu; ali eto pred nas stupi mila doma-
čica te reče: Naj grejo notri, če im se rači. Oni su
menda D. gospa. Jesarn, odvrati supruga i na¬
stavi: sve vam je oko kuče tako čisto, kako če
istom onda biti u sobi? 1 mi udjosmo. U sobi
sve prečisto. čedno je orabovo pokučtvo liepo
ponamješteno, nigdje prašine. Postelje čiste i vi¬
soke, a na stienah redaju se slike raznih svetaca.

Razgledavajuči sobu, donese malo, blago
djevojče kitu cvieča i preda ju mojoj supruzi.
Gospodarica izvadi dobra sira i kruha i ponudi
nam ga. Ovdje bo je običaj, da se svakomu, tko
u kuču dodje, ponudi, ako nista drugo, to kruh,
dočim gospodarica svojim poznankam i na raz-
stanku kruha na put daje, pa makar ga i ove
kod kuče više imale.

— 158

Štogod prodjosmo kuča, svuda jednako, svuda
na prozorih cviece, a pred kučom ili uz nju po-
seban cvietnjak, pa bila u kuči djevojka ili stara
baka, bilo djetce ili ne, bila kuca najbogatija ili
najsiromašnija. Da ne vidiš drugo van te šarene
cvietnjake i na prozorih cviece, mogao bi po¬
goditi, kakav je ovdje narod — da su djevojke
mile pop ut golubica, da tu običnili seljanka ni
ne ima.

Uzkliknem s Vrazom:

„0j krasan si krasan
ti moj zavicaju!

Kakve u tebi, nigdje
ruže ne evietaju!

Cini se, da Bog te
stvori, kraju ljubljeni!

Da jadnu Slovencu
vrati raj izgubljen. “

Raj če Slovencu ovaj ostat. Oteti mu ga
više nitko ne ce, a izgubljeni ce mu se povratit.
Zora nade več nam rudi, a prosjveta rodi slo-

v

bodu. Sto biti mora, biti ce.

Hajdemo dalje, reče otac. Od dražestna pri¬
zora eto dražestniji: eno prijazne kuce, pred njom
cvate modro, bielo i crvcno cviece, ogradjeno u
luk povinutim šibjem. Uz cestu vije se brajdami
stari trs, a vršne mu se mladice grle s granjem
jabuke. Uz trs prislonio se mlad stasit momak.
Desnicom uhvatio se visoko za trs, lievu nogu

— 159

nehajno prekrstio, oko mu radošeu sieva. rume¬
nilo mu licem struji, ustne oblicu mu radostan
smiešak. Čeka plavokosu djevicu, koja de mu uz
put prodi. Stoji, čeka, upire odi u daljinu drvo-
reda rodnih vodaka, a stidno, red bi plaho, oba-
zire se na prag kude svoje, boječi se valjda, da
ga mati ne opazi.

Na cesti drvoreda ne vidi se nitko, ali žadu
se tol nježan, tol dražestan poluglasni glas: „Sem
Slovenka deklica, “ a u tren stvori se vesela dje-
vica, nosed vrd hladne vode. I tu se sjetih Vra¬
zovih riedi:

„Tko nij’ slušao njeni’
pjesama ljubezni’,

Nij’ ljubavi dutio
razblude, boljezni.“

Stoji momak mirno u zelenilu brajda. Smje-
šta se inako, a približuje mu se rumenbiela vila,
bliža mu se, a pjesma joj umire, pogled joj svuda
prše kao laka lastavica, kao misli bistre. Naleti
i na zeleno brajde, odkale ju pozdravlja sveti
šapat: Lendika! Lendika mili glas razumi. Noga
ju sama k pozdravu ponese, a ustna sama šapnu:
Franjo! Što je šaputalo dvoje sretnih, što je osje-
calo, to znade svaki, kog je zahvatila striela
Lelja.

Lendika posegno kroz brajde, ubere crveni
cvietak, poljubi ga, zatakne ga Franji za šešir,
pa mu ga naberi na ponosnu glavu. Franjo joj

160  -

stisne ruku, a Lenčika odskakuta dalje cestom,
a vinogradom razliegao se glas još dražestnije,
još milije: ,.Po jezeru bliz Triglava. “

Vidjesmo raj i u raju blažene dvie duše,
koje nam milu probudiše spomen.

Ne zaustavljajmo se toliko, hajdemo dalje, da
vidimo ljepši kraj, opominjaše nas otac. Hodasmo
bo tri sata, što mogosmo za jedan sat proci.

Eno brežuljka za vinovu lozu prenizka, a
prestrma, da se plugom ore. Kopa ga marljivi
narod. Poredao se čist i uredan u red tako, da
liepa djevojka uz snažna momka stoji; jer dje-
vojci je treba pomoči muža. Svaki par zasieca
motikom do toporišta u strmi brieg u isti tren
tako, da motika uz motiku pada, koje obojiea
prema svojim silam potežu, pa lome i okreeu
omašnu grudu. Narod se kupa u znoju sa žege
i rada, ali je ipalc veseo. Šali se i natječe dosje-
tkami, sad pripovieda ovaj sad onaj.

Stigli težaci na vrh. Lupaju motikom o mo¬
tiku otresajuči prilivaeenu zemlju, da dolinom
ječi i ozvanja. Da se odpoeinu, slačili su se u
hrpu i zapjevali u sboru, a povjetarce nosi im
na tanahmh krilih pjesmn čarnim krajem.

Tako obavlja ovdje Slovenac svaki posao.
Kosi li? pjeva; kopa li? pjeva; žanje li? pjeva.
Na rad ide pjevajuči i s posla se pjevajuči vrača.
Piruje li, bez glasbe i pjesme ni je; pritisne li
ga ljuta tuga i nevolja; smrt li mu čija para
meko srdce: pjeva pjesmu žalostinku il se erkve-

- 161  -

nom tješi. Nista mu ni je pretežko, sve mu je
igra; jer mu ujelo zasladjuje veselost, dosjetljivost,
d o b r o cu d n o t, p j e s m a.

Id udi sve više uzbrdice otvori nam se zjalo
Babjega klanjca. (Izak je, a clubok i jako strm.
Ovdje su Slovenke, a na čelu im Filipič, potukle
magjarsku razbojničku četa, koja je ovamo iz
Lendave d osla, da robi.

Zazvonilo podne visoko na brdu, na koje se
upravo uzpinjati uzesmo. Miloglasni, moleči i drk-
euči glas zvona prekinu svaki posao n svoj oko¬
lici. Starac vlomljenih gradi odkriva si čelavn
glavu, tielo privija k zemlji, tanini pogled upire
u zemlju, moleči se višnjemu stvorcu, znajuč da
mu je podne života več davno odzvonilo.

Stariča sklapa uvele ruke, diže ih prema
onornu, komu se moli; sad ih obara, sad ih na
grudi p> riti ste i zirka skrušeno na sveti hram,
odkale ju zvono na molitvu zove. Majica krsti
čedo si nejačko u povoju svojom rukom. Moli
se skrušeno, očiju s djeteta ne skida. Moli so
mladič, moli se i djevojka, a živ im pogled leti
u bieli. daleki sviet.

Zvoni milo u Jeruzalemu zvono, odzvanja
mu iz daljine iz a brežuljaka i dolinica sv. Nikola.
Ječi i zvoni zvono u Svetinjah, pozdrav boga iz
Ljutomera se čuje. Zvone zvona skladno u s-boru,
čuješ im sbor, čuješ svako napase. Tamo u rav¬
nini murskoj kod svetoga Križa za ječilo je zvono,
da bude sbor veličajniji. Cuju se blaga zv-raa od

12 *

— 162  —

Mure i Drave. Skladna je ta sveta glasba, drkče
od brda do brda; pronosi se cielim krajem i
prati molitvu pobožna puka u vedrimi gori. Umu-
knuše redom zvona, umuknu i sav kraj, sveteana
zavlada svuda tišina.

Uzpinjajuci se na brieg Jeruzalem, napre-
zasmo se silno, jer je vrlo strm. Stigosmo u serdce,
na vrhunac ljutomerskih gorica, gdje stoji biela
kapela sv. Ane, spadajuča u župu sv. Miklaša.
Uz crkvicu razgranila se stara sveta nam lipa,
a malo dalje pred glavnim ulazom crkvice sile
u vis tri mlade njezine sestrice, a na iztočnoj
strani stoje tri krasne zidanice. Tu nam se otvori
sav veličanstveni štajerski raj, a iza njega na
sve cetiri strane puče nam velebni vidik.

Motreči s Jeruzalema pravi taj raj, čini ti
se, da si na nekom vilinskom otoku, koji u zraku
pliva. Sve je veličanstveno, drugotno, dražestno
i milo.

Nebrojeni brežuljci prerazne veličine i svih
mogučih oblika naliče ti uzburkanu moru, iz kog
ne niče užas i groza, več mir i dražest. Svi su
volovi toga rajskoga mora tol pitomi, tol pomno
uredjeni, a nakičeni krasnimi dvorci i gradiči,
kan da su ih namiele vile. Gdje je god ljepši,
ugledniji i prikladniji vrh, tu je nikla biela crkva
ili dvor. A gdje je hram božji, tamo je i kra¬
snih kuča i vila.

„Gledaj oko sebe
u dole cvatuče:

— 163  —

Po njih razstrešene
liepe biele kuce“;

„A po brdih crkve,
dvore sa gradiči,

Ko gljive u šumi
što ih vidiš nici“.

Izmedju brežuljaka vijugaju se uzke cvatuce
doline i dolinice ili kotline, gdje se biele raz¬
tresene kuce, a rodi razno božje žito i pleme¬
nito vode. Cieli je široki i daleki kraj jedan ne-
dogledni vinograd. Divlju šumu, zapuštenu zemlju
tu badava tražiš.

Zakrili sad očima od Mure, kojoj se bistri
valovi blište o sunčanu sjaju, zatoči prema iztoku
uz medju Medjumurja, a dalje uz vijugavu Dravu,
koju dobro vidiš, pa preleti hiljadu vinorodnih
brežuljaka i obišao si tol slavljeni štajerski raj.
Divotno ga je odavle gledati i s toga, što s istoga
mjesta motriš dvie posestrime: Dravu i Muru.

A sad okom još posedi i zaredaj na zapad;
tamo te najviše srdce vodi. Eno brežuljak, red
bi pušči na dohvatu, zelenilom bogat, al ga ipak
Plešivicom zovu. Vini se dalje, ali ne idi daleko,
samo pol sata obična hoda. Tu ostaj dugo, tu
najsvetije je mjesto štajerskoga raja: jednako
sveto Slovencu i Hrvatu. Dosta ti rekoh; ti ved
znadeš, da to mjesto Cerovskim vrhom zovu, da
Vraza to je rodno mjesto. Odavle sad dalje se
odputi — ovamo navratit demo se jošte. Preleti

164  —

valove vinograda, jer ih izbrojit ni je modi. Da-
leko gdje ti briegovi vidik zatvaraju, Pohorje se
neba dotiče, a dalje na lievo uzpela se strma
Rogačka gora.

Prema sjevero-zapadu, u veliko j daljini na
vrhu Kapele u modrini zračnoj bieli se crkva.
Kreni još malo desno, a jesi li oštrovid, zirni
još dalje. Daleko, da jedva vidiš, uzpinje se Vil-
dunska i Gradačka gora, gdje se više ne čuje
slovenska 'rieč, jer:

„Vrag tu uguši Slavi djeeu u koljevci —

Pre neg zapievaše slavskog jutra pievci“.

Povrati se sada na svoje mjesto i prema
sjeveru se okreni. Zeljezne dveri ni su ti dalje
od Plešivice. Za njimi podigo se brežuljak Ka-
menšcak, zakrivajuci prijazni Ljutomer ti koji je
pol sata hoda. Dalje prema Muri do Radgone
pruža ti se ravno mursko polje, koje Vraz pre¬
krasnih konja radi Tesalijom nazva. I tu je narod
čil, pošten i bogat, sela krasna, polja rodna, li¬
vade cvatuce. Slovenci živuči u tom polju zovu
se Poljanci, a ostali po brdskih krajevih Gorenci.
Za ljutomerom stere se nedogledna ugarska ra¬
vnina, u kojoj se vidi i Lendva. Na iztoku, a
nedaleko odavle, pruža se Slamnjak, a od svili
brda najviše se podiglo Robadje, poljepšano kra¬
snimi zidanicami. Tu raste najplemenitije me-
djmnursko vino, koje se ne razlikuje od ljuto¬
mersko ga. Ovamo bliže je Gomila, blizu nje u
nižini sv. Nikola, a dalje na briegu sv. Volfgang.

Iza Drave vidi se Varaždin, a -dalje Kalnieke
gore, bliže na desno Ivančiča.

Poslie, kako smo razgledali to veliko, pro¬
strano obzorje, sjeli smo pod lipu i okriepili se
vinom i pecivom, kojom se /.godom sjetismo svili
slavnih muževa, koji se rodiše u tom divotnom
kraju. Poslie spnstismo se na zapad prema Ce¬
rovcu na Vrazov dom.

Na prijaznom brežuljku med ju vinogradi stoji
na zelenom sagu u hladu preraznih, najpleme-
nitijili vocaka liepa jednokatna Vrazova kuca,
koju ovija vienac vinove lože. Pred ukazom kuee
razcvala su se dva oleandra, a uz svaki zeleni
se limuna. Pred ulazorn razgranio se hladovit
orah, pod kojim stoji velik stol. Deset koraka
pred kucom ogradjen je liep vrt, pun mirisna
cvieča i liepa povrca; obkoliše ga vodke. Za ku¬
com smještene su gospodarske sgrade. Na juž-
noj i sjevernoj strani vije se vinova loža i peče
se na žarkom suncu zlatno grozdje. Od podnožja
vinograda stere se uz Svetinje prema Ormožu
dragotina dolina. Na zapadnoj je strani plodna
njiva, a pod njom zeleni se dubrava, iz koje do-
prieše „ Glasovi iz dubrave žerovinske.“ Uz kudu
vodi cesta. Susjeda posve blizu ne ima.

Pod orahom nadjosmo starti odeblju, a još
čvrsta zenu: suprugu Josipa Vraza (Stankova
brata); Stariča se našemu dolazku vrlo obradova
i odmah nam ponudi, da sjednemo oko stola
pod orahom, te žametne s nami razgovor o Stanku.

— 166 —

„0h sjecam se ja Stanka! Cini mi se, kan da
sam ga jučer vidjela, gdje po dnbravah i do¬
linah hoda knjigom, papirom i olovkom u ruci;
bog mu daj pokoj, reče sažaljivo Stariča i polise
ju suze. Jecajuča starica izmami malo ne i nam
suzu. Umiri v se malo starica, nastavi: „Svi stari
ljudi, žene i muževi dobro se još sjecaju Stanka, ko-
jega su toli obljubili, da ni mati ne može više rodjeno
si diete obljubiti. Njega je sve 'volilo, jer je i on sva-
koga jednako ljubio. On seje jednako ljubezno raz-
govarao s prosjakom, kao i s gospodinom. S djet-
com se je veselio i igrao kao diete, s odraslimi se
bavio kao čovjek. Njemu je bio svaki jednak, samo
neka je bio pošten čovjek a pravi Slovenac. Mogao
bi još i danas živjeti, ali koga bog voli, brzo *
ga k sebi pozove", zaključi starica.

U to donese iz kuče ovisoka, jedra i rumena
djevojka rajna vinca, te nas prijazno pozdravi i
reče, da je ona kči naše starice. Ljubezno i po-
uzdano nas zapita, bude li se u istinu u njihovu
kudu uzidala mramorna ploda, u spomen njezinu
stricu Stanku. Ja joj odgovorih, da to i hrvatski
rodoljubi namjeravaju i da de to sigurno i iz¬
vesti. To nas jako veseli, doda djevojka. Ako bog
dade, biti ce ovdje takva svetčanost, kakve ovaj
kraj još ni je vidio, reknem joj ja. Na to dodje
i sin naše starice i donese nam razna prekrasna
voda, kakva ne ima svaki vodnjak. On je jedini
sin starice, koja ima pet kderi. Srednjega je uz-
rasta, zdrav, jedar i crven momak od 23 godine.

167 -

Vrlo je darovit, domišljat, čudi umiljate i vesele,
a rado govori o slovenstvu i hrvatstvu. Svršio je
dva razreda realke, a bio uviek prvi; čita mnogo.
Knjiga daje mu poznati slovenski rodoljub Lapajne,
učitelj. Pripoviedao nam je, koli mu je žao, što
ni je mogao nauka svršiti, j er da mu ni je otac
Josip dopustio, koji ni je htio, da mu sin ode u
sviet, a kuea da tim izgubi Vrazovo ime. Da si
rodnoj kuci spasi ime, vrati se iz škole na ot-
čevo ognjište.

Zapitavši staricu gdje je gospodar, odgovori
mi blaga starica: „Njega ne ima. Zakopali smo ga,
Umro je 21. lipnja prošle godine.“ Na te rieči
Vrazovi umnkoše — umukosmo i mi. Tužaljiv
muk prekinem ja primjetivši: dakle su oba Stan¬
kova brata mrtva! A je li njihova sestra Anka
još živa, zapita brat Fran. „0na je još jedina
živa, ali več kao diete — cesto ni ne zna, što
radi“, odgovori starica.

„Sad ste se več malo razliladili, pa izvolite
u sobu“, ponudi nam Vražovka „Izvolite gori,
izvolite 11 , reče nam i kči joj Barika. 1 odvedoše
nas skalinami u prvi sprat u prostranu i ukusnu
sobu, gdje stoji ovelnt okrugao stol, a na njem
počiva živ Stanko, čista njegova duša: njegova
krasno vezana djela. U jednom kutu stoji klin-
čanica, a uz stiene olašteni ormari. U ormaru
staklenih vrata stoje Stankove latinske, francezke
i njemačke knjige. Na nekih se je podpisao:
„Frasov.“ Stupivši u tu sobu, gdje je Stanko sa-

:  168  -

kupljao gostove, gdje so s vilami razgovarao,
tugovao i radovao: preleti nas sveto pošto vanjo
naprama toj kuči i obitelji, pričini nam se, kan
da duh Stankov ovdje obilazi.

Posjedasmo oko stola, a mladi Vraz primi
Stankova djela, podiže ib, te malo drheučim gla¬
som proslovi: „Moga strica Stanka ne ima. Kosti
njegove mirno poči vaju med ju braeom našom u
bielom Zagrebu. Ali duh njegov živi u narodu
slovenskem i hrvatskom i ovdje medju nami.
(Položi Vrazova djela na stol, ali ih za čas opet
podigne.) Ovdje, gdje je moj slavni 'stric po¬
zdravlja© rodoljubne goste, pozdravljam ja Vas,
a prijazno vas dočekao Stankov duh! 1-  Zatim
položi knjige na stol. Te su nas rieei vrlo izne-
nadile i dirnule.

Za čas bio je gostoljubni stol pun jela i
vina. Vraz izvadi iz ormara majoliku (vrč, do¬
brodošlica), iz koje je pio slavni Stanko i koja
je pravljena 1691. Kapuni ju vinom i nazdra¬
vi vsi nam zdravico, preda nam ju. .Ničim nas
ne bi mogao toliko obradovati, koli tom obitelj-
skom i narodnom svetinjom. Od sad ni smo
h tjel i iz druge piki, vnn iz maj olike, koja je re¬
dom putovala od jednoga do drugoga Vrazu na
slavnu spomen.

Franjo uze majoliku usta i reče:

„Predragi moji! U ovom svetom hramu,
gdje je toliko put bivao slavni pjesnik Stanko,
čutim sada, kao da lebdi njegov genij nad nami,

- 109 —

kao da nas potice na neumorni rad za narod
svoj. Doista on je ijubio svoj narod i sve sile
posvetio samo njemu. Ni je on mario za blago
i bogatstvo. Najvede blago bijaše mu srdce pje-
sničko, a i njega je darovao svomu narodu. Pa
kako da nas onda ne obuzimlju plemenita čuvstva
i osjedaji, kad bivamo ondje, gdje se rodi taj
ljubimao naroda, Kako živo mi dolaze na um
sve one velike borbe pjosnikovo za ideal, njegovo
trnjem posuto življenje; a što više, evo leže pred
nami njegova djela, taj neprocienljivi biser, naj-
veci plod lirike. Kako odišu pjesrae njegove naj-
nježnijom ljubavi za rod svoj, kako ga slavi i
diže nebu pod oblake, a pjevanje kderib njegovih
prispodablja pjevanjem nebeških sborova. On jo
ovjekovjedio narod svoj, a zahvalni narod suze
ront na grobu njegovu. D&, umro je Stanko, ali
duh njegov živi još u narodu i živjeti de na
vleke, Dcista stekao si je neurarlost, Ime njegovo
ubilježeno je zlatnimi pismeni u zviezde, koje do
i potomstvu sjati, Ja nazdravljam, dragi moji,
uspomeni toga velikoga muža i njegovo imenu,
koje de slovjeti dok bude svieta i vieka 1 *, Suzo
radostuico zatitrašo nedaku Vražovu u oku, što
se njegov stric toliko slavi,

Vraz nam je zatim pripoviedao o svetčanosti,
što no ju slovenski rodoljubi priredile na Vra¬
zovo domu dne 30. lipnja 1878. na rodjendan
neumrloga Stanka. Tu se sakupiše rodoljubi i ro-
doijubke iz Ljutomera i Ormuža. Bilo ih je 14

— 170

osim susjeda i rodbine. Na čelu proslave Stan¬
kova rodjendana bio je poznati i prevriedni slo¬
venski rodoljub g. Lapajne. Rodoljubno družtvo
nakitilo je granati orali pred kučom evatucim
granjem lipovim, koje je svoj blagi miriš sipalo
na uspomenu Stankova rodjendana. Plemenita za¬
bava započela je u podne, a trajala do pozne
noči. Gr. Lapajne nazdravio je zaneseno uspomeni
Stanka, govorio njegov životopis i crtao rad i
zasluge njegove; svi prisutnici slušali su ga tro-
nuti. Svirali su tu i domači mladi glasbenici.
Skromna svetčanost pretvori se besjedami, svir-
kom i gruvanjem mužara red bi u narodnu svet¬
čanost. Oko Vrazove kuce sakupila se sila svieta
iz okolice. Pohrlilo je ovamo staro i mlado, rnužko
i žensko, te tiho i mirno slušalo govornike, a
kad bi govornik svršio zaorio bi na daleko oko
stolova gromoviti „ slava mu“ iz stotine grla,
što je popratila i narodna svirka, a glasovi „slave“
razliegali se dubravom žerovinskom.

Kad smo ved kanili na put krenuti, zapi-
tam Vraza, gdje je sada Stankova sestra Anka,
a on mi odgovori, da je u Stročjoj vesi kod sina
si Mokarioa.*) Pripoviedahu nam, da je starica
sa starosti ved tako iznemogla, da je cesto kao
diete. Stara Vrazovka reče nam: „ Jednom je sta¬
rica (Anka Moharicka) uzela mlieka, ulijala ga

*) Za stalno udata za Mohariča, te ne staje one
dvojbe u V. dielu Vrazovih djela, str. VI., gdje se veli:
(Moharič ili Mohorič).

171  —

na ognjište, a u tavu stavila drva, da kuha
inlieko (dakle obratno). U tom je poslu čudno
nakretala glavu i nešto nasluškivala. Opazivši ju
ukučani, zapitaše ju začudjeni, što radi. Stariča
zabrinuta odgovori: „Kuham djetetu mlieko. Zar
ne čujete, kako diete plače? . . . Glladno je.
Cujte — čujte! Plače!“ Dočim ni je nitko nista
čuo, a djeteta ni je ni u kuči bilo. Stariča nam
još reče, da se što takva u njihovoj obitelji u
velikoj starosti več pojavilo.

Dva sata na Vrazovu domu minu nam kao
čas, jer nam bijahu ugodna i prava okriepa
duše naše. Vrazov nas duh osokoli i napuni na-
dom i ponosom — u idealizmu nas ukriepi.
Oprostismo se s ljubeznimi ljudmi, a Barika da¬
rova nas krasnim cviečem iz svoga evietnjaka.
„Posjetite nas skoro opet“, bile su posliednje
rieči starice.

Blaženi putovasmo svetinjskom dolinom, kao
pobožni hodočastnik iz Jerusolima. Tako dodjosmo
do podnožja briega, s kojega gleda na široko i
daleko crkva Svetinje. Tu zavijemo na lievo uz
brieg, a za nekoliko časa bijasmo kod crkve, od
koje je u Hrvatsku prekrasan pogled.

Spuštajuč se nizbrdice prema iztoku, opa-
zismo na obronku brežuljka pod vinogradom ka¬
meni spomenik Kautzhammeru, u koji je uklesan
njemački napis, kažuči da se je Kautzhammer
rodio u Ugarskoj, a došao u Ormuž ubog, a
nakon osam godina kupio je več to krasno ima-

— 172

nje, a bio je kleti neprijatelj slovenstvu, te ul-
tranjemškutar. Na boku spomenika napisala mu
neka slovenska duša: „To je slovenska zemlja!
Zakaj slovenski ne pišeš ?! Sram te bodi Magjar!
Sramota, da tisti, ki se pritepe iz magjarske
puščave in se tukaj od slovenskoga kruha pre¬
živi, se tukaj se svojo nemščino šopiri!“

Liepimi dolinami uz nebrojni mrmljajuči
sbor zrikavaca, a uz jasni glas slovenske pjesme
prispjesmo pod večer na mile Krčevine, sječajuči
se najmilijih trenutaka svoga života.

Dne BO. kolovoza odosmo isti, noseči dva
krasna vienca, k sv. Nikoli, da posjetimo grob
pjesnika Modrinjaka, representanta ideje slaven-
stva u južnoj Stajerskoj. Za jedan sat hoda sti-
gosmo k sv. Nikoli, gdje je Modrinjak župni-
kovao i gdje sada mirno počiva. U sv. Nikoli
pričeka nas prijatelj Vjekoslav, koji nam je to
dan prije i obrekao.

Stupivši u tiho polje, iznenadi nas sviež
krasan vienac pitoma cvieča na kamenitom spo¬
meniku, pod kojim počivaju kosti pjesnika, koji
je u ovom kraju prvi slovenski zapjevao. Ti si,
Vjekoslave, ovjenčao spomenik, a obsipao grob
cviečem, klikosmo radostno, a on odgovori:
„Ni sam ga ja nakitio, več ovdješnje djevojke,
koje sam ja na to nagovorio, Vidite gospodjo, kako
liepo pletu naše krasotice vience; zar ne, daje uku-
san“, reče Vjekoslav mojoj supruzi. Živio, Vjeko¬
slave, zajedno s djevojkami, uzklikosmo mu mi.

— 173

U to dodje neki starao i upita nas, zašto da
nakitismo Modrinjaku grob. Odgovorismo starcu,
da mu s toga nakitismo grob, jer je bio pravi
Slovenac, koji se je prvi ondje borio za sloven-
štinu i bio vjeran sin svojoj domovini; jer je
bio uman čovjek i pjesnik.

Za tim je Fran deklamovao prve stihove
Modrinjakove pjesme, što ju je spjevao 1813.
Evo pjesme:

Amico Zvetkoni.

Zadnji človek je na sveti,

Ki svoj rod za nič drži:

Zapstonj so mu rožni cveti;

Njemu nikaj ne diši.

V nadrah maternih se zbrani,

V njenoj reji se zredi:

Mačeho oslepno brani,

Mater pa za nič drži.

Erjav kakti Judaš bodi!

Naj te pes za plotom je!

Med Slovence naj nehodi,

Ki je prav Slovenac ne! —

I tako se čedna naša svetčanost svrši. —

Kod sv. Nikole župnikovao je dični Luka
Sokolid, rodom Dalmatinae, od god. 1667. pa
do 1683. Bio je oženjen prije nego li se je
zapopio.

Pred erkvom sv. Nikole stoji grobnica, a u
njoj velika gvozdena ploča na kojoj se sjaju

zlatna pismena, koja moram zabilježiti. Evo ih:
„Erde von mir gebaut, clu gabst mir Brod da-
rum. Und Brod erhielt mir das Leben. Was ist
nun billiger, als dir mein Fleiseh dafur zu geben ?“

Nedaleko crkve je vrelo o kom stare bake
čudno čudo kažu: U dnu vrela leži grozna gla-
vurda zmaja, a rep mu siže pod veliki žrtvenik
sv. Nikole. (To je razmak od preko 600 koraka.)
Kad se samo najmanje makne, uzmuti se vrelo,
a pucaju crkvene stiene. Mogao bi ga iztjerati
črne škole djak, ali bi se porušila crkva.

Tom prigodom spominjem zanimivije crtice
o zmaju, sto no mi ih je kazivao rodoljub i po¬
štenjak g. Petar Skuhala, kapelan kod sv. Nikole:

U Murskom polju stere se selo Mota. Kod
toga sela pružaju se uz Muru livade i njive, a
zovu se Budina. Uz ove pružaju se druge ime¬
nom Meka. U Budini je struga, dolazeča iz
Mure u kojoj je neka jama. Stariji ljudi, a oso-
bito stare žene, živo pripoviedaju kako je u Bu¬
dini, a u rečenoj jami bio grozan zmaj (pozoj).
Narod pripovieda: Nekoga dana, a tomu je več
davno, to ne pamte ni najstariji ljudi, pojavi se
u Budini kod jame „djak črne škole “ s velikom
knjigom, da molitvom iztjera zmaja. Tri je dana
neprestano, hodajuc oko jame knjigom u ruci,
molio, da iztjera zmaja. Treči dan molio je još
sabranije, hodajuči nemirno i sve hrže. Ali na
jednom uzburka se voda i potrese se sva oko¬
lica, a iz valova pr o viri orijaška i grozna zmijska

glava. „Crne škole djak“ priskoči i udari ju
knjigom po glavi. Zmija uroni i izčezne. a voda
se burkala strašno. „Crne škole djak“ moli iz de¬
bele knjige hodajuci uznemiren. Iz uzbjesnjele
vode pokaže se crvena konjska glava. Djak pri¬
skoči i udari konja knjigom dva put po čelu, a
konj zaroni i ne stane ga. Djak sabra sve sile
i moli iz črne knjige, da iztjera zmaja. Treci put
pokaže se crven konj i skoči iz jame na brieg.
Djak skoči pred njega i udari ga tri put knji¬
gom po čelu i tim ga ukroti, pa mu baci uzdu
na glavu i posjede ga. Krilonog se konj strielovito
digne u oblake, nebo potamni, podiže se ljuta
oluja, pognaše se biesne munje, zaori tutanj
groma nebom i ravnicom, potrese se Mura, s neba
poleti strašan led, zahiiji divlji vjetar, prigiblju
se i ruše stoljetui dubovi, ruše se krovovi, a
oblači črni ponesu zmaja u podobi konja na iztok.
Kudgod je jašio, svud ga ista pratila groza. Uminu
zmaj u oblacih, umuknuo vihar i grom, umirilo
se nebo.

Na iztoku djak zaustavio zmaja, pa ga ubija.
Silan se narod shrpio oko njega, svaki traži ko¬
madih zmaja. Djak sasjekao zmaja na komadiče
i razprodao ga skupo iztočnjakom, koji ga raz-
njeli na jagmu, da ga noše pod jezici. Jagmiše
se jer ga riedko vide, jer im bez njega ne ima
života. Tolika je tamo žega, da ju mogu samo
onda podnositi, kad noše komadih zmajeva mesa
pod jezikom.

Razprodavši djak meso zmaja, legne, da
spava. Pod glavu stavi si brezovu metiu, a pro-
budivši se, nadje se na onom mjestu, odkale se
je na put dao — nadje se u Budini.

Marljivost ondješnjega naroda kanim ovim
predoditi:

Kad knkuruza nikne j potjera po koji list,
a blaga ju kišica orosi, vidiš eiele redove ra~
dinih mladiča i djevojaka, kako se s raznih vr-
bova motikami o ramenu spuštaju u doline, gdje
radostno prijatelj prijatelja, znanao znanca, pri¬
jateljica prijateljica pozdravlja. Neki veseo duh
prati ih sve. Dosjetljivci tnkme se dosjetkami, do¬
nose s raznih vrhova i dolina novosti. Preve-
janoi kratkočase društvo ljubovnimi sgodami i
nesgodami. Kad je šale dosta, zapjevaju vlek ve¬
sele djevojke, raužki glasovi zadre, te se dolinom
razlieva mila pjesma, a melodiji; joj lahko povje-
tarce raznosi od briega do briega.

Starce, kašljava starice i djetcu izmamila
je pjesma velikega mješovitoga sbora pred k ude.
Sbor prikrio je ved tamni lug, a starci i starice
vradaju se klimajud glavora u svoja boravišta;
ju se valj d a svojih mladih dana, doeim su
odtrčala za složnim društvom.

Pjesma urnuknu, a harmonika, svirala, so-
piljka i gusle skladno zajede; »Naprej zastava
slave." Po dvie i po tri su se djevojke uhvatilo
oko vita pasa, a mladidi udesili korak na veseli
rad u Varaždin, da se opet veselo vrate.

— 177

Obavivši kod kuče svoj posao, odpute se po
više pnt u godini na ovaj način u Hrvatsku, da
zanju, da pospreme kukuruzu i drugi prirod na
varaždinskom polju.

Siromasniji Gorenci hodaju n Hrvatsku, a
ponajviše u bogato Medjumurje, gdje ostaju mla¬
teči po više mjeseci. A dogotoviv poslove, do-
vezu kuči pune vozove razna žita. Mlatci se obi-
eno svake subote pod večer vraeaju svojim ku-
čam, da si vide Ženu i djetcu, da odrede kako
i što valja sliedeče nedjelje raditi. A u nedjelju
poslie podne vraeaju se pjevajue pod hrvatski
krov. Prem im je posao veoma naporan, to su
mlatci ipak uviek veseli. Kad imaju vremena,
pjevaju ili sviraju, samo da je veselo.

Prem je u štajerskom raju uviek veselo,
prem čuješ uviek pjesmu i ijukanje, to ipak ve¬
selje najviši vrhunae postigne u jesen, kad ku-
kuruza i vinogradi dobro urode.

Kad vinograd obrodi i grozd dozori, nastaje
u vinogradih pravi život, pravo veselje. U berbi
ijuče se cieli dan, pjeva, puea se, a pod večer
škripe ždimalnice (preše). Ždima, pjeva, ijuče, jede,
pije i pleše se malo ne cielu noč. Veseloj gazdarici
pune su ruke posla, jer se vare tečna jela, peče
mastna gibanica, puran i odojak. Škripi ždimalnica,
teče mošt, natače se u posudje, žive su pivnice,
kleti i ždimalnice, kao ob dan vinogradi i ceste.

A koli je na svatbah i primicijah veselo, ne
možež si ni predočiti.

13 *

— 178 —

Dne ' 2 .  rujna odoli u Osiek na III. učiteljsku
sknpštinu, odkale se nakon osam dana vratih u
svoj zavičaj. Tu sprovedoh još nekoliko najugo-
dnijili dana medju čistim slovenskim narodom,
u pravom štajerskom raju, komu iz dionoga Kar¬
lovca uz srdačni pozdrav s Vrazom radostno
kičem:

„0j krasan si krasan,
ti moj zavičaju!

Kakve u tebi, nigdje
ruže necvjetaju".

»Tko ni je bio na Leviču, ni je
vidio Hrvatske“

Što je liepo, Tazda je o6imn milo.

vakije mal ne narod obdaren nečim, čim
se hvaliti i pred svietom ponositi može.
Neki se diči šilom morskem, neki bogat-
stvom, neki slavnimi velikani, neki opet sjajnimi
gradovi, veličanstvenimi dvorovi i hramovi: a hr-
vatski narod obdaren je svim, stoje narode za slavni
život potrebno. Prošlost mu je puna slavnih i ju-
načkih diela, sadašnjost pronosi mu svietom če-
stito ime. Dična Hrvatska rodi slavnimi muževi
obilno. Zar nam ni je slavnih pjesnika? Zar nam
učenjaka ne priznavaju učenjačka družtva i akade¬
mije? Hrvatski je jezik prekrasan, milozvučan i
velebogat, a domovina krasnija od prekrasnih ze-
malja. Švicar s Ijepote domovine na daloko slovi, a
Hrvatu romantično Zagorje prozvaše hrvatskom
Svicom; stari več Rimljani zvahu požežku dolinu
radi prirodne Ijepote i plodovitosti „zlatnom doli-
nom,“ a kitnjasti Sriem „nasladom svieta“. Tamo
dole je ravna i bogata Slavonija, ta slavna hrvatska

— 180  —

žitnica. Uz hladnu Dravu stere se znana Podra¬
vina, uz bistru Savu pražila se rodna Posavina,
znana nam s brzonogih konja vilenjaka. Eno si¬
njega nam mora, kršne Dalmacije, tvrda i gola
primorskoga krša, na jugu oslobodjene Hercegovine
i Bosne ponosne, znane s obilja njena i silnih
vocara, koji netom, kako no vele, spasiše austrij-
sku vojsku. Na sjeveru nam eto vjerne Slovenije.
Hrvatu domovinu kite goroviti predieli, visoke
šumovite gore, prašume, goli krš — rodeči masli-
nom, pitomom smokvom, narančom, — tropske
kceri: paome, plodne ravnice, bajna jezera, čarni
slapovi, vode liekarice i kiselice, divotne špilje,
bistri potoči, srebrne rieke, pitoma sela, tvrde
kule, bieli prijazni gradovi i gradiči, a more ga
vodi u bieli daleki sviet. Hrvatska je puna dra¬
žestnih, čarnih prediela. Od tih premnogih dra-
gotno, a ujedno velebno je vinorodno Prigorje,
u kom je nad sve humke i briegove podigao
svojn liepu glavu brieg Lovic. Hrvat, na njem
živuči, motreči i diveči se miloj si domovini,
ponosom sbori: „Tko ni je bio na Loviču, ni je
vidi o Hrvatske .

Prem mi je bajno Prigorje dosta blizu, po-
sječivah ipak prije dalnje krajeve Hrvatske, tje-
šeč se, da je za Prigorje uviek sgode. Pa tako
se istorn nakon šest godina svoga boravka u
Karlovcu zaputih u Prigorje, a naročito na Lovič,
da vidim liepu Hrvatsku.

Dne 18. rajna 1878. spremili se na put, te

181

odoh na kolodvor, kamo je iz Bosne stigla mno¬
žina ranjenika, koje su dobri Karlovčani obsi¬
pali izvrstnim jelom i pilom, finimi smotkami,
darivali ili novcem i njegovali ih, što su više i
bolje mogli. Ranjenici posjedali na klupe, što no
im ih Karlovčani prirediše. Neke je tuga posve
slomila, te se jeduc lagano, žalobno obaziru po
sakupljenom svietu, dočim su neki uza sve rane
veseli, piju, puše, smieše se i šale. Sve je da¬
režljivo, milosrdno, iste siromašne piljarice si-
paju svoje vode Vnedju ranjenike. U dekad oj sobi
leži na nosilih mlad, krasan nadporučnik, ranjen
u nogu visoko nad koljenom. Pokriven liepom
hrvatskom šarenicom, nagnuo gornje tielo malo
na bok, a lievom si rukom podbodio kapom po-
krivenu glavu. Oko njega roji se cviet krasnoga
karlovadkoga spola. Sve su krasotice uprle u nj
sažaljive oci. Dražestne gospodjice zapitkuju ga
najvecim pouzdanjem, a on im tol zahvalno od-
govara i zahvaljuje se tronut njihovoj sucuti;
vidi se, da duboko osjeda, koli ga sažaljuju. Sa-
žaljenje gospodjica zatrepti mu glasom, a drk-
duci ti glas sbori, da mu je rana težka, da ni
je sjeguran, da li de ozdraviti. Kucnu kolo¬
dvorsko zvonce, častnika ponesu Karlovčani u
coupe, a prati ga vienac gospodjica. Žele mu
sretan put, a on im se, domahujuc im prekra-
snom kitom cvieca, iskreno zahvaljuje. Vlak po-
juri s nami put Jaške, a ranjenoga častnika
prati sto liepih želja dobrih gospodja, prati ga

182  —

iskreno sažaljenje Karlovčana, jer je odličan ro¬
doljub, sviestan Hrvat, mio čovjek.

S jaskanskoga kolodvora okrenem pješke uz
gvozdeni put natrag prema Karlovcu. Za pol
sata bijah več kod željezničke stražarne br. 21.,
gdje zavih na lievo prema selu Domagoviču. Uz
cestu pružilo se živicom obkoljeno seosko groblje.
Grobovi su zapušteni, iz visoke trave proviruju
priprosti krstovi, samo blizu velikoga krsta nad-
nio se pomno njegovan liumak, na koji pitomo
cvieče diše svoj miomiris. To če valjda biti grob
vrle supruge moga prijatelja, pomislih. Udjem
na groblje, odkrenem bujnu zelen cvieca od krsta,
na kom mi se zacrne pismena: Draga Ken-

dulič.“ Nakiceni i najpomnije uredjeni grob pre¬
budi mi još veče poštovanje za prijatelja. Po¬
čivaj mirno bivša mi drugarice, počivaj sladko
u hladu ljubavi vjerna si supruga, on te i mrtvu
ljubi istim žarom, kojim te zavoljeo; pokoj ti
laki pod milim cvjetnjakom, šapnuh joj na odlazku.

Groblju na lievo i uz lievi brieg potoka Vo-
lavčice počima več selo Domagovič, u kom se
je rodio slavni biskup Martin Borkovič. Kod škol-
skoga vrta, što ga je učitelj uz vještačku pripo-
moc poštenjaka g. Jaugcera, župnika u Volavlju,
liepo ustrojio i uredio, vodi most preko Volav-
čice u selo. Iza mosta zavija se cesta u podobi
S, uz koju su se namjestile kuče i kučari, ko¬
jim za ledji stoje ostale gospodarske sgrade. Vi¬
jugava cesta dovede me za čas opet do Volav-

oice, gdje se ista uz njeni lievi kraj, te izpred
kuca proteze. S obje strane potoka utaborile se
kuce, neke bliže, neke dalje, a spajaju ih dva
široka drvena mosta i jedna brv.

Na lievoj strani Volavčice iztakla se biela
kapela sv. Kate, a uz nju jednokatna prijazna
škola. Na kraju ove strane stoji kuca Petra
Borkovica, u kojoj visi uljena slika slavnoga bi-
skupa Martina Borkovida, kojom se svetinjom
Borkovidi i sav Domagovic dici i ponosi. Oko
Domagovida steru se vele prostrane, ravne sje-
nokoše i njive, a uz ove liepi prostrani hrastici,
u kojih skaču brzonoge srnei grakču vrani ga vrani.

Narod je ovdje visok, vitak, kriepak i liep
(osobito žene), dobrocudan, pošten, radin, štedljiv,
vrlo čist: pravi uzor hrvatskoga sela.

Domagovid ima samo 53 kude, a 560 duša,
pa si je ipak prije pet godina na svoj trošak
podigao krasnu školu, obskrbio ju svim potreb¬
nim, sam ju uzdržaje, a djetcu si marljivo u
školu šilja; ima bo tu mnogo učenika, koji tri
godine, što polaze školu, ni su ma baš ni jedan
sat od škole izostali. Djetca toli rado polaze
školu, da ju vidiš i onih dana u školi, kad i
ne ima predavanja, pače i na božic, pa onda
liepo mirno rišu, pišu zada de, račnnaju na ploči
ili se uče zemljopis: škola im je milo boravište.

U vrtidu pokraj škole, koji je jur za cviet-
njak odredjen, stoji u hladu susjedovih vodaka
okrugao dr ven stol, klupa i dva težka stolca od

— 184

hrastovih panja. Kod toga stola našao sam u
knjiga zadnbljena prijatelja Iv. Renduliča. Zdravo
Ivane! podviknem mm več iz daleka, a on skoči
iznenadjen i pohrli mi u susret, klicno mi: dobro
mi došao, mili druže! Ivane, ja sam došao, da
podjemo sutra u Prigorje; jesi li za to, zapitam
ga, a on mi veselo odgovori: Idem kudgod ho¬
češ. — Dogovorismo se, da idemo najprije n
Jašku, pa preko Pliešivice u Samobor, da vi¬
dimo Perkovčev spomenik, a napokon na Lovič.

Porazgovoriv se o koječem, odosmo k Se¬
ljaku Petru Borkoviču, da vidimo sliku dičnoga
biskupa. Kod kuče nadjosmo staru Borkovičku,
koja se vrlo razveselila, što joj dodjosmo u po¬
hode. Stariča otvori odmah sve rebrenice, da
jasnije vidimo sliku dičnoga nam muza, koji se
je od pastira popeo na biskupsku stolicu. Da-
doše joj najodlionije mjesto a prvoj sobi. Osim
ove sobe još su dvie, ali i te su vrlo ciste i
uredne. Postelje su čiste i visoke, od tvrda su
drva, te liepo olaštene, kao što i stolči, ormari
i sve ostalo pokučtvo, da ga je ljepota gledati.

U jutro dne 19. rujna. i. g. odosmo pješke
u Jašku, gdje okrenusmo na lievo. Uzkom, ali
dobro m cestom stigosmo u prijatno selo Rinka,
u kom se mjestu koče neke jednokatne kuče i
gdje se na kraju razdvaja cesta, te lieva vodi u
Suhaču, a desna, koja se ovdje sve više i više
uzdiže, dovede nas u 11 i pol sata prije podne
na vinorodne brežuljke: na vrh Liepe glave,

gilje se prema Karlovcu otvara krasan vidik. Lie-
poj glavi na sjev.-iztoku žari se zlatno grozdje
na liepih brežuljcih: Jurolovki, Podrovju i Mla¬
dini. Vijugavom cestom, koja se uhvatila sije-
mena preraznih brežuljaka, što ih je pokrila vi-
nova loža, a posjeli ih nizki hisovi, stupasmo
ugodno se razgovarajuc i nasladjujuc se uba-
vim predielom i Ijepotom dana prema Kriesnomu
vrhu. Prošav Mlečenicu i Kriesni vrh, gdje su
nam djedovi palili kries, stigosmo u podne u
mjesto Pliešivicu, gdje je najljepše mjesto zau-
zela crkva sv.. Jurja, a uz nju stoji župni stan,
niže uz cesta krasna nova škola, a više neko¬
liko prijaznih kuca. Tu se navratismo gazeli, kr¬
čmam Zaharu, oclkale se okriepljeni u 1 i pol
sata poslie podne odputismo na vrh Pliešiviee.
Uzpinjuc se strmom cestom, us koju niče iz-
medju klisurina hrašce, postajalo nam obzorje
sve vede, vidik sve veličanstveniji, koji je svoj
vrhunac postigao na vrhu Pliešiviee.

Dva su sata poslie podne. Sunce sipa svoje
vruce trake na zeleno Prigorje, nebo je vedro,
uzduh čisti prijatan. Divan je vidik! Izpod tebe
prema Jaški, te ovomu praven na lievo i desno
jesu sami prepitomi vinorodni brežutjei, kojimi
su razsuti hisovi i sela, izmedju kojih se pre-
plicu zelene dolinice. Brežuljci kan da su valovi
morski, a biele crkve,, dvorci i kuce na to m
moru mirno ploveče brodovlje. Iza Jaške vidi
se upravna gvozdenica, iza nje silna ravnica iz-

— 186 —

niedju Save i Kupe, puna bujnih šuma i oranica
plodnih, a tu i tamo bjelasaju se prijatne erkve.
U dnu, gdje se nebo sa zemljom sklapa, gdje
se pjene čarna Plitvička jezera, modri se Plie-
šivica. U cielom Prigorju najdražestniji i naj-
pitomiji je kraj ipak Sv. Ana, gdje rodi u svem
Prigorju najplemenitije vino i gdje bijah sa svo¬
jim prijateljem Ivanom 11. kolovoza 1878. Brieg
s koga se biela crkva sv. Ane po svem Pri¬
gorju, daleko po Krajini i prostranom Turopolju
razgledava, zove se Gorica. Pripoviedalo nam,
da se je mjesto nekoč zvalo Sv. Ana na jezeru,
dočim ga sad zovu Sv. Anom pod Turnom,
radi one razvaline na podnožju Gologa vrha,
gdje uz nju romoni velebrz, bistar potočič, okre-
čuč malu vrtaljku (mlin žličar). Najljepši je
pogled od erkve prema sjeveru, gdje su vino¬
gradi najuredniji i najpomnije obradjeni, a bre-
žuljci najshodniji za vinovu lozu. Ove preliepe
vinograde i ostalo Prigorje štiti u daljini Plie-
šivica, a u bližini Žitnica i Goli vrh.

Potuješ li iz Samobora na Pliešivicu, da se
nadiviš divnu vidiku, vidiku kakvih malo ima,
to če te pitamo Prigorje i ostali velebni kraj
mnogo više iznenaditi i začarati, nego li ako
si iz Jaške ovamo pošao; jer ti se sa ceste,
vodeče preko Pliešivice, u tren otvori sav bajni
kraj, dočim ti se inače^ lagano i postepeno,
prikazuje.

Na Pliešivici zavila se cesta malo na lievo

— 137  —

gdje nam je šuma u tren zastrla kraj, kog se
ne mogosmo dosta nagledati.

Počam od Poljanica zeleni se uz put vazda
zelena božikovina, (Ilex aquifolium), koju ondješnji
seljaci na božič kite šarenim papirom, pozlačenimi
orasi i jabukami. Tu se na sve Strane stere pusta
šuma, cestu cesto presieca manjušan bistar po-
točič, doromoniv sa Pliešivice. Jedan od tih poto-
čičazove se imenom svoje matere: Piiešivjcom. Pu-
tujuči uviek pod nogu, prikaza nam se sv. Leonard,
a njemu naprotiv čunjast brieg Ostre, komu se
na podnožju smjestilo selo Braslavje, a malo
dalje Jakše. Zelenom, hladovitom i vrlo roman-
tičnom dolinom, koju prate s obje strane veče i
manje povorke briegova, prispjesmo u Eude.
Selom uz cestu i svom prekrasnom dolinom
do gostoljubiva Samobora juri brz bistar potok
Gradna, a uz brieg nastanile su se čedne kučice
i kuče, što no ih zahladjuju liepi vočari i slje-
mena briegova. Na potoku tu i tamo štropoče
mlin i melje teg marljiva poljodjelca. Gdje se je
prije proizvadjalo željezo, tamo vidiš razvaline
talionice, koje nas danas samo na to sječaju, a
gdje se je proizvadjao bakar, tamo danas štro-
poču mlinska kolesa i huji žrvanj. Žitelji noše
šaro odielo, a mužkarci si briju brkove, te misliš,
da si u Kranjskoj. Nad kapelicom strši mali
Ostre, za njim diže Grnac svoju glavu i iztiče
se Kolarski vrh.

U 6 sati poslie podne promatrasmo več u

— 188  —

Samoboru Perkovčev spomenik, kod koga ostasmo
do mraka. Stavi v svaki nas na podnožje spome¬
nika, vili pred noge, grančicn zelene božiko-
vine, sto  no ih donjesmo sa Pliešivice, iznstismo:
Slava ti dični narodni pregaoče! Počivaj mirno
— vila ti domačega dlieta vjenča slavna djela!

Samoborom zalebdi mrak, krajem zavlada
mrtva tišina, s tornja oglasi se zvono, u vedrini
nebeskoj zatrepte zviezde bez-brojnice: a mi po--
zdravismo Samobor riecmi, što no mu ih u slavu
spjeva slavni Pr era do vic:

„ Tvojih polja plodno krilo,

Tvoj mirisni sad,

Tvojih gora zelenilo
I tvoj stari grad,

S ve je s tobom liepo složno,

Pa bit Ijepše nije možno.“

Oprostiv se s grobom Perkovčevim, spu-
stismo se na trg i razgledasmo mili Samobor,
koji sam ja bivši još djakom tri put vidio.

Zahladio je prijatan hladak. Cestorn škripe
kola za kolima pod teretom obilne kukuruze i
buča, težaci i gazde vrve s polja pjevajuč, vrača
se stoka s paše, djetca izpred kuča skaču boso¬
noga u košuljicah, starci i starice namjestile
stolce izpred kuča, pa sa susjedi govore o lje-
tini i kako je nekad dobro i liepo bilo. Kalfa
odvezao si i bacio pregaču, puni lulu i polazi
pred kuču; brico hvata se tamburice, oko zdenca
sjelo je kuharica, a mjestom rominja potočič.

— 189

Nagledav se' te patriarhalne slike, svratismo se
n svratište gradu Trstu, gdje i prenocismo.

Sliedecega dana, dne 20. rujna, ostavismo
u 5 sati u jutro mjesto, u koje smo hodoeastili
i sabrav si putem mesto ruda, vratismo se preko
Pliešivice u Jašku, kam o prispjesmo u 10 sati
prije podme, a odavle odosmo u Domagovic.

Da vrieme cim koristnije upotriebimo, odlu-
čismo posjetiti neke kuce u Domagoviou, gdje
ima star i jih ljudi, da se što naučimo, da zabi-
Iježimo koju liepu riec, poslovicu, da se oboga¬
timo narodnim blagom. Zapaliv smotke, poše-
tasmo selom. Koga sastasmo, nazdravismo mu
dobar dan, koga za teko smo u poslu, uštismo mu
dobru srecu; gdjekoga darivasmo smotkom, a
sa svakim zametnusmo prijazan razgovor. Tom
sgodom naglasivasmo, koli su te rieči, što ih sa-
brasmo, krasne, koli je hrvatski jezik liep i bogat.
Dokazav primjeri, da je hrvatski jezik bogat,
primjeti stara baka, koja je na pragu sjedila:

v

„Cudo, da od toga štibre ne plačamo."

Da se dobrocudnim i povjerljivim tim lju¬
dem odužirno, a da ne propustimo svoje rodo¬
ljubne dužnosti, navrnusmo razgovor na gospo¬
darstvo. Zapitkivasmo ih liepo, kako ovo ili ono
rade, kano da oni želimo što od njih naučiti.
Kad nam se koji njihov postupak u gospodarstvu
ni je činio racionalnim, to ja uZeh pripoviedati,
kako to rade ondje, gdje sam ja rodjen, t. j.
kako valja, da svaki racionalan gospodar rad*

100  —

Seljaei. klimajue glavom, rekoše, da bi tako moglo
bolje biti. a da tko ide po svietu, mnogo toga
vidi i nauči. Kad je sunee prispjelo na kraj na¬
šega obzorja., odoh s Ivanom na prostrani paš-
njak, gdje se pasu hiljade gusaka, bezbrojne
svinje, gojni volovi i muzare krave, a oko njih
skače jogunasta liepa junad; gdje lieče jato br¬
bljavih škvoraea; gdje dugovrata čaplja neumorno
u potok bulji, a zlatovrana o suncu prolieva svoje
zlato: jer i medju pastiri možeš što naučiti.
Opazivši bližnji pastiri, da dolazi njihov učitelj,
skupiše se u kolo i zaore: „Hej veselo mili
druži.“ To me je vrlo obradovalo, vrlo me se
dojmilo, a duša mi sinula ljepšom budučnosti
hrvatskoga naroda. Zaustavismo se, da iz da¬
ljine čujetno, kako se vesela pjesma, oživljujuča
duh, razigravajuča srdee, razlieže ravninom i od-
mnieva od zelena luga. rjesrna umuknu — ču se
samo zveket zvona krava prevodnica. Pastirskomu
sboru prikupe se još male guščarice, iz kog se
je podigao svetčani poj: „Liepa naša domovino."

To su, Ivane, plodovi tvoga truda. Tri su
istom godine minule, što je škola u Domagoviču,
a svuda se več vide njezini spasonosni tra*
govi, rekoh iskreno svomu prijatelju, a on mi
odvrati: Pjnsmom plemeni se čovjek, a pastiri i
od kletve i ina zla odvračaju, te sokole na bolja
djela: pa zato mnijem, da je pjevanje vrlo važno
u pučkoj školi, te vazda mikam djetou, da se na
paši liepo kupe i pjevaju.

- 191

Približano se pastirom, a oni presta še pje-
vati i pozdraviše nas čedno, uvjereni, da su si
učitelju ugodili. Sprovedši nekoliko ugodnih idil-
skih trenutaka raedju pastiri, pohvalili ih što naj-
ljepše mogoh. Medju timi imadjahu neki u ša-
renih torbicah „Smilje", neki pjesmarice, a neki
školske knjige.

Primicao se mrak, mi koracasmo zadovoljni
u Domagovič, a pratila nas pjesma pastirskoga
sbora. Kad stigosmo u selo, zavladala je več
večer; u selo vračala se lagano goveda, a trčeč
brujile lakome svinje. Prolazivši pastiri kraj škole,
zapjevaše živo: „Još Hrvatska nij j »ropala. “ Nasta
tam na noč, selo umuknu. U vrticu uz školu
stoji prostrt stol sa svjetiljkom i tu sjedosrno
na prijateljski! večer, a pridruži nam se seoski
starješina. Sprovedši večer u šali i zbilji, odosmo
i mi na počinak.

Dne 21. rujna stalo je več za rana dažditi,
ntt oko 9 sati presta kisa. Bilo kako mu drago,
mi idemo u Krašic, reče Ivan. I mi podbrusismo
pete, pa hajd uz občinski mlin prekini potem.

Krašič je prijatno mjesto u dolini kupčin-
skoj. Na trgu podižu se mlade lipe. Dalje uz
cestu podignuta jednokatna škola, dva dučana,
crkva, župni stan, i nekoliko zidanih i drvenih
kuča. Za čudo, Židova ovdje ne ima.

U nedjelju, 22. rujna u jutro razgledali
s Ivanom bližnju okolicu. 'Obzor bija-še nam uzan,
jer bijaše oblačno. Oko 9 1  /a sati vratismo se u

Krašic. Razgle d a vši si narod, koji je na m isti
eekao, odosmo n crkvu. Crkva napunila se dub-
lcom. Veliki dio mladjega naraštaja moli se bogu
iz molitvenika, a starci i starice šapču svoje mo¬
litve na čislo. Sve se skrušeno pripravlja na
rieč božju. Župnik se pojavi na propovjedaonici
i sve se oči upru u njega. Župnik je prodikao
prekrasno. Svaka mu je rieč izvirala iz srdea,
tekla i romonila gladko i zvonko poput gorskoga
potočiča. Za mise pjevao je puk liepo i skladno..

Narod je oko Krašiča i u sve m Pri gorju
kriepak i jak. Muževi su večinoin visoki, širokih,
ledja, snažnih uda, vedra čela, krotka pogleda,
a odievaju se čisto. Nose cifraste sure, a boga¬
tiji modre haljince. Naravno, da crvena i urie-
šena torba nikomu ne manjka. Žene su liepe,
na sploh crvene •— prave gorske ruže; neke su
osobito urniljate i krasne, a na oku i licu pre¬
peva im se čistoča srdea. Djevojke noše šarene
rubce, starije žene modre, a sve noše krasne
rubce jednim uglom zataknute za pas na desnem
boku, dočim im tri ugla uz nogu vijore.

U podne razvremenilo se i razbistrilo nebo,
a obradova nas blago sunašee. Prijatelj Lemut
dodje u Kračic, da idemo na najviši brieg u
bližnjoj okolici. Spremismo se na put, al eto Ti
Luke Vranka iz Jaške, koji nam se bez oklie-
vanja pridruži. Prekrižjo je najviši brieg u naj-
bližoj okolici, hajdmo tarno, reče na putovanje
uviek spreman Luka. I mi se zaputismo krašic-

— 193 —

kom dragom, te se za jedan sat ved divismo
liepomu kraju na vrhu Prekrižja. Toli ugodno ni
sam več davno putovao i toliko se nasmijao, jer
je Luka eielim putem pripoviedao same smiešne
anekdote, mal da ni smo popucali i polamali se
od srni eh a.

Približio se sretan, željno očekivan dan, da
podjemo na Lovic i da vidimo krasnu Hrvatsku.
Dan 23.. ruj na osvanuo je čist i prekrasan, bez
vjetrica i najmanjega oblačka. Ivan Rendulič,
Luka i ja pOpesmo se več u 11 sati prije podne
na Lovič. Visoko, mal ne blizu tjemena Loviča
stoji u vočaru Drkosova kuca. U tu gostoljubnu
kuou navratismo se najprije, da si uzajmimo da-
lekozor.

Došav na vrh Loviča, koji se ponosno uz-
digao nad nebrojene, vinogradi i šumami pokrite
briegove i brdašca, te komu na tjemenu sjedi
bieki kapelica, puče nam velebni vidik, prekrasni
dio liepe i slavne nam Hrvatske. Scienih se sre-
tnim, što mogoh reči: „vidio sam Hrvatsku.“

Nimalo se ni je čuditi onomu, koji je na
Loviču uzkliknuo: „Tko ni je bio na Loviču, ni
je vidio Hrvatske", jer se prema iztoku stere ne-
dogledna ravnica, poplavljena šumami zelenicami,
plodnimi njivami i livadami, kojim su se u krilo
privile mnoge biele crkve i tiha sela, a natapaju
ih rieke srebrnice i potoči bistri. Nedaleko Lo¬
viča šumi Kupa kranjska medjašica i vijuga se
prema Karlovcu, a kod Mahična brati se s Do-

194  —

brom, tihom vodom ponornicom. Od juga pozdra¬
vlja ju te tri ljepote: brdo Vodenice, odakle je
liep pogled u Kranjsku, odakle vidi se i Zagreb;
samostanske zidine u Sveticah, odkale je divno
pogledati Prigorje; a dalje prema Dobri na brdu
biela crkva sv. Križ. Iz Zumberka hrli u ravnicu
mezimče Kupe — Kupčina. Eno, kod Turnja
sjedinjuju svoju snagu vijugava Mrežnica i Ko¬
rana, divna jezernica, te ju žrtvuju posestrimi
Kupi. Iza Karlovca diže se medju Koranom i
Mrežnicom Vinica, koju nadvisuje strm, od svih
strana vidjen, ponosit i milotan brieg Martinšcak,
komu na vrhu gospodi biela crkvica sv. Martina.
Dalje prema jugu razlilo se na daleko i široko
more nebotičnih plavetnica gora i talasaju se va¬
lovi Slunjskih brda. Gle, na zapadu posestrime
Kranjske; gle, ravnice liepe, kojom šumi Kupa,
a njoj nedaleko Metlike prijazne, a što dalje
okom poletiš, sve su viša brda, a na dnu ob¬
zorja visoke Kranjske gore. Sve je to nakičeno
bielimi seli i gradiči, a gdje je prijaznija glavica,
tu se u božjem hramu slavi veličanstvo božje,
tu si pobožni Kranjac kriepi blagu dušu. Na
sjev.-zapadu, dobra pol sata hoda, sili u nebo
cunj as ti Ostre, a dalje uspinje se Žumberak. Že¬
liš li gradinu koju, eno nedaleko ponosito stoji
na brdini gorsko] dični Ozalj grad, pod kojim
skakude srebropjena Kupa; gdje se dio šumorne
Kupe s hridine ruši i razkida na izparanom i
izdubenom kamenju, te se pretvara čarobnim sla-

— 195 —

pom, iz kog se razprostire mumljajuda, veličan-
stvena buka, a iz pjenecih i uz a vrelih valova diže
se u vis biserna prašina, kojom se vjetric nježno
poigrava i koja na sunčanom žaru pline u blagi
hladak. Eno, kod Karlovca dugovječna sokolova
gniezda, Dubovca grada. U Žumberku razoren
je Javor grad; kod sv. Ane stoje razvaline Tur-
nja. Da ti se je malo na jug pomaknut, vidio
bi drevni Okic grad, a da ni je Martinšcaka, vi¬
dio bi na Korani Barilovic grad. Mili ti se pod¬
zemni sviet, evo ti u grudih Lovica male špilje,
u Ozlju ti je špilja, za sat možeš doci u brložku
špilju, dočim ti još ostaju u Krajini, dva sata
od Karlovca, špilja u Barilovicu i Siči. Dobrih
ljudi ti se hode ? Kud god podješ, svud deš do¬
brih i poštenih nadi. Prosi li ti srdce rodoljublja,
sviesti hrvatske, svuda je budna, a uzpiruje se
i u školi i u crkvi. Pitaš li za bududnost toga
bajnoga kraja? Ta je Hrvatom ved zajamčena;
jer tu ima uma, vjere, srdca, duše i poštenja.

Visoko se nad Lovidem u čarnoj vedrini žu¬
boreč krilila šumska ševica, a mi se razdragani
s prekrasnoga i divotnoga vidika spustismo na
sjever k špilji i rekosmo s velikim Francezom
Chateaubriandom: „Komu treba utjehe, neka ju
traži u naravi. “

Dne 24. rujna vratih se u Karlovac.

Stupivši u svoj stan, izleti pred mene su-
pruga mi uzdignutih ruku i sklopiv ih reče za-
brinuto: A gdje si ti, za miloga boga ?! Sto je,

196  —

što je ženo, zakrčim joj uplašen rieč. Ti si nas
ostavio, mene, svoju djetcn, reče mi žena. Ne ra-
zumiv ju, što hoče, uplaših se tim više, što opa¬
zili, da je sve u stanu mi poremečeno, rublje u
plahte povezano, te sve za selitbu spremljeno.
„Turci su nas mal ne ubili", reče mi mala
kčerka, hvatajuč se materi za skute. Kakvi Tnrci,
kad je sav grad miran, a Turčinu nigdje ni
traga, rečem ja. Uvidiv mi žena, da o Turčinu
nista ne znam, uze pripoviedati: U nedjelju nešto
pred podne, dojaši sav zasopljen čovjek iz Bie-
čice s pismom ovamo, u kom občina javlja, da
su Turci več blizu Eiečice, da svud pale sela,
ubijaju ljude, te da sve u užasnom strahu bježi
u šume. Službena ta viest uznemiri grozno u
tren sav Karlovac. Sav karlovački sviet izleti na
ulice, na trgove, odaslalo neke na toranj, da
vide, je li več Turčin blizu. Žene su sdvajajuč
lomile ruke, vriskala djetca. Topdjije odlete s to¬
povi neki na Turanj, neki u Mekušje i naperili
ih proti Turčinu. Kadeti oboružali se, šaka do-
mobranaca pojuri pred Turčina, neki častnici
uzjahali konje i strielovito zaputili se u Eiečicu.
Vatrogasni rog zatrubi muklo. Vatrogasci potrče
u gradsku viečnicu, gdje im se naloži, da sa-
kupe oružje. Sakupi se svake ruke lovačkih pu-
šaka i mušketa, a podieli im se barut i olovo.
Ostali mužki sviet obkoli viečnicu, vičuči, da mu
se dade vojničko oružje. Uzvitla se nemir, vika,
čuju se prigovori, jer ne ima oružja. U gradskoj

197  -

vieenici sakupili se gradski zastupniei, da vie-
čaju, kako de spasiti grad. Sjednica bijaše burna,
ne s osobnih strasti, ved sa straha. Zatražilo se
krajiško vojno zapovjednietvo, da dade oružje,
ali ono odgovara, da još ni je sile, preroda je
sve živo osjetilo preku potrebu oružja. Neustrp-
Ijivo cekalo se na oružje, snovalo se, kako de
provaliti u oružanu. Težaci i tesari postavili se
kod mosta, da ga poruše. Po selih naoružali se
krajišnici sjekirarni, kolči i puškami, kunuc, sto
im je oduzelo oružje i prieted se fazjareni sta¬
remu krvniku.

Neki zidovi i bogataši pokupili svoj novac,
pa pobjegli želježnicom iz Karlovca. Sirote žene,
ostavljene s djetcom si, vikale, sdvajale ne zna-
juci bi li pokupile stvari i djetcu, pa bježale, bi li
ostale. Pitale se za savjet, ali nigdje dobre misli.

Gr ozari je svud zaVladao strah. Došla je
nod. Naoružano gradjanstvo pozva se službeno
na patrolu, a groza zavlada ješ veda. Ciele nodi
bio Karlovac na noguh, a u svoj okolici svie-
tlile se svjetiljke iz seoskih kuca. Daleko oko
Karlovca razišle se patrole vojničke i gradjanske,
cesto cuo se strogi glas: stoj! Tko si ? Ali Tur¬
oma nigdje, te nigdje.

Ja sam se spremila, da pobjegnem iz Kar¬
lovca, ali se ne mogoh odlučiti, jer tebe ni je
bilo, svrši žena. Hvala bogu, da sam barem sad
došao, jer još Turčina odekujete, nasmijem se ja.

Gradjanstvo je patroliralo i očekivalO' Tur-

— 19S

čina još nekoliko dana, koga sigurno ne če vi-
djeti karlovaeki bedemi. Grozni strah pretvori
se občim smiehom. Smiju nam se na daleko, smi-
jemo se i sami sebi, jer na stvari ni je upravo
nista bilo; ostala nam samo uspomena, koja nas
goni i danas na smieh.

U prekrasnem kraju hrvatskoga
svieta.

i.

U ISadovau!

^m?/elika je moc prijateljstva iz mladjih ljeta.
Mladi, iskreni, pošteni prijatelji, kojim je
duša jedna, srdce isto, kojim duše snivaju
najčišce, najsvetije sanke o sreči i slavi mile si
domovine, o sjajnoj buducnosti svoga naroda;
koji nerazdruživo, marljivo poput pčele, kupe
biser znanja i poštenja, da ga u zrelijoj dobi
najsvetijoj materi — domovini posvete; koji se
utrudjeni naukom daju na počinak, da ga bistri
rano nastave; koji se miluju, štuju i paze, ne
s medjusobne koristi i sto krušac bratski diele:
vec što ih ista razplamcuje ljubav domovinska;
vec što istoj božici spremaju žrtvu; vec što im
je lozinka: sveto služiti, svetoj domovini: kolika
ljepota! Kolika sreča, jesi li našao takva- prijatelja!

Djakovah s iskrenim prijateljem. Odkako osta-
vismo školski prag, ne vidjesmo se nikad. Sreča

— 200  —

ga odtisnil daleko od meno — u prekrasni kraj.
Staro prijateljstvo i želja, da vidim krasni kraj
lirvatsui, spremiše me na put pod zelenil Ivan¬
čiču, da mi se oči napasu čara, a duša nadiše
nevinih slasti preblage prirode, da od miloga
naroda što naučim, da mu zirnem u duša, da
se upoznam s njegovimi običaji, da uhvatim koju
liepu rečenicu, da se pozabavim s gorskom ružom,
što no na sljemenu gore cvate, da se uzradujem
onoj, što no uz bistri potočič u jurku dižo svoju
liepu glaviču, da zavirim u tajnovište vrela, ne
bi li štogod opazio živa, da prevrnem kamen,
da ga skršim, ne bi li našao razsvjetljenu davnu
prošlost — pa da od toga savijem čedan vienac
majci, kojoj služim — barem za podnožje.

Dne 24. kolov. m. g. u jutarnjem hladu
stupili na prevoz u Ormužn, gdje je dr. Razlag
prije deset godina Hrvate, dolazeče na slovenski
tabor, u ostalom pozdravio: Najmilija nam brado
Hrvati! Stupite, brado, na sveto nam zemljište
slovensko, koje je naše, kao i vaše. Hiljade za¬
nesenih grla zaore gromorno: živila brada Hr¬
vati! Slovenska glasba svirala je hrvatske melo¬
dije, slovenski sviet pjevao je hrvatsku pjesmu,
a Hrvati tronuti odzdravljahu: živila jednokrvna
nam brada Slovenci! Sve bijaše vanredno zane¬
seno. U oku starcu ko biserak suza sinu. Kli¬
calo se, rukovalo se, cjelivalo i grlilo vruce i
iskreno iz puna srdca, iz sve duše, a njemškutar
sakriven škripao zubmi kao zakleta duša. — Va-

- 201  -

lovi me Drave ponesu na hrvatsku stranu, a
slika mi se tabora i srdačnoga sastanka pona¬
vljala.

Ne trebaš daleko od Ormuža, pa su ti več
na pomolu liepi dvorovi i dvorci, navieštajuči
ti, da si blizu zagorske strane.

Prevalivši Vinicu, prikučih se ljepoti, koja
nacili krasnoj ženi u rnirnoj zabiti. To je perivoj
i dvor grofa Bombelesa. Ni je likom znamenit,
običan je, ali ga riesi krasan položaj, a još više
čarobni perivoj. komu daleko premca ne ima.
Dvor se diže podno brdašca, a u perivoju. Ne
vidiš ga, dok ni si stupio u perivoj. Zaledje mu
zaklanjaju zeleni brežuljci, pred pročeljem diže
mu se u hrpah i pojedince visoko dublje, a uz
cestu dulji se visoka živica. Kudgod od dvora
okom svrneš, ne vidiš drugo vati široke puteve,
koji se čas ravno pružaju, čas se viju, dižu i
spuštaju ili se križaju ili se stiču, a naglo se u
bujnom zelenilu gube. Hladoviti kesteni stoje uz
put u redu ili su se malo od puta pomakli, a
pod njimi stoje klupe i stolovi, da se lagodno
odmoriš. Pojedince sire se uz put i lipe, dočim
se jele i borovi druže s topolami i inim krasnim
dubljem. Da ti se oko nikad ne utrudi, a duša
sve više zadivi, izmjenjuje se prerazno cvatuče
grmlje s gredami prerazna bilja i cvieča u sva-
kojakih likovih, a izmedju svega toga ukazuje
ti se svaki čas druga cvatuča livadica iz koj«

se diže ili biela breza, crvena bukva, lipa ili

15

— 202  —

bor. Da ti kraj još više omili, evo ti i ribnjaka
iz koga je nik zelen otocič, a na njem se
nad vodu nadniela kolibica, ubavo zaklonište za
dvie ljubeče, duše.

Krasno ti je ovdje boraviti. Tu vlada neka
prijatna tišina, sve te prijazno susrece, tu kan da
ne ima borbe za život, svaki cviet, svaki grm i
travka — sve uspieva najljepše, nikomu na štetu.
Tu su umjetnost i priroda razvile svoju snagu,
izložile svoj plod.

Sad još podji pred dvor, gdje bieli mra-
morni stupac iz cvatucih sirotica viri. To je spo¬
menik, što no ga je grofica postavila svojoj vjer-
noj i privrženoj kujici. A tamo, pod onim spo¬
menikom od obična kamena zakopan je izvrstan
pas, jazavčar. Možebit, da če tko, čitajuč to, gla-
vom klimati i primietiti, da bi pametnije i bolje
bilo, da se je novac, potresen za pasje spome¬
nike, dao u koju dobrotvornu svrhu. Bilo tako
ili inako, svakako je čovjek dobra srdca, koji
voli psa. —

Sunčani se trači s neba sjajno rune, go¬
ricam po visik, što no se talasaju desno uz
cestu, griju se na pnsoju božjega svjetla gospod-
ski dvorci, dočim su se sretna sela stisnula u
hlad, goricam na podnožje. Zatoči okom na lievo
u veliku ravnicu, gdje po grmlju i otocih Drave
pršu ptice, več u staro doba Grkom i Rimljanom
poznate sbog tečna mesa: gnjeteli (fazani). Gledaj
na desno, to su Banski dvori, zirni dalje, dvorac

— 203  —

se dižo u Oalincu, pa još dalje, eto ti dvorca n
Maruševcu. Popodji malo dalje. Ne stalo je dvo-
rova s vidika, ali ti je ved na pomalu Oerje ne
boj se, za hladovitom šumom Oerje boj se,
a najzad tik ceste u hladu spomen-lipe stoji
Svagljev dvorac. Eadujemo se tim prijaznim
dvorcem, jer tu ima rodoljublja, u njih majka
čedašcu si pjeva uspavanku milim hrvatskim
jezikom.

I vec smo u selu iz kojega se na daleko
Ijeska toranj crkvice. Tu narod priča, kako su
nekoč ljuti Turci u ovaj kraj navalili, popalili
selo i bjesni sasjekli ljude, poražali djetcu, a
s toga, da se selo i darias zove: Tužno. Pol
sata dalje okrenula se sreda i naši, što potukli,
što protjerali Turčina, narod se od sve duše obra-
dovao i pao pobožan bogu na molitvu zahval¬
nimi: a sretno se bojište zove na spomen: Ra¬
dovan, ili kako neki hode: Radovanje. Grdje su
ležale krvave trupine turske, stoji danas na pri-
jatnom humku najsvetiji spomenik: sloveča i kra¬
sna crkva i škola.

U Radovanu uzradovah se od sve duše, tu
bijaše iskrena radovanja, jer tu zagrlih prijatelja
iz mladih ljeta dogo nevidjena. Tu vidih sredu
o kojoj snivasmo, koju željkovasmo mladi: pri-
jateljevu ljepšu polovicu i miljahno uzdanje —
sitnu mu dječicu.

Drugi dan u jutro vrvila je sa svih strana
sreda i uzdanje roditeljsko: krasna, zdrava i či-

— 204  —

sta djetca u radovansku školu. Tu je cestom če¬
dno koracalo čislo bielili djevojčica, tamo putelj-
kom u krpi mladi hrvatski sokoliči. Milokrvne
djevojčice spustile svietle pletenice niz obla ra-
menca, svakoj je u ruci molitvenik i više knji¬
žica. Dječake riesi krasna torbica i čedan lialje-
tak, a bistru im glaviču pokriva okrugao šeširič.
Znamenit i svetčan je dan po djetcu. Mile duše
razmatrah tu milu dječicu, a srdcem mi zastru-
jiševsretni osječaji. Izadjem pred školu, da se
naužijem milja. Vrsta mi se rumenih plavojčica
približi, svrne krotkima očima, ko uskrsno janje
na me i nazove mi liepo: hvaljen Isus! U vieke
hvaljen, odzdravili im, a bog vas čuvao i blago-
slovio, uzželih im šuteč, na čast i ponos hrvat-
skomu rodu.

Poslie skupi se u školi roditelja, liepo kolo
odlične gospode, te brižni otac ove škole: stari
barun Metel Ožegovič i izpit započme. Otci i majke
pazili na svaku rieč svoje djetce, pozorno slušao
barun i ostali rodoljubi. Sretna škola.

U zadku sobe sjedio je sied seljak. Ne
umije ni čitati ni pisati. Kad je neka oveča uče-
nica vrlo krasno deklamovala, zaplače starac i
svaki mu zaigra živac. Uvjeren sam, da pripro-
sti starina ni je deklamacije razumio, osim ne¬
kih rieči: otac, mati, sunce, bog, poštenje. Valjda
mu je ta učenica kčerkom, pa mu živom rieči
ganu meko roditeljsko srdce, gatati češ možda.
Niti mu je kči, niti zelena grana njegova stabla-

— 205 -

Do meka i poštena mu srdca doprieše osjecaji,
iz vi radi djevojčici iz nevina srdca, a što iz srdca
izvire, u srdce se slieva. Što plemenita duša
osjeca, to čuti i cista duša, ma i ne razumjela
slovca, koje osjecaji radja. Nebeška je to harmo¬
nija, odjekujuča u tudjoj duši tako, kako je u
tvojoj zazujila,

Napokon reče g. Ožegovič učenicam, da je
svakoj ženi potrebna škola, jer svaka treba, da
bude pametna i dobra gospodarica, valjana i nula
majka, te uzme srebrom darivati ponajbolje uče¬
nike i učenice. Barun je Ožegovič prvi nastojao,
da se u Radovanu podigne škola, te obečao, da
če godinice davati 21 for. mladeži za nagrade.
I to on neprekidno čini od god. 1840.

Poslie izpita reče g. Ožegovič ljubezno: „Kao
što mi je mila ova škola i njezin napredak, tako
mi je milo pozvati svu gespodu, koja su izpitu
prisustvovala, da izvole k meni na ručak‘‘. Liepa
nas kita ode u njegov dvor, što no se na bu-
banjku izpod razvalina starodrevnoga grada Bele
več do 250 god. u nebo peri. Običan dvor ob¬
koljen je onizkim zidom iz koga sc u kutima iz-
tiču oetiri kule ne proti topovom, več proti raz-
bojničkoj sili. Nad ulazom diže se prostran ovi-
sok toranj u kom se žito čuva. Druga su vrata
u ulazu lipova, težka, gvoždjem okovana, koja su
prije zatvarala danas razoreni grad Belu. Na vra-
tima poznadu se kriepki udarci težka buzdovana,
sjekire i taneta smrtnih. Dvanaest koraka pred

206  —

mostom, što no do nlaza vodi, zeleni se milo drvo
— lipa. Stablo joj je onizko, ali krupno, a gu-
sto je granje razmahala u velebni vienac. Krasna
je, sjenita je, ali je i osobita, zagonetna: stablo
joj je osmobrido. Da sam častan starac, a vi mi
nnučad mlada — da sam stari duh slavnih vam
djedova — pod ovo bili vas sveto drvo pozvao,
s vami ju tri put obišao, tri put obišao, tri vas
put pitao: sinci, što vam mučeč sbori ova dre-

v

\na lipa? Cernu priliči ovo kršno stablo? Treci
bih vam put odgonetnuo: to je. sinci, živa že¬
lja vaših djedova, slika sloge. Osam je to lipa na
jednom mjestu niklo. Stabla im se šlubila u je¬
dilo kršno stablo, da to jedva razabireš. Neka
huji bjesni vihar, nek se zemlja tresa, sloge ote
nadbiti ne če. U slozi je moč i budučnost! Da
sam duh, šapnuo bih vam jošte: obidjite ju jošte
jednom, sinci, obidjite ju pa se zagrlite poput
ovih lipa i vidivši vas složne, uminuo bih spo¬
kojno.

II.

Gradišče.

Naprama crkvi, što no se pod Belom bieli,
a uz lievu stranu Bednje, uzpinje se uzduž zelene
doline dugoljasto, strmo i krševito brdo Gradišče.
Iz rebra niklo mu riedko, kržljavo hrašče, a
popneš li se brdu na visinu, razabireš tragove

207 -

gradino — gradišče, odkud brdu ime izvode. Na
to se brdo zaputih 26. ruj. n liepom družtvu
gospodja, gospodjica i prijatelja. Vele je ugodno
putovati pješke u družtvu dražestnih krasotica
zelenom livadicom, tamnim lugom, gdje šumori
bistar potočič, zelenim sagom šumske mahovine.
Krasno li ti je putovati u mirisnom viencu lje-
potica duhovitih, puna srdca i smisla za krasotu
prirode, koje zanima svaki cviet, svaka ptičica,
črno ciganče, prosjak, svaki čovjek: koje sve
zanima; koje se dive liepoj okolici, gaju, liumu,
prodolici; kojim je sviet krasota božja; koje se
raduju svietu i životu; koje se ne plaše znoja
ni truda, kojim liepa nožka i liticom veselo, lako
koraca; kojim su koraljna ustašca sladkorjeka r
šaljiva i sborna, kojim očima živa munja plamsa.
Kad se takva božja divota uzbrdice šumom pe-
nje, gdje se krili tajinstveni mrak, kad joj se uz-
biba grudi snieg, a dragota se lica rumeni lom
prelieva: milo ti joj pružiti kriepku ruku, da se
zakariči — milotno ti je žensko brernce — kan
da čuješ vruč joj kucaj srdašca. Draga ti je služba
takva, jer joj plača nad sve zemne plače: vilovit
siev zahvalna, draga oka i smiešak zagonetni,
odkrivajuči biser-zube, da lice premilinjem cvate;
jer sva je čarna u zelenku gorskom, tajinstvena
u tajnovištu mraka, mirisava ruža u miloduhu
šumskom, vila oblakinja u visokom kraju : da ti
duša zatravljena kliče, najkrasniji, najdivniji je
stvor pod suncem krasna, duhovita žena!

- 208 —

Evo razvalina, uzklikne radostno gospodja,
upiruči se o mene. Razgledasmo do temelja ra-
zoreni samostan dug preko 116 metara, a širok
preko 5 metara. Gtdje se je nekoč čuo žamor mo¬
litve pobožnih božjaka, tamo danas rastu bukve,
a lisce im sjetno šapuče o lagodnom povjetarcu,
kan da zamjenjuje božje sluge. Zavežemo se
mišlju u davninu. . .

Na najzapadnijem kraju brda izkočila je sa¬
motna kamena glavica u vis, a iza nje je strašan
ponor, kao da si brdo odsjekao. S glavice mora
da je najkrasniji vidik, pogled u ponor strahotan,
natuknuh ja, a gospodje odvrate: Ali da se mo-
žemo na nju popeti! Zelja gospodja, meni draga
zapovjed. I za čas mene na vrletnoj višini. Izvo¬
lite gospodje, pomoči čemo vam, a ima mjesta
do 4 četvorna metra, rekoh i ponudili im raz-
kriljene ruke. Pomogosmo gospodjam na vrh.
Posjedasmo, stisnusmo se, da se komu ne uzvrti.
Veličajno ti je tuj zaplivati okom na zapad, gdje
se pružaju ogranci Ivančiče u spodobi zelenih
proplanaka i brežuljaka i dalje nebotične plave-
tnice gore, a nadneseš li se nad ponor, steže ti
se srdce, kan da hoče stati; ali ti se strah utaži,
kad u njem vidiš gorski cviet, gdje širi nježno
svoje krilo; kad zirneš ponoru na dno i opaziš
zelenu svilu — livadicu ravnu, šumornu kčerku
trakoščansku — Pednju, u kojoj se pračikaju
ribice, a za njom Ivančiči brata: Hamae. Stra¬
hotno je pogledati u duboki ponor, ali ipak ne

— 209  -

možeš, da odoljiš sili, da u nj ne gledneš. Pri¬
jatelj Stjepan odrinu i snrva potajice nogom velik
kamen u ponor i kliknil u sav glas: ruši se!
Gospodje protrnu i vrisnu u sav jek misleci da
se pod nami glavica lomi, a vrisak im se mu-
njimice prevrgnu grohoticom smieha. Smijale se
grohoticom same sebi, svojoj prenaglici. A u
istimi je kamen muklo zatutnjio, bijjiei se o ru-
bove ponora.

Zamaklo sunce za planine visoke, zorolik se
talas na zanebju ljeskuta, zapad zlatom blista,
kao angjeo zlatokrilac. Suton je. Naše se družtvo
vrača zadovoljno u Radovan. Noe je. Mjesec se
nzvio nad bajni kraj i prijazno na nas gleda,
kan da se raduje ugodnoj uspomeni, što nam
se uglibila u dušu na tom putu.

III.

Če v«.

Kod prijatne se večere, u šali i sbilji, naše
družtvo razdraga, razigra i uzželi si takve za¬
bave, koja kriepi duh i tielo, bogati maštu no¬
vimi slikami, množi izkustvo, sklapa prijateljstvo,
a kadkad i izmedju dva a dva srdca nježne osje-
čaje. S toga naumismo poči odmah sliedečega
jutra na čevo (Oevo, Čehovo ili Podevčevo), ali
nam nebo poremeti naum, koje se je u zoru
oblači obuklo i pljusnulo jakom kišom. Do podne
se nebo razbistrilo, izpušile se gore, a nebeško

— 210  —

se modrilo nad njimi nadvilo, razplinula se rosa,
a žedna zemlja npila božju kisu. Voljko je, krasan
je optit dan. Sušom omamljen cviet uzdigo zornu
glaviču i diše miloduhom, zrak je svjež, da ti
se širi srdce i grud: a naše družtvo bijaše go¬
tovo, da se penje na goru Oevo.

v

Oevo je strma zelen-gora u spodobi cunja,
a susjeda Belskoj gori. Njoj na zapadu, a u po-
vorci Ivančiče, više ne ima.

Na podnožju Oeva buja liepa gospa (vele-
bilje, devosin, Atropa Belladonna). Sjajno-crne
bobulje kao trešnje i njim nalične, upravo su
dozrele. Liepu gospu opazila je prva neka go-
spodjica, brza, živa, okretna i laka kao lastavica.
Svaki je čas odskakutala napred, kadkad ostala
za nami i posizala bielom ručicom za cvietom,
pa ga u šali i smijuške stavila sad ovomu, sad
onomu u zapučak. Meni zataknu za klobuk gran-
čicu liepe gospe i zapita me kako da se zove.
Liepa gospa, vrlo otrovna bilina, odgovorih joj
ja. Krasno ime; a tko bi rekao, da je otrovna,
šteta, nastavi naša plavojka. A zašto se zove
lieporn gospom, kad je otrovna, a ni je baš oso-
bito liepa. Ima ih hiljadu ljepših, pa se tako ne
zovu, reče gospodjica. Ta biljka bijaše mezimče
mnoge talijanske krasotice. Srkne li čovjek soka
ovih bobulja, to mu se zjenica razširi i oko po¬
stane tobože ljepše, življe i vatrenije. Talijanke
su rabile velebilje u tu svrhu, da budu liepe,
pa s toga i bilini takvo ime.

— 211  —

Nakon l'/s sata hoda prikučismo se Oevu,
pa zakrenusmo odniah prema jugu u strm jaz,
koji se sve više uzpinje, koji nakon pol sata za-
krece na iztok, a napokon se gubi. Divotno ti
je u tom jazu. S obje strane jaza dujle se
strma, visoka, gdjegdje nedogledna gorska rebra,
iz kojih se dižu orijaške bukve. Jazu na dnu, a
tebi na putu  zavalilo se tu i tamo ogromno
kamenje, koje se je bog zna kada survalo s vi¬
šine. Tu leže i razpadaju se drevne bukve, što
ih je shrvala starost, tamo stoječ trunu druge,
ondje vidiš i iznemoglih, kojim trudovi bukovi
(Polyporus fomentarius) sišu posliednju životnu
snagu. Gldje je malo čistine, zeleni se pecavi
bodljak ili se sjaju bobulje velebilja. Gdjegdje
opažaš na stablu bukve usječen ovedi krst ili
po dva velika pismena, znak, da je tu lovac
ubio krilonogu srnu. Tamno je u tom dubokom
jazu, samo nad sobom vidiš kroz gusto granje
nebesku vedrinu. Sve jo tiho, tihano, svetčani
mir kraljuje tu, ni listak se ne miče, ne šušti.
Samo marni i glasovih liečnik šumski, črna žuna,
kadkad pokuea na grudi stare bukve, samo kad-
kad se u daljini čuje „pik“ šarena djetla, dobra
druga c moj žuni.

Prispjevši do grofova čekališca (štanta), pode
nam gospodjica biljarica malaksati. Probliedi,
umukne posve i stade zaostajati. Vidivši, da joj
ni je dobro, zapitah ju, što joj je. Zlo, gospo-
dine, ne mogu dalje, reče i sjedno na kamen.

— 212  —

Ostali se uzmu šaliti i smijati sjedeeoj junakinji,
koja je u ravnici bila prva, najbrža, najodvaž-
nija, brza lastavica, a eto sada stara kvočka,
kako no ju šaljivo nazva njezina sestra. Ponudim
joj ruku, da se zavisi i ona se pridigne. Bila je
posve nujna, liepa su joj m tašča pomodrila, oči
je oborila i težko se uza me uzpinjala. Za virih
joj u modre oči i eto ti krasnih, velikih zjenica.
Gospodjice, vi ste zobala bobulje velebilja, rekoh
joj grizkajuei smieh. Ona se nasmješi bolno i
gorko i tim prizna uzrok bolesti. Htjela je, da
bude najljepša — reče smijuške neka od go-
spodja — ala se je nasamarila ljuto. Skupa je
takva krasota, doda druga. A koga ste nakanila
očarati, krasna gospodjice, zapitah ju ja. Borne
nikoga. Htjela sam, da znadem kako to biva,
odvrati ona, smijuči se sama sebi. Zobaste po-
tajice, gospodjice, zašto i nam ne ponudiste,
da budemo i mi tako bliede, „ moderno in¬
teresantne", pecnu ju gospodja. Bilo je tu i
drugih pitanja, prim jetaba i smieha do mile volje,
osobito onda, kad se je naša krasotica malo raz¬
vedrila, kad joj je mučnina jenjavala.

Za 1 1 U  sata dobra hoda, računajuei od
podnožja gore, prispjesmo na vrh. Vrh je gore
obrašten bujnom travom, gdje nailaziš na ležišta
umiljatih srna. Drveče je manje, ali raznovrstno.
Mahovitimi se hridinami melanholično vuče ve¬
liki vrtni puž (Helix pomatia); kueioa mu je
posve blieda, kan da ni je nikad vidjela božjega

- 218  -

svjetla. Liepo se zeleni jelenski jezik (Scolopen-
drium offleinarum) u debeln hladu. Tu uz hrast
i bukvu ]'aste javor, tvrdi drien i krasnica me-
prika. Visoko dublje na vrhu gore prieči, da se
s toga rajesta ne vidi na sve Strane. Na vršku
Oeva stoji pjesnicko i naj krasni je šnmsko drvo,
slika ljepote, jednostavnosti, dobrote, okrieplju-
jučega mira i bračne ljubavi: cvjetokitna mlada
lipa. Puna nad e širi zelene grane na sve strane,
korenje joj se uvuldo medju hridine, a lisce joj
titra u gorskom vjetriču, kan da narodu nam sbori:
,,Neboj mi se, rode dragi;

Nosi, trpi dušom ravnom,

Običaju svom po davnom,

Težki namet tvoj’oj snagi;

Jer če doči — bilo kad. —

Poravnanje krivo j vagi,

Prestati če i tvoj jad!“

Veselo gleda lipa u daleki sviet, kan da na-
zire slavniju budučnost naroda u kom je nikla,
kan da več vidi razoružana diišmanina. Da, uz
nju stoji germansko drvo: hrast. Zaklanjao je
prije lipi božje sunce, širio se na njezinu štetu.
Ali dodje pravda, dodje silniku črni petak: opa-
lio ga slovienski Perun — skršila ga munja, pa
danas stoji gol, razparan stupac. Rodoljubno
srdce mora da ti zaigra, videči u mladoj lipi
rod svoj mili, a u hrastu dušmanina svoga.

S nijedne strane ne vidi se Varaždin i oko¬
lica mu, tako krasno i jasno kao sa Oeva.

— 214  —

Jedan sat mina na višini pod mladom li-
pom brzo, kao čas. Da nas ni je sunce na za-
padu sjetilo, da nam se je spustiti u nižine,
ostadosmo još dulje; jer se ne mogosmo dosta
nagledati divnih strana hrvatskih, koje dadoše
zanosu nam krila; jer nam razhladjujučega gor-
skoga vjetriča ne bi nikad dosta bilo; jer gor¬
ski zrak širi grudi, oživljajo sve; jer nam mlada
lipa uzkrili dušu.

Krenusmo gorom na sjevero-zapad, gdje ne
ima puta, uz Petrovu pecinu, koja je gori iz rebra
izkoeila, te podjosmo uz stiene, koje se osovljuju
kao mrki div, a u višini sklapaju tako, da tvore
gotsua vrata. To su Velika vrata, a dižu.se na
strmini, nad strahotnim ponorom.

U.Belskoj smo dolini. Zdrav, tih i miran
je to kraj, ali toli prijatan i ubav, da očiju od
njega ne odvojiš. Dolina ovu obavija vienae gora
i brežuljaka. Kud okom omjeriš, svuda bujno
zelenilo. Zelene se gore i humci, zeleni se do¬
lina, a nad tim modri se čisto nebo. Evo gledaj
na jugu Belsku goru, Mrzljak, Sokolovu pecinu,
Kruslovac, Ham, Kozji hrbat, Drenovac i Hamac,
na sjevero-zapadu poznato ti Gradišče, a dalje
prema sjeveru nebrojeni su valovi brežuljaka. Na
iztoku se i zapadu suzuje dolina tako, kan da
je sa svili strana briegovi zatvorena. A koli je
krasno ovdje u prolječu, kad je sve posuto cvie-
čem; kad se sve zagrnulo svetčanim ruhom; kad
lug i dol oživljuje pjesma; kad se sa svili strana

čuje žubor i cvrkut ptica; kad sva priroda pjeva
nebesom velepjev! Onda je ondje krasno, kao
prekrasna djevica, ovječana i spremljena na
vjenčanje.

Več je snnce naglo na zaranke. Iza vrhova
gora žarka se rumen nebom store, žare se ta-
nahni oblači, amo bliže modri se nebeška čistina.
Pčela se marna kuči vrača, biela pastirica goni
kuči svoje stado i pjeva: hija, hoja, kravica
moja. . . Ugasnu žar veeernji, za gorom bliedne
dan. Zatrepere zviezde i pade na zemlju veličajna
majka sna: tiha, krasna noč. Zaeinikalc zvonce
„zdravu Mariju“, jek mu se dolinom milo raz-

v

lieže. Umuknulo zvonce. Sumori gorski potočič,
huji žrvanj u mlinu, u kolibi ciliču i zvone gusle,
mumija bas, vije se i igra veselo narod, zveče
čaše, puši se vruče pečenje na piru. Mlada pre-
bire sitno ženiku svomu uz bok, starcem kriese
se oči, čuje se topot, junački skok. Umuknu gusle,
zaori pjesma. Sve je veselo, sretno. Al' u pjesmi
čuje se plačuči mol, znak, da je narod proživio
težkih dana. Opet se plesači veselo okreču, jer
ne stalo je jarma i tlake, starih vremena — na¬
stalo je novo doba, doba narodnosti i slobodo.

Bajna je Belska dolina ob dan, bajnija ob
noč za sjajne mjesečine, kad se jezerom pretvori.

I večeras se napunila bielom maglom, ali ne vi¬
soko. Magla kan da je pritisnuta na zemlju. Po¬
vršina joj je ravna, kao mirno jezero, kojim
plovi bieli labud: biela crkva pod Bolom, a uz

— 216 —

nju biela vodena ruža — župni dvorae. Divotna
je noč, divotan je kraj, vilinsko je jezero bajno.
Bednja čudno šumori pod maglom, čini ti se kan
da iz jezera dopire tihi glas, kan da vila po-
vodkinja šapče: daj mogučni, silni bože, da se
Hrvat slobodom uzkrili, da se sav života dušev-
nog dozove. Razplamaj mu dušu žarkim rodo-
ljubljem. Daj da hrvatstvo zagospodi, da se sje-
dine najvjernija brada: Hrvati i Slovenci, da se
daleko prodiče, razpiri im želju još slavnije
budučnosti!

IV.

Belski dol.

Krasna je Belska dolina, al je i krasan i
romantičan Belski dol, reče mi prijatelj Stjepan.
Moram, da i njege vidim, odvratih prijatelju.
Dne 28. rujna u jutro odoh s prijateljem i su-
prugom si, da se nagledam i te prirodne krasote.

Odmah iza grada baruna Met. Ožegoviča
razjazila se Belska gora i eto ti željene ljepote.
S obje strane dola, kojim vodi krasna cesta u
Zagorje, a rominja gorski potok Bistrica, koče
se strmi i visoki briegovi, iz kojih strše lomne
hridi. Cim unidješ u taj romantični dol, susrede
te hlad i lagodna struja gorskoga uzduha. Dol
je hladovit i za najveee ljetne žege i omare, jer
ga razhladjuju hladna vrela, studeni potok i
Briegovi šumni.

— 217 —

Za V 4  sata prispjesmo do izvora Bistrice.
Izvor je piitak, ali prostran do 5 četvr. metara,
a jak, da iz n jega brza metar širok potok. Voda
je cista kao jutarnja rosa, hladna, da ju jedvice
srkneš, a dobra, da je malo takve. Ugodno ti
je tuj odmarati se u raskošnu zahladju zelenili
bukava, te gledati kako voda kipi i nježno se
talaska od svili strana izpod stienovlja, kako se
sicnšni mjehurici dižu s biela dna i opet ginu.
Mnogo sam ved gora i ravnica preskakao, ali
toli dobre vode ni sam nigdje našao.

U toni vrelu žive po bielom vapnenom ka¬
menju pužici Bythinella minutissima i kukdidi
Elmis aeneus, a po hridinah dola: Clausilia Bo-
sniensis, Clausilia ornata. Tu ima i velebilja.

Ako igdje, to bi se ovdje mogle urediti mr¬
zlice (mrzle kupelji) — Hrvatski Badegund. Bi¬
stre je i prehladne vode vazda dosta, a gdje
deš naci mirniji i romantidniji kraj od ovoga dola
i Belske doline, da se bolestan okriepiš i oporaviš ?

Blizu ovoga dola, a na visokom obronku
Belske gore, strše nad šumom razvaline puste
Bele. Strmim putem i vrletnim kamenjem po-
pesmo se na te puste razvaline. Gradina je ova
po prilici 60 koraka duga, a 40 koraka široka.
Sa zapadne strane porušile su se ved stiene, te
je ostao samo temelj, dočim su ostale stiene jako
razrušene i krnjave. Nutarnjih stiena ne ima više.
Grdje su nekod vitezovi osvajali srdca velikaških
krasotica, tamo sad nide kupinje, bukva i hrast;

— 218  —

ta m o se provlače guje. Gdje je po stienah vi-
sjelo svietlo oružje, tamo se danas po zijotinah
krij li  sive gušterice i sove.

Y.

Varaždinske Toplice.

Dvadeset i deveti je kolovoza. Prekrasno je
jutro — biti če prekrasan dan. Moj Stjepan,
supruga mu, gospodjica, koja je več zaboravila
na bobulje velebilja, i ja sa Ženom si izpadosmo
iz radovanske škole i več jurimo rubom varaž¬
dinske ravnice, a podno pitomih proplanaka, u
Varaždinske Toplice. Puna su nas kola, ali nam
je tim milije, tim je više ugodna preklapanja.

Eno Turčina, reče Stjepan, mjereči smotkom
na hrastik, što se stere kod Plitvice, a uz cestu,
što vodi iz Varaždina u Zagreb. A gdje ga vi¬
dite, zapita ga moja žena. Gledajte eno onu kuču
na cesti. Vidim kuču; ali gdje je Turčin, reče
ona, ne znajuči, da se to mjesto Turčinom zove.

Varaždinci pripoviedaju da je nekoč dovde
doprla potajice turska vojska, da iznebuha na-
srne na Varaždin. Ali zvono sv. Vida u Varaž¬
dinu, stade samo kucati i lelekati kao na vatru.
Varaždinci se sjate, ali nigdje vatre. Odu neki
na toranj, da vide, tko ih vara. Ali kad tamo
nikoga u tornju, zvono bo je samo kucalo. Opa-
živši s tornja, gdje se Turčin gradu primiče, za-

219  —

pomažu i dignu užasnu viku: Turčin ide! Turčin
ide! Kobni se glas munjimice gradom raznese,
Varaždinci se listom dignu na Turoma. Oda-
gnaše ga sretno, a to mjesto prozvaše Turčinom.
Ponosno pokazuje stari Varaždinac na to borilište,
ponosno spominje junačtvo starih Vraždinaca,
poštovanjem spominje i danas zvono sv. Vida.

Ne vozimo se ni dva sata, pa nas ved eto
podno Varaždinbriega, evo. nas u Kneginjcu, gdje
bijaše zatvoren veliki dobrotvor Varaždinaca: An-
drija, koga je zatvorio brat mu Emerik, kralj
ugarski.

Putuješ li u Toplice s varaždinske strane, a
žudiš li, da ih čim prije ugledaš, to te žudnja
mine, zaboraviš na cilj svoga potovanja, pa se
zaustavljaš u tom krasnom kraju, medju krasnimi
vinogradi Varaždinaca. Ovi su krasno obradjeni
vinogradi prava razkeš svojim gospodarom. Ljeli,
a osobito jeseni, kad dozrieva razno vode, ima
tu mnogo varaždinskoga svieta. Nestašna djetca
skaču zelenimi tratinarni, veseli ih cviece i božji
sviet, smiju se vodu; ozbiljna muza kriepi živo
zelenilo, prijatan, svjež uzduh, uzhiduje ga veli-
čajan vidik u Medjumurje, Ugarsku i krasnu
Štajersko; mladu krasoticu raznježuju sitna pi¬
sanica, što ih redovito prima od izabrane ruke,
da zanesena, preblažena kliče svojoj prijateljici
sladkom i milom hrvaštinom: 0, stisser, einziger
Artur! Fani, er schreibt mir vvieder!

Što je blistajuci alem zlatnoj kruni, to je

16 *

- 220  —

Bauorova vila Varaždinbriegu. Povrh briega store
se divotan perivoj, pun prekrasna, plemenita i
raznovrstna cvieča, te nizka grmlja. Oviece cvate
i diše miloduhom, kao u prolječe, a izmedju
njega vijugaju se bieli pntevi. Najdivnije je ovo
mjesto, vidik najveličajniji. Posred perivoja, na
toin prestolju prirodne krasote, kraljuje Bauerov
ljetnik divotom ukusa i umjetnosti, čim i na da-
leko slovi. Prostran, jednokatan je, a nosi švi¬
carski! sliku. Možeš mu se nad krovište popeti,
da vidiš romantični kraj. Stoji preko sto hiljada.
Sama kugljana stoji šest hiljada. Najdraže ti je
pako, što je sve hrvatsko, što je vila gradio va¬
raždinski naimar, što tu diše duh hrvatski.

Eno prijazna mjesta, koje se je smjestilo
stranom na obronku, stranom na podnožju, br-
dašca, što se lagano diže od krasne Bednjanske
doline i razpliče u Varaždinbrieg. Mjesto se je
razteglo od iztoka prema zapadu. Kuča proviruje
iznad kuče, posred mjesta uzvisila se crkva, a
na iztočnom kraju prekrasna nova škola. Samo
do tisuču Stanovnika obitava ovdje, ali je mjesto
ipak vrlo staro, starije od krščanstva. Slovilo je
cielim silnim rimskim carstvom pod imenom:
Aquae Jasae. To je svojina prvostolnoga kap-
tola zagrebačkoga — to su toplice. Ne ču, da
ih potanje opisujem, jer ih je potanko, krasno i
načinom šaljivim opisalo vještačko pero A. T. A
opisao ih je krasno njemački dr. Aleksa Rakovac,
a hrvatski Ivan Tkalčič.

— 221  —

Podjimo odmah k vrelu. Sumporno se ovo
vrelo puši u zahladju krasna šetališta, više rajesta.
Jako je to vrelo, a vroče 45 stopanja, Tori pile
u nj, i eto ti ga za čas gola. Svaka dvadeset i
četiri sata izteče do 41.876 hektolit. vode. Oko
vrela stoje bolestnici i žmureči srču na silo sum-
porni krop. Naša gospodjica zamoli te vode, pod-
vornik spusti staklenu zajimaču u vrelo, naponi
čašu, a ona srkne, samo da znade kakva je voda.

A koji je uzrok. da je ova voda tako vruča,
zapita me gospodjica, a ja joj uzeh šečuč razjaš-
njivati: glasoviti fizičar Laplace veli, da je ne¬
koč bila sva tvarina od koje sastoji naša zemlja,
raztopljena kao plin. Bila je goruča kruglja.
Vanjska se je površina lagano razhladjivala —
postajala je kora sve debija, ali središte zemlje
ostalo je neizmjerno vroče, kao što je i danas.
U središtu je zemlje tolika vručina da se naj-
tvrdje kamenje topi kao vosak. Da ima u sre¬
dištu naše zemlje velike vručine, svjedoči nam
Vezuv, Etna i druge šopke, koje izbacuju vatru.
Kopa li se prema središtu zemlje po prilici dva¬
deset metara, opaža se, da se toplina u toj du-
bljini ciele godine ne mienja, i tako tu ne dje-
luje niti ljetna vručina, niti zimska studen. Kopa
li se dublje, osječa se sve veča toplina. Pri sva¬
kih trideset metara raste toplina po prilici za
jedan stupanj. I arteski nam zdenci isto svje-
doče, jer im je voda tim toplija, čim su dublji.

Voda ovoga vrela, kao što i svili vrelaca,

222

dolazi iz velike dubljine, gdje je zemlja vrlo
vruda. Voda se vručinom zemlje ugrije, te toli
vruea ovdje izvire. Hvala vam, reče mi gospo-
djica i zapita me proti kojim da je bolestim ova
voda koristna. Proti ulogam i vrtnjam (rheuma-
tizmn) ; proti glivoboli (skrofulam); proti boli u
živcih; proti otvrdlim bolestim kože; proti otvr-
dlim izciedkom i pretilostim žliezdovitih ustroja;
proti bolestim glenovice; proti otvrdlim kovnim
kalnokrvnostim, odgovorih joj ja, a zasutih, da
je i proti tajnim griehom (syphilisu).

Zavirimo i u pučke kupelji. Nekoliko polu-
golih, mršavih, iztrošenih i omamljenih tjelesa
leži u hodniku pred kropom. Izgubiše toliko krvi,

v

da ih je shrvala nemoč. Žalostno! U krvavu
kropu čuči krvav, znojan i omamljen sviet pri-
sisanih (pricmuljenih) rogova. Neki piju vino več
u kropu, da tobože laglje podnesu muke, da si
tobože nadoknade izgubljenu krv. Medju ovimi
je i naš kučiš, zdrav, rumen i mlad čovjek.
Čemu se kuhate i gubite toliku krv, što vam,
manjka, zapitah ga ja. Nista, gospodine, zdrav
sam, ali hoču da hudem zdraviji, kad je prilike,
odvrati mi on. Mnogo i mnogo ima seljaka, koji
ovdje gube skupocjenu krv bez potrebe, na šcetu
svomu zdravlju.

Žene, muževi i djetca vračaju se več polu-
goli iz kopelji. Krvav krop teče u Bednju, kr¬
vava šumori i Bednja.

Za koliko ljudi ima ovdje stanova, zapitke


—'223  —

me gospodjiea. Ja joj odvratih, da se u Toplicah
može na jedan put udobno smjestiti do čeliri sto¬
tine gosti. Sam kaptol daje 147 soba. Seljaci
pako u obče, kojih osobito mnogo ovamo dolazi,
noče u sjenicili i u kolnicah. Žive vrlo praktično.
Sa sobom dovezu kruha, gužvara, povitica i ina
peciva, suhe svinjetine, kobasica, sira, a na bure
dobra vinca ne zaborave nikada. Liepo ih je vi-
djeti kad jedu. Puna su ih velika kola. Medju
njimi je prostrta skrinja, na kojoj stoje sva jela,
što su ih sa sobom dovezli, a jede svaki, što mu
se hode. Jedu sladko, nude se rado, a čutura
redom putuje. Susjeda susjedi, kuma kumi nudja
svoga peciva od srdca i da joj ga pohvali, a
muževi izmjenjuju si i hvale vino, dok se do-
brano na zarumene. Na nekih su kolih Hrvati,
na nekih Slovenci, na nekih i Magjari. Hrvat
nudi svoje vino Slovencu, Slovenac Hrvatu itd.
a svi hvale vino i potežu iz čutura kosmatača,
te se medjutim upoznadu i po imenu zovu. Tako
probave ugodno pod sušom ili kolnicom koji dan
i razidu se na sve vjetre na svoj trudni poljski
rad.

Kako se u gostionah živi, znade svaki, meni
je samo spomenuti, da se u Var. Toplicah živi
dobro, a jevtino. U privatnih pako stanovih žive
gosti kojekako. Od ovih živi najpraktičnije hrvat-
ski gradjanin. On živi najbolje i najcjenije. Na-
stanio se je u privatnoj kuci, te plača dnevice
50. nov. Soba mu je udobna, a u njoj dvie po-

— 224  —

stelje. A sto je ono n kutu bielom plahtom pokri-
veno ? Odkrilimo plahtu. Oho! Gledaj, gledaj, to
ti je vedrica izvrstna vinca. Gost ne de da pije
bučkuriša i cavarike topličkih krčmara. Kupi o si
on vina nekrštena, dobra i jevtina u Varaždin-
briegu. Ne pije ga sam, ved si prijatelja i znanca
dobrom kapljicom dočekuje. Supruga mu sama
kuha i sgotavlja ona tedna jela, koja mu se kada
prohtiju.

Dobre, hladne vode ne ima u Toplicah. Komu
se hode izvrstne vode, podi mu je četvrt sata
daleko, gdje ima Trstenjak, izvor, koji marljivo
posjecuju toplidki gosti.

U podvederje oprostismo se s Toplicami,
te se vratismo u Radovan.

VI.

XI ro«lolj ulmom drnžtvu.

Drage duše obilazim krasnimi predieli drage
nam Hrvatske. Vrlo mi je milo kad podranim 'i
nadmudrim zoru, te uzmogu prolaziti rosnom
travom. Rado pripoviedam o krasotah i o svakoj
dobrinji: ali kud i kamo mi je milije, kad nai-
djem na zanesena rodoljuba, umnika i marnika
na književnom polju, na čisti nesebični značaj,
na čovjeka desna i puna idejalizma. Namjerila
me sreda i ovaj put pod Belom na rodoljuba
puna zanosa za narodnu stvar, na čovjeka umna

i poštena, na plemenita hrvatsku duša, na ma-
rnu poelu hrvatske knjige, na vjerna pastira
svoga stada. Kad se ponosimo krasnim krajem
i rado ga imenice iztičemo, a zašto da onda ta¬
jimo imena ovakvih krasnika, zašto da se ne po¬
nosimo njihovim častnim imenom?! Nu tko znade,
da pod Belom župmkuje ugledni g. Milan Kuče-
njak, tomu ne bili trebao toga vriednoga imena
ni spomenuti.

Dne BO. kol. sabrao se kod g. Kučenjaka
liepo čislo gostova. Tn bijah i ja.

Hrvatski su župniei u obče vrlo gostoljubivi.
Ne znam, da li je svečenstvo igdje toli gostolju-
bivo, kao što je hrvatsko. Vrata su hrvatskoga
župnika vazda otvorena svakomu poštenjaku, stol
vazda prostrt, postelja uviek odkrivena. Bavi li
se na selu koji činovnik, kakvo povjerenstvo,
kakav trgovac, književnik, rodoljub, djak, lovac
ili bud koji putnik, k župniku se srvaca i njegov
je gost. A tko dodje, svaki dobro dodje. Župnik
svakoga prijazno dočekuje i nastoji da si gostu
ugodi, pa ma ga ni je nikad vidio. Ničesa ne žali,
a nikad mu gosti ne dosade. Nepoznata te u
svoju kuču zove, i kad si mu prvi put u kuči,
nudja ti od srdca po hrvatskom običaju, času
dobrodošlieu u znak da si mu mio, da ti je nje¬
gova kuea otvorena svako doba.

Ima ptica zlogukalica, kojim je sve na svietu
črno, sve pokvareno, pa vele: u hrvatskih se
družtvih truse čaše za domovina, va ovoga i

226  —

onoga muza. samo zato, da se može više piti —
to je sve. Nu tomu ni je tako. U naših se ve¬
selili družtvih u oboe, pa i u ovih kod župnikah
i»kreše i zamisli mnoga rodoljubna misao, potieu
se prijatelji na domoljubni rad, mladji čuju, što
iskusiše stariji, izmienjuju se misli, starcem se
sokoli perje, sklapaju se prijateljstva, na vagu
se meču javna djela, da se vidi, što ne valja,
što bi bolje bilo; a liepih li se je novčanih
svota sabralo u veselih družtvih za plemenite
svrhe! Cielo pako družtvo zadahnjujc neka poezija.

Ni je potrebno, da napose govorim o go¬
stoljubnosti g. Kučenjaka. Nu nikad ne cu za-
boraviti onih ugodnih časova, što nam ih on
pripravi, vazda cu se sjecati one idejalne slike
hrvatskoga prijateljskoga, veseloga družtva. I sada,
kad ovo pišem, poigrava mi srdce i vidim g.
Kučenjaka kako je široku hrvatsku trobojnicu
gitare preturio za vrat, pa skladno udara u žice.
Pred njim su krasno vezane narodne pjesme,
što ih sabra naš dični Kuhač. U nje zavirkuje,
dira žice i pjeva iz puna i nježna srdca zane¬
senim glasom u koji je izlio i pretočio svu mi-
linu, svu pjesničku krasotu narodne pjesme. Mni-
ješ, sav če zagrliti narod. Diviš se narodnoj
pjesmi, tomu najslavnijemu plodu uma slovien-
skoga, diviš se pjevaču. Pjesma te zove, da
štuješ i slaviš narod iz kojega je ona nikla,
sbori ti, da je taj narod stvoren za velika djela,
svjedoče ti, da je pjevačeva duša čisto rodo-

— 227  -

Ijiiblje; jer samo takva duša može ju tako
zapjevati.

Duša te zaboli, a krv ti zakipi pravednim
gnievom, kad se pri toni sjetiš zlokobnika nje-
rnačkih i njihove nečovječne i krivične graje,
da: „Slovieni ne imadu prava na budučnost i
slobodu, jer se ni su nikad odlikovali svojini
umom. “ Razvedriš se pako, kad čitaš Pavlinovi-
ceve rieei: „One (naše narodne pjesme) noše u
jezgri eio život našega pjesničtva. Dapače, uče-
njaci misie, da če se iz ove jezgre razvijati trači
cieloj umjetnosti slovienskoj, na uveličanje i na
razplod uljudnosti evropejske".

Tri bili zime — reče umiljati g. Kuč. —
probavio o kruhu i vodi uz ove narodne pjesme.
Da sam mlad momak, uzeo bih javor-gusle, bio
bih gajdaš. Zaputio bih se u narod hrvatski, pu-
tovao bih od grada do grada, od sela do sela,
pronoseči divotu narodne pjesme i razpirujuči
narodu ponos. Komu da se ne mile ove krasne
rieči ?!

Poslie ove krasne zabave, kad je zahladilo
uharnom dolinom, odvede nas g. župnik u svoj
pčelinjak, što no stoji nedaleko njegovu stanu u
tihom zavjetarju kod Bednje. Moraš, da se
iskreno raduješ, kad ga vidiš koli je i zanešen
pčelar, kolikom nježnom ljubavi i ustrpljivosti
šuška i tetoši oko pčelah; koli ih brižno prigle-
dava i shodno namješta. Raduješ se i ti, videči
ga koli radostno otvara košnice te pokazuje saee

— 228  —

i pčelice; raduješ se od srdca videči, da je on
veseo i sretan, kad ima komu govoriti o svojih
miljenicah. Gr. je župnik pčelar na glasu, zna
ga svaki napredniji pčelar u Hrvatskoj. Uzorni
mu je pčelinjak najmilije boravište. Tu on sa-
motuje, brižno njeguje, opažava i proučava pče¬
lice ili što čita i umuje u bajnom zuju radilica
neumornih. Donese li žena diete na krst, odpu-
cuje se k pčelinjaku; umre li tko, viestnik smrti
polazi k pčelinjaku; treba li komu izpovjedi,
dobra savjeta i pomoči, traži ju ponajprije u
pčelinjaku, jer dobro znade, gdje njegova marna
pčela sabire med za narodnu košnicu.

Kod pčelinjaka je stol. Tu se zabavljasmo,
dok ne planuše zapadni oblači žarom zalaze-
čega sunca . .

Bilo je več malo kasno, kad je g. župnik
svoje goste odpratio na cestu i s njimi se lju-
bezno oprostio. Razškropismo se na sve strane,
a ja s prijateljem Stjepanom put Radovana.

Grusta je magla opet pala na livade i sija-
nice, a Bela i sva njezina dolina prevrgla se
opet gorskim jezerom. Na zelenom viencu gora,
a jezeru na obali, sive se u mjesečini razvaline
puste Bele. Tihana mjesečma igra goram po vi-
sih i obroncih, sve je tiho, nigdje ni žive duše.
U bieloj magli pred nami zabielilo se nešto.
Bieli se kao bieli labud i sve nam se bliže pri-
miče. Biela je to žena iz Bele. Lak i sitan joj
korak kaže, da je mlada. Evo je pred nami.

Bliedo joj je u mjesečini lice, a iz oka joj živa
nmnja pianisa. Dragota ju je bielu pogledati u
mjeseeini, kcd jezera bajna, medju pobrdarjem.
Krasnih li ima ovdje žena! Ne stala je u gustoj
magli kao biela vila.

To je, brate, žena — reče Stjepan — ko-
joj se uklanja svaka živa duša, koja ju samo
pozna; to je žena, koja se plaši, koje mrzi i
lcojoj se uklanja i boji joj se zamjeriti sva oko¬
lica. Nikom u još ni je nista na žao dala, nu po¬
gine li seljaku govedče, ona je kriva ; ne da li
krava mlieka, ona ju izmuzla ; umre li majci ne- -
jačko čedo, na nju pada kletva; ukoči li se komu
ruka, ona mu ju ukočila; pojavi li se gdje žaba
krastača, na kolač ju natieu, jer se ona krasta-
čom premeče: sva ju župa vješticom okrivljuje.

Ima li selo ikakav prividan uzrok, da joj
to podmečo; je li ta žena nazlobna i zlorada,
zapita m ja prijatelja. Ni je brate — odgovori
prijatelj — netko ju bez razloga vješticom pro-
glasio, pa vješticom i osta.

Narod ondje toli tvrdo vjeruje n vještice,
da mu te vjere ne izbiješ ni pod živu glavu.
Dogodi li se nesreča, a sviet joj za razlog ne
zna, mora da je tomu vještica kriva: okrivljuje
tu Ženu, a ona mora tnžna, da to podnosi ni
kriva ni dužna. Za sav je svoj viek izgubljena:
izbacilo ju sujevjerje iz ljudskoga družtva. Duša
te boli, kad ju plemenitil vidiš, kako se sirota
svakoga plaši, kako ju je i nevinu stid u ljud-

— 230 —

skom družtvu. Kad su svetkom pred crkvom sve
oči na nju naperene, čini joj se kao da če u
zemlju propasti. Ona mora da u zemlju gleda,
ni je jaka, da pred crkvom postoji, da se s kim
porazgovori. Jedina je jošte sreča, što no ju
donje ovaj viek, te se ne boji, da če sramotno
poginuti od krvničke ruke i sgorjeti na lomači.
Prošloga je još vieka palilo vještice pod Belom,
što nam svjedoči pametar belske župe, koji sam
ja na svoje oči vidio i čitao i što je priobčeno
u „Viecu“ god. 1874, br. 52., a glasi: doga-
djaji, koji su se pod Belom dogodili za župniko-
vanja Petra Mihaljiča ne zaslužuju uspomene, ko¬
liko užasnoga ogavlja, jer su se radi nj’ih gorke
suze ronile nad okrutnimi žrtvami skrajnje glu-
posti. Za ono doba vjerovala je ne samo prostota,
nego i inteligencija, da je svaka stara žena
vještica: zato su svako zlo, svaku nesreču vje-
šticam pisali u grieli i poradi toga nesretne Sta¬
riče u tam niče bacali, groznih muka mučili, te
poput poganskih krvoloka nemilo ubijali, palili.
Tako su bile i za župnika Petra Mihaljiča g.
1742. dne 29. siečnja četiri jadne žene, tobože
vještice, po krvniku (dakle s dopuštenjem pogla¬
varstva) javno pogubljene, a trupla im na lomaču
bačena i spaljena. Evo im imena: Katarina Batkaj
od 45 godina, Jele Negovec od 40 godina, Bara
Biskup od 22 godine, Jaga Pučko od 21 godine;
a 9. ožujka iste ove godine biše jednako pogu¬
bljene Ana Kolarek od 40 god., Katarina Kolar

od 70 god., Ana Jagovec od 60 god., i Ana
Drvarič od 60 godina. Napokon je bila godine
1743. na gori blizu Seljanca Katarina Biskup ta-
kodjer pogubljena i spaljena.“

Tom prigodom spominjem, da se u mom
rodnom mjestu, u šumi Koračicah kod sela Ša-
lovaca, i danas vidi ognjište, gdje je vještica
spaljena. Da se to garište travom ne zaraste,
baci svaki mimo prolazeci čovjek na nj suhu
granu. Kad se nakupi lomača granja, zapali ga
tkogod.

VIL

U Trakoščan!

Vidivši za svoga djakovanja prvi put Štan-
dlovu fotograflju gradine, koja na daleko slovi
svojom ljepotom; koja se takmi s najljepšimi gra-
dinami Evrope — sliku Trakoščana, zaigra mi
srdce živom željom: tebe moram, da vidim! Dugo
mi ni je bilo prilike, da posjetim taj vilin-dvor,
koji posjecuju i strani ljubitelji prirodne ljepote i
čovječjega umieca; kojim se ponosiše hrvatsko-
ugarski kraljevi, grofovi celjski, banovi hrvatski,
hrvatski biskup, a kojim se sada diči grof Juraj
Draško vic. Ali kolike radosti 1. rujna i. g., kad
se u Radovanu spremismo u Trakošcan! Bilo
nas je petero. U 7. sati u jutro projurismo Ivanci,
liepim mjestom, sto no se stere na podnožju
Ivančiče; gdje stoji grad slavnoga Kukuljevica.

— 232  —

Mjestom šumori bistar potok Bistrica, izviruči
Ivančiči iz srdca. Ivancem na desno redaju se
radničke kolibe i strše u vis dimnjaci tvornice.
To je Kuljevčica, gdje se je vadila tutija, a sada
žalibože stoje kolibe prazne, peči tvornice hladne.
Nu ima nade, da če timi dimnjaci skoro suk¬
ljati gust dim, a pustim mjestom vrviti obližnji
posleni narod.

Ni je dugo postajalo vrieme, a mi stigosmo
u Lepoglavu. Tu posjetismo ponajprije svoga
druga, poštenu dušu, Augusta Suflaja, koji nas
zagorskom gostoljubivosti dočeka. Zatim razgle-
dasmo znanu lepoglavsku kaznionu.

Nekadanji samostan Pavlina pretvoren je
u kaznionu. Naravno da se je bivšemu samo¬
stanu mnogo toga prizidalo. Tu ima obrtnika
svake vrsti. Najviše je tkalaca. Uredjenje njihove
radionice stoji četrdeset hiljada. Mnogo ima i
krojača, postolara i užara. Medju užari vidih
mnogo cigana, gdje lagano i lagodno predu i
pletu, a vrane im se oči kriese i šibaju na sve
strane. Mudar je cigo. Ne če se njemu u ko¬
vačnici dizati težko kladivo, ni u kojoj zatvore-
noj radionici poslovati; ljepše je u dvorištn pod
vedrim nebom sprovoditi dane, ta tu je još naj¬
više slobode, tu se vidi u bieli sviet, koji je ci-
ganinu miliji od svili palača. A užarija ni je baš
težka; užar čas stoji, čas sjedi, a najviše se
šeče, a to baš prija ciganskoj bezposlenoj duši.

Zanimivo je razmatrati uznička lica. Neke

tisti težka bol, gledaju milo i krotko, da ti ih
je žao. Vidiš, da ni su opaki ljudi, a da su
sto put okajali svoj grieh. Pitaš li, što sakriviše
ti jadnici, veli ti se, da je neki, dieleci se s bra¬
tom, u jarosti i prenaglici udario nesretno u
zlo mjesto brata, neki vinjen počinio zločin. Neki
gledaju mrko kao gorski vuci, da te je mal ne
strah. To su zločinci najgore vrsti, bez duše i
srdca. Neki ti se lakoumno smieše, nekim je
pogled tup, bez izraza, životinjski. A ciganin
ostane ona stara prevejana i sladka lija, pa ma
i u Lepoglavi konopce pleo.

U ono doba bijaše u toj kaznioni preko
šest stotina uznika, jer su mnogi, koji su se u
kaznioni dobro vladali, te pokazali, da ni su iz-
kvareni i za koje ima nade, da ne če ljudskomu
družtvu 'smetati, pušteni na slobodu. Takovi bo
mogu neki dio svoje kazne i kod kuče na slobodi
odslužiti, a to je jako humana uredba. Nu sa-
krive li na slobodi ma štogod, odmah ih uta-
mniče, što je opet posve pravo.

Uzdržavanje lepoglavske kaznione stajalo je
prošle godine 143.000. Doista ogromna svota
u takvu žalostnu svrhu. Toliki se novci trose na
lopove, dočim se za zdravstvene svrhe naroda
mnogo manje daje, prem nam djetca hametice
umiru, prem nam narod jako opada! Zločinac
ima u Lepoglavi učitelja, dočim mnogo hrvatsko
diete ostaje bez škole! To ne valja, jer ni je
etioki dopušteno, brinuti se više za zločince nego

li za narod! Cim više države trose u prosvjetne
svrlie, tim manje trose na tamnice i bolnice.

U kaznioni ima skladište raznih rnkotvo-
rina, što ili sgotavljaju uznici. U stolarskoj je
radionici vrlo ukusan i u prekrasnem stilu sta-
lak za veliko stajace zrcalo. Na prvi se pogled
vidi, da ga je pravila umjetnička ruka. Zvedljiv
zapitain tko da ga je pravio, a činovnik mi od¬
govori, da je to Bastijančičev posao. Zar onoga
Bastijančiča, koji je u Zagrebu ubio svoga go-
spodara Hofmana, zapitain ga ja. Da, onoga, od¬
govori mi činovnik. A gdje je, zapitain opel T J
tamnici, gdje ne vidi božjega svjetla. Uvriedio
je ravnatelja, pa ga bacilu na tri mjeseca u
tminu, odvrati mi činovnik. Covjeku je žao, što
je toliki vještak skrenno s pravoga puta.

Uljezši u prostrani! dvoranu, u nekdanji re-
fektorij, a u sadanju spavaonicu stražara, zadi-
vismo se onim izvrstnim slikam na ljepu (af-
frescoj, što ih je opisao i oejenio dr. Iz. Kr- .
šnjavi. U ono doba prerisavao i preslikavao je
slike u to j dvorani za vladu naš slikar Kikerec.
Razgledavši još ostale tri dvorane, uriešene mno¬
gimi slikarijami i crkvu izustismo: slava Pavlin-
cem, koji su nam ostavili toli krasnih nmjetnina na
spomen, pa odjurismo uz Bednju u Trakoščan.

Zeljno ga putein izgledasmo, ali ga ne mo-
gosmo opaziti, prem se nad brežuljkom visi, dok
mu ne dodjosmo posve blizu. Najprije nam se
iza zelena brdašca ukaza vijoreči erveni barjak,

- 235 -

znak da je gospodar kod kuee. Lagacko nam
se pokazivao vilin-grad, a kad se prikučismo
podnožju brdašca mu, odkri nam se sva nje¬
gova divota.

Pred konjušnicom na podnožju brdašca, na
kom stoji grad, zievaju eetiri topa. Kolike li iro¬
nije! Topovi, koji su nekoč gr uvali s alem-grada,
sidjoše u nizinu, te im je jedva mjesta pod pri-
streškom staje. 0, kad ce doci doba, da ce ne
stati toga sramotila ljudskoga; kad se ne ce više
slaviti Kruppovi i Uliaciji! Ne ce skoro, ne
ce, jer je Evropa još kasarna; jer njemačke no-
vine za bečke izložbe 1873. ni su nijedan umo¬
tvor toli slavile, kao orijaški top Prusa Kruppa.
Oj vi lažljivi proroci prosvjete i slobode! —

Vrlo nas se svih dojmio krasan lik grada i
sva njegova krasota, kao i jezero, koje mu ljubi
skute. Suviše, pače smjelo bi bilo, da više go¬
vorim o tem vilin-gradu, jer ga je krasno opi¬
salo zlacano pero Dragu ti n a Jambrešcaka. Spo-
minjem samo, da mi je žao, što ga ni sam prija
vidio i da cu ga, ako bog da i sreča junačka,
još vidjeti.

Prišapnuti cu ti samo na tilio, ali neka te
to ne odvrača od grada, da bi mi mnogo milije
bilo, da povrh grada vijori hrvatski trobojni bar-
jak; sto put bi mi milije bilo, da u gradu diše
čisti hrvatski duh, da putnike susreče mjesto
švabčadi, hrvatska družina, hrvatska rieč. Ako
te boli, što ne možeš svojim jezikom prodi ovira

236  —

gradom, što je niko u poštenoj Hrvatskoj, u či-
stom hrvatskom narodu, tješi se, jer de kolo vre¬
mena preletiti preko bezsviestnih glava i smrviti
ih u prah ništine, a hrvatski ce Trakcšcan ostati
i povrh njega zavijoriti hrvatski barjak. Hrvatsku
preporodiše i osviestiše sinovi, nikli iz plemen-
štine hrvatskoga puka; oni zamahnuše i krili ro-
doljublja cielim narodom; oni ce i potomke od-
metnika privesti u hrvatsko kolo.

Vracajuci se u sav trk s Trakošcana, pri-
sjedne k nam u Lepoglavi naš prijan August.
Taj put naumismo nociti pod vedrim nebom, gdje
vile oblakinje kolo vode, u kraju divnom, koji
de nam uviek ostati u dragoj uspomeni.

VIII.

na Ivančiči.

Nešto prije 6 sati poslie podne dojurismo
u Ivance k prijatelju Bartolcu. Ivančiča se je pu-
šila i prela, kako no vele, te se je bilo nadati
kisi, s toga odvratismo gospodje i gospodjice od
putovanja u goru. A Stjepan, August, neki gi-
mnazijalac i ja oprtismo se zimskimi kaputi, ogr-
tači i kišobrani, pa udarismo u 6 sati vesele i
razigrane duše uz potok Bistricu, uz mnoge mli-
nove i pilanu na — Ivančiču, da joj na visu
prenočimo i tamo pozdravimo rujnu zoru i po¬
rod sunca. U prvi mah ne mogosmo nadi čovjeka,

koji da nam nosi hranu i sto je tomu potrebno.
S toga morade prijatelj Bartolac kod kuce ostati,
da nam pošalje okriepe. Ugodno je rominjala
brza Bistrica, veselo su preskakivali njezini tala-
sici čisto kamenje, kao nestašna jarad u proljecu.
Cim više odmicasmo u goru, tim se jače ova gorska
kči gudurastim kamenjem pjeni i u slapice pro-
meče, te čarobnije šumi. Cim zamakosmo povi-
soko u goru i osjetismo jače svježost gorskoga
zraka i prijatan mu duh, zadivismo se selu Pri-
gorcem, jer mu se tako visoko ni smo bili nadali.

Odtisnuvši se visoko u goru, gledasmo na
zapadu sunee, koje se opraštalo s prekrasnim
ovim krajem. Jošte su tanahni zlatoliki talasi na
zanebju lebdili, a stalo se ved oko nas šumom
mračiti i magla gorom pušiti. — Zatrepere zvie-
zde i nasta liepa, vedra noc, ali oko nas u sta-
rodrevnom bukviku bijaše tamno. To nas nimalo
ne uplaši, jer je Stjepan znao dobro put, naša
volja bila jaka, noge voljne uzpinjanju, a mi
se nadali mjesečini. U to dunu hladan optujšcak
(vjotar od optujske strane), zahuji sva gora, a
mi se uzpinjasmo strminom mal ne četveronožke,
mokri od znoja do posljednje niti. Strahotno je
hujio vjetar, da je čudno škripalo granje kao za¬
kleta duša; magle se nad nami pognaše u pustu
noc. Nigdje glasa živu stvoru, samo se gdjekoja
na zemlji zakriesila kresnica. Mniješ, sav je sviet
izumro. Nu mi bijasmo uza sve to vrlo veseli i
puni humora. Bilo šale i smieha do mile volje. (>

to sine nebom mjesecina i dopre nešto svjetla kroz
sive magle, koje je nad šumskim vrhovijem vje-
tar gonio, i do nas.

Prema vrhu ne stajalo sve više šale i razgo¬
vora, samo kadkad se izkresala koja iskra hu-
mora. Prispjevši težkim trudom nakon tri sata
gori na vrh, odlanulo nam. Hvala bogu, da je
tomu kraj, uzdahne August, za kojega smo se
ved pribojavali, da de nam sustati, jer je vrlo
težak i omašna trupa. Podštapismo se, da se malo
poodmorimo, da se nagledamo onih visokih bu-
kava, što no ravne kao svieda, a gole kao prst,
u nebo strše i na kojih je čarno titrala mjesecina.
Ni je im granje sa starosti spalo, ved ga okresao
grom i biesni vihar. Podjosmo dalje u višina. Pre-
lazedi pr.eko silnih bukava i obilazedi ih, što no su
ih biesni vihri izčupali i povalili. stigosmo nakon
četvrt sata na najviši vrh Ivančiče, k piramidi.

Neki nas skupi laka šušnja, neki nalama
granja, neki privuče klada, pa to navalismo na
hrpu i za čas pirila je vatra u zavjetarju orija-
ških jela, javora i bukava. Vatra narasla brzo do
lomače. Praskalo je granje, žarile se klade, buktio
plamen, vjetar meo kišom iskara i dimom medju
dublje u goru. Oko nas po iišcu, stablih i bujnom
paprati drktalo čarobno svjetlo naše vatre, a mi
pod vitih nogu zurismo u plamen. Jesi li uzvinuo
očima k nebu, to si kroz visoko granje opazio
hrlede magluštine, odkrivajude i zastirajude ne¬
beška mjesečinu. Divna li prizora!

Minulo je deset sati, kad reče Augusf ne¬
kako neveselo: Sto eerno po boga, bračo, ako
nam ne dodje čovjek; ja sam žedan, da su mi
sva usta suha. A gladan ni si, zapita ga šaljivo
Stjepan. Jesam i gladan, ali više žedan. Da mi
tko dade času vode, dao bih mu dukat za nju,
da ga imam, odvrati August. Ožednismo jako, a
nigdje vode, i mal ne više nade, da če nam ju
tko donieti. Ne bude nikoga — primieti Stjepan
—• tko da ide u toj noči u goru, a kako da nas
i nadje. Ne plašite se. Bartolac če nam poslati
čovjeka, ma bilo što mu drago. Oovjek če nas
lako nači, ta odaje nas vatra, a Prigorci znadu
u gori za svaki kut. Da čujemo, rečem ja i zao-
rim, što me je grlo nosilo: hop! hop! Lomila
se jeka gorom, a u gori ozva se netko gromorno:
hop! hop! Živio uzklikne August, skoči na noge
i povikne u sav jek: hop! I opet se netko ozva
u gori. Od sad ni smo više sjedili, več smo
stoječ izgledali čovjeka. . . Sad bi več morao
doči — reče August — ni smo li se mi preva¬
lili. Deder mu ti, Davorine, zaori. I ja zagrmim:
hop! Evo nas, evo, javi nam se netko, a pred
nas stupe dva naoružana seljaka. Dobar večer,
gospodo! Evo, gospodo, svega dosta, rekoše nam
prijazno. Prvi stavi pred nas svoje oružje — ko¬
šara kruha i pečenja, a drugi svoje kubure —
košara flaša napunjenih božjom kapljicom. Obsi-
pasmo hvalom i Bartolca i Seljake, a šala zai¬
gra opet svoje kolo. Seljaei nanosi še klada i de-

— 240  —

bela granja, pa ga navališe na vatni, daje gor-
jelo kao u paklu. Za tim narezaše nekoliko na-
ramaka paprati i raztresoše ju pred vatrom, pa
se s nami zavaliže na nju. Flaša je žurno puto-
vala medju nami i kvasila grla naša, kao i se-
ljačka. Okriepivši se vinom i pečenjem, ponu-
dismo seljacima dobrih smotaka i zapalismo svi,
a lica nam se žarila, što od vatre, što od bo¬
žjega dara.

Seljaci ostaše svu noč kod nas, ložeči nam
vatru. Bijaše vrlo hladno. Da ne imadosmo zim¬
skih kaputa i ogrtače, bilo bi nam i uz ono-
liku vatru s jedne strane prehladno. Naslonismo
se na debelo korenje i orijaško stablo starodre-
vnoga javora, a noge pružismo prema vatri. Di-
veči se huci i zavijanju vjetra, koji je po jazovih
muklo urlao, te • čas svom šilom zabrujio, čas
opet popustio; očarani razsvjetljenimi nebesi i
obližnjom šumom; razdragani srdačnim razgo¬
vorom: sprovedosmo iskreni prijatelji, radujuči
se prijatno plamtečoj vatri, u hladnoj i roman-
ticnoj višini divnu, nikad zaboravljenu noč.

Oko tri sata u jutro utišao i umirio se vjetar,
zavlada svom krajinom svetčana tišina, kan da
se sva priroda spremala na sjajni doček naj-
sjajnijega veličanstva. Mi ostavismo vatru, pa
koraknusmo iz šume na čistinu, na najvišu gla¬
viču gore. . . Gine mrak, za gorami razli se
bliedilo nebeško, naše ga prate oči. Bliedilo za¬
rumeni i zlatom se osu. Zaigra veličanstvenim

— 241  —

sjajem sav iztok: zapanjen gledaš to božje čudo,
n to bajno pridvorje rajsko. Veličanstvo se pri¬
rode — snnce — poče lagano n svom veličaj-
nom sjaju dizati nad gora. Pirne vjetrič, zatitra
list i cviet, prekine se mir i tišina: kan da je
sva priroda kliknula suncu azhičeno svetčani
pozdrav. Lagano se djzalo sunce, a August za-
pjevao tihano: „Liepa naša domovino 11 . Tihano
pjevao sav zbor motreči sunce i liepu si domo¬
vini!. Prijatelj zirne u liepo Zagorje, a iz oka
mu se izvi suza, sinu u jutarnjem svjetlu i kanu
na gorski cviet. Sunce se nadvi nad goru, pje-
sma umulme.

Velebni vidik! Omjeri okom liepu krajinu,
hitaj pogled na sjevero-zapad prema gradu Ptuju,
gdje se je slavni Eimljanin nekoč banio, pa se
vini na desno u štajerski raj, gdje je divni kraj
crkvami, kučami i dvorci zabielio, a vinskimi go¬
ricami zazelemo. Pa kad vrneš pogled ovamo
bliže na ogranke Maceljske gore, gdje je na str-
mom briegu biela crkva (Tri kralja) nadhitila
sve ine, te i susjeda, slavni Trakoščan, da ti se
oko nagleda zelena prodolja, poleti okom na sjever
i iztok, pa češ se opet diviti krajini, kojoj si se
na Oevu divio. A sad se okreni k svojoj dici,
k divoti božjoj, pa zirni od Zagrebačke gore u
Zagorje i sluhni de Mih. Pavlinovičeve glase:

„Kad bili majku Hrvatsku slikao,

Evo slike u Zagorju divne!

242  —

Glava su joj pitomi brežuljci,
Pletenice šume po brežuljcih;

Celo su joj gradci i dvorovi
Bieli krasni pod šumskiem hladom ;
Bistre oči, crkve po brežuljcih,
Obrvice lože na uzvode;

Trepavice tanki koloseci:

Ljubko vince bielo i crveno,

To je lice vedro i rumeno;

Usta vode, a grlo slavulji,

I napjevi mladih Hrvatica:

Gjerdan majci sela i zaselci,
Raznizani dola po obroncih;

Biele ruke, i brze nožiče,

Kolovozi i gvozdene pruje.

Prsi majke Hrvatice hranke,

Poljane su i župna podvorja;

Dojke vrutci i žamor-potoci.

Skuti su joj obilni, vezeni,

Niz poljane i niz pobrdice
Svako božje izasuto bilje,

Svako božje porazcvalo cviece.
Pšenica se stalasala gojna,

Jer de gojit Hrvate junake;

Konoplje je zaprelo pod zrnjem,

Jer c’ odievat nježne Hrvatice
Ječam vrči, jer de vrance zobit;
Djetelina razmeče uvojke,

Jer de tovit trudne vitoroge:

I repica žutilom se diči,

— 243

Jer če uljem gosti rado vati;

Ne stidi se blitva korenike.

Jer ce slador izniet pred gospodu,

A tobolac nnižaku pu uiti.

Bože mili, jel’ to slika prava?"

Razigrane mašte, puna srdca radosti i dra-
gote, a razgaljene duše vratismo se k vatri. —
Naberemo rumenih jagoda, kojih je bilo mnogo
i koje su istom onda najljepše dozrele, da njimi
iznenadimo gospodje, pa se u osam sati u jutro
zaputismo drugom stranom Ivančiče u Ivance.
Ali za mali čas, eto ti pred nami Bartolca, gdje
vodi naše gospodje, svoju kcerku i još neku go-
spodjicu iz Zagreba. Koliko opet radostna klikto-
vanja! Vratismo se s njimi k vatri. Tu se uzeše
gospodje i gospodjice hvaliti krasnim potovanjem
i zapitkivati nas kakav je vidik s Ivančiče i kako
smo nočili. Na ražnju su cvrčale tuste patke, što
no ih je donio Bartolac, a mi nazdravili ponaj-
prije pridošlicam, naglašujuči koli su nas ugodno
iznenadile i hvaleči njihovu požrtvovnost i ljubav
za krasotn prirode, pa onda krasnoj i dičnoj do¬
movini, i tako ti u tili čas veseloga hrvatskoga
družtvanca na največoj višini Hrvatske izmedju
Drave i Save.

Kad se naš krasni spol malo poodmorio,
odosmo svi glavici Ivančiče na vrh, da nam se
i suputnicam sire srdca s krasote vidika. . .

Oko devet sati silazili smo onim istim pu-

— 244

tem, kojim i prije naumismo. Nakon pol sata
žurna hoda ugledasmo dugoljaste, a nzke kolibe
od slabo otesanih greda. To je zaklonište švi¬
carskim kravam, a eno odmah pojilište — stu-
denica voda. Ivančiča bo je bogata raznim biljem,
pa i onim za muzare. S toga goji ovdje Tausig
iz Ivanaca od prolječa do jeseni množinu krasnih
švicarskih krava. Domalo opet kolibe, pred kojom
garavi brkonja ugljevlje pali. Tko da ovdje ne
pomisli na one mnoge idilske prizore u pri-
poviedkah, što no govore o ugljevljarn i nje-
govoj krasnoj kceri? IJz kolibu pjeni se potočič,
kojim ugljevljar gasi spaljeno i razkopano uglje-
vlje; kojim si razhladjuje trudno tielo, umiva
ruke radilice i pošteno lice.

Svaki čas novi izvor, iz kojega romoni voda
studenica u potočič, koji se je darovanom sna-
gom ojačao, te žurnije šumi, valja se pečinom,
čas kršnim kamenjem i korenjem, čas se suno-
vrača u dubine, pa se polovi i razbija o nepo-
mičnu hrid. Uz neprestana zapljuskivanje i šum
potoka Bistrice vratismo se u podne k prijatelju
u Ivance, a u večer u Radovan

*

*  *

U Radovanu sprovedem još nekoliko ugodnih
časova kod prijatelja Stjepana Gužvinca i u do-
bročudnom narodu. Sav je hrvatski narod vrlo
dobročudan i milokrvan, ali Prigorac i Zagorac

245  —

nadkriljuje sve. Reci mu samo koju dobra rieč,
nazovi mu božju pomoč, dobra sreču u poslu,
pitaj ga kako se hvali zdravljeni, zasoli svoju
rieč šalom i dosjetkom: pa če ti odkriti srdce
i dušu, učiniti ce ti sve, što samo može, kao
da si mu bog zna što dobra učinio. Ovaj je narad
vrlo gostoljubiv, rado se proveseli, kao svaki
dobar i veseo čovjek, rado pjeva, jer zlo ne
misli, a največa mu je nada i ornilje vinska go¬
rica. Kad se vinogradi dobro ponesu i mine
berba, onda ti Prigorcu i Zagorcu porastu krila,
onda ti se on u svojoj kleti razpjeva. Loži vatru
pije sa svojom družinom, kumom i prijateljem
mošt rezanac, peče kesten pucanac, a svinje-
tinom. si masti brk. Prolaziš li uz njegovu klet,
zove te prijazno i nudi ti moštakoviča. Ako i
kadkad malo obilnije srkne, tko da mu to za-
mjeri ? Oiele se božje godine muči i kini od zore
do noči, sa svili ga strana tisti zlo, pa zašto da
se u jeseni ne proveseli.

Narod u Belskoj župi pjeva crkvene pjesme
prekrasno. One su mu sve birane, jezik čist,
napjevi krasni. Tko da se tomu od srdca ne
uzraduje? Narod je ovdje, stoje svakomu znano,
tvrd kajkavac, a ipak pjeva sve crkvene pjesme
liepom štokavštinom. To je opet najjasniji dokaz,
da se može kajkavac brzo priučiti novoj valjanoj
pjesmi, a da je moguče iztriebiti one stare cr¬
kvene pjesme bez poezije i kojim je jezik, da te
bog občuvao. Ali tomu treba požrtvovnosti, lju-

— 240  —

bavi i volje: tomu se hoče truda, a treba da
učitelj i župnik napregnu i sjedine svoje sile.
Bez vježbanja, i pokuša ne ima skladna, liepa
pjevanja. Evo 'gledaj, kojim se je načinom narod
naučio, da tako krasno pjeva: Puk se sakupio
u crkvi. Župnik, g. Kueenjak. stoji pred žrtve-
nikom, i tumači pnn ljubavi novu pjesmu. Žup-
nik pjeva pred žrtvenikom, a učitelj uz orgulje
na pjevaiištu. Pokušava i narod, a tim se laglje
nauči novu pjesmu, jer ju več školsla mladež
pjeva. I naučene se pjesme često na ovaj način
prepjevaju, da se sve izpravi i izgladi.

Ne ima narodu veče koristi i sreče, nego
li je učitelj i sveštenik, kad složno rade na uhar
narodu, kad kao dva ravnopravna rodoljuba po-
svečuju svu svoju snagu narodu ; kad se bratski
paze, kao ljudi poštuju, ljube i ciene, a na do¬
moljubni ih pošao goni žar rodoljubni, a nad-
zire najstroži sudac —■ čista savjest.

Još je jedno, što ne mogu, da zasutim, tim
više, što se nadam, da če to goditi svakoj ro-
doljubnoj duši. Cuo sam u belskoj župi, gdje u
seoskoj kolibi inajka zove svoga sinčiča Zvoni-
mirom, a kčeiku Zoricom. Da, čuo sam i drugih
tako krasnih hrvatskih imena. A to je opet za¬
sluga g. Kučenjaka. Opirale su se-majke toj no¬
votariji, ali g. župnik savlada liepim načinom
sve potežkoče i predsude. Hrvatski narod ima
prekrasnih krstnih imena, a treba, da se sve, što je
liepo i hrvatsko po svoj nam domovini ukorjeni.

Dne 4. ruj. oprostili se s tora prekrasnom
stranom lirvatskoga svieta. Uz put na vratih se
k g. Svaglju u Cerju i razgledali onu staru šuplju
lipu u ko joj je ban Jelačič, kako mi kazivahu,
prije polazka na Magjare pio na zdravlje hrvat-
skomu narodu, a na propast dušmaninu. U šu-
plje deblo može s jedne strane uljezti pet ljudi.
Deblo je u višini lancem stegnuto, da se uz-
mogne dulje sačuvati. Zatira odoli preko Drave
u štajerski raj.

ITepogoda.

Ni je mi srdce mirovalo u prekrasnoj do¬
lini, mamilo me na visinu, gdje piri liladniji vje-
trič, odkud vida ima, da se naužijem dragote i
čara liepa kraja, koji sto put vidih; koji mi sto
put razdraga dušu, ali mi je ipak u,viek mio, ne
naužili ga se nikada dosta. I opet odoh, da ga
vidim, da zirnem u kraj, gdje se je rodio
Stanko Vraz.

Poslie podne je. Sunce peče, da so jed va
podnosi. Izgorjele sn prije zelene tratine, livade
su puste, mršavi i zahireni usjevi verni, kuku-
ruzi se lisce frče, šumsko se zelenilo pari, sahnu
vrela i potočici, plug ne može da ore tvrdu
zemlju, izpucana zemlja zieva i prosi božje
kise. Davno več ne bijaše kiše, ali takve spa-
rine još ne bijaše. Mršava stoka tumara povje-
šene glave po suhih pašnjacih, guske i race stoje

nujno na presušenih mlakah i barah. u ribnjacih
pogibaju ribe od prevruče i preplitke vode,- u

v

suhih potocih vidiš mrtvih raka i školjka. Čaplje
tiho kruže nad krajinom, dok ne nadju omamljenih
riba u ribnjacih. Vrana zieva od vručine i sjedi
na suhoj grudi, za kolima se dižu oblači prašine.
Urnuknule su ptice, umuknulajei svirala pastirska.

Na sjevero-zapadu iza gora stalo se nebo
mrčiti. Sabiru se tanahni oblači, a rnedju njimi
je tu i tamo plavetna čistina na kojoj sjaji sun-
čani žar. Poljodjelac uzvija oči prema oblakom
i pobožno moli: daj bože sveti kise, daj bože,
inače propadosmo! Sav daleki kraj moli za kisu.
Starci izilaze pred 1  uče, klimaju glavami i šapču:
ne daj bože zla. ~ :e se više nebo mrči, sve
više ginu nebeške čistine, a na zapadu sije sunce,
sjaji se nebeška modrina, a bližnji su oblači zla¬
tom obtočen!.

Trnastimi oblači zaigra ognjevita munja, za-
žare se oblači, ali se ne čuje grmljavina. Skaču
munje na zanebju neke reckalicom, neke se kao
plamene zmije nebom provlače — sad ih ni je,
sad se opet vide, a gdjekoje grimizne oblači
brazde i raztvaraju mračne oblake. Oblačne se
utvore dižu, u njih kuha, ključa, vri. Nebo sieva
zasliepljujučim sjajem, grmi tutnji, da se zemlja
trese. Koli strahotan prizor! Stari crkovnik, vi-
divši, da se oblači miču u njegov kraj, udara
sad o zvono sv. Ivana, sad kuca o manje sv.
Marije, sad se maša najmanjega. Huknu topao

249

vjetar, munje se unakrst gone, biju se oblači,
grmi i bniji, cestom se vitla prašina, živa4 bjoži
pod krov, a stara e zvoni, razbija oblake, krsti
se, kuca se o iznemogle grudi i moli boga, da
odvrati od njegova kraja preteču pogibelj. Ali ba-
dava. Vjetar zavija kao ranjena zvier, ognjeni
se biči nebom biju, sve se više mrači. Milo le-
leče zvono kroz vjetar, razlieže mu se plačnča
molitva zamračenim krajem. Skrušeno moli zvo¬
nar. plašno gleda u trnaste oblake. Dobru nigdje
nade. Starac kleca i poklečke zvoni, da mn bude
molitva toplija. Badava. Hladne debele kapi pa¬
dajo, vjetar cvili, zviždi, da drkču kuče, škripe
vrata, stenju i viju se šume, grom se lomi go-
rom i ravnicom. Žene pa. posvečeno granje, da
ih mine zlo, mole se bogu ljudi i djetca. Suje-
vjerne žene bacaju na dvorišta metle, lopatice,
ožege i prevračene stolčiče. Ali badava. Orn je
oblak dohujio, medju kisom pada več riedka tuča.
Sve gušča biva tuča, sve više prši lišče, pada
grozdje. Ne leleče više zvono, ne moli nitko Više:
narod zdvojno gleda u gustu tuču i mramorkom
šuti. . . Sve se redje čuje tutnjava groma sve
manje huji vjetar: samo tuča silno štropoče po
krovovih, po kolju i granju. . .

Prestala je tuča, utišao se je vjetar i grom,
zahladilo je svim krajem. Nebo se vedri, tanki
se oblačiči gube, a na zapadu sije opet sunce
krasno, kao i prije. Zar je to ironija? Ni je. Na
iztočnom nebu ukaza se bajna duga, prono-

18

snica nade sdvojnu seljaku. Veličajno se duga
nebom propinje, kan da veli: božja ruka ni je
»svetnica!

Tužan seljak izlazi iz kuče, gleda poharan
vinograd, bugari, a mori ga briga, kako če pre¬
hraniti djetcu, kako namiliti porez. Djetca pod
drvečem sabiru nedužne ptičice, sto ih je sndatio
nesmiljeni led. Kuka i jadikuje žena, mal da ne
vriedja stvorca. K njoj dolazi čovjek, mantija ti
črna kaže, da je sluga božji, pa ju tješi: Ne bu¬
gari ženo, ne grieši duše! Ni je to največa ne¬
sreča. Bog dobrih ljudi nikad ne ostavi. Pomoči
če nam bog, pomoči če dobri ljudi.

Lastavice veselo obliču kliče, viju se oko
erkvc, pršu nizko nad mlakorn, kan da če cje-
lunuti mutnu vodu. Grolubovi su primuli na krov,
milo guču i vrte se naklanjajuč oko golubica,
koje im pružaju moke kljuniče. Perad se razilazi,
a pievac je skočio na plot, lepetnuo krilima i
ponosno se javio: kikiriki! . . .

Zemlja se napila vlage, vrela su opet pote¬
kla, 'a zelene se pašnjad. Seljak stupa zamišljen
za plugom, gospodarica se žuri, da uzgoji jesen¬
skega bilja, a na paši čuju se opet pastirske
dvojnice.

Rodna kišica natapa zemlju. rosa kriepi nove
usjeve. Eto i jesenski se usjevi pridigli, rataru
si nula mula, pa promatrajuči novi svoj trud,
tješi si vjernu Ženu: ako bog dade, preživjeti
čemu nekako.

251

Ni je li i tebi, rodoljube, poharala zlo¬
kobna ruka rodoljubnih nauma? Ni je li sjeme,
sto ga naumi baciti na narodnu njivu, pozobala
ptica zlogukalica? Ni je li nam narod nikad izgubio
nade u buducnost s tuče, koja ga je tukla sa
sjevera i juga, s iztoka i zapada? Jest. Ali mu
je si nula sjajna duga, u njoj nada: Još Hr-
vatska, još Slovenija ni je propala — živjet ce
na vieke. I on se prilivati s nova svojski posla
i borbe, a sad sviethm mačem uma vojuje hrabro
za prosvjetu, slobodu.


3Scke ovcče tiskarske pogreške valja o vali o
izpraviti •

Str.

»

>»

?>

5 »

»

»

?>

i

*

• -

v




NARODNA IN UNIVERZITETNA KNJIŽNICA

I 773 524

202004188