UDC 616-006(05)(497.1) CODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUGOSLAVlCA SUPPLEMENTUMIV ANNO 21 1987 SUPPL.IV PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA Radiol. lugosl. 21 (Suppl. IV) 1-176 1987 NYCOMED . Contrast Media Mijelografija OMNIPAQUETM joheksol neionsko kontrastno sredstvo gotovo za upotrebu GLAVNE PREDNOSTI OMNIPAQUEA U MIJELOGRAFIJI vrlo niska neurotoksicnost nikakvi ili klinicki beznacajni ucinci na EEG, kardiovaskularne parametre i rezultate laboratorijskih pretraga cerebrospinalnog likvora vrlo mala ucestalost i slab intenzitet subjektivnih reakcija bolesnika odsustvo neocekivanih ili ireverzibilnih reakcija vrlo mala vjerojatnost kasnih upalnih reakcija (arahnoiditis) visokokvalitetni mijelogrami . IZ NYEGAARDA -INOVATORA U PODRUCJU KONTRASTNIH SREDSTAVA Omnipaque je zašticeno ime. SIGURNIJE KONTRASTNO SREDSTVO U RADIOLOŠKOJ DIJAGNOSTICI Proiz vodac Nycomed A/S Oslo, Norveška !skljuciva prava prodaje u Jugoslaviji ima firma M. R. LECLERC & CO. iz Schaffhausen/Švicarska. Zastupstvo za Jugoslaviju ima: REPLEK-MAKEDONIJA, 91000 Skopje, Jurij Gagarin b.b., 091 /237-266, 237-272. UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X GIA IUGOSLA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA Radovi IV jugoslovenskog kongresa ANNO 21 nuklearne medicine SUPPL. IV (Beograd, 24. -27. septembar 1986) Redakcijski odbor -Editorial Board: Bajraktari Xh., Priština Benulic T., Ljubljana -Bic;:aku E., Priština -Borota R., Novi Sad Brzakovic P., Beograd -Fazarinc F., Celje -Granic K., Beograd -Grivceva-Janoševic N., Skopje -lvancevic D., Zagreb -Jevtic V., Ljubljana -Karanfilski B., Skopje -Kicevac-Milj­kovic A., Beograd -Kostic K., Beograd -Lovrencic M., Zagreb -Miric S., Sarajevo novic M., Sarajevo -Nastic Z., Novi Sad -Obrez l., Ljubljana -Odavic M., Beograd Plesni-car S., Ljubljana Popovic L., Novi Sad -Popovic S., Zagreb Škrk J., Ljubljana -Spa­venti Š., Zagreb -Tabor L., Ljubljana -Varl B., Ljubljana -Velkov K., Skopje Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: Benulic T., Ljubljana Tehnicni urednik -Technical Editor: Serša G., Ljubljana Urednici Editorial Staff: Guna F., Ljubljana -Pavcnik D., Ljubljana -Plesnicar S., Ljubljana ­Rudolf Z., Ljubljana Snoj M., Ljubljana Radio!. lugosl. 21 (Suppl. IV) 1-176, 1987 LovrincevicA., Sarajevo (predsednik/president) -Galic Dž., Sarajevo -Dedic M., Novi Sad -Dujmovic M., Rijeka -Grunevski M., Skopje -Guna F., Ljubljana lvkovic T., Niš -Jašo­vic M., Beograd Kocic D., Sarajevo -Kovacevic D., Zagreb -Ledic S., Beograd -Lovasic 1., Rijeka -Milutinovic P., Beograd -Mitrovic N., Beograd -Obrez l., Ljubljana -Plesnicar S., Ljubljana Pocajt M., Maribor Porenta M., Ljubljana -Radojevic M., Skopje -Radovic M., Titograd -Rudolf Z., Ljubljana -Stankovic R., Priština -Šimonovic l., Zagreb Šimunic S., Zagreb -Tadžer l., Skopje lzdavaci Publishers: Udruženje za radiologiju Jugoslavije i/and Udruženje za nuklearnu medicinu Jugoslavije Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief: dr. Tomaž Benulic, Ljubljana Lektor za engleski jezik -Reader tor English language: Olga Shrestha, Ljubljana Tajnica redakcije -Secretary: Milica Harisch, Ljubljana Adresa redakcije -Address of Editorial Board: Onkološki inštitut, Zaloška c. 2, 61000 Ljubljana Telefon: 061/327 955 -Phone: 061/327 955 UDC i/and Key words: mag. dr. Eva Klemencic, Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicin­ska fakulteta, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Revija za rendgendijagnostiku, radioterapiju, onkologiju, nuklearnu medicinu, radiofiziku, radiobiologiju i zaštitu od ionizantnog zracenja -The review tor radiology, radiotherapy, oncology, nuclear medicine, radiophysics, radiobiology and radiation protection. Cena suplementa IV za ustanove 15.000 din, za pojedince 3.000 din. Single issue supple-mentum ...: for institutions 40 US$, individual 20 US$. Broj cekovnog racuna -Bank account number: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna -Foreign currency account number: 50100-620-010-257300-5130/6 LB -Gospodarska banka Ljubljana Reviju indeksiraju i/ili abstrahiraju -lndexed and/or abstracted by: BIOMEDICINA IUGOSLAVICA, CHEMICAL ABSTRACTS, EXCERPT A MEDICA, MEDICO INFORMATIONSDIENSTE GmbH, PHYSICS IN MEDICINE AND BIOLOGY Tiskala -Printed by: Tiskarna Slovenija, Ljubljana lzdavanje supplementa IV/1987 omogucili su The publication of the present issue is subsidi­zed by: RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC«, Vinca -OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI«, Beograd -OOUR Spoljnotrgovinski promet »Vinca«-240, Beograd -RO INSTITUT ZA PRIMENU NUKLEARNE ENERGIJE -OOUR Institut za endokrinologiju, imunologiju i ishranu, Zemun lzdavanje revije potpomaže Savez republickih i pokrajinskih samoupravnih interesnih zajednica za naucni rad u SFRJ i Raziskovalna skupnost Slovenije -The publication of the review is sub­sidized by the Assembly of the Self Managing Communities tor Research Work of the Repu­blics and Provinces of Yugoslavia, and the Research Community of Slovenia. Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora -Contribution on the basis of the self­managing agreements: Institut za radiologija i onkologija MF, Skopje Institut za rendgenologiju i onkologiju UMC Sarajevo Inštitut za rentgenologijo, UKC Ljubljana Klinicki bolnicki centar, Rijeka Klinika za nuklearno medicino, UKC Ljubljana NYCOMED A/S Oslo, Norveška (M. R. LECLERC & CO., Schaffhausen/Švicarska) Onkološki inštitut, Ljubljana Radiološka služba MC Mostar Skupnost zavarovanja imovine in oseb »Croatia«, n. sol. o. Zagreb, Poslovna enota v Novi Gorici Zavod za nuklearnu medicinu, KBC i MF u Zagrebu Pomo6 reviji i narucnici reklama-Donators and Advertisers: -BAYER PHARMA JUGOSLAVIJA, Ljubljana kot zastopnik firme BA VER AG, Leverkusen BYK GULDEN, ZRN -predstavništvo FABEG, Beograd ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš FOTOKEMIKA, Zagreb HEINRICH MACK NACHF., lllertissen, ZRN INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« Boris Kidric, Vinca ISOCOMMERZ, Berlin, DDR -posrednik OZEHA, Zagreb KRKA, Novo mesto LEK, Ljubljana MEBLO, Nova Gorica MEDEX, Ljubljana NYCOMED A/S Oslo, Norveška (M. R. LECLERC & CO., Schaffhausen/Švicarska) -predstavništvo REPLEK-MAKEDONIJA, Skopje SANDOZ AG, Basel -predstavništvo VELEBIT, Zagreb-Ljubljana SALUS, Ljubljana SANOLABOR, Ljubljana SIEMENS, Erlangen -predstavništvo BANEX, Zagreb TISKARNA SLOVENIJA, Ljubljana TOSAMA Domžale VEB FOTOCHEMISCHE WERKE, Berlin predstavništvo INTERIMPEX, Skopje UPUTSTVA AUTORIMA Radiologia lugoslavica objavljuje originalne strucne radove. naucne radove. pregledne radove. prikaze slucajeva i varia (recenzije. saopštenja. strucne obavesti i drugo) sa podrucja rendgendijagnostike. radioterapije. onkologije. nuklearne medicine. radiofizike. radiobiologije. zaštite od ionizirajucih zracenja i srodnih podrucja. Radove upucivati redakciji preporuceno u 3 primeraka na naslov: Redakcija revije »Radiolo­gia lugoslavica«. Onkološki inštitut, Zaloška c. 2. 61000 Ljubljana. Radovi se objavljuju na jednom od jezika naroda i narodnosti SFRJ i engleskom jeziku. Rukopisi. koji nisu napisani prema uputama bice odmah vraceni autorima radi ispravke. Svi primljeni radovi šalju se na recenziju. Redakcija si pridržava pravo, da !raži od autora dopune i izmenu sadržaja, te jezicne i stilske ispravke. Sve troškove dodatne obrade rada sa strane redakcije (prevodenje, lektori­sanje, dodatna obrada grafickog materijala. posebne želje autora) snosi autor rada. Izbor i redosled objavljivanja su iskljucivo pravo redakcionog odbora uz suradnju izda­vackog saveta revije. Autorima se preporucuje upotreba domacih izraza. osim za pojmove koji su neprevodivi. Skracenice u tekstu nisu dozvoljene, ukoliko nisu zvanicne i tekstom objašnjene. Svi tehnicki podaci moraju biti navedeni prema SI sistemu. Za sve navode u svojim radovima odgovaraju autori. Radovi ne smeju biti duži od 8 mašinom pis­anih stranica, sa proredom broj 2 (ukupno sa grafickim materijalom i literaturam), levi rub mora biti 40 mm, gornji i donji rubovi 40 mm, desni rub 25 mm. Sve strane moraju biti nume­risane arapskim brojevima. Prva strana rukopisa sadrži naziv ustanove i radne jedinice, naslov rada (i na engleskom jeziku), ime(na) autora, abstract (do 200 reci) i tekuci naslov running title). Redosled i oblik prve strane je prikazan na primeru: UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO RO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU 1 ONKOLOGIJU SEMINOMA -DIJAGNOSTICKI 1 TERAPIJSKI PRISTUP Kostic-Radovic F., Karišik M., Dordevic J. Abstract U abstractu (na engleskom jeziku) moraju biti navedeni svi podaci, koji u dovoljnoj meri prikazuju glavne navode rada. Running title (skraceni naslov): Kostic-Rado­vic F. et al.: Seminoma, dijagnostika, terapija. UDC i Key words odreduje redakcija. Tekst podeliti na: Uvod, Materija! i metode, Rezultati, Diskusija, Zakljucak, Sažetak, Litera­tura, Adresa autora. Graficki materija! (slike, tabele, grafikoni) slati u 2 primerka. Slike moraju biti ciste i kon­trastne, tekst u slikama mora biti vidljiv i razuml­jiv i kod smanjenja na polovinu velicine. Na poledini mora biti olovkom oznacen arapski broj, prezime prvog autora i prve dve reci naslova rada te okomitom strelicom oznacen gornji rub. Tabele obavezno kucati na mašini brez verti­kalnih linija. Grafikone i crteže crtati na be­lom tehnickom papiru formata A4 i jednako kao slike oznaciti na poledini. Na grafickom materijalu nisu dozvoljene naknadne poprav­ke. Tekst uz slike i graficki materija! pisati na posebnom listu dvojezicno, na jeziku rada i na engleskom. Isto tako mora bili dvojezicno ispisan i tekst u grafickom materijalu. Tekst mora objasniti prikazane pojedinosti. Sažetak -Je identican abstractu, napisan na jeziku clanaka. Literaturu otkucati na posebnom listu prema abecednom redu prvog autora. U tekstu citirati autore sa spiska literature sa arapskim brojem u zagradi. Za citat clanaka iz revije: 1. Deni. R.G., ColeP.: In vitro maturation of monocytes in squamous carcinoma of the lung. Br. J. Cancer 43 (2) 486-495, 1981. Za citat iz knjige: 2. Bul!J., McKissockW.: An atlas of positive contrast myelography. Gri.ine & Stratton, New York, 1962 (23-41). Za citiranje poglavlja iz knjige 3. Evans R., Alexander P.: Mechanisms of extracellular killing of nucleated mammalian cells by macrophages. U: lmmunobiology of macrophage (Nelson D. S., ed.), Academic Press, New York, 1976 (45-74). Referati se ne citiraju. Iz radova koji se odnose na klinicka istraži­vanja mora biti razvidno, da su se autori pridržavali Kodeksa etike zdravstvenih radnika SFRJ i Dekla­racije Helsinki-Tokio. Poslani radovi ne smeju biti publikovani ili u pri­premi za tisk u bilo kojem drugom casopisu. Objav­ljeni radovi ili njihovi delovi mogu biti objavljeni u drugim revijama ili knjigama samo sa pismenom dozvolom redakcije. Rukopisa i grafickog materijala ne vracamo. Redakcija revije »RADIOLOGIA IUGOSLAVICA« ANNO 21 1987 SUPPL. IV SADRŽAJ/CONTENTS Predgovor Foreword Radiofarmakologija -Radiopharmacology 99mTc-sukralfat u otkrivanju ulceracija intestinalnog trakta hemijske i biološke osobine 99mTc-sucralfate in the detection of intestinal ulcerations -chemical and biological properties (orig. sci. paper) Vanli6-Razumeni6 N., Šiki6 B., Popovi6 O., Mijatovi6 Lj., Kosti6 K. TSH-IRMA u usporedbi s osjetljivom TSH-RIA metodom vlastite izvedbe TSH-IRMA compared to in-house sensitive TSH-RIA method (orig. sci. paper) Lukinac Lj., Kusi6 Z., Spaventi š. i? Dobijanje i karakterizacija hibridoma koji luce anti-lgM monoklonska antitela Development and characterization of hibridomas that secrete anti-lgM monoclonal antibodies (orig. sci. paper) lvanovi6 V., Dimitrijevi6 Lj., Del Bianco F., Kovacina K., Ratkovi6 M., Dragovi{; M., Graciosi G. 19 Analiza akumuliranog l-i31 i Cs-137 u zamorcadi nakon nesrece u Cernobilu Analysis of accumulated 1-131 and Cs-137 in guinea pigs after the accident in Chernobil (orig. sci. paper) Vraneši6 B., Tomaši6 J., Kasal B., Stankovi6 P., Debogovi6 Z., Brunovi{; P. 23 Nuklearna endokrinologija -Nuclear endocrinology Afunkcioni i hipofunkcioni nodus štitaste žlezde patohistološka verifikacija scinti­grafskog i patocitološkog nalaza Afunctional and hypofunctional node of the thyroid gland pathohistological verifi­cation of the scintigraphic and pathohistological findings (orig. sci. paper) Maleševi6 M., Popovi6 S., Šljapi6 N., Berger B., Sterio B., Stefanovi6 27 Vrijednosti tireoglobulina u hronicnom tireoiditisu Hashimoto Value of thyroglobulin in chronic thyroiditis Hashimoto (orig. sci. paper) Skrobi6M., CabrijanT., Biukovi6M., Toši6V., Golubovi6N., Zubovi6I. 31 Radio!. lugosl. 21 (Suppl. IV) 1 -176, 1987 Antitireoglobulinska antitela (AT A) kod hipertireoza lecenih radioaktivnim jodom Antithyroglobulin antibodies (AT A) in radioactive iodine treated hyperthyroidism (orig. sci. paper) Kamenjicki E. 35 Dolocanje prostega trijodotironina (FT3) Determination of free triiodothyronine (FT3) (orig. sci. paper) Kladnik S., AvcinJ. 39 Znacaj odredivanja slobodnih tireoidnih hormona u serumu u toku supstitucione terapije razlicitim dozama I-tiroksina Significance of serum free thyroid hormone measurements in hypothyroid patients during replacement therapy with different doses of I-thyroxine (orig. sci. paper) Milutinovic S. P., Nastic-Miric D., Pavlovic N., Garalcic E., Han R., Micic J. 43 Antitijela TSH receptora u klinickoj praksi TSH receptor antibodies in clinical practice (orig. sci. paper) Kusic Z., Prpic H., Lukinac Lj., Labar ž., Spaventi š. 4 7 Dvosatna akumulacija J-131 uz paralelni scintigram štitnjace sa Tc-99m lodine-131 two-hour-uptake measurements with simultaneous technetium scinti­graphy (orig. sci. paper) Kasal B., Pavlinovicž., Šimonovic l. 49 lspitivanje supresibilnosti paratiroidne žlezde kod bolesnika sa hronicnom renalnom insuficijencijom Testing of parathyroid gland suppressibility in patients with chronic renal failure (orig. sci. paper) VuckovicS., ZivkovicS. 53 Koncentracija trijodtironina, tiroksina i slobodnog tiroksina kod dece do godinu dana starosti Serum T3, T4 and FT4 levels: difference between infants and adults (orig. sci. paper) Durovic N., MusafijaA., DražetaZ., Kocic D. 57 TRH test u alkoholicara u fazi apstinencije TRH test in alcoholics during withdrawal state (orig. sci. paper) Prpic H., KusicZ., Lang B., Hudolin V., Lukinac Lj., Spaventi š. 59 Kalcitonin i parathormon u menopauzalnih žena sa artrozam kuka Calcitonin and parathyroid hormone levels in menopausal women with coxarthrosis (orig. sci. paper) Periclj., RadojevicB., ZlaticM., MijalkovicD., PetrovicV. 63 Klinicka primena odredivanja 25 (OH) D vitamina Clinical application of 25 (OH) D vitamin determination (orig. sci. paper) Babic Lj., Borota R., Curie N., Segedi B., Jojic D. 67 Nuklearna gastroenterologija -Nuclear gastroenterology Odredivanje abdomenske retencije 75-Se obeleženog analoga žucne kiseline (SeHCAT) u ispitivanju funkcije ileuma Measurement of 75-Se labelled bile acid analogue abdominal retention (SeHCAT) for investigation of ileal function (orig. sci. paper) KosticK., PopovicO., JanoševicS., MitrovicS., DordevicM., MilovicV. Primjena SeHCAT-a u dijagnostici oboljenja terminalnog ileuma The use of SeHCAT in diagnostics of terminal ileal disease (orig. sci. paper) Radie š., Golubovi6 S., Radosavljevi6 R., Žigi6 B. 77 Dijagnosticka vrednost sopstvene metode za kvantitativnu hepatobilijarnu scintigra­fiju u pacijenata posle holecistektomije Diagnostic value of our own method for quantitative hepatobiliary scintigraphy in patients after cholecystectomy (orig. sci. paper) Obradovi6 V., Dugali6 D., Milicevi6 M., Janoševi6 S., Carapi6 A., Kosti6 K. 81 Dijagnozna vrednost primene 99mTc obeleženih eritrocita u otkrivanju hemangioma u jetri Diagnostic value of 99mTc-labelled red blood celi application in detection of liver hemangioma (orig. sci. paper) Jankovi6Z., Odavi6M., RastovacM. 85 Dijagnosticki znacaj RIA odredivanja vazoaktivnog intestinalnog polipeptida (VIP) u serumu u gastrointestinalnim oboljenjima dece Diagnostic significance of vasoactive intestinal polipeptide (VIP) serum levels in children with gastrointestinal diseases (orig. sci. paper) Novakovi6 R., Petrovi6 Lj., Radlovi6 N., Andrei6 B., Deura L., Ratkovi6 M., Adaševi6 V., Milutinovi6 P. 89 Radioizotopsko ispitivanje ezofagealnog tranzita Radionuclide assessment of esophageal transit (orig. sci. paper) Dujmovi6 F., Pantelinac P., Savin S., Mušicki E., Kalauzov M., Živanovi6 M. 93 Nuklearna onkologija -Nuclear oncology Primjena 99Tcm-HM-PAO u dijagnostici perfuzijskih promjena mozga The use of 99Tcm-HM-PAO for imaging of brain perfusion changes (orig. sci. paper) Bajc M., Baši6M., Velkovi6-Mika A., HajnšekS., lvancevi6 D. 97 Prognosticka vrednost karcinoembrionskog antigena, feritina, beta2-mikroglobulina i alfafetoproteina i njihov doprinos u pra6enju bolesnica sa karcinomom dojke Prognostic value of carcinoembryonic antigen, ferritin, beta2-microglobulin and alphafetoprotein and their contribution to the follow-up of patients with breast car­cinoma (orig. sci. paper) Stefanovi6 Lj., Kamenjicki E., Selir Z., Prvulovi6 M., Miljkovi6-Dobanovacki Lj., Semnic R. 101 Dijagnosticki i prognosticki znacaj odredivanja horionskog gonadotropina kod molarne trudno6e Diagnostic and prognostic significance of HCG determination in molar pregnancy (orig. sci. paper) Paunovi6 R., Milavec V. 105 lmunoscintigrafija anaplasticnog karcinoma u štakora pomo6u 131J-antiferitinskih antitijela lmmunoscintigraphy of rat anaplastic carcinoma with 1311-antiferritin antibodies (orig. sci. paper) LukacJ., Mati6-Piantanida D., Spaventi š. Znacaj pojedinih angioscintigrafskih parametara u oceni cerebralne perfuzije Evaluation of some angioscintigraphic parameters in assessment of cerebral perfus­ ion (orig. sci. paper) Nikolic l., Mihaljev-Martinov J., Gebauer E., Sterio M. 115 Osteoid osteom dugih kostiju -Prikaz tri slucaja Osteoid osteoma of the long bones A report on three cases (orig. sci. paper) Kovacic K., Roncevi6S., SmetiškoZ. 119 Nuklearna kardiologija -Nuclear cardiology Detekcija i kvantifikacija levo-desnih srcanih šantova radionuklidnom angiografijom Detection and quantitation of left-to-right cardiac shunts with radionuclide angio­graphy (orig. sci. paper) Karanfilski B., Bogdanova V., Pisovska C., Zdraveva M., žanteva M. 123 Evaluacija multiparametarske metode kvantitiranja planarnih 201-TI scintigrama Evaluation of multiparametric method tor quantitation of planar 201-TI scintigrams (orig. sci. paper) Pavlovic S., Bošnjakovic V., Božinovic Lj., Ostojic M., Grujic M., Nedeljkovic S. 127 Pramene vrednosti ejekcione frakcije u toku pracenja bolesnika sa aortokoronarnim bypass-om Changes in the ejection fraction values in follow-up of patients with aortocoronary bypass (orig. sci. paper) Prvulovic M., Radovanovic N., Stefanovic Lj., Mihajlovic B., Vuk F., Peric Z. 131 Znacaj radionuklidne obrade bolesnika nakon preboljelog infarkta miokarda The importance of radionuclide assessment in patients after myocardial infarction (orig. sci. paper) Geli6A., Miri6D., Eterovi6D., CapkunV. 135 Metodološka poboljšanja u merenju poremecaja periferne cirkulacije metodam lokal­nog klirensa Xe-133 A methodological improvement in estimation of disturbances of peripheral circulation by the use of Xe-133 local clearance (orig. sci. paper) Temerinac S., Milicevic B., Temerinac M. 139 Radijacioni efekti zatvorenog 90Sr/90Y izvora na srcu in vivo u cilju stvaranja medu­pretkomorske komunikacije Radiation effects of the sealed 90Sr!9°Y source in the heart in vivo aimed to create an interatrial communication (orig. sci. paper) Bošnjakovic V., Kanjuh V., Cernak-Davidovic l., Tucakovic G., Vraneš M., Pavlovic S., Lotina S., Davidovic L. 145 Vrijednost scintigrafije miokarda pomocu talija 201 u bolesnika sa ishemicnom bolešcu srca The value of Thallium 201 based myocardium scintigraphy in patients with cardiac ischemia (orig. sci. paper) Stanici6A., Tuki6A., Obad M. 149 lmunoscintigrafija dubokih venskih tromboza radioobeleženim antifibrinom: evalua­cija metode lmmunoscintigraphy of deep vein thrombosis with radiolabelled antifibrin: evaluation of the method (orig. sci. paper) Bošnjakovic:V., Jankovic:8. D., HorvatJ., Nasti6-Miri6D., Pavlovic:S. 153 Nuklearna nefrologija -Nuclear nephrology Dinamska scintigrafija bubrega sa 131 -hipuranom i 99mrc-DTPA u bolesnika sa betesnom nefropatijom Dynamic kidney scintigraphy with 131 1-hipuran and 99mrc-DTPA in patients with dia­betic nephropathy (orig. sci. paper) Antic:S., Rajic:M., Bogicevic:M., Stefanovic:V., llic:S., l99 % cist. 2. Protokol imunizacije: Opisani hlgM;...1 je upotrebljen za imunizaciju BALB/c miševa (Insti­tut »Rudjer Boškovic«). Korišcene su ženke od 6 nedelja, a doza po mišu za jednu imunizaciju je iznosila 50-100 µ,g hlgM;... 1 -a. Prva imunizacija je radena subkutano (S. C.) sa kompletnim Freund­ovim adjuvantom. Posle 21 dan je radena druga imunizacija intraperitonealno (1. P.) sa nekom­pletnim Freund-ovim adjuvantom. Posle 44 dana od pocetka imunizacije raden je »booster« u PBS-u, intravenski (l. V.) i intraperitonealno Received: 14. 1. 1987 -Accepted: 25. 3. 1987 (l. P.). Fuzija je radena 48. dan od pocetka imu­nizacije. 3. Fuzija i subkloniranje: Mišje mijelomske celije X63-Ag8-653, BALB/c porekla (8) SLI kulti­visane u RPMl-1640 podlozi (Flow Labs) u pri­sustvu 12,5 % fetalnog govedeg seruma (Flow Labs); 100 U/ml penicilina; 100 µ,g/ml streptomi­cina; 2 mM L-glutamina i 0,25 gr/ml glukoze. Fuzija je radena u istoj podlozi ali u odsustvu fetalnog teleceg seruma, prema protokolu opisa­nom u literaturi (3). Subkloniranje je radeno metodom beskonacnog razblaženja Oi i Herzen­berg-a (13) na plastici i na 1 % agaru u prisustvu hranljivog sloja celija. Za subkloniranje je koriš­cena RPMI-HAT podloga 100 µ,M hipozantin (Flow), 0,4 µ,M aminopterin (Sigma), 16 µ,M tirni­din (Sigma) sa 15 % fetalnog govedeg seruma, a pravljena su sledeca razblaženja celija: 1 , 2, 5, 1 O i 20 celija za jedan otvor na mikroploci. 4. PVC-R IA test: Testiranje specificnosti antitela je radeno na cvrstom nosacu (PVC pla­stika) prema modifikovanoj metodi Hawkes-a (5). Na PVC mikroploce je naneto po 1 µ,g anti­gena u svaki otvor; blokiranje je vršeno 1 O% fetalnim govedim serumom + 1 O µ,g/ml heparina, ispiranje sa 0,05 % Tween-om 20 u PBS-u, a obeležavanje pomocu 125J-obeleženih kozjih anti­mišjih lgG antitela (Pharmacia) (»Sekundarna« antitela). Posle obeležavanja, mikroploce su se­cene i merene u 1 brojacu. Testovi nespecific­nog vezivanja 125 J-»sekundarnih« antitela za date antigene su radeni istovremeno kada i testovi ukupnog vezivanja. U slucaju nespecificnog vezivanja za dati antigen umesto supernatanta, je nanošeno po 50 µ,I PBS-a. Nespecificno vezi­vanje za date antigene (Sl. 1 i 2) nije prelazilo vrednost od 1 % totala. Ta vrednost je oduzeta od ukupnog vezivanja da bi se dobilo specificno vezivanje. Rezultati na slikama 1 i 2 su izraženi kao procenat totala: % TOTALA = (U. V. ­ N. S.)/TOTAL x 100 gdje je: U. V.= ukupno vezi­vanje 125J-»sekundarnih« antitela za dati antigen -antitelo kompleks; N. S.= nespecificno vezi­vanje 125J-»sekundarnih« antitela za dati antigen TOT AL= polazni otkucaji 125J-»sekundarnih« antitela u 50 µ,I (50.000 cpm) nanetih u otvore PVC mikroploca. 5. Jodinovanje: kozijih anti-mišjih lgG anti­tela je radeno Hloramin-T metodom (6) sa izves­nim modifikacijama. Reakciona smesa je sadr­žala u 50 µ,I : 20 µ,g kozijih anti mišjih lgG anti­tela, 0,50 M fosfatnog pufera pH 7,2, 500 µ,Ci Na125J (»CIS«) i 5 µ,g hloramina-T. Posle 20 sec. reakcija je zaustavljena sa 100 µ,g Na2S205. Jodinovani proizvod je precišcen Sephadex G­50 kolonom velicine 25 x 1 cm koja je pre­thodno zasicena sa 1 ml 2% BSA, a uravnote­žena i eluirana sa 0.05 M TRIS-HCL puferom pH 8,2. Prinos obeležavanja je iznosio 40-50%, a specificna aktivnost proizvoda 10-15 µ,Ci/µ,g. Rezultati i diskusija Svi naši rezultati dobi­jeni su sa hibridomima za koje je kao imunogen korišcen monoklonski imunoglobulin M sa struk­turom lanaca µ,, ). (hlgM). J Uradeno je devet fuzija iz kojih je rezultiralo nekoliko hiljada klo­nova. Neki otvori mikroploca sadržali su i više od 4-5 klonova. Testiranjem antigene specificnosti klonova koji su !ucili anti lgM antitela, izabrana su 24 klona željenih osobina za dalje kloniranje 20 v VII XIII 15 10 A c? cii ,,. ',M. ....... ' ,,. ',M. ....... ' -. 20 "' > ·;;:; . 15' (.') B ;10 'C.... o ,§ 5 c% o ,,. ............ , ..... ,,. ............ , ..... ',GY,. ........ , ..... Humani Ig antigeni Slika 1 -Specificno vezivanje ['25J] a MlgG »sekundar­nih« antitela za antigen antitelo kompleks u zavisno­sti od prirode humanih imunoglobulinskih antigena (lgG, lgM)-i, lgMpou, µ,-lanac i lgMK)­ A: Supernatanti hibridoma kloneva V, VII i XIII; B: Isti uzorci supernatanta kao pod A, posle koncen­trovanja (10 x) amonijum sulfatom i rastvaranja u PBS-u. Fig. 1 -Specific binding of [125J] a MlgG to antigen­antibody complex for various human immunoglobulin antigens (lgG, lgMi-i, lgMpou, f-l-Chain, and lgMK) A: Celi media of hybrid clones V, VII and XIII B: The same samples as A, concentrated (1 O x) by ammonium sulfate and dissolved in PBS na agaru. Ovi klonovi su umnoženi i zamrznuti u XIII podležu denaturaciji u prisustvu amonijum tecnom azotu. Uspešno je odmrznuto 8 kloneva sulfata i gube imunološku aktivnost (Sl. 18). Iz od kojih su neki izgubili sposobnost da luce anti­svih navedenih razloga za dalji rad i subkloni-. lgM antitela. Ovo je posledica prirodnog procesa ranje izabran je klon VII. gubitka hromozoma odgovornih za proizvodnju antitela (17). Anti-lgM pozitivni klonovi su prika­zani na Sl. 1. Specificno vezivanje 125J »sekun­darnih« antitela za antigen-antitelo kompleks je prikazano, za razlicite humane imunoglobulinske antigene, u PVC-RIA testu. Na Sl. 1 A su prika­zani rezultati ispitivanja supernatanta kloneva V, VII i XIII. Iz prikazanih rezultata se vidi da nijedno od dobijenih antitela nije kros-reaktivno sa humanim lgG-om. Klon V luci anti-lgM anti­tela cije specificno vezivanje za lgM).1 i lgMpoli iznosi 2,8% i 0,5%, respektivno. Supernatant klona VII pokazuje izrazito visok procenat vezi­vanja od 16,2% odnosno 6,8% za lgM).1 i lgM pon, respektivno (Sl. 1 A). Anti-lgM antitela klona XIII su pokazala specificno vezivanje od 2,8% i 1,4% za lgM).1 i lgMp0I;, respektivno (Sl.1A). Dobijena anti-lgM antitela su dalje ispitana na stabilnost nakon amonijum sulfatskog taloženja. Tom prilikam supernatant je koncentrisan 10 x i talog rastvoren u P8S-u. Rezultati ispitivanja antigene specificnosti posle amonijum sulfat­skog taloženja su prikazani na Sl. 18. Anti-lgM antitela kloneva V i VIII ne podležu denaturaciji usled taloženja, ispoljavajuci slicne imunološke osobine kao pre taloženja amonijum sulfatom (Sl. 18). Za razliku od prethodnih, antitela klona cii o-25 . VII Vll2 VII, a, I20 > ·;;; a, .15 Ol ;,­ i!j r10 o C j,! ·5 5 lfJ 01 ....WA'l'/4 rz;q 1 '""'1 ;o 1,M.1o,lsM,,.t „ 2r-4,.., i.,o 1. ... . ,. t.J".t• i,o ',M..,Y4P-,. ,.,... y; 1. .... . ,. y,.,.., ,o 1,M .. ,t,M,. ,. Y'>-• Humani Ig antigeni , klon VII pre subkloniranja; , Vll1 -Vll7, pojedinacni subklonovi posle sub- kloniranja Slika 2 -Specificno vezivanje [125J] a MlgG »sekun­darnih« antitela za antigen antitelo kompleks u zavisnosti od prirode humanih imunoglobulinskih anti- gena (lgG, lgM).,. lgMpou, µ,-lanac, lgM),2) Rezultati specificnog vezivanja pojedinacnih subklonova klona VII prikazani su na Sl. 2. Sa slike se vidi da se u odnosu na originalni klon, pojedinacni subklonovi neznatno razlikuju po antigenoj specificnosti. Odnos vezivanja lgM).1 /lgMpoli varira od 2,2 do 2,8 za pojedinacne sub­klonove (Sl. 2). Dalja ispitivanja su neophodna da se utvrdi da li se ova monoklonska antitela vezuju za razlicite antigene determinante. Naše iskustvo na uspostavljanju tehnologije monoklonskih antitela potvrduje ustanovljeno gledište (1, 9) da je ovaj postupak delikatan i dugotrajan. Medutim i pored svih teškoca postaji veliki optimizam i entuzijazam za primenu mono­klonskih antitela u oblasti nuklearne medicine kako u zemlji tako i u svetu (9). Zakljucak -U okviru ovog rada dobijena su tri stabilna hibridoma koja luce anti-lgM antitela. lspitivanjem antigene specificnosti utvrdeno je da ova antitela nisu kros-reaktivna sa humanim lgG-om i da, u slucaju dva klona, zadržavaju imunološke osobine posle taloženja amonijum sulfatom. Subkloniranjem klona VII, sa izrazito visokim procentom vezivanja za originalni anti­gen, dobijena su monoklonska antitela za potrebe citološke dijagnostike 8 limfocita i testi­ Vll3 Vll4 Vlls Vll7 .' hybrid clone VII prior to subcloning procedure , Vll1 -Vll7, individual subclones after subclon­ning procedure Fig. 2 -Specific bind1ng of [125J] a MlgG to antigen­antibody complex tor various human immunoglobulin antigens (lgG, lgM)., lgMpou, µ,-chain and lgM).) 12 _______ i': V. et al.: Dobijanje i karakterizacija hibridoma ko11 luce arti•lgM monoklonska antitela _ _lv_a_no_v ranja specificnih lgM antitela (lgM-»CAP­TURE«). Našim radorn otvorena je rnogucnost dobi­janja i drugih rnonoklonskih antitela za potrebe jugoslovenskog tržišta, sa aspekta irnunodija­gnostike, irnunoscintigrafije i irnunoterapije. Sažetak Cilj ovog rada je uspostavljanje biotehnologije hibri­doma za dobijanje monoklonskih antitela (MoA) za dijagnosticke svrhe. Za potrebe imunizacije BALB/c miševa izolovan je i precišcen humani imunoglobul in M, strukture lanaca µ,, :;, (hlgMi-1). Uspešno je uradena fuzija celija slezine imunizovanih miševa sa mijeloms­kim celijama X63-Ag8-653 u prisustvu polietilenglikola 1000. Daljim kloniranjem i subkloniranjem dobi jeni su stabilni hibridomi koji !uce anti-lgM MoA. lspitivanjem antigene specificnosti utvrdeno je da ova MoA nisu kros-reaktivna sa hlgG-om i da pokazuju izrazito visok .rocenat specificnog vezivanja za polazni antigenlgM;_,, poliklonski hlgM, kao i za hlgMK · Opisana anti-lgM monoklonska antitela ce naci pri­menu u citološkoj dijagnostici B limfocita kao i u detek­ciji specificnih lgM molekula kod odredenih virusnih i malignih oboljenja. Naš rad u širem smislu predstavlja prvo uspešno ostvarenje u SR Srbiji na uspostavljanju tehnologije monoklonskih antitela. Literatura 1. Davis W. C.: Me Guire T. C., Perryman L. E.: Bio­medical and biological application of monoclonal anti­body technology in developing countries, Periodicum Biologorum 85 (3) 259-281, 1983. 2. Dube V. E., Haid M., Chmiel J. S., Anderson B.: Serum cold agglutinin and lgM levels in breast carci­noma, Breast Cancer Research and Treatment 4, 105-108, 1984. 3. Galfre G., Howe S. C., Milstein C., Butcher G. W., Howard J. C.: Antibodies to major histocompatibility antigens produced by hybrid celi lines, Nature 266, 550-553, 1977. 4. Hadgson J., Morgan-Capner P.: Evaluation of commercial antibody captur'e enzyme immunoassay tor the detection of rubelia specific lgM, J. Ciin, Pathol 37, 573-577, 1984. 5. Hawkes R., Niday E., Gordan J.: A dot immuno­binding assay tor monoclonal and other antibodies, Analytical Biochemistry 118, 142-147, 1982. 6. Hunter W. M., Greenwood F. C.: Preparation of iodine -131 labelied human growth hormone of high specific activity, Nature 194, 495-499, 1962. 7. Janossy G., Campana D.: The use of monoclonalantibodies in characterizing leukaemic celis u: Xllth , Symposium tor Comparative Research on Leukemia and Related Diseases Proceeding, (Deinhardt F., ed), Hamburg, 1985 (126-140). 8. Kearney J. F., Radbruch A., Liesegang B., Rajewsky K.: A new mouse myeloma celi line that has !ost immunoglobulin expression but permits the con­struction of antibody-secreting hybrid celi lines, The Journal of lmmunology 123, 1548-1550, 1979. 9. Keenan A. M., Harbert J. C., Larson S. M.: Mono­clonal Antibodies in Nuclear Medicine, J. Nucl. Med., 26, 531-537, 1985. 10. K6hler G., Milstein C.: Continuous cultures of !used celis secreting antibody of predifined specificity,Nature 256, 495-497, 1975. 11. Laemmli U. K.: Cleavage of Structural Proteins during the assembly of the Head of Bacteriophage T4, Nature 227, 680-685, 1970. 12. Merril C. R. M., Goldman D., Sedman S. A, Ebert M. H.: Ultrasensitive Stain tor Proteins in Poly­acrilamide Gels Shows Regional Variation in Cerebro­spinal Fluid Proteins, Science 211, 1437-1438, 1981. 13. Oi V. T., Herzenberg L. A.: lmmunoglobilin Producing Celi Lines u: Selected Methods in Celiular lmmunology (Misheli B., Shilgi S. M., ed.) W. H. Free­mon and Company, San Francisco 1980, (351-372). 14. Tsuda F., Naito S., Takai E., Akahane Y., Furuta S., Miyakawa Y., Mayumi M.: Low Molecular Weight (7S) lmmunoglobulin M Antibody Against Hepatitis B Gore Antigen in the Serum for Differentiating Acute Fram Persistent Hepatitis B Virus lnfection, Gastro­enterology 87, 159-164, 1984. 15. Webber D.: Consolidation Begins tor Biotechno­logy Firms, Chemical and Engineering News, Nov. 18, 25-30, 1985. 16. Weeke B.: Methods and Applications. U: A Manual of Quantitative lmmunoelectrophoresis, (Axel­sen N. H., Kz 11 J., Weeke B., eds.) Universitets tor laget, 1973 (15-36). 17. Westerwoudt T. J., Naipal A. M., Harrisson C. M. H.: lmproved Fusion Technique. II. Stability and Purity of Hybrid Clones, Journal of lmmunological Methods 68, 89-101, 1984. Napomena -Zahvaljujemo se Saši Vojnovu na požrtvovanoj tehnickoj pomoci. Presudnu ulogu na uspostavljanju biotehnologije hibridoma u Vinci su takode odigrali Dura Opacic i ostali majstori iz radio­nice svojim profesionalizmom i entuzijazmom prilikam opremanja laboratorije. Adresa autora: lvanovic Vesna, Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric« Vinca, OOUR Institut za radio-izotope »RI«, p. p. 522, 11001 Beograd. IMUNOLOŠKI ZAVOD, ZAGREB ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKOG FAKULTETA 1 KLINICKOG BOLNICKOG CENTRA, ZAGREB ANALIZA AKUMULIRANOG 1-131 1 Cs-137 U ZAMORCADI NAKON NESRECE U CERNOBILU ANALYSIS OF ACCUMULATED 1-131 ANO Cs-137 IN GUINEA PIGS AFTER THE ACCIDENT IN CHERNOBIL Vranešic B., TomašicJ., Kasal B., Stankovic P., DebogovicZ., Brunovic P. Abstract Raised atmospheric levels of radioactive material due to the Chernobyl reactor accident were the reason for the following measurements. Radioactivity levels of 1-131 and Cs-137 in guinea pig thyroid glands, livers and muscles were determined. Observed quantities of radionuclides accumulated in animal tissue were due to the intake of contaminated grass as the only food the animals were taking during summer period. The direct measurements of 1-131 and Cs-137 in tissue samples started on May 8, 1986 on the Brezje farm in the vicinity of Zagreb. The peak of 1-131 deposition in thyroid glands the, was observed seven days following the beginning of measurements (up to 1200 Bq/g). Considerably lower activities due to Cs-137 were detected in the liver (0.17 Bq/g) and muscles (0.1 Bq/g) two months later. UDC: 616-001.28-092.9:543.52 Key words: radionuclide reactors, accidents, Chernobyl, radiometry, guinea pigs, iodine radio­isotopes, cesium radioisotopes Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 23-25, 1987 Uvod -Pocetkom svibnja 1986. godine iz­mjerena je povecana razina radioaktivnog ma­terijala u atmosferi, kao posljedica nesrece u cernobilskom reaktoru. Poznata je cinjenica da upravo ta povecana razina radioaktivnih ces­tica u zraku ima direktnog utjecaja na život na zemlji (1, 2, 3, 4) te je s toga promatran utjecaj radioaktivnog materijala na zamorcad koji se uzgajaju na farmi Brezje u blizini Zagreba za potrebe lmunološkog zavoda. Jedan od razloga što su zamorci izabrani kao pokusne životinje je bio i taj što se oni hrane travom kao osnovnom hranom u toku ljetnih mjeseci, a pokazalo se da je trava bila znatno kontaminirana. Kako se smatra da je jedna od najozbiljnijih posljedica otpuštanja fisionih produkata iz radio­aktivnog goriva ozracivanje štitnjace akumulira­nim jodom-131, a upravo je njegova koncentra­cija u atmosferi bila znatno povišena, provedena su direktna mjerenja 1-131 u štitnjaci zamorcadi. Takoder je pracena i akumulacija cezija-137 (u jetri i mišicima zamorcadi), radionuklida koji u usporedbi s 1-131 ima puno duže vrijeme polu­raspada (29,12 godine). Materijali i metode -Zamorci su bili podije­ljeni u devet skupina od po pet životinja u svakoj, a prosjecna teži na im je iznosila 250 g. Životinje iz pokusnih skupina su bile hranjene iskljucivo kontaminiranom travom, a one iz kontrolnih sku­pina repom, spremljenom za hranu prije nesrece u Cernobilu. U odredenim vremenskim intervalima zamor­cad je žrtvovana, izolirane su štitnjace te je razina 1-131 u njima mjerena direktno na gama brojacu »KONTRON MR 252« u trajanju od 2 minute po uzorku štitnjace, a uz 30 %-tnu efi­kasnost detektora. Uzorci od po 2 g trave, kojom su hranjeni za­morci, takoder su direktno mjereni kako bi se orijentaciono dobio uvid o kolicini radioaktivnog materijala koji životinje dnevno konzumiraju u hrani. Kolicina akumuliranog Cs-137 je pracena u jetri i mišicnom tkivu zamorcadi, takoder direkt­nim mjerenjem uzoraka tkiva uz pomoc »well« detektora (dimenzija kristala Nal(TI) je bila 3x3") spojenog na jednokanalni analizator brojac »Elscint«. Mjerenja su vršena u trajanju od dva sata uz 20 %-tnu efikasnost detektora. Received: 14.1.1987 -Accepted: 25.3.1987 Hranjenje pokusne skupine zamoraca konta­miniranom travom pocelo je 7. svibnja, a mjere­nje akumuliranog 1-131 i Cs-137 8. svibnja 1986. godine. Pretpostavlja se da zamorac konzumira prosjecno oko 200 g trave dnevno. Rezultati i diskusija Novo leglo zamoraca priredeno za seriju razlicitih pokusa u lmuno­loškom zavodu planiranih tijekom ljetnih mjese­ci, nije do pocetka mjerenja bilo došlo u dodir s kontaminiranom travom. Razina kontamina­cije trave jodom-131 je dostigla maksimum od 12001 i­ -!ir 7, tf s, .g t;, 123 5 7 jt; 21 28 35 vnpme { dani J 740 Bq/200 g trave 8. svibnja nakon jake kiše, a nakon toga je radioaktivnost 1-131 opadala (slika 1). Problem akumulacije joda-131 kod razlicitih životinjskih vrsta detaljno je obraden u literaturi (5, 6, 7) a postao je posebno aktualan nakon sve ucestalijih nuklearnih pokusa. Male životinje s malim štitnjacama akumuliraju znatne kolicine radiojoda po gramu tkiva kao posljedicu inhala­cije kontaminiranog zraka i hranjenja kontamini­ranom travom. Tako je kolicina radiojoda detekti­rana kod kontrolnih životinja iznosila 69 Bq/g štitnjace i najvjerojatnije je unešena u zamorcad inhalacijom, jer je hrana koju su primali bila ne­zagadena radioaktivnim cesticama. Medutim, kod zamorcadi hranjene kontaminiranom tra­vom utvrdena je akumulacija joda-131 u štitnja­ci vec 24 sata nakon prvog obroka u iznosu od 127 Bq/g štitnjace, što je znatno više u od­nosu na kontrolnu skupinu zamoraca. Kolicina radiojoda u štitnjacama zamorcadi je rasla do 1200 Bq/g štitnjace sedmog dana od pocetka mjerenja, da bi se kasnije predvidivo smanjivala u skladu sa sve manjim kolicinama joda-131 u atmosferi i na travi (slika 1 ). Cezij-137 spada takoder u one fisione pro­dukte koji za biološku populaciju na zemlji pred­stavljaju jednu od najvecih opasnosti. Za razliku od joda-131 koji se akumulira gotovo iskljucivo u štitnjaci, cezij-137 se distribuira na više mje­sta u razlicita tkiva u organizmu (mišici, jetra, koža, kosti, pljuca, probavni trakt, bubrezi itd.) (8). U našim mjerenjima odredivali smo kolicinu akumuliranog Cs-137 u jetri i mišicnom tkivu zamorcadi. U uzorcima trave, kojom su hranjeni zamorci, kolicina Cs-137 iznosila je (maksimal­no) i do 560 Bq/200 grama trave, koliko iznosi dnevni obrok životinje. Mjerenja Cs-137 vršena su pocetkom srpnja, tj. nakon dva mjeseca, kad je aktivnost radio. Slika 1 -Razina radioaktivnosti 1-131 detektirana u štitnjaci zamoraca: pokusna skupina (A ,.., Bq/g štitnjace), kontrolna skupina (m m, Bq/g štitnjace) i travi (• o, Bq/200 g). Fig. 1 Radioactivity levels of 1-131 in guinea pig thyroid glands: experimental group (• ,.., Bq/g), control group (m Bq/g) and in grass samples 11, (o e, Bq/200g). joda u uzorcima postala minimalna pa jod viš. nije smetao mjerenju cezija. U uzorcima tkiva jetre i mišica zamorcadi žrtvovanih sedam dana nakon pocetka mjerenja, detektirano je O, 17 Bq Cs-137 po gramu jetre, odnosno O, 1 Bq/g mišic­nog tkiva. Kod kontrolnih skupina zamorcadi nismo uspjeli detektirati Cs-137 ovakvim direkt­nim mjerenjem. Kod životinja žrtvovanih šezde­set dana nakon pocetka pokusa, detektirana je gotovo ista radioaktivnost u jetri i mišicnom tkivu kao i kod zamorcadi žrtvovane u pocetku mjerenja, a iznosila je O, 1 Bq/g. Objašnjenje za ovako malu akumuliranu aktivnost radioce­zija, unatoc relativno velikoj dnevno primljenoj kolicini, može se potražiti jedino u mogucnosti da je biološko vrijeme poluživota Cs-137 u za­moraca vrlo kratko. Literaturni podaci (8) zaista potvrduju ovu pretpostavku radi se o prosjec­nom biološkom vremenu poluživota od svega 1 O-tak dana. Zakljucak -Kolicina radiojoda detektirana u zamorcadi bila je u skladu s jacinom konta­minacije trave koju su zamorci dobivali kao dnevni obrok, a smanjivala se u skladu s pred­vidanjima. Medutim, detektirana kolicina radiocezija u mišicima i jetri zamorcadi znatno je manja od ocekivane, što ukazuje na relativno kratko re­tenciono vrijeme cezija u organizmu zamorca, tj. na vrlo brzu biološku eliminaciju cezija iz organizma zamoraca Sažetak Povecana razina radioaktivnog materijala u atmo­sferi pocetkom svibnja kao posljedica nesrece u cerno­bilskom reaktoru bila je povodom sljedeceg mjerenja. Na farmi Brezje (u blizini Zagreba) postoji uzgoj po­kusnih životinja (zamoraca, kunica i drugih) za potrebe lmunološkog zavoda. Pracena je akumulacija 1-131 i Cs-137 u zamorcadi koja se hranila travom kontami­niranom radioaktivnim padavinama nakon nesrece u Cernobilu. Mjerenja su zapoceta 8. svibnja ove go­dine. Direktnim mjerenjem 1-131 u štitnjaci zamorcadi utvrdeno je da je akumulirana radioaktivnost iznosila i do 1200 Bq/g štitnjace (7 dana nakon pocetka mje­renja). Kolicina radiojoda u štitnjaci smanjivala se u skladu s predvidanjima. Znatno manja, ali mjerljiva radioaktivnost detektirana je mjerenjem Cs-137 u jetri i mišicnom tkivu zamorcadi nekoliko tjedana kasnije. Literatura 1. Hill C. R., Adam l., Anderson W., Ott R. J., Sowby F. D.: lodine-131 in human thyroids in Britain following Chernobyl. Nature 321 (6071 ): 655-656, 1986. 2. Middlesworth L. Van: Factors influencing the thyroid uptake of iodine isotopes from nuclear fission: a review. Health Phys. 9 (12): 1197-1211, 1963. 3. Bunzl K., Kracke W.: Accumulation of Fallout Ce­sium-137 in some plants and berries of the family Eri­caceae. Health Phys. 50 (4): 540-542, 1986. 4. Mitrovic Radosav R.: A study of K-40 and Cs-137 radionuclide migration during intensive pig breeding in the Podrinje-Kolubara region of Serbia. Acta Vet. (Belgrade) 35 (1-2): 87-104, 1985. 5. Wood D. H., Elefson E. E., Horstman V. G., Bu­stad L. K.: Thyroid uptake of radioiodine following various routes of administration. Health Phys. 9 (12): 1217-1220, 1963. 6. Thomas R. L.: Deposition and initial translocation of inhaled particles in small laboratory animals. Health Phya 16 (4):417-428, 1969. 7. MiddlesworthL Van: Radioiodine (1-131) in ani­mal thyroids during nuclear tests in bolh hemispheres. Health Phys. 29 (6): 861-863, 1975. 8. StaraJ. F.: Tissue distribution and excretion of cesium-137 in the guinea pig after administration by three different routes. Health Phys. 11 (7): 1195-1202, 1965. Adresa autora: Dr Branka Vranešic, Imunološki za­vod, Rockefellerova 1 O, 41000 Zagreb. UDRUŽENJE KANCEROLOGA JUGOSLAVIJE VII KONGRES KANCEROLOGA JUGOSLAVIJE Novi Sad, 14.-17. oktobar 1987 S t r ucni d i o rada VII Kongresa kancerologa Jugoslavije: A. Prva glavna tema: KARCINOM DOJKE I GENITALNIH ORGANA ŽENE B. Druga glavna tema: MALIGNI TUMOR! DIGESTIVNOG TRAKTA C. Slobodne teme: Iz svih oblasti onkologije i srodnih disciplina D. Prateci simpozijumi: 1. Primjena kompjutera u planiranju radiološke terapije 2. Hemioterapija i hormonoterapija u lecenju malignih tumora 3. Delatnost Saveza društava i Lige za borbu protiv raka republika i pokrajina E. Izložba -medicinske opreme i farmaceutskih proizvoda Adresa: Organizacioni odbor VII Kongresa kancerologa Jugoslavije Institut za onkologiju lnstitutski put 4 21204 Sremska Kamenica Tel.: (021) 623-784 INSTITUT ZA ONKOLOGIJU, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU, SREMSKA KAMENICA AFUNKCIONI I HIPOFUNKCIONI NODUS ŠTIT ASTE ŽLEZDE PATOHISTOLOŠKA VERIFIKACIJA SCINTIGRAFSKOG I PATOCITOLOŠKOG NALAZA AFUNCTIONAL AND HYPOFUNCTIONAL NODE OF THE THYROID GLAND, PATHOHISTOLOGICAL VERIFICATION OF THE SCINTIGRAPHIC AND PATHOHISTOLOGICAL FINDINGS Maleševi6 M., Popovi6 S., Šljapi6 N., Berger B., Sterio B., Stefanovi6 Lj. Abstract The aim of this study was to compare the pathocytological finding (PC) of the aspi­ration punctate of the afunctional or hypofunctional thyroid gland node with the pathohistological (PH) finding as a reference indicator, and to find out to what extent these findings corresponded to our material. In 65 patients with afunctional or hypofunctional node PC and PH findings were compared: malignancy was found in 15 (23.1 % ), and 50 (76.9 % ) patients had a benign disease of the tyroid gland. Referring to malignancy, the PC findings were: true positive (TP) in 7, true negative (TN) in 32, false negative (FN) in 8 and false positive (FP) in 18 patients. Thus, the sensitivity of the PC finding was 46 %, spe­cificity 64 % and accuracy 60 %. Referring to benign thyroid gland disease, the PC findings were: TP in 5, TN in 30 and FP in 30 patients. The sensitivity of the PC finding was 100 % tor this group, and as there were no FN findings the specificity was 50 % and accuracy 61 %. An agreement of PC and PH findings corresponded to the group of TP findings and it was 46 % in mali­gnancy and 100 % in benign thyroid gland disease. UDC: 616.441-006.5-07:539.163 Key words: thyroid neoplasms-pathology, biopsy needle, thyroid neoplasms-radionuclide imaging Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 27-29, 1987 Uvod -Malignitet štitaste žlezde ima vrlo malu ucestalost, 1 % svih neoplazmi. Interes za njegovu dijagnostiku je veliki iz razloga što su nodusi u štitastoj žlezdi cesti. Karcinom štitaste žlezde treba prepoznati i izdvojiti iz velike grupe benignih tumora. Za ovo je posebno znacajan afunkcioni a ponekad i hipofunkcioni nodus. Važi pravilo da afunkcioni nodus u bolesnika mladih od 20 i u bolesnika starijih od 60 godina treba shvatiti kao malignitet i dijagnostikovati ga do potvrde ili iskljucenja sumnje (6). Cilj rada je da uporedimo patocitološki nalaz (PC) aspiracionog punktata afunkcionog nodusa štitaste žlezde sa patohistološkim nalazom (PH) kao referentnim pokazateljom i da vidimo kakva je podudarnost tih nalaza na našem materialu. Material i metode U periodu od 1979 do 1986 god. kod 415 bolesnika sa afunkcionim ili hipofunkcionim nodusom napravljena je aspi­raciona punkcija uz patocitološku analizu punk­tata. Kod 65/415 (15,6 %) bolesnika uradeno je tireoidektomija uz patohistološku verifikaciju operisanog materijala. Ovu grupu cinile su 61 (93,8 %) žene, životne dobi od 15-65 godina, srednje životne dobi 45 god. i 4 (6,2 % ) muš­karci, životne dobi 33-43 god., srednje sta­rostne dobi 38,7 godina. Aspiracionu punkciju nodusa i pravljenje patocitološkog razmaza radio je lekar specijalista nuklearne medicine u Zagrebu. Patocitološku i patohistološku analizu izvodili su citolog i patolog Instituta. Biopsija ex tempore i tireoidektomija radena je na hirurškoj klinici Instituta. Rezultati Prema PH nalazu operisanih nodusa kod 15 (23, 1 % ) bolesnika radilo se o malignitetu i kod 50 (76,9 % ) bolesnika o beni­gnoj boJ,esti štitaste žlezde (Tabela 1 ). U grupi bolesnika sa malignitetom PH diferencijacija bila je: Ca papillarae kod 8 (53,33 % ), Ca follicularae kod 4 (26,66 %), Ca Hurtle celi kod 2 (13,33 %) i Lymphoma malignum gl Thyreoidae kod 1 (6,66 % ) bolesnika. U grupi benigne bolesti PH diferencijacija bila je: Struma Hashimoto kod 5 (10 %), Struma adenomatosa kod 25 (50 %), Struma colloides kod 12 (24 %), Struma cystica kod 4 (8 % ), Struma follicularae kod 3 (6 % ) Received: 14.1.1987 Accepted: 25.3. 1987 Maligna bolest štitaste žlezde Thyroid malignant disease 15 (23.1 %) Maligna bolest Benigna bolest štitaste žlezde Malignant disease 7 32 18 8 Thyroid benign disease 50 (76.9 %) Benigna bolest Ukupno Benign disease 5 30 30 o Tota! 65 (100 %) Tabela 1 -Patohistološka dijagnoza afunkcionog nodusa Table 1 -Pathohistological diagnosis of the afunctio­nal node Hyperthyreosis kod 1 (2 % ) bolesnika. Patocito­loški nalazi u odnosu na malignitet bili su: SP kod 7, SN kod 32, LP kod 18 i LN kod 8 boles­nika (Tabela 2). Kod SP patocitoloških nalaza u 6/7 (85 % ) bolesnika postojao je afunkcioni nodus, dok je u grupi LN patocitoloških nalaza kod svih 8 (100 %) bolesnika bio u pitanju afunk­cioni scintigrafski nodus. Kod maligniteta senzi­tivnost PC nalaza je 46 % , specificnost 64 % i Tabela 2 -Stvarno pozitivni (SP), stvarno negativni (SN), lažno pozitivni (LP) i lažno negativni (LN) patoci­tološki nalazi kod maligne i benigne bolesti štitaste žlezde Table 2 -True positive (TP), true negative (TN), false positive (FP), false negative (FN) pathocytological fin­dings in thyroid malignant and benign diseases tacnost je 60 % (Tabela 3). U grupi benigne bolesti PC nalazi prema PH nalazima bili su: SP kod 5, SN kod 30 i LP kod 30 bolesnika, uz napomenu da LN nalaza nije bilo (Tabela 2). Prema torne kod benigne bolesti štitaste žlezde senzitivnost je bila 100 % , specificnost 50 % i tacnost 61 % (Tabela 3). Senzitivnost Sensitivity Specificnost Specificity Tacnost Accuracy Maligna bolest Malignant disease 46 % 64 % 60 % Benigna bolest Benign disease 100 % 50 % 61 % U dijagnostici afunkcionog nodusa treba poceti sa aspiracionom punkcijam, ako je nodus cista, aspiraciona punkcija ima terapijsku uloqu. U suprotnom ako PC nalaz pokazuje znake za malignitet, uz podatak da je nodus brzo porastao i da se nalazi kod bolesnika iz kriticne populacije obavezna je tireoidektomija uz PH verifikaciju. U grupi bolesnika sa dokazanim malignitetom, podudarnost PC i PH nalaza bila je kod 7/15 bolesnika, a to je 46 % , što odgovara SP nala­zima, odnosno to je senzitivnost PC analize na našem materijalu. PC dijagnostika maligniteta štitaste žlezde je dosta teška i zavisi od više fak­tora: nacina izvodenja aspiracione punkcije, pravljenja PC razmaza i posebno od morfoloških pramena na celijama, gde klasicni i konvencio­nalno priznati citološki kriterijumi maligniteta vrlo cesto nisu relevantni kada se radi o malignitetu endokrinih žlezda, a posebno štitaste žlezde (4). Senzitivnost od 46 % je znacajno niska i za klini-cara skoro neprihvatljiva. Kod drugih autora našli smo podudarnost PC i PH nalaza u sledecem obliku: Kovac 1976. 50 %, Galvan 1976, Finger 1979, Weiss 1980 i Todorovi6-Dilas oko 65 % (3, 1, 2, 5, 7). Bolesnici iz grupe benigne bolesti štitaste žlezde obicno su imali hipofunkcioni nodus, koji je vremenom postao afunkcioni, ili je porastao pa je vršio kofnpresiju na organe vrata a PC anali­zam dobijeno je obicno suspektan nalaz na mali­gnitet, pa je to bio razlog da je zatražena tire­oidektomija uz PH verifikaciju. Senzitivnost od 100 % PC analize za ovu grupu bolesnika je visoka i nepouzdan pokazatelj jer ovako visoka senzitivnost dobijena je samo zato što u ovoj grupi nije bilo LN nalaza. Tacnost PC analize od 61 % je pouzdaniji pokazatelj i odgovara rezul­tatima i drugih autora: Galvan 1976 i Weiss 1980 imali su tacnost od 62 % kod PC dijagnostike za benignu bolest (2.5). patohlstološka verifikacija scintigrafskog i patocitološkog nalaza . Po podacima Thompsona i saradnika incin­denca maligniteta kod afunkcionog nodusa štita­ste žlezde je od 10-30 %. Mi smo na našem materijalu od operisanih 65 bolesnika kod 65, a to je 23 % imali dokazan karcinom štitaste žlez­de (6). Zakljucci -Patocitološku dijagnostiku punk­tata afunkcionog nodusa treba da radi edukovan citolog -tiroidolog. -Kod decidiranog ili suspektnog PC nalaza na malignitet indikovana je biopsija ex tempore ili tireoidektomija uz obaveznu PH verifikaciju. -Kod strume sa afunkcionim nodusom kada nodus dugo postaji, kada je pokretan a radi se o osobi koja ne pripada kriticnoj populaciji, dovoljna je dobra PC analiza aspiracionog punk­tata za iskljucenje maligniteta. Sažetak Cilj rada je da uporedimo patocitološki nalaz (PC) aspiracionog punktata afunkcionog ili hipofunkcionog nodusa štitaste žlezde sa patohistološkim nalazom (PH) kao referentnim pokazateljom i da vidimo kakva je podudarnost tih nalaza na našem materijalu. Kod 65 bolesnika koji su imali afunkcioni ili hipofunk­cioni nodus uporedeni su PC i PH nalazi: kod 15 (23,1 %) radilo se o malignitetu a kod 50 (76,9 %) bolesnika o benignoj bolesti štitaste žlezde. PC nalazi u odnosu na malignitet bili su: stvarno pozitivni (SP) kod 7, stvarno negativni (SN) kod 32, lažno negativni (LN) kod 8 i lažno pozitivni (LP) kod 18 bolesnika. Iz ovoga sledi da je senzitivnost PC nalaza 46 %, speci­ficnost 64 % i lacnost 60 %. PC nalazi u odnosu na benignu bolest·štitaste žlezde bili su: SP kod 5, SN kod 30, LP kod 30 bolesnika. Senzitivnost PC nalaza za ovu grupu je 100 % , jer nije bilo LN nalaza, specific­nost je 50 % i lacnost je 61 %. Podudarnost PC sa PH nalazima odgovara grupi SP nalaza i ona je kod maligniteta u 46 % a kod benigne bolesti štitaste žlezde 100 % . Literatura 1. Finger E., Dables J., Nowotny P.: Die Stellung der Punktionszytologie in der SchilddrOsendiagnostik Dt. Gesundh Wesen 1690: 34-35, 1976. 2. Galvan G., Pahi B. G., Skerbisch l.: Die Feinna­delpunktion »kalter« Strumaknoten bei 4555 Patienten eines Strumaendemie Gebits, Ergebnisse und klinische Bedeutung Schweiz. med Wschr. 1247: 37-106, 1976. 3. Kovac T., Lepšanovic L., lvakovic T.: Citodijagno­stika bolesti tireoideje. Treci jugoslovenski simpozijum o štitastoj žlezdi, Zbornik radova »Dokumenta«, Gale­nika, Beograd, 8-124, 1976. 4. Škrabalo Z.: Citološka i citokemijska ispitivanja štitnjace, Jugoslovenska akademija znanosti i umetno­sti, Zagreb, 1972. 5. Weiss M., Brunhober J., Deckart H., Kleinau E.: Die Feinnadelpunktion in der SchilddrOsendiagnostik, Auswertung von 1776 Punktionen bei scintigraphisch »kalten« Knoten Dt. Gesundh. Wesen 1127: 29-35, 1980. 6. Thompson W. N., Nishiyama H. R., Harness K. J.: Thyroid Carcinoma: Current Problems in Sur­gery, Vol XV, No 11. Medica! Publishers lnc. Chicago, 1978. 7. Todorovic-Djilas Lj.: Korelacija citoloških i histo­loških nalaza u patocitološki izmenjenoj štitastoj žlezdi. Treci kongres endokrinologa Jugoslavije. Zbornik radova II, Novi Sad: 842-845, 1984. Adresa autora: Dr Milica Maleševic, spec. nuk. medi­cine, Institut za onkologiju, Zavod za nuklearnu medi­cinu, 21204 Sremska Kamenica, lnstituski put 4. 29 EUROPEAN SCHOOL OF ONCOLOGY u suradnji sa ONKOLOŠKIM INSTITUTOM U LJUBLJANI prireduje kurs pod naslovom PRINCIPLES AND PRACTICE OF RADIOTHERAPY (principi i praksa radioterapije) Teme: Radiotherapy 1987: Achievements and limits to progress. External Beam lrradiation: Physical basis and new developments. lnterstitial and intra-cavitary radiotherapy: physical consideration. Radiobiology relevant to clinical practice including hyperthermia, sensitisors, fractionation and combined chemo-therapy. Management 1: Breast and lung tumors. Management 2: head and neck and gynaecological cancer. Management 3: pediatric tumors, lymphomas and testicular cancer. Management 4: genito-urinary and rectal cancer, central nervous system. Fakulteta: M. J. Peckham, London. J-C Horiot, Dijon. E. van der Schueran, Leuven. J. Yarnold, London. D. Spooner, Birmingham. A. Dutreix, Paris. J. Overgaard, Aarhus. Kurs ce se održati od 26. do 29. oktobra 1987. godine na Onkološkem institutu u Ljubljani. Predavanja i diskusija ce se održati na engleskom jeziku. Ovaj kurs je podesan u prvom redu za specijalizante i specijaliste radioterapeute, a i za ostale strucnjake s podrucja onkologije kao hirurge, interniste i druge. Informacije: Mira Klemencic, Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana. Telefon: (061) 327-955 OOUR KLINICKO-BOLNICKI CENTAR BANJA LUKA ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, DIJABETES I BOLESTI METABOLIZMA, KLINICKE BOLNICE »DR M. STOJANOVI(:« ZAGREB VRIJEDNOSTI TIREOGLOBULINA U HRONICNOM TIREOIDITISU HASHIMOTO VALUE OF THYROGLOBULIN IN CHRONIC THYROIDISM HASHIMOTO Skrobic M., cabrijan T., Biukovic M., Tošic V., Golubovic N. , Zubovic Abstract -The aim of the paper is to estimate the leve! of thyroglobulin in chronic thyroidism Hashi­moto, and eventually its clinical application. Because of the increased leve! of thyroglobulin autoanti­bodies, and taking into consideration radioimmunological determination, the results must be estimated within other parameters of this disease. We have treated a group of 20 examinees with confirmed chro­nic thyroidism Hashimoto: scintigraphically, by test of 131 J, fixation by determination of hormones T3, T4 , TSH and thyroglobulin and microsomal autoantibodies and thyroglobulin. Diagnosis was confirmed by tap. Ali 20 examinees have aspiration biopsy autoantibodies litre increased from 1 : 5000 to 1 : 85000 . Microsomal autoantibodies are positive in 73, 3 % examinees. Thyroglobulin is increased in 12 to 20 examinees or with 60 % . The values of thyroglobulin range from 6,4 to 700 microgr/1. Taking into consideration multiphases of chronic thyroidism Hashimoto the values of thyroglobulin can indicate the intensity of immunological process at the moment of determination and possibly the grade of destruction of follicl in that phase of chronic inflammation. UDC: 616 .441-006.441-097:612 .444 Key words: thyroiditis lypmhomatous, thyroglobulin Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 31-33, 1987 Uvod -Tireoglobulin je visokomolekularni glikoprotein molekularne težine 660000. Ucest­vuje u najbitnijim funkcijama tireocita i na njemu se odigrava sinteza hormona trijodtironina i tirok­sina (5). U manjim kolicinama je dokazan u cir­kulaciji zdravih osoba (5). Povišen nivo tireoglobulina je dokazan pri nekrozi i upali tkiva štitnjace, uz stimulaciju sa TSH, poslije terapije radiojodom te kod pojave metastaza diferenciranog karcinoma štitne žli­jezde (2, 6, 7). Tireoglobulin je manje odredivan kod hronicnog tireoiditisa Hashimoto zbog uti­caja visokog titra tireoglobulinskih autoantitijela koja su prisutna u ovom oboljenju (1, 3). lspitanici i metode -Obradena je skupina od 20 ispitanica kod kojih je dijagnostikovan hro­nicni tireoiditis Hashimoto. lspitanice su starosne dobi od 25 do 70 godina. Hronicni tireoiditis Hashimoto je dijagnosti­kovan sledecim testovima: scintigrafijom štitne žlijezde, testom fiksacije 131J, odredivanjem hor­mona T3, T4 i TSH te tireoglobulinskih i mikroso­malnih autoantitijela. Paralelno sa odredivanjem tireoglobulinskih autoantitijela odreden je i nivo tireoglobulina. Citopunkciom štitne žlijezde pot­vrdena je dijagnoza. Scintigrafija štitne žlijezde je radena 24 sata poslije per os aplikacije 131J u dozi od 1,85 MBq. Sa istom dozom radiojoda raden je i test fiksacije nakon 4, 24 i 48 sati. Scintigrami su radeni na skeneru »Picker 500 i color« a fiksacija na tirad sistemu. Hormoni T3, T4 i TSH su odredivani radioimunološki komercijalnim setovima » Vin­ce«. Uzorci su brojani u Gama brojacu »Nuclear Chicago«. Mikrosomalna autoantitijela su odredivana komercijalnim setom »Biodate« takoder radio­imunološki. Vrijednosti su date kvalitativno kao pozitivna ili negativna. Tireoglobulin i tireoglobulinska autoantitijela su takoder odredivana radioimunološki original­nim setom »lnep« Zemun. Normalne vrijednosti tireoglobulina su do 50 mikrograma/! a osjetlji­vost metode do 20 nanograma/!. Titar tireoglobu­linskih autoantitijela je negativan do 1 : 1000. Rezultati Na tabeli 1. prikazane su vrijedno­sti tireoglobulina, tireoglobulinskih autoantitijela i mikrosomalnih autoantitijela kod 20 ispitanica kod kojih je dijagnostikovan hronicni tireoiditis Hashimoto. Tireoglobulinska autoantitijela su bila pozitivna kod svih 20 ispitanica, tj. 100 % . Vrijednosti tire- Received: 14 .1 .1987 -Accepted: 25 . 3.1987 oglobulinskih autoantitijela su od 1 : 5000 do 1 : 85000. Mikrosomalna autoantitijela su pozitivna kod 11 od 15 ispitanica odnosno 73,3 % . Ova auto­antitijela su za svaki komercijalni set imala druge vrijednosti normala pa su rezultati prikazani u opisnom obliku pozitivna ili negativna. Tireoglobulin je povišen kod 12 od 20 ispi­tanica tj. kod 60 %. Vrijednosti tireoglobulina se krecu od 6,4 do 700 mikrograma/!. lako su sve ispitanice imale povišen titar tire­oglobulinskih autoantitijela, tireoglobulin je povi­šen kod 60 % a disperzija vrijednosti tireoglobu­lina je znatna tj. od izrazito niskih do jako visokih. Tg TgAt McAt 1) A. R. ž. 1945. 130 1 : 50000 poz. pos. 2) K. S. ž. 1971. 67 1 : 5000 neg. 3) B. Lj. ž. 1927. 14 1 : 5000 4) V. D. ž. 1941. 110 1 : 50000 5) K. M. ž. 1928. 1 O 1 : 34000 neg. 6) G. A. ž. 1939. 66 1 : 35000 7) S. A. ž. 1940. 104 1 : 12000 poz. pos. 8) l. M. ž. 1949. 230 1 : 28000 9) M. J. ž. 1938. 193 1 : 14000 poz. pos. 10) P. S. ž. 1926. 39 1 : 85000 poz. pos. 11) V. D. ž. 1959. 6 1 : 20000 poz. pos. 12) C. s. ž. 1941. 18 1 : 38000 poz. pos. 13) l. S. ž. 1951. 270 1 : 30000 poz. pos. 14) S. N. ž. 1954. 64 1 : 5800 neg. 15) M. Lj. ž. 1945. 28 1 : 13000 poz. pos. 16) Dž. S. ž. 1945. 20 1 : 14000 poz. pos. 17) R. M. ž. 1952. 700 1 : 10000 poz. pos. 18) S. M. ž. 1915. 52 1 : 11000 neg. 19)V. D. ž. 1950. 30 1 : 5000 poz. pos. 20) S. Lj. ž. 1927. 95 1 : 20000 Tabela 1 Vrijednosti tireoglobulina (Tg), tireoglobu­linskih (TgAt) i mikrosomalnih (McAt) autoantitijela u hronicnom tireoiditisu Hashimoto Table 1 -Value of thyroglobulin (Tg), thyroglobulin autoantibody (TgAt) and microsomal autoantibodies (McAt) in chronic thyroidism Hashimoto Diskusija i zakljucci -Uoceno je da povišen nivo tireoglobulinskih autoantitijela, zbog reak­cije antigen-antitijelo utice na nivo tireoglobulina. Ratcliffe G. J. (4) u svom radu iznosi da je kod eutireoidnih ispitanika signifikantno viši nivo tire­oglobulina kod ispitanika sa negativnim tireoglo­bulinskim autoantitijelima. Ovaj zakljucak uslo­vljava analizu dobijenih vrijednosti tireoglobulina u odnosu na visinu titra tireoglobulinskih autoan­titijela te uz druge parametre. Cinjenica da kod svih ispitanika u našoj grupi imamo povišene vrijednosti titra tireoglobulinskih autoantitijela navodila bi na zakljucak da ce vri­jednosti tireoglobulina biti niske. Medutim, dobi­jeni rezultati sa 60 % povišenih vrijednosti tire­oglobulina kod hronicnog tireoiditisa Hashimoto upucuju na druge zakljucke. Slicne vrijednosti tireoglobulina u ovom oboljenju imaju autori Moravec-Berger i ostali (3). Iznesene cinjenice upucuju da bismo vrijedno­sti tireoglobulina u našoj skupini ispitanika imali još više da nema uticaja visokog titra tireoglobu­linskih autoantitijela. Velika disperzija dobijenih vrijednosti tireoglobulina, koja ocito nije odvisna samo o titru tireoglobulinskih autoantitijela upu­cuje i na druge zakljucke. Poznata cinjenica da tireoglobulin u cirkulaciji raste pri razaranju folikula, pri upalama, nekrozi ili poslije terapije radiojodom (2, 5, 6, 7) upucuju da bi nivo tireoglobulina u hronicnom tireoiditisu Hashimoto mogao biti odraz intenziteta imuno­loškog procesa. To znaci da bi u trenutku odre­divanja tireoglobulin ukazivao na intenzitet imu­nološkog procesa cija posljedica bi bila destruk­cija funkcionalno aktivnog tkiva štitne žlijezde. Za definisanje naznacenih zakljucaka potrebno je ispitivanje na vecoj skupini ispitanika. Sažetak Cilj rada je da se procijeni nivo tireoglobulina u hro­nicnom tireoiditisu Hashimoto, te eventualno njegova klinicka primjena. Zbog povišenog nivoa tireoglobulinskih autoantiti­jela, a obzirom na radioimunološko odredivanje rezul­tati se moraju procijeniti u sklopu sa ostalim parame­trima ovog oboljenja. Obradili smo skupinu od 20 ispitanika, kod kojih je hronicni tireoiditis dokazan: scintigrafski, testom fiksa­cije 131J, odredivanjem hormona trijodtironina (T3), tiroksina (T4), tireostimulirajuceg hormona (TSH) te tireoglobulinskih i mikrosomalnih autoantitijela i tire­oglobulina. Punkcijam je potvrdena dijagnoza. Svih 20 ispitanika imaju povišen titar tireoglobulin­skih autoantitijela od 1 : 5000 do 1 : 85000: Mikroso­malna autoantitijela su pozitivna kod 73 % ispitanika. Tireoglobulin je povišen kod 12 od 20 ispitanika ili kod 60 %. Vrijednosti tireoglobulina se krecu od 6,4 do 700 mikrograma/1. Obzirom na višefaznost hronicnog tire­oiditisa Hashimoto vrijednosti tireoglobulina mogu upu­civati na intenzitet imunološkog procesa u trenutku odredivanja te eventualno na stepen destrukcije funk­cionalnog tkiva u loj fazi hronicne upale. Literatura 1. Bursi U., Gebel F., Gerber H.: Die diagnostische Bedeutung der Thyreoglobulinbestimmung in Blut. Schweiz. med. Wschr. 114: 365-368, 1984. 32 2. Izumi M., Larsen R. P.: Correlation of Sequential Changes in Serum Thyroglobulin, Triiodothyronine, and Thyroxine in Patients With Graves Disease and Subacute Thyroiditis. Metabolism. 27: 449-453, 1978. 3. Moravec-Berger D., Žemva Ž.: Ocena klinicnega pomena dolocenja koncentracije tireoglobulina v serumu pri nemalignih boleznih šcitnice. Radiol. lugosl. 18: 381-383, 1984. 4. Ratcliffe G. J., Ayoub W. A., Pearson D.: The Measurement of Serum Thyroglobulin in the presence of Thyroglobulin Antibodies. Ciin. Endocrinology. 15: 507-518, 1981. 5. Sinadinovic J.: Struktura, biosinteza i sekrecija tireoglobulina: osvrt na fiziološka i patofiziološka pita­nja. Srpski arhiv. 9: 1067-1080, 1982. 6. Sinadinovic J., Micic V. J., Kraincanic M., Kost­ic G., Savin S.: Korelacija izmedu nivoa tireoglobulina (Tg) u cirkulaciji, funkcije tireoideje i njene strukture. Radiol. lugosl. 16: 239-243, 1982. 7. Van Herle J. A., Uller P. R.: Elevated Serum Thy­roglobulin a Marker of Metastases in diferentiated Thy­roid Carcinomas. J. Ciin. lnvest. 56: 272-277, 1975. Adresa autora: Milan Skrobic, Zavod za nuklearnu medicinu, OOUR KBC, Banja Luka. XIII KONGRES RADIOLOGA JUGOSLAVIJE Trinaesti kongres radiologa Jugoslavije održace se Maj -Juni 1988. go'Cline, na Ohridskom jezeru Teme kongresa A. Radiodijagnostika: -Interventna radiologija -Ultrazvucna dijagnostika -Neuroradiologija -Pedijatriska radiologija -Profesionalna obolenja -Slobodne teme B. Radioterapija: -Mesto i uloga radioterapije u lecenju malignoma genitalnih organa -Planiranje, kontrola i efekti radiološke terapije pomocu savremenih metoda Problematika terapije malignih obolenja u pedijatriji -Slobodne teme C. Radiobiologija1 radiofizika i radiološka zaštita (tematika po slobodnom izboru) Predsednik organizacionog odbora: Doc. Dr Boris Jamakoski, s. r. Adresa: Udruženje radiologa Jugoslavije (organizacioni odbor) Poštanski fah 703, 91000 Skopje ANTITIREOGLOBULINSKA ANTITELA (ATA) KOD HIPERTIREOZA LECENIH RADIOAKTIVNIM JODOM ANTITHYROGLOBULIN ANTIBODIES (ATA) IN RADIOACTIVE IODINE TREATED HYPERTHYROIDISM Kamenjicki E. Abstract -The aim of this paper was to get an insight into the serum ATA values in patients with hyper­thyroidism. ATA were determined in radioactive iodine treated hyperthyroidism: before the therapy, one month after the therapy and one year after the therapy. In ali 34 patients the function and morphology of the thyroid gland were assessed by radioimmunoassay and other isotopic techniques in vivo and in vitro. In hyperthyroidism at the tirne of diagnosis before the therapy, ATA were presen! in 1/4 of the patients. No statistically significant difference in ATA was found in patients with and without struma. During one-year observation of hyperthyroidism the ATA levels did not change significantly. No signi­ficant difference was found in the frequency of remission between the subgroup in which AT A were pre­sen! and that in which they were constantly absent. Within one year after radioactive iodine treatment no patient developed permanent posttherapeutic hyperthyroidism. UDC: 616.441-008.61-097:612.444 Key words: hyperthyroidism-drug therapy, iodine radioisotopes, thyroglobulin, antibodies Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 35-37, 1987 Uvod -Zahvaljujuci razvoju imunologije iz osnova su izmenjena saznanja o patogenezi tireoidnih obolenja (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7). U cilju dal­jeg istraživanja hipertireoza i produbljivanja saz­nanja o imunim poremecajima i njihovom uticaju na tireoidnu žlezdu, ova istraživanja danas se sprovode novim, radioimunološkim visoko senzi­tivnim, specificnim i reproducibilnim metodama. Cilj rada -Svrha rada je da se stekne uvid o kretanju vrednosti ATA u serumu hipertireoznih bolesnika. Odredivana su ATA kod hipertireoza lecenih radioaktivnim jodom i to: pre terapije, mesec dana posle terapije i posle godinu dana. Material i metode -U grupi od 34 bolesnika lecenih radioaktivnim jodom srednja životna dob iznosila je 53,73 % ± 8,53 godina i ispitano je 26 žena i 8 muškaraca. Najmladi bolesnik je imao 38 godina, a najstariji 73 godine. Kod svih ispitanika utvrdena je funkcija i mor­fologija štitaste žlezde, primenom radioimuno­loških i drugih izotopnih tehnika in vivo i in vitro. Odredivanje ATA sprovedeno je in vitro, pomocu komercijalnog kompleta AB-HTG firme CIS. Rezultati -Od svih bolesnika lecenih radio­aktivnim jodom difuznu strumu je imalo 9 boles­nika, jedan je imao nodoznu, a 24 je bilo bez strume. Srednje vrednosti AT A, standardne devijacije i rasponi rezultata ovih bolesnika prikazani su na tabeli 1. Tokom celog ispitivanja ATA su bila negativna kod 22 (64,7 %) bolesnika od kojih je remisiju postiglo 17 (77,27 %). Stalno pozitivna ATA je imalo 5 (14,7 %) bolesnika, a remisiju je postiglo dvoje (40 %). Pozitivna ATA samo pre terapije Vreme odredivanja Time of determination X± SD Raspon Range Pre terapije Before therapy 3.15 ± 6.19 0.50 ± 27.0 1 mesec posle terapije 1 month after therapy 2.10 ± 2.46 0.47 ± 13.17 1 godina osle terapije 1 year after therapy 2.67 ± 4.66 0.46 ± 24.01 Tabela 1 -Srednje vrednosti ATA, standardne devija­cije i rasponi rezultata kod hipetireoza lecenih radioak­tivnim jodom Table 1 -Mean values of ATA, standard deviations and ranges of the findings in radioactive iodine treated hyperthyreoidism Received: 14.1.1987 -Accepted: 25.3.1987 radioaktivnim jodom, samo godinu dana posle terapije ili samo povremeno u toku jednogodiš­njeg perioda imalo je 7 (20,6 % ) bolesnika. Remisija je postignuta kod svih (100 %). Pregled ovih rezultata prikazan je slici 1. Testiranjem proporcija utvrcieno je da izmeciu bolesnika gde su ATA bila pozitivna i onih gde su bila negativna nije postajala znacajna razlika u ucestalosti remisija godinu dana posle terapije radioaktivnim jodom (p > 0,5). lncidenca pozitivnosti ATA hipertireoza lece­nih radioaktivnim jodom prikazana je slici 2. na kojoj su rezultati ATA posmatrani pre terapije, mesec dana posle terapije i posle godinu dana. Rezultati testiranja T-testom razlika izmeciu parava pre terapije, mesec dana posle terapije i godinu dana posle terapije, kada je izvršena pro­ (+)ATAuzor.5(14,7%) rem2(40,7%) (-) ATA uzor. 22(64,7 %) 2,5 rem 17(77,27 %) 21 20 1,9 15 1,7 1,5 10 1,3 5 1,1 0,9 uzor 7 (20,6 % ) 4 rem7(100%) 0,7 3 0,5 2 0,3 0,1 1 m 1 a 1m 1 a Slika 1 -Vrednost ATA kod hipertireoza lecenih terapi­jam 1311 Fig. 1 -ATA values in 131I-tr.ated hyperthyroidism - 30 26,5 % 20,5 20,5 20 ­ 1 2 10 Slika 2 Povišena AT A kod hipertireoza lecenih terapi­jam 131 l. 1-pre terapije, 2-jedan mesec posle terapije, 3­jedna godina .osle terapije Fig. 2 -lncreased ATA in 1 1I-treated hyperthyroidism. 1-before the therapy, 2-one month after the therapy, 3­one year after the therapv Testirane grupe hipertireoza Tested hyperthyroidism groups p Pre terapije: 1 mesec posle terapije Before therapy: 1 month after therapy > 0.1 Pre terapije: 1 godina posle terapije Before therapy: 1 year after therapy > 0.5 1 mesec posle terapije: 1 godina posle terapije 1 month after therapy: 1 year after therapy > 0.5 Tabela 2 -T-test parava kod hipertireoza lecenih radioaktivnim jodom Table 2 -Paired T-test in radioactive iodine treated hyperthyroidism cena postignute remisije bolesti, prikazani su na tabeli 2. Hipertireoze lecene radiojodom Radioiodine-treated hyperthyroidism pre 1 mesec 1 godina Kontrolne grupe terapije posle th. posle th. Control groups before onemonth one year therapy after th. after th. EUTIREOZE EUTHYROIDISM -bez strume without struma p < 0.001 p < 0.001 p < 0.001 -nodozne strume -nodose struma p < 0.001 p < 0.001 p < 0.001 -difuzne strume diffuse struma p < 0.001 p < 0.001 p < 0.01 AUTOIMUNI TIREOIDITIS AUTOIMMUNE THYROIDISM p > 0.1 p > 0.01 p > 0.05 Tabela 3 -T-test aritmetickih sredina iz dva uzorka kod hipertireoza lecenih radioaktivnim jodom u odnosu na kontrolne grupe Table 3 -T-test of the arithmetic means from two samples in radioactive iodine treated hyperthyroidism relative to the control groups Znacajnost razlika srednjih vrednosti ATA kontrolnih grupa i hipertireoza lecenih radioaktiv­nim jodom ispitana je T-testom aritmetickih sre­dina iz dva uzorka, što prikazujem na tabeli 3. Tokom godinu dana, posle terapije radioaktiv­nim jodom ni kod jednog bolesnika se nije razvila trajna postterapijska hipotireoza. Diskusija -Tokom godinu dana posle tera­pije radioaktivnim jodom nivoi ATA se znacajno ne menjaju u odnosu na nivo pre terapije. Nivoi AT A kod ove terapije, tokom godinu dana, stalno su u preseku visoko signifikantno veci nego u kontrolnim grupama eutireoznih ispitanika, a znatno niži nego kod bolesnika sa autoimunim tireoiditisom. lzmedu podgrupe bolesnika lecenih radioak­tivnim jodom, kod kojih su ATA stalno pozitivna i podgrupi u ko joj su AT A stalno negativna, ne uocavam znacajnu razliku ucestalosti postignute remisije posle godinu dana. Višegodišnjim pra­6enjem ovih bolesnika dobio bi se odgovor da li su postterapijske hipotireoze cešce u podgrupi AT A pozitivnih bolesnika. Zakljucak lzmedu hipertireoza kod boles-nika sa strumom i bez strume nije utvrdena zna­cajna razlika u pogledu ATA. Tokom perioda pracenja hipertireoza od godinu dana nivoi AT A se znacajno ne menjaju. Nije dokazano postajanje znacajne razlike uce­stalosti remisije izmedu podgrupe u kojoj su AT A prisutna i one u kojoj su stalno odsutna. Tokom godinu dana, posle terapije radioaktivnim jodom ni kod jednog bolesnika se nije razvila trajna postterapijska hipotireoza. Sažetak Svrha rada je da se stekne uvid o kretanju vrednosti A TA u serumu hipertireoznih bolesnika. Odredivana su ATA kod hipertireoza lecenih radioaktivnim jodom i to: pre terapije, mesec dana posle terapije i posle godinu dana. Kod svih 34 ispitanika ispitana je funkcija i mor­fologija štitaste žlezde, primenom radioimunoloških i drugih izotopnih tehnika in vivo i in vitro. Kod hiperti­reoza u vreme postavljanja dijagnoze pre terapije, AT A su pristuna kod 1/4 bolesnika. lzmedu hipertireoza kod bolesnika sa strumom i bez strume nije utvrdena zna­cajna razlika u pogledu AT A. Tokom perioda pracenja hipertireoza od godinu dana nivoi AT Ase znacajno ne menjaju. Nije dokazano postajanje znacajne razlike ucestalosti remisije izmedu podgrupe u ko joj su AT A pristuna i one u ko joj su stalno odsutna. Tokom godinu dana, posle terapije radioaktivnim jodom ni kod jednog bolesnika se nije razvila trajna postterapijska hipotireoza. Literatura 1. Bier O. G., Wilmar Dias da Silva, Gotze D., Mota l.: Fundamentals of immunology. Springer-Verlag New Jork-Heidelberg-Berlin, 1981 (362-364). 2. Doniach D., Roitt l.: Autoimmune thyroid disease in: Textbook of immunopatology, New York, 1979 (715-737). 3. Gossage A. A. R., Crawely J. C. W., Copping S., Hinge D., Himsworth R. L.: Graves'disease: Thyroid function and immunologic activity. J. Nucl. Med. 23; 973-977, 1982. 4. Karanfilski B.: lspitivanje autoimunih procesa tire­oidne žlezde u: Primena radioaktivnih izotopa u dija­gnostici i terapiji obolenja štitaste žlezde, Beograd­Vinca, 1979 (91-97). 5. Maleševi<': M., Bogdanovi<': G., Selir Z., Pražic B., Kerenji A., Prvulovic M., Kamenjicki E.: Poremecena imunološka reaktivnost kod bolesti štitaste žlezde. Zbornik radova 3. kongresa endokrinologa Jugoslavije, Novi Sad, 1984 (867-871). 6. Noel R., Rose M. D., Lorenzi M., Lewis M.: Endo­crine diseases/34 in: Basic clinical immunology. San Francisco, 1982 (637-646). 7. Sable G. 8., Sable H., Dominici R., Davoli C., Andreoli M.: Radioimmunoassay tor human antithyre­oglobulin antibodies II. Determination of antigen bin­ding capacity. J. Ciin. Endocr. 39: 1125, 1974. Adresa autora: Mr se dr Elena Kamenjicki, 21000 Novi Sad, Kraljevica Marka 56. SEKCIJA ZA RADIOLOGIJU ZBORA LIJECNIKA HRVATSKE MEDICINSKI FAKULTET RIJEKA ZAVOD ZA RADIOLOGIJU KLINlcKOG BOLNICKOG CENTRA RIJEKA SED IZNANSTVENISKUP RADI LOGA SR HRVATSKE OPATIJA 22.-24. listopada 1987. GRAND HOTEL ADRIATIC SJEDISTE I TAJNIŠTVO SKUPA nalazit ce se od 19. listopada 1987. u hotelu ADRIATIC. Do 19. listopada 1987. obracati se za sve informacije tajniku organizacijskog odbora: Prim. dr Milivoj Dujmovic, Zavod za radiologiju Klinickog bolnickog centra Rijeka, T. Strižica 3, Rijeka (51000), telefon (051) 441-899 DOLOCANJE PROSTEGA TRIJODOTIRONINA (FT3) DETERMINATION OF FREE TRIIODOTHYRONINE (FT3) Kladnik S., Avcin J. Abstract By laboratory testing of Amerlex T3 Free RIA for free triiodothyronine (FT3) estimation we have found the following statistical quality parameters: sensitivity 0,2 pmol/I, average intraassay varia­tion coefficient 5, 1 % interassay coefficient of variation 5,9 % , accuracy correlation coefficient 0,986 correlation coefficient with equilibrium dialysis coefficient 0,927 at normal concentration range. The orientation normal values are 7,66 pmol/I with standard deviation 2,12 pmol/1. We tested 4 groups of patients: A) euthyroid diffuse goiter (n 32, x = 6,22 pmol/I, S.O. 1,37), B) untreated hyperthyro­idism with diffuse goiter (n = 8, x = 22,55 pmol/I, S.O. = 6,28). C) hyperthyroidism with diffuse immu­nogeneous goiter treated with thyreostatics (n = 21, x = 10,76 pmol/1. S.O. = 9.05 and D) untreated hyperthyreosis by goiter with localised autonomous tissue (n 3, x 16,53 pmol/I). The FT3 determi­nation does not significantly improve the hyperthyreoidism diagnostics in great exent giving similar results AS TT3 determinations. But it promotes a better distinction between euthyoidism and untreated hyperthyroidism. UDC: 616.441-008.61-073:612.444 Key words: goiter, hyperthyroidism, triiodothyronine, radioimmunoassay Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 39-42, 1987 Uvod -Znano je, da je za laboratorijsko opre­deljevanje hipertiroidizma pomembnejše vredno­tenje serumskega T3 kot pa T4. Neredko naj­demo stanja, ki jih klinicno lahko opredelimo kot hipertiroticna, pri laboratorijski obdelavi pa dobimo še normalne vrednosti T4, medtem ko so vrednosti T3 po pricakovanju povišane (6). Ana­logno pricakujemo, da nam bo dolocanje pro­stega T3 omogocilo boljšo laboratorijsko oprede­litev eufunkcijskega ali hiperfunkcijskega stanja šcitnice kot pa dolocanje prostega T 4. Prav tako pricakujemo boljšo korelacijo pri opredeljevanju klinicne diagnoze eutiroze ali hipertiroze ob dolo­canju FT3 kot pa ob dolocanju T3 (1 ). Dolocanje koncentracij prostega T3 v krvi je bilo dolgo casa nedostopno zaradi nizkih koncentracij (1000-krat manj glede na prosti T4) in zaradi motenj krvnih nosilnih beljakovin. Prvi poskusi so vsebovali locenje prostega T3 z ravnotežno dializo in mer­jenje radioaktivnih deležev dializata in dializanta, po analogiji s prostim T4 (3). Namesto dialize so kasneje uporabili plinsko kromatografijo (4) in kolonsko adsorpcijsko kromatografijo (5). Bist­veni napredek pri dolocanju FT3 so pomenile direktne radioimunske metode s principom trdne faze (2) in uporaba radioaktivnega derivata T3 name.to radioaktivnega T3 (Amershamov komercialni komplet Free T3 RIA). Zaradi pomembnosti poznavanja koncentra­cije FT3 v krvi smo se odlocili vpeljati ustrezno metodo za dolocanje FT3. V clanku navajamo laboratorijsko, statisticno in klinicno evaluacijo izbrane metode Amerlex Free T3 RIA. Materiali in metode a) Amerlex Free T3 RIA (proizvajalec Amersham) omogoca direktno merjenje FT3 v serumih. Radioaktivni tracer, ki je 125J-derivat trijodotironina se ne veže na serumske beljakovine in se normalno veže na protitelesa proti T3. Specificna protitelesa so vezana na Amerlex delce, ki pri separaciji proste in vezane oblike predstavljajo trdno fazo. b) Kot referencno metodo za dolocanje FT3 smo uporabili ravnotežno dializo (Oppenheimer in sod. 1964). Po enourni inkubaciji 0,5 ml seruma z 125J-T3 smo mešanico razredcili v raz­merju 1 : 25 s PBS pufrom pH 7.5. 5 ml te razto­pine smo dializirali 3 dni proti 25 ml PBS pufra. Po koncani dializi smo izmerili volumne in radio­aktivnosti dializata in dializanta. S predhodnim 125J poskusom smo se prepricali, da se ne odceplja od 125J-T3. Received: 14. 1. 1987 -Accepted: 25.3. 1987 Dializni ulomek DF izracunamo po enacbi: DF = (Vo +V,). Aa · + · V0A0V1A, V0 -volumen dializata (cca 25 ml) V, volumen dializanta (cca 5 ml) A0 radioaktivnost dializata na ml A, radioaktivnost dializanta na ml Ob poznavanju koncentracije c) Koncentra­cijo TT3 smo dolocali z radioimunsko metodo (SPAC T3). d) Normalne vrednosti FT3 smo merili v se­rumih 147 ljudi, ki so bili selekcionirani na osnovi laboratorijskih in klinicnih pregledov. Šcitnicne bolnike smo na osnovi: klinicnega vtisa in kli­nicne diagnoze, palpatornega statusa in scinti­grafskega izvida, dolocitve TT3 in TT4, vpelja­nega zdravljenja in v nekaterih nejasnih primerih TRH-testa razdelili na 4 skupine: A) evtiroticna difuzna golša (32 bolnikov) B) nezdravljena hipertiroza z difuzno imuno­geno golšo (8 bolnikov) C) s tirostatiki zdravljena hipertiroza z difuzno imunogeno golšo (21 bolnikov) D) nezdravljena hipertiroza pri golši z lokalizi­ranim avtonomnim tkivom. Obcutljivost, pravilnost in preciznost metode smo ugotavljali na obicajne nacine. Rezultati -Obcutljivost kompleta Amerlex Free T3 RIA, izraženo kot odstopanje 2 stan­dardnih deviacij pri merjenju nicelnega stan­darda, smo ocenili na 0,2 pmol/1. Preciznost metode smo ugotavljali z merje­njem koeficienta variacije pri petkratnem dolo­canju FT3 v istih serumih. Pri 4 normalnih se­rumih smo izracunali koeficiente variacije: 5,7; 3,4; 7,0 in 4,3 %, kar pomeni povprecni koefi­cient variacije v seriji 5, 1 % . Koeficient variacije med serijami, dolocen z merjenjem FT3 v istem vzorcu v 4 razlicnih serijah, je znašala 5,9 %. Pravilnost metode smo ugotavljali z dodajan­jem znanih kolicin T3 k vzorcem. Odvisnost izmerjenih koncentracij FT3 od teoreticno izra­cunanih koncentracij v 9 serumskih vzorcih je prikazana na sliki 1. Korelacija med obema kon­centracijama je zelo visoka (koeficient korelacije je 0,996), vendar dajo izmerjene koncentracije v povprecju za 1 pmol/I višje vrednosti. Po podatkih proizvajalca antiseruma povzroca vecjo nespecificnost le trijodoocetna kislina Slika 1 -Pravilnost Amerlex FT3 RIA Fig. 1 -Recovery test of Amerlex FT3 RIA (TRIAC). Ostali jodotironini in terapevtska sredstva (difenilhidaritonin, natrijev salicilat, fenilbutaron, acetilsalicilna kislina) vplivajo na specificnost v minimalni meri. Na sliki 2, so podani rezultati dolocanja FT3 z dializnim postopkom in metodo Amerlex T3 Free RIA. Korelacijski koeficient med obema meto­dama je 0,927. Korelacija med obema meto­dama je dobra pri nizkih in normalnih koncentra­cijah FT3, slabša pa pri visokih koncentracijah. Z dolocanjem FT3 z Amerlex T3 Free RIA v 147 normalnih vzorcih smo ocenili orientacijske normalne vrednosti FT3 na povprecno vrednost 7,66 pmol/I s standardno deviacijo 1, 12 pmol/1. Rezultati dolocanja FT3 in totalnega T3 so pri­kazani na sliki 3. Za skupine pacientov smo dolocili naslednje povprecne vrednosti FT3 in TT3 in standardno deviacijo meritev: RIA Fig. 2 -Correlation of FT3 by dialysis and Amerlex FT3 RIA C:D >5 sticno ni zanesljiva. o o A B C D A B C D Slika 3 -Prikaz rezultatov dolocanja FT3 in TT3 pri skupinah pacientov A, B, C in D Fig. 3 -The results of FT3 and TT3 determination by patient groups A, B, C, D A: evtiroticna difuzna golša (n = 32) FT3 = 6,22 pmol/I (S.O. 1,37) TT3 = 2,06 nmol/I (S.O. = 0,55) B: nezdravljena hipertiroza z difuzno golšo (n = 8) FT3 = 22,55 pmol/I (S.O. = 6,28) TT3 = 5,92 nmol/I (S.O. 1,23) C: s tirostatiki zdravljene hipertiroze z difuzno imunogeno golšo (n = 21) FT3 = 10,76 pmol/I (S.O. = 9,05) TT3 = 3, 15 nmol/I (S.O. = 2,37) D: nezdravljene hipertiroze pri golši z lokalizi­ranim avtonomnim tkivom (n = 3) FT3 = 16,53 pmol/I TT3 3, 73 nmol/I Zaradi premajhnega števila pacientov so rezultati pri skupini D samo informativni. Signifikantnost p razlik dolocanja FT3 in TT3 pri skupinah pacientov A, B, C, D je prikazana v tabeli 1. Skupina Group FT3 T3 - A:B A:C A:D B:C B:D < 0,5 < 0,5 < 0,5 < 0,5 >5 < 0,5 1 < p < 2,5 < 0,5 < 0,5 1 < p < 2,5 Diskusija -Pri rezultatih navedeni statisticni in eksperimentalni parametri, kot so obcutljivost, preciznost v seriji in med serijami, pravilnost in specificnost kažejo zadovoljivo kvaliteto sistema Amerlex T3 Free RIA za dolocanje FT3. Dolocanje FT3 z ravnotežno dializo je dalo v povprecju za tretjino nižje rezultate kot s komple­tom Amerlex Free T3 RIA. Korelacija med obema postopkoma je dobra, s korelacijskim koeficientom 0,927. Razlike so vecje pri visokih koncentracijah FT3, kar je verjetno posledica zamašitve por dializne membrane s serumskimi beljakovinami. Sama dilucija seruma pri dializi s PBS pufrom ne povzroci premika ravnotežja FT3=s=== serumske beljakovine in s tem spre­membe koncentracije FT3 (5). Bistvena prednost Amerlex T3 Free RIA naj bi bila, da se radioaktivni derivat T3 ne veže na serumske beljakovine, v nasprotju z radioaktiv­nim T3. Novejši podatki (2) nakazujejo, da ta trditev ne drži in da jo je treba eksperimentalno potrditi. Ugotovljene orientacijske normalne vrednosti FT3 s povprecno vrednostjo 7,66 pmol/I in s standardno deviacijo 2, 12 pmol/I kažejo višje vrednosti kot jih navaja proizvajalec pri svoji sku­pini normalnih pacientov: 3,0-8,6 pmol/1. Rezultati merjenja FT3 pri skupini pacientov A (evtiroticna difuzna golša) kažejo homogeno raz­poreditev rezultatov z majhno standardno devia­cijo. Podobno je z rezultati merjenja TT3. Pri nezdravljeni hipertirozi z difuzno golšo (skupina B) smo dobili bistveno povišane vrednosti FT3, ki so porazdeljeni v vecjem koncentracijskem intervalu in z vecjo standardno deviacijo. Slika je pri dolocanju TT3 zelo podobna, s tem, da je raz­likovanje od evtiroticnega stanja pri FT3 bolj poudarjeno kot pri TT3. Prekrivanje rezultatov s skupino A nismo ugotovili tako pri dolocanju FT3 kot TT3. skupina bolnikov C s tirostatiki zdrav­ljena hipertiroza z difuzno imunogeno golšo pokaže zelo nehomogene rezultate dolocanja FT3 in TT3. Rezultati imajo zelo širok razpon z veliko standardno deviacijo in s prekrivanjem z evtiroticnim podrocjem. Prekrivanje z evtirotic­nim podrocjem je nekoliko manjše pri FT3 kot pri TT3. Skupina D zaradi samo 3 pacientov stati­ Izracun signifikantnosti kaže, da se pri skupini Tabela 1 -Signifikantnost p razlik dolocanja FT3 in T3 A rezultati dolocanja FT3 signifikantno razliku­ pri skupinah pacientov A, B, C, D Table 1 -Significance p of FT3 and T3 estimations by jejo od ostalih treh skupin. Podobno je pri dolo­patient groups A, B, C, D canju TT3, le da se skuoini A in C bolj približata. Signifikantno se razlikujeta tudi skupini B in C, tako pri FT3 in TT3. Zakljucki -1. Pri laboratorijskem testiranju sistema Amerlex T3 Free RIA smo ugotovili sle­ dece statisticne parametre o kvaliteti metode: -obcutljivost 0,2 pmol/1 -povprecni koeficient variacije v seriji 5,1 % -povprecni koeficient variacije med serijami 5,9 % -koeficient korelacije pri pravilnosti 0,996. 2. Primerjava rezultatov FT3 z ravnotežno dia­lizo in Amerlex sistemom je dala koeficient kore­lacije 0,927 in neujemanje rezultatov pri višjih koncentracijah FT3. 3. Pri klinicnem testiranju metode v serumih šcitnih bolnikov s hipertirozo smo ugotovili, da dolocanje FT3 z Amerlex T3 Free RIA ne pomeni bistvenega izboljšanja diagnostike hiper­tiroidizma, ker daje merjenje TT3 podobne rezul­tate kot FT3. V primerjavi z merjenjem TT3 in FT3 jasnejše razlikovanje med posameznimi skupinami, predvsem pri razmejitvi med evtirozo in nezdravljeno hipertirozo. Orientacijske normalne vrednosti FT3 znašajo 7,66 pmol/1 s standardno deviacijo 2,42 pmol/1. Povzetek Pri laboratorijskem testiranju. metode za dolocanje FT3 Amerlex Free T3 RIA (Amersham) v serumih sta avtorja ugotovila sledece statisticne kvalitetne para­metre: obcutljivost 0,2 pmol/I, povprecni koeficient variacije v seriji 5, 1 % , koeficient variacije med serijami 5,9 %, korelacijski koeficient pravilnosti 0,986, korela­cijski koeficient z ravnotežno dializo pri normalnih kon­centracijah FT3 0,93. Orientacijske normalne vrednosti pri zdravih so 7,66 pmol/I s standardno deviacijo 2, 12 pmol/1. Metoda je bila klinicno testirana pri 4 skupinah pacientk: A evtiroticna difuzna golša (n 32, x 6,22 pmol/I, S.D. = 1.37), B nezdravljena hipertiroza z difuzno golšo (n 8, x = 22,55 pmol/I, S.O. 6,28), C s tirostatiki zdravljena hipertiroza z difuzno imunogeno golšo (n = 21, x = 10,76 pmol/I, S.O. = 9,05) in D nez­dravljena hipertiroza pri golši z lokaliziranim avtonom­nim tkivom (n = 3, x = 16,53 pmol/I, S.O. = 5,33). Dolocanje FT3 ne pomeni bistvenega izboljšanja dia­gnostike hipertiroidizma, ker daje podobne rezultate -kot TT3, pac pa bolje razlikuje med evtirozo in nez­dravljeno hipertirozo. Literatura 1. Canghey l., Midgley l. E. M., Stevens R. A. J., Whitworth A. S.: The Application of New Direct RIA tor FT3 and its Clinical Evaluation. Abbildungen der Organfunktion und des Stoffwechsels. 21. lnternatio­nale Jahrestagung der Gesellschaft tor Nuklearmedi­zin. Amersham Buchler 1983. 2. Ekins R., Edwards T., Jackson G., Geiseler D.: lnterpretation of Labelled-Analog Free Hormone Assay. Ciin. Chem. 30, (3), 491 -493, 1984. 3. Oppenheimer l. H., Surk M. l.: Determination of Free Thyroxine in Human Serum: A Theoretical and Experimental Analysis. J. Ciin. Endocr. 24, 785-793, 1964. 4. Petersen B. A., Hanson R. N., Giese R. W., Kar­ger B. L.: Picogram analysis of free triiodothyronine and free thyroxine hormones in serum by equilibrium dialysis and election capture gas chromatography. J. Chromat. 126. 503-516, 1976. 5. Romelli P. B., Peunisi F„ Vancheri L.: Measure­ment of free thyroid hormones in serum by column adsorption chromatography and radioimmunoassay. J. Endocrinol. lnvest. 2. 25-41, 1979. 6. Wiener D. J.: Value of Free Triiodothyronine lndex in the Diagnosis of Hyperthyroidism. European J. of Nucl. Med. 5, 119-124. 1980. Naslov avtorja: mag. Silvester Kladnik, dipl. ing. kem., Univerzitetna klinika za nuklearno medicino, UKC Ljubljana, Zaloška c. 7, 61000 Ljubljana. ZNACAJ ODREDIVANJA SLOBODNIH TIREOIDNIH HORMONA U SERUMU U TOKU SUPSTITUCIONE TERAPIJE RAZLICITIM DOZAMA L-TIROKSINA SIGNIFICANCE OF SERUM FREE THYROID HORMONE MEASUREMENTS IN HYPOTHYROID PATIENTS DURING REPLACEMENT THERAPY WITH DIFFERENT DOSES OF L-THYROXINE Milutinovic S. P., Nastic-Miric D., Pavlovic N., Garalcic E., Han R., Micic J. Abstract In 240 hypothyroid patients submitted to I-thyroxine longterm replacement therapy, serum TSH concentrations were found to be increased in 80 patients (33,3 %), even in some of them treated with daily dose of 200 mcg (9, 1 % ). In patients with increased TSH, serum FT4 levels were decreased in 33,3 % (daily dose of 1-thyroxine 50 or 75 mcg), in 4,5 % (dose 100 mcg) and in only 3,9 % of patients treated with 150 mcg. FT4 levels were not decreased in patients treated with 200 mcg. It was found that TT4 levels also depended on the daily dose of I-thyroxine. In this group of patients with unsuppressed TSH, FT3 levels were within the normal range. No correfation was observed between the percentage of decreased TT3 levels and the daily dose of I-thyroxine. TT3 levels were not found to be decreased in patients treated with 200 mcg. In patients with suppressed TSH, increased FT4 levels were found in 19,7 % (dose 100 mcg), 45,1 % (dose 150 mcg) and in 50 ,O % of patients (dose 200 mcg). TT 4 levels also depended on the daily dose of I-thyroxine. In this group FT3 levels were found to be increased only in 10,5 % and TT3 levels in 1, 1 % of patients treated with 150 mcg of I-thyroxine. Real diagnostic discrimination was not found between the free and the total thyroid hormone levels during I-thyroxine replacement therapy. The results of this study show that TSH measurements provide useful guides more precisely than thyroid hormone levels. UDC: 616.441-008.64-073:612.444 Key words: hypothyroidism-drug therapy, thyroxine, thyroid hormones-blood Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 43-45, 1987 Uvod U poslednje vreme publikovano je više radova o koncentraciji ukupnih tireoidnih hormona (TT4 i TT3) i TSH u toku supstitucione terapije hipotireoze 1-tiroksinom (1, 5, 6, 7). Cilj ovog rada bio je da se utvrdi znacaj odredivanje koncentracije slobodnih tireoidnih hormona (FT4 i FT3) u serumu, kao pokazatelja adekvatne sup­stitucione terapije bolesnika s hipotireozom. Materija! i metodi -lspitivanjem je obuhv­ceno 240 bolesnika s hipotireozom lecenih duži vremenski period razlicitim dozama 1-tiroksina. Odredivanje4 koncentracije TT4 i TT3 vršeno je RIA-metodom pomocu gotovih pribora Insti­tuta za nuklearne nauke »Boris Kidric«, Vinca. Koncentracija TSH odredivana je RIA-metodom pomocu gotovog pribora INEP-a, Zemun. Odred ivanje koncentracije FT4 i FT3 vršeno je RIA­metodom pomocu gotovih pribora firme Amers­ham, Engleska. Received: 14.1. 1987 Accepted: 25. 3. 1987 Rezultati -Povišena koncentracija TSH u serumu utvrdena je u 80 od ukupno 240 boles­nika s hipotireozom (33,3 % ) lecenih razlicitim dozama !-tiroksina. Procenat bolesnika s poviše­nom koncentracijom TSH opada s povecanjem dnevne doze I-tiroksina. Medutim, i u bolesnika lecenih dozom od 200 mcg konstatovana je povišena koncentracija TSH u 9, 1 % (tabela 1 ). U grupi bolesnika s povišenim TSH, koncen­tracija FT4 bila je snižena u 33,3 % bolesnika (terapijska doza I-tiroksina 50 ili 75 mcg), u 4,5% (doza 100 mcg) i u 3,9% bolesnika (dnevna doza 150 mcg). Koncentracija FT4 nije bila sni­žena ni u jednog bolesnika lecenog dnevnom dozom od 200 mcg I-tiroksina. Ovo pokazuje da nivo FT4 u serumu zavisi od dnevne terapijske doze I-tiroksina (tabela 2). Koncentracija TT 4 takode je zavisila od dnevne terapijske doze I­tiroksina, a procentualno sniženje koncentracije FT4 . Dnevna doza I-tiroksina % bolesnika mcg s povecanim TSH Daily dose I-thyroxine % of patients mcg with increased TSH 50 83,3 75 83,3 100 42,1 150 22,1 200 9,1 Svi bolesnici AII patients 33,3 Tabela 1 -Procenat hipotireoidnih bolesnika lecenih razlicitim dnevnim dozana I-tiroksina s povišenim kon­centracijama TSH u serumu. Table 1 -Percentage of hypothyroid patients treated with different daily doses of I-thyroxine with increased serum TSH concentrations. Dnevna doza I-tiroksina mcg % bolesnika sa sniženim koncentracijama Daily dose % of patients with decreased concentra­ 1-tiroksinom s povišenim TSH i sniženim koncentraci­jama FT4, TT4, FT3 i TT3. Table 2 -Percentage of hypothyroid patients treated with I-thyroxine with increased TSH and decreased FT4, TT4, FT3 and TT3 concentrations. Dnevna doza I-tiroksina mcg % bolesnika sa povišenim koncentracijama Daily dose % of patients with increased concentra-I-thyroxine tions mcg FT4 TT4 FT3 TT3 Koncentracija FT3 u ovoj grupi bolesnika nije bila snižena ni u jednog bolesnika bez obzira na dnevnu dozu I-tiroksina. Koncentracija TT3, medutim, bila je snižena u 23 % bolesnika lece­nih dnevnom dozom od 50-150 mcg I-tiroksina. U grupi bolesnika u kojih koncentracija TSH nije bila povišena, povecanje koncentracije FT4 takode je jasno zavisilo od dnevne terapijske doze I-tiroksina (tabela 3). U 19, 7 % ovih bo les­nika nivo FT4 bio je povišen ako je dnevna doza iznosila 100 mcg, u 45, 1 % lecenih dozom od 150 mcg i u 50 % bolesnika ako je dnevna doza I-tiroksina bila 200 mcg. Procenat bolesnika sa povecanom koncentracijam TT 4 takode je zavi­sio od dnevne doze I-tiroksina. Procentualno povecanje koncentracije TT4 bilo je na nešto nižem nivou od povecanja FT4. U ovoj grupi koncentracija FT 3 bila je povišena samo u 10,5 % bolesnika lecenih dozom od 150 mcg, a TT3 samo u 1, 1 % ovih bolesnika. U bolesnika lecenih dozom od 50, 75, 100 i 200 mcg I-tiroksina nije konstatovano povecanje koncentracije FT 3 i TT 3. I-thyroxine mcg FT4 TT4 FT3 TT3 Diskusija -Dnevna doza I-tiroksina pred­ stavlja znacajan cinilac supresije TSH-sekre­ 33,3 16,4 o 16,6 cije prema rezultatima naših ispitivanja, kao 33,3 40,0 o 20,0 75 4,5 9,9 o 22,7 i istraživanje Pinchera i drugih autora (2, 3, 4, 1,1 o 16, 1 7, 8). Zanimljivo je da je 9, 1 % bolesnika lecenih o o o o dnevnom dozom od 200 mcg !-tiroksina imalo povišen TSH. Pinchera i sar. su utvrdili još veci Tabela 2 Procenat hipotireoidnih bolesnika lecenih procenat bolesnika sa povecanjem nivoa TSH (20 % ) lecenih vecim dozama I-tiroksina. Prema tim autorima izgleda da verovatno drugi faktori uticu na supresiju TSH-sekrecije (7). Stepen sniženja koncentracije FT4, kao i kon­centracije TT4, direktno zavisi od dnevne doze I­tiroksina, iako procentualno sniženja nisu isto­vetna. Ni u jednog bolesnika nije konstatovana sni­žena koncentracija FT 3 u grupi bolesnika s povi­šenom koncentracijam TSH, ali je utvrdeno sni­ženje TT3 u svih bolesnika lecenih dozom izmed o o o o u 50 i 150 mcg !-tiroksina dnevno. o o o o Kao i u radovima drugih autora, u ovom radu 19,7 11,6 o o je konstatovano povecanje koncentracije TT 4 sa 45,1 50,0 22,3 36,3 10,5 o 1, 1 o povecanjem dnevne terapijske doze I-tiroksina (1, 2, 3). Konstatovano je je procentualno vece Tabela 3 -Procenat hipotireoidnih bolesnika lecenih I-tiroksinom sa suprimiranom koncentracijam TSH i povišenim koncentracijama FT4, TT4, FT3 i TT3. Table 3 -Percentage of hypothyroid patients treated with I-thyroxine with suppressed TSH and increased FT4, TT4, FT3 and TT3 concentrations. povecanje koncentracije FT4 u odnosu na TT4 (6, 7). Osim toga, Zapaženo je da nivoi TT4 i FT4 mogu da budu povišeni uz normalne nivoe TT 3 i FT 3, što ne odgovara klinickom statusu boles­nika (7). Na osnovu rezultata ovih ispitivanja može se zakljuciti da odredivanje koncentracije slobod­nih tireoidnih hormona nema prednosti nad odredivanjem koncentracije ukupnih hormona. Za procenu adekvatnosti supstitucione terapije 1­tiroksinom potrebno je odredivanje koncentracije TSH u serumu. Zakljucak Rezultati ispitivanja ubedljivo pokazuju da: 1 . Koncentracija FT 4 direktno za visi od dnevne terapijske doze 1-tiroksina, ali odredivanje kon­centracije FT4 nema prednosti nad odredivanjem TT4 u serumu u proceni uspešnosti supstitu­cione terapije bolesnika s hipotireozom. -Koncentracije FT 3 i TT 3 ne predstavljaju pouzdane funkcione parametre u toku terapije hipotireoidnih bolesnika 1-tiroksinom. Prema torne, ne postoji stvarna dijagnosticka diskrimi­nacija izmedu koncentracije slobodnih i ukupnih tireoidnih hormona u toku supstitucione terapije. 2. Dnevna doza 1-tiroksina predstavlja znaca­jan cinilac supresije TSH-sekrecije, a odre­divanje koncentracije TSH, u odnosu na tire­oidne hormone, predstavlja mnogo pouzdaniji pokazatelj adekvatnosti supstitucije 1-tiroksinom bolesnika s hipotireozom. Sažetak Od 240 bolesnika s hipotireozom lecenih dugo razli­citim dnevnim dozama I-tiroksina, utvrdena je povišena koncentracija TSH u serumu u 80 (33,3 %), cak i u 9, 1 % bolesnika lecenih dozom od 200 mcg. U bolesnika s povecanim nivoom TSH, koncentracija FT4 bila je snižena u 33,3 % (dnevna doza I-tiroksina 50 ili 75 mcg), u 4,5 % (doza 100 mcg) i samo u 3,9 % bolesnika lecenih s 150 mcg. U bolesnika lecenih s 200 mcg !-tiroksina, nisu utvrdene snižene koncentracije FT4. Nivo TT4 takode je zavisio od dnevne doze I-tirok­sina. U ovoj grupi bolesnika s nesuprimiranim TSH, nivoi FT3 bili su u granicama normalnih vrednosti. Nije zapa­žena korelacija izmedu procenata sniženih koncentra­cija TT3 i dnevnih doza I-tiroksina. Ako je doza iznosila 200 mcg nivo TT3 nije bio snižen ni u jednog bolesnika. U bolesnika sa suprimovanim TSH-nivoom, pove­canje koncentracije FT4 utvrdeno je u 19,3 % (doza 100 mcg), 45,1 % (doza 150 mcg) i 50 % bolesnika (doza 200 mcg). Nivo TT4 takode je zavisio od dnevne doze I-tiroksina. U ovoj grupi utvrden je povišen nivo FT3 samo u 10,5 % , a TT3 u 1, 1 % bolesnika lecenih dozom od 150 mcg I-tiroksina. Rezultati ovih ispitivanja pokazuju da ne postaji stvarna dijagnosticka diferencijacija izmedu koncentra­cije slobodnih i ukupnih tireoidnih hormona u toku sup-stitucione terapije. Odredivanje koncentracije TSH mnogo je pouzdaniji pokazatelj adekvatnosti terapije I-tiroksinom bolesnika s hipotireozom. Literatura 1. Brown M. E., Refetoff S.: Transient elevation of serum thyroid hormone concentration after initiation of replacement therapy in myxedema. Ann. intern. Med. 92: 491, 1980. 2. Cotton G. E., Gorman C. A., Mayberry W. E.: Sup­pression of thyrotropin (h-TSH) in serums of patients with myxedema of varying etiology treated with thyroid hormones. N. Engl. J. Med. 285: 529, 1971. 3. Kahn A.: Serum thyroxine levels in patients recei­ving L-thyroxine suppression or replacement therapy. Can. Med. Assoc. J. 109: 279, 1973. 4. Martino E., Sardano G., Fosella P. V., Bashieri L., Pinchera A.: Free thyroid hormones in hypothyroidism. In. Albertini A., Ekins R. P. (eds), Free hormones in Blood. Elsevier Biomedical Press, Amsterdam, p. 165, 1982. 5. Murchison L. E., Chesters M. l., Bewsher B. D.: Serum thyroid hormone levels in patients on thyroxine replacement therapy. Horm. Metab. Res. 8: 324, 1976. 6. Pinchera A., Sardano G., Capiferri R., Vauda­gna G., Simonetti S.: Free thyroid hormones in thyroid diseases and effect of thyroid replacement therapy: observations by frequent sampling. In: Ekins R. P., Faglia G., Pennisi F., Pinchera A. (eds). Free Thyroid Hormones. Excerpta Medica, Amsterdam, p. 208, 1979. 7. Pinchera A., Martino E., Pacchiarotti A., Bartale­na L., Breccia M., Aghini-Lombardi F.: Validity of serum free thyroid hormones in the assessment of the adequacy of I-thyroxine suppressive therapy. Nuc. Compact 16: 387, 1985. 8. Stock J. M., Surks M. l., Oppenheimer J. H.: Replacement dosage of L-thyroxine in hypothyroidism. N. Engl. J. Med. 290: 529, 1974. Adresa prvog autora: Prof. dr Petar S. Milutinovic, Medicinski fakultet, Laboratorija za primenu radioaktiv­nih izotopa u medicini, ul. Dr Subotica br. 9, 11000 Beograd. European School of Oncology Milano and Medica! Faculty of University of Zagreb Seminar NEW TRENDS IN THE TREATMENT OF ACUTE LEUKEMIA September 24-25, 1987, Dubrovnik, Yugoslavia Scientific programme: Acute Leukemia Bone marrow transplantation in the treatment of acute leukemia Chairmen: G. Prentice (UK), B. Labar (YU). Speakers: V. Bogdanovic (YU), C. D. Buckner (USA), M. Boranic (YU), A. Gratwohl (CH), N. C. Gorin (F), E. Henderson (USA), B. Jakšic (YU), B. Labar (YU), F. Mandelli (1), J. Ochs (USA), C. G. Schmidt (BOR), P. Stryckmans (B), A. Tiefenbach (YU), R. Zittoun (F), F. Zwaan (NE) Seminar site: lnter-University Center for Postgraduate Studies (IUC) Frana Bulica 4, 50000 Dubrovnik, Yugoslavia Secretariat: Medica! faculty of University of Zagreb, Clinical Hospital Centre Rebro, Department of Interna! Medicine, Division of Hematology Kišpaticeva 12, 41 ooo Zagreb, Yugoslavia Tel.: (041) 218-511 ANTITIJELA TSH RECEPTORA U KLINICKOJ PRAKSI TSH RECEPTOR ANTIBODIES IN CLINICAL PRACTICE Kusic Z., Prpic H., Lukinac Lj., Labar ž., Spaventi š. Abstract -The aim of the present study was to evaluate the clinical significance of determination of TSH receptor antibodies using TRAK assay (Thyrotropin Receptor Antibody Kit) in patients with various thyroid diseases particularly with hyperthyroidism. In the group of patients with Graves' disease anti­bodies were positive in 20 of 24 (83%) patients with hyperthyroidism, 6 of 12 patients who became euthyroid during therapy and in one hypothyroid patient after 131 1 therapy. In three patients with Graves' disease antibodies were positive before and during antithyroid drug therapy when patients became euthyroid. In three patients with toxic adenoma, one patient with multinodular toxic goiter, one with mul­tinodular euthyroid goiter and one with hypothyroidism, antibodies were TRAK negative. Out of 14 con­trol euthyroid subjects without goiter two were TRAK positive. Our results indicate that TRAK-assay is a sensitive and specific test for Graves' disease and could be used for discrimination between this and other forms of hyperthyroidism. It seems that the test is less useful for follow-up of patients with Graves' disease. UDC: 616.441-073:612.433.441 Key words: thyroid diseases, hyperthyroidism, receptors endogenous substances, thyrotropin Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 47-48, 1987 Uvod -U posljednje se vrijeme sve više odreduju antitijela koja se vežu za receptore tire­otropina (1, 2, 3). Predpostavlja se da ta antitijela stimuliraju funkciju štitnjace i dovode do tireotok­sikoze u bolesnika sa Gravesovom bolesti. Cilj ovoga rada bio je utvrditi klinicko znacenje odre­divanja antitijela TSH receptora u serumu boles­nika s bolestima štitnjace. lspitanici i metode -Skupina ispitanika uk­ljucivala je 37 bolesnika s razlicitim stadijima Gravesove bolesti (24 s hipertireozom od kojih se 8 nalazilo u toku lijecenja Favistanom, 12 eutireoidinih u toku ili nakon lijecenja Favista­nom ili sa J-131, jedan sa hipotireozom na sup­stituciji nakon lijecenja sa J-131 ). Ostali ispitanici su bili: 2 bolesnika s multinodoznom toksicnom strumom, jedan bolesnik s toksicnim adeno­mom, jedan bolesnik s izlijecenim toksicnim ade­nomom radiojodom, jedan bolesnik s multino­doznom eutireoidnom strumom, jedan bolesnik s hipotireozom i 14 eutireoidnih osoba bez strume. Dijagnoze su postavljene na osnovi klinickog pregleda i laboratorijskih pretraga. Antitijela TSH receptora odredivana su primjenom Gamma B­TRAK-a (Thyrotropin Receptor Antibody Kit) tvrtke RIA (UK). Metoda se osniva na sposobno­sti antijela TSH receptora da inhibiraju vezanje 125J-TSH na TSH receptore. Indeks antitijela TSH receptora (TSH receprnr antibody-TRab) veci od 1 O smatran je pozitivnim. Rezultati -U skupini bolesnika sa Graveso­vom bolesti pozitivna antitijela TSH receptora imalo je 20 od 24 bolesnika (83 % ) sa hipertireo­zom, 6 od 12 bolesnika koji su u toku ili nakon lijecenja Favistanom ili s J-131 postali eutire­oidni i jedan hipotireoidni bolesnik na supstituciji nakon lijecenja s J-131 (slika 1 ). U ostalih bolesnika nisu utvrdena antitijela TSH receptora. Od 14 eutireoidnih ispitanika bez strume antiti­jela su bila pozitivna u dvojice. U trojice boles­nika sa Gravesovom bolesti antitijela su bila pozitivna prije lijecenja kao i u toku lijecenja Favistanom kada je postignuto eutireoidno stanje. Diskusija i zakljucak -Dobiveni rezultati pokazuju da je odredivanje antitijela TSH recep­tora korisna pretraga u razlikovanju hipertireoze autoimune i neatoimune etiologije. Antitijela TSH receptora pozitivna su u velike vecine bolesnika Received: 14. 1.1987 -Accepted: 25. 3. 1987 30 20 Slika 1 -Rezultati odredivanja antitijela TSH recep­tora kod a) hipertireoze uslijed Gravesove bolesti b) eutireoze u toku ili nakon lijecenja Gravesove bolesti c) hipotireoze nakon radiojodne terapije Gravesove bolesti d) eutireoidne multinodozne strume e) hiperti­reoidne multinodozne strume f) toksicnog adenoma g) toksicnog adenoma izlijecenog s radiojodom h) hi- potireoze i i) eutireoze bez strume (kontrola). Fig. 1 -Results of TSH receptor antibodies measure­ment in a) hyperthyroidism from Graves' disease b) euthyroidism under or after treatment of Graves' disease c) hypothyroidism after 131 1 therapy of Graves' disease d) euthyroid multinodular goiter e) multinodu­lar toxic goiter f) toxic adenoma g) toxic adenoma after 131 1 therapy h) hypothyroidism i) euthyroidism without goiter (controls). s nelijecenom Gravesovom bolesti a negativna u bolesnika s drugim bolestima štitnjace. Slicno kao i u drugim, u našem je istraživanju zapažena tendencija smanjivanja broja bolesnika s pozitiv­nim antitijelima tokom lijecenja (2, 4). Vecina autora se slaže da je vrijednost odredivanja anti­tijela u predvidanju recidiva ogranicena (2, 5). Becker i sur. navode da vrlo visok titar antitijela ukazuje na težak tok bolesti s· recidivima i potrebu za primjenom visokih doza tireostatika, radiojodne terapije ili operativnog zahvata (3). lako nam mali broj ispitanika i kratko vrijeme pra­cenja ne omogucuju ocjenu tih tvrdnji, dva naša bolesnika s najvišim titrom antitijela imala su vrlo težak oblik bolesti. Dobiveni rezultati pokazuju da je odredivanje antitijela TSH receptora specifican i senzitivan test za Gravesovu bolest, te da može poslužiti u diferenciranju toga od drugih oblika hipertireoze. Cini se da je pretraga manje pouzdana za proc­jenu toka Gravesove bolesti. Sažetak Cilj rada bio je utvrditi klinicko znacenje odredivanja antitijela TSH receptora primjenom TRAK (Thyrotropin Receptor Antibody Kit) u serumu bolesnika s razlicitim bolestima štitnjace, a osobito s hipertireozom. U skupini bolesnika sa Gravesovom bolesti pozitivna antitijela imalo je 20 od 24 (83%) bolesnika sa hiperti­reozom, 6 od 12 bolesnika koji su u toku lijecenja postali eutireoidni i jedan hipotireoidni bolesnik nakon terapije sa J-131. U trojice bolesnika sa Gravesovom bolesti antitijela su bila pozitivna prije lijecenja kao i u toku lijecenja kada je postignuto eutireoidno stanje primjenom Favistana. U dva bolesnika s multinodoz­nom toksicnom strumom, dvojice sa toksicnim adeno­mom, jednoga sa multinodoznom eutireoidnom stru­mom i jednoga sa hipotireozom nisu utvrdena antitijela TSH receptora. Od 14 kontrolnih eutireoidnih ispitanika bez strume antitijela su bila pozitivna u dvojice. Rezultati pokazuju da je odredivanje antitijela TSH receptora senzitivan i specifican test za Gravesovu bolest te može poslužiti u diferenciranju toga od drugih oblika hipertireoze. Cini se da je pretraga manje pouz­dana za procjenu toka Gravesove bolesti. Literatura 1. Shewring G., Smith B. R.: An improved radiore­ceptor assay tor TSH receptor antibodies. Ciin. Endo­crinol. 17: 40-417, 1982. 2. Schifferdecker E., Schulz F., Sch6ffling K.: Die Bestimmung von TSH-Rezeptor-Antik6rpern-Klinische Wertigkeit. Klin. Wochenschr. 64: 8-14, 1986. 3. Becker W., Reiners Ch., Borner W.: TSH-receptor autoantibody-titers in untreated toxic diffuse goiters An early indicator of relapse? Nuc. Compact. 15: 252-262, 1984. 4. B6hmer F., Seyss R.: TSH-Rezeptor-Autoantikor­per-Bestimmung in des Schilddrusen-Routinediagno­stik. Nuc. Compact. 15: 188-191, 1984. 5. Hormann R., Saller B., Muller R., Hobelsber­ger A., Moser E., Mann K.: Methodische Probleme und klinische Wertigkeit der Bestimmung von TSH-Rezep­tor-Antikorper mit einem kommerziellen KIT. Laborator. Mediz. 5: 208-213, 1985. Adresa autora: Zvonko Kusic, »Klinika za nuklearnu medicinu i onkologiju. Klinicka bolnica »Dr Mladen Stojanovic«, Vinogradska cesta 29, 41000 Zagreb. 48 DVOSATNA AKUMULACIJA J-131 UZ PARALELNI SCINTIGRAM ŠTITNJACE SA Tc-99m IODINE-131 TWO-HOUR-UPTAKE MEASUREMENTS WITH SIMULTANEOUS TECHNETIUM SCINTIGRAPHY Kasal B., Pavlinovi{:; ž., Šimonovi{:; l. Abstract The problem of an overbusy thyroid laboratory was solved by screening elimination of the most euthyroid patients from further examinations. For that purpose, two-hour-uptake measurements of iodine-131 with simultaneous Tc-99m-scintigraphy was introduced. It was found that the iodine diagnostic activity of 185 kBq has no influence on the thyroid scintigraphy with Tc-99m. The influence of relatively much higher activity of technetium, which causes the pile-up effect in the measurements of 1-131, was removed by means of a thin lead shielding. Analysing a group of 50 euthyroid patients, the span of normal two-hour-uptake values for 1-131 was determined. UDC: 616.441-073:539.613 Key words: thyroid diseases-radionuclide imaging, thyroid gland, radiometry, iodine radioisotopes Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 49-51, 1987 Uvod -Radiojodni laboratorij Zavoda za nuklearnu medicinu u Zagrebu preopterecen je svakodnevnim prilivom velikog broja eutiroidnih ispitanika. Kod njih se, jednako kao i kod hiper­odnosno hipotiroidnih ispitanika, akumulacija radiojoda u štitnjaci obicno mjeri i nakon 24 sata. To je nepotrebno, jer se vec nakon 2 sata može izvesti zakljucak o eutiroidnom statusu ispit­anika. Da bi se veca pažnja mogla posvetiti onim ispitanicima kojima je stvarno potrebna, eutiro­idne ispitanike nastojalo se je izdvojiti uvod enjem mjerenja dvosatna akumulacija J-131 uz paralelni scintigram štitnjace ucinjen s Tc-99m. Tu se kao problem javlja utjecaj relativno velike aktivnosti tehnecija na otvorenu sondu kojom se mjeri akumulacija J-131 . U radu je prikazana jednostavna metoda pomocu koje je taj utjecaj uklonjen i postignuta znacajna ušteda radnog i instrumentalnog vre­mena. Metoda m1er1enja · Prvi dio eksperimenta ucinjen je »in vitro« uz nastojanje da uvjeti budu što slicniji realnima. Primijenjeno je 185 kBq J-131, dok su aktivnosti Tc-99m u fantomu štit- Received: 14.1.1987 -Accepted: 25.3.1987 J'-131 UZ PRJSUfffOST--r-C-99M ,;;: 12650 . 11950 o, o: 11250 UJ"' . 510550 ::,O.. o...:::;9as0 .39150 . ffis4s0 B t3 7750 "' 7050 3:2 7 AKhONo!k tc.:si. tisi/2 · TC-99M ACTIUITY (MBQ) Slika 1 -Utjecaj Tc-99m na mjerenje akumulacije J-131 u štitnjaci (bez štita Krivulja A, sa šiitom Kri­vulja B). Fig. 1 -The influence of Tc-99m on 1-131 uptake mea­surements (no shielding -Curve A, with shielding ­Curve B). njace varirale u rasponu od 3.7 do 25.9 MBq. To bi, uz apliciranu aktivnost od 74 MBq, odgova­ralo stupnju akumulacije od 5-53 %. Krivulja A na sl. 1 prikazuje pojavu lažnih impulsa registriranih na »peaku« J-131 u prisut­nosti Tc-99m (tzv. »pile-up effect«) (2). Slika 2 prikazuje velicinu relativne pogreške do koje bi došlo pri mjerenju akumulacije joda zbog prisut­nosti Tc-99m. Kod aplicirane aktivnosti od cca TC-9911 ACTI'J!TY X.3s.2 . .30.8 "'(/) ..26.4 w:S22 Kasal B. et. al.: Dvosatna akumulacija J-131 uz paralelni scintigram štitnjace sa Tc-99m Analizom rezultata kontrolne skupine dobiveni su rasponi normalnih vrijednosti koji vrijede za REL . GRESKA-ZBOG TC-9911 95 % ispitanika (tablica 1) Vrije me mjerenja Stupanj akumulacije(%) 0.9). Akumulacije mjerene nakon 2 sata i nakon 24 sata lošije su, ali još uvijek sta­tisticki signifikantno korelirane (r = 0.62). Na kraju, test razlike medu ovisnim korelaci­jama pokazuje (1) da se, do nivoa signifikantno­sti od 0.05, mjerenje stupnja akumulacije jed­nako dobro vrši sa štitom kao i bez njega. Zakljucak -Analizom grupe zdravih ispita­nika odreden je raspon normalnih vrijednosti akumulacije radiojoda nakon dva sata. Upotre­bom atenuatora eliminiran je utjecaj Tc-99m na mjerenje akumulacije joda. Aktivnost od 185 kBq J-131 ne smeta za scintigrafiju s tehnecijem pa se ona može uciniti u meduvremenu. Time je iskljuceno ponovno mjerenje eutiroidnih ispita­nika nakon 24 sata i riješeno pitanje preoptere­cenosti radiojodnog laboratorija. Ostvarena je znacajna ušteda radnog vremena, a što se tice ispitanika, izbjegnute su neugodnosti vezane uz ponovni dolazak na mjerenje. Sažetak Problem preopterecenosti radiojodnog laboratorija zbog prevelikog broja eutiroidnih ispitanika riješen je uvodenjem mjerenja dvosatne akumulacije J-131 uz paralelni scintigram štitnjace sa Tc-99m. Ustanovljeno je da dijagnosticka aktivnost radiojoda od 185 kBq nema signifikantnog utjecaja na tehnecijski sken štitnjace. Utjecaj relativno mnogo vece aktivnosti tehnecija, koja može izazvati pojavu lažnih impulsa na prozoru J-131, uklonjen je upotrebom olovnog štita. Analizom grupe zdravih ispitanika odreden je raspon normalnih vrijednosti akumulacije radiojoda nakon dva sata. Uzevši u obzir da je, u meduvremenu, vec ucin­jena scintigrafija štitnjace, tirne je izbjegnuto ponovno mjerenje eutiroidnih ispitanika nakon 24 sata. Literatura 1. Bruning J. L., Kintz B. L.: Computational Hand­book of Statistics, Scott, Foresman an Co., Glenview, Illinois, 1977. 2. Rollo F. D., ed.: Nuclear Medicine Physics, lnstru­mentation and Agents, The C. V. Mosby Company, Saint Louis, 1977. Adresa autora: Božidar Kasal, Zavod za nuklearnu medicinu, Klinicki bolnicki centar, Rebro, Kišpaticeva 12, 41000 Zagreb. Trijodno kontrastno sredstvo za urngrafije, angiografije i druge pretrage URQTRAST ® 6Q%(dia',rizoal) U ROTRAST ® 7 5 % (diatrizoat) ampule, boce • odlicna kontrastnost • niska viskoznost O optimalno podnošenje O brzo izlucivanje preko bubrega • vlastita sinteza Krke Indikacije UROTRAST 60 % : intravenska urografija i retrogradna pijelografija, selektivne angiografije, za prikaz šupljina i šupljih organa UROTRAST 75 % : intravenska urografija, angiokardiografije; artrografije, splenooportografije i aortografije Kontraindikacije Preosetljivost na Urotrast, teška ošte6enja bubrega, jetre i srcanog mišica; mb. Basedow. Potreban je oprez kod bolesnika sa visokom hipertenzijom. Pakovanje 5 ampula od 20 ml Urotrasta 60 %1 boca od 100 ml Urotrasta 60 % 5 ampula od 20 ml Urotrasta 75 % 1 boca od 100 ml Urotrasta 75 % Za detaljnije informacije i literaturu obratite se proizvodacu. . Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto MEDICINSKI CENTAR ZAJECAR SLUŽBA ZA NUKLEARNU MEDICINU ISPITIVANJE SUPRESIBILNOSTI PARATIROIDNE ŽLEZDE KOD BOLESNIKA SA HRONICNOM RENALNOM INSUFICIJENCIJOM TESTING OF PARATHYROID GLAND SUPPRESSIBILITY IN PATIENTS WITH CHRONIC RENAL FAILURE Vuckovic S., Živkovic S. Abstract -In 10 patients with chronic renal failure on hemodialysis parathyroid suppressibility was tested. lnfusion of 50 mg of calcium in duration of 20 minutes was applied, followed by testing concen­tration of immunoreactive fragments of PTH in circulation. Significant PT. concentration fall was obser­ved as a sign of preserved parathyroid suppressibility. UDC: 616.61-008-64:616.447-008.6 Key words: kidney failure chronic, hemodialysis, parathyroid hormones Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 53-56, 1987 Uvod -Koncentracija kalcijuma je znacajan --Ca ----PTH-M faktor regulacije hormonske sekrecije paratiro­ -·-·-·· PTH-C PTH-M PTH-C idne žlezde, koncentracija hormona u cirkulaciji (pmol/1) (pmol/1) opada u hiperkalcemiji (6, 7). lspitivanja kod Ca(mmol/1) 7x102 7x104 bolesnika sa primarnim hiperparatiroidizmom ukazuju na kalcijum-nezavisnu sekreciju para­3 thormona (PTH), bilo da se radi o adenomu ili S. S. hiperplaziji (2). In vitro ispitivanja u kulturi tkiva ukazuju da je za suprimirajuci efekat na sekre­' ciju PTH potrebna daleko veca koncentracija ', 6 6 ,,x.._ kalcijuma kod adenoma nego kod hiperplastic­ nog tkiva (4). Kontrola sekrecije PTH kod sekun­·,·," ,._ 2 5 5 darnog hiperparatiroidizma je nešto manje ispiti­."'\,., ', ·,., vana. Radovi ranijeg datuma govore o izvesnoj >f. .---· '\ 'IE-•-·-·-·-·. 4 4 autonomnosti sekrecije hormona (5), dok radovi ",,._ novijeg datuma govore o ocuvanoj supresibilno­ Y,, sti sekrecije paratiroidne žlezde. ..)1.3 3 ',, .,,,.,,.. Cilj rada -Cilj rada je uvodenje metode 2 2 kratke infuzije kalcijuma i pracenje njenog efekta na nivo imunoreaktivnih fragmenta PTH u cirku­laciji. Infuzija kalcijuma primenjena je sa name­rom da se ispita supresibilnost sekrecije parati­roidne žlezde kod bolesnika sa hronicnom renal­ O 10 20 25 30 4b 50 !(min) nom insuficijencijom (h.r.i.), tj. da li je hiperpara­ Slika 1 -Pramena koncentracije PTH-C i PTH-M i kal­ tiroidizam zavisan od koncentracije kalcijuma u cijuma u serumu nakan infuzije kalcijuma (S. S.) cirkulaciji (sekundaran) ili je autonomne prirode Fig. 1 Changes in concentration of PTH-M, PTH-C (tercijalan). and calcium in serum after infusion of calcium (S. S.) Received: 14.1.1987 -Accepted: 25.3.1987 ---Ca -----PTH-MM PTH-C -·-·-·-PTH-C PTH-M (pmol/1) (pmol/1) 20 x 103 Ca(mmol/1) R.Ž. 3 300 ' ' ' ' 2t'·, ', 200 10 .'-' ' ·,. , ' ' · ­' ' ' .'-', ·, ' X -·-·-·· X-·-·-·-)( 100 5 O 10 20 25 30 40 50 !(min) Slika 2 -Promena koncentracija PTH-M, PTH-C i kal­cijuma u serumu nakon infuzije kalcijuma (R. Ž.) Fig. 2 -Changes in concentration of PTH-M, PTH-C and calcium in serum after infusion of calcium (R. Ž.) 100 90 .. 80 ::; @ :i: {i 70 1-C: o.. o '8"g 60 "'C: E g 50 gg o_ 40 "'­ .::; 30 E' o. O: O.. 20 10 Pramena koncentracije Ca(mmol/1) Ca(mmol/1) concentration change Slika 6 -Korelacija promena koncentracija kalcijuma PTH-M u serumu Fig. 6 -Correlation between changes in concentration of calcium and PTH-M in serum --Ca PTH-M PTH-C -----PTH-M (pmol/1) (pmol/1) -·-·-·­ 4x104 PTH-C 10x102 o 10 20 25 30 40 50 Slika 3 -Promena koncentracije PTH-C, PTH-M i kal­cijuma nakon infuzije kalcijuma (V. J.) Fig. 3 -Changes in concentration of PTH-C, PTH-M and calcium in serum after infusion of calcium (V. J.) Metode rada -!spitano je 10 bolesnika (5 muškaraca i 5 žena) sa h.r.i. koji se nalaze na ekstrakorporalnoj dijalizi. Bolesnicima su odredene bazalne koncentra­cije kalcijuma i PTH u serumu, a zatim je uklju­cena infuzija kalcijuma u trajanju od 20 minuta. lnfuzijom je dato 50 mg kalcijuma u obliku aktivne supstance (kalcijumglukohept) uz doda­tak 5 % dekstroze do 100 ml. 5., 20. i 30 min. nakon isteka infuzije uzeti su uzorci seruma za odredivanje koncentracija kalcijuma i PTH. Koncentracija ukupnog kalcijuma odredena je metodom titracije sa kompleksonom (normalne vrednosti 2,25-2.75 mmol/1). Za merenje kon­centracije PTH korišcena je radioimunološka metoda. Merena su dva razlicita imunoreaktivna fragmenta: terminalni C-PTH (od 53. do 84. amino kiseline) i srednji M-PTH (od 44. do 68. amino kiseline). Korišcen je komplet reagenasa firme »Byk-Mallinckrot« sa normalnim vredno­stima za C-PZH 1,5-6,0 nmol/1 a za M-PTH 30-90 pmol/1. Vuckovi6 S., Živkovi6 S.: lspitivanje supresibilnosti paratiroidne žlezde kod bolesnika sa hronicnom renalnom insuficijencijom --Ca -----PTH-MM PTH-M PTH-C -·-·-· PTH-C (pmol/I) (pmol/I) 10 X 102 10 X 104 Slika 4 -Pramena koncentracija PTH-C, PTH-M, i kal­cijuma u serumu nakan infuzije kalcijuma (S. M.) Fig. 4 -Changes in concentrations of PTH-C, PTH-M and calcium in serum after infusion of calcium (S. M.) Rezultati Bazalne koncentracije imunore­aktivnih fragmenta PTH (PTH-M i PTH-C) su iznad gornje granice normalnih vrednosti kod svih ispitanih bolesnika sa h.r.i. 7 bolesnika ima koncentracije PTH-M i PTH-C 5 do 1 O puta vece od gornje granice normalnih vrednosti, dok su kod tri bolesnika te vrednosti nešto niže (2 do 3 puta vece od gornje granicne vrednosti). Postoji statisticki znacajna korelacija izmedu koncentra­cije PTH-C i PTH-M (r = 0.,72 p < 0,001 ). Kon­centracije kalcijuma u uzorku seruma uzetom pre pocetka infuzije kalcijuma nalaze se u grani­cama normalnih vrednosti ili su lako snižene (2,00-2,52 mmol/I). U uzorc,ma seruma uzetim nakon infuzije kal­cijuma koncentracija kalcijuma raste prosecno za 0,40 mmol/I dok je prosecan pad koncentra­cije PTH-M 56,5 % a PTH-C 34, 1 %. Na grafi­cima br. 1, 2, 3, 4, i 5 prikazano je kretanje kon­centracija kalcijuma, PTH-C i PTH-M kod nekih od ispitanih bolesnika. Porast koncentracija kal­cijuma u cirkulaciji statisticki znacajno korelira sa procentom sniženja koncentracija PTH-M · (r = ---ca PTH-M PTH-C -----PTH-MN -·-·-·-PTH-C (pmol/I) (pmol/I) 8 X 102 8 X 104 Ca(mmol/I) 3 V. D. f7 t? \ \ \ .-----X t6 t6 ·, .. ' .\ '\:-,_ 2+ t5 t5 \'·,. \ \ '·, \ '-.i-.._ \ ·-... . .._ _....A t4 +4 ·-........ .,· \ \ ,,v \ \ -,cc t3 t3 '.-----4'--­ 2 L o 10 20 25 30 40 50 t(min) Slika 5 -Pramena koncentracija PTH-C, PTH-M i kal­cijuma u serumu nakan infuzije kalcijuma (V. D.) Fig. 5 Changes in concentration of PTH-C, PTH-M and calcium in serum after infusion of calcium (V. D.) 0,085 p< 0,05), dok sa procrntom sniženja kon­centracija PTH-C nema statisticki znacajne kore­lacije. Korelacija je prikazana na grafiku br. 6. Diskusija i zakljucak -Kod deset bolesnika sa h.r.i. na hronicnom programu hemodijalize primenjena je kratka infuzija kalcijuma i pracen njen efekt na nivo PTH u cirkulaciji. Primenjena metoda . infuzije kalcijuma pogodnija je i daje bolje rezultate od nekih prethodno korišcenih (1, 3). Merena su dva razlicita imunoreaktivna frag­menta PTH srednji i terminalni COOH. Porast koncentracije kalcijuma dovoljan je da znacajno snizi koncentraciju PTH-M i PTH-C. Nivo PTH-M u cirkulaciji snižen je u vecem procentu negonivo PTH-C. Procenat sniženja PTH-M je u sta­tisticki znacajnoj korelaciji sa porastom koncen­tracije kalcijuma. Dobijeni podaci namecu potrebu odredivanja srednjeg imunoreaktivnogfragmenta PTH kao osetljivijeg parametra funk­cionalne aktivnosti paratiroidne žlezde. Sekrecija paratiroidne žlezde kod ispitane grupe bolesnika još uvek pokazuje zavisnost od Vuckovi(:; S .. ZivkoviC S.: lspitivanje supresibilnosti paratiroidne žlezde kod bolesnika sa hronicnom renalnom insuficijencijom nivoa kalcijuma u cirkulaciji, tj. kod njih je hiper­paratiroidizam sekundaran. Sažetak !spitana je supresibilnost paratiroidne žlezde kod 1 O bolesnika sa hronicnom renalnom insuficijencijom na programu hemodijalize. Primenjena je infuzija 50 mg. kalcijuma u trajanju od 20 minuta, a zatim je pracena koncentracija. imunoreaktivnih fragmenta parat-hor­mona u cirkulaciji. Registrovan je znacajan pad nivoa parathormona, što govori o ocuvanoj supresibilnosti paratiroidne žlezde. Literatura 1. Adami S.: Control of secretion of parathyroid hor­mone in secondary hyperparathyroidism, Ciin. End., 16: 463-473, 1982. 2. Boullon R.: Parathyroid hormona! secretion in pri­mary hyperparathyroidism, Jour. of Ciin. End. and Met., 45: 261-269, 1977. 3. Bom W.: Parathyroid suppressibility in hyperpara­thyroidism due to chronic renal failure: studies with autotransplanted parathyroid tissue, Ciin. End., 17: 333-343, 1982. 4. Brown E. M.: Dispersed cells prepared from human parathyroid glands: Distinct calcium sensitivity of adenomas vs. primary hyperplasia, Jour. of Ciin. End. and Met., 46: 267-275, 1978 5. Buckle R. M.: Hyperparathyroidism in chronic renal failure. Assessment of autonomy by plasma parathyroid hormone response to alterations in cal­cium., Lancet, ii, 234-237, 1970. 6. Care A. D.: Perfusion of the isolated parahyroid gland of the goat and sheep, Nature, 209: 55-57, 1966. 7. Sherwood L. M.: Regulation of parathyroid hor­mon secretion: proportional control by calcium, lack of effect of phospfate, Endoc., 83: 1043-1051, 1968. Adresa autora: Vuckovi6 Sladana, spec. med. biohe­mije, služba za nuklearnu medicinu, Medicinski centar -Zajecar. 56 KONCENTRACIJA TRIJODTIRONINA, TIROKSINA I SLOBODNOG TIROKSINA KOD DECE DO GODINU DANA STAROSTI SERUM T3, T4 AND FT4 LEVELS: DIFFERENCE BETWEEN INFANTS AND ADUL TS Durovic N., Musafija A., Dražeta Z., Kocic D. Abstract Serum levels of the thyroid hormones during early childhood are higher than (values) in the normal adults. The aim of this study was to establish for how long these concentrations remain elevated. T3, T4 and FT4 were estimated by RIA, routinely used at Institute of Nuclear Medicine in Sarajevo. Three groups of euthyroid subjects were studied: Children up to one month (38 subjects), children from one to twelve months (59 subjects) and adults (50 subjects). The difference between children and adults was significant. Mean T3, T4 and FT4 levels were higher and ranges larger in children than in adults. However, no difference was found in thyroid hormone con­centration between the two groups of children suggesting that elevated concentrations persist through the first year of lile. UDC: 612.444-074-053.36 Key words: triiodothyronine-blood, thyroxine-blood, infant Orig. sci. paper Radio!. lugosl. 21 (suppl. IV) 57-58, 1987 Uvod -Koncentracije hormona štitnjace u serumu eutireoidne dece su više od prosecnih koncentracija koje su karakteristicne za odrasle osobe. Smatralo se da je ova hiperaktivnost štitnjace prolazna i da iscezava za tri do cetiri nedelje posle rodenja (1, 2). Odredujuci koncentracije hormona štitnjace kod beba ustanovili smo da se povecane kon­centracije održavaju znatno duže, pa smo pratili decu do godinu dana starosti da vidimo kada dolazi do pada koncentracije T3 i T 4. Materija! i metod -Odredivali smo koncen­tracije hormona štitnjace kod 38 dece stare do mesec dana i 59 dece stare izmedu jedan i dva­naest meseci. Sva ispitivana deca bila su upu­cena u Zavod pod sumnjom na hipotireozu, i sva su imala TSH u granicama normalnih vrednosti (1.4 mJ (1 ). Dobivene vrednosti smo poredili sa prosecnim koncentracijama T3, T 4 slobodnog T 4 u grupi od 50 eutireoidnih osoba starih od 20 do 53 godine. Merenja su vršena radioimunološkim meto­dama koje su u rutinskoj upotrebi u Zavodu za nuklearnu medicinu u Sarajevu. Rezultati -Rezultati naših ispitivanja dati su u tabelama 1, 2 i 3. Srednje vrednosti i rasponi svih posmatranih vrednosti vece su kod dece nego kod odraslih. Diskusija -Ustanovili smo da je razlika kon­centracija trijodtironina i tiroksina izmedu dece i odraslih znacajna (P < 0.01 i P < 0.001 ), a da je neznacajna za posmatrane grupe dece. Razlike u koncentraciji slobodnog tiroksina su evidentne ali na nešto nižem stupnju znacajnosti Grupa Raspon Group x so range 1 (N = 34) 3.1 0.6 1.8-4.3 II (N = 56 ) 3.3 0.8 1.8-4.9 III (N = 50) 2.8 0.6 1.8-3.3 Tabela 1 -Koncentracija trijodtironina (nmol/I) kod dece stare do jedan mesec (grupa 1), dece stare izmed u jedan i dvanaest meseci (grupa II) i kod odraslih (grupa III} Table 1 Serum T3 levels (nmol/I) in children up to one month (group 1), one to twelve months (group II) and in adults (group III) Received: 14.1.1987 -Accepted: 25. 3.1987 Odredivali smo koncentracije T3, T4 i slobodnog T4 Grupa Raspon kod eutireoidne dece stare do mesec dana (38 ispita­ Group x SD Range nika) i kod dece stare izmedu jedan i dvanaest meseci (59 ispitanika) i poredili ih sa prosecnim koncentraci­1 jama tih hormona kod odraslih eutireoidnih osoba. (N = 38) 166 37 96-239 Odredivanja smo vršili radioimunološkim metodama II koje su u rutinskoj upotrebi u Zavodu za nuklearnu medi­ (N 164 38 92-262 cinu u Sarajevu. Nismo našli znacajnu raz liku prosecnih vrednosti kon­ 140 17 82-180 centracija ispitivanih hormona izmedu posmatranih grupa dece, dok su prosecne vrednosti i rasponi kon­centracija kod dece veci nego kod odraslih. (N one month (group 1), one to twelve months (group II) and in adults (group III) Literatura Grupa Raspon Group X SD Range 1 (N 25) 18.2 4.3 10-28.1 II (N = 42) 17.7 3.9 11.8-27.1 III (N = 50) 16.5 3.1 8.5-23 1. Fisher D. A., Klein A. H.: Thyroid development and disorders of thyroid function in the newborn. N. Engl. J. Med. 304: 702-712, 1981. 2. Sizonenko P. C., Aubert M. L.: Pre and perinatal endocrinology. U Falner F., Tarner J. M. (ed): Human growth, Bailliere Tindall, London, 1, 549-592, 1978. 3. Westgren U., Burger A., lngemansson S., Melan­der A., Tibblin S., Wahlin E.: Blood levels of 3, 5, 3'-Triio­dothyronine and Thyroxine: Differences between child­ren, adults and elderly subjects. Acta Med. Scand. 200: 493-495, 1976. 4. Woeber K. A., lngbar S. H.: The Thyroid Gland. U Tabela 3 -Koncentracije slobodnog tiroksina (pmol/I) kod dece stare do jedan mesec (grupa 1), dece stare izmedu jedan i dvanaest meseci (grupa II) i odraslih (grupa III) Table 3 Serum free T4 levels (pmol/I) in children up to one month (group 1), one two twelve months (group 11) and in adults (group 111) (P < 0.1 i P < 0.05). Ni kod slobodnog tiroksina nismo primetili razliku u koncentracijama izmedu posmatranih grupa dece, što znaci da je aktiv­nost štitnjace na isti nacin pojacana u toku citave prve godine života. Ovo nije u skladu sa navo­dima nekih autora ali se slaže sa nalazima West­grena koji tvrdi da se koncentracija tiroksina sta­bilizuje na vrednosti _karakteristicnoj za odrasle tek posle pete, a trijodtironina posle dvadesete godine života (1, 2, 3). Napominjeno da rad Westgrena citiraju i autori poglavlja o tireoidnoj žljezdi u šestom izdanju Williamsove Endokrino­logije (4). Zakljucak Pošto se konce_ntracije hormona štitnjace razlikuju kod dece i odraslih, za pravilnu interpretaciju rezultata potrebno je oformiti posebne kontrolne grupe za decu. Sažetak Koncentracije trijodtironina i tiroksina su povecane u ranam životnom dobu. Zadatak rada je da se proveri koliko dugo se održavaju te povecane vrednosti. Williams R. H. (ed): Textbook of Endocrinology, W. B. Saunders company, Philadelphia, 117 -24 7, 1981 . Adresa autora: Nada Durovic, Zavod za nuklearnu medicinu Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo. KLINICKA BOLNICA »DR MLADEN STOJANOVIC« KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU KLINIKA ZA NEUROLOGIJU, PSIHIJATRIJU, ALKOHOLOGIJU I DRUGE OVISNOSTI* TRH TEST U ALKOHOLICARA U FAZI APSTINENCIJE TRH TEST IN ALCOHOLICS DURING WITHDRAWAL STATE Prpic H., Kusic Z., Lang B.,* Hudolin V.,* Lukinac Lj., Spaventi š. Abstract -The purpose of the presen! study was to determine possible changes in T3, T4 and TSH concentrations, as well as TSH after TRH administration in the group of alcoholics, during withdrawal. The group of alcoholics consisted of 57 euthyroid men of which thirteen had diffusley enlarged thyroid gland. The control group consisted of 25 euthyroid subjects without data about mental illness or alcohol abuse. Presen! results show no significant difference (p>.05) in T3 and TSH concentrations, whereas the mean value o/ T4 was significantly whereas higher, and T :/f4 lower in the group of alcoholics (p<.01). Twenty seven of 57 alcoholics showed TSH response to TRH less than 5 mU/L) which was found only in two control subjects (p<.01 ). In the group of alcoholics with blunted TSH response six showed simptoms of depression, a condition which might be a cause of such finding. lics, and suggests caution in the interpretation of TRH test. Prpic H.: TRH test u alkoholicara u fazi apstinencije UDC: 613.814:612.444 Key words: alcohol ethyl substance withdrawal syndrome thyrotropin releasing hormone-diagnostic use thyroid hormones Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 59-61, 1987 Uvod -U posljednje vrijeme sve je više dokaza da u eutireoidnih osoba s normalnom funkcijam štitnjace, nedostatan porast TSH nakon primjene TRH, govori za promjene izvan osovine hipotalamus -hipofiza štitnjaca. Naj­cešce se ta pojava susrece u bolesnika boluju od unipolarne depresije, znatno manje u shizofrenih bolesnika (3, 5, 14), a takoder u alko­holicara bilo u akutnom stanju ili u toku apstinen- ' cije (1, 7, 8, 11 ). Svrha ispitivanja bila je ustanoviti moguce promjene u koncentraciji T3, T4 i TSH kao i TSH nakon i.v. primjene TRH, u skupini alkoholicara na pocetku apstinencije. Materija! i metode lspitivana skupina uklju-civala je 57 muškaraca, alkoholicara u fazi apsti­nencije (5-35 dana nakon prestanka konzumi­ranja alkoholnih pica) u dobi od 22-57 godina (M = 37). U svih su ispitanika odredivane kon­centracije T3, T4, TSH i TSH nakon i.v. primjene TRH. Scintigrafijom i klinickim pregledom usta­novljeno je da 13 ispitanika ima difuzno nešto vecu štitnjacu (25-30gr). Laboratorijski i klinicki svi su ispitanici bili eutireoidni. Niti u jednoga bolesnika nije se ustanovilo stanje koje bi moglo utjecati na TRH test, osim simptoma depresije koji su bili prisutni u trinaest ispitanika. Svi su bolesnici bili lijeceni preparatom Tetidisa. Kontrolna skupina ukljucivala je 3 muškarca i 22 žene u dobi od 21 -65 godina (M = 40). Scin­tigrafski i palpatorno ustanovljeno je da 1 O ispi­tanika ima tek nešto vecu štitnjacu (25-30gr), a u 1 O ispitanika se radilo o jednom scintigrafski »hladnom« cvoru. Svi su kontrolni ispitanici kli­nicki i laboratorijski bili eutireoidni, a niti u jed­noga nije bilo podataka o duševnim poremeca­jima ili ovisnosti o alkoholu. Koncentracije hormona štitnjace i TSH odre­divane su RIA metodam vlastite izvedbe. Rezultati -Nije ustanovljena statisticki zna­cajna razlika srednjih vrijednosti koncentracija T3 (alkoholicari: 1.89 ± 0.38 nmol/L; kontrole: 1,94 ± 0.43 nmol/L), dok je srednja vrijednost T4 (alkoholicari: 103± 25.2nmol/L; kontrole: 122.6 ± 22.9 nmol/L) bila znacajno niža u sku­pini alkoholicara (p<0.01 t-test). U skupini alko­holicara srednja vrijednost TiT4 bila je znacajno viša (p<0.01 Mest). Vrijednost bazalnog TSH u Received: 14.1.1987 skupini alkoholicara (M 1 .55; R 0.44-4.8 mU/L) nije se statisticki znacajno razlikovala u odnosu na kontrolnu skupinu (M = 1.0; R = 0.96-2.78 mU/L), dok je velicina porasta TSH nakon pnmiene TRH (alkoholicari: M = 5.11, R= 0.3-26.6 mU/L; kontrole: M = 8.54, R = 1.26-39.87 mU/L) bila signifi­kantno niža u alkoholicara (p<0.01 Mann-Whit­ney test). Diskusija Nedostatan porast TSH nakon i.v. pr.imjene TRH pojava je koja se može sresti i u eutireoidnih bolesnika, te tada ne ukazuje na bolest štitnjace. Najucestalija je u bolesnika koji boluju od unipolarne depresije: 23-71 % (3, 4, 12, 14), a znatno se rjede susrece u shizofrenih bolesnika, do 25% (3, 12). U bolesnika koji pri­marno ne boluju od duševnih poremecaja, prom­jene u TRH testu moguce su kao posljedica oš­tecenja funkcije bubrega, jetre, dugotrajnih iscrpljujucih bolesti, starije dobi, a pojava je cešca u muškaraca (8, 12). Postaji takoder niz lijekova koji mogu utjecati na rezultat TRH testa kao salicilati, morfij, fentolamin i dopamin (9, 10, 15). Promjene u TRH testu susrecu se i u alko­holicara bilo u akutnoj fazi (7) ili u fazi apstinen­cije (1, 7, 8, 11 ). U našoj skupini alkoholicara ustanovljena je signifikantno niža srednja vrijednost T4 i viša T3// T 4, pojava koja se vjerojatno može ob jasniti cin­jenicom da su u žena koncentracije T4 nešto više (13), a one prevladavaju u kontrolnoj skupini. Nije ustanovljeno da postajanje hladnog cvora u štitnjaci mijenja koncentraciju hormona i TSH u neendemskim krajevima (6). Buduci da je pod­jednak broj bolesnika sa znacima depresije utvr­den u skupini bolesnika s patološkim (n = 6) i u onih s normalnimTRH testom (n = 7) depresija se, najvjerojatnije u naših ispitanika, može isklju­citi kao uzrok te abnormalnosti. U 27 od 57 alkoholicara (47%) ustanovljen je porast TSH manji od 5 mU/L što je u kontrolnoj skupini bio slucaj samo u dvojice (p<0.005 x2 test). S obzirom na normalne koncentracije T3, T4 i TSH, klinicki pregled i anamnesticke podatke može se pretpostaviti da je nedostatan porast TSH riakon primjene TRH, u alkoholicara, rezul­tat dugogodišnjeg povecanog unosa alkoholnih pica. Jedna od pretpostavki o uzroku abnormalnog TRH testa je hiperdopaminsko stanje. Ustanov­ljeno je, naime, da postaji ubrzan promet dopa­mina u životinja nakon prekida uzimanja alko­hola (2). Potrebna su daljnja istraživanja da se utvrdi zna­cenje opisane abnormalnosti kao i eventualna primjena TRH testa u pracenju i prognozi lije­cenja alkoholicara. Zakljucak -Nedostatan porast TSH nakon i.v. primjene TRH cesta je pojava u eutireoidnih alkoholicara, te ukazuje na oprez pri interpreta­ciji TRH testa. Sažetak Svrha ispitivanja bila je ustanoviti moguce promjene u koncentraciji T3, T4 i TSH, kao i TSH nakan i.v. prim­jene TRH, u skupini alkoholicara tokom apstinencije. lspitivanu skupinu cinilo je 57 eutireoidnih alkoholi­cara od kojih je trinaest imalo difuznu strumu. Kon­trolna skupina ukljucivala je 25 eutireoidnih ispitanika u kojih nije bilo podataka o duševnim poremecajima ili ovisnosti o alkoholu. Dobiveni rezultati ukazuju da nema statisticki znacaj­nog odstupanja (p>0.05) u koncentraciji T3 i TSH, dok je koncentracija T4 znacajno viša, a T3/T4 niži u skupini alkoholicara (p<0.01 ). U 27 od ukupno 57 bolesnika ustanovljen je nakon i.v. primjene TRH porast TSH manji od 5 mU/L, što je u kontrolnih ispitanika utvrdeno samo u dvojice (p<0.01 ). Od 27 ispitanika u kojih je ustanovljen porast TSH <5.0 mU/L, samo su u šesto­rice bili prisutni znaci depresije, koja može biti uzrok takvog nalaza. Nedostatan porast TSH nakon i.v. primjene TRH, uz normalne vrijednosti hormona štitnjace, cesta je pojava u osoba ovisnih o alkoholu i ukazuje na oprez kod interpretacije TRH testa. Literatura 1. Banki C. M., Arato M.: Thyroid stimulation test in healthy subjects and psychiatric patients. Acta psy­chiatr. scand. 70: 295-303, 1984. 2. Deitrich R. A.: Biochemical aspects of alcoholism. Psyconeuroendo. 1: 325-346, 1976. 3. Extein l., Pottash A. L. C.: Using the protirelin test to distinguish mania from schizophrenia. Arch. Gen. Psych. 39: 77-81, 1982. 4. Extein l., Pottash A. L. C.: The TRH test in affec­tive disorders: Experience in a private clinical setting. Psychosom. 25: 379--386, 1984. 5. Kirkegaard C., Bjorum N.: Thyrotropin-Releasing Hormone (TRH) stimulation test in manic-depressive illness. Arch. Gen. Psych. 35: 1017-1021, 1978. 6. Kusic Z., Prpic H.: TSH measured with sensitive RIA method in euthyroid goiter patients, Proceedings, W. de Gruzter-publishers, Berlin-New York (u štampi). 7. Loosen P., Prange A. J.: TRH in depressed alco­holic men. Arch. Gen. Psych. 36: 540-547, 1979. 8. Loosen O., Kistler K.: Use of TSH response to TRH as an independent variable. Am. J. Psych. 140: 700-703, 1983. 9. Lamberg B. A., Linnoila M.: The effect of psycho­tropic drugs on the TSH-response to thyroliberin (TRH). Neuroendo. 24: 90-97, 1977. 10. Lombardi G., Panza N.: Radioimmunoassay of TRH in normal subjects, in abnormal thyroid states and under catecholaminergic influences. Acta Endocrin. 87: 70-79, 1978. 11. Loosen P. T., Wilson l. C.: Thyrotropin-releasing hormone (TRH) in abstinent alcocholic men. Am. J. Psych. 140: 1145-1149, 1983. 12. Prange A. J., Loosen P. T.: Findings in affective disorders relevant to the thyroid axis, melanotropin, oxytocin, and vasopresin. U: Neuroendocrinology and Psychiatric Disorder (Brown G. M., ed.), Raven Press, New York, 1984, 13, 191-200. 13. Robins J., Rali J. E.: The iodine containing hor­mones. U: Hormones in blood (Gray C. H. Bacharach A. L., ed.), Academic Press, New York, 1967, 1 (383-470). 14. Sternbach H. A., Golci M. S.: Thyroid failure and protirelin test abnormalities in depressed outpatients. JAMA, 249: 1618-1620, 1983. 15. Wenzel K. W.: Pharmacological interference with in vitro tests of thyroid function. Metabolism, 30: 717-732, 1981. Adresa autora: Hrvoje Prpic, Klinika za nuklearnu medicinu i onkologiju. Klinicka bolnica »Dr Mladen Stojanovi{:;«, Vinogradska cesta 29, 41000 Zagreb. Novo neionsko kontrastno sredstvo 1 PA 1 L injekcije za mijelografiju, angiografiju, urografiju, CT i DSA • odlicna radiološka kontrastnost • niska osmolalnost i viskoznost • neznatni utjecaj na srce i krvožilni sustav • minimalna opca toksicnost i neurotoksicnost • blage, rijetke i prolazne nuspojave od strane centralnog živcanog sustava • odlicna sistemska i lokalna podnošljivost • otopina pripremljena za intravaskularnu i intratekalnu primjenu Indikacije Neuroradiologija (mijeloradikulografija, cisternografija, ventrikulografija), angiografija (cerebralna i koro:iarna arteriografija, torakalna i abdominalna aortografija, angiokardiografija, selektivna visceralna arteriografija, periferna arteriografija, venografija), urografija (intravenska urografija), CT, DSA, . artrografija, fistulografija. Oprema 1 ampula od 10 ml lopamidola 200 5 ampula po 10 ml lopamidola 200 1 ampula od 10 ml lopamidola 300 5 ampula po 10 ml lopamidola 300 1 bocica od 50 ml lopamidola 300 1 bocica od 50 ml lopamidola 370 'Za detaljne informacije i literaturu obratite se proizvodacu. Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto . u suradnji s Braccom, Milano KBC »ZVEZDARA«, ENDOKRINOLOSKA LABORATORIJA 1 SOB »BANJICA« BEOGRAD KALCITONIN I PARATHORMON U MENOPAUZALNIH ŽENA SA ARTROZOM KUKA CALCITONIN AND PARATHYROID HORMONE LEVELS IN MENOPAUSAL WOMEN WITH COXARTHROSIS Peric Lj., Radojevic B., Zlatic M., Mijalkovic D., Petrovic V. Abstract Radioimmunological measurements of calcitonin and parathyroid hormone levels in blood sera have been performed in the group od 10 women with coxarthrosis, as well as in control group con­sisting of 1 O healthy volunteers, age range 49-55 years, with irregular menstrual cycle and FSH level over 50 U/L. Calcitonin level was more significantly increased in the cases with coxarthrosis (p<0,025), while total blood serum calcium concentration was significantly decreased (p<0,005) in comparison with the values found in the control group. Parathormone, phosphate and alkaline phosphatase levels were not significantly enhanced in comparison with the control levels, although PTH concentration was found to be increased to some extent in the group of patients with coxarthrosis. In the latter group, statistically very significant correlation (p<0,0005) between calcitonin and calcium levels was found. while in the control group total correlation (r = 1) was registered not only between these two parameters, but also between calcitonin and parathormone, while a significant correlation between PTH and calcium {p<0,01) was observed. Our results indicate a disturbed mechanism of calcium metabolism regulation in menopausal women with coxarthrosis. However, it is obvious that more complex investigations along this line are necessary, because of the involvement of some other hormone systems in the regulation of calcium homeostasis. UDC: 616. 728.2-007.248-053.86:612.447 Key words: menopause, hip joint, osteoarthritis, parathyroid hormones, calcitonin, radioimmuno assay Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl.lV) 63-65, 1987 Uvod Poslednjih nekoliko godina ucinjen je Materija! i metode U ispitivanje je uklju­znatan napredak u razumevanju kontrole formi­ceno 1 O bolesnica sa koksartrozom koje su ranja kostiju od strane hormona, faktora rasta i primljene na hospitalizaciju radi ugraclivanja lokalnih regulatornih faktora, koji imaju vrlo kom­veštackog kuka. Kontrolnu grupu je sacinjavalo pleksno dejstvo ispoljavajuci direktne i indirektne 1 O zdravih žena-volontera, iste starosne dobi efekte na kost (1, 6, 9). Pokazalo se da postoji ve­(49-55 g.) sa neredovnim menstrualnim ciklu­lika razlika izmedu i n vitro ili direktnog dejstva som i nivoom FSH iznad 50 ij/L. Krv je uzimana hormona i njihovih i n vi v o efekata koji su vero­našte. Kalcijum, fosfat i alkalna fosfataza su vatno uslovljeni indirektnim mehanizmima. Meta­odreclivani istog dana, a serumi za hormonske bolizam primarnih skeletnih minerala kalcijuma i analize su po centrifugiranju zamrzavani na fosfora regulisan je kalcitropnim hormonima: pa­-25 ° C do analiziranja. Ukupni kalcijum je odre­rathormon, kalcitonin i vitamin D. Dok parathor­divan kompleksometrijski sa indikatorom murek­mon deluje kao stimulator resorpcije kostiju i na sidom uz komplekson III. Fosfat je meren na taj nacin povecava nivo kalcijuma u krvi, njegov fotometru Specol (61 O nm) po metodi Rabe-a. fiziološki antagonist kalcitonin inhibira kostnu Za kolorimetrijsko odreclivanje aktivnosti alkalne resorpciju. Vitamin D ucestvuje u mineralizaciji fosfataze korišcen je auto-analizer lmpact-400 matriksa kostiju, preko svojih biološki aktivnih (405 nm) uz p-Nytrophenylphosphate kao sub­metabolita 1,25 (OHbD3 i 24,25 (OHhD3 (6). strat. Koncentracije kalcitonina i parathormona u Kako je dokazana seksualna i starosna zavis­serumu odredivane su radioimunološkom meto­nost u sekreciji ovih hormona (2, 4, 7, 8, 1 O), inte­dom dvostrukih antitela uz primenu komercijal­resovalo nas je do kakvih promena dolazi kod nih testova firme »Mallinckrodt-Diagnostica«. žena u menopauzi sa dugogodišnjom artrozom Znacajnost razlika u koncentracijama ispitivanih kuka. parametara odreclivana je studentovim t-testom, Received: 14. 1. 1987 -Accepted 25. 3. 1987 a povezanost izmedu pojedinih parametara je utvrdena analizom proste korelacije. Rezultati i diskusija Smanjenje koštane mase koje se odvija sa starenjem organizma, specijalno kod žena, vrlo je složen i još nedo­voljno objašnjen fenomen. Mada ovome dopri­nose mnogi faktori izgleda da je povecana resorpcija kostiju zajednicki patogenetski meha­nizam (3, 5). Poznato je da sekrecija kalcitonina kod žena opada sa godinama (9), dok se nivo parathormona u serumu povecava (4). Naši Grupa Kalcitonin Parathormon Kalcijum Fosfat Alkalna fosfataza Group Calcitonin Parathormon Calcium Phosphate Alkaline phosphat- lase pmol/L pmol/L pmol/L pmol/L COXARTHROSIS 2.89 ± 4,5T 40,6 ± 35,0 2,27 ± 0,09" 1,1 ± 0,21 43,96 ± 9,35 KONTROLA 0.002 ± O 18,1 ± 17,0 2.46 ± 0,16 0,99 ± 0,24 40,73 ± 11,67 CONTROLS . p< 0,0025 Tabela 1 -Serumske koncentracije hormona i elektrolita (X±SD) „ p< 0,005 Table 1 -Serum concentrations of hormones and electrolites (X±SD) rezultati pokazuju (tabela 1) nešto znacajnije Kalcitonin luce parafolikularne celije tireoideje povišen kalcitonin kod menopauzalnih žena sa kao odgovor na povišen nivo kalcijuma u krvi. koksartrozom (p<0,025), sa statisticki znacajno Naši rezultati pokazuju potpunu korelaciju izme­sniženim kalcijumom (p<0,005). Koncentracije du ovog hormona i kalcijuma i parathormona parathormona i fosfata, kao i aktivnost alkalne 1) kod zdravih menopauzalnih žena. Kako fosfataze nisu znacajno povišene u odnosu na kontrolnu grupu, mada je nivo parathormona nešto viši kod naših bolesnica. Mogu se zapaziti visoke standardne devijacije u vrednostima kal­citonina i parathormona zbog širokog raspona odredenih pojedinacnih koncentracija. Analizom proste korelacije ustanovljena je visoko statisticki znacajna korelacija izmedu ser­umskih koncentracija kalcitonina i kalcijuma u koksartrozi (r = 0,9 p<0,0005). lzmedu koncen­tracija parathormona i kalcijuma kao i parathor­mona i kalcitonina nije nadena znacajna korela­cija (tabela 2). U normalnoj populaciji potreba za kalcijumom rezultira u blagoj hipokalcemiji i povecanoj sekreciji parathormona. U našoj kon­trolnoj grupi izmedu ova dva parametra je zabe­ležena znacajna korelacija (r = 0,66 p<0,01 ). Kalcitonin Parathormon Kalcitonin Grupa Calcitonin Parathormon Calcitonin Group Kalcijum Kalcijum Parathormon Calcium Calcium Parathormon Coxarthrosis r = 0.9 r = -0.26 r = -0.28 p < 0.0005 p < 0.05 p < 0.05 Kontrola r = 1 r -0.66 r = 1 Controls potpuna p < 0.01 potpuna korelacija korelacija complete complete correlation correlation Tabela 2 Korelacija izmedu serumskih koncentra­cija ispitivanih parametara Table 2 Correlation between serum concentrations of studied parameters je u naših bolesnica sa artrozom kuka zabele­žena neocekivano povišena koncentracija kalci­tonina u serumu pretpostavljamo da je došlo do poremecaja u mehanizmu regulacije metabo­lizma kalcijuma što je možda uslovilo pojavu koksartroze. Zakljucak -Kalcitonin je nešto znaca1rn1e povišen kod žena sa artrozom kuka (p<0,025), dok je ukupni serumski kalcijum u istoj grupi sta­tisticki znacajno snižen (p<0,005). Koncentracije parathormona i fosfata kao aktivnost alkalne fosfataze nisu znacajno povi­šene u odnosu na kontrolnu grupu ispitanika, mada je nivo parathormona nešto viši kod naših bolesnica. lzmedu kalcitonina i kalcijuma u koks­artrozi postoji visoko statisticki znacajna korela­cija (p<0,0005), za razliku od potpune korelacije (r = 1) kako izmedu ova dva parametra tako i izmedu kalcitonina i parathormona, kao i zna­cajne korelacije parathormon-kalcijum (p<0,01) u zdravih žena. Dobijeni rezultati govore u prilog poremece­nog mehanizma regulacije metabolizma kalci­juma u menopauzalnih žena sa koksartrozom. S obzirom da su u regulaciju homeostaze kalci­juma ukljuceni i drugi hormonski sistemi, mišl­jenja smo da bi trebalo nastaviti ispitivanja u tom pravcu. Sažetak Prikazani su rezultati radioimunološkog odredivanja kalcitonina i parathormona u 1 O žena sa koksartrozom i 10 zdravih žena-volontera, starosnog doba 49-55 g. sa neredovnim menstrualnim ciklusom i nivoom FSH iznad 50 ij/L. Kalcitonin je nešto znacajnije povišen u koksartrozi (p<0,025), dok je ukupni serumski kalcijum statisticki znacajno snižen (p<0,005). Koncentracije parathormona i fosfata kao i aktivnost alkalne fosfataze nisu bile znacajno povišene u odnosu na kontrolnu grupu, mada je nivo parathormona bio nešto viši kod naših bolesnica. U koksartrozi izmedu kalcitonina i kal­cijuma postaji visoko statisticki znacajna korelacija (p<0,0005) za razliku od potpune korelacije (r = 1) kako izmedu ova dva parametra tako i izmedu kalcito­nina i parathormona, kao i znacajne korelacije para­thormon -kalcijum (p<0,01) u zdravih žena. Dobijeni rezultati ukazuju na poremecen mehanizam regulacije metabolizma kalcijuma u menopauzalnih žena sa koksartrozom i zahtevaju kompleksnije ispitivanje s obzirom da su u regulaciju homeostaze kalcijuma ukl­juceni i drugi hormonski sistemi. Literatura 1. Canalis E.: The Hormona! and Local Regulation of Bone Formation. Endocrine Rew. 4 (1 ): 62-77, 1983. 2. Gallagher J., Riggs L., Jerphak C., Arnaud C. D.: The effect of age on serum immunoreactive parathy­roid hormone in normal and osteoporotic women. J. Lab. Ciin. Med. 95: 373, 1980. 3. Jowsey J. P., Kelly J., Riggs L., Bianca A. J., Scholz D. A., Gershon-Cohen J.: Quantative microra­diographic studies of normal and osteoporotic bone. J. Bone Joint Surg. (Am). 47: 785, 1965. 4. Marcus R., Madvig P., Young G.: Age-related changes in Parathyroid Hormone and Parathyroid Hor­mone Action in Normal Humans. J. Ciin. Endocrin. Metab. 58 (2): 223-230, 1984. 5. Nardin B. E. C.: The osteoporosis. in Nardin B. E. C. (ed.), Metabolic Bone Disease, Chapt. 1, Wil­liams and Wilkins, Baltimore, pp 1-52, 1973. 6. Norman A. W., Roth J., Orci F.: The Vitamin D Endocrine System: Steroid Metabolism, Hormone Receptors, and Biological Response (Calcium Binding Proteins). Endocrine Rew. 3 (4): 331-366, 1982. 7. Orino H., Masataka S.; Role of calcium regulating hormones in the pathogenesis of senile osteoporosis. Endocrin. Jpn. 1: 1, 1979. 8. Roof B., Piel C., Hansen J.; Serum parathyroid hormone levels and serum calcium levels from birth to senescence. Mech. Ageing Dev. 5: 289, 1973. 9. Shamonki J. M., Frumar A. M., Tataryn J. V., Mel­drum D. R., Davidson B. H., Parthemore J. G., Judd H. L., Deftos L. J.: Age-related Changes of Calcitonin Secretion in Females. J. Ciin. Endocrin. Metab. 50 (3): 437-439, 1980. 10. Wiske P., Epstein S., Gueener S. F., Edmond­son J., Johnston Jr. C. C.: lncreases in immunoreac­tive parathyroid hormone with age. N. Engl. J. Med. 300: 1419, 1979. Naslov avtorja: Dr Lj. Peric, KBC »Zvezdara«, Endokri­nološka laboratorija, 11000 Beograd. Ovije doze po 120 mg na dan KRKA r m 1 II * gentamicin injekcije 120 mg/1,5 ml Kada je otežana trokratna primjena, Garamycin se može dati u dvije doze po 120 mg na dan (na 12 sati). Lijecenje Garamycinom svakih 12 sati: -smanjuje rizik za bolesnika pri iv. primjeni jer je srna­njen broj injekcija u jednom danu -za trecinu smanjuje posao medicinskog osoblja -za trecinu smanjuje potrošnju šprica i igala za injiciranje • Visoko djelotvoran u lijecenju sistemskih i lokaliziranih infekcija • Sigurnost lijecenja uz pravilnu primjenu • 20-godišnje klinicko iskustvo • 30 medunarodnih simpozija • 10 tisuca i više publiciranih klinickih izvještaja • 40 miliona i više lijecenih bolesnika Oprema 10 ampula po 20 mg/2 ml 10 ampula po 80 mg/2 ml 10 ampula po 120 mg/1,5 ml Za detaljnije informacije i literaturu obratite se proizvo­dacu. • zašticeno ime KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto MEDICINSKI FAKULTET NOVI SAD INSTITUT ZA PATOLOŠKU FIZIOLOGIJU I LABORATORIJSKU DIJAGNOSTIKU KLINIKA ZA ENDOKRINOLOGIJU KLINIKA ZA UROLOGIJU, CENTAR ZA HEMODIJALIZU KLINICKA PRI MENA ODREDIVANJA 25(0H)D VIT AMINA CLINICAL APPLICATION OF 25(OH)D VITAMIN DETERMINATION Babic Lj., Borata R., Curie N., Segedi B., Jojic D. Abstract The paper gives the results of determination of 25(OH)D vitamin and parathormone (PHT) in some conditions with impaired metabolism of calcium in order to elucidate possible pathophysiological mechanism in their genesis. »25-OH-VITAMIN D ASSAY« set obtained from »Mallincrodt« Company was used for the determination of normal values of 25(OH)D vitamin applying radiosaturation method. For the period springs summer they were 300,3 ± 100,3nmol/l. In patients with primary osteoporosis the values of 25(OH)D vitamin were 222,9 ± 75,2 nmol/I and those of parathormone were 52,6 ± 42, 1 lng/I, whereas those values in patients with !iver cirrhosis were 200,7 ± 65,9 nmol/I and 39,9 ± 30,7 ng/I, respectively. Both groups showed significant differences in the values of 25(OH)D vitamin in relation to the normal values, while PTH values did not differ considerably from the normal values. In patients with chronic renal failure 25(OH)D vitamin was 107,4 ± 59,2 nmol/I, and PTH was 440,8 ± 196,6 ng/1. Both indicators differed significantly in healthy controls and in patients with osteoporosis and liver cirrhosis. In patients recei­ving D vitamin preparations levels of 25(OH)D vitamin in circulation were found to be different. Preliminary results of radiosaturation determination of 25(OH)D vitamin show that the introduction of this method has ensured a sensitive indicator in diagnostics of disorders in metabolism of calcium. Simultaneous determination of 25(OH)D vitamin and PTH along with biochemical indicators makes the explanation of mechanism of pathophysiological disorders in examined conditions possible. Measure­ments of 25(OH)D vitamin values in serum is of great importance tor correct dosage in therapy with D vitamin preparations. UDC: 616-008.9:612.447:612.932.01 Key words: liver cirrhosis, osteoporosis, vitamin D, parothyroid hormones Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 67-71, 1987 Uvod Za odvijanje normalnog metabolizma kalcijuma neophodno je sem obezbedenja odgo­varajuceg unosa hranom i apsorpcije zatim ocu­vanosti paratireoidno-bubrežne osovine i odgo­varajuci nivo O vitamina u krvi. Cirkulišuci me­taboliti O vitamina u koje se ubrajaju 25(OH), 1,25(OH)z i 24,25(OH)2 holekalciferol nastaju iz prekursora koji se sintetišu i koži pod dejstvom ultraljubicastih zraka ili su uneti hranom oboga­cenom ergokalciferolom. Hidroksilacijom prekur­sora u jetri nastaje 25(OH)D vitamin koji se u bubrezima još jednom hidroksiliše i nastaju 1,25(OH)z ili 24,25(OH)2 O vitamin. 1 ,25(OH)z0 vitamin je najpotentniji metabolit O vitamina cije se delovanje ispoljava na crevnoj sluzokoži i kostima. Poremecaji na bilo kom nivou metabo­lizma O vitamina dovode do pojave bolesti zbog njegovog deficita, a povecan unos u organizam do sindroma intoksikacije O vitaminom. Odredivanje vrednosti O vitamina u krvi je od izuzetnog znacaja u profilaksi i terapiji prepara- Received: 14.1. 1987 -Accepted: 25. 3. 1987 tirna D vitamina i u klinickim stanjima u kojima se može ocekivati deficit D vitamina (1, 2, 3). lzu­zetno komplikovano odredivanje vrednosti O vitamina primenom biološkog ogleda ili klinicko­hemijskim metodama rezervisano je specijalizo­vane laboratorije. Uvodenjem kompetitivnog eseja omogucena je šira primena odredivanja O vitamina u rutinskoj dijagnostici poremecaja me­tabolizma kalcijuma. Cilj rada Odredivanje vrednosti 25(OH)D vitamina i parathormona (PTH) u nekim stanjima sa poremecajem metabolizma kalcijuma u svrhu razjašnjenja mogucih patofizioloških mehani­zama u njihovom nastanku. Materija! i metode -U 20 zdravih osoba dobrovoljnih davalaca krvi odredene su nor­malne vrednosti 25(OH)D vitamina za period prolece-leto. Obradene su grupe bolesnika sa osteoporo­zam, njih 1 O, cirozam jetre, 1 O, hronicnom bubrežnom insuficijencijom (HBI) 20, i bolesnici na terapiji preparatima D vitamina, 4, bolesnica sa primarnim hiperparatireoidizmom, jedna bolesnica nakon operativnog izlecenja hiperpa­ratireoidizma i bolesnica sa hipertireoidizmom. U svih bolesnika odredivane su vrednosti 25(OH)D vitamina i PTH, kalcijuma, fosfora i alkalne fosfa­taze u krvi, a u nekih bolesnika i kalciurija i fos­faturija. U 4 bolesnika nacinjen je i scintigram paratireoidnih žlezda dvoizotopnom tehnikom, primenom 201TI i 99Tc pertehnetata. 25(OH)D vitamin odredivan je radiosaturacio­nom metodam upotrebom gotovog pribora firme »Mallincrodt« »25-OH-VITAMIN D ASSAY«, a vrednosti PTH priborom firme »Cis«, kalcijum, fosfor i alkalna fosfataza u autoanalajzeru SMA II. Odredivanje 25(OH)D vitamina vršeno je kom­petitivnom metodam u kojoj se kao vezujuce sredstvo upotrebljava transportni protein za kal­ciferol. Proces ukljucuje prethodnu ekstrakciju male kolicine seruma (50 ul) pomocu acetonitrila i nakon odvijanja procesa kompeticije, na+ 4C odvajanje vezane od nevezane frakcije pomocu aktivnog uglja. Brojanje radioaktivnosti superna­tanta vrši se u brojacu za beta merenja (3H). Rezultati rada -Rezultati ispitivanja prika­zani su na tabelama 1. i 2. 25-OH-O vit. nmol/I 110-510,9 PTH ng/I 21,5-87,5 Ca mmol/I 2,13-2,75 P mmol/I 0,81-1,45 Kalcur mmol/dU 4,0-5,0 Fosfatur Alk. fosf. mmol/dU U/I 16,0-20,0 30,0-115,0 n x so x so x so x so x so x so x so Zdrave osobe Normal 20 310,3 100,3 54,5 16,5 Osteoporoza Osteoporosis 10 222,9 75,2 52,6 42,1 2,36 0,14 1,21 0,13 2,03 1,24 21,9 5,5 83,3 40,4 Ciroza jetre Liver cirrhosis 10 200,7 65,9 39,8 30,7 2,30 0,19 1,31 0,22 H B 1 20 107,4 59,2 440,8 196,6 2,18 0,26 1,68 0,70 Znacajnost razlika srednjih vrednosti u grupama 25-OH-O vit. PTH Significance of differences 1/2 p < 0,01 1/2 n. s. of groups mean values 1/3 p < 0,05 1/3 n. s. 1/4 p < 0,01 1/4 p < 0,001 2/4 p < 0,01 2/4 p < 0,001 3/4 p < 0,01 3/4 p < 0,001 Tabela 1 Vrednosti hormona i biohemijskih pokazatelja u ispitivanim grupama Table 1 -Values of hormones and biochemical indicators in examined groups U zdravih osoba, dobrovoljnih davalaca krvi vrednosti 25(OH)D vitamina za prolece-leto iznose 300,3 ± 100,3 nmol/1. Bolesnici sa pri­marnom osteoporozam imali su vrednosti 25(OH)D vitamina 222,9 ± 75,2 nmol/I, a para­thormona 52,6 ± 42, 1 ng/1. Bolesnici sa cirozam jetre imali su vrednosti 25(OH)D vitamina 200,7 ± 65,9 nmol/I, a PTH 39,9 ± 30,7 ng/1. Vrednosti 25(OH)D vitamina u obe ispitivane grupe znacajno su se razlikovale u odnosu na normalne vrednosti, PTH vrednosti nisu znacaj­nije odstupale od normalnih vrednosti. U boles­nika sa hronicnom bubrežnom insuficijencijom (HBI) 25(OH)D vitamin imao je vrednost 107,4 ± 59,2 nmol/I, a PTH 440,8 ± 196,6 ng/1. Oba pokazatelja znacajno su se razlikovala u odnosu na iste u zdravih osoba i u bolesnika sa osteoporozam i cirozam jetre. U bolesnika na terapiji preparatima D vitamina utvrdeni su razli­citi nivoi 25(OH)D vitamina u cirkulaciji, od gra­nicno niskih do normalnih. U bolesnice sa pri­marnim hiperparatireoidizmom naden je niži nivo 25(OH)D vitamina i povišen nivo PTH, a u druge sa izlecenim hiperparatireoidizmom nizak 25(OH)D vitamin i normalan PTH, a iste nalaze imala je i bolesnica sa hipertireoidizmom. Diskusija Još uvek nerazjašnjena etiopato­geneza primarne osteoporoze uslovila je brojna istraživanja u tom podrucju. Poremecaj metabo­ Babic Lj. et al.: Klinicka primena odreaivanja 25(0H)D vitamina lnjicijali lnitials M. R. B. S. E. R. Š. Lj. S. D. K. K. l. D. K. R. P. A. Dijagnoza Diagnosis H.B.I. H.B.I. H.B.I. H.B.I. Osteoporoza Osteoporosis Osteoporoza Osteoporosis Primarni hiper­paratireoidizam Primary hyper-parathyroidism lzlecen hiper­paratiroidizam Cured hyper-parathyroidism Hiper­paratitoidizam Hyper-parathyroidism 25-OH-D VIT. nmol//I 256 128 313 159 412 5 73 78 82 PTH Terapija ng/I preparatima D vitamina o-vitamin therapy 890 + 138 + 717 + 752 67 + 44 220 62 114 Odredivanje 1,25(OH)2D vitamina pomoglo bi možda u daljem razjašnjenju patogeneze ove bolesti. Nadene su medutim, razlicite vrednosti ovog pokazatelja u osteoporozi, normalne, niske ili povišene, kao i odsustvo korelacije sa kalce­mijom (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 1 O, 11) što ukazuje na to da ovaj pokazatelj ne može biti pouzdan u dijagnostici kompleksnog poremecaja u boles­nika sa osteoporozom. Ovakav nalaz može biti posledica kratkog poluživota 1 ,25(OH)2D vita­ mina, 5 h, u odnosu na 15 dana 25(OH)D vita­ mina. Zbog toga bi u bolesnika sa osteoporozom bilo indikovano odredivanje 25(OH)D vitamina ne Tabela 2 -Pojedinacni rezultati 25(OH)D vitamina i PTH Table 2 lndividual results of 25(OH)D vitamin and PTH lizma D vitamina verovatno igra ulogu u njenom nastanku (1, 2). lspitivanjem vrednosti 25(OH) i 1 ,25(OH)zD vitamina u ovom poremecaju dobi­jeni su razliciti podaci (3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 1 O). Nalazi jednih autora ukazuju da je odredivanje 25(OH)D vitamina korisno u dijagnostici ovog poremecaja i da nadene niske vrednosti zahte­vaju njegovu nadoknadu (2). Objašnjenje za sni­žene vrednosti 1 ,25(OH)2D vitamina u osoba sa osteoporozom je sniženje aktivnosti I alfa hidrok­silaze u bubrezima koje nalaze istovremeno sa smanjenjem JGF uslovljene starošcu (6, 7, 8). Promene nivoa PTH zapažene su takode kod izvesnog broja osoba sa osteoporozom. Rezul­tati odredivanja 25(OH)D vitamina u naših boles­nika sa osteoporozom znacajno su niži u odnosu na zdrave osobe i govore u prilog uloge ovog cinioca u etiopatogenezi primarne osteoporoze. Vrednosti PTH nisu se znacajno razlikovale u odnosu na zdrave osobe te sniženje 25(OH)D vitamina nije posledica povecane aktivnosti paratireoidnih žlezda nego pre cinilaca koji uticu na unos i apsorpciju kao i metabolizam u jetri. Smanjeno izlaganje suncu treba takode uzeti u obzir jer se radi o osobama u sredem i starijem životnom dobu. samo u dijagnosticke svrhe nego i u cilju nado­knade kada se utvrde njegove niske vrednosti. Ocuvanost bubrežne funkcije preduslov je za uspešnost ovakve terapije. lspitivani bolesnici sa hronicnom bubrežnom insuficijencijom imali su znacajno snižene vrednosti 25(OH)D vitamina. Nalazi se slažu sa rezultatima drugih autora (11, 12, 13, 14) koji su utvrdili ne samo sniženje vred­nosti 1,25(OH)zD vitamina, nego i 25(OH)D vita­mina u ovih bolesnika. Smatra se da je razlog za ovakav nalaz ne samo sniženje aktivnosti I alfa hidroksilaze nego i gubitak transkalciferola preko bubrega. Doprinosni cinilac je sklonost hronicnih bolesnika da imaju deficit D vitamina u orga­nizmu (1, 2). Nadene vrednosti 25(OH)D vitamina u naših bolesnika sa cirozom jetre govore u prilog broj­nih uloga jetre u metabolizmu D vitamina. Pošto po nalazima nekih autora (2) proces hidroksila­cije u jetri nije ogranicen ovakav nalaz je posle­dica cinilaca koji uslovljavaju deficit D vitamina u organizmu ukljucujuci i poremecaj na nivou ente­rohepaticnog i::iklusa (15, 16). Pojedinacni rezultati odredivanja 25(OH)D vitamina u bolesnika na terapiji preparatima D vitamina pokazuju razlicite nivoe ovog pokaza­telja u krvi. Smatra se da je nivo 25(OH)D vita­mina u serumu pravi pokazatelj stanja metabo­lizma D vitamina u bolesnika na terapiji prepara­tirna D vitamina, jer 6e u slucajevima predoziranja regulacioni mehanizam I alfa hidroksilaze održavati nivo 1 ,25(OH)zD vitamina normalnim, dok 6e nivo 25(OH)D biti znacajno povišen (1, 2, 17, 18). Opasnost od hiperkalce­mije nastupa pri vrednostima 25(OH)D vitamina vecim od 700 nmol/I (2). U bolesnice sa primar­nim hiperparatireoidizmom nivo 25(OH)D vita­mina bio je snižen, a nivo PTH povišen. Smatra se da je pod dejstvom povišenog PTH došlo do intenzivnijeg stvaranja 1,25(0Hl2D vitamina i zato se mere smanjene vrednosti 25(0H)D kao njegovog prekursora. U bolesnice sa hipertire­oidizmom normalan nivo PTH i snižene vredno­sti 25(0H)D vitamina mogle bi biti posledica ubrzanog metabolizma koje je karakteristika ovog stanja (19). Bolesnica sa izlecenim hiper­paratireoidizmom testirana je u zimskom periodu i zbog togrJ. su vrednosti 25(0H)D vitamina niže, ali su vrednosti PTH i biohemijskih pokazatelja u granicama normale. lzlecenje je potvrdila i kon­trolna scintigrafija paratireoidnih žlezda. Zakljucak -1. Preliminarni rezultati odredi­vanja 25 (OH)D vitamina u serumu govore da je uvodenjem ove metode dobijen osetljiv pokaza­telj u dijagnostici poremecaja metabolizma kal­ciuma. 2. lstovremeno odredivanje 25(0H)D vitamina i PTH uz biohemijske pokazatelje pruža moguc­nost razjašnjenja patofizioloških mehanizama u nastanku metabolickih poremecaja u ispitivanim stanj ima. 3. Odredivanje vrednosti 25(0H)D vitamina u serumu ima veliki znacaj u pravilnom doziranju leka u terapiji preparatima D vitamina. Sadržaj U radu su prikazani rezultati odredivanja 25(OH)D vitamina i parathormona (PTH) u nekim stanjima sa poremecajem metabolizma kalcijuma u svrhu razjaš­njenja mogucih patofizioloških mehanizama u njiho­vom nastanku. Upotrebom gotovog pribora »25(OH)D VITAMIN ASSAY« firme »Byk Mallincrodt« odredene su radiosa­turacionom metodam normalne vrednosti 25(OH)D vitamina. Za period prolece-leto one iznose 300,3 ± 100,3 nmol/1. Bolesnici sa primarnom osteo­porozam imali su vrednosti 25(OH)D vitamina 222,9 ± 75,2 nmol/I, a parathormon 52,6 ± 42,1 ng/I, a bolesnici sa cirozam jetre 25(OH)D vitamin 200,7 ± 65,9 nmol/I, a PTH 39,9 ± 30,7 ng/1. Vredno­sti 25(OH)D vitamina u obe grupe znacajno su se razlikovale u odnosu na normalne vrednosti, vred­nosti PTH nisu pokazivale znacajnije odstupanje u odnosu na normalne vrednosti. U bolesnika sa hro­nicnom bubrežnom insuficijencijom (H.B.I.) 25(OH)D vitamin iznosio je 107,4 ± 59,2 nmol/I, a PTH 440,8 ± 196,6 ng/1. Oba pokazatelja znacajno su se razlikovala u odnosu na iste u zdravih osoba i u boles­nika sa osteoporozam i cirozam jetre. U bolesnika na terapiji preparatima D vitamina utvrdeni su razliciti nivoi 25(OH)D vitamina u cirkulaciji. Preliminarni rezultati radiosaturacionog odredivanja 25(OH)D vitamina govore da je uvodenjem ove metode dobijen osetljiv pokazatelj u diagnostici pore­mecaja metabolizma kalcijuma. lstovremeno odred ivanje 25(OH)D vitamina i PTH uz biohemijske pokaza­telje pruža mogucnost razjašnjenja mehanizma patofi­zioloških poremecaja u ispitivanim stanjima. Merenje vrednosti 25(OH)D vitamina u serumu ima velikog zna­caja u pravilnom doziranju leka u terapiji preparatima D vitamina. Literatura 1. Aurbach G. D., Marx S. J., Spiegel A. M.: Calcium homeostasis; Parathyroid hormone, Calcitonin, and Calciferols. U: Wiliams Textbook of Endocrinolgy (Wil­son J. D., Foster D. W., ed.) W. B. Saunders Company Philadelphia-London-· Toronto, 1985 (1161 1170). 2. Pasen S.: Parathyroid and calcium disorders. U: Endocrine disorders, A guide to diagnosis (Donald R. A., Bekker M. ed.), lnc. New York-Basel-London, 1984 (465--503). 3. 25-OH-Vitamin D assay, Directions tor use. Mal­lincrodt diagnostica, Uputstvo z.a upotrebu, 1985. 4. Lund B., Sorensen O. H., Lund B., et. al: Serum 25-dihydroxivitamin D in normal subjects and in pati&nts with postmenopausal osteopenia. Horm. Metab. Res. 14: 271--274, 1982. 5. Gallagher J. C., Riggs B. L, Eisman J., Hamstra A., Arnaud S. B., and DeLuca H. F.: lntestinal calcium absorption and serum vitamin D metabolites in normal subjects and osteoporotic patients. Effect of age and dietary calcium. J. Ciin. lnvest. 64: 729-736, 1979. 6. Riggs B. L.: Osteoporosis-a disease of impaired homeostasis regulation?. Minerale Electrolite Metab. 5:265-272, 1981. 7. Gallagher J. C., Riggs B. L, DeLuca H. F.: Effect of estrogen on calcium absorption and serum vitamin D metabolites in postmenopausal osteoporosis, J. Ciin. Endocrinol. Metab. 51: 1359-1364,1980. 8. Slavik D. M., Adams J. S., Neer R. M., et al: Defi­cient production of 1,25-dihydroxyvitamin D in elderly osteopenic patients. N. Engl. Med. 305: 372-374, 1981. .9. Sorensen O. H., Lumholtz B., Lund B., et al: Acute effects of parathyroid hormone on vitamin D metabolism in patients with bone loss of aging. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 54: 1258-1261, 1982. 10. Tsai K. S., Heat III H., Kumar R., Riggs B. L.: lmpaired vitamin D metabolism with aging in women, Possible role in pathogenesis of senile osteoporosis. J. Ciin. lnvest. 73: 1668-1672, 1984. 11. Mawer E. B.: Glinica! implication of measure­ment of circulating vitamin D metabolites. Ciin. Endo­crinol. Metab. 9: 63-69, 1980. 12. Mason R. S., Lissner D., Wilkinson M., Pasen S.: Vitamin D metabolites and their relationship to azota­emic osteodystrophy. Ciin. Endocrinol. 13: 375-385, 1980. 13. Mason R. S., Moddel D., McElduff A., Ste­wart J. H., Mahony J. F., Pasen S.: The relevance of 25-hydroxycalciferol measurement in sera of patients with renal failure. Aust Nz. J. Med. 9: 257-260, 1979. 14. Eastwod J. B., Harris E., Stamp T. C. B., DeWar­dener H. E.: Vitamin D deficiency in the osteomalatia of chronic renal failure. Lancet 2: 1209-1211, 1976. 15. Meredith S. C., Rosenberg l. H.: Gastrointesti­nal-hepatic disorders and osteomalatia. Ciin. Endocri­nol. Metab. 9: 131-150, 1980. 16. Long R. H., Meinhard E., Skinner R. K., Varg­hese Z., Wills M. R., Sherlock S.: Clinical, biochemical and histological studies of osteomalatia, osteoporosis and parathyroid function in chronic !iver disease. Gut 19: 85-89, 1978. 17. Papapoulus S. E., Clemens T. L., Fraher L. J., Gleed J., O'Riordan J. L. H.: Metabolites of vitamin D in human deficiency: effect of D3 or 1,25-dihydroxycho­lecalciferol. Lancet 2: 612-615, 1980 18. Baran D. T., and Milne M. L.: 1,25, Dihydroxyvi­tamin D increases hepatocyte cytosolic calcium levels, A potential regulator of vitamin D-25-hydroxylase. J. Ciin. lnvest. 77: 1622-1626, 1986. 19. Mundy G. R., Shapiro J. L., Bandelin J. G., Canalis E. M., Raisz L. G.: Direct stimulation of bone resorption by thyroid hormones. J. Ciin. lnvest. 58: 529-534, 1984. Adresa au!ora -Dr Lj. Babic, Medicinski fakultet Beograd, Institut za patološku fiziologiju i laboratorijsku dijagnostiku, Hajduk Veljkova, 21000 Novi Sad. RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS l(IDRic«, VINCA OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« 11001 Beograd, p. p. 522 Telefon: (011) 438-134 Telex: YU 11563 Telegram: VINCA INSTITUT Maja 1987. godine pušten je u redovnu proizvodnju 99mrc-DPD Dikarboksiprop.ndifosfonat, preparat za in vivo medicinsku dijagnostiku benignih i malignih oboljenja kostiju Od pocetka 1987. godine nalaze se u redovnoj proizvodnji: 1. META-JODBENZILGVAMIDIJUM-J-131 Služi za dijagnozu feohromacitoma i neutoblastoma. lsporucuje se u izotonicnom rastvoru. 2. Tc-99m -SUKRALFAT Služi za otkrivanje i odredivanje proširenosti intestinalnih ulceroerozivnih inflamatornih lezija u Crohnovoj bolesti u ulceroznom kolitisu. lsporucuje se kao i ostali preparati za obeležavanje tehnecijumom-99m. MEDICINSKI FAKULTET U BEOGRADU LABORATORIJA ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI KLINICKO BOLNICKI CENTAR »ZVEZDARA« ODREOIVANJE ABDOMENSKE RETENCIJE 75-Se OBELEŽENOG ANALOGA ŽUCNE KISELINE (SeHCAT) U ISPITIVANJU FUNKCIJE ILEUMA MEASUF.lEMENT OF 75-Se LABELED BILE ACID ANALOGUE ABDOMINAL RETENTION (SeHCAT) FOR INVESTIGATION OF ILEAL FUNCTION Kosti(: K., Popovi(: O., Janoševic S., Mitrovic S., Djordjevic M., Milovic V. Abstract -Recent development of SeHCAT, synthetic 75-Se labelled bile acid analogue for bile acid absorption estimation by measurement of abdominal retention after peroral administration, enabled investigation of this specific ileal function. lntensity of afdominal activity was determined in 32 patients, 8 with normal ileal function and 24 with different disorders of the digestive system. Significant differen­ces between the intensity of abdominal activity in control persons (8) and patients with primary bile acid malabsorption (9) were found on the fourth and the seventh day after administration of the test dose: x 57,79-20,63 % and x = 30,81-5,78 % respectively. Enormous bile acid loss was demonstrated in patients with ileal resection (retention on the seventh day < 1 %), diminished absorption in patients with Crohn's disease (seventh day 7,70 %) and after therapeutic irradiation of the abdomen. Measure­ment of SeHCAT abdominal retention is particularly important for the detection of primary bile acid malabsorption and differentiation of chronic diarrhea of different etiologies, with and without pathologic bile acid loss. UDC: 616.344-008.6:612.357.15 Key words: ileal diseases/malabsorption syndromes/bile acids and salts/selenium/radioisotopes Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 73-76, 1987 Uvod lleum je specificno mesto za apsorp­ciju žucnih kiselina i neophodna faza za održa­vanje njihovog entero-hepatickog ciklusa (2, 3, 4, 5). U nuklearnoj medicini, u novije vreme, pore­mecaj apsorpcije žucnih kiselina preko sluzokože ileuma može se utvrditi ispitivanjem retencije odnosno brzine ekskrecije iz organizma jednog per os unetog sintetskog analoga žucne kiseline (SeHCAT) odredivanjem aktivnosti celog tela, merenjem abdomenske retencije ili ispitivanjem njegove fekalne ekskrecije (1-6). Cilj rada je ispitivanje abdomenske retencije SeHCAT-a u bolesnika sa ocuvanom i patološkom apsorpci­jom žucnih kiselina razlicite etiologije kao i otkri­vanje primarnih poremecaja apsorpcije žucnih kise lina. Materija! i metode -SeHCAT (Tauro-23(75­Se) selenijum 25 homoholna kiselina) davan je našte, u kapsuli 1 O 'YCi s. 370 kBq i per os. Nekolimisani detektor širokog vidnog polja pos­tavljen je nad abdomenom osobe koja se ispituje u ležecem položaju. Abdomenska retencija SeH­CAT-a izracunata je na osnovu velicine registro-vane aktivnosti posle korekcije za osnovnu aktiv­nost i radioaktivni raspad 75-Se 3 h posle da­vanja test doze 100 %), 24 h, 4 i 7 dana kas­nije. Intenzitet abdomenske aktivnosti odredivan je u 32 pacijenta od kojih u njih osam nisu dokazani poremecaji funkcije ileuma i 24 bolesnika sa raz­licitim obolenjima digestivnog sistema: primar­nim poremecajem apsorpcije žucnih kiselina (PPAŽK), u stanjima posle resekcije ileuma, Crohnovoj bolesti v.::i.o i u jednoj heterogenoj grupi bolesti digestivnog trakta. U 12 od ovih pacijenata uradeno je i poluvreme njegove elimi­nacije u stolici, ispitivanjem intenziteta radioak­tivnosti u dobijenim uzorcima feseca. Konacna dijagnoza postavljena je na osnovu klinickog nalaza, rezultata laboratorijskih analiza kao i podataka dobijenih endoskopskim, biop­sijskim i radiološkim ispitivanjima. U obradi dobijenih rezultata su korišcene mere centralne tendencije (aritmeticka sredina, medi­jana) i mere varijabiliteta (varijansa, standardna devijacija, koeficijenat varijacije, standardna greška). Od metoda analiticke statistike prime- Received: 14.1. 1987 -Accepted: 25.3. 1987 njene su metode za testiranje hipoteze, Studen­tov Hest (za eksperimentalni slucaj dva mala nezavisna uzorka) i test inverzije t.j. Mann-Whi­neyev U test. Rezultati Rezultati naših ispitivanja prika­zani su u tabelama 1, 2 i 3. Pored ovih, u grupi od 7 bolesnika sa razlicitim obolenjima digestiv­nog trakta, njih 3 sa karcinomom pankreasa, prolivom r.poznate etiologije i bakterijskom kon­taminacijom tankog creva imali su rezultate abdomenske retencije SeHCAT-a u granicama normalnih vrednosti. Od 4 pacijenta sa patološ­kim vrednostima, njih troje su u razlicitim vre­menskim razmacima pre primene SeHCAT-a bili zraceni zbog malignog procesa u abdomenu. Diskusija Primena nekolimisanog detek­tora gama scintilacione kamere iziskuje stalno kontrolisanu nisku i konstantnu osnovnu aktiv­nost što smo postigli u toku ispitivanja naših pacijenata pojedinacno i grupe kao celine. Naime, na osnovu 75 odredivanja u toku ispiti­vanja 11 pacijenata, svakog od njih najmanje 7 dana, osnovna aktivnost je prosecno iznosila 9559 imp/min sa koeficijentom varijacije od 20,71 %. Intenzitet abdomenske aktivnosti odredivan je sa detektorom postavljenim na 1 O cm udaljenosti od trbušnog zida pacijenta koji leži na ledima. U ovom položaju pacijenta, brzina brojanja je bila 3 puta veca od one dobijene kada osoba koja se ispituje sedi a detektor je pod uglom od 45 ° upravljen ka abdomenu. Vrednosti St atisticki parametri St atistical parameters Grupa ispitanika Dani n Me " sD2sD SE CV Patient's group Days prvi 7 88,10 85,066 143,312 11,971 4,887 14,073 first Kontrolna cetvrti 8 53,80 57,789 550,276 23,458 8,866 40,592 fourth Controls sedmi 8 26,22 30,810 234,766 15,322 5,791 49,731 seventh prvi 9 66,50 64,421 301,243 17,356 6,136 26,942 first PRAŽK* cetvrti 9 17,92 20,630 127,896 11,309 3,998 54,819 fourth PBAM** sedmi 9 5,15 5,776 15,569 3,946 1,395 68,313 seventh prvi 4 33,80 34,990 668,765 25,860 14,930 73,908 first Stanje posle resekcije ileuma cetvrti 4 0,56 fourth lleal resection patients sedmi seventh prvi 3 57,12 66,217 407,820 20,194 14,279 30,498 first Crohn-ova bolest cetvrti 3 24,92 28,900 427,592 20,678 14,622 71,551 fourth Crohn disease sedmi 3 9,91 7,703 20,392 4,516 3,193 58,623 seventh *PRAŽK = primarni poremecaj apsorpcije žucnih kiselina **PBAM = primary bile acid malabsoption Tabela 1 -Deskriptivni statisticki parametri radioaktivnosti med abdomenom po danima od aplikacije SeCHAT-a (izražena u % od date doze) i po posmatranim grupama. Table 1 Descriptive statistical parameters of abdominal radioactivity on days after SeHCA T administration (expressed as % dose) in primary bile acid malabsorption (PBAM), ileal resection and ileal Crohn's disease. Dani Uporedene grupe S ta trs ti ck i parame tri Znacajnost Days Groups compared Statistical parameters Significance d t DE PRVI FIRST kontrolna PRAŽK control PBAM kontrolna Resekcije ileuma control -lleal resection kontrolna -CROHN control -Crohn's disease 20,645 50,076 18,849 2,231 2,641 1,584 14 9 8 p<0,05 p<0,05 p>0,05 --­ kontrolna -PRAŽK CETVRTI control PBAM FOURTH kontrola -CROHN control -Crohn's disease 37,159 28,889 2,953 1,634 15 9 p<0,01 p>0,05 SEDMI kontrolna -CROHN SEVE NTHcontrol -Crohn's disease 23,107 2,031 9 p>0,05 Tabela 2 Znacajnost razlike srednjih vrednosti (x) radioaktivnosti nad abdomenom izražene u % od dale doze SeHCAT-a (t-test). Table 2 -Significance of the differences between mean values (x) of abdominal radioacitivity expressed as % dose of SeHCAT in the different groups of patients studied (!-test). U-TEST Uporedene grupe prvi dan U-TEST sedmi dan Groups compared first day cetvrti dan seventh fourth day day Kontrolna-PRAŽK 13* 4** 1 ** Control PBAM Kontrolna 1 ** 1 * ' Resekcija ileuma Control lleal resection Kontrolna Crohn 6 4 O** Control -Crohn's disease * znacajna significant ** visoko znacajna highly significant Tabela 3 Znacajnost razlike srednjih vrednosti (x) radioaktivnosti nad abdomenom izražene u % od date doze SeHCAT-a (U-test). Table 3 Significance of the differences between mean values (x) of abdominal radioactivity expressed as % dose of SeHCAT in the different groups of pa­ tients studied (U-test). retencije SeHCAT-a sedmog dana i poluvre­mena njegove eliminacije u stolici u 12 pacije­nata pokazivali su znaca1nu korelaciju (r = 0,981; p < 0,01) te su eksterna merenja, ispitivanjem fecesa napuštena. Ovim se otklanja niz tehnickih i drugih teškoca vezanih za sakupl­janje i pripremu uzoraka fecesa za ispitivanje. Analiza srednjih vrednosti, medijane i aritme­ticke sredine, izracunatih sa posmatrane situa­cije (tabela 1.) ukazuje pre svega da se u svakoj od cetiri ispitivane grupe pacijenata srednja vrednost intenziteta radioaktivnosti smanjuje sa vremenom proteklim od aplikacije SeHCAT-a (najveca je prvog a najmanja sedmog dana). Srednja abdomenska aktivnost kontrolne grupe ve6a je od srednjih vrednosti ostalih ispitivanih grupa, i to u sva tri vremenska posmatranja: srednje vrednosti retencije SeHCAT-a su pri­bližno iste u grupi bolesnika sa primarnim pore­me6ajem apsorpcije žucnih soli i Crohnovom boleš6u, dok su one najniže u svim vremenskim posmatranjima u stanjima posle resekcije ileuma. Analiza varijabiliteta ukazuje da su rezul­tati homogeni samo 24 h od davanja test doze u svim posmatranim grupama izuzev u pacijenata posle resekcije ileuma. U eksperimentalnim situacijama u kojima je statistickom analizom proverena mogu6nost pri­mene parametrijskih metoda, znacajnost razlika sredih vrednosti procenata je Studentovim t­testom (Tabela 2.). Znacajna razlika artimetickih sredina abdomenske aktivnosti dobijena je izmedu kontrolne grupe s jedne i pacijenata sa PPAŽK i u stanju posle resekcije ileuma prvog da Testom inverzije (Tabela 3). ispitivana je znacaj­nost razlika vrednosti abdomenske radioaktivno­sti kontrolne i ostalih eksperimentalnih grupa u svim postavljenim situacijama, kako onim gde. postoji mogucnost primene parametriskih metoda, tako i ostalim gde zbog izrazitog varija­biliteta podataka parametriske analize nisu mogu6e. Ovom metodom je konstatovana zna­ cajna razlika izmedu kontrolne grupe ispitanika i pacijenata posle resekcije ileuma vec prvog dana, kontrolne grupe i bolesnika sa PPAŽK cetvrtog dana i zalim, kontrolne grupe i boles­nika sa Cronhovom bolešcu tek sedmog dana. Rezultati statisticke analize su razlog da se u daljim ispitivanjima može izostaviti odredivanje abdomenske aktivnosti 24 h posle uzimanja test doze, t.j. da se odredivanje retencije SeHCAT-a vrši samo cetvrtog i sedmog dana od njegove aplikacije. Na osnovu analize dobijenih rezultata proizi­lazi da je primena SeHCAT-a i odredivanje % njegove abdomenske retencije vrlo korisna metoda za neinvazivnu procenu funkcije ileuma te je isti vrlo pouzdan marker intenziteta entero­hepaticke cirkulacije žucnih kiselina. SeHCAT je pogodan za izspitivanje enterohe­paticke cirkulacije žucnih kiselina jer je ovaj ana­log žucne kiseline otporan na dekonjugaciju izazvanu bakterijama, ne podleže pasivnoj apsorpciji u crevima i ukljucuje se u enterohepa­ticki ciklus endogenog pula žucnih kiselina. Neinvazivno, peroralnom primenom ove radioak­tivno obeležene žucne kiseline mogu se otkriti poremecaji apsorpcije žucnih kiselina. Ovo je posebno znacajno za otkrivanje primarnog pore­mecaja apsorpcije žucnih kiselina (7, 8) i razliko­vanje hronicnih proliva nepoznate etiologije, onih sa od onih bez patološkog gubitka žucnih soli. Zakljucak -Nekolimisana gama scintilaciona kamera omogucava pouzdano odreciivanje abdomenske retencije SeHCAT-a te su eksterna merenja uzoraka fecesa nepotrebna. cetiri i sedam dana posle uzimanja test doze, postoje statisticki visoko znacajne razlike u intenzitetu abdomenske radioaktivnosti izmeciu pacijenata kontrolne grupe i bolesnika sa primarnim pore­mecajem apsorpcije žucnih kiselina. Utvrcien je veliki gubitak žucnih kiselina u stanjima posle resekcije ileuma kao i njihova smanjena apsorp­cija u bolesnika sa Crohnovom bolešcu i posle terapijske iradijacije abdomena. Sažetak U navije vreme, poremecaj apsorpcije žucnih kise­lina preko sluzokože ileuma može se utvrditi ispitiva­njem abdomenske retencije SeHCAT-a, sintetskog analoga žucnih soli obeleženog 75-Se. Intenzitet abdo­menske aktivnosti odredivan je u 32 pacijenta od kojih u njih 8 nisu dokazani poremecaji funkcije ileuma i 24 bolesnika sa razlicitim obolenjima digestivnog sistema. Postaje statisticki visoko znacajne razlike u intenzitetu abdomenske aktivnosti izmedu pacijenata kontrolne grupe (8) i bolesnika sa primarnim poremecajem apsorpcije žucnih kiselina cetiri i sedam dana posle uzimanja test doze, respektivno x = 57,79 i 20,63 % odnosno x = 30,81 i 5,7 %. Utvrden je veliki gubitak žucnih soli u stanjima posle resekcije ileuma (sedmog dana < 1 %) kao i njihova smanjena apsorpcija u bolesnika sa Cronhovom bolešcu (sedmog dana 7,70 %) i posle terapijske iradijacije abdomena. Odre­divanje abdomenske retencije SeHCAT-a je posebno znacajno za otkrivanje primarnih poremecaja apsorp­cije žucnih kiselina i razlikovanje hronicnih proliva razi Literatura 1. Merrick V. M., Eastwood A. M., Anderson R. J., Ross H.: Enterohepatic circulation in man of a gamma­emitting bile acid conjugate, 23-Selena-25-homotauro­cholic acid (SeHCAT). J. Nucl. Med., 23: 126-130, 1982. 2. Thaysen H. E., Orholm M., Arnfred T., Carl J., Rodbro P.: Asssessment of ileal function by abdominal counting of the retention of a gamma emitting bile acid analogue, Gut, 23: 862-865, 1982. 3. Nyhlin H., Merrick V. M., Eastwood A. M., Brydon G. W.: Evaluation of ileal function using 23-Selena-25­homotaurocholate, a o labeled conjugated bile acid. lnitial clinical assessment, Gastroenterology, 8: 64-68, 1983. 4. Merrick V. M., Eastwood A. M., Ford J. M.: ls bile acid malabsorption underdiagnosed? An evaluation of accuracy of diagnosis by measurement of SeHCAT retention, British Medica! Journal, 290: 665-668, 1985. 5. Sciarretta G., Vicini G., Fagioli G., Verri A., Ginevra A., Malaguti P.: Use of 23-Selena-25-homo­cholyltaurine to detect bile acid malabsorption in patients with ileal dysfunction or diarrhea, Gastroente­rology, 91: 1-9, 1986. 6. Ferraris R., Jazrawi R., Bridges C., Northfield C. T.: Use of a o-labeled bile acid (75-SeHCA T) as a test of ileal function. Methods of improving accuracy, Gastroenterology, 90: 1129-1136, 1986. 7. Popovic O., Kostic K., Milutinovic-Ouric S., MilovicV., Rubinic M., Šešic Lj., Bulajic M., Borisavljevic N., Bojic P., Vejvoda S., Petrovic T., Oordevic M., Libman E., Oordevic N., Petrovic M.: Primarna malapsorpcija žucnih kiselina. Zbornik skracenih radova IV Hepato­loškog simpozijuma Ohrid 1986: 89-91. 8. Popovic O., Kostic K., Ouric S., Milovic V., Bulajic M., Rubinic M., šešic Lj., Borisavljevic N., Oordevic M.: lleal dysfunction: Functional and morphologic study (abstr.) Dig. Dis. Sci. 1986: 31 (Suppl.): 99S. Adresa autora -Prof. dr Kasta Kostic, Medicinski fakultet u Beogradu Laboratorija za primenu radio­aktivnih izotopa u medicini, Dr Subotica br. 9, 11000 Beograd. PRIMJENA SeHCAT-a U DIJAGNOSTICI OBOLJENJA TERMINALNOG ILEUMA THE USE OF SeHCAT IN DIAGNOSTICS OF TERMINAL ILEAL DISEASE Radie 2,. Golubovic S., Radosavljevic R., Liqic B. Abstract Fifty -five patients aged 13-64, clinically suspective of having a bile acid malabsorption syndrome were tested with SeHCAT nuclear test. Both the method and test performing procedure are described. The radioindicator retention activity rale was assessed on the 3rd and 7th day after SeH­CAT capsula had been administered orally, compared to the initial first day activity according to AP x PA formula with a correction tor Selen (75Se) decomposition tor the 7th day and for background radiation. UDC: 616.344-008.6:612.357.15 Key words: ileal diseases, malabsorption syndromes, bile acids and salts, selenium, radioisotopes Orig. sci. paper Radio!. lugosl. 21 (suppl. IV} 77-79, 1987 Uvod -Sindrom loše apsorpcije žucnih ki­selina može biti jedan od uzroka dijaroicnog sindroma. U ljudskom organizmu nastaju ce­tiri žucne kiseline. Holna i homodeosiholna su primarne i nastaju u jetri iz holesterola. Kada sa žuci dopiju u crijeva bakterije ih pret­varaju u sekundarne žucne kiseline dezoksi­holnu i litoholnu. Natrijeve soli žucnih kiselina su konjugirane sa aminokiselinama glicinom ili tau­rinom. Dio sekundarnih žucnih soli se aktivnim trans­portom reapsorbira na nivou terminalog ileuma, a zatim dospijevaju u jetru i ponovo se izlucuju sa žuci. Ako se u molekulu žucne kiseline ugradi izo­top pogodne energije moguce je pratiti enterohe­paticnu cirkulaciju, ekskreciju putem stolice kao i retenciju radioindikatora u organizmu ispitanika. Takav spoj je tauro-23-75Se, seleno-25-homo­holna kiselina (8). Materija! i metode -!spitali smo 55 boles­nika starosne dobi 13-64 godine. Uputne dija­gnoze bile su razlicite. U 12 bolesnika bila je izražena sumnja na inflamatorni proces, u 11 bolesnika na iritabilni proces, u 12 bolesnika na obolenje hepatobilijarnog trakta i 20 bolesnika u fazi opservacije zbog oboljenja u gastrointesti­nalnom traktu. U radu smo koristili radioindikator SeHCA T firme AMERSHAM, koji je u stvari i sintetski tau­rinski spoj trihidroksi žucne kiseline. Bolesnicima je per os na tešte sa vodom apli­cirana kapsula SeHCAT-a u kolicini 370 kBq, cija je aktivnost predhodno izmjerena na gama kameri 1 O cm od cela kolimatora u trajanju od 300 sek. Pik korisne gama energije bio je 270 kiloelek­trovolti, a prozor 20 % i korišten je multikanalni paralelni Te kolimator za niske energije. Vanjska mjerenja pacijenata radena su pod istim uslovima. Cilj je bio ispitati retenciju radioin­dikatora treceg i 7-og dana u organizmu boles­nika sa smetnjama u gastrointestinalnom traktu gdje postoji sumnja na leziju terminalnog ileuma sa sindromom malapsorpcije žucnih kiselina. Aktivnost radiofarmaka u pacijentu mjerena je prvog dana 3 sata nakon davanja kapsule SeH­CAT-a (kada se postigne distribucija radioindika­tora u konvolutama tankog crijeva) na gama kameri TOSHIBA GCA'MODEL 202. Retinirana aktivnost radioindikatora u bolesni­cima mjerena je treceg i sedmog dana u AP i PA položaju pozicionirajuci pacijenta tako da mu se umbilikus nalazi u centru vidnog polja gama kamere. Izracunali smo retenciju radioindikatora po formuli -VAP x PA i izvršili korekciju za raspad selena 75 za sedmi dan i korigirali za fon prostorije. Rezultati i diskusija -Izracunata retinirana aktivnost u organizmu bolesnika sa sumnjom na inflamatrona obolenja digestivnog tubusa (N = 12) treceg dana bila je x = 39,8 ± 21 %, a Received: 14. 1 . 1987 -Accepted: 25. 3. 1987 77 GRUPA BOLESNIKA PATIENT GROUP N No IZRACUNATI% RETINI RANE AKTIV. CALCULATED % OF RETAINED ACTIVITY Tre6eg dana Sedmog dana 3rd day 7th day Sa inflamatornim oboljenjem lnflammatory disease 12 x 39,8 ± 21,0 % x = 13,0 ± 6,4 % Sa iritabilnim oboi jen jem lrritative disease 11 x = 43,7± 20,8 x 11,3 ± 8,9 Sa hepatobilijarnim oboi jen jem 12 x 49,5 ± 22,7 x = 26,0 ± 19,8 Hepatobiliary disease Grupa u fazi opservac. zbog oboljenja gastr. int. trakta 20 x = 45,6 ± 25,6 x = 24,5 ± 18,7 Under observation tor G-I disorder Tabela 1 -Procenat izracunate aktivnosti tre6eg i sedmog dana Table 1 -Calculated activity rale on the 3rd and 7th day sedrnog dana x 13,0 ± 6,4. U bolesnika sa sumnjom na iritabilni proces (N = 11) na tankom i/ili debelem crijevu retencija radiofarmaka tre­ceg dana bila je x = 43,7 ± 28 %, a sedmog dana x = 11,3 ± 8,9. U bolesnika sa sumnjom na oboljenja hepatobilijarnog trakta (N = 12) izracunata retencija radiofarmaka treceg dana bila je x = 49,5 ± 22,7, a sedmog dana x = 26 ± 19,8. U grupi bolesnika u fazi opserva­cije (N = 20) na inflamatorni ili iritabilni proces u gastrointestinalnom traktu izracunata retinirana aktivnost treceg dana bila je x = 45,6 ± 25,6 %, a sedmog dana x = 24,5 ± 18, 7. Malcholm MERRICK i suradnici (8) su našli da retencija markiranih žucnih kiselina sedmog dana u grupi normalnih osoba iznosi 29,9 ± 0,9 %. HALLBERG (5) sa suradnicima je našao u pacijenata sa ilealnim bajpasom (zbog nekontrolisane gojaznosti) znatno ubrzano eks­kreciju i veoma mali procenat retinirane aktivno­sti koja sedmog dana iznosila 0,7 ± 0,7 %. U eksperimentima aktivnosti koja na pacovima 23 Se 75 seleno 25 homoholna kiselina konjugo­vana sa taurinom (SEKAT) pokazala je apsorp­ciju iz crijeva i izlucivanje žuci u istoj mjeri kao i holna kiselina (1, 2, 3). Kod pacova (tricijum i Se 75 i 14C se pojavljuju u žuci istom brzinom nakon davanja smjese 14C holne kiseline i SeHCAT-a. Nakon per os aplikacije oba reagensa se istom brzinom pojavljuju u žuci i u ljudi i u pacova što govori u prilog da se i apsorpcije odvija istom brzinom (3). U laboratorijama koje raspolažu brojacima za rnjerenje cjelotjelesne retinirane aktivnosti, moguce je potpunije mjerenje ali su to vrlo skupi instrumenti koji nisu dostupni manjim laboratorijama. Ni instrumenti za mjerenje cjelotjelesne retini­rane aktivnosti ne daju informaciju o hemijskoj formi niti o distribuciji radioindikatora unutar tijela, (7). Ulcerozni kolitis u oko 1 O % bolesnika zahvata terminalni ileum, (engl. backwash colitis) (6). Krenova bolest je karakterizirana hronicnou­palnim promjenama koje mogu biti locirane na razlicitim segmentima digestivnog trakta od cavum oris do anusa (4), a najcešce pocinje na terminalnem ileumu. Zakljucak -Primjena SeHCAT-a u gastro­enterologiji predstavlja koristan klinicki test u evaluaciji funkcije terminalnog ileuma. Pomocu ovog testa moguce je diferencijalno dijagnosticki razluciti neke klinicke manifestacije, dijarojicnog sindroma, a kojima je uzrok malap­sorpcija žucnih kiselina. Upotreba vanjskih detektora za mjerenje reti­nirane aktivnosti radioindikatora u tijelu boles­nika, cini ovaj test lako primjenjivim i u manjim bolnicama. Nije potrebno kolekcionirati i uzorko­vati stolicu što predstavlja veliku pogodnost za bolesnika. Sažetak !spitali smo 55 bolesnika starosne dobi od 13 do 64. godine, pomocu izotopske pretrage SeHCAT-a, u kojih je klinicki postojala sumnja na sindrom malapsorpcije žucnih kiselina. U radu je opisana tehnika i postupci u izvodenju pretrage. Izracunali smo procenat retinirane aktivnosti radioindikatora treceg i sedmog dana nakon peroralne aplikacije SeHCAT-a u odnosu na pocetnu aktivnost prvog dana, a prema formuli -VAP x PA uz korekciju za raspad selena (75Se) za sedmi dan i za fon prostorije. Literatura 1. Boyd GS, Merrick MV, Monks R. et al.: Bile acid analogues labelled with selenium 75 or tellurium 123 m. J Label Compd Radiopharm 16: 38-40, 1978 (abstr.) 2. Boyd GS, Merrick MV: New radiopharmaceuticals tor assessment of hepatic and G. l. function. J. Nucl. Med. 20: 684, 1979 (abstr.) 3. Boyd GS, Merrick MV, Monks R. et al.: 75Se­labelled bile acid analogs. New radiopharmaceuticals tor investigating the enterohepatic circulaion. J. Nucl. Med. 22: 720-725, 1981. 4. Fraudsent PJ, Jarnum S, Malstom J: Crohn's disease of the duodenum. Scand J Gastroenterol 15: 683, 1980. 5. Hallberg D, Backman L, Espark S.: Surgical treat­ment of obesity. Prog Surg 14: 46-83, 1975. 6. Hildell J, Lindstrom S, Wenckret A.: Radiographic appearances in Crohn's disease. l. Accuracy of radio­graphic methods. Acta Raiol (Diagn) 20: 609, 1979. 7. Hoffmann AF, Hoffmann NE: Measurement of bile acid kinetics by isotope dilution in man. Gastro­enterology 67: 314-323, 1974. 8. Merrick MV, Eastwood MA, Anderson JR, Ross HMcl: Enterohepatic circulation in man of a gamma­emitting bile-acid conjugate, 23-Selen-25 homotauro­cholic acid (SeHCAT). J. Nuc. Med. 23: 126-130, 1982. Adresa autora: Radie dr Živojin, KBC Banja Luka, Zavod za nuklearnu medicinu. Citozin-Arabinozin (Citarabin, INN) Antimetabolit za cistostatsku terapiju hemoblastoza i malignih limforna Indikacije Akutne nelimfoblasticne i limfoblasticne leukemije, akutne egzacerbacije kronicne leukemije; maligni limfomi tipa nehodgkivnog limfoma. Na zahtjev šaljemo literaturu. Potpune informacije sadržava strucni prospekt Heinrich Mack Nachf. Chem.-pharm. Fabrik 7918 J l lertissen/Bayern B. R. Deutschland MEDICINSKI FAKULTET U BEOGRADU LABORATORIJA ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI INSTITUT ZA HIRURGIJU KBC DIJAGNOSTICKA VREDNOST SOPSTVENE METODE ZA KVANT!TATIVNU HEPATOBILIJARNU SCINTIGRAFIJU U PACIJENATA POSLE HOLECISTEKTOMIJE DIAGNOSTIC VALUE OF OUR OWN METHOD FOR QUANTITATIVE HEPATOBILIARY SCINTIGRAPHY IN PATIENTS AFTER CHOLECYSTECTOMY Obradovic V,. Dugafic D., Milicevic M., Janoševic S., carapic A., Kostic K. Abstract The aim of the paper was to evaluate clinically our own automatic program for quantitative hepatobiliary scintigraphy (PARHIL) in patients who had undergone cholecystectomy. 1-fBS-studies of 43 patients, divided into 5 groups on the basis of absence or presence of different types and degrees of cholestasis following cholecystectomy were retrospectively processed by means of the program. The results were acquired in the form of 13 quantitative parameters, derived from the applied mathe­matical function, which refer to the characteristics of uptake and secretion from hepatocytes, as welias intra and extrahepatic bile flow. Analysis of the results obtained shows high sensitivity of the method lor diagnosis and evaluation of the degree of intra-and extrahepatic choles!asis, as well as its potential value in differential diagnosis of the postcholecys!ectomy syndromes. UOC: 616.366-089.85:616.36-073:539.163 Key words: cholecystectomy, liver-radionuclide imaging, biliary tract-radionuclide imaging Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 81-84. 1987 Uvod -Otkrivanje, diferenciranje i utvrdivanje stepena holestaze posle hirurških intervencija na bilijarnom traktu još uvel< predstavljaju aktuelan dijagnosticki problem Kako od svih savremenih vizualizacionih tehnika jedino hepatobilijarna scintigrafija omogucava funkciono in vivo ispiti­vanje hepatobilijarnog sistema, posebna pažnja se posvetuje razvoju specificnih programa za kvantitativnu HBS (1, 2, 4, 5, 6, 8, 10, 11, 12). Medutim, dosadašnji rezultati primene razlicitih modaliteta ove metode u dijagnostici postopera­tivnih funkcionih poremecaja hepatobilijarnog sistema još uvel< nisu u skladu sa njenim poten­cijalnim mogucnostima. Zbog toga smo pristupili razvoju sopstvenog programa (PARHIL) za kvantitativnu HBS posle hirurških intervencija na bilijarnom traktu (9). Cilj rada je evaluacija dijagnosticke vrednosti kvantitativne HBS na bazi programa PARHIL u pacijenata u kojih je izvršena holecistektomija. Materija! i metode Od materijala sacu­vanog na magnetnim trakama, odabrane su dinamicke HBS-studije 43 pacijenta posle hole­cistektomije, koji su podeljeni u pet grupa. Izbor grupisanje pacijenata izvršeni su na osnovu anamnestickih i klinickih podataka, laboratorij­skih indikatora holestaze, kao i rezultata ehoto­mografije i/ili ERCP odnosno IVH. Prvu (kontrolnu) grupu sacinjava 15 pacije­nata bez tegoba, kao i klinickih i laboratorijskih znakova holestaze. Drugu grupu predstavlja 1 O pacijenata sa nespecificnim digestivnim tego­bama i znacima niske inkompletne opstrukcije duktusa holedohusa, ali bez ikterusa i laborato­rijskih znakova holestaze. Treca grupa obuhvata 1 O pacijenata sa podacima o recidivima holangi­tisa i ikterusa u dužem vremenskom periodu, bez subjektivnih, klinickih i laboratorijskih zna­kova egzacerbacije bolesti u 1tteme ispitivanja, uz ehotomografski utvrdene segmentne dilata­cije intrahepatickih žucnih kanala. Cetvrtu grupu cine 4 pacijenta sa prvi put ispoljenim blagim ikterusom (prosecna uk. bilirubinemija 63,8 µmol/1), bilijarnim kolikama i utvrdenom ekstrahepatickom bilijarnom opstrukcijom. Petu grupu predstavlja 4 pacijenta sa umerenim ikte­rusom (prosecna uk. bilirubinemija -128,6 f.Lmol/1), bilijarnim kolikama i utvrdenom holedo­holitijazom. Dinamicka HBS je vršena u AP položaju u vre-menu od 60 min od i.v. ubrizgavanja 99mTc-dietil­lDE (111-185 MBq), uz smeštanje podataka u Received: 14.1 1987 --Accepted: 25.3.1987 memoriju racunara u režimu I slika/3 s (matriks 64 X 64). Odabrane dinamicke HBS-studije obradene su pomocu automatskog programa PARHIL. Osnovu programa cini originalan algoritam za fitovanje odgovarajucih eksperimentalnih poda­taka pomocu matematicke funkcije, koja i u fizio­loškim i u patološkim uslovima aproksimira tran­zit radiofarmaka kroz parenhim jetre, odnosno kroz bilijarne kanale u regionu hilusa jetre. Na osnovu vrednosti funkcije za svaku od pomenu­tih faza kinetike radiofarmaka, medu cijih pet koeficijenata figuriraju vreme pojave (zanema­ruje se za parenhim jetre) i vreme maksimalne aktivnosti, odreduju se i parametri: vremena ushodnog i nishodnog Amax/2, odgovarajuci nagibi i srednje vreme tranzita. U okviru statisticke obrade dobijenih rezultata, za ispitivanje znacajnosti razlika vrednosti odab­ranih kvantitativnih parametara izmedu ispiti­vanih grupa primenjena je jednofaktorska ana­liza varijanse. Rezultati i diskusija -Od parametara dobi­jenih iz teorijske krive za parenhim jetre (sl. 1 i 2), vreme Amax/2 (PUT), nagib na Amax/2 ushodnog dela (PUS) i vreme maksimalne aktiv­nosti (PMT) predstavljaju parametre »uptake«-a radiofarmaka u hepatocitima, dok vreme Amax/2 (POT) i nagib na Amax/2 nishodnog dela (POS) predstavljaju parametre njegove sekrecije. S druge strane, ushodni deo teorijske krive bilijar­nog protoka u regionu hilusa jetre (sl. 1 i 2) pri­marno reprezentuje intrahepaticki protok žuci, sa parametrima: vreme pojave (BAT), vreme Amax/ 2 (BUT), nagib na Amax/2 ushodnog dela (BUS) i vreme maksimalne aktivnosti (BMT). Nishodni deo iste krive reprezentuje ekstrahepaticki pro­tok žuci, sa parametrima: vreme Amax/2 (BOT) i nagib na Amax/2 nishodnog dela (BOS). Srednja vremena tranzita karakterišu celine procesa kinetike radiofarmaka kroz parenhim (PMTT) i protoka žuci na nivou hilusa jetre (BMTT). Na tabelama 1 i 2. prikazane su prosecne vrednosti kvantitativnih parametara po grupama ispitanika. Uporedivanjem normalnih vrednosti parametara koji se mogu dobiti i pomocu drugih programa za KHBS, ne uocavaju se bitna odstu­panja u odnosu na rezultate drugih autora (5, 7, 8, 10). Analizom dobijenih rezultata, u odnosu na kontrolnu, u pacijenata druge grupe nije konsta- Slika 1 -Graficki prikaz rezultata primenjene funkcije. Kriva B: normalan tranzit dietil-lDE kroz parenhim jetre. Kriva D: normalan intra i ekstrahepaticki protok žuci Fig. 1 -Graphically presented results of the applied function. Curve B: normal diethyl-lDA transi! through !iver parenchyma. Curve D: normal intra-and extrahe­patic bile flow Slika 2 -Graficki prikaz rezultata primenjene funkcije. Kriva B: usporen tranzit dietil-lDE kroz parenhim jetre. Kriva D: usporen intra i ekstrahepaticki protok žuci Fig. 2 -Graphically presented results of the applied function. Curve B: delayed diethyl-lDA transi! through !iver parenchima. Curve D: delayed intra-and extrahe­patic bile flow tovano znacajno odstupanje vrednosti parame­tara »uptake«-a i sekrecije dietil-lOE iz hepato­cita, ukljucujuci PMTT, kao ni parametara intra­hepatickog protoka žuci (p > 0,05). Medutim, u ovih pacijenata je konstatovano odstupanje parametara ekstrahepatickog protoka žuci, tj. povecanje BOT i smanjenje BOS, uz sledstveno povecanje BMTT (p < 0,01 ). Oobijeni rezultati pokazuju da se pomocu odabranih parametara ekstrahepaticka inkompletna holestaza može otkriti u inicijalnoj fazi, pre ispoljavanja tipicne kli­nicke slike i laboratorijskih promena. U pacijenata trece grupe, u odnosu na kon­trolnu, konstatovano je odstupanje parametara »uptake«-a, tj. povecanje PUT (p < 0,05), sman­jenje PUS i povecanje PMT (p < 0,01 ), kao i odstupanje parametara sekrecije dietil-lOE, tj. povecanje POT i smanjenje POS, uz povecanje Grupa Group Parametar Jed. 1 2 3 4 5 Parameter Unit PUT min 1,8 2,0 2,4 2,8 PUS %/min 14,9 14,5 10,8 15,2 10,4 PMT min 11,3 10,9 15,7 13,0 20,6 POT min 32,8 31,3 48,4 67,1 116,6 POS %/min -2,3 -2,1 1,4 -1,0 -0,3 PMTT min 70,6 88,2 192,6 Tabela 1 Prosecne vrednosti kvantitativnih parametara tranzita 99mTc-dietil-lOE kroz parenhim jetre po grupama pacijenata Table 1 -Mean values of quantitative parameters which reflect 99mTc-diethyl-lOA transi! through the liver parenchyma by groups of patients Gr upa Gr oup Parametar Jed. 1 2 3 4 5 Parameter Unit BAT min 8,5 11,0 BUT min 13,2 12,9 18,7 19,1 41,0 BUS %/min 8,0 4,8 4,9 3,0 BMT min 24,3 25,6 36,3 38,7 68,6 BOT min 60,8 66,7 111,0 250,2 BOS %/min -2,2 -1,0 -1,6 -0,3 -0,2 BMTT min 53,8 143,9 84,8 200,2 385,1 Tabela 2 Prosecne vrednosti kvantitativnih parametara protoka žuci u regionu hilusa jetre po grupama pacije­nata Table 2 -Mean values of quantitative parameters which reflect bile flow in the liver hilus region by groups of patients PMTT (p < 0,01 ). Rezultati ukazu ju na usporen tranzit dietil-lDE kroz parenhim jetre u ovih paci­jenata, što se može objasniti funkcionim pore­ me6ajima na nivou hepatocita usled holestaze i hronicne infekcije (3). U odnosu na kontrolnu, u pacijenata tre6e grupe konstatovano je odstu­panje parametara intrahepatickog protoka žuci, tj. pove6anja BAT, BUT i BMT i smanjenje BUS (p < 0,01 ), kao i odstupanje parametara ekstra­hepatickog protoka žuci, tj. pove6anja BDT i smanjenje BOS, uz povecanje BMTT (p < 0,01 ). Dobijeni rezultati se mogu objasniti patološkim promenama na intrahepatickim žucnim kanalima nalog kalibra usled dejstva holestaze i hronicne infekcije (3). U odnosu na kontrolnu, u pacijenata cetvrte grupe odstupanje ne pokazuju samo parametri »uptake«-a dietil-lDE iz hepatocima (p > 0,05), dok vrednosti parametara sekrecije dietil-lDE iz hepatocita, ukljucujuci PMTT, kao i parametara intra i ekstrahepatickog protoka žuci, ukljucuju6ji BMTT, pokazuju odstupanje u smislu holestaze (p < 0,01). U pacijenata pete grupe, u odnosu na kontrolnu, svi parametri pokazuju odgovara­juce odstupanje (p < 0,01 ). Dobijeni rezultati u poslednje dve grupe mogu se objasniti razlicitim nivoima usporenja hepatobilijarne kinetike radio­farmaka, usled retrogradnog dejstva ekstrahepa­ticke bilijarne opstrukcije razlicitog intenziteta. Zakljucak Kvantitativna HBS na bazi pro-grama PARHIL doprinosi dijagnozi, diferencijal­noj dijagnozi i utvrdivanju stepena intra i ekstra­hepaticke holestaze u fazi klinicki i laboratorijski jasno neispoljenih funkciornh poremecaja hepa­tobilijarnog sistema posle holecistektomije, pa je zbog svoje senzitivnosti od potencijalne vrednp­sti i za razlikovanje bilijarnih od ekstrabilijarnih poreme6aja u sklopu postholecistektomicnog sindroma. Sažetak Cilj rada je procena dijagnosticke vrednosti sopstve­nog automatskog programa za kvantitativnu HBS (PARHIL) u holecistektomisanih pacijenata. Pomocu programa su retrospektivno obradene HBS-studije 43 ;,ar:11entil. knJI s,J 1x,delier11 u pet grupa na osnovu 0ti,,ustva il, pnsustv;i ho!estaze razlicitog nivoa ste­ I r;e:1a posl, (done ·1 2 hou; .. after administering o/ labelling dose), in lhe tumor area, a much more intensive accumuiat1011 of radio· pharmaceutical was shown than within other parls of the liver. Such a result was not tound In any le:s1011 of other etiolo.i and it showed specificity of 100 %, sensitivity of 87 % and accuracy of 95 forehemangioma. mTc-colloid scintigraphy showed sensitivity of 74 %. U0C: 616.36-006.311.03.073:539.163 Key words: !iver neoplasms-diagnosis, hemangioma, liver-radionuclide imaging, throcytes Orig. scL;-paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 85-87, 1987 Uvod -Kavernozni hemangiom je najcešci benigni tumor jetre (1 ). Obicno ne daje simptome i najcešce se otkriva pri obdukciji, hirurškim zah­vatima i dijagnoznim pretragama koje se vrše zbog drugih uzroka, npr. radi otkrivanja meta­staza malignih tumora u jetri. Ukoliko se otkrije žarišna lezija u jetri treba utvrditi njenu prirodu uz racionalnu primenu raspoloživih dijagnoznih metoda. Klasicna scintigrafija jetre 99mTc obele­ženim koloidima omogucuje otkrivanje žarišnih pramena u jetri, ali ne daje podatke o njihovoj etiologiji. Korišcenjem 99mTc obeleženih eritrocitaemoguce je pouzdano razlikovati hemangiome od drugih žarišnih lezija (2, 3, 4). Cilj našeg rada bio je da procenimo dijagnozni znacaj scintigrafije 99mTc obeleženim eritrocitimaeueotkrivanju hemangioma u jetri i utvrdimo njenueosetljivost, specificnost i tacnost.e Materija! i metode -!spitano je 36 bolesnika (19 muškaraca i 17 žena, starosti 19-75 godina, prosecno 54 godine) u kojih je na osnovu klinic­nog ispitivanja postavljena dijagnoza specificne žarišne lezije u jetri (14 sa hemangiomima, 1 O s metastazama, 9 bolesnika sa cistama, dva s hepatomom i jedan s apscesom). U 14 bolesnika (5 muškaraca i 9 žena, starosti 29-71 godma, prosecno 53 godine) utvrdeni su pojed111acni višestruki hemangiomi (ukupno 23 t·1EHT1:,n gioma). U svih bolesnika u toku klinicke obrao,. uradena je klasicna scintigrafija jetre .""'Tc-Sn­Koloidom ili 99mTc-fitatom. Eritrociti su obeleza­vani tehnikom » in vivo« u 30 bolesnika ( 1 1 sa hemangiomima). Pritom je primenjen sledeci postupak: U bocicu sa Sn pirofosfatom (INl'\J »Boris Kidric« Vinca) doda se 3 ml sterilnoQe fiziološkog rastvora i po rastvaranju sadrza1ebocice ubrizga intravenski. Posle 20 minutae 98111Tc­kubitalnu venu druge ruke ubrizgava se pertehnetat u dozi od 555 MBq i otpocne srn­manje gama kamerom širokog vidnog polja. LI 6ebolesnika (3 sa hemangiomima) radeno Je obe­ležavanje »in vitro« pri cemu se uzimao u,'.,Jrakevenske krvi, odstranila plazma, izvršilo c:Dda­vanje kalaja u formi Sn-koloida i na kraju ''' "Tc­pertehnetata. Posle davanja obeleživacke dozee(555 MBq) primenjena je ista tehnika snimanJaekao posle obeležavanja »in vivo«. Radena jeedinamska perfuziona scint,grafija (1 slikaJ:2 sek uetoku 60 sekundi), neposreclno zatim rani staticloescintigrami, a posle 1--2 sata odloženi :;cii;t!egrami u AP, DL i PA projekciji sa prikupljanj8rr:e Received: 14. 1. 1987 -Accepted: 25. 3. 1987 106 impulsa. Na scintigramima je vizJalr1u u:10­redivan stepen nakupljanja radioaktivnosti u žarišnim lezijama i okolnom tkivu jetre. Dinam­skom scintigrafijom ispitivana je arterijska perfu­zija, a statickom kolicina krvi sadržana u žariš­nim lezijama, odnosno njihov ukupan vaskulari­tet. Rezultati -Na dinamskim scintigramima he­mangiomi su pokazali promenljivu perfuziju, oslabljenu, pojacanu ili slicnu okolnom tkivu. Na ranim statickim scintigramima uocavano je tako­de promenljivo »ispunjavanje« hemangioma. Slika 1 Hemangiom jetre. Na scintigramu jetre 99mTc­Sn-koloidom smanjeno nakupljanje radiofarmaka u levom režnju (a). Na odloženom scintigramu korišce­njem 99mrc-eritrocita okruglo polje vrlo pojacanog nakupljanja radioaktivnosti u istom režnju (b) Liver hemangioma. On 99mrc-Sn-colloid liver image a decreased accumulation of radiopharmaceuti­cal in the left lobe (a). On delayed 99mrc-red blood celi image-a circular area of highly increased accumulation of radioactivity in the same lobe (b) Tumori sa pojacanom perfuzijom brže su nakup­ljali radioaktivnost i vec na ranim scintigramima pokaziv:-,:i umereno izrazitije nakupljanje no u okolnom tkivu. Ostali hemangiomi davali su sliku smanjenog nakupljanja. Na odloženim scintigra­mima, u 13 bolesnika, odnosno u 20 heman­gioma, u predelu tumora prikazalo se pojacano nakupljanje 99mrc-eritrocita, znatno jace no u drugim delovima jetre (slika 1 b). Nalaz veoma pojacanog nakupljanja radioaktivnosti samo na odloženim scintigramima, odnosno znatno jaceg no na ranim scintigramima, nije dobijen ni u jedne lezije druge etiologije i pokazao je speci­ficnost 100 % , osetljivost 87 % i tacnost 95 % za hemangiom. Klasicna scintigrafija ostvarila je osetljivost 74%. Tumori precnika manjeg od 3 cm mogli su se razlikovati od okolnog tkiva samo na odloženim scintigramima. Najmanji uoceni hemangiom imao je precnik 2 cm. Na dinamskim scintigramima ciste su se odli­kovale odsutnom ili slabom perfuzijom, meta­staza vecinom oslabljenom, ali i slicnom okol­nom tkivu i pojacanom, apsces pojacanom, a hepatomi znatno pojacanom u odnosu na ostalo tkivo jetre. Ciste, metastaze i apsces su kako na ranim, tako i na odloženim scintigramima dali sliku smanjenog nakupljanja 99mrc-eritrocita. Jedan hepatom pokazao je isti stepen nakupl­janja kao okolno tkivo, a drugi umereno poja­cano nakupljanje i na ranom i na odloženom scintigramu. lzuzev hemangioma, druge lezije koje su imale precnik manji od 3 cm (metastaze i ciste) nismo mogli pouzdano razlikovati od okolnog tkiva jetre. Diskusija Naši rezultati saglasni su rezul­tatima drugih autora (3, 4) koji su utvrdili potpunu specificnost metode u otkrivanju hemangioma i nešto slabiju osetljivost zbog ogranicene resolu­cije korišcene aparature i mogucih spontanih fibroticnih promena u tumoru. Ostvarena osetljivost klasicne scintigrafije (74%) je u granicama raspona rezultata više stu­dija koje su ispitivale njenu dijagnoznu pouzda­ nost u otkrivanju žarišnih lezija u jetri (5). Perfuzioni scintigrami hemangioma dali su promenljiv nalaz kao kod drugih autora (3,4). Naše mišljenje je da ovi scintigrami ne doprinose znatnije postavljanju dijagnoze hemangioma, ali su znacajni da bi se iskljucio hepatom koji daje sliku izrazitije perfuzije no hemangiomi. Zakljucak -U otkrivanju hemangioma u jetri scintigrafija 99mrc obeleženim aritrocitima poka­zala se osetljivom od klasicne scintigrafije 99mrc­ koloidima i predstavlja specificnu i pouzdanu metodu za dijagnostiku ovih tumora. Sažetak Cilj ispitivanja bio je da se utvrdi dijagnozni znacaj primene 99mTc obeleženih eritrocita u otkrivanju hemangioma u jetri. !spitano je 36 bolesnika u kojih je na osnovu klinickog ispitivanja postavljena dijagnoza specificne žarišne lezije u jetri. Eritrociti su obeležavani »in vivo« u 30 bolesnika i u 6 bolesnika tehnikom »in vitro«. Posle davanja obeleživacke doze 99mTc (555 MBq) radena je dinamska perfuziona i staticka scinti­grafija jetre (rani i odloženi scintigrami). U svih boles­nika u toku klinicke obrade uradena je klasicna scinti­grafija jetre 99rnTc-Sn-koloidom ili 99mTc-fitatom. U 14 bolesnika utvrdeni su pojedinacni ili višestruki heman­giomi (ukupno 23 hemangioma). U 13 bolesnika, odnosno u 20 hemangioma, samo na odloženim scin­tigramima (radenim 1-2 sata od davanja obeleživacke doze), u predelu !umora prikazalo se znatno jace nakupljanje radiofarmaka nego u ostalim delovima jetre. Takav nalaz nije uocen ni kod jedne lezije druge etiologije i pokazao je specificnost 100%, osetljivost 87% i lacnost 95% za hemangiom. Klasicna scintigra­fija jetre ostvarila je osetljivost 7 4 % . Literatura 1. lshak K. G., Rabin L.: Benign tumors of the liver. Med. Ciin. North Am. 59, 995-1013, 1975. 2. Lubin E., Sommer R., Hadar H.: Detection and characterization of focal hepatic lesions suggested pro­tocol. Third World Congress of Nuclear Medicine and Biology, Paris, 1982, Proceedings, 2877-2881. 3. Engel M. A., Marks D. S., Sandler M. A., Puran­chander S.: Differentiation of focal intrahepatic lesions with 99mTc-red blood celi imaging. Radiology, 146, 777-782, 1983. 4. Rabinowitz S. A., McKusik K. A., Strauss H. W.: 99mTc red blood celi scintigraphy in evaluating focal liver lesions, A. J. R. 143, 63-68, 1984. 5. Drum D. E.: Current status of radiocolioid hepatic scintiphotography for space-occupying disease. Sem. Nucl. Med. 1, 64-74, 1982. Adresa autora: Dr Zoran Jankovic, Institut za nukle­arnu medicinu VMA, Beograd, Crnotravska 17. 87 Za potrebe medicinskih snimanja proizvodimo: medicinski rendgen film »SANIX R-90«, za brzu strojnu obradu medicinski rendgen film »ORWO HS-90«, za brzu strojnu i rucnu obradu medicinski rendgen film za mamografiju »SANIX M«, za strojnu i rucnu obradu -zubni »SANIX Super 0-10« za panoramska snirnanja celjusti »STATUS« koronarografiju FNM-1 za sve metode snimanja kod kojih se slika dobiva optickirn pre­sa katodne cijevi Za potrebe fotomikrografiranja: mikrofilm NF sa kemikalijama za obradu, podesan za razne sisteme Kemikalije za rucnu i strojnu obradu medicinskih filmova u prašku i tekucinski koncentrati Za potrebe fotolaboratorija: za snimanja u crno-bijeloj tehnici KB filmove osjetljivosti 14, 17 i 21 DIN za izradu crno-bijelih fotografija fotografske papire EFKEBROM, EMAKS i EMAKS PE -za snimanje u kolor tehnici kolor-negativ film ARSCOLOR i diapozitiv film ARSCHROME Za sve detaljne obavijesti i primjenu na raspolaganju vam stoje naši strucnjaci MEDICINSKI FAKULTET LABORATORIJA ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU DIJAGNOSTICKI ... n,-...,, .. .., RIA ODREDIVANJA VAZOAKTIVNOG INTESTINALNOG POLIPEPTIDA (VIP) U SERUMU U GASTROINTESTINALNIM OBOLJENJIMA DECE DIAGNOSTIC SIGNIFICANCE OF VASOACTIVE INTESTINAL POLIPEPTIDE (VIP) SERUM LEVELS IN CHILDREN WITH GASTROINTESTINAL DISEASES Novakovic R, Petrovic Lj., Radlovic N., Andreic B., Deura L., Ratkovic M., Adaševic V., Milutinovic P. Abstract VIP serum levels were studied in 160 children with different gastrointestinal diseases. It was found that VIP levels were significantly higher in children with malabsorption syndrome and gastro­duodenitis then in children with disturbed gastric secretion. UDC: 616.33/.38-053.2:612.321.5 Key words: gastrointestinal diseases, vasoactive inleslinal peptide, child Orig. sci. paper Radio!. lugosl. 21 (suppl. IV) 89 -91 1987 Uvod Vazoaktivni intestinalni polipeptid (VIP) su izolovali Said i Mutt 1970. godine iz tan­kog creva svinje. VIP poseduje sposobnost da izaziva vazodilataciju, po cemu je i dobio ime (5). Tri godine kasnije odreden je aminokiselinski sastav VIP-a, izvršena (prva) sinteza, zatim i proizvodnja antitela, kojima je dokazana njegova imunoreaktivnost u neuronima, centralnom i perifernom nervnom sistemu, digestivnom, res­pirativnom, urogenitalnom traktu, pankreasu, egzokrinim žlezdama, tireoideji i nadbubrežnoj žlezdi. Poslednjih godina istraživaci svrstavaju VIP u neurotransmitere, pošto je dokazano da se izlucuje na završecima nerava u submukozi zida creva, celija mišica, epitela žlezda, i krvnih kapi­lara gastrointestinalnog trakta, delujuci na relak­saciju, vazodilataciju, i sekreciju (2). Delovanje VIP-a može biti trostruko u zavisnosti od tkiva koje ga izlucuje (endokrino, parakrino i neuro­krino) i receptorskog mehanizma koji ga potre­buje. Visoke vrednosti VIP-a su konstatovane u serumu bolesnika sa VIP-omom, tumorom pan­kreasa, koji spada u APUDOM-e tumore endo­krilnih celija APUD sistema. Visoke vrednosti VIP-a se nalaze u biopsijskom tkivu u bolesnika sa Crohn-ovom bolešcu i u bolesnika sa celijac­nom bolešcu, dok se veoma niske vrednosti u Chagas-ovoj bolesti (1 ). Materija! i metode Radioimunološko odre­divanje VI P-a je po prvi put uraden o u nas zah­valjujuci reagensima dobijenim od prof. S. R. Blooma i saradnika (Royal Postgraduate Medi-· cal School, London, Engleska). RIA VIP-a je ra­deno po metodi Michell i Bloon (4). Koristi se markirani VIP visoke specificne aktivnosti za detekciju veoma niskih koncentracija VIP-a od 1 do 1 O pmol/1 seruma. Rezultati --U grupi dece sa poremecenom želudacnom sekrecijom, nivoi VIP-a su odre­divani u hiperaciditetu (30 dece), hipoaciditetu (24 dece), duodenalnom ulkusu (20 dece), i gas­troduodenitisu (14 dece). U grupi dece sa malap­sorpcionim sindromom nivoi VIP-a su bili odred ivani u celijakiji (12 dece), djardijazi (16 dece) i iritabilnom kolonu (18 dece). Na slici 1 su prika­zane vrednosti VIP-a u grupi dece sa poremece­nom želudacnom sekrecijom (VIP 1). U grupi nor­malne dece starosne dobi od 1 do 12 godina, srednje vrednosti VIP-a su iznosile 8 ± 3 pmol/1 seruma. Received: 14.1.1987 -Accepted: 25. 3. 1987 pmol/1 80.! 2 80 f 60 1-VIP T - 40­ - 20 ­ 15.±. 2 14 :t2 8 .±. 3 - imrn N (1) ( 2) ( 3) ( 4.) Tabela 1 -(VIP 1) Poremecena želudacna sekrecija, (N) Normalne vrednosti, (1) Hiperaciditet, (2) Hipoaci­ ditet, (3) Duodenalni ulkus, (4) GastroduodenitisTable 1 -(VIP 1) Abnormal gastric secretion, (N) Nor­mal values, (1) Hyperacidity, (2) Hypoacidity, (3) Duo­denal ulcer, (4) Gastroduodenitis Vrednosti VIP-a su bile dvostruko vece u hi­peraciditetu i duodenalnom ulkusu (15 ± 3 pmol/1 i 4 ± 2 pmol/1) u odnosu na normalnu grupu. Uhipoaciditetu koncentracije VIP-a su bile tro­struko vece (30 ± 4 pmol/1). U akutnom gastro­duodenitisu vrednosti VIP-a su bile najvece (80 ± 2 pmol/1). U grupi dece sa poremecenom želudacnom sekrecijom (zbirni podaci) vrednosti VIP-a su signifikantno vece (p < 0,001) u odnosu na normalnu grupu. Na slici br. 2 su pri­kazane vrednosti VIP-a u grupi dece sa malap­sorpcionim sindromom (VIP II). Vrednosti VIP-a su bile petostruko i šestostruko povecane u djardijazi (38 ± 4 pmol/1 i u celijakiji (46 ± 3 pmol/1) u odnosu na normalnu grupu (8 ± 3 pmol/1). U iritabilnom kolonu VIP je bio osmo­struko povecan (60 ± 3 pmol/1). U grupi dece sa malapsorpcionim sindromom (zbirni podaci) vrednosti VIP-a su signifikantno vece (p < 0,001) u odnosu na normalnu grupu. Diskusija U grupi dece sa poremecenom želudacnom sekrecijom jedino je u hipoaciditetu VIP bio znacajno povišen, kako se i ocekivalo, jer VIP inhibiše želudacnu sekreciju. Najviši nivoi VIP-a su utvrdeni u gastroduodenitisu, što se pmol/l 80 60' _YJJ:. Il. 60:t3 40. 46.:!:3 Ni 38!.4 l'!mlml . I ·.•, 20t 8 :t 3 1 l ,1 1.:: ::¦ : =:.-·-.. --­-:,!! (N) ( I) (II) ( III) Tabela 2 -(VIP II) Malapsorpcioni sindrom, (N) Nor­malne vrednosti, (1) Celijakija, (2) Djardijaza. (3) lrit­abilni kolon Table 2 -(VIP II) Malabsorption syndrome, (N) Nor­mal values, (1) Coeliac disease, (2) Djardiasis, (3) lrri-table colon objašnjava zapaljenskim procesom sluznice želuca i duodenuma, jer je duodenum u normal­nih osoba crevo sa najvecom kolicinom Vip-a u tkivu (3). U grupi dece sa malapsorpcionim sin­dromom nivoi VIP-a u serumu su bili visoki u ovim crevnim oboljenjima sa dijarejana, za raz­liku od odraslih osoba gde su ova obolenja hro­nicna i gde se usled edema i inflamatornih pro­cesa u sluznici creva VIP dovoljno ne oslobada iz tkiva u cirkulaciju. Za diferencijalnu dijagno­stiku celijakija od djardijaza je od znacaja istov­remeno odredivanje VIP-a i gastrina, jer je gastrin povišen u dijardijazi zbog hipoaciditeta a u celiakiji je gastrin normalan (6). Zakljucak -Naši rezultati odredivanja vazo­aktivnog intestinalnog polipeptida (VIP) u razlici­tim gastrointestinalnim oboljenjima u dece, uka­zuju da je od narocitog znacaja odredivanje VIP­a u zapaljenskim procesima: u gastroduodeni­tisu, i iritabilnom kolonu, zatim u diferencijalnoj dijagnostici celijakija i djardijaza. Sažetak lspitivan je dijagnosticki znacaj radioimunološkog odredivanja vazoaktivnog intestinalnog polipeptida (VIP) u serumu 160 dece sa razlicitim gastrointestinal­ Novakovi<': R. et al:Oijagnosticki znacaj RIA odredivanja vazoaktivnog intestinalnog polipeptida (VIP) u serumu u gastrointestinalnim oboljenjima dece nim oboljenjima. Nadeno je da su nivoi VIP-a bili znatno viši u grupi dece sa malpsorpcionim sindro­mom, nego u grupi sa poreme6enom želudacnom sekrecijom, izuzev grupe sa gastroduodenitisom. Literatura 1. Bishop A. E., Polak J. M., Bryant M. G., Bloom S.R.: VIP nerves in Crohn's disease. Gut 19, A990, 1978. 2. Bryant M. G., Polak J. M., Modlin l., Bloom S. R., Albuquerque R. H., Pearse A. G. E.: Possible dual role for vasoactive intestinal peptide as gastrointestinal hor­mone and neurotransmiter substance, Lancet i, 991-993, 1976. 3. Chaffalitzky de Muckadell O. B., Fahrenkrug J., Hoest J. J., Lauritsen K. B.: Release of VIP by intra­duodenalstimuli. Scand. J. Gastroenterol. 12, 793-799, 1977. 4. Mitchell S. J., Bloom S. R.: Measurement of fasting and postprandial VIP in man Gut 19, 1043-1047, 1978. 5. Said S. l., Muti V.: Polypeptide with broad biologi­cal activity. Science 169, 1217-1218, 1970. 6. Novakovi6 R., Gregor G. Me.: The value of Simult­aneous Determination VIP and Gastrin, Nuclear Medi­cine 25, 125-156, A 123, 1986. Adresa autora Dr Novakovi6 R., Laboratorija za primenu radioaktivnih izotopa, Medicinski fakultet, Pasterova 14, 1100 Beograd. v "l .0. ti a slovenija 61001 Ljubljana, Bravnicarjeva 18 Telefon: centrala 061 /572 260, direktor 572 470, komerciala 576 227 nabava in racunovodstvo 576 379 V naših proizvodnih prostorih izdelujemo: industrijske prospekte turisticne kataloge kataloge alm:.:mahe monografije brošure etikete plakate formularje reklamne kartone Za narocila se priporocamo! RADIOIZOTOPSKO ISPITIVANJE EZOFAGEALNOG TRANZITA RADIONUCLIDE ASSESSMENT OF ESOPHAGEAL TRANSIT Dujmovic F., Pantelinac P., Savin B., Mušicki E., Kulauzov M., Živanovic M. Abstract -A radionuclide assessment of esophageal motor dysfunctions was advocated in 1972. Since then, numerous reports have been published concerning the attempts to improve the method itself and the dala processing. The aim of the presen! study was to develop a method for determination of esophageal transi! (ET) using a semi-solid bolus and to evaluate it in patients in whom according to the published dala the occurrence of esophageal motor dysfunction is highly probable. The patient was standing upright in front of the gamma kamera and swallowed a semi-solid bolus of small volume coa­ted with 37 MBq of 99mTc. When the patient started to swallow a dynamic study of two minute duration was recorded. The dala processing consisted of the determination of ET, i.e. the duration of tirne expressed in seconds during which the esophagus was cleared of 90 % of its initial activity. The results were as follows: the ET in the control group (n = 22) was no loriger Ihan 60 s, the avarage being 40 ± 16 s. (x ± 2SD). In patients with esophageal diverticula (n 3), esophagitis (n 3) and esopha­geal stricture (n 1) the ET was no longer than in the control group, while in patients with Hirschprung's disease (n = 1 ), hiatal hernia (n 2) and diabetes mellitus (n 18) the ET was considerably prolon­ged. It was concluded that the method for determination of ET using a semi-solid bolus is quick and simple to perform. The normal values obtained by this method are different from those obtained by other investigators using a liquid bolus. UOC: 616.329-009.11 :539.163 Key words: esophageal diseases-radionuclide imaging, esophagus, peristalsis Orig. sci. paper Radio!. lugosl. 21 (suppl. IV) 93-95, 1987 Uvod U dijagnostici poremecaja motiliteta jednjaka koriste se rentgenološke metode, manometrija, elektroezofagografija, kimografija i dr., a od 1972. god. (2) i radioizotopi. Osim prve, ostale metode primenjuju se u veoma malom broju ustanova, jer su one komplikovane za izvodenje, ili su neprijatne za bolesnike. Manifestna ahalazija, kao i drugi grubi pore­mecaji funkcije jednjaka obicno ne pretstavljaju dijagnosticki problem, ali zbog nedostatka dovojno prakticne metode, lake forme poreme­6aja motiliteta cesto ostaju neotkrivene. lnsufici­jentnost dijagnostike ovog organa, kao i drugi razlozi doveli su do toga, da jednjak postane »pastorce« u humanoj patologiji. Ovo se posebno odnosi na njegove funkcionalne pore­mecaje ... « (4). Kazem je prvi opisao radioizo­topski test za pracenje motorne funkcije jed­njaka. Od tada, u cilju poboljšavanja metode, razni autori saopštili su nekoliko modifikacija nacina obrade podataka, kao i samog nacina izvodenja pretrage (1, 3). Cilj rada bio je uvodenje metode ezofagealnog tranzita (ET) i provera iste u onih bolesnika, kod kojih se na osnovu podataka iz literature može ocekivati poremecaj motiliteta jednjaka. Received: 14.1. 1987 -Accepted: 25. 3. 1987 Materijal i metode -Pošto se bolesniku detaljno objasni tok pretrage, on, u stojecem stavu ispred detektora gama kamere, na dati znak proguta kašasti probni obrok male zapre­mine. U trenutku pocetka akta gutanja pocinje akvizicija podataka na racunaru i istovremeno se pokrene i štoperica. Svakih narednih 30 sekundi bolesnik ucini jedan (!) akt gutanja »na prazno«. Za prikupljanje podataka na racunaru koriste se predefinisane studije i to: 1 slicica za 2 sekunde prvih 30 sni maka, a posla toga 1 slicica za 1 O sekundi narednih 6 snimaka, tako da studija traje ukupno 2 minuta. Ukoliko se bolus i nakon završetka stLdije nalazi u jednjaku, uz vizuelnu kontrolu zbivanja na perzistenskopu, studija se nastavlja bez daljnjeg prikupljanja podataka na racunaru. Probni obrok je sledeceg sastava: 1 zaravnjena kafena kašicica sitno samlevenog keksa pomešanog sa vodom uz dodatak 37 MBq 99r1Tc eluata. Obrok ima polucvrstu konzistenciju, nešto gušcu od obicnog jogurta. Autori su se opredelili za probni obrok polucvrste konzisten­cije smatrajuci, da 6e se u toku akta gutanja pre pojaviti poremecaji motiliteta kod polucvrstog nego kod tecnog obroka. Prilikom obrade studija kao regija interesa Diskusija ET ni u jednog ispitanika iz kon­koristi se iregularna regija nad celom siluetom trolne grupe na prelazi 1 minut, i ova metoda sa jednjaka. Nakon generisanja dinamske krivulje polucvrstim obrokom pokazuje zadovoljavajucu odreduje se ET koje pretstavlja vreme u sekun­reproducibilnost. Neophodno je naglasiti cinje­dama, za koje se nad regijom jednjaka radioak­nicu, da su drugi autori upotrebljavali tecni bolus, tivnost smanjila za 90 % od maksimuma (slika kao i metodu jednog akta gutanja (single swal­low), te se njihovi rezultati ne mogu uporedivati sa ovim. U grupi bolesnika posebno je intere­santna podgrupa sa šecernom bolešcu. Svi ti, odrasli bolesnici leceni II ! :i. su insulinom (trajanje bolesti 2-26 godina), i kod svih je ET produžen, najverovatnije kao posledica dijabetesne poli­ l l l . .i..__----.._. neuropatije razlicitog stepena. Ukoliko je ET pro­ dužen preko 2 minuta, ovom metodam nije moguce precizno odredivanje. Zato bi u daljem radu bilo potrebno produžiti vreme pretrage i poboljšati nacin obrade podataka. ET Slika 1 -Dinamska krivulja radioaktivnosti nad jednja­kom. Normalna vrednost parametra ET Fig. 1 -EsophagealUme-activity curve. Normal value of parameter ET Rezultati Metoda je proverena u kontrolnoj grupi od 22 osobe oba pola (12 muškaraca i 10 žena), prosecne starosti od 36 godine (22-64 god.) u ko jih nisu postojale tegobe od strane gastrointestinalnog trakta. Kontrolnu grupu cinili su dobrovoljci, studenti i zdravstveni radnici. Za ET izracunata je aritmeticka srednja vrednost (x = 40 sek.) i standardna devijacija (SD 8 sek.). U sedam ispitanika iz kontrolne grupe rezultati ponovljenog ispitivanja pokazali su odstupanje u odnosu na prethodnu vrednost do 26 %. Vrednosti dobijene u grupi bolesnika pri­kazane su tabelarno (tabela 1 ). n ET(sec.) Morbus Hirschprung 1 > 300 Hirschprung's disease Hiatus hernia 2 120-150 Hiatal hernia Diverticulum esophagi 3 < 60 Esophageal diverticula Esophagitis 3 < 60 Stricturae esophagi 1 < 60 Esophageal stricture Diabetes mellitus 18 > 120 Tabela 1 Vrednosti ezofagealnog tranzita (ET) u grupi bolesnika (n-broj bolesnika) Table 1 -Values of esophageal transi! (ET) in patient groups (n-numbe of patients) Zakljucak -Primenjena metoda odredivanja ET je brza i jednostavna uz zadovoljavajucu reproducibilnost rezultata. Dobijene normalne vrednosti se razlikuju od rezultata drugih autora koji su koristili tecni obrok. Uz dalje usavršavanje tehnike prikupljanja i obrade podataka odredi­vanje ezofagealnog tranzita radioizotopskom metodam moglo bi da ima svoje mesto u dija­gnostici poremecaja motiliteta jednjaka, posebno u dijabetesnoj polineuropatiji. Sažetak Za ispitivanje motornih poremecaja jednjaka radio­izotopi koriste se od 1972. god. Od tada, u cilju pobolj­šavanja same metode, opisane su brojne modifikacije u izvodenju pretrage, kao i u analiziranju podataka. Ciljrada bio je uvodenje metode ezofagealnog tranzita(ET) i provera iste u bolesnika, kod kojih se na osnovupodataka iz literature može ocekivati poremecaj moto­rike jednjaka. Bolesnik u stojecem stavu ispred detek­tora gama kamere guta kašasti bolus male zapreminekoji je obeležen sa 37 MBq 99mTc. U trenutku pocetkaakta gutanja pocinje dinamska studija koja traje dvaminuta. Prilikam obrade studije odreduje se vreme ET,koje oznacava vreme u sekundama, za koje je jednjakevakuisao 90 % radioaktivnosti. U kontrolnoj grupi(n = 22) ustanovljeno je, da ET ne prelazi 60 sek. iiznosi 40 ± 16 sek. (x ± 2SD). U grupi bolesnika ETnije produžen kod divertikuluma jednjaka (n = 3), ezo­fagitisa (n = 3) i kod strikture jednjaka (n = 1 ), ali jeznatno produžen kod bolesnika sa M. Hirschprung(n = 1 ), hiatus hernia (n 2), kao i kod bolesnika sa diabetes mellitus-om (n 18). Zakljucuje se, da jemetoda odredivanja ET polucvrstim obrokom brza ijednostavna. Dobijene normalne vrednosti se razlikujuod drugih autora koji su koristili tecni obrok. 94 Dujmovi6 F.: et al: Radioizotopsko ispitivanje ezofagealnog tranzita Literatura 1. Ham H., Georges B., Guillaume M., Erbsmann F., Adresa autora: As. dr Ferenc Dujmovi6, Institut za Dobbeleir A.: Evaluation of methods for qualitative and patofiziologiju, Medicinski fakultet, 21000 Novi Sad, quantitative assessment of esophageal transi! of liquid. Hajduk Veljka br. 1. Eur. J. Nucl. Med. 11: 17-21, 1985. 2. Kazem J.: A new scintigraphic techinque for the study of the esophagus. Am. J. Roentgenol. 115: 681-688, 1972. 3. Klein H., Wald A.: Computer analysis of radionu­clide esophageal transi! studies. J. Nucl. Med. 25: 957-964, 1984. 4. Šljivi6 R., Tasi6 T., Stojkovi6 M., Stamenkovi6 l., Milanovi6 J.: Faringo-ezofagusne diskinezije, Medi­cinski spektar suppl. l. Alkaloid, Skopje 1976. Delovna organizacija za promet z medicinskimi instrumenti, aparati, opremo za bolnišnice, laboratorije in lekarne Ljubljana, Cigaletova 9; telefon 317-355; telex 31 668 Yu Sanlab Nudi široko izbiro blaga domacega in inozemskega izvora: -medicinske, znanstvene, opticne, farmacevtske in druge aparate ter opremo, -medicinske instrumente in specialno medicinsko potrošno blago za enkratno uporabo, -rentgen aparate, filme in kemikalije, -bolniško opremo, tekstil, konfekcijo in obutev za potrebe bolnišnic in drugih ustanov, -zobozdravstvene aparate, instrumente, potrošno blago, -laboratorijske aparate, opremo, laboratorijsko steklo, reagente, kemikalije in pribor, -aparate, instrumente za medicino dela in varstvo okolja, -lekarniško opremo, embalažo, obvezilni material, sanitetno gumi blago, -opremljamo zdravstvene in druge organizacije z najsodobnejšo medicinsko in drugo opremo, -preko poslovne skupnosti IRIS uvažamo za lastno skladišce ter na željo in racun naših kupcev. -blago dostavljamo kupcem na podrocju Slovenije z lastnimi prevoznimi sredstvi. Organizacija združenega dela s 35-letnimi izkušnjami! clanica: Poslovna skupnost proizvodnih in blagovno prometnih IRIS delovnih organizacij, n. sol. o. Ljubljana, Cigaletova 9 clanica: Poslovne skupnosti proizvajalcev in prometa proizvodov za zdravstvo SFRJ, Beograd 95 llll 1 1 III 1 : ioimunoloski testovi ---------------­i -jednostavni -brzi - za odredjivanje hormona koji stimulisu hormone LH -RIA za odredjivanje luteinizirajuceg hormona Prolactin - za odredjivanje luteotropnih hormona Digoxin - za odredjivanje srcanog glikozida digoksina lnsulin -RIA za odredjivanje irnunoreaktivnog inzulina Radiofarmaceutike -----------------­pouzdane -specificne -vrlo ciste 99mrc-, 113rn!n-i 132I-generatori i instrumenti za markiranje za preparaciju lekova 131I-kapsule i rastvori za terapiju i dijagnozu ____ Deutsche Dernokratische Republik 1 KLINICKOG BOLNICKOG CENTRA, REBRO, ZAGREB ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU KLINICKOG BOLNICKOG CENTRA, RIJEKA PRIMJENA 99Tcm-HM-PAO U DIJAGNOSTICI PERFUZIJSKIH PROMJENA MOZGA THE USE OF 99Tcm-HM-PAO FOR IMAGING OF BRAIN PERFUSION CHANGES Bajc M., Bašic M., Valkovic-Mika A., Hajnšek S., lvancevic D. Abstract -Cerebral distribution of the new, liposoluble radioindicator 99Tcm -HM-PAO (Amersham lnternational) was examined in 20 patients: 13 patients with partial epilepsy, 2 patients with transi! ischemic attacks (TIA), 1 patient with evacuated epidural hematoma and ipsilateral hemiparesis and a group od 4 healthy individuals. AII 20 patients were neurologically examined and EEG, GEG, and CT were performed in each of them. A gamma camera GE 400T connected to the computer system DEC PDP11/34 was used for single photon emission computerised tomography (SPECT). In 11 patients with partial epilepsy decreased accumulation of 99Tcm-HM-PAO was found, what corresponded to clinical epileptogenic focus, while in a patients with centrencephalic epilepsy increased accumulation was observed. Decreased accumula­tion was found also in bolh patients with TIA and in a patients with operated hematoma. Results sug­gested a great possibility of 99Tcm-HM-PAO and SPECT for the detection of functional cerebral disor­ders where other diagnostic procedures (like angiography, CT) proved to be insufficient. UDC: 616.831-005.4-073.756.8:539.163 Key words: cerebrovascular disorders, tomography emission computed, technetium Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 97-100, 1987 Uvod Novi radioindikatori koji prelaze krvno-moždanu barijeru omogucuju funkcio­nalnu analizu centralnog nervnog sustava dajuci uvid u regionalnu perfuziju mozga, metabolizam, kao i detekciju receptora za neuroaktivne sup­stance. Standardna gamaencefalografija (GEG) koristi nedifuzibilni radioindikator, najcešce 99Tcm, gdje se strukturalne promjene u mozgu mogu opaziti kada je narušena krvnomoždana barijera. Takve se promjene u mozgu vide kao · mjesta pojacanog nakupljanja aktivnosti. Medu­tim, kolicina radioindikatora u leziji nije u korela­ciji s fiziološkim, odnosno patofiziološkim zbivan­jima. Nova klasa radioindikatora, amini, npr. jodam­fetamin (IMP), i diamini (HIPOM) (15) slobodno prelaze krvnomoždanu barijeru i obicno su obi­lježeni s teško dostupnim 123J. Od 1984. g. Amersham lnternational razvija spoj HM-PAO (Heksametilen-propilenamin oksim) koji se po­naša poput IMP, ali se može obilježiti tehneci­jem. Od kraja 1985. g. koristi se u pretklinickim ispitivanjima u bolesnika s ishemijom, epilepsi­jom, migrenama, demencijama i drugim psihija­trijskim bolestima gdje drugi dijagnosticki pos­tupci, npr. kompjuterizirana tomografija (CT) pa i nuklearna magnetska rezonancija (NMR) nisu dali ocekivane rezultate. (1) 99Tcm-HM-PAO jest liposolubilan spoj koji slobodno prelazi krvno­moždanu barijeru pri fiziološkem pH i ulazi u sta­nicu (akumulacija 4,3 % od injicirane doze) gdje ostaje stabilan tijekom sljedeca 24 sata (15). U ovom rad4 iznesimo prve rezultate prikaza cerebralne perfuzije u 20 ispitanika korištenjem 99Tcm·HM-PAO i jednofotonske emisijske komp­juterizirane tomografije (SPECT). lspitanici i metode -Distribuciju radiofar­maka analizirali smo u 16 bolesnika s razlicitim uzrocima poremecaja cerebralne perfuzije te u cetiri neurološki zdrava ispitanika, koji su cinili usporedbenu skupinu. U prvoj skupini bilo je 13 bolesnika (8 muških, 5 ženskih) s parcijalnom epilepsijom kojoj uzrok nije bio tumorski proces. Pri odabiranju boles­nika za ispitivanje cerebralne perfuzije prednost smo dali bolesnicima s nezadovoljavajucim efek­tom konzervativnog lijecenja (8 bolesnika). Drugu skupinu cinila su 2 bolesnika s tranzitor­nim ishemickim atakom. U trecoj je bio jedan bolesnik koji je nakon traumatske povrede glave zadobio epiduralni hematom temporo-parijetalno 97 Received: 14. 1. 1987 -Accepted: 25. 3. 1987 desno. Nakon operativnog zahvata razvio je ipsi­lateralnu (desnostranu) hemiparezu. Svi su ispitanici detaljno neurološki pregledani (EEG, GEG, TC te SPECT). SPECT je ucinjen 1 O min nakon intravenskog injiciranja 740-1110 MBq (20-30 mCi) 99Tcm ­HM-PAO (Amersham lnternational) u volumenu od 5 ml. Za snimanje je korištena gama kamera GE 400T spojena s elektronickim racunalom DEC PDP 11/34. Tijekom snimanja kamera napravi oko glave ispitanika krug od 360 ° i snimi distribuciju aktiv­nosti u 64 projekcije. Vrijeme snimanja je oko 20 min, a nakon obrade podataka analizirani su transverzalni, sagitalni i frontalni presjeci. Slika 1 a -Transverzalni presjek u neurološki zdravog ispitanika Fig. 1 a Transversal section in neurologically healthy patient Slika 1 b -Frontalni presjek u neurološki zdravog ispi­tanika Fig. 1 b -Frontal section in neurologically healthy patient Rezultati U analizh tomograma naJv1se informacija dobili smo iz transverzalnih i frontal­nih presjeka jer se može istodobno usporedivati distribucija 99Tcm-HM-PAO u lijevoj i desnoj hemisferi. U neurološki zdravih ispitanika dobro se može razluciti siva od bijele supstance, bazalni gan­gliji, lateralne komore i mali mozak (slika 1 a i 1 b). Od 13 bolesnika s epilepsijom jedan je imao uredan nalaz. U 11 bolesnika našli smo sman­jenu perfuziju. Pet bolesnika imalo je jedno regionalno mjesto smanjene akumulacije (slika 2) dok je u ostalih 6 (sa sekundarnom generali­zacijom) nadena smanjena akumulacija i u jed- Slika 2 -Transverzalni presjek u bolesnika s parcijal­nom epilepsijam: smanjenja akumulacija 99TcmHM­PAO temporalno desno Fig. 2 -Transversal section in a patient with partial epilepsy: decreased accumulation of 99TcmHM-PAO in the right temporal lobe noj regiji suprotne hemisfere (slika 3). U jedne bolesnice nadena je »povišena« perfuzija obo­strano frontalno. Samo u trojice od 13 bolesnika s epilei::,.sijom CT je pokazao smanjeni koeficijent apsorpcije koji bi mogao odgovarati epileptickom žarištu, dok je u o.talih 10 bio uredan. U obaju bolesnika s tranzitornim ishemickim atakom nadeno je podrucje smanjene akumula­cije koje je odgovaralo neurološkom ispadu, dok je CT u obaju bolesnika bio uredan. U bolesnika s operiranim posttraumatskim epiduralnim hema­tomom desno i ipsilateralnom hemiparezom, uo­cili smo smanjenu akumulaciju desno temporo­parijetalno što odgovara postoperativnom ishemi­ckom žarištu (prikazan i na CT-u), ali i lijevo parije­ Slika 3 -Transverzalni presjek u bolesnika s parcijal­nom epilepsijom: smanjena akumulacija 99TcmHM­PAO frontalno desno i nešto manje parijetalno lijevo Fig. 3 Transversal section in a patient with partial epilepsy: decreased accumulation of 99TcmHM-PAO in the right fronta! lobe and in the left parietal Slika 4a -Transverzalni presjek u bolesnika s operi­ranim epiduralnim hematomom: smanjena akumulacija temporo-parijetalno desno, i bolje vidljiva parijetalno lijevo Fig. 4a -Transversal section in a patient with evacua­ted epidural hematoma: decreased accumulation in the right temporo-parietal lobe and absent accumulation in the left parietal lobe talno, što se niti jednom drugam metodam nije moglo dokazati (slika 4a i 4b). Diskusija i zakljucak -U 11 od 13 bolesnika s epilepsijom našli smo hipoaktivno podrucje koje je u vecine odgovaralo epileptickom žarištu prema klinickoj slici. U 6 od 13 bolesnika našli smo smanjenu perfuziju i u jednoj regiji suprotne hemisfere. To su bili ujedno i bolesnici sa sekun­darnom generalizacijom epilepsije, koji su isto­dobno slabo reagirali na konzervativnu terapiju. Slika 4b -Transverzalni presjek kompjuterizirane tomografije u bolesnika s operiranim epiduralnim hematomom: smanjeni koeficijent apsorpcije temporo­parijetalno desno Fig. 4b -Transversal section of CT in a patient with evacuated epidural hematoma: decreased absorption coefficient in the temporo-parietal lobe Dobiveni rezultati sukladni su nalazima Suess i sur. (18), koji nalaze hipofiksaciju 99Tcm-HM­PAO u 90 % svojih bolesnika s epilepsijam. Smanjenu perfuziju u interiktalnom periodu u bolesnika s žarišnom epilepsijom nalaze i drugi autori koristeci 123J-IMP (17), 133Xe (11, 19) te pozitronske emitere (8, 9) i opažanjem u živo (12). Neki autori (3) nalaze u više slucajeva povi­šenu akumulaciju interiktalno, a vjerojatni je raz­log neselektivna grupa bolesnika s epilepsijam. Važno bi bilo utvrditi razlog smanjenoj akumu­laciji radioindikatora u bolesnika sa žarišnom epilepsijom i vkljeti da li je ona odraz oštecenja terminalnih aminerickih okoncina, kao što navodi Chauvel i sur. (5), ili je jednostavno posljedica smanjenog protoka, kao što opisuju Bonte i sur. (4), Magistreti i sur. (13, 14). Ako je distribucija 99Tcm-HM-PAO u mozgu odraz cerebralne perfuzije, kao što navadi Costa i sur. (6), usporedujuci HM-PAO i mikrosfere u pokusima na životinjama, onda s ovim radiofar­makom mogu utvrditi perfuzijske promjene na mikrocirkulatornoj razini koje su odgovorne za funkciju stanice (2, 7). Rezultati dobiveni primjenom 99Tcm-HM-PAO i SPECT-om ukazuju na velike mogucnosti ovog dijagnostickog postupka u otkrivanju funkcional­nih poremecaja mozga koji se ne mogu utvrditi drugim postupcima poput angiografije, CT-a (3), NMR-a (1 ). Upravo ta rana detekcija fizioloških, odnosno patofizioloških poremecaja, koje pre; thode anatomskim promjenama važna je u neu­ rologiji/psihijatriji za prevenciju i izbor lijecenja. Prednost metode je u njezinoj jednostavnosti, mogucnosti svakodnevnog izvodenja, a ned­ostatak u visokoj cijeni i dužjem vremenu pptreb­nom za analizu podataka. Zahvaljujemo se dr Sanji Roncevic, dr Karinu Knešaureku i osoblju Klinike za nuklearnu medi­cinu i onkologiju, Klinicke bolnice »Dr M. Stoja­novic«, Zag;eb za pomoc prilikom snimanja ispi­tanika. Sažetak Cerebralnu distribuciju novoga, liposolubilnog radioin­dikatora 99Tcm-HM-PAO (Amersham lnternational) istraživali smo u 20 ispitanika: 13 bolesnika s parcijal­nom epilepsijam, 2 ispitanika s tranzitornim ishemickim atakom (TJA), jednog s evakuiranim epiduralnim hema­tomom i ipsilateralnom hemiparezom i 4 neurološki zdrava ispitanika. Svim ispitanicima ucinjen je EEG, GEG te CT. Za izvodenje jednofotonske kompjuterizirane tomo­grafije (SPECT) koristili smo gama kameru Ge 400T spojenu s elektronickim racunalom DEC PDP-11/34. U 11 bolesnika s parcijalnom epilepsijam nadena je smanjena akumulacija HM-PAO koja je odgovarala kli­nicki epileptickom žarištu, dok je u jedne bolesnice s centrecefalickom epilepsijam nadena povišena akumu­lacija. Smanjena akumulacija 99Tcm-HM-PAO nadena je i u obaju bolesnika s TIA i u bolesnika s ipsilateral­nom hemiparezom. Dobiveni rezultati ukazuju na velike dijagnosticke mogucnosti 99Tcm-HM-PAO i SPECT za detekciju funkcionalnih poremecaja mozga gdje drugi dijagnosticki postupci (npr. angiografija, CT) nisu dali ocekivane rezultate. Literatura 1. Alavi A., Dann R., Chawluk J., Alavi J., Kushner M., Reivich M.: Positron emission tomography imaging of regional cerebral glucose metabolism. Semin. Nucl. Med. 1: 2-34, 1986. 2. Bajc M.: Ocjena hemodinamskih promjena mozga u bolesnika s cerebrovaskularnim bolestima metodam obilježenih mikrocestica, Doktorska diserta­cija. 1985. 3. Biersack H. J., Reichmann K., Stephan H., Kuh­nene V., Neirincke R., Tyrell D., Penin H. and Win­kler C.: Brain SPECT with 99Tcm -labelled hexamethyl propylene amineoxime (HM-PAO: Results in epilepsy), Radioactive lsotope in Klinik und Forschung, Gasteiner lnternationales Symposium, 1986. pp. 33-36. 4. Bonte F. J., Stokely E. M., Devous M. D., Homan R. W.: Single photon tomographic study of regional cerebral blood flow in epilepsy, Arch Neurol 40: 267-270, 1983. 5. Chauvel P., Trottier S., Nassif S. and Bregman B.: Alternations of cortical noradrenergic mechanisms in cobalt foci, advances in epileptology, ed H. Akimo 6. Costa D. C., EII P. J., Cullum l. D. and Jar­ritt P. H.,: The in vivo distribution of ssi-cm-HM-PAO in normal man, Nucl. Med. Communications 7: 647-658, 1986. 7. Eke A.: Heterogeneity of cerebrocortical micro­flow in epileptic seizure, cerebral blood flow, metabo­lism and epilepsy, Ed. by Baldy-Moulinier M., lngvar D. H., Meldrum B. S., 97-104, 1983. 8. EngelJ. Jr., Brown N. l., Kuhi D. E.: Phelps M. E., Mazziotta l. C., Crandall P. H.,: Pathological findings underlying focal temporal lobe hypometabolism in par­tial epilepsy. Ann. Neurol. 12: 518-528, 1982. 9. Engel J. Jr., Kuhi D. E., Phelps M. E., Rausch R., Nuwer M.: Local cerebral metabolism during partial seizures. Neurology 33: 400-413, 1983. 1 O. Gastaut H., Gastaut J. L.: Computerised trans­verse axial tomography in epilepsy. Epilepsia 17: 325-336, 1976. 11. Howae D. D., Duffy T. E., Plum F.: Cerebral ener­gy metabolism pH and blood flow during seizures in the cat. Am. J. Physiol 227: 1444-1451, 1974. 12. lngvar D. H.: Regional cerebral blood flow in focal cortical epilepsy, Stroke 4: 359, 1973 (abstr.). 13. Magistretti P. L., Uren R. F., Shomer D., Blume H., Holman B. L.: Emission tomographic seans of cere­bral blood flow using J123 iodoamphetamine in epilepsy in Raymond C. (ed): Proceedings of the Third World Congress of Nuclear Medicine and Biology, Nuclear Medicine and Biology. Oxford, England, Pergamon, 1982, pp. 139-143. 14. Magistretti P., Uren R., Blume H., Schomer D. and Royal H.: Delineation of epileptic focus by single photon emission tomography, Eur. J. Nucl. Med. 7: 484-485, 1982. 15. Reichmann K., Biersack H. l., Stefan H., Hart­mann A., Krof p l., Winkler C.: Clinical results of brain­SPECT with 9Tcmd, 1 HM-PAO in epilepsy and cere­brovascular disease, Nucl. Med. 25: p A33, 1986. (abstr.). 16. Royal H. D., Hill T. C., and Holman B. L.: Clinical brain imaging with isopropyl-iodoamphetamine and SPECT. Semin. Nucl. Med. 4: 357-376, 1985. 17. Sanabria E., Chauvel P., Askienazy S., VignalJ. P., Trottier S., Chodkiewicz J. P., Bancaud J.: Single photon . .emission computed tomography (SPECT) using 123 J-isopropyl-iodoamphetamine (IAMP) in partial epilepsy in: Cerebral blood flow, met­abolism and epilepsy, Ed. by Baldy-Moulinier M., lng­var D. H., Meldrum B. S., 1983., pp 82-87. 18. Suess E., Podreka l., Goldenberg G., Steiner M., Brucke Th., Muller M. and Deecke L.: lnitial experience with 99Tcm hexamethyl-propylene-amineoxine brain SPECT. Nucl. Med. Comm. 4: 285, 1986 (abstr.). 19. Touchon l., Valmier J., Baldy-Moulinier M., Cadil­hac J.: Regional cerebral blood flow during interictal state. Differences between temporal lobe epilepsy and primary generalized epilepsy, Eur. Neurol. 25: 43-52, 1986. Adresa autora: Dr Marika Bajc, Zavod za nuklearnu medicinu, KBC Rebro, Kišpaticeva 12, 41000 Zagreb. 100 PROGNOSTICKA VREDNOST KARCINOEMBRIONSKOG ANTIGENA, FERITINA, BETA2-MIKROGLOBULINA I ALFAFETOPROTEINA I NJIHOV DOPRINOS U PRACENJU BOLESNICA SA KARCINOMOM DOJKE PROGNOSTIC VALUE OF CARCINOEMBRYONIC ANTIGEN, FERRITIN, BETA2-MICROGLOBULIN AND ALPHAFETOPROTEIN, AND THEIR CONTRIBUTION TO THE FOLLOW-UP OF PATIENTS WITH BREAST CARCINOMA Stefanovic Lj., Kamenjicki E., Selir Z., Prvulovic M., Miljkovic-Dobanovacki Lj., Semnic R. Abstract -The study included 60 patients with breast cancer. Carcinoembryonic antigen (CEA), ferritin (FER), beta2-microglobulin (B2M) and alphafetoprotein (AFP) were determined radioimmuno­ logically before the beginning of treatment (surgery followed by radio-and/or chemotherapy/ and in regular tirne intervals until 3 years postoperatively. By the linear regression analysis statistically signi­ficant correlation was proved between preoperative serum CEA concentrations and the tirne of relapse occurrence; relative to survival tirne, it was close to the limit of significance. No significant correlation was found for the remaining 3 tumour markers. An estimate of the value for the serum tumour marker concentrations to deteci relapses was performed by determining the sensitivity, specificity, accuracy and predictive value. From the results obtained it can be concluded that increased CEA concentra­tions before the beginning of therapy point to a possibility of relapse occurrence during or after the treatment and consequentially reduced chances of survival. A periodical determination of CEA during the follow up of these patients is a useful parameter of relapse occurrence; this information can be also obtained by FER but it is less reliable. Determination of B2M and AFP does not have any value for these purposes. UDC: 618.19-006.6-073-097 Key words: breast neoplasms, carcinoembryonic antigen, ferritin, beta 2 microglobulin, alpha feto­proteins, radioimmunoassay, follow-up studies Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. 1V) 101-103, 1987 Uvod -Karcinom dojke najcešci je ili jedan lecenju, kojim su odstranjeni primarni tumor od najcešcih malignih tumora žena u zemljama i regionalni limfni cvorovi aksile. Posle operacije Evrope, Amerike, Australije. Ovakva epidemio­u 32 bolesnice sprovedena je radijaciona i poli­loška situacija je i u našoj zemlji, stim što podaci hemioterapija, u 4 samo radijaciona, a u 1 O sa­za pojedine republike, u kojima je incidenca nis­mo hemioterapija. Bolesnice su kontrolisane ka, nisu pouzdani zbog loše organizovane služ­prvih pola godine posle operacije u tromesec­be evidencije. Karcinom dojke pokazuje trend nim, a zatim u šestomesecnim vremenskim stalnog porasta. U Vojvodini ovaj trend je naj­intervalima do 3 godine ili do smrtnog ishoda, izraženiji medu svim malignim tumorima žena izuzev 6 bolesnica koje nisu dolazile na pregle­(Burany et al.). U našim višegodišnjim istraživa­de redovno. Prilikam kontrolnih pregleda pro­njima o mestu i ulozi tumorskih markera u oceni cenjivano je na osnovu klinickih podataka i re­proširenosti i evolucije malignih tumora jedna zultata sprovedenih ispitivanja da li je došlo do od posmatranih lokalizacija bio je karcinom doj­lokoregionalnog recidiva i/ili pojave udaljenih ke, obzirom na znacaj ovog malignog tumora metastaza. Pre operacije i prilikam svakog od u patologiji žena. lstraživanja su sprovedena kontrolnih · pregleda radioimunološkim postup­u Institutu za onkologiju Medicinskog fakulteta cima odredivane su koncentracije karcinoembri­Novi Sad, a finansirana su od strane Samo­onskog antigena (CEA), feritina (FER), beta2­upravne interesne zajednice za naucni rad Voj­mikroglobulina (B2M) i alfafetoproteina (AFP) u vodine. Deo dobijenih rezultata prezentiran je serumu. u ovom radu. Rezultati ispitivanja -Višestrukom linear­ Materija! i metode -lspitivanjem je obuhva­nom regresionom analizam ispitana je zavisnost ceno 60 bolesnica sa patohistološki verifikova­izmedu preoperativnih koncentracija cetiri pra­nim karcinomom dojke, životne dobi 55,4±10,0 cena tumorska markera sa jedne strane, a vre­godina (raspon 33-79 godina). Sve ispitanice mena pojave recidiva i dužine preživljavanja sa nakon preoperativnog ispitivanja podvrgnute su druge strane. Regresioni koeficijenti testirani su Received: 14. 1. 1987 -Accepted: 25. 3. 1987 Tumorski marker Verovatnoca Tumorski marker Verovatnoca Tumour marker Probability Tumour marker Probability CEA p<0,05 CEA 0.1>p>0,05 FER p>0,1 FER p>0.3 B2M p>0,1 B2 M p>0.3 AFP AFP p>0.4 Tabela 1 Zavisnost izmedu preoperativnih koncen­tracija tumorskih markera i vremena pojave recidiva Table 1 Dependence between preoperative tumour marker concentrations and the tirne of relapse occur­rence t-testom i analizam varijanse; rezultati testiranja prikazani su u tabeli 1 i tabeli 2. Ovom analizam uocena je tendencija ranije pojave recidiva što su preoperativne koncentracije CEA, FER i B2 M više. Ova tendencija postaji i u odnosu na duži­nu preživljavanja, koja je utoliko kraca što su preoperativne koncentracije navedena 3 tumor­ska markera povišene u vecoj meri. Medutim, postajanje statisticki znacajne zavisnosti utvr­deno je samo za odnos izmedu preoperativne koncentracije CEA i vremena pojave recidiva (p>0,5). lzmedu koncentracija CEA i dužine preživljavanja znacajna zavisnost nije dokazana, ali je blizu granice znacajnosti (O, 1 >p>0,05). Do recidiva i smrtnog ishoda unutar trogodiš­njeg perioda postoperativnog pracenja došlo je u 75 % ispitanica sa preoperativno povišenim CEA. lzmedu vremena pojave recidiva i dužine preživljavanja u odnosu na koncentracije FER i B2 M statisticka zavisnost nije znacajna (p>0, 1 i vece). AFP svih ispitanica bio je normalan. Znatna korelacija izmedu koncentracija tumor­skih markera utvrdena je jedino za CEA i FER (r 0,67); korelacija u svim ostalim kombina­cijama tumorskih markera je neznatna, praktic­no ne postaji (r = 0,07 i manji). Tokom perioda pracenja nakon operativnog zahvata u 22 ispitanice došlo je do lokoregio­ Tabela 2 Zavisnost izmedu preoperativnih koncen­tracija tumorskih markera i vremena preživljavanja Table 2 Depencence between preoperative tumour marker concentrations and survival tirne ispitanica kod kojih do kraja perioda pracenja nije bilo znakova recidiva je sledeca: CEA u 14,3 % , FER uz 32, 1 % , B2M u 64,3 % i AFP u 35, 7 % . Ocena tumorskih markera izvršena je odredivanjem njihove senzitivnosti, specificno­sti, tacnosti i prediktivne vrednosti u otkrivanju recidiva; rezultati su prikazani u tabeli 4. Diskusija Procena prognoze i blagovre­meno otkrivanje recidiva veoma su znacajni u onkološkoj praksi (Wagener). U ovom radu mi smo pokušali da odgovorimo na pitanje u kojoj meri se kod karcinoma dojke za ove svrhe mogu koristiti tumorski markeri. U vreme kada smo 1981. zapoceli naša istraživanja, CEA se vec dokazao u klinickoj praksi kao standardan mar­ker za maligne tumore razlicitih lokalizacija. Do­tada saopšteni rezultati ispitivanja FER i B2M ukazivali su da i ove dve biološke supstance mogu da se koriste kao tumorski markeri. Ko- Vreme pojave povišenih tumorskih markera Tumorski Ucestalost Time occurrence of increased marker Frequency tumour markers Tumour % Pre % lstovre. % Kasnije. % marker Before % During % After % CEA 72.7 36.4 9.1 27.3 FER 68.2 27.3 13.6 27.3 nalnog recidiva i/ili do pojave udaljenih meta­ staza. Ucestalost povišenih tumorskih markera B2 M 45.4 0 9.1 AFP 18.2 13.6 0 4.5 i vreme pojave u odnosu na klinicko-laboratorij­ Tabela 3 . Ucestalost i vreme pojave povišenih tu,11­ orskih markera u bolesnica sa recidivom ske znake pojave recidiva prikazani su u tabeli 3. Table 3 -Frequency and the tirne of occurrence of Ucestalost povišenih tumorskih markera u 28 increased tumour markers in patients with relapse Tumorski marker Senzitivnost Specificnost Tacnost Prediktivnost Tumour marker Sensitivity Specificity Accuracy Predictive value CEA 0.727 0.857 0.800 0.800 FER 0.682 0.679 0.680 0.625 B2M 0.545 0.357 0.440 0.400 AFP 0.182 0.643 0.440 0.182 Tabela 4 -Ocena vrednosti tumorskih markera u otkrivanju recidiva Table 4 -An estimate of the value of tumour markers for relapse detection nacno, izgledalo je da AFP, marker karakteristi­can za hepatocelularne karcinome i teratogene maligne tumore, može poslužiti kao indikator intrahepatskih metastaza ostalih malignih tu­mora. Iz tih razloga mi smo se opredelili za ova 4 tumorska markera. Naša istraživanja pokazala su da postoji ten­dencija ranije pojave udaljenih metastaza i/ili lokoregiorialnog recidiva karcinoma dojke, kao i tendencija ranijeg smrtnog ishoda što su više koncentracije CEA, FER i B2 M pre operacije. Medutim, u tom pogledu klinicki znacajan po­kazatelj je jedino CEA, i to prvenstveno ako je njegova preoperativna koncentracija povišena, dok normalna preoperativna koncentracija ne iskljucuje mogucnost lošeg toka bolesti koji se može javiti cak relativno brzo posle operacije. Vrednost svakog od cetiri proucavana tumor­ska markera u otkrivanju recidiva ocenjena je iz­racunavanjem senzitivnosti, specificnosti, tacno­sti i prediktivnosti. Zadovoljavajuci nivo senzitiv­nostinašli smo za CEA. U preko 1 /3 bolesnica povi­šenje CEA javilo se pre klinicko/laboratorijskih znakova recidiva, obicno oko 6 meseci ranije a ponekada cak i godinu dana ranije. Karakte­risticno je da se povišenje CEA prouzrokovano recidivom otkrivalo i na narednim kontrolama, obicno uz tendenciju progresivnog porasta nje­gove koncentracije. Specificnost CEA u otkriva­nju recidiva bila je visoka, povišen CEA u boles­nica kod kojih nije došlo do recidiva otkrivan je retko; u njih su koncentracije CEA bile samo sporadicno povišene, u podrucju nisko pozitiv­nih vrednosti i na narednim kontrolama su se obicno normalizovale. Tacnost i prediktivna vrednost CEA pokazuju da ovaj tumorski marker realno koristi u otkrivanju recidiva, te ga treba rutinski odredivati u bolesnica sa karcinomom dojke. Senzitivnost i specificnost FER su na granici klinicke prihvatljivosti, pa ovaj tumor­ski marker u pracenju bolesnica sa karcinomom dojke ima opravdanja da se koristi samo u kom­binaciji sa drugim markerima, prvenstveno CEA, cime se u izvesnoj meri povišava šansa da se blagovremeno otkrije recidiv, ili da doneti za­kljucak bude pouzdaniji. Parametri kojima je cenjena vrednost B2M i AFP za otkrivanje reci­diva pokazali su da je nivo njihove tacnosti i prediktivnosti nizak, te ih ne treba koristiti u kli­nickom radu za ovu svrhu. Zakljucak -Povišene vrednosti CEA pre pocetka terapije bolesnica sa karcinomom dojke ukazuju na vrlo verovatno loš tok bolesti za vreme ili nakon lecenja. Periodicno odredivanje CEA tokom pracenja bolesnica koristan je poka­zatelj pojave recidiva; informacije u ovom pravcu može dati i odredivanje FER, no one su manje pouzdane. Odredivanje B2M i AFP za ove na­mene nema vrednosti. Sažetak lspitivanjem je obuhvaceno 60 bolesnica sa karci­nomom dojke. Karcinoembrionski antigen (CEA), feritin (FER), betarmikroglobulin (B2M) i alfafeto­protein (AFP) radioimunološki su odredivani pre po­cetka lecenja (operacija, a potom zracna i/ili hemio­terapija) i u pravilnim vremenskim intervalima do 3 godine nakon operacije. Linearnom regresionom analizam dokazana je statisticki znacajna zavisnost izmedu preoperativnih koncentracija CEA u serumu i vremena pojave recidiva, a u odnosu na dužinu preživljavanja ona je blizu granice znacajnosti; posta­janje znacajne zavisnosti za ostala 3 tumorska mar­kera nije utvrdeno. Ocena vrednosti serumskih kon­centracija tumorskih markera u otkrivanju recidiva izvršena je odredivanjem njihove senzitivnosti, speci­ficnosti, lacnosti i prediktivne vrednosti. Na osnovu rezultata sprovedenih ispitivanja može se zakljucili da povišene koncentracije CEA pre pocetka terapije ukazuju da ce vrlo verovatno u toku ili nakon lecenja doci do recidiva i da su manje šanse preživljavanja. Periodicno odredivanje CEA tokom pracenja ovih bolesnica koristan je pokazatelj pojave recidiva; infor­macije može dati i FER, no one su manje pouzdane. Odredivanje B2M i AFP nema vrednosti za ove na­mene. Literatura 1. Burany B., Zrilic V., Guduric B., Nikolic V., Popo­vic K., Janca K.: Opšta i specijalna epidemiologija ma­lignih neoplazmi sa posebnim osvrtom na najucestali­je lokalizacije. Novi Sad; Medicinski fakultet, 1984. 2. Wagener C.: Diagnostic sensitivity, diagnostic specificity and predictive value of the determination of tumour markers. J. Ciin. Chem. Ciin. Biochem. 22: 969, 1984. Adresa autora: Doc. dr Ljubomir Stefanovic, Institut za onkologiju Medicinskog fakulteta Novi Sad, 21204 Sremska l0 (/"It';;. 0. 1 o · 0,05 O t = 0,09 v= 40 p > 0,05 Tabela 2 -Prikazuje rezultate X, SO i t testa grupe zdrave dece i dece sa limfoblastnom leukemiom, T1-T2 Table 2 -Representation of the results of X, SO and t test in group of healthy children and children with lym­phoblastic leucaemia, T1-T2 PLATO PLATEAU Zdrava deca Komplikovana Healthy migrena children Complicated migraine n = 20 n = 30 L o L o x 0,26 x 0,25 x 0,29 x 0,29 so 0,030 so 0,059 so 0,072 so 0,082 L t = 1,8 v= 48 p > 0,05 1,93 v= 48 p > 0,05 Tabela 3 -Prikazuje rezultate X, SO i t testa grupe zdrave dece i dece sa komplikovanom migrenam, plato Table 3 -Representation of the results of X, SO and t test in group of healthy children and children with complicated migraine, plateau. dova za vreme ataka (4, 5, 12, 13, 14) koje u komplikovanoj migreni dece možda predstavlja­ju trajnije tragove i izvan napada (9, 1 O, 11 ). PLATO PLATEAU Zdrava deca Healthy children n 20 Lifoblastna leukemia Lymphoblastic leucaemia n 22 L O L O x 0,26 x 0,25 x 0,34 x 0,35 so 0,030 SO 0,059 SO 0,083 SO 0,093 L t 14,9 v = 40 p < 0,01 O t = 4,56 v = 40 p < 0,01 Tabela 4 -Prikazuje rezultate X, SO i t testa grupe zdrave dece i dece sa limfoblastnom leukemiom, plato Table 4 -Representation of the results of X, SO and t test in group of healthy children and children with lym­phoblastic leucaemia, plateau U prilog ovoga govori i statisticki signifikantna razlika u vrednosti ovog parametra izmedu gru­pe zdrave dece i dece sa komplikovanom migre­nom. U toku terapije akutne limfoblastne leukemije, a u cilju sprecavanja CNS komplikacija prime­njuje se kranijalna iradijacija sa 24 greja kao i intratekalna primena metotreksata. Oba ova terapijska postupka dovode do akutnog i odlo­ženog oštecenja endotelnih celija krvnih sudova mozga (8), aseptickog meningitisa (16) i uspo­rene sinteze mijelina (3), bez promena u veli­cini lumena krvnih sudova. Sva tri navedena procesa dovode do razlicitog intenziteta organ­skog oštecenja mozga. Stoga bi se statisticki nesignifikantne razlike u vrednosti parametra T1 -T 2 mogao objasniti odsustvom izmena veli­cine lumena krvnih sudova, sledstveno torne, odsustvom promena u cerebralnoj perfuziji u de­ce obolele od limfoblastne leukemije. Plato krivulje se statisticki signifikantno raz­likuje izmedu grupa zdrave dece i dece sa limfo­blastnom leukemijom što može biti u skladu sa nalazima autora (8) da je endotel krvnih sudova, usled toksicnog dejstva metotreksata propustlji­viji za proteine, a samim tim bi mogao biti pro­pustljiviji za 99mTc DTPA te usloviti duže za­državanje aktiviteta u perivazalnom tkivu usled T1 -T2 Komplikovana Limf oblastna migrena leukemia Complicated Lymphoblastic migraine leucaemia L t = 2,57 O t = 2,70 v = 50 v 50 p < 0,05 p < 0,05 Tabela 5 -Prikazuje rezultate t testa grupe dece sa komplikovanom leukemiom, T,-T2 Table 5 Representation of the results of t test in group of complicated migraine and lymphoblastic leu­caemia, T1 -T2 PLATO PLATEAU Komplikovana Limf oblastna migrena leukemia Complicated Lymphoblastic migraine leucaemia L t = 2,57 O t = 2,16 v v = 50 p < 0,05 Tabela 6 Prikazuje rezultate t testa grupe dece sa komplikovanom migrenam i limfoblastnom. leukemiom, plato Table 6 -Representation of the results of t test in group of complicated migraine and lymphoblastic leu­caemia, plateau vazogenog edema tkiva, što se inace u zdravom tkivu ne dešava. Zakljucak -Na osnovu gore iznetog moglo bi se zakljuciti da je parametar T1 -T2 znacajan pokazatelj poremecene cerebralne perfuzije u dece sa komplikovanom migrenom, a para­metar oznacen kao plato predstavlja važan po­kazatelj promena u tkivu mozga pod toksicnim dejstvom metotreksata i X zraka, te najverovat­nije ukazuje na rano organsko oštecenje CNS-a. Sažetak Uprkos cinjenici da je metoda cerebralne angio­scintigrafije (CAS) odavno u upotrebi, osnovni fizio­loški mehanizmi koji leže u osnovi vremenske krivulje radioaktivnosti ostali su nepoznati. U cilju rešavanja ovog problema vršili smo CAS sa 99mTc OTPA u 3 grupe dece (zdrava n = 20, komplikovana migrena n = 30, akutna limfoblastna leukemija n = 22). Naši rezultati ukazuju da postaji statisticki signifikantna razlika (p<0,01) u vrednosti parametra T1 -T2 (vreme od pojave aktiviteta u mozgu do maksimuma) izmedu zdrave dece i dece sa komplikovanom migrenom. Drugi analizirani parametar plato (odnos visine akti­viteta u recirkulaciji i maksimalnog aktiviteta) poka­zuje signifikantne razlike (p<0,01) izmedu zdrave dece i dece sa akutnem limfoblastnom leukemijom. U zakljucku možemo reci da parametar T, -T2 pred­stavlja vredan pokazatelj poremecenog pretoka u slu­cajevima komplikovane migrene, a da plato krivulje predstavlja važan pokazatelj ranog oštecenja mozga nakon profilaktickog intratekalnog davanja metotreksa­ta i zracenja glave. Literatura 1. Bajc M., Nikolic l., Loncaric S., Ivancevi{; D.: Mje­renje cerebralne perfuzije 99mTc pertehnetatom po­dobnim skupinama u neurološki zdravih ispitanika. Radio!. lugosl. 18: 425-428, 1984. 2. Fenichel G. M.: Migraine in children. Neurological Clinics, 3: 77-94, 1985. 3. Freeman J. E., Johnston P. B. G., Voke J. M.: Somnolence after prophylactic cranial irradiation in children with acute lymphoblastic leucaemia. Brit. Med. J., 4: 525-526, 1973. 4. Lauritzen M., Skinhr,bj-Olesen T., Lassen N. A., Paulson O. B.: The regulation of regional cerebral blood flow during and between migraine attack. Ann. Neurol. 14: 569-572, 1983. 5. Lauritzen M., Olesen J.: Regional cerebral blood flow during migraine attack by xenon 133 inhalation and emission tomography. Brain, 107: 447-461, 1984. 6. Lindner P., Wolf F., ScHad N.: Assessment of regional blood flow by intravenous injection of 99m tech­netium-pertehnetate. Eur. J. Nucl. Med., 5: 229-235, 1980. 7. Lindner P.: Quantitative, non-invasive cerebral blood flow measurements with nondifusibile tracers using a heart-rate-dependent recirculation correc­tion -Application in carotid surgery. Eur. J. Nucl. Med., 8: 358-363, 1983. 8. Livrea P., Trojane M., Simone l. L., Zimatore G. B., Logrosciano C., Pisicchio L., Lojacono G., Colella R., Ceci A.: Acute changes in blood-CSF barrier perm­selectivity to serum proteins after intrathecal metho­trexate and CNS irradiation. Neurology, 231: 336-339, 1985. 9. Nikolic l., Bajc M., Mihaljev-Martinov J., Lonca­ric S., Ivancevi{; D.: Moguci patofiziološki mehanizmi hemodinamske disfunkcije u vaskularnim glavobo­ljama. Radio!. lugosl. 18: 425-428, 1984. 1 O. Nikoli{; l., Mihaljev-Martinov J.: Angioscintigraf­ski parametri poremecaja cerebrovaskularnog pretoka u interkriticnoj fazi komplikovane migrene, Med. Pregl. 3-4: 129-133, 1986. 11. Nikolic l., Mihaljev-Martinov J.: lspitivanje cere­bralne cirkulacije u dece sa 99mTc DTPA. Radio!. lugosl. 1986 (u štampi). 12. Olesen J., Larsen B., Lauritzen M.: Focal ce­rebral hyperemia followed by spreading oligemia and impaired activation of rCBF in classic migraine. Ann. Neurol. 9: 344-352, 1981. 13. Olesen J., Lauritzen M.: Regional cerebral blood flow in induced and spontaneous attack of common migraine. Acta Neurol. Scand. (Suppl. 90) 65: 72-73, 1982. 14. Olesen J.: Migraine and regional cerebral blood flow. Trends Neurosci., 8: 318-321, 1985. 15. Sab6 Zs., Ritzl T.: Mean transi! tirne A new method for analysing brain perfusion studies. Eur. J. Nucl. Med., 8: 201-205, 1983. 16. Siemes H., Ratmg D., Siegert M., Handfeld E., Muller S., Gadner H., Ream H.: Changes of CSF-pro­teine profile pattern in children with acute lympho­blastic leucaemia during prophylactic CNS therapy. Med. Pediatr. Oncol., 8: 25-34, 1980. Adresa autora: Nikolic l., Medicinski fakultet Novi Sad, Institut za patološku fiziologiju i laboratorijsku dijagnostiku, 21000 Novi Sad. KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU, 1 ZAVOD ZA ZAŠTITU MAJKE I DJETETA ZAGREB OSTEOID OSTEOM DUGIH KOSTIJU -PRIKAZ TRI SLUCAJA OSTEOID OSTEOMA OF LONG BONES A REPORT ON THREE CASES Kovacic K., Roncevic S., Smetiško Z. Abstract Osteoid osteoma, a benign tumor of the bone, may be located in an intrameduliary or periosteal position in the bone: its location determines its roentgenological and scintigraphic appea­rance. This paper presents a report on thre cases of suspected osteoid osteoma, diagnosed on the basis of patients history and clinical examinations. Roentgenograms revealed a large area of sclerosis but without a clearly visible nidus. Scintigrams revealed nidi in ali three cases. Ali patients were treated sur­gicaliy and the diagnosis of osteoid osteoma was confirmed. It has been generally accepted that a characteristic roentgenogram should not necesarily be foliowed by a scintigram. A non-specific x-ray finding requires scintigraphic examination in order to assess the activity of the lesion, its size, and also to find out wheter the lesion is a uni-or multifocal one. Scin­tigraphy is also necessary in case of negative x-ray findings since it has been shown that the x-ray fin­dings may be considerably preceded by scintigraphic findings. UDC: 616.71-006.34.03 Key words: osteoma osteoid Orig. sci. paper Radio!. lugosl. 21 (suppl. IV) 119-121, 1987 Uvod -Osteoid osteom benigni je tumor kosti koji se javlja obicno do 30. godine života (2, 3), i prema nekim podacima cini 10-12% svih beni­gnih tumora kosti (7). Može biti smješten u spon­giozi, ili na vanjskom odnosno unutarnjem rubu kortikalisa, a što ce diktirati njegov rendenološki odnosno scintigrafski izgled. Materija! i metoda U radu su prikazana tri slucaja; djecaci u dobi od 2,5, 9 i 14 godina, u kojih je na temelju anamnestickih podataka i kli­nicke slike bila postavljena sumnja na osteoid osteom. Kako su rendgenogrami pokazivali jako izraženu sklerozaciju, ali bez jasno vidljivog nidusa -u dva slucaja, a u trecem se transpa­rencija tek nazirala unutar polja vrlo jako izra­žene skleroze, bili su upuceni na scintigram kosti. Nakon prethodne blokade štitnjace lrenatom, bolesnicima je intravenozno injicirano 7,4 MBq na kilogram tjelesne težine 99mTc MDP domace proizvodnje. Snimani su 3 sata kasnije -cijeli skelet i ciljane snimke ekstremiteta u nekoliko projekcija. Treba napomenuti da je potrebna dobra hidracija bolesnika kako bi se ucestalo mokrenje, a da se smanji radijaciona doza na mokracni mjehur i organe za reprodukciju. Sni­mano je gama kameram General-Electric, nis­koenergetskim, paralelnim kolimatorom visoke rezolucije. Rezultati -Slucaj br. 1 djecak ž. S., 2,5 godine bolovi u desnoj potkoljenici unatrag par mjeseci. Prema navodima majke dijete se nocu budilo. lnace, majka je primjetila otok gornjeg dijela desne potkoljenice, kao i to da dijete prili­kom hodanja štedi tu nogu. Rendgenogram pokazuje opsežno polje sklerozacije u proksi­malnom dijelu desne tibije, sa tek naznacenom transparencijom. Zbog velicine polja sklerozacije dijete je upuceno na scintigrafiju. Na scintigramu je nadeno intenzivno nakupljanje radioindikatora u proksimalne dvije trecine desne tibije. Stražnji dio tibije je deformiran, a na tom mjestu se regi­strira i znatno intenzivnije nakupljanje radioindi­katora u odnosu na okolne dijelove. Dijete je operirano i PHD potvrduje osteoid osteom (slika 1). Slucaj br. 2 djecak B. J., 9 godina -una­trag 4 mjeseca žali se na nocne bolove s unu­tarnje strane donjeg dijela desne natkoljenice koji prolaze na aspirin. Rendgenogram pokazuje Received: 14.1.1987 -Accepted: 25.3.1987 Slika 1 -Slucaj br. 1 -Djecak ž. S., 2,5 godine. Osteoid osteom desne potkoljenice Fig. 1 -Case no. 1 -Boy ž. S., aged 2.5 years. Osteoid osteoma of the right lower leg sklerozaciju bez jasno vidljivog nidusa Na scinti­gramu se vide deformirane distalne dvije trecine desne natkoljenice -medijalno -s intenzivnijim i trakasto oblikovanim nakupljanjem radioindika­tora uz medijalnu konturu. Unutar opisane traka­ste nakupine vidi se okrugla i intenzivna naku­pina. PHD takoder govori za osteoid osteom (sli­ka 2). Slucaj br. 3 -djecak S.T., 14 godina, sa bolovima u desnoj natkoljenici unatrag godinu dana. U pocetku su bolovi bili samo nocni, prola­zili na aspirin, a kasnije su se javljali i prilikom napora. Rendgenološki se vidi samo izražena """; Slika 2 -Slucaj br. 2 -Djecak B. J., 9 godina. Osteoid osteom desne natkoljenice Fig. 2 -Case no. 2 -Boy B. J., aged 9 years. Osteoid osteoma of the right upper leg sklerozacija bez jasno vidljivog nidusa i gotovo je nepromijenjen u tom periodu. Na scintigramu se vidi trakasto, intenzivno nakupljenje radioindika­tora u srednjoj trecini diafize desne natkoljenice koja je na tom mjestu deformirana, a na strani prena medularnom kanalu, vidljiva je ovalna, intenzivnija nakupina. PHD takoder potvrduje da se radi o osteoid osteomu /slika 3). U sva tri slucaja dobili smo dakle intenzivno nakupljanje radioindikatora na mjestu koje odgo­vara rendgenološki vidljivom polju skleroze, a unutar toga fokalnu, vrlo intenzivnu nakupinu, a koja najvjerojatnije odgovara nidusu. Diskusija -Opcenito je prihvaceno mišljenje da benigni tumori kosti zbog svog sporog rasta i nedestruktivne prirode uglavnom ne pokazuju intenzivno nakupljanje radioindikatora (6). lznimka je osteoid-osteom -dobrocudni oste­oblasticni tumor kojeg karakterizira nidus koji es sastoji od osteoida i spikula novostvorenog koštanog tkiva u razlicitim omjerima. Sadrži i vaskularne komponente kao i fibrozno vezivno tkivo (3, 9, 4). cesto je okružen solidnom sklero­ticnom kosti. lntramedularno lociran nidus obicno pokazuje manju reaktivnu sklerozu, nego li ako je lociran u korteksu. Ako je, primjerice, lociran periostalno može se razviti periostitis koji deformira kost, a što može i imitirati agresivni maligni tumor (7). Rendgenološki ga je u odrede­nim regijama teško dijagnosticirati -kralježnica, vrat femura, male kosti stopala, dok je u dugim kostima rendgenološki nalaz obicno jasan (1,5), osim u iznimnim slucajevima -kao npr. u našim primjerima. Treba medutim napomenuti da su opisani slucajevi u literaturi gdje je interval od pocetka simptoma do pozitivnog rendgenološ­kog nalaza bio i dvije godine, za razliku od scin­tigrama koji je bio pozitivan (4, 5). Slika 3 -Slucaj br. 3 -Djecak S. T., 14 godIna. Osteoid osteom desne natkoljenice Fig. 3 -Case no 3 -Boy ST., aged 14 years. : Osteoid osteoma of the nght upper leg Kako je vidljivo iz naših primjera, a to navode i drugi autori koji su se bavili lom problematikom, upravo u dugim kostima scintigram vrlo cesto pokazuje intenzivno nakupljanje radioindikatora na mjestu skleroze, sa vrlo intnezivnom fokal­nom nakupinom koja se superponira. Americki autori to nazivaju »double-density sign« (7), a za razliku od ucestalijeg scintigrafskog izgleda osteoid-osteoma dobro ogranicene, inten­zivne, ovalne nakupine radioindikatora (8), što se obicno vidi u slucaju kada je smješten u spon­giozi. Dokazano je da upravo ta fokalna naku­pina koja se superponira odgovara nidusu. Auto­radiografski je dokazano da nidus akumulira znatno više radiofarmaka od okolne reaktivne kosti (7, 9). Najvažnija indikacija za scintigrafsku pretragu je bol, i negativan, suspektan ili nespecifican rendgenološki nalaz (1 ). Praksa je da se ucini scintigram cijelog tijela da bi se vidjelo da li je nalaz uni-ili multifokalan. Zakljucak -Opcenito je prihvacen stav da karakteristican rendgenogram nije potrebno upotpuniti scintigramom. Nespecifican, odnosno suspektan nalaz zahtijeva scintigrafsku obradu da bi se vidjela aktivnost lezije, njena velicina, da li se radi o uni-ili multifokalnoj leziji. U slucaju negativnog rendgenograma potrebna je takoder scintigrafska obrada jer se pokazalo da scinti­grafski nalaz može znatno prethoditi rendgeno­loškom. Sažetak Osteoid osteom, benigni tumor kosti, može biti smje­šten u spongiozi ili na vanjskom odnosno unutarnjem rubu kortikalisa, a šlo te diktirati njegov rendgenološki, odnosno scintigrafski izgled. U radu su prikazana tri bolesnika u kojih je na temelju anamnestickih podataka i klinicke slike bila postavljena sumnja na osteoid osteom. Rendgenogrami su pokazi­vali jako izraženu sklerozaciju, ali bez jasno vidljivog nidusa. Scintigram je pokazivao nidus u sva tri slucaja. Sva tri bolesnika su operirana i potvrdena je dijagnoza osteoid osteoma. Opcenito je prihvacen stav da karak­teristican rendgenogram nije potrebno upotpuniti scin­tigramom. Nespecifican nalaz zahtijeva scintigrafsku obradu da bi se vidjela aktivnost lezije, njena velicina, da li se radi o uni-ili multifokalnoj leziji. Takoder je potrebna scintigrafska obrada u slucaju negativnog rtg nalaza, jer se pokazalo da scintigrafski nalaz može znatno prethoditi rendgenološkom. Literatura 1. Gilday L. D., Ash J. M.: Benign bone tumors. Sem. in Nucl. Med., 6 (1); 35-44, 1976. 2. Jesserer: Osteoid osteom U: Klinik der Gegenwart Osteopathien, Band IX, Neufassung, E62, Juni 1971. 3. Scholze und Lecher: Erkennung und Behandlung von Knochen-tumoren -osteogene Tumoren. Zeit­schrift fOr Allgemeinmedizin, heft 13, 613, 1974. 4. Martin N. L., Preston D. F., Robinson R. G.: Oste­oblastomas of the axial skeleton shown by skeleta! scanning: case report. J. Nucl. Med., 17 (3), 1975. 5. Lisbona R., Rosenthal L.: Role of radionuclide imaging in osteoid osteoma. AJR 132: 77-80, 1979. 6. Harcke H. T. Jr.: Bone lmaging in infants and children. J. Nucl. Med. 19: 324-329, 1978. 7. Helms C. A., Hatter R. S., Vogler J. B.: Osteoid osteoma: Radionuclide diagnosis. Radiology, 151 : 779-784, 1984. 8. Merrick M. V., Petrie P. W. R.: Bone healing as recurrent osteoid osteoma. Br. J. of Radiol, 58: 462-464, 1985. 9. Rosenthal L., Lisbona R.: Primary bone tumors. U: Skeleta! imaging. ACC, Norwalk, Connecticut, 25-26, 1984. Adresa autora: Kovacic K., Klinicka bolnica »Dr Mla­den Stojakovic«, Klinika za nuklearnu medicinu i onko­logiju, Vinogradska 29, 41000 Zagreb r Jevotiroksln O hipotireoza pri odraslih in otrocih, hipotireoza kot posledica zdravljenja z radioaktivnim jodom; O evtireoidna golša (difuzna, nodalna ali multinodalna); O golša z blago. hipotireozo; O preprecevanje ponovitve po odstranitvi O preprecevanje iatrogene hipotireoze ali morebitnega zvecanja šcitnice pri zdravljenju hipertireoze s tireostatiki; Kontraindikacije Absolutne -sveži infarkt miokarda. Relativne -angina pektoris, vnetje miokarda in srcna insuficienca s tahikardijo. Stranski ucinki Vcasih se lahko na zacetku zdravljenja ali zaradi prevelike individualne doze pokažejo tremor, tahikardija, srcne aritmije, nemir, glavobol, znojenje, rdecica, težko prenašanje vrocine, bruhanje, driska in hujšanje. Te težave minejo, ko zmanjšamo dozo. Izdeluje @ lek tovarna farmacevtskih in kemicnih izdelkov, n.sol.o. Ljubljana TOZD Farmacija ZA KARDIOLOGIJU, MEDICINSKI FAKULTET, SKOPJE DETEKCIJA I KVANTIFIKACIJA LEVO-DESNIH SRCANIH ŠANTOVA RADIONUKLIDNOM ANGIOGRAFIJOM DETECTION ANO QUANTITATION OF LEFT-TO-RIGHT CARDIAC SHUNTS WITH RADIONUCLIDE ANGIOGRAPHY Karanfilski B., Bogdanova V., Pisevska C., Zdraveva M., žanteva M. Abstract -Using Maltz and Treves technique radionuclide angiography was applied in 1.415 patients, 887 children and 538 adults. Shunt was detected in 319 children (36,4 % ). Comparative studies in 205 children indicated a good correlation betwen radionuclide angiography and echocardiography in 182 patients (88,8%). Only in 23 patients (11,2%) there was no correlation between the two methods as a consequence of pulmonary hypertension and right-to-left shunting. In the group of adults shunts were detected in 139 (25,8 % ) patients. Cardiac catheterization performed in 76 of them confirmed the existence of shunt. Both the radionuclide angiography and catheterization correlated well in the detection and quantitation of left-to-right shunt except in patients with pulmonary hypertension. In these cases radionuclide angiography can well deteci, but not quantify the shunts. UDC: 616.124.6-007.2:616.132.2-073:539.163 Key words: heart septal defects, coronary vessels-radionuclide imaging, echocardiography, heart catheterization Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 123-126, 1987 Uvod -Defekti srcanog septuma su relativno cesta pojava narocito u pedijatriskoj praksi. Metodom radionuklidne angiografije ovi defekti mogu da budu otkriveni i kvantificirani jedno­stavno, brzo i dosta tacno (7,3). Metoda radionuklidne angiografije minimalno traumatizira i ne predstavlja rizik za bolensika, po potrebi može da se ponavlja a ozracivanje je minimalno (1,9). Osnovni nedostatak metode je što ne daje direktne podatke o pritiscima i poje­dinim segmentima srca i oksigenskoj saturaciji (10) što cini kateterizacija. Radionuklidna angio­grafija prema torne predstavlja komplementarnu dijagnosticku metodu koja se koristi zajedno sa elektrokardiografskim, rentgenskim i ehokardio­grafskim nalazom a nekad i sa srcanom katete­rizacijom (9). Želimo da prikažemo naša iskustva i rezultate sa ovom metodom koju na našem Institutu kori­stimo rutinski više od tri godine. Materija! i metoda -Za radionuklidnu angio­grafiju se upotrebljava tehnecijum 99m perteh­netat u dozi od 7,4 MBq na kilogram telesne težine. lnjektirani volumen mora da bude manji od 0,5 ml da bi se dobio potreban bolus. Kameru smo postavljali u AP položaj u odnosu na grudni koš bolesnika koji treba da bude u vid­nom polju kamere. Tehnika davanja injekcije je vrlo bitna za uspešno izvodenje testa. Za aplikaciju tehneci­juma obicno smo koristili kubitalnu venu desne ruke, a kod male dece alternativno jednu od vena na glavi. lnjektiranje smo izvodili dvostru­kom metalnom kanilom, sa izotopom u jednom i fiziološkim rastvorom u drugom špricu. Kasnije smo prešli na upotrebu plasticnih katetera na cijem kraju je špric sa fiziološkim rastvorom. Iglu katetera uvodimo u venu a onda špricom i iglom sa izotopom probadamo plasticni kateter, ubriz­gavamo izotop a odmah nakon toga maksimalno brzo 5 do 1 O ml fiziološkog rastvora. lnjekciju treba dati kada bolesnik diše regularno jer brze promene intratorakalnog pritiska mogu da iza­zovu fragmentaciju bolusa i da kompromituju rezultat. Registracija podataka na kompjuteru pocinje simultano sa injektiranjem izotopa i traje 40 sekundi pri cemu se dobijaju 80 femova po 0,5 sekundi. Kada je zapis gotov obavezno treba da se proceni kvalitet bolusa iz krive koja registrira kretanje aktiviteta u funkciji vremena iznad vene Received: 14.1.1987 Accepted: 25.3.1987 123 cave superior. Bolus zadovoljava potrebne krite­riume ako kriva aktivnosti opadne na 50% za najviše 3 sekunde i ako na krivi nema sekundar­nog bolusa. Igla u veni bolesnika ostaje dok se ova procedura ne napravi a u slucaju potrebe inekcija se ponavlja, ali je doza tehnecijuma veca za 30-40% u odnosu na prvu. Uspešno injektiranje smo imali u 96% slucajeva. Naše iskustvo pokazuje da plasticni kateter obezbedu­je kvalitetno davanje bolusa što se postiže i metalnim kanilama. Zbog jednokratne upotrebe kateter je u smislu sterilnosti daleko sigurniji od metalnih kanila. Za detekciju i kvantifikaciju LD šanta na komp­juteru treba da se odrede zone od interesa iznad vene cave superior, desne i leve polovine plu­ca. Kada se ove zone jednom oznace, kompjuter izracunava i ucrtava krive aktivnosti u funkciji vremena za svaku oznacenu zonu. Normalna pulmonalna kriva je karakteristicna i na njoj se mogu razlikovati prvi inicijalni segment koji naglo raste kada radioaktivnost stigne u kapilarnu mrežu pluca da bi isto tako naglo opala kada radioaktivnost napusti pluca. lscezavanje aktivi­teta iz pluca ima monoeksponencijalni karakter. Kada radioaktivnost nestane iz pluca sledi novi pik sa znatno nižom i širom amplitudom koja odgovara recirkulaciji radioaktivnosti u plucima nakon što je prošla kroz sistemsku cirkulaciju. Kod levo-desnog šanta deo bolusa dolazi u pluca pre drugog pika recirkulacije i menja eksponencijalni pad krive. Velicina ove rane pul­monalne recirkunacije je proporcionalna velicini šanta. Iz površine ispod krive za pulmonalnu cir­kulaciju i površine ispod krive za šantiranu krv, što se dobija supstrakcijom pulmonalne krive od realne pulmonalne krive, dobijamo odnos izme­du pulmonalne i sistemske cirkulacije. Ovaj metod koji su predložili Maltz i Treves (5) omo­gucava tacno odredivanje odnosa pulmonalne i sistemske cirkulacije u opsegu od 1,2 do 3,0. Vrednosti odnosa od 1,0 do 1,2 dobijamo kod osoba bez šanta ili sa be:z;nacajno malim šan-tom, odnos od 1,2 do 1,5 ukazuje na manji šant a odnos veci od 1 ,5 na veliki i hemodinamski znacajan šant. Metodu smo dosada primenili kod 1.4415 bolesnika kod kojih je klinickim i drugim meto­dama bila dijagnosticirana ili suspektna urodena srcana mana sa levo-desnim šantom. U grupi testiranih bilo je 877 dece od 20 dana do 15 izracunava i ucrtava krive aktivnosti u funkciji vremena za svaku oznacenu zonu. Normalna pulmonalna kriva je karakteristicna i na njoj se mogu razlikovati prvi inicijalni segment koji naglo raste kada radioaktivnost stigne u kapilarnu mrežu pluca da bi isto tako naglo opala kada radioaktivnost napusti pluca. lscezavanje aktivi­teta iz pluca ima monoeksponencijalni karakter. Kada radioaktivnost nestane iz pluca sledi novi pik sa znatno nižom i širom amplitudom koja odgovara recirkulaciji radioaktivnosti u plucima nakon što je prošla kroz sistemsku cirkulaciju. Kod levo-desnog šanta deo bolusa dolazi u pluca pre drugog pika recirkulacije i menja eksponencijalni pad krive. Velicina ove rane pul­monalne recirkunacije je proporcionalna velicini šanta. Iz površine ispod krive za pulmonalnu cir­kulaciju i površine ispod krive za šantiranu krv, što se dobija supstrakcijom pulmonalne krive od realne pulmonalne krive, dobijamo odnos izme­du pulmonalne i sistemske cirkulacije. Ovaj metod koji su predložili Maltz i Treves (5) omo­gucava tacno odredivanje odnosa pulmonalne i sistemske cirkulacije u opsegu od 1,2 do 3,0. Vrednosti odnosa od 1,0 do 1,2 dobijamo kod osoba bez šanta ili sa beznacajno malim šan­tom, odnos od 1 ,2 do 1 ,5 ukazuje na manji šant a odnos veci od 1 ,5 na veliki i hemodihamski znacajan šant. Metodu smo dosada primenili kod 1.4415 bolesnika kod kojih je klinickim i drugim meto­dama bila dijagnosticirana ili suspektna urodena srcana mana sa levo-desnim šantom. U grupi testiranih bilo je 877 dece od 20 dana do 15 godina i 538 odraslih osoba. (tabela bro. 1 ). Deca Odrasli Ukupno Children Adults Tota! Testirano 877 538 1415 Tested Pozitivni nalaz 319 (36,4%) 139 (25,8%) 458 (32,4%) Positive finding Negativni nalaz 558 (63,6%) 399 (74,2%) 957 (67,6%) Negative finding Tabela 1 -Rezultati detekcije šanta radionuklidnom angiografijom Table -1 Results of shunt detection by radionuclide angiography 124 Karanfilski 8. et al: Detekcija i kvantifikacija levo-desnih srcanih šantova radionuklidnom angiografijom Rezultati i diskusija -Kod dece pozitivni nalaz za šant smo dobili kod 319 bolesnika ili 36,4% dok je kod 558 ili 63,6% nalaz bio nega­tivan. Pozitivni nalaz je kompariran sa ehokar­diografskim nalazom kod 205 dece. U najvecem broju slucajeva (88, 7 % ) ehokardiografski na laz sasvim dobro korelira sa radionuklidnom angio­grafijom. Tako je kod 108 bolesnika sa vredno­stima za šant manjim od 2, ehografski naden šant na intraventrikularnom septumu tipa Roger. Kod 7 4 bo lesnika sa vrednostima za šant vecim od 2, ehografskom procenom su nadeni veci šantovi tipa II i III. Kod malog broja bolesnika (23 odnosno 11 ,2 % ) vrednost šanta ne koreliraju dobro sa ehografskim nalazom za veci šant. Radi se o slucajevima sa pulmonalnom hiperto­nijam koja snižava realne vrednosti levo-desnog šanta. Od 538 odraslih osoba test je bio pozitivan kod 139 bolesnika odnosno 25,8 % dok je kod 399 testiranih odnosno 74,2% bio negativan Kod 76 bolesnika sa pozitivnim nalazom na­pravljena je kateterizacija srca kojom je bilo potvrdeno postajanje šar;ita. 39 bolesnika pri­pada prvoj hemodinamskoj grupi gde porast pul­monalnog protoka nema reperkusija na pulmo­nalni arterijski pritisak i pulmonalnu vaskularnu rezistenciju. Radi se o malim šantovima sa indeksom manjim od 2 gde nalazi kateterizacije i radionuklidne angiografije veoma dobro koreli­raju. 21 od kateteriziranih bolesnika pripada dru­goj hemodinamskoj grupi sa velikim šantom i indeksom vecim od 2,5 sa povecanjem pulmo­nalnog arterijskog pritiska. Nalazi kateterizacije i radionuklidne angiografije takode vrlo dobro koreliraju. Ostalih 16 bolesnika prema hemodi­namskim parametrima pripadaju trecoj hemodi­namskoj grupi sa povecanim pulmonalnim priti­sakom nastalim kao rezultat razvoja pulmonalne vaskularne rezistencije, što dovodi do smanjenja levo-desnog šanta. Vrednosti dobivene radionu­klidnom angiografijom zbog toga ne koreliraju dobro sa kateterizacijom. Ovi komparativni podaci ukazuju da radionuklidna angiografija detektuje šantove i da ih realno kvantificira kod bolesnika koji pripadaju I i II hemodinamskoj grupi. Kod bolesnika iz III hemodinamske grupe radionuklidna angiografija detektuje šantove ali ih ne može realno kvantificirati kao što to cini kateterizacija. Na osnovu iskustva drugih autora (1, 5, 10) i našeg možemo zakljuciti da postoji dobra korela­ cija podataka dobivenih radionuklidnom angio­ grafijom standardnim klinickim metodama i eho­kardiografskim nalazom. Uporedna ispitivanja sa srcanom kateterizacijom pokazuju takode dobru korelaciju vrednosti ovih metoda (7). Radionuklidna angiografija ima posebno široku primenu u pedijatriji. Ovim se metodom može oceniti velicina septalnog defekta što je osobito važno kod donošenja odluke za srcanu kateterizaciju i hirurški zahvat (2, 6, 8, 11 ). Pra­cenje šanta kod malog septalnog defekta može da potvrdi odnosno ukaže na njegovo spontano zatvaranje. Radionuklidna angiografija takode nalazi primenu i u postoperativnom pracenju bolesnika sa operativno korigovanom srcanom manom (4,9). Zakljucak -Radionuklidna angiografija je jednostavna, sigurna i neinvazivna metoda za detekciju i kvantifikaciju levo-desnih šantova. U kombinaciji sa klinickim nalazom i neinvazivnom ehokardiografijom ona je vrlo korisna u dijagno­stici, pracenju obolenja donošenju odluka za upotrebu invazivnih tehnika i hirurške interven­cije a isto tako i za postoperativnu evaluaciju stanja bolesnika nakon operacije na srcu. Sažetak Koristeci. tehniku Maltz-a i Traves-a radionuklidnu angiografiju smo primenili kod 1.415 osoba odnosno 877 dece i 538 odraslih bolesnika. Nalaz za šant je bio pozitivan kod 319 dece (36,4%). Komparativna ispiti­ vanja kod 205 dece pokazuju da pozitivni nalazi dobi­ veni radionuklidnom angiografijom dobro koreliraju sa ehokardiografskim nalazom kod 182 bolesnika (88,8 %). Samo kod 23 bolesnika (11,2%) nema kore­ lacije zbog pulmonalne hipertonije odnosno istovreme­ nog postajanja desno-levog šanta. Kod odraslih osoba radionuklidna angiografija je dala pozitivni nalaz kod 139 bolesnika odnosno 25,8 % . Kod 76 bolesnika sa pozitivnim nalazom napravljena je kateterizacija srca kojom je potvrdeno postajanje šanta. Komparativni podatci radionuklidne angiografije i kateterizacije ukazuju da radionuklidna angiografija vrlo dobro detektuje i kvantificira levo-desne šantove osim kod slucajeva sa pulmonalnom hipertenzijom gde ih može detektovati ali ih nerealno kvantificira. Li teratura 1. Askenasi J., Ahnberg D., Korngold E., et al.: Quantitative radionuclide angiocardiography: Detection and quantitation of left-to-right shunts. Am. J. Cardiol. 37: 382-387, 1976. 2. Claude P., Armstrong 8., Jones R.: Radionuclide quantitation of right-to-left intracardiac shunts in child­ren. Circulation 64: 572-577, 1981. 3. Hurley H., Strauss W., Wagner N.: Radionuclide angiography and cineangiography in screening patients for cardiac disease. J. Nucl. Med. 11: 633-641, 1970. 4. Keane F., Williams R., Treves S. at al.: Assess­ment of the postoperative patient by non-invasive tech­niques. Prog. Gard. Dis. 18: 57-64, 1975. 5. Maltz L., Treves S.: Quantitative radionuclide angiocardiography: Determination of Qp: Os in child­ren. Circulation 47: 1049-1056, 1973. 6. Mcllveen M., Murray C., Giles W., Searl M., McCredie M.: Clinical application of radionuclide quan­titation of left-to-right cardiac shunts in children. Am. J. Cardiol. 47: 1273-1281, 1981. 7. Treves S., Collins-Nakai R.: Radioactive tracers in congenital heart disease. Am. J. Cardiol. 38: 711-718, 1976. 8. Treves S., Collins-Nakia R., Ahnberg D. et al.: Quantitative radionuclide angiocardiography (RAC) in premature infants with patent ductus arteriosus (PDA) and respiratory distress syndrome (ROS). J. Nucl. Med. 17: 554-561, 1976. 9. Traves S.: Detection and quantitation of cardio­vascular shunts with commonly available radionucli­des. Semin. Nucl. Med. 10: 16-26, 1980. 10. Weber P., Remwdios L., Jasko l.: Quantitative radioisotopic angiocardiography. J. Nucl. Med. 13: 815-821, 1972. 11. Wesley V., Satterwhite C., Cassady G., Phi­lips J., Yester M., Logic J.: Radionuclide_ angiography in the evaluation of ductal shunts in preterm infants. J. Pediatrics 01: 264-268, 1982. Adresa autora: Prof. Dr Borislav Karanfilski, Institut za patofiziologiju i nuklearnu medicinu, Medicinski fakultet, Vodnjanska 17, 91100 Skopje. MEDICINSKI FAKULTET U BEOGRADU LABORATORIJA ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI KARDIOLOŠKA KLINIKA OOUR INTERNA MEDICINA KLINICKOG CENTRA EVALUACIJA MULTIPARAMETARSKE METODE KVANTITIRANJA PLANARNIH 201-TI SCINTIGRAMA EVALUATION OF MUL TIPARAMETRIC METHOD FOR OUANTITATION OF PLANAR 201-TI SCINTIGRAMS Pavlovic S., Bošnjakovic V., Božinovic Lj., Ostojic M., Grujic M., Nedeljkovic S. Abstract -Our automatic computerized method providing several quantitative parameters tor tunc­tional analysis ot planar Tl-201 scintigrams -thallium cardiac lung index (TSPI), true myocardial to background ratio (PPA), myocardial and background activity fractions in particular voxels (FMA and FPA), as well as external myocardial diameters of the left ventricle theoretically and algorithmically is further developed and modified. Basic parameter, TSPI, relates myocardial uptakes to lung uptake. TSPI is computed as regional and average index at stress and redistribution and as »washout« index ratio TSPl(O)/TSPl(M). Results obtained in angiographically documented 43 coronary patients and 1 O normals demonstrated that regional washout TSPI index ratios indicate regional perfusion abnormalities (values <1 ). Ayerage TSPI index ratios per three views di.?criminate cases without significant coronary ste!70ses (X±SD : 1.39±0.09) ·1rom cases with one (X±SD:1.09±0.17) and three vessel disease (X±SD 0.9±0.2), thus indicating severity. Overall sensitivity tor detecting significant coronary stenosis was 93 % and specificity 100 % . UDC: 616.12-005.4-073:539.163 Key words: coronary disease, heart-radionuclide imaging, coronary circulation, coronary vessels, computers Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 127-129, 1987 Uvod -Nuklearna miokardiografija taliju­mom-201 služi za evaluaciju miokardne perfu­zije. Talijum-201 odražava ne samo stanje krvo­toka ve6 i funkcionalno stanje miokardne 6elije. 1 poreci toga što je Tl-201 trenutno najbolji agens za procenu miokardne perfuzije, kao tehnicko ogranicenje u interpretaciji talijumske scintigra­fije navedi se relativno visoka osnovna aktivnost (»backgroud« Bg) u strukturama koje okru­žuju srce, kao i relativno niska energija fotona. U cilju poboljšanja dijagnosticke tacnosti talijum­skih scintigrama koristi se veci broj kvantitativ­nih tehnika (3, 4, 6, 7, 9, 1 O). Naš metod pripada grupi »anatomski orijentisanih« zasnovanih na primeni »regiona od interesa« (ROi) u odrede­nim segmentima miokarda leve komore, »back­groundu« i plucima (1, 2). Plucna aktivnost je korišcena buduci da je poznate da se akumula­cija Tl-201 u plucima menja u zavisnosti od testa opterecenja i težine koronarne bolesti (11 ). Cilj rada bio je evaluacija nekih parametara našeg kvantitativnog pristupa u pogledu znacaj­nosti za dijagnozu koronarne bolesti u porede­nu sa klinickom slikam, i nalazom koronarne angiografije kao i u odnosu na kvalitativni nalaz talijumskog scintigrama. Materija! i metode -Metode se zasniva na analizi »voxela« u miokardnim, paramiokardnim i plucnim regionima snimljenim kompjuterizova­nom scintilacionom kameram kao što je ve6 opisano (1, 2). Osnovni parametar TSPI dovodi u vezu miokardno vezivanje obeleživaca sa plucnim vezivanjem istog. U svakom od tri po­ložaja scintilacione kamere (SK), ANT, LAO 45 i LL 90, TSPI se izracunava kao regionalni (5 anatomski orijentisanih ROl-a i presecni in­deks po položaju SK u opterecenju (O) i mi­rovanju (M), i kao odnos indeksa »ispiranja« TSPl(O)/TSPl(M). Odredivanje parakardijalne aktivnosti (PA) zasnovano je na frakcionom integralu eksponencijalne atenuacione funk­cije talijumskih fotona (80 KeV-a) za frakcije u miokardnim i parakardijalnim vokselima. Razvi­jeni aplikacioni racunarski program, pošto su ROi ocrtani od strane operatora programa, auto­matski ispisuju rezultate. Primenjen je standardni talijumski »stres-re­distribucioni« test. Tl-201 ubrizgavan je i.v. u dozi od 74 MBq. Opterecenje je radeno na bicikl­ergometru do submaksimalne vrednosti pulsa. Testiranje u mirovanju -»redistribuciji« radeno je posle 3 stata. Za snimanja je korišcena Ange- Received: 14.1.1987 -Accepted: 25.3.1987 rova SK sa nisko energetskim kolimatorom opšte namene, povezana sa digitalnim racuna­rom. Rezultati -!spitano je ukupno 53 bolesnika prosecne starosti 52 godine. Od ukupnog broja bolesnika u 43 je dokazano znacajno suženje na koronarnim krvnim sudovima; u 13 bolesnika postojalo je znacajno suženje jednog krvnog suda, u 9 bolesnika bila su sužena po dva krvna suda i u 21 bolesnika nadeno je znacajno suže­nje sva tri krvna suda. U kontrolnoj grupi bilo je 1 O osoba bez premena na koronarnim krvnim sudovima. U svim grupama odredivana je osetljivost tali­jumskog testa u odnosu na nalaz koronarogra­fije, i to najpre kvalitativno, tj. na osnovu vizualne procene premena u miokardnom zidu, a zatim kvantitativno. U grupi zdravih osoba odredivana je specificnost talijumskog testa, kvalitativno i kvantitativno. Na tabeli 1 prikazane su srednje vrednosti funkcionalnih parametara koji odražavaju mio­kardnu perfuziju, uzimaju6i u obzir i aktivnost u plu6ima i u »backgroundu«. Poreci srednjih vrednosti koje daju prosek za ceo miokard leve komore, vršena je i analiza regionalne perfuzije u vezi sa obolenjem odgovaraju6eg krvnog suda u svakom od položaja SK. Za patološke vredno­sti indeksa »ispiranja« uzete su one koje su bile manje od 1. Dijagnosticka osetljivost talijumskog testa u odnosu na broj obolelih krvnih sudova odredi­vana je na osnovu srednjih vrednosti parametra TSPl(O)fTSPl(M) datih u tabeli 1. U grupi obole­lih sa jednim krvnim sudom osetljivost je bila 92 % i pri kvalitativnem i pri kvantitativnem ispi­tivanju. U grupi obolelih sa dva krvna suda oset­ljivost je bila 67 % pri kvalitativnem ispitivanju 78 % pri kvantitativnem ispitivanju. Najbolja osetljivost od 100 % dobi jena je u grupi obolelih sa tri krvna suda, dok je kvalitativnem procenom dobi jena znatno niža osetljivost od 71 % . Ukup­na dijagnosticka osetljivost za koronarnu bolest na osnovu ovog parametra za sve grupe za­jedno bila je 93 % . Diskusija -Naš kvantitativni metod u porede­nju sa drugim kvantitativnim pristupima omogu­6ava sveobuhvatniji uvid u kinetiku talijuma-201 daju6i brojne parametre za funkcionu miokard­nu evaluaciju. Poredenjem srednjih vrednosti TSPl(O) nadene su najve6e vrednosti u zdravih osoba najmanje u koronarnih bolesnika gde su zahva6ena sva tri krvna suda, tako da je ovaj parametar služio za procenu težine koronarne bolesti. Parametar TSPl(O)fTSPl(M) pokazao se kao osetljiv u proceni regionalne perfuzije sa vrednostima iznad 1 u regionima sa normal­nem perfuzijom i vrednostima ispod 1 u regio­nima sa patološkem perfuzijom. Osetljivost na­šeg metoda zasnovanog na analizi »washout« parametra TSPl(O)fTSPl(M) primenjena u pre­ceni regionalne perfuzije u grupi obolelih sa jed­nim i dva krvna suda nije se statisticki znacajno razlikovala od osetljivosti dobi jene. kvalitativnem tehnikom. Kod obolelih sa tri krvna suda kvanti­tativni metod pokazao je bolju dijagnosticku osetljivost u odnosu na kvalitativni test kako u pogledu procene regionalne disfunkcije, tako narocite u pogledu procene težine koronarne bo­lesti srednjim vrednostima parametra TSPl(O). Ovde posebno dolazi do izražaja prednost na­šeg metoda koji uzima u obzir i plu6nu aktivnost, Pramene na koronarnim TSPl(O) TSPl(M) TSPl(O)!TSPl(M) krvnim sudovima N Changes in the coronary (X±SD) (X±SD) (X±SD) vessels Normalni 10 2,6±0,46 1,89±0,39 1,39±0,09 Normal 1 KS 13 2,19±0,53 2±0,29 1,09±0,17 2 KS 9 2,17+0,18 1,91 ±0,45 1,17±0,18 3 KS 21 1,69±0,27 0,9±0,2 1 KS znacajno suženje jednog krvnog suda, 2 KS znacajno suženje dva krvna suda, 3 KS -znacajno suženje tri krvna suda, N -broj bolesnika, X srednja vrednost, SD -standardna devijacija 1 KS single vessel disease, 2 KS -double vessel disease, 3 KS -triple vessel disease, N -number of patients, X -mean value, SD st,rndard deviation Tabela 1 -Srednje vrednosti parametara koji održavaju miokardnu perfuziju po pojedinim grupama bolesnika Table 1 -Mean values of function parameters which indicate myocardial perfusion in different patient groups 128 PavloviC S, et al.: Evaluacija multiparametarske metode kvantitiranja planarnih 201•TI scintigrama buduci da ovi bolesnici u testu opterecenja imaju naglašenu aktivnost u plucima. Takode treba naglasiti da je u vecine bolesnika test raden do submak.imalnog opterecenja, što još doprinosi znacaju rezultata u smislu prednosti naše me­tode. što se tice specificnosti odredenu prevagu u prednosti pruža takode naš kvantitativni metod u odnosu na kvalitativni ( 100 % u odnosu na 90 %), mada ova znacajnost treba da bude po­tvrdena obradom veceg broja normalnih osoba, tj. slucajeva bez koronarne bolesti. Sadržaj Naša automatska kompjuterizovana metoda koja pruža nekoliko kvantitativnih parametara za funkcio­nalnu analizu planarnih Tl-201 scintigrama: talijumski srcano-plucni indeks (TSPI), pravu parakardijalnu aktivnost (PPA), odnosno miokardne i parakardijalne aktivnosti (MPO), frakciju miokardne i parakardijalne aktivnosti u odredenim vokselima (FMA i EPA) kao i spoljne dijametre miokarda leve komore, teorijski i algoritamski je dalje razvijena i dopunjena. Osnovni parametar TSPI, relira miokardna vezivanja obeleži­vaca sa plucnim vezivanjem istog. TSPI je izracu­navan kao regionalni i prosecni indeks u opterece­nju (0) i mirovanju (M) i kao odnos indeksa »ispiranja« TSPl(O)/TSPl(M). Rezultati dobijeni u angiografski dokumentovana 43 koronarna bolesnika i 1 O normalnih slucajeva po­kazuju da regionalni odnosi TSPI indeksa ispiranja indiciraju regionalne perfuzione abnormalnosti (vred­nosti <1 ). Prosecni odnosi TSPI indeksa za sva tri položaja SK diskrim!niraju slucajeve bez znacajne koronarne stenoze (X±SD : 1,39±0,09) od slucajeva sa obolenjem jednog (X±SD : 1,09±0, 17) i tri krvna suda (X±SD : 0,9±0,2) cime se indicira i stepen oz­biljnosti obolenja. Ukupna dijagnosticka osetljivost za detekciju znacajne koronarne stenoze bila je 93 % a specificnost 100 % . Literatura 1. Bošnjakovic V. B., Pavlovic S., Božinovic Lj., Grujic M., Ostojic M., Nedeljkovic S.: A Cardiac-Lung Activity Method for Quantitative lnterpretation of 201-TI Seans. Radioaktive lsotope in Klinik un Forschung, 16. Band, 2. Teil, Gasteiner lnternationales Sympo­sium, 1984. 2. Bošnjakovic V. B., Pavlovic S., Božinovic Lj., Ostojic M., Dragicevic E.: Multiparametarska kvanti­tativna metoda talijumske 201-TI scintigrafije. Radio­logia lugoslavica (u štampi). 3. Burow R. D., Pond M., Shafer A. W., Becker L.: Circumferential profiles: A New Method tor Computer Analysis of Thallium-201 Myocardial Perfusion lmages. J. Nucl. Med. 20: 771-777, 1979. 4. Garcia E., Maddahi J., Berman D. and Maxman A.: Space/Time Quantitation of Thallium-201 Myocardial Scintigraphy. J. Nucl. Med. 17, 229: 309-317, 1981. 5. Goris M. L., Despit S. G., McLaughlin P., Kriss P. J.: lnterpolative Background Subtraction, J. Nucl. Med., 17: 744-747, 1976. 6. Kushner F. G., Ckada R. D., Kirahenbsum H. D., Boucher C. A., Strauss H. W., Pohost G. M.: Lung Thallium-201 Uptake Stress Testing in Patients with Coronary Artery Disease. Circul., 63: 341 -347, 1981. 7. Lenaers A., Blook P., Thiel E., Labedelle M., Becquevort P., Erbsmann F., Ermans A. M.: Segmen­ta! Analysis of Tl-201 Stress Myocardial Scintigraphy. J. Nucl. Med., 18: 509-516, 1977. 8. Narahara K. A., Hemilton G. W., Williams D. L., Gould K. L.: Myocardial lmaging with Thallium-201: An Experimental Model for Analysis of True Myocardial and Background lmage Component. J. Nucl. Med. 18: 781-786, 1977. 9. Smalling W.: The spectrum of Thallium-201 lma­ging in Coronary Artery Disease. J. Nucl. Med., 24: 854-858, 1983. 1 O. Watson D. D., Campbell N. P., Read E. K., Gibeon R. S., Teates C. D., Beller G. A.: Spatial and Temporal Quantitation of Plane Thallium Myocardial lmages, J. Nucl. Med., 22: 577-584, 1981. 11. Wilson R. A., Okada R. D., Boucher C. A., Strauss H. W., Pohost G. M.: Radionuclide-determined changes in pulmonary blood volume and thallium lung uptake in patients with coronary artery disease Am. J. Cardiol. 51: 741-748, 1983. Adresa autora: Dr Smiljana Pavlovic, Medicinski fakultet, Laboratorija za izotope, 11000 Beograd, Dr Subotica br. 8. 129 { .........,' (CALCITONIN-SANDOZ) Calcitonin, hormon iz C-celija štitnjace, sprncava aktivnost osteoklasta, odgovornih ce!ija za rnzgradnju kostiju. On izaziva smanjenje mobilizacije kalcijurna iz kostiju i tirne sniženje povišenoq nivoa kalcijuma u krvi. Terapeutska primjena Miacalca-a zasniva se na njegova tri osnovna dejstva: -antiosteoliticno dejstvo -hipokalcemicno dejstvo -analgeticno dejstvo Do sada su poznata klinicka iskustva kod slijedeci:1 oboljenja: -akutna hiperkalcemija -Morbus Paget -Morbus Sudeck (algodistrofija) -metastaze u kost;ma, pracene bolovima u kosti:-n,1 i hiperkalcemijom -ost2oporoza narocita akutno lijeb;;nje kod fraktura Csobine Miacalcic-a: -potpuno sintetski: bez onecišcenja, konstantna aktivnost -rastvor gotov za upotrebu -za sva parenteralna davanja: i. m., s. c., i. v .. i. v.-infuzija SAI\IOOZ MEDICINSKI FAKULTET U NOVOM SADU INSTITUT ZA ONKOLOGIJU -ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU INSTITUT ZA KARDIOVASKULARNE BOLESTI PROMENE VREDNOSTI EJEKCIONE FRAKCIJE U TOKU PRACENJA BOLESNIKA SA AORTOKORONARNIM BYPASS-OM CHANGES IN THE EJECTION FRACTION VALUES IN FOLLOW-UP PATIENTS WITH THE AORTOCORONARY BYPASS Prvulovic M., Radovanovic N., Stefanovic Lj., Mihajlovic B., Vuk F., Peric Z. Abstract -In 43 patients with the coronary artery disease radionuclide ventriculography was per­formed preoperatively and repeated two weeks and six months after the surgery. Ali patients/months were divided into two groups: group 1, the patients with poor left ventricle function preoperatively (EF<40 % ), and group 2, the patients with the good left ventricle function (EF>40 % ). Ths aim of this study was to follow-up the changes in the left ventricle function after surgical revascularization of the myocardium. In group 1 patients the preoperative EF value was 34±6 % and in group 2 52±11 %. Two weeks postoperatively EF was 36±8 % in group 1 and six months postoperatively EF was significantly increased relative to the preoperative value 44±10 % (p<0.05). In group 2 patients EF remained prac­tically unchanged after the surgery. From the results obtained it can be concluded that surgical revas­cularization of the myocardium results in a relatively more significant increase of EF in the patients with a poor preoperative left ventricle function than in those with an almost normal left ventricle function. UDC: 616.132.1 :616.132.2-089.86:616.12-073.173 Key words: aortocoronary bypass, stroke volume, follow-up studies Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 131-133, 1987 Uvod -Radionuklidna ekvilibrijumska ventri­kulografija (RNV) cesto se koristi u proceni funkcionog stanja leve komore bolesnika pod­vrgnutih hirurškoj revaskularizaciji miokarda (3, 5, 1 O). Hirurško premošcavanje obolelih koro­narnih arterija poboljšava perfuziju u ishemic­nom miokardu, što dovodi do poboljšanja kon­traktilne sposobnosti srca i produženje života bolesnika u odnosu na neoperisane bolesnike (2, 7, 8, 12). U bolesnika sa izraženom disfunk­cijom leve komore mogu se operativnim lece­njem postici znatna poboljšanja (1, 2). Najcešce korišceni pokazatelj funkcije leve komore je glo­balna ejekciona frakcija (EF). Cilj našeg rada je da ispitamo pramene vrednosti EF posle aorto­koronarnog bypass-a u zavisnosti od funkcionog stanja leve komore pre operacije. Materija! i metode -!spitano je 43 bolesnika sa koronarnom okluzivnom bolešcu. Prosecna starost bolesnika je 51 godina. Bolesnici su po­deljeni u dve grupe: 1. grupa bolesnika sa lošom funkcijom leve komore -gde je EF pre opera­cije iznosila manje od 40 % -15 bolesnika, 2. grupa sa dobrom funkcijom leve komore (EF>40 %) 28 bolesnika. Jednosudovna ko­ronarna bolest je bila u 2 bolesnika, dvosudovna u 19, trosudovna u 22 bolesnika. Prethodni in­farkt miokarda je imalo 24 {56 % ) bolesnika, a 19 (44 %) nije imalo ranije infarkt. Kontrolnu grupu su cinila 1 O kardijalno zdrava ispitanika. Radionuklidn9 ventrikulografija se zasniva na poluautomatskom postupku (4). Granice leve komore se odreduju automatski, a osnovna aktivnost se oduzima od aktivnosti svake sli­cice. Srcani ciklus je podeljen u 16 slicica iz kojih se formira krivulja pramene volumena u vremenu. Iz ove krivulje se uobicajenim racunar­skim algoritmom izracunava vrednost ejekcione frakcije. Snimanje se obavlja na gama kameri Searle-LFOV koja je povezana sa racunarom PDP-11 /34, Digital. Pre snimanja ispitanici dobi­jaju Sn-pirofosfat, a pola sata kasnije 99mTc-per­tehnetat u dozi od 740 MBq. Koristi se paralelni višenamenski kolimator u poziciji levoj prednje poluk()soj od 45°, sa kaudalnim zakošenjem od 10° . U svakoj slicici se prikuplja po 500.000 impulsa. lspitivanje bolesnika je obavljeno 1 -3 dana pre operacije, a ponovljeno je dve nedelje i šest meseci posle operacije. U 22 bolesnika obavlje- Received: 14. 1 . 1987 -Accepted: 25. 3. 1987 EF(ľl EF(Ľ) 100 D PRE OPERACIJE BEFORE SURGERY POSLE OPERACIJE - 80 AFTER SURGERY N=15 N=28 90 70 80 p,0,05 p>0,05 ,---, r--7 60 70 40 roo EF(°!o) 1 Vffe///J I V////1//-1 Rezultati linearne regresione i korelacione POJR FUNCTION LV GOOO FUNCTION LV > 50 z :r 40 50 30 20 20 60 30 10 O 1 / Slika 1 Bolesnici Patients N Preoperativno Preoperatively Posleoperativno Postoperatively EF(%) 2 nedelje 2wks EF(%) 6 meseci 6 months EF(%) Sa lošom funkcijam 1.k. With poor LV function Sa dobrom funkcijam l.k. With good LV function 15 28 34±6 52±11 36±8 52±13 44±10 54±12 analize izmedu EF dobijene pomocu radionuklidne ventrikulografije (RNV) i kontrastne ventrikulografije (CVG) Fig. 1 -Results of the linear regression and correlation analysis between EF obtained by radionuclide ventri­culography (RNV) and contrast ventriculography (CVG) na je komparacija vrednosti EF dobijene pomocu RNV i kontrastnom ventrikulografijom (CVG). Rezultati -1. Komparacija vrednosti EF do­bijene metodom RNV i kontrastnom ventrikulo­grafijom (CVG) je prikazana na grafikonu 1. Vidi se da postoji relativno znacajna korelacija iz­medu vrednosti EF iz dve metode (r = 0,84). U podrucju nisl0,05). U grupi sa dobrom funkcijom Kontrolna grupa 10 Control group Tabela 1 EF u toku pracenja bolesnika sa aortokoronarnim bypass-om Table 1 EF in patients with the aortocoronary bypass under observation Prvulovi6 M. et al: Pramene vrednosti ejekcione frakcije u toku pratenJa bo!esnika sa aortokoronarnim bypass-orn leve komore posle 6 meseci primecuje se blagi porast EF, dok u grupi sa lošom funkcijom le­ve komore porast EF je statisticki znacajan (p<0,05). 4. Komparacija vrednosti EF pre operacije i šest meseci posle operacije u grupi bolesnika sa aortokoronarnim bypass-om prikazana je na grafikonu 2. Diskusija -Radionuklidna ventrikulografija je neinvazivna metoda u pracenju bolesnika sa aortokoronarnim bypass-om, te može ukazati na posleoperativnu okluziju grafta (3). U našem radu je evidentno da bolesnici sa lošom funk­cijam leve komore imaju relativno znatan porast EF u mirovanju u odnosu na preoperativne vred­nosti. Ovom porastu su najviše doprinela tri bolesnika u kojih je uradena bypass operacija i aneurizmektomija zbog postojanja aneurizme leve komore. Poznata je da otklanjanje aneu­rizme dovodi do povecanja EF jer se smanjuje endijastolni volumen i poboljšava regionalna kinetika zida leve komore (9). Rezultati CASS studije (6) ukazuju da je sedmogodišnje pre­življavanje bolesnika sa preoperativnom EF izmedu 34 % i 50 % znatno vece nego u medi­kamentozno lecenih bolesnika. U jednoj opširnoj studiji (7) u 37 % bolesnika došlo je do posle­operativnog poboljšanja u pokazateljima funk­cionog stanja leve komore, posebno u bolesnika sa nestabilnom anginom pektoris. Zakljucak -Globalna ejekciona frakcija od­redena pomocu radionuklidne ventrikulografije u mirovanju, pokazuje znatan porast u bolesnika sa lošom funkcijam leve komore nakon šest me­seci od aortokoronarnog bypass-a. U bolesnika sa dobrom ili skoro dobrom funkcijom leve ko­more nije registrovan znacajniji porast EF posle operativnog lecenja. Sažetak U 43 bolesnika sa hronicnom okluzivnom bolešcu koronarnih arterija uradena je radionul40 %). Cilj istraživanja je pracenje pramene u funkciji leve komore nakan hirurške re­vaskularizacijue miokarda. U prvoj grupi bolesnika vrednost EF je preoperativno iznosila 34±6 %, a u drugoj grupi 52±11 %. Posle dve nedelje od opera­cije u prvoj grupi EF je iznosila 36±8 %. dok je posle šest meseci od operacije došlo do znacajnog porasta EF u odnosu na preoperativne vrednosti 44±10 % (p<0,05). U drugoj grupi bolesnika EF se prakticno nije menjala posle operacije. Iz navedenih rezultata se izvodi zakljucak da hirurška revaskularizacija mio­karda dovodi do relativno znacajnijeg porasta EF u bolesnika sa preoperativno lošom funkcijam leve l U> " 1,39±0,16 II gr. 5· g III gr. 0,79±0,20 0,9±0,20 409±109 570±176 1162±180 1248±181 1,45±0,23 1,63±0,06 47,2±3,2 52,8±3,2 III gr. i ll) O' C Prema kontroli: A<0,05 ;;; O' vs. control B<0,01 (O ll) U> ll> C<0,001 'i Tabela 1 -Parametri kompjuterizovane scintigrafije bubrega sa 131J-hipuranom u pacijenata sa dijabetesom nefropatijom :',­ Table 1 -The parameters of the computerized kidney scintigraphy with 131J-hippuran in patients with diabetic nephropathy ·5' C iil ::, o 3 lspitanici Nagib (imp/s) Preuzimanje (imp) Tmax (s) EI Pojedin. funkcija Examinees Slope (imp/s) Uptake (imp} Tmax (s) EI Separate function L D L D L D L D L D . L R L R L R L R L R C O' Kont. o 11,9±1,0 12,2±1,16 21407±1795 21854±1343 236±16 230±13 2±0,09 2,12±0,09 49,4±0,9 50,6±0,9 a, U> Cont. ::, t Dijabetesna nefropatija U> Diabetic nephropathy ll) Q. 'fil: lgr. O' 13,83,0 14,3±3,8 !!'. 1 gr. & ::, o II gr. 5,3±1,2 6,7±1,3 10631±1974 15097±1706 279±63 312±56 1,36±0,05 1,24±0,07 52, 1 ±4,4 47,9±4,4 3 II gr. ::, (l) III gr. C 2,8±1,26 4354± 1564c 5200± 1220c 812±3626 816±3616 1,255±0, 176 1,23±0,156 49,5±3,2 50,5±3,2 l 1,89±0,64 a '§: III gr. 3 Prema kontroli: A<0,05 vs. control B<0,01 C<0,001 Tabela 2 -Parametri kompjuterizovane scintigrafije bubrega sa 99mTc-DTPA u pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom Table 2 -The parameters of the computerized kidney scintigraphy with 99mTc-DTPA in patients with diabetic nephropathy Diskusija Neki autori u pocetnom stadijumu dijabetesne nefropatije sa mikraalbuminurijom nalaze povecanje glomerulske filtracije (GF) i renalnog protoka plazme (RPP) i ove pramene objašnjavaju uvecanjem epitelnih celija tubula i uvecanjem celog bubrega usled pojacane reap­sorpcije glikoze u tubulima i pojacanog lecenja hormona rasta (1, 2, 5). Drugi autori ne nalaze pramene RPP u ovoj fazi dijabetesa (3, 4, 6), što je u skladu sa rezultatima našeg rada. U stadi­jumu manifestne dijabetesne nefropatije pato­loškim procesom su zahvacene sve strukture bubrega, te uporedo sa padom GF ide pad RPP (4), kao što je registrovano i u našem radu. Sa razvojem hranicne bubrežne insuficijencije nave­dene promene pragrediraju. Zakljucak -Na osnovu dobijenih rezultata može se zakljuciti sledece: 1) U dijabeticara sa mikroalbuminurijom glomerulska filtracija i efek­tivni renalni pratok plazme nisu izmenjeni. 2) U dijabeticara sa znacajnom proteinurijom i dijabe­ticara sa bubrežnom insuficijencijom redukovani su glomerulska filtracija i efektivni renalni pratok plazme, s tim što je redukcija jace izražena u bubrežnoj insuficijenciji. 3) Dinamska scintigra­fija sa 99mTc-DTPA i 131J-hipuranom je pogodna metoda za procenu funkcijskog statusa bubrega i pracenje evolucije dijabetesne nefropatije. Sažetak Dinamska scintigrafija sa 99mTc-DTPA i 131J-hipu­ranom radena je u 15 bolesnika sa inzulin-zavisnim dijabetesom radi ispitivanja funkcije bubrega u razlici­tim stadijumima dijabetesne nefropatije. Dobijeni rezul­tati su uporedivani sa rezultatima kontrolne grupe od 20 zdravih osoba. Analizirani parametri dinamskih kriva (nagib, »uptake«, Tmax, EI) pokazuju da u dija­beticara sa mikroalbuminurijom glomerulska filtracija i efektivni renalni protok plazme nisu izmenjeni, a da su u bolesnika sa manifestnem dijabetesnom nefropati­jom ove bubrežne funkcije redukovane, što je najjace izraženo u bolesnika sa bubrežnom insuficijencijom. Metoda je pogodna za procenu funkcijskog statusa bubrega u pacijenata sa dijabetesom i za racenje evo­lucije dijabetesne nefropatije. Literatura 1. Chrisitansen S., GamelgradJ., Frandsen M., Par­vinhg H.: lncreased kidney size, glomerular filtration rale and renal plasma flow in short-term insulin-depen­dent di.abetics. Diabetologia 20: 451-456, 1981. 2. Mogensen C., Chrisiansen G., Nelsen B., Viting­hus E.: Early changes in kidney function, blood pres­sure and stages in diabetic nephropathy. U: Diabetic nephropathy (Keen H., Legrain M., Eds.), MTP Press, Boston, 1983 (57-83). 3. Parving H., Kastrup H., Smidt V. et al.: lmpaired autoregulation of glomerular filtration rate in type 1 (insulin-dependent) diabetic patients with nephropathy. Diabetologia 27: 547-552, 1984. 4. Shemesh O., Jones R., Bryan M.: Patophysiology of proteinuria in diabetic nephropathy. U: Nephrology (Robinson R., Ed.). Springer-Verlag, New York, 1984 (1081 1093). 5. Viberti G., Wiseman M.: Early markers of diabetic nephropathy a road to prevention. U: Nephrology (Robinson R., Ed.), Springer-Verlag, New York, 1984 (1094-1102). 6. Vittinghus E., Mogensen E.: Graded exercise and protein excretion in diabetic man and the effect of insu­lin treatment. Kidney int. 21: 725-:-729, 1982. Adresa autora: Dr Slobodan Anti6, Institut za nefrolo­giju i hemodijalizu, 18000 NIŠ UCEST ALOST DRENAŽNIH SMETNJI I UROINFEKCIJE U OSOBA SA MOBILNOM PTOZOM BUBREGA FREOUENCY OF DRAINAGE DISTURBANCES ANO URINARY INFECTIONS IN PATIENTS WITH MOBILE PTOSIS OF THE KIDNEYS Stošic z., Sedlak V., Negrojevic M. Abstract In 137 cases of mobile ptosis of the kidneys sequential scintigraphy of the kidneys with J 131-hipuran, or with 99mTc-DTPA with deconvolutional analyses was performed. Confirmation of urinary infection is based on significant bacteriuria, urine test and on anamnestical data. Drainage disturbances were found in 83 (60,5 % ) cases. Urinary infection is noted in 53 (38,6 % ) of the 137 patients. There is statistical significance as to the frequncy of urinary infection in patients with drai­nage disturbances (p<0,001 ). Frequency of drainage disturbances is statistically inportant (p<0,05) in persons with rotation of the kidneys in relation to those without rotation. In the group with drainage dis­turbances appearing of urinary infection in relation to the existing rotation of the kidneys is not signi­ficant (P>0,05). UDC: 616.61-007.42-073:539.163 Key words: kidney-radionuclide imaging, ptosis, urinary tract infections, bacteriuria, urination disorders Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 161-163, 1987 Uvod Mobilna ptoza bubrega je veoma cesto udružena sa uroinfekcijom, koja je prema podacima iz literature i vlastitim zapažanjima pri­sutna u oko 50% osoba sa mobilnim bubregom (2, 3, 6). Kako je uroinfekcija veoma cesto pra­teta pojava drenažnih smetnji, u preteklih 1 O godina mnogo je pažnje posveceno morfološ­kem i funkcionom ispitivanju mobilnih bubrega. lntravenskom urografijom nadene je da je ureter mobilnog bubrega u velikog breja bolesnika pre­savijen i vijugav (1 ), a dinamskem scintigrafijom bubrega utvrdene su premene III. segmenta dinamske krivulje, nastale zbog prolaznog za­stoja radioaktiviteta u šupljem sistemu bubrega, koje su u velikog breja bolesnika iscezavale u ležecem položaju (2, 4). Kako u postavljanju indikacija za nefropeksiju dinamska scintigrafija bubrega zauzima znacajno mesto (4), a dekon­voluciona analiza omogucuje odvojenu ocenu funkcije parenhima i drenaže pojedinog bubrega (5) zapeceta je prospektivna studija cije rezultate ovde iznesimo. Materija! i metode -lspitivanjem je obuhva­ceno 137 oseba, presecne životne dobi 36,8 godina u kojih je intravenskom urografijom u ležanju i stajanju dokazana mobilnost bubrega za jedan do cetiri pršljenska tela. Pre pocetka ispitivanja ispitanici su klinicki detaljno obradeni u ambulanti urološke poliklinike. Bolesnici su pola sata uoci snimanja hidrirani sa 1 O ml tecnosti po kilogramu telesne teži ne a zatim su nakqn pražnjenja mokracne bešike i oslobadanja podrucja pojasa od odece izveli desetak skokova na stepenicama za step test. Dinamska scintigrafija je izvedena sa 99mTc-­DTPA (74 MBq), odnosno u bolesnika sa ana­mnestickim podacima o dugotrajnoj uroinfekciji ili radiološkim premenama svojstvenim za hro­nicne nespecificne inflamatorne promene bubrega sa J 131-hipuranom (18,5 MBq). Podaci su prikupljani na gama kameri LFOV­Searle spojenoj sa racunarom DEC pdp 11/34 A (vremenski interval prikupljanja podataka 20 sekundi, a trajanje snimanja 20 minuta, ukupno 60 slicica u matrici 64 x 64). Podaci su istovre­meno prikupljani i na jednoslojnom redgenskom filmu. Podaci su obradivani dekonvolucionom analizom renograma po metodi Bašic (5). Nor­malne vrednosti prosecnog vremena prelaza kroz parenhim (PVPPA) iznose: za J 131-hipu­ran do 3 minute a za DTPA do 3,2 minute, a pro- Received: 14.1.1987 -Accepted: 25.3.1987 137 Ž 121 -­ M 16 Potoza bez rotacije Simple ptosis Poteza sa rotacijom Ptosis with rotation Bez drenažnih smetnji Without drainage disturbances Sa drenažnim smetnjama With drainage disturbances Bez urionfekcije Without urinary infection Sa uroinfekcijom With urinary infection 60 84 53 (43,8 %) (56,2 %) (39,5 %) (60,5 %) (61,4 %) (38,6 %) Tabela 1 -Zbirni rezultati ispitivanja Table 1 -Summarized results of the study Sa drenažnim Bez drenažnih Sa uroinfekcijom Bez uroinfekcije smetnjama smetnji 137 With urinary Without urinary With drainage Without drainage infection infection disturbances disturbances n = 53 n = 84 n = 83 n Jednostavna Sa drenažnim smetnjama With drainage 47 (88,6 %) 36 (42,8 %) ptoza Simple disturbances 30 (36,2 %) 30 (53,8 %) n = 83 p < 0,05 s.s. ptosis n = 60 Bez drenažnih smetnji Ptoza sa Without drainage 6 (11,4%) 48 (57,2 %) rotacijom 53 disturbances (44,2 %) Ptosiswith (63,8 %) 24 n rotation n = 77 p < 0,001 s.s. Tabela 2 -Ucestalost drenažnih smetnji u odnosu na Table 3 Tabela 3 -Ucestalost uroinfekcije u odnsu na dre­nažne smetnje tip mobilnosti bubrega -Frequency of urinary infection in relation to drainage disturbances Table 2 -Frequency of drainage disturbances in rela­tion to the type of kidney mobility secno vreme prolaza kroz pijelon (PVPPI): za J 131-hipuran do 30 sekundi, za DTPA do 35 sekundi. Pri ocitavanju analognih scintigrama sa rendgenskog filma beleženi su znaci rotiranosti bubrega i prisustvo depoa radioaktiviteta u caši­cama za gornji pol, pijelon ili ureter mobilnog bubrega. Rezultati Zbirni rezultati ispitivanja prika­zani su na tabeli 1. Rezultati ispitivanja ucestalo­sti drenažnih smetnji u odnosu na tip mobilnosti bubrega prikazani su na tabeli 2. Našli smo da je ucestalost pojave drenažnih smetnji kod osoba sa izraženom ptozom bubrega u odnosu na one bez rotacije statisticki znacajna (p<0,05). Na tabeli 3 prikazani su rezultati ispitivanja ucestalo­sti uroinfekcije u odnosu na drenažne smetnje. Našli smo da postoji statisticka znacajnost u pogledu ucestalosti uroinfekcije kod bolesnika sa drenažnim smetnjama u odnosu na grupu bez drenažnih smetnji (p < 0,001 ). U grupi sa dre­nažnim smetnjama pojava uroinfekcije u zavis­nosti od tipa mobilnosti bubrega nije statisticki znacajna (p > 0,05). Diskusija -Naši rezultati u pogledu ucestalo­sti drenažnih smetnji kod osoba sa mobilnom ptozom bubrega slažu se sa rezultatima vecine autora (1, 3, 5). Sigurno da drenažne smetnje kod mobilnog bubrega nisu uzrokovane samo ptoticnim položajem bubrega, ve6 nizom medu­sobno povezanih faktora. Dokazano je da kod mobilne ptoze bubrega postoji poremecaj motili­teta uretera usled zamora neuromuskularnog sistema pijelona i uretera. Svakako da nastanku drenažnih smetnji doprinosi i savijenost i izviju­ganost uretera, narocito kod rotiranog bubrega, cime se i objašnjava ve6a ucestalost drenažnih smetnji u grupi sa izraženom rotacijom bubrega Stošic: Z. et al.: Ucestalost drenažnih smetnji i urrnnfekcija u osoba sa mob1lnom ptozom bubrega Sažetak Drenažne smetnje Drenažne smetnje Kod 137 osoba sa mobilnom plazom bubrega rade­ sa uroinfekcijom bez uroinfekcije na je sekvencijalna scintigrafija bubrega sa J 131­ Drainage distur­Drainage distur­ hipuranom ili sa 99mTc-DTPA uz dekonvolucionu ana­ bances with bances without lizu renograma. Dokazivanje uroinfekcije je vršeno na urinary infection urinary infection osnovu nalaza signifikantne bakteriurije, pregleda n n 36 Jednostavna ptoza Simple 14 (29,7 %) 16 (44,4 %) ptosis n = 30 Ptoza sa rotacijam urina i na osnovu anamnestickih podataka. U 83 ispitanika (60 %) nadene su drenažne smetnje. Uroinfekcija je zabeležena kod 53 (38,6 %) od ukupno 137 osoba. Prisutna je statisticka znacajnost u pogledu ucestalosti uroinfekcije kod bolesnika sa drenažnim smetnjama u odnosu na grupu bez drenažnih smetnji (p < 0,001 ). Ucestalost pojave drenažnih smetnji kod osoba sa izraženom rotacijam bubrega u odnosu na one bez rotacije je statisticki znacajna (p < 0,05). U Ptosis with grupi sa drenažnim smetnjama pojava uroinfekcije u (70,3 %) 20 (55,6 %) odnosu na postajanje rotiranosti bubrega nije signifi­ rotation kantna (p > 0,05). p > 0,05 NS n Frequency of drainage disturbances with uri­ Li teratura nary infection in relation to the type of kidney mobility u odnosu na one bez rotacije. Dobijeni rezultati u pogledu ucestalosti uroinfekcije kod osoba sa drenažnim smetnjama slažu se sa rezultatima vecine autora (1, 4). Patološka mobilnost bubre­ga pracena je sa više patoanatimskih i patofizio­loških poremecaja koji bi mogli uticati na nasta­nak uroinfekcije. Pre svega to su promene u vas­kulnom bazenu bubrega nastale zbog elongacije i istezanja te presavijanja i uvrtanja vaskulne petlje bubrega. Svakako znacaian faktor predstavlja i duže zadržavanje urina u pijeloka­liksnom sistemu kao i mikrolezije pijelona i ure­tera koje nastaju kod patološke mobilnosti bubrega. Zakljucci -1. Pojava urodinamskih poreme­caja kod osoba sa mobilnom ptozom bubrega je statisticki znacajna, stim što su ovi poremecaji znatno cešce zastupljeni kod osoba sa izraže­nom rotacijom bubrega negoli kod onih bez rota­cije. 2. Loša i otežana evakuacija urina iz pijeloka­liksnog sistema bubrega znacajan je faktor u nastanku uroinfekcije. 3. Patološka mobilnost bubrega je stanje koje zahteva detaljno ispitivanje i eventualnu hiruršku intervenciju (nefropeksiju) ukoliko za to postoje i klinicke indikacije jer mobilnost bubrega sama za sebe nije indikacija za operaciju. 1. Clorius J. H., Huber W., Kjelle-Schweigler M., Schlegel W., Georgi P., Zel! J.: Evidence of possible association of nephrolithiasis and nephroptosis. Nephron 22: 382-385, 1978. 2. Clorius J. H., Huber W., Kjelle-Schweigler M., Schlegel W., Georgi P., Zel! J.: Position dependent renogram changes of the mobile kidney. Eur. J. Nucl. Med. 2: 67-70, 1977. 3. Margetic C., Stipanic l., Kuvedžic Dj.: Renografija kao ogledalo hemodinamskih i drenažnih smetnji · mobilnog bubrega. Prvi Jugoslovenski Kongres nukle­arne medicine, Split, Zbornik radova, 197 4. 4. Rabe F., Otto H. J., Muller G. W.: Die Bedeutung der Radioisotopennephrographie und Nierenseqvenz­scintigraphie tor die lndikationsstellung zur Nephrope­xie bei der Ren mobilis.: Z. Ural. und Hephrol. 76: 575-579, 1983. 5. Sedlak V., Bašic M., Kaludjerski S., Negrojevic M., Stajic M.: Uporedenje dekonvolucione analize renograma i diuretske metode kod urodinamskih pore­mecaja gornjeg urotrakta. Radiol. lugosl. (u štampi). 6. Sedlak V., Kaludjerski S., Stošic Z.: Ucestalost mobilnog bubrega vlastita zapažanja. Radiol. lugosl. 17: 419-423, 1983. Adresa autora: Stosic Z., Medicinski fakultet u Novam Sadu Institut za patološku fiziologiju i labora­torijsku dijagnostiku, 21000 Novi Sad, Hajduk Veljko­va ul. BAKTERICIDNI KEMOTERAPEUTIK SA SNAZNIM DJELOVANJEM NA OBLIGATNE ANAEROBE I PROTOZOE (metronidazol) EFL Iv. Infuzija 500 mg tablete 400 mg -široki spektar djelovanja koji obuhvac:a obligatne anaerobe i protozoe -brzo baktericidno djelovanje -djelotvoran prema anaerobima koji su rezistentni na antibiotike -ne dovodi do rezistencije bakterija -dobra distribucija u tkiva i tjelesne tekuc:ine, osobito u C2S -u terapijskim dozama netoksican i gotovo bez popratnih pojava. -moguc:nost lijecenja trihomonijaze samo jednokratnom dozom -Krkina sinteza i tehnologija Indikacije -lljecenJe i sprecavanje anaerobnih Infekcija -ulcerozni gingivitis -infekcije izazvane Trichomonasom u oba spola -amebijaza -lamblijaza Terapiju anaeorobnil1 infekcija obicno zapocinjemo intravPnskom aplikacijom Eflo­rana kao polaganom intravenskom infuzijom. Parentercilnu terapiju treba promije­ niti u oralnu cim je moguce. Osobito želimo naglasiti mogucnost jednostavnc.g i i:ou.:danog lijecenja trihomo­nijaze samo jednokratnom dozom: 5 tableta u jednokratnoj dozi ili 2 tablete ujutro i 3 tablete uvecer. Neophodno je istodobno lijeciti oba partnera. Oprema 10 tableta po 400 mg metronidazola cocica od 100 ml (500 mg) metronidazola za iv. infuziju Za detaljne informacije i literaturu obratiti se proizvodacu ! . Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU K. 8. »Dr M. STOJANOVI(>, ZAGREB TERAPIJA EUTIROIDNE STRUME KONTROLIRANA UL TRASONOGRAFIJOM EUTHYROID GOITER THERAPY CONTROLLED BY UL TRASONOGRAPHY Djokic D., Kusic Z., Spaventi S. Abstract The aim of !his paper was the determination of the optimal treatment and follow-up of euthyroid goiter suppressed with synthetic thyroid hormones. The group in examination consisted of 48 temale patients aged 17 to 38 with diffuse euthyroid goiter. The initial goiter volume was 15 to 70 cm3. The patients received 1/2 to 1 tbl. of »Novothyral« or 1 to 1 & 1/2 tbl. of »Vobenol« per day in the dura­tion of 1 year. Control ultrasonography was done in one month intervals. After 12 months of therapy the average volume reduction was 53 % (16-68 %). The most significant effect was registered between the 9th and 13th mouth of therapy. Three months after the therapy was discontinued an average rise of 16 % (6-26 %) in goiter volume was reg1stered (minimal volume taken as 100 %). With this treat­ ment it was impossible to reduce to normal value goiters greater Ihan 40 cm3. The best results were achieved after 12 months of treatment and only 6 months after the discontinuing a final effect estima­tion colud be made. The results achieved suggest 3 months control intervals with possible dose change evaluation after 6 and probable final effect estimation after 9 months. UDC: 616.441-006.5-085:616.441-073:534-8 Key words: goiter-drug therapy, thyroid hormones, ultrasonic diagnosis Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 165-166, 1987 Uvod Cilj rada bio je utvrditi smjernice za optimalan nacin pracenja lijecenja eutiroidne strume sintetskim hormonima štitnjace. Materija! i metode -lspitivanu skupinu sacinjavalo je 48 bolesnica sa difuznom stru­mom u dobi od 17 do 38 godina. Klinicki te labo­ratorijskim odredivanjem utvrdeno je eutireoidno stanje. Scintigrafski i ultrasonografski, iskljucene su fokalne promjene. Pocetni volumen štitnih žli­jezda kretao se izmedu cca 15 i 70 cm3 (prosjek 27 cm3). Pacijentice su tretirane sa 1 /2 do 1 tablete »Novothyrala« ili 1 do 1 i 1/2 tablete »Vobenola« dnevno u trajanju od godinu dana. U svih je paci­jentica pocetna doza iznosila po jednu tabletu »Novothyrala« ili »Vobenola«. Kontrolni ultrasonografski pregledi obavljani su u jednomjesecnim razmacima. Nakon godinu dana terapija je obustavljena a pacijentice su opservirane još tri do devet mjeseci, prva tri mje­seca u jednomjesecnim a zatim u tromjesecnim razmacima. Ultrasonografija je radena statickim ultrasono­grafom marke »Unirad-Ohio Nuclear«, tip EDP 1000. Korišten je pretvarac od 5 MHz frekven­cije, promjera icm, fokalne zone na dubini od jedan do tri centimetra. Upotrebljena je metoda direktnog kontakta a kao kontaktni medij kori­šteni su parafinsko ulje ili »Elson-gel«, Pliva. Za izracunavanje volumena štitnih žlijezda upotrebljavana je formula: V 4,2 ((a1 b1 c1/6) + (a2 b2 c2/6)) + a3 b3 c3 (a-duljina, b-širina, c-debljina, 1-desni lobus, 2­lijevi lobus, 3-istmus). Rezultati -Nakon 12 mjeseci terapije zabilje­ženo je prosjecno smanjenje volumena strume od 53 % (16 do 68 % ). Najveci efekt zamijecen je izmedu 9 i 13 mjeseca lijecenja. Nakcm pocetnog pada u prva tri mjeseca registriran je lagani porast izmedu 4 i 6 mjeseca. Podijelivši smanjenja volumena na vrijednosti ispod 20%, od 20 do 40%, te na one od preko 40% (u odnosu na pocetni volumen uzet kao 100% ), ustanovljeno je slijedece: 21 % štitnih žli­jezdi reagiralo je padom do 20% volumena, 30 % padom od 20 do 40 % a 49 % padom od preko 40% volumena. Poslije prekida terapije zabilježen je porast volumena svih štitnih žlijezda koji je tri mjeseca nakon obustave lijecenja iznosio u prosjeku Received: 14.1.1987 -Accepted: 25. 3. 1987 16 % (6-27 % ) u odnosu na minimalni registrirani volumen izražen kao 100%. Tada je 20% štit­njaca imalo volumen za 20% manji od pocetnog (izraženog kao 100%), 42% manji za 20 do 40 % a 38 % manji za preko 40 % od pocetnog volu mena . Promjena volumena štitnih žlijezdi izražene u postotcima, gdje je pocetni volumen oznacen kao 100 % , sa krivuljom prosjeka i krivuljama raspona prikazane su na slici 1. Vidi se pad izmedu prvog i treceg, te devetog i dvanaestog mjeseca terapije. Vece štitne žlijezde apsolutno se, iako ne i relativno, više mijenjaju. Poslije pre­kida terapije vece štitne žlijezde apsolutno se više povecavaju dok je to povecanje u manjih štitnjaca manje izraženo. ../..),-TH ../._7TH. EX manom. U nas su postignuti bolji rezultati lije­cenja nego što se najcešce navodi u literaturi. Vjerovatan razlog te pojave su karakteristike ispitivane skupine koja je ukljucivala samo mlade osobe sa difuznom strumom. Mnogi podatci ukazuju da duljina terapije, a ne primjenjena doza, odreduje uspjeh (lit. 1, 3, 4). U prilog te teze govori neprekidno smanjenje volu­mena struma tokom našeg lijecenja. Što su štitne žlijezde bliže normalnom volumenu to su promjene na supresivnu terapiju manje. Sažetak Cilj rada bio je utvrditi smjernice za optimalan nacin pracenja lijecenja eutireoidne strume sintetskim hor­monima štitnjace. lspitivanu skupinu sacinjavalo je 48 bolesnica u dobi od 17 do 38 godina sa difuznom euti­roidnom strumom. Pocetni volumen štitnih žlijezda kre­tao se izmedu 15 i 70 cm3• Bolesnice su tretirane sa 11o 1q___. /-­ 1/2 do 1 tablete »Novothyrala« ili 1 do 1 i 1/2 tablete »Vobenola« dnevno u trajanju od godinu dana. Ultra­ 100 O v \ \ 90 -10 / ..... , sonografski kontrolni pregledi vršeni su jednomjesec­ ---, ,..-,..., '-/ nim razmacima. Nakon 12 mjeseci terapije utvrdeno je t \ 80 -20 \ prosjecno smanjenje volumena od 53% (16 do 68 %). ' 70 -30 -,' -Najveci efekt zamijecen je izmedu 9 i 13 mjeseci od -60 -41\ \,. , -.... ' pocetka lijecenja. Po prekidu terapije utvrden je porast ..,... ­50 -50 ·/ , volumena svih štitnih žlijezda koji je tri mjeseca nakon 401-60 ' 301-10 prekida iznosio 16 % (6 do 27 % ) u odnosu na mini­ malno registrirani volumen. Strume vece od 40 cm3 20 10 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 MO MJ Slika -1 Promjene volumena štitinih žlijezda u toku terapije izražene u postocima u odnosu na pocetni volumen oznacen kao 100% i O %.: puna linija -pros­jek, isprekidane linije -raspon. Fig. 1 Thyroid gland volume changes under therapy, given as percentage of the itial volume marked as 100 % and O % ; full line -average, broken lines ­span. Diskusija i zakljucak -Iz prikazanih rezul­tata može se zakljuciti da je u lijecenju eutireoid­nih struma dovoljna tromjesecna ultrasono­grafska kontrola. Medutim, sigurna se ocjena napretka terapije može donositi nakon devet mjeseci dok se o eventualnoj promjeni doze može odlucivati nakon 6 mjeseci. Najbolji rezul­tati zabilježeni su nakon 12 mjeseci a te. šest mjeseci po obustavi terapije može se zakljucivati koliki je konacni efekt te da li treba nastaviti se lijecenjem. Namece se zakljucak da se samo strume manje od 40 cm3 mogu smanjiti na normalnu velicinu (ispod 20 cm3} lijecenjem u trajanju od 1 godine. Vjerovatno je da se i dio vecih štitnih žli­jezdi može svesti u granice normale duljim tret­ nije bilo moguce smanjiti na normalni volumen šlo uka­zuje da lijecenje treba zapoceti što ranije. Najbolji rezultati utvrdeni su nakon 12 mjeseci terapije a tek šest mjeseci po obustavi lijecenja može se zakljucivati koliki je konacni efekt. Dobiveni rezultati ukazuju da se sigurna ocjena ucinka terapije može donositi tek nakon 9 mjeseci lijecenja, dok se o eventualnoj promjeni doze može odlucivati nakon 6 mjeseci. Ultrasonografsku kontrolu dovoljno je vršiti svaka tri mjeseca. Literatura 1. Hansen J., Kampmann J., Madsen S. N. et al.: L­tyroxine treatment of diffuse non-toxic goitre evaluated by ultrasonic determination of thyroid volume. Ciin. Endocrinol. 1 O (1979) 1. 2. HOlse R., Hahn K., Wolf R.: Die Bestimmung des Schilddrusengewichtes mit Hille von Szintigraphie und Ultraschall-Tomographie. Strahlentherapie 1973; 72: 454-457. 3. Molholm Hansen J., Kampmann J., Nistrup Mad­sen Set al.: L-thyroxine treatment of diffuse non-toxic goitre evaluated by ultrasonic determination of thyroid volu me. Clinical Endocrinology 1979; 1 O: 1-6. 4. Scriba PC.: Prophylaxse, Diagnostik und Therapie der blanden Struma. Med. Weil. Stuttgart, 1978. 1075. 5. Shimaoka K., Sokal J. E.: Suppressive therapy of non-toxic goiter. Amer. J. Med. 57 (1974) 576-583. Adresa autora: Dr Darije Djokic, Klinika za nuklearnu medicinu i onkologiju, KB »Dr Mladen Stojanovic«, Vinogradska 29, 41000 Zagreb. USPOREDBA REZULTATA DIJAGNOSTICKIH POSTUPAKA S RADIOIZOTOPIMA 1 UL TRAZVUCNE TOMOGRAFIJE U BOLESNIKA S TRANSPLANTIRANIM BUBREGOM COMPARISON OF THE RESUL TS OF RADIOISOTOPE ANO UL TRASOUND DIAGNOSTIC PROCEDURES IN PATIENTS WITH A TRANSPLANTED KIDNEY Smokvina A., Fuckar 2., Burit A. Abstract The results of diagnostic procedures in the crisis of acute rejection, acute tubular necrosis (ATN), chronic rejection and changes in the collecting system of the transplanted kidney,have been compared for the last five years. The perfusion of the transplant the function of tubular cells, the survey of the collecting system and the radiocolloid accumulation in the transplanted kidnej have been exami­ned with the gamma camera. B-scan and Real tirne, separately or in combination, have been performed by ultrasonography. Total 434 diagnostic procedures with radioisotopes and 92 examinations by ultrasound have been per­formed in 88 patients on the first or control examinations. In 58 patients, the tirne lapse between the diagnostic procedures with radioisotopes and ultrasound in the same person was not greater than 72 hours. Based on the results, the best correlation was found in chronic rejection and changes in the collecting system of the grafi, satisfactory in the crisis of acute rejection and poor in ATN. Both methods comple­ment each other and represent a significant contribution in defining the function and promoting an early and efficient therapeutic procedure. UDC: 616.61-089.843-06:616.612-002.42-07 Key words: kidney-transplantation, grafi rejection, kidney tubular necrosis acute, ultrasonic diagnosis, radioisotopes Orig. sci. paper Radiol. lugosl. 21 (suppl. IV) 167-169, 1987 Uvod -Lijecenje terminalne renalne insufici­jencije transplantacijom bubrega sve je ucesta­lije. Medicinski, socijalni pa i ekonomski aspekti pokazuju prednosti ovakvog nacina lijecenja. Kirurška tehnika transpantacije danas spada u rutinu i ne predstavlja veci problem. Medutim, pra6enje bolesnika nakon transplantacije i rano prepoznavanje mogu6ih komplikacija sve je zna­cajnije u ocuvanju trajnije funkcije transplantata. Niz dijagnostickih metoda koristi se za pra­6enje funkcije presadenog bubrega. Osim klini­ckog nalaza, biokemijskih laboratorijskih ispiti­vanja i radioloških, manje ili više invazivnih pre­traga, u svijetu se, a i kod nas, ve6 dugi niz godina koriste neinvazivne metode ispitivanja radioizotopima i ultrazvukom. Neinvazivnim me­todama možemo ustanoviti uzrok poreme6aja i uz pravovremenu intervenciju sprijeciti slabljen­je funkcije ili odbacivanje transplantata. Materija! i metode -Do danas su u Klini­ckom bolnickom centru Rijeka ucinjene 334 transplantacije bubrega. U zadnjih pet godina smo, u posttransplantacijskom razdoblju, uz ve6 korištena ispitivanja radioizotopima, ukljucili i usporedna ispitivanja transplantata ultrazvukom. U tom smo vremenu, na prvom ali kontrolnim pregledima ucinili 434 dijagnosticka postupka s radioizotopima i 92 ispitivanja ultrazvukom, kod 88 ispitanika. U 58 bolesnika vremenski razmak izmedu pretraga radioizotopima i ispitivanja ul­trazvukom, u iste osobe, nije bio ve6i od 72 sata, što je, zbog specificnih patofizioloških promjena u transplantatu, bio uvjet za usporedivanje. lspitivanja smo radili na gama scintilacionoj kameri dinamskim i statickim studijama. Perfu­ziju transplantata ispitivali smo s 99mTc pertehne­tatom i 99mTc glukoheptonatom (99mTc GHA) a funkciju tubularnih stanica s 131J hipuranom (2, 3, 12). Analizu odvodnog sustava Transplantata 131J smo, osim s hipuranom radili i vlastitom modifikacijom pomo6u 99mTc GHA (12), a aku­mulaciju radiokoloida s 99mTc S-koloidom (4, 6). Sonografski je raden B-scan i Real tirne, posebno ili u kombinaciji, a koristili smo se ure­dajima razlicitih proizvodaca (5, 7, 8, 9, 11). Najveci broj bolesnika ukljucen je u ispitivanja unutar 30 dana po transplantaciji. Komplikacije vezane uz pogoršanje funkcije transplantata su mogu6e i kasnije npr. ponovljena kriza odbaci­vanja, promjene u odvodnom sustavu i kronicno odbacivanje, pa su pojedina prva i posebno kon- Received: 14.1.1987 Accepted: 25. 3.1987 167 Nalaz radioizotopima Nalaz ultrazvukom Podudarnost Radioisotope finding Ultrasound finding Coincidence 1 II III IV v VI Akutna kriza odbacivanja (1) 3 3 6 50% Acute rejection Akutna tubularna nekroza (II) 8 2 1 3 14 14% Acute tubular necrosis - Kronicno odbacivanje (III) 7 1 8 87% Chronic rejection Promjene odvodnog sustava (IV) 1 11 4 16 69 % Changes of the collecting system - Uredan nalaz (V) 14 14 100% Normal Ukupno (VI) 11 2 9 12 24 Tota! Tabela 1 -Nalazi radioizotopima i ultrazvukom kod komplikacija transplantiranog bubrega. Table 1 -Radioisotope and ultrasound findings in patients with complications after renal transplant. Slika 1a -Sekvencijalni scintigrami s 99rn-fc GHA­retencija radioindikatora u proširenom odvodnom sustavu transplantiranog bubrega. Fig. 1a -Sequentional scintigram by 99mTc GHA-ret­ention of the radioisotope in the dilatated collecting system of the transplanted kidney. trolna ispitivanja radena nekoliko mjeseci, pa cak i godina, nakon transplantacije. Rezultati -Prikazani rezultati (tabela 1) pokazuju da je radioizotopnim metodama kod 6 ispitanika postavljena sumnja na krizu odbaciv­anja. Pregled ultrazvukom je potvrdio sumnju kod 3 ispitanika dok je kod ostala 3 nalaz bio uredan. Sumnja na ATN kod 14 ispitanika potvr­dena je ultrazvukom samo kod dvojice. Kod ostalih je nadeno: odbacivanje u 8 ispitanika, kronicno odbacivanje kod jednog dok je kod 3 ispitanika nalaz bio uredan. Kod kronicnog odba­civanja postoji visoka korelacija i od 8 ispitanika samo kod jednog nije bilo podudarnosti. Ultraz­vukom je kod njega nadeno blaže proširenje odvodnog sustava. U ispitivanjima odvodnog sustava radioizotopima kod 16 je ispitanika utvr­deno postojanje promjena u smislu retencije radioindikatora (slika 1a). Kod 11 bolesnika i ultrazvuk je pokazao iste promjene (slika 1 b). Kod jednog je, medutim, postavljena sumnja na kronicno odbacivanje a u cetvorice je nalaz ultrazvuka bio uredan. Kod 14 ispitanika je dija­gnostickim postupcima s radioizotopima nalaz bio uredan. U istih osoba ni ultrazvukom nisu nadene nikakve promjene transplantata i odvod­nog sustava. Podudarnost ispitivanja radioizotopima i ultra­zvukom iznosi: za akutnu krizu odbacivanja 50%, ATn 14%, kronicno odbacivanje 87%, kod promjena u odvodnom sustavu transplantata 69 % a u slucaju urednog nalaza podudarnost je 100 %. Diskusija -Dijagnosticke metode radioizoto­pima daju uvid u patofiziološke promjene trans­plantata. lspitivanja ultrazvukom registriraju fizi­kalne promjene medija kroz koji prolazi ultra­zvuk. Dakako, i ove su promjene posljedica istih patofizioloških zbivanja. Kod akutne krize odba­civanja postoje dokazane promjene na arterio­lama transplantata (1) koje se u slabije izraženim slucajevima teško mogu prepoznati sekvencijal­nom scintigrafijom. Veci broj »pozitivnih« nalaza ultrazvukom u odnosu na ispitivanja radioizoto­pima, uzrokovan je prisutnim edemom trans­plantata koji mijenja fizikalne osobine medija. Kod ATN promjene mogu biti i takvog karaktera da postoje samo na razini stanice, odnosno enzima, bez znacajnijih promjena fizikalnih karakteristika transplantata (10). Nadalje, poz­nato je da se i kod ATN javlja naznaceni »edem« transplantata, tako da pojacana sonornost može predstavljati diferencijalno diagnosticku poteš­kocu izmedu krize odbacivanja i ATN. Time bi se mogla objasniti slaba korelacija ovih metoda kod ATN. Kod kronicnog odbacivanja je utvrde­na visoka podudarnost iako smo dugo smatrali da je scintigrafija transplantata radioaktivnim koloidom nedovoljno specificna za prepozna­vanje kronicnog odbacivanja. Promjene uocene u odvodnom sustavu trans­plantata dobro koreliraju. Metoda detekcije s 99mrc GHA (12) je u odnosu na onu s 131J hipu­ranom povecala osjetljivost pretraga radioizoto­pima kod ovih posttransplantacijskih komplika­cija. Zakljucak -Dijagnosticki postupci radioizoto­pima i ispitivanja transplantata ultrazvukom pokazuju visoku podudarnost u detekciji i ocjeni promjena u odvodnom sustavu te kod kronicnog odbacivanja, a posebno kod ATN, ukazuje na potrebu korištenja obih metoda ispitivanja unutar najviše 72 sata od pojave prvih klinickih simp­toma. Obje metode se medusobno nadopunjuju i pružaju znacajan doprinos ocjeni funkcionalnog stanja i pravovremenim i djelotvornom terapij­skom postupku. Sažetak Usporedivali smo rezultate ucinjenih dijagnostickih postupaka u posljednjih pet godina, kod krize akutnog odbacivanja, akutne tubularne nekroze (ATN), kronic­nog odbacivanja i dokazanih promjena u odvodnom sustavu presadenog bubrega. Na gama kameri smo ispitivali perfuziju transplantata, funkciju tubularnih sla­nica, prikaz odvodnog sustava i akumulaciju radiokolo­ida u transplantatu. Ultrazvukom je raden B. scan i Real tirne, posebno ili u kombinaciji. Ukupno su kod 88 ispitanika, na prvom ili kontrolnim pregledima, ucinjena 434 dijagnosticka postupka s radioizotopima i 92 ispitivanja ultrazvukom. U 58 boles­nika vremenski razmak izmedu dijagnostickih postu­paka s radioizotopima i ispitivanja ultrazvukom, u iste osobe, nije bio veci od 72 sata. Rezultati pokazuju da je najbolja korelacija kod kro­nicnog odbacivanja i promjena u odvodnom sustavu transplantata, zacjovoljavajuca kod krize akutnog odbacivanja i slaba kod ATN. Obje metode se medusobno nadopunjuju i pružaju znacajan doprinos ocjeni funkcionalnog stanja i pra­vovremenom i djelotvornom terapijskom postupku. Running title (skraceni naslov); Smokvina A et al.: Radioizotopna dijagnostika, ultrazvuk, transplantirani bubreg. Literatura 1. Budiselic B., Lovasic l., Dujmovic M., Radie M., Orlic P.: Angiografska morfološka studija parenhimnih komplikacija bubrežnog transplantata. Radiolog. lugosl. 19 (2) 171-176, 1985. 2. Buric A., Cohar F., Šikic J., Smokvina A., MaticD., Franciškovic V.: Dinamicka ispitivanja bubrežnog transplantata na gamma kameri. Radiol. lugosl. 1 O 211-215, 1976. 3. Buric A., Smokvina A., Orlic P., Matic-Glažar D., Franciškovic V.: Dijagnostika radioizotopima u diferen­ciranju komplikacija nakan transplantacije bubrega. Zbornik radova XIV Jugoslavenskog sastanka za nuklearnu medicinu, Beograd 1976 (126-131). 4. Buric A., Smokvina A., Cohar F., Vucemilovic A., Orlic P.: 99mTc koloid u dijagnostici kronicnog odbaci­vanja bubrežnog transplantata. Radiol. lugosl. 12 545-549, 1978. 5. Delmonico F. L., McKusich K. A., Cosimi A. B.: Differentiation between renal allograft rejection and acute tubular necrosis by renal scan. Am. J. Roentge­nol. 128 625-630, 1977. 6. Frick M. P., Loken M. K., Goldber M. E., Sim­mons R. L.: Use of 99mTc-sulfur colloid in evaluation of renal transplant complication. J. Nucl. Med. 17 181-187, 1976. 7. Fuckar t..: Ehosonografija transplantiranog bubrega i ultrazvucne karakteristike odbacivanja trans­plantata. Lijec. Vjesn. 102 131-135, 1980. 8. Fuckar t..: Mogucnosti ehosonografije u trans­plantaciji bubrega. Acta Chir. lugosl. 28 337-342, 1981. 9. Fuckar t.., Dimec D., Dujmovic M., Lovasic l., Gajic M.: Primjena ultrazvuka u patologiji transplanti­ranog bubrega. Radiol. lugosl. 19 (2) 177-182, 1985. 10. Simmons R.L., Kjellstrand C. M., Najarian J. S., Kidney. 1972. Section 11-transplantation Lea Febiger.: 11. Singh A., Cohen W. N.: Renal allograft rejection: Sonography and scintigraphy. A. M. J. Roentgenol. 135 73-76, 1980. 12. Smokvina A., Orlic P., Buric A.: lspitivanje prom­jena u odvodnom sustavu transplantiranog bubrega pomocu 99mTc glukoheptonata. Radiol. lugosl. 18 (4) 327-330, 1984. Adresa autora: Dr. Aleksandar Smokvina, Klinicki bolnicki centar Rijeka, Zavod za nuklearnu medicinu, Borisa Kidrica 42, 51000 Rijeka. SIEMENS Pruža vam jedinstvenu nezavisnost kod planiranja MR-uredaja ... MAGNETOM-Siemens -sa sopstvenom zaštitom. Rezultat ovih pionirskih istraživanja je novi Siemens-MR-sistem ... MAGNETOM sa sopstvenom zaštitom. Sada, prvi put, smanjuje Siemens-ova sopstvena zaštita kriticno rastojanje izmedu MR-sistema i drugim magnetno osetljivih dijagnostickih uredaja za više od 50 %. Kompletno, bez inace neophodne zaštite prostorija ... vezane sa komplikovanim i skupim gradevinskim radovima koji cesto vode do velikih troškova kod postavljanja MR-uredaja. Siemens AG Banex Banex-Meditehna Medica! Engineering Group Trg Sportova 11, Poštanski fah 48 Novi Skopski Sajam, HenkestraBe 127, YU-41000 Zagreb Belasica bb, Rayon 40 D-8520 Erlangen Tel. (041) 31 33 34 YU-91000 Skopje Jurija Gagarina 216, Blok 61 Tel. (091) 20 30 73 YU-11070 Beograd Tel. (011) 15 00 65 Varia SEMINAR »Ortopedija i nuklearna medicina« Mainz, 14. -15. novem bar 1986 14. i 15. novembra 1986. prireden je u Mainzu u Saveznoj republici Njemackoj meduklinicki seminar o nuklearnomedicinskim pretragama lokomotornog aparata. Idejni i organizacioni nosioci susreta bili su direktor ortopedske klinike Univerziteta Johannes Gutenberg u Mainzu, F. Brussatis, i direktor nuklearno­medicinskog odjela K. Hahn. Ucestvovalo je oko 200 strucnjaka iz Savezne republike Njemacke, švajcar­ske, Austrije, Cehoslovacke, Nizozemske i Jugosla­vije. U uvodnim izlaganjima govorilo se o razlicitim scinti­grafskim pretragama. G. Fuger iz Graza opisao je 2 razlicite vrste scintigrafije skeleta sa 99mTc-difosfona­tom: na obicnu i trifaznu scintigrafiju. Prva se upo­trebljava za otkrivanje i pracenje metastaza u skeletu. One se na scintigramima pokazuju kao žarište sa po­jacanom osteoblastnom aktivnošcu. Trifazna scinti­grafija pokazuje odmah posle ubrizgavanja radiofar­maka na scintigramima perfuziju odredenog dijela tije­la, nekoliko minuta kasnije krvni prostor i u trecoj fazi, poslije dva sata, osteoblastnu aktivnost. Taj nacin je povaljan za otkrivanje upalnih žarišta. Neki autori pre­porucili su merenje radioaktivnosti u pojedinim djelo­vima kosti i uporedivali akumulaciju radiofarmaka u bolesnoj i zdravoj kosti. Ovo su radili na scintigramima sa racunara. Obzirom na stupanj perfuzije i osteoblastnu aktiv­nost A. B011 iz Aachena izvodio je diferencijalnu dija­gnostiku koštanih !umora. Uporedivao je scintigrame kostiju sa histopatološkim dijagnozama i ustanovio da je kod benignih !umora kostiju omjer izmedu osteo­blastne aktivnosti bolesnog i zdravog dijela kosti (in­deks Q) manji od 1, 2. U daljim izlaganjima proširio je ove granice i indeks Q, manji od 2, ukazivao je na benignu, a indeks Q iznad 3 na malignu leziju. Valja napomenuti da ove vrednosti indeksa Q vrede samo za grupu bolesnika sa koštanim neoplazmama. Isto tako velike vrednosti Q dobijaju se i kod osteomijeli­tisa, kod koštanih povreda i slicno. Iz toga slijedi da je taj indeks znacajan samo za pracenje toka bolesti kod istog bolesnika. Njegovo smanjivanje ukazivalo bi na smirivanje upale i slicno. Kod sumnje na upalu preporucena je i scintigrafija sa radioaktivnim galijevim citratom. Galijevu scinti­grafiju radili su samo oni koji nisu uspjeli usvojiti teh­niku sa markiranim leukocitima. O tehnici sa oznacenim leukocitima govorio je F. Wolf iz Erlangena. Ima više nacina za markiranje leukocita. Kod prvoga oduzimaju bolesniku uzorak krvi te od­vajaju leukocite iz uzorka in vitro. Sa dodatkom radio­aktivnog indijuma u epruvetu sa leukocitima postiže se njihovo markiranje. Zalim se ovi markirani leukociti ubrizgavaju natrag istom bolesniku. Za nekoliko sati oni se nakupe na kraju upale, što otkriva scintigrafija. Drugi nacin je slican. Za obeležavanje leukocita in vitro upotrebljavaju se sa radioaktivnim tehnecijumom mar­kirane koloidne cestice koje fagocitiraju neutrofilni granulociti i tirne uzimaju na sebe i radioaktivni izotop. Neki obeležavaju leukocite in vitro i sa liposolubilnom substancijom 99mT c-heksametilpropilenaminoksinom (99mTc-HMPAO). Najviše se ocekuje od tehnike prema kojoj bolesniku ubrizgavaju monoklonalna antitjela protiv odredene vrste leukocita. Ova tehnika ima neke nedostatke koje treba otkloniti kako bi ona našla širu klinicku primjenu. Kod studija o ste opor o z e upotrebljavaju se dvije nuklearnomedicinske pretrage in vivo. Sa apsorpcio­metrijom mjerena je mineralizacija kostiju, a scinti­grafijom skeleta sa 99mTc-metilendifosfonatom prika­zuje se osteoblasticno djelovanje. O apsorpciometriji govorio je C. Reiners iz W0rz­burga. Upotrebljavao je aparat koji je na jednoj strani bolesnikova !jela imao izvor gama zraka iz radioaktiv­nog gadolinijuma, a na drugoj strani bolesnikova tjela detektor gama zraka. Merio je apsorpciju gama zraka u spongiozi lumbalnog djela kralježnice, distalnog djela palcane kosti i vrata bedrene kosti. Rezultat je bio scintigram koji je u digitalnom obliku pokazivao sadržaj minerala po cm2 spongioze na odredenoj pro­jekciji. Autor je ovdje spomenuo i mogucnost mjerenja gustoce spongioze sa rendgenskom CT tehnikom. Mišljenja je da dijagnosticka vrijednost apsorpciome­trije nije znacajna, ako uzmemo u obzir da je tim pre­gledima leško odvojiti bolesne pacijente od zdravih. Ova tehnika služi jedino za pracenje toka osteoporoze kod istog bolesnika u vrijeme lijecenja. D. Hahn iz Mainza istraživao je osteoporozu sa obic­nom scintigrafijom skeleta. Otkrio je neke scintigrafske promjene koje bi mogle ukazivati na tu bolest: sime­tricna žarišta u predjelu kostohondralnih spojeva na prednjoj strani grudnog koša i simetricna žarišta u predjelu kostovertebralnih zglobova otraga. Poprecna žarišta na kralježnici ukazivala su na osteoporotske kompresijske frakture. cetvrti scintigrafski znak izne­nadio je slušaoce. Autor je pokazao scintigrame sa oštro omedenim žarištima u pojedinim rebrima, na crijevnoj kosti, vratu bedrene kosti itd. koja su bila vrlo slicna promjenama kod metastaza. Pracenje bolesti pokazalo je da su te »metastaze« kroz nekoliko mje­seci spontano išceznule i pojavile se na drugom mjestu skeleta. Obzirom na ponekad leško scintigrafsko raz­likovanje metastaza i osteoporoze autor je preporucio kontrolnu scintigrafiju skeleta tri mjeseca nakon prvog pregleda. Mišljenja o scintigrafskom pracenju toka bolesti na­kon o p e racij a n a k o s ti m a i z g I o bo v i m a bila su podeljena. Standardni postupak kod sumnje na ne­stabilnost ili infekciju endoproteze kuka je scintigrafija sa 99mTc-metilendifosfonatom koja pokazuje patološku osteoblasticnu aktivnost. Normalan scintigram uglav­nom iskljucuje potrebu za daljim pretragama, dok pato­loško nakupljanje upucuje na dodatnu scintigrafiju sa oznacenim leukocitima koja specificnije prikazuje upalna žarišta. Sa ovim izlaganjem nije se složio re­ferent koji je pravio scintigrame skeleta kod svih paci­jenata sa endoprotezom kuka (a ne samo kod onih 8a sumnjom na upalu ili olabavljenje proteze). On je našao kod 70 % pacijenata patološko nakupljanje radiofarmaka oko proteze. Akumuliranje 99mTc-metilen­difosfonata raslo je od treceg mjeseca do druge godine iza operacije. Autor je preporucio da se slicne studije naprave poslije drugih operacija na kostima i zglobo­vima. Jedino tako moglo bi se saznati šta je normalno nakupljanje u toku normalnog oporavljanja poslije ope­racije a šla je patološko nakupljanje koje ukazuje na komplikaciju poslije operacije. Tako bi izbjegli pogreš­ne interpretacije. Vana saopštenja Za povrede kostiju vecina je smatrala da se ona scintigrafski manifestiraju uvijek u obliku hiper­radioaktivnih žarišta. Referent iz MOnchena koji je pratio kod pacijenata sa prelomima kralježnice aku­mulaciju 99mTc-metilendifosfonata na mjestima ozljede, ustanovio je prvi dan poslije povrede normalnu ili samo malo povecanu radioaktivnost. Akumulacija u frakturi povecavala se sa vremenom poslije povrede. Maksi­malnu radioaktivnost u prelomu ustanovio je u !recem i cetvrtom tjednu poslije povrede. Poslije šestog tjedna je patološko žarište kod normalnog oporavljenja išcez­nulo. Autor je preporucio scintigrafiju skeleta tek 14 dana nakon povrede. Odluku o torne da li se radi o akutnoj ili hronicnoj frakturi, mogla bi dati kontrolna scintigrafija 4 mjeseca nakon povrede. Na sjednici o aseptickim nekrozama kosti­ju preporucili su što brže otkrivanje infarkta kostiju, kako bi mogli odgovarajucim ljecenjem spreciti sekun­darne promjene na zglobovima. Prva pretraga bila je obicno rendgenska snimka kosti. Kada rendgenogram nije pokazivao promjena na strukturi kosti, bolesnika su slali na trifaznu scintigrafiju skeleta. Tipican scinti­gram kuka kod nekroze glave bedrene kosti pokazivao je žarište u projekciji glave bedrene kosti sa neradio­aktivnim osrednjim dijelom. Autori misle, da je ova tehnika za skrining zadovoljajuca, iako je ponekad od­luka na osnovu scintigrama leška. Zakljucci bile su diskusije da su dosad dostupne tehnike za detekciju nekroze kosti nesenzitivne. Najranija detekcija infarkta kosti moguca je jedino pomocu nuklearne magnetne rezonance. Kad sam otišao na seminar, nisam ocekivao nešto bitno novo u vezi sa najobicnijom pretragom u nukle­arnoj medicini, ali sam se vratio bogatiji za neka sa­znanja. Udeo nuklearnomedicinskih pretraga skeleta je u svim zemljama u porastu. Od svih nuklearnomedi­cinskih pretraga in vivo prave u Sjedinjenim americ­kim državama u 25 % pretrage kostiju i zglobova. U Nizozemskoj ove se pretrage izvode u jednakom po­stotku, u Austriji u 17% i kod nas u Ljubljani u 10%. Janez Šuštaršic Adaševic V.: 89-91 Andreic B.: 89-91 Antic S.: 157-159 Avcin J.: 39-42 Babic Lj.: 67-71 Bajc M.: 97-100 Bašic M.: 97-100 Berger B.: 27-29 Bianco F. Del: 19-22 Biukovic M.: 31-33 Bogdanova V.: 123-126 Bogicevic M.: 157-159 Borata R.: 67-71 Bošnjakovi{; V.: 127-129, 145-148, 153-156 Božinovic Lj.: 127-129 Brunovi{; P.: 23-25 Buric A.: 167-169 Cabrijan T.: 31-33 Capkun V.: 135-138 Carapic A.: 81-84 Cernak-Davidovic l.: 145-148 Curie N.: 67-71 Davidovic L.: 145-148 Debegovic z.: 23-25 Del Bianco F.: 19-22 Deura L.: 89-91 Dimitrijevi{; Lj.: 19-22 Djokic D.: 165-166 Djordjevic M.: 73-76 Djurovic N.: 57-58 Dragovi{; M.: 19-22 Dražeta Z.: 57-58 Dugalic D.: 81-84 Dujmovic F.: 93-95 Eterovic D.: 135-138 Fuckar Z.: 167-169 Garaleic E.: 43-45 Gebauer E.: 115-118 Gelic A.: 135-138 Golubovic N.: 31-33 Golubovic S.: 77-79 Graciosi G.: 19-22 Grujic M.: 127-129 Hajnšek S.: 97-100 Han R.: 43-45 Horvat J.: 153-156 Hudolin V.: 59-61 llic S.: 157-159 Ivancevi{; D.: 97-100 Ivanovi{; V.: 19-22 Jankovic B.D.: 153-156 Jankovic Z.: 85-87 Janoševic S.: 73-76, 81-84 Jojic D.: 67-71 INDEKS AUTORA (AUTHOR'S INDEX) Kalauzov M.: 93-95 Kamenjicki E.: 35-37, 101-103 Kanjuh V.: 145-148 Karanfilski B.: 123-126 Karapandjic K.: 157 -159 Kasal B.: 23-25, 49-51 Kladnik S.: 39-42 Kocic D.: 57-58 Kostic K.: 13-16, 73-76, 81-84 Kovacic K.: 119-121 Kovacina K.: 19-22 Kusic Z.: 17-18, 47-48, 59-61, 165-166 Labar Z.: 47-48 Lang B.: 59-61 Latina S.: 145-148 Lukac J.: 109-113 Lukinac Lj.: 17-18, 47-48, 59-61 Maleševi{; M.: 27-29 Matic-Piantanida D.: 109-113 Mišic J.: 43-45 Mihajlovic B.: 131-133 Mihaljev-Martinov J.: 115-118 Mijalkovic D.: 63-65 Mijatovic Lj.: 13-16 Milavec V.: 105-107 Milicevic B.: 139-143 Milicevi{; M.: 81-84 Miljkovic-Dobanovacki Lj.: 101-103 Milovic V.: 73-76 Milutinovic s. P.: 43-45, 89-91 Miric D.: 135-136 Mitrovic S.: 73-76 Musafija A.: 57-58 Mušicki E.: 93-95 Nastic-Miric D.: 43-45, 153-156 Nedeljkovic S.: 127 -129 Negrojevic M.: 161-163 Nikolic 1.: 115-118 Novakovi{; R.: 89-91 Obad M.: 149-152 Obradovic V.: 81-84 Odavic v.: 85-87 Ostojic M.: 127-129 Pantelinac P.: 93-95 Paunovic R.: 105-107 Pavlinovi{; ž.: 49-51 Pavlovi{; N.: 43-45 Pavlovi{; S.: 127-129, 145-148, 153-156 Peric Lj.: 63-65 Peric Z.: 131-133 Petrovic Lj.: 89-91 Petrovi{; V.: 63-65 Pisovska C.: 123-126 Popovi{; O.: 13-16, 73-76 Popovic S.: 27-29 Prpic H.: 47-48, 59-61 Prvulovic M.: 101-103, 131-133 Radic Ž.: 77-79 Radlovic N.: 89-91 Radojevic Lj.: 63-65 Radosavljevic R.: 77-79 Radovanovic N.: 131-133 Rajic M.: 157-159 Rastovac M.: 85-87 Ratkovic M.: 19-22, 89-91 Roncevic S.: 119-121 Savin S.: 93-95 Sedlak V.: 161-163 Segedi B.: 67-71 Selir Z.: 101-103 Semnic R.: 101-103 Skrobic M.: 31-33 Smetiško Z.: 119-121 Smokvina A.: 167-169 Spaventi š.: 17-18, 47-48, 59-61, 105-107, 165-166 Stanicic A.: 149-152 Stankovic P.: 23-25 Stefanovic Lj.: 27-29, 101-103, 131-133 Stefanovic V.: 157 -159 Sterio B.: 27-29 Sterio M.: 115-118 Stošic Z.: 161-163 Strahinjic S.: 157-159 Šikic B.: 13-16 Šimonovic l.: 49-51 Šljapic N.: 27-29 Temerinac M.: 139-143 Temerinac S.: 139-143 Tomašic J.: 23-25 Tošic V.: 31-33 Tucakovic G.: 145-148 Tukic A.: 149-152 Valkovic-Mika A.: 97-100 Vanlic-Razumenic N.: 13-16 Vraneš M.: 145-148 Vranešic B.: 23-25 Vuckovic S.: 53-56 Vuk F.: 131-133 Zdraveva M.: 123-126 Zlatic M.: 63-65 Zubovic l.: 31-33 Žanteva M.: 123-126 Žigic B.: 77-79 Živanovic M.: 93-95 Živkovic S.: 53-56 SEKCIJA ZA NUKLEARNO MEDICINO SLOVENSKO ZDRAVNIŠKO DRUŠTVO 63000 Celje, Kersnikova 1 Telefon: 063/21-521 int. 412 ORGANIZACIONI ODBOR XXI GODIŠNJEG SASTANKA UNMJ Obaveštavamo vas, da ce se XXI godišnji sastanak održati 22.-26. septembra 1987. godine Mjesto sastanka: NOVA GORICA, Školski centar ISKRA DELTA. Preliminirani program: Uvodni seminar o primeni racunara u nuklearnoj medicini. Teme iz upotrebe racunarske strojne i programske opreme. Slobodne teme. Teme sa podrucja tirologije uz osvrt i na racionalnu diagnostiku iz oblasti tireoptatija. Sažetke radova slati na našu adresu do 1. VIII 1987. Radove pripremljene za štampanje ce se skupljati za vrijeme sastanka u Novoj Gorici. Službeni jezici: jezici naših naroda i engleski. Simultano prevodenje je predvideno sa engleskog na srbskohrvatski jezik. Tajnik organiz. odbora Predsednik organiz. odbora Peter Predic, dr. med. prim. dr. Franc Fazarinc, dr. med. ..p.o. , LJUBLJANA, TRG OSVOBODITVE 2 Telefon: 214 500 2:iro racun: 50100-601-10500 Telex: 31240 yu kefo p. p.: 270 delm, ia organizacija za promet s fotografskim in laboratorijskim blagom s prodajalnami: Cankarjeva 7, tel. 210 060 Kardeljeva 4, tel. 221 981 Titova 40 -Atrij, tel. 315 981 Trg osvoboditve 2, tel. 214 471 nudi iz širokega asortimana blaga domacega, inozemskega porekla za laboratorije v bolnišnicah, ostalih zdravstvenih ustanovah in inštitutih po blagovnih skupinah: -kemikalije vseh cistoc, reagensi in radiofarmacevtiki domacih in tujih proizvajalcev, -laboratorijsko steklo, plastika, porcelan, -kovinski pribor za zobozdravstvo, kirurgijo in laboratorije, -laboratorijsko opremo in Pohištvo, -filter papir in ves laboratorijski pribor, ki se uporablja v laboratorijih, -blago za fotografijo, polaroid filmi, barvni in crno beli filmi, pribor in potrošni material, -proizvodnja blaga v sodelovanju z malim gospodarstvom za laboratorije, medicino in fotografijo, -prek poslovne skupnosti IRIS posredovanje zunanjetrgovinskih storitev. Dostava blaga kupcem na podrocju Slovenije z lastnimi prevoznimi sredstvi. tilS Rcntgenf i I m HS 90 Standardni rentgen film za medicinsku rentgen dijagnostiku. Razvija se zajedno sa folijom za pojacanje. Prilagoden za brzu obradu kao i za sporiju obradu u automatima za razvijanje rentgen filmova i za rucnu obradu. Visoki sjaj Optimalni sadržaj informacije Konstantni parimetri kvaliteta Rentgen filmovi iz Nemacke Demokratske Republike Generalni zastupnik za SFRJ lnterimpex-promet, Skopje Za vreme Lajpciškog sajma (prolecnog i jesenjeg) posetite nas u sajamskoj zgradi »Bugra«-Gutenbergplatz gde cete dobiti kompletne informacije. VEB FOTOCHEMISCHE WERKE BERLIN ORWO-EXPORT-1 MPORT Preduzece u VEB Narodno preduzece za spoljnu trgovinu Fotohemijskom kombinatu Wolfen . Nemacke Demokratske Republike